Green Garden 46

Pampas travaSkladištenje krumpiraŠtetnici golobrstaŽute dunjeČašicom do zdravlja

G r e e n G a r d e n • b r o j 4 6 • r u j a n / l i s t o p a d 2 0 0 6 . • g o d i n a V I • c i j e n a 3 K M

Pampas travaSkladištenje krumpiraŠtetnici golobrstaŽute dunjeČašicom do zdravlja

Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Knešpolje b.b. 88220 Široki Brijeg,Tel.: ++ 387 (39) 703 572, Fax: ++ 387 (39) 705 572

Glavni urednik:dr. Ivan Ostojić

Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj,Aida Kohnić, Danko Tolić, Mario Ćubela

Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Tisak: GDD POLET, Sarajevo

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić

Mišljenjem Federalnog ministarstvaobrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

SADRŽAJOLEANDER 4 KAKTUS ZIMI 5BONSAI 6PAMPAS TRAVE 7VEPRINA ::: ROSULJA ::: BUJAD 8SPREMANJE ZIMNICE 9SKLADIŠTENJE KRUMPIRA 10JESEN U POVRTNJAKU 11VRIJEME JE ZA OZIMI ČEŠNJAK 12LEĆA - NAJKVALITETNIJA MAHUNARKA 13VINOVA LOZA OBITELJI KRTALIĆ ::: PERŠIN 14KAKO IZBJEĆI KURELJENJE LUKA 15ŠTETNICI GOLOBRSTA VOĆAKA 16ŠPINAT 18BLITVA ::: NOVITETI U STIHLU 19PITANJA I ODGOVORI 20JESEN - VRIJEME ZA PRIMJENU STAJNJAKA 21KRTICA 22UZGOJ PUŽEVA ::: PČELA INDIKATOR ČISTOĆE ZRAKA::: KRUMPIR I U HRANIDBI PERADI 23JESEN - VRIJEME ŽUTIH DUNJA 24KRUŠKA 25VOLOVOD 26ODRŽAVANJE INOX POSUĐA 27ČAŠICOM DO ZDRAVLJA 28RAFTING NA NERETVI ::: DANKE SCHUMI 29 ZANIMLJIVOSTI 30

B R O J 4 6 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 6

3

Riječ urednikaPoštovani čitatelji!Pred vama je novi broj glasila Green Gardena koji na svojim stranica-

ma donosi veći broj zanimljivih naslova iz cvjećarstva, povrćarstva, vo-ćarstva i vinogradarstva ali i aktualnosti iz zaštite bilja. Završetkom ljeta i početkom jeseni određeni poslovi u vrtu prestaju, a drugi počinju, pa su i teme ovog broja prilagođene radovima u vrtu, voćnjaku, vinogradu ili vinskom podrumu u ovom periodu godine.

Oleander je biljka Mediterana koja je zastupljena u skoru svakom vrtu. Kada saditi ovu dekorativnu biljku, kako ju njegovati, odnosno štititi od različitih štetnika, možete pročitati na prvim stranicama glasila. Osim toga, tu je i prilog o pampas travi, dekorativnoj vrsti koje početkom jese-ni otkriva svu raskoš i ljepotu koje je krase. Oblikovanje i stvaranje mini formi različitog drveća-bonsai je tehnika koja dolazi s Istoka. Malo je ljudi koji nisu poželjeli imati jedno takvo drvo u svom stanu. Mnogi nakon ku-povine takvog drveta ne znaju kako ga njegovati, zalijevati orezivati. Više o tome možete pronaći u prilogu kojeg potpisuje Stanislava Ramljak. Ona potpisuje i prilog o kaktusima koji početkom jeseni postaju pravi mamac za mnoge ljubitelje cvijeća.

Stranice posvećene povrću donose nekoliko priloga, od kojih izdvaja-mo onaj o špinatu i blitvi. Naime, početkom jeseni obavlja se sjetva ovih povrtnica, a krajem jeseni i početkom zime mnogi uživaju u specijaliteti-ma spravljenim od ovih povrtnica.

Tu su prilozi i o češnjaku, luku i leći koju mnogi smatraju najkvalite-tnijom mahunarkom. Početak jeseni je vrijeme kada se skladišti krumpir i priprema zimnica. Kako pravilno skladištiti krumpir, te koje posude ko-ristiti za spremanje zimnice, možete pronaći na stranicama posvećenim povrću.

U ovom broju glasila možete pročitati prilog o održavanju inox bača-va koje su nezamjenjivi inventar u vinskim podrumima, kao i prilog o vinu s aspekta medicine.

Prilozi iz voćarstva u ovom broju zastupljeni su s temama o voćnim vrstama koje dozrijevaju početkom jeseni. Riječ je o kruški i dunji, čiji se plodovi itekako cijene među voćarima.

U ovom broju možete pročitati i zanimljiv prolog o jednoj parazitskoj biljci koja sve više zadaje problema uzgajivačima povrća. Dakako, riječ je o volovodu ili sumbulu, kako ga nazivaju u Hercegovini, parazitskoj cvje-tnici koja proizvođačima rajčica predstavlja sve veći problem. Na strani-cama glasila posvećenim zaštiti bilja možete pronaći i prilog o štetnicima golobrsta koji sve više postaju problem u hercegovačkim voćnjacima.

Uredništvo

4


OLEANDER simbol SredozemljaNiti jedan grm ne podsjeća na primorske krajeve i ne stvara ugođaj Sredozemlja kao što to čini ole-ander. Međutim, iako je oleander osjetljiv na niske temperature, u njegovoj ljepoti možemo uživati i u kontinentalnim područjima

Vrijeme godišnjih odmora je iza nas. Duge noćne še-tnje po rivi i uživanje u tipi-

čnom dalmatinskom zraku svima ostaju u dubokom sjećanju. Ali, jeste li se ikada zapitali po čemu je taj zrak toliko specifičan. Razu-mljivo, ugođaj i blizina mora je nešto neopisivo i nadasve utje-cajno na okolinu. Međutim, u tomu svemu značajnu ulogu ima i oleander. Gotovo u svakoj dal-matinskoj okućnici dominantno mjesto zauzima ovaj prekrasni zimzeleni grm. Razlog leži u nje-govoj obilnoj i dugoj cvatnji koja se proteže kroz cijelo ljeto, sve do jeseni. Ipak, po mnogima naj-veća vrijednost ovog grma leži u njegovom karakterističnom, opojnom mirisu. Čak, među lju-biteljima grmova miris oleande-ra spada u najljepše cvjetne miri-se. Kako oni vole reći-miris toliko lagan, ali opet dovoljno snažan. I doista je tako.

Je li oleander zahtijevna grmolika vrsta?

Često se susrećem sa sli-čnim upitima, i to prije svega od strane vlasnika vikendica na moru. Odgovaram im da nije lagano uzgojiti niti jednu biljnu vrstu bez redovitog zalijevanja, prihranjivanja i održavanja. Ali, isto tako volim napomenuti da je oleander toliko jednostavan i nezahtijevan da dobro uspije-va i na siromašnim tlima kao i bez odgovarajuće njege. Ipak, da bi njegova sadnja prošla bez dodatnih stresova, potrebno je poštivati i određena pravila. Stoga bih svim vikend vrtlarima preporučio da sadnju oleandera prakticiraju koncem ljeta kako bi se mlada biljka barem zalije-vala dok su vlasnici još na godi-šnjim odmorima. Kasnije, dolaze i nešto niže temperature kao i češće padavine te ne bi trebalo biti nikakvih problema s ukorije-njavanjem i primanjem biljaka. Ali, to ne znači da ovu predivnu

Piše: JosiP BrklJača, ing.

grmoliku biljku treba potpuno zapostaviti. Zato bih i napome-nuo da u pravilu oleander zahti-jeva dosta vlage od proljeća do jeseni, kao i redovito orezivanje i prihranjivanje.

Raskoš boja Cvjetovi oleandera mogu

biti jednostavni ili puni, u razli-čitim nijansama bijele, žute, ru-žičaste, crvene i purpurne boje. Ali, ukoliko u vrtnim rasadnicima ne možete pronaći željenu boju, možete se poslužiti činjenicom da se oleander razmnožava u lje-tnom razdoblju, i to reznicama. Dakle, ljeti dok još cvjeta, prona-đite grm željene boje cvjetova i otkinite vršne ili postrne izboje (duljine 20-tak cm) koji su malo odrvenjeli pri bazi. Odstranite listove na donjem dijelu izboja i stavite ih u staklenku s vodom. Za mjesec dana biljka će razviti veliki broj korjenčića, što je uje-dno i znak da je možete posaditi

u tlo. I vjerujte, primitak će vjero-vatno biti iznad 90 posto!

Ukoliko pak polazite s mora, a željeli biste uživati u čarima ovoga grma i u kontinentalnim uvjetima-postupite jednako. Ali, nakon puštanja korjenčića biljku posadite u posudu prethodno ispunjenu s Flortis supstratom. Prije toga poželjno je na dnu posude napraviti i drenažni sloj od krupnog šljunka ili krhotina glinenih lonaca. Kada dođe pro-ljeće, oleander možete iznositi na balkon, s tim da se odmah po zahlađenju unosi u negrija-ne prostorije. Međutim, kako bi biljke u posudama cvatale istim intezitetom kao i oleanderi na okućnicama, nužno ih je redovi-to prihranjivati Flortis gnojivima za cvjetajuće biljke. Na taj način možete i u svoj dom prenijeti barem djelić morskog ugođaja. I još nešto, svi dijelovi oleandera sadržavaju otrovne tvari, na što je nužno upozoriti djecu!

Oleander - simbol Sredozemlja Često se sadi i kao “cvjetna ograda”

Velika raskoš boja


5

KAKTUSI ZIMI

Postoji bezbroj vrsta i sorata kaktusa koje lako možete uzgojiti. Pored svega, radi se o skromnim biljkama koje ne traže puno pro-stora pa su stoga pri-kladne i za držanje u malim stanovima. No, međutim, postoji jedna poteškoća- što s njima učiniti tijekom zime?

Unatoč činjenici da nisu jako zahtjevne biljke, valja znati kako tijekom hladnih

zimskih dana kaktuse valja smje-stiti na osunčano mjesto, tako da najsunčaniji položaj dobiju one vrste kaktusa koje potkraj zime razvijaju cvjetne pupove. Smje-stite li pak kaktuse na prozor, naj-bolje je da ga nikako i ne otvarate jer bi u protivnom moglo doći do njihovog smrzavanja. Ako ste prozor prisiljeni otvoriti, pripazite da hladni zrak izravno ne dođe do kaktusa. Ipak, za toplijih zimskih dana, kada vanjska temperatura

nije manja od ništice, prostoriju u kojoj borave kaktusi povreme-no morate dobro i prozračiti. No, međutim, kaktusi mogu prezimiti i u svjetlijim prohladnim podru-mima, hodnicima ili stubištima, što je svakako bolje od grijanih prostorija. Bitno je da biljke imaju dovoljno svjetla i da temperature danju ne padnu ispod 8 stupnje-va C a noću ispod 4°C. Maksimal-na temperatura pri kojoj kaktusi prezimljuju ne bi smjela prijeći 16°C.

Zalijevanje zimiTijekom zimskih dana, kako

za druge biljke, tako i za kaktuse,

vrijedi pravilo da ih nije potre-bno obilno zalijevati, što ne zna-či da zalijevanje treba i izostaviti. Vodite računa da kod zalijevanja ne pretjerate jer višak vode može izazvati truljenje korijena, uslijed čega će biljka sigurno i uginuti. Također, imajte na umu da ka-ktusi koji imaju višak vode mogu potjerati slabe i blijede izboje koji na sebi nose sićušne cvjetne pupove te kao takvi postaju po-dložni mnogim bolestima. Stoga je zalijevanje kaktusa dovoljno obavljati svakih 15-20 dana, tek toliko da se korijen potpuno ne bi sasušio.

Sigurno prezimljavanjePored svega, mnogi ljubitelji

kaktusa nisu u mogućnosti svo-jim ljubimcima osigurati sve po-trebne uvijete za njihovo sigur-no prezimljenje i to prvenstveno zbog neodgovarajućih stambe-nih prilika. Stoga postoji nekoli-ko korisnih načina pomoću kojih možete zaštiti kaktuse te na taj način ponovno i sljedeće godine uživati u njihovim prekrasnim cvjetovima. Jedan od načina je i taj da izvadite kaktuse iz lončića

te svakog posebno umotate u više slojeva novinskog papira. Tako umotane kaktuse složite u kartonsku kutiju i čuvajte pri temperaturi od 2 do 8 °C. Potkraj zime, kada prođu opasnosti od mrazeva, izvadite kaktuse iz pa-pira te ih pola sata ostavite po-tpuno potopljene u mlakoj vodi. Nakon pola sata, pošto su se bilj-ke dobro namočile, posadite ih u lončiće, a na svaki lončić stavite prozirni pokrov pričvršćen oko posude. Tako umotane kaktuse potrebno je držati na tempera-turi od 15 do 20°C kako bi se što prije oporavili i kako bi vrlo brzo postigli raskoš i željenu ljepotu.

Korisni savjeti Ma koliko pazili prilikom pre-

sađivanja ili zalijevanja kaktusa, mnogi od nas će se ubosti na nji-hove bodlje. Zato je korisno zna-ti kako na mjesto uboda trebate kapnuti nekoliko kapi voska od obične svijeće, a kada se vosak stegne, pažljivo ga odvojite od kože. Naime, prilikom skidanja voska ukloniti ćete i sitne bodlje kojih se inače teško osloboditi na bilo koji drugi način. Među-tim, kod kaktusa koji imaju fine bodlje (koje se lako lome prili-kom presađivanja) možete iste prethodno nekoliko sati ranije navlažiti jer će navlažene bodlje postati mekše, manje će se lomi-ti i, što je najvažnije, bit će puno manje uboda.

Piše: stanislava rotim

Veliki izbor vrsta kaktusa

Posebno gnojivo za kaktuse

Supstratza kaktuse

mini drvo iz prirodeB O N S A IHodajući šumom, mnogi od nas zapazit će malenu bilj-ku ili pak žbun, zastat će pored njega i ostati zadivljeni i ne znajući da se u toj maloj biljci krije bonsai. Mala biljka neobičnog oblika i raskošnih boja može krasiti i vaš dom ili vrt te tako donijeti dašak prirode u kojem možete svakodnevno uživati.

6


I uistinu, mnogi od nas ho-dajući prirodom, a posebice šumom, zapazit će malene

biljke neobičnog oblika koje svojim izgledom dominiraju nad drugim drvećem i svojom ljepotom privlače poglede zna-tiželjnih prolaznika. Pogledamo li malo bolje, uočit ćemo kako se naše drvo po svojim svojstvi-ma izdvaja od sličnih srodnika, bilo to položajem na kojem se nalazi, oblikom svojih grana ili strukturom krošnje, debla ili pak korom i korijenjem. Sačuvamo li sliku koju smo zapazili ili nas je ona pak nadahnula u prirodi, za-koračili smo upravo u svijet bon-saia. Jer bonsai nije ništa drugo nego umjetnost pronalaženja drveća u prirodi neobična oblika i pokušaj njegove reprodukcije u malom. A za pojam malo neka nam bude vodilja činjenica kako bonsai možemo uzgojiti i u ljusci oraha.

Od koštice do bonsaiaŽelimo li u vlastitom aran-

žmanu uzgojiti bonsai, u tu svr-hu nam može poslužiti koštica različitih voćaka ili bilo kojeg šumskog drveta. Kao već dobro isproban način uzgoja možemo uzeti košticu breskve koju smo za vrijeme vrućih ljetnih dana u slast pojeli. Dovoljno je u oda-branu plitku posudu, u koju smo pripremili zemlju, zasaditi košticu breskve i čekati da izbi-ju prve mladice. Na taj način, zahvaljujući nježnim ružičastim cvijetovima, među prvim vjesni-cima proljeća za nekoliko godi-na moći ćete uživati u malenom i neobičnom bonsaiu. Međutim, prilikom uzgoja breskve potre-bno je posudu izravno izložiti suncu, a zimi obvezno zaštita od mraza. Tijekom vrućih ljetnih dana, kako za breskvu tako i za

druge vrste bonsaia, potrebno je redovito provoditi zalijevanje kao i prskanje, a sve kako zrak ne bi ostao suh. Prihranjivanje tijekom ljetnih dana trebamo obavljati i do dva puta tjedno dok za vrije-me zime to uopće nije potrebno. Svake druge godine, rano u pro-ljeće, prije nego započne pupa-nje (ili u kasnu jesen) korisno je

obaviti i presađivanje a u tu svrhu možete koristiti propusnu mješa-vinu zemlje s 50 posto pijeska i 15-20 posto gline ili ilovače.

Vrijeme kadamožemo predahnuti

Zima je za ljubitelje bonsaia vrijeme kad mogu predahnuti. Naime, osim zalijevanja, nema-

mo gotovo nikakvih radova oko mini drveta. Ipak, kada prođe vri-jeme opasnosti od mrazeva, mo-žemo započeti s orezivanjem de-bljih grana i formiranjem krošnje. Zalijevanje zimi, iako je povre-meno, ne smije biti zaboravlje-no. Jer dopustimo li da se bonsai potpuno isuši, on neće spreman dočekati proljeće. Pored zalije-vanja, valja znati kako se prihra-njivanje tijekom zimskih dana ne treba uopće obavljati. I na kraju, kako biste bili sigurni da će vaši ljubimci dobiti nove listove, naj-bolje mjesto za smještaj bonsaia tijekom hladnih zimskih dana jeste garaža ili neka druga pro-storija koja se ne grije a u kojoj temperatura ne prelazi iznad 10 stupnjeva C. Dakle, treba shvatiti činjenicu kako je bonsai zapravo mini drvo identično stablima iz prirode a kojima ne treba pre-tjerano topla prostorija. Poštu-jete njegove biološke osobine i u svom bonsaiu ćete moći dugo i nesmetano uživati. Osim toga, šećite prirodom i promatrajte, skupljajte ovo neizmjerno blago prekrasnih prizora u vašim sjeća-njima i možda će i vas potaknuti na pokušaj da tu ljepotu smjesti-te uza svoj kućni prag i uživate u njoj svakodnevno, tijekom četiri godišnja doba.

Piše: stanislava rotim

Bonsai - umjetnost oblikovanja biljaka


7

SVILENKASTE PERJANICE PAMPAS TRAVE

Trave spadaju u golemu porodicu biljaka koje divlje rastu diljem svijeta. Samo ne-koliko vrsta uzgaja se u obliku njegovanih travnjaka, dok su mnoge ukrasne trave cijenjene zbog svoga skladnog izgleda, zanimljivih cvatova i vitkih, ponekad neo-bično obojenih listova

Ipak, slobodno možemo ustvr-diti kako je Cortaderia selloa-na ili pampas trava, najomilje-

nija i najraširenija ukrasna trava u cijelom svijetu. Potječe iz Ar-gentine, Brazila i Urugvaja, gdje prirodno raste na prostranim travnatim ravnicama zvanim pampas, po kojima je, uostalom, i dobila ime. Također je zamjetno da se posljednjih godina aktivno sadi i u našim krajevima, gdje obično zauzima dominantna mjesta uz bazene i ostale vode-ne površine. Isto tako, česta je i u obiteljskim vrtovima gdje živo-pisne perjanice ove trave prosto dominiraju prostorom. Posebice

je pogodna za vruću hercegova-čku klimu iz razloga što veoma dobro trpi sušu pa je valja zali-jevati samo za najgorih ljetnih vrućina. Nije izbirljiva ni prema tlu pa dobro uspijeva i na suhim, pjeskovitim tlima siromašnim hranjivim tvarima. Dakle, radi se o žilavoj i izdržljivoj vrsti trave koja brzo raste i u lošijim uvjeti-ma uzgoja, a na minimum njege višestruko uzvraća.

Sadnja je moguća itijekom zime!

Pošto se u vrtnim rasadnici-ma sadnice pampas trave mogu pronaći uzgojene i u kontejneri-ma, to znači kako se one mogu saditi u bilo koje doba godine. Kod sadnje ne trebate dodavati velike količine gnojiva a što nije potrebno ni kasnije, tijekom daljnjeg uzgoja. Naime, ukrasne trave rijetko treba i prihranjivati. Drugim riječima, jednom dobro ukorijenjene i izrasle trave traže vrlo malo njege. Osim toga, po-trebno je znati kako usahnule smeđe vlati ukrasnih trava ne treba rezati u jesen, jer one zimi odlično štite busen od hladno-će i vlage. Dakle, vlati djeluju

Nakon 5-6 godina bus pam-pas trave se vadi i dijeli na veći broj busena koji se sade kao posebne biljke. Bez obzi-ra gdje raste i hoće li zima biti jaka, pampas travu potrebno je svakako zaštititi, jer ima plutast korijen koji je osjetljiv na niske temperature.


kao prozračni šator koji oborine odvodi prema rubu busena, dalje od osjetljivog središta koje pak ostaje suho. Efekt šatora je još veći ukoliko usahle vlati na jesen podvežete. Stoga se suhe, sme-đe vlati režu tek na proljeće, kad se više i ne očekuju dugotrajne hladnoće. Tako vrijedi nepisano pravilo kako je optimalni trenu-tak za čišćenje busena od starih

vlati kada u središtu samog bu-sena počnu nicati nove mladice. A čišćenje busena ukrasnih trava trebamo obavljati u rukavicama iz razloga što mnoge ukrasne trave imaju nazubljene ili oštre rubove listova, pa se na njih vrlo lako možete i porezati.

Ne sadite pregustoPrilikom sadnje pampas, ali

i ostalih ukrasnih trava koje se snažno šire i busaju, moramo voditi računa i o gustoći njihove sadnje. Ukoliko ih posadimo pre-blizu dolazi do razvoja gljivičnih oboljenja te uskoro i do propa-danja čitavih biljaka. Pored toga, buseni se već nakon nekoliko godina počinju, jedni s drugima, boriti za životni prostor uslijed čega biljke lagano kržljaju. Stoga pri sadnji pampas trave (Corta-deria), običnog trsta (Arundo) i kineskog rogoza (Miscanthus) planirajte jedan kvadratni metar po biljci. Ukoliko, pak, pampas travu imate već posađenu usred svoje tratine, pravo je vrijeme da velike prekrasne svilenkaste cva-tove nalik na perjanice orežete za sušenje a sve kako bi njima ti-jekom zime ukrasili unutrašnjost svoga doma. Na taj način ćete i u zimsku monotoniju svog doma unijeti dah proljetne živosti.

Pampas trava - jesenska ljepotica

Nekada vrlo tražena biljka za izradu pogrebnih vijenaca.

Nažalost, danas sve više pada u zaborav. Jedino je još ne zabo-ravljaju travari kojima služi za spravljanje različitih biljnih pri-pravaka.

Unazad dvadesetak godina, veprina (kostrika) se masovno koristila za izradu pogrebnih vijenaca i kao takva bila je vrlo interesantna i dohodovna biljna vrsta. Izrađivači vijenaca su je i otkupljivali tako da su mnoge obitelji dodatni izvor prihoda nalazili u berbi veprine. Osim

toga, vrlo je interesantna i tra-varima koji od nje spravljaju ra-zličite pripravke koji se koriste u narodnoj medicini za liječenje mnogih bolesti.

Veprina je zimzeleni grm, s dobro razvijenim korjenovim si-stemom, naraste 30-80 cm u visi-nu. Stabljika je dobro razgranata s karakterističnim filokadijama (listoliko proširene grančice). Plod je intenzivno crvena boba. Cvate od veljače do travnja. Tra-ži relativno topla i suha staništa hrastovih šuma. Teško se može pronaći u vlažnim područjima. U onim područjima gdje se inten-zivno brala (Hercegovina) goto-

Jedna od rijetkih biljaka u flori Bosne i Hercegovine koja ima

sposobnost lova sitnih kukaca. Spada u zaštićene biljne vrste tako da je njeno sakupljanje za-branjeno.

Staništa ove biljke su treseti-šta i močvarni tereni. Mali je broj lokaliteta na kojima možemo pronaći ovu biljnu vrstu. Ime je dobila po specifičnim ljepljivim kapljicama koje nalikuju kaplji-cama rose, a nalaze se na vrho-vima dlačica koje su povezane

s žlijezdama. Te kapljice privlače kukce koji ostaju zalijepljeni.

Rosulja ima dosta velik areal rasprostranjenosti, ali je možemo naći na tek ograničenim lokalite-tima. Primjerice, u Hrvatskoj su svega 2-3 mjesta na kojima se može pronaći ova biljna vrsta.

Rosulja se primjenjuje u na-rodnoj medicini kod liječenja upale dišnih puteva, zatim kod tuberkuloze jetre. Kao tinktura koristi se protiv reumatskih te-goba. Navodno, kroz dugotrajnu upotrebu, znatno usporava ra-zvoj arterioskleroze.

Mali je broj biljaka koje za normalan rast i razvoj

traže kisela tla. Jedna od ta-kvih vrsta je bujad ili u narodu poznatija kao paprat.

Bujad je kozmopolitska vrsta koju ne nalazimo u pu-stinjama i polarnim područji-ma. Staništa su joj uglavnom rubovi šuma, osunčane po-vršine unutar šume, prosike i proplanci, ali se sve više širi i na poljoprivredne površine. Ima sposobnost brzog širenja

i osvajanja površina, pa vrlo brzo guši i istisku-je ostale biljne vrste. Teško se iskorjenjuje s nekog područja. Vrlo je otporna na totalne her-bicide, te zadaje velike poteškoće poljoprivre-dnim proizvođačima.

Bujad je otrovna za neke domaće životinje. Moguća su trovanja ljudi koji su pili mlijeko domaćih životinja koje su se hranile lišćem bu-jadi.

VEPRINA - polako odlazi u zaborav

vo da je i nestala.Veprina u narodnoj medicini

ima široku primjenu. Koristi se kod upale i krvarenja hemoroida,

analnih fisura i svrabeža u anal-noj regiji. Osim toga, primjenjuje se i kod bolesti mokračnog mje-hura i maternice, protiv gihta.

ROSULJA – biljka koja lovi kukce

BUJAD - indikator kiselosti tla

8





Bujad sve više zauzima poljoprivredne površine

Mali broj lokaliteta na kojima se može naći

Veprina polako izumire

Mali broj lokaliteta na kojima se može naći

SPREMANJEZIMNICEBerba povrća i voća traje, a obilje svježe hrane svaki je dan na našem stolu. Odabir je velik, pa svatko može naći nešto za svoj ukus, a da to nije meso. A što se više primiče jesen, sve više se razmišlja i o zimnici. Jer obi-lje, dakako, želimo zadržati i u zimskim mjesecima.

Oduvijek je jesen bila vri-jeme ubiranja plodova i razdoblje najbogatije i

najraznovrsnije trpeze, počevši od mesnih, mliječnih, voćnih pa do povrtnih plodova. Međutim, pošto je rok uporabe većine ovih proizvoda dosta ograničen i kra-tak, moralo se iznaći načina da se spomenuti proizvodi dorade, pre-rade ili konzerviraju, a sve kako bi se sačuvali za uporabu u kasni-jem razdoblju, tijekom zime i pro-ljeća. Tako je, uostalom, i nastala tradicija pripremanja zimnice. No, ljetne «slasti» nije baš uvijek mo-guće upakirati i sačuvati za zimu. Jer ipak treba biti svjestan činje-

nice kako su svježe namirnice po-dložne kvarenju. Mikroorganizmi u njima i na njima razvijaju se, razmnažaju pod utjecajem zraka, topline i vlage te time izazivaju njihovo truljenje, gnjiljenje i fer-mentaciju. Na taj način namirnice ne samo da postaju neuporablji-ve,već mogu biti čak i štetne po ljudsko zdravlje.

Prirodno kiseljenjeRadi se o jednom od najstari-

jih načina konzerviranja povrća. Sami proces konzerviranja odvi-ja se pod djelovanjem mikroor-ganizama, koji u ovom slučaju iz ugljikohidrata stvaraju mlije-čnu kiselinu koja pak služi kao konzervans povrću. A osnova

konzervansa, odnosno inicijator konzerviranja, je kuhinjska sol koja se dodaje povrću prilikom kiseljenja. Ustvari, ona pospje-šuje izlučivanje sokova iz povrća tj. sokova u kojima se sada razvi-jaju bakterije mliječnog kiselje-nja. Mliječna kiselina konzervira povrće i pri povoljnim uvjetima onemogućava razvoj drugih šte-tnih bakterija, koje mogu izazva-ti kvarenje. Međutim, za uspjeh prirodnog kiseljenja moraju se osigurati optimalne prilike koje podrazumijevaju osnovna dva uvjeta. Prvi je da se sol dodaje povrću u količini od 12 posto, dok je drugi vezan za sami pribor i ambalažu, koja pak mora biti besprijekorno čista. Pored toga, za uspjeh samog kiseljenja tije-kom 4-6 tjedana (koliko i postu-pak traje) temperatura u prosto-riji mora biti 22 stupnja C. Kasnije je za čuvanje namirnica najbolja temperatura od 10-12 stupnjeva C. Povrće se može kiseliti cijelo, narezano ili naribano. Osnova je da bude zdravo i temeljito opra-no. S druge strane, najčešće se za kiseljenje koriste sljedeće vrste povrća: kupus, krastavac, zelena rajčica, mahune, lučice, miješane salate i sl.

Ambalaža zaspremanje zimnice

Ambalaža za spremanje zi-mnice ovisi o postupku koji se primjenjuje u procesu konzervi-ranja, premda njen izbor ovisi i o vrsti namirnice. Tako se za ukuha-nu zimnicu u kućanstvu najčešće rabe staklenke. Za voće ukuhano sa šećerom ili voće u alkoholu te za ukiseljeno povrće koriste se obične staklenke koje se nakon punjenja zatvaraju celofanom ili pergamentnim papirom. Obi-čno se za voće odabiru staklen-ke od pola do jedne litre, tako da se nakon otvaranja sadržaj što prije i potroši. Za ukiseljeno povrće mogu se koristiti i nešto

veće staklen-ke te posebne staklene ple-tare sa širokim grlom, zapre-mine od 5 i 10 litara. Kod pro-cesa pasterizi-ranja povrća i voća najčešće se rabe pose-bne patentne staklenke koje mogu biti ra-zličitih veličina i to ½, 3/4, 1 litra ili 1 ½ litra. Svaka patentna staklenka ima široki, brušeni gornji rub, stakle-ni poklopac s brušenim donjim rubom i gumeni obruč koji se stavlja između same staklenke i poklopca. Tako poklopljene sta-klenke zatvaraju se metalnim držačima (kvačicama), a njihova širina mora odgovarati širini sta-klenke. Na navedene staklenke se trebaju staviti i odgovarajuće naljepnice koje sadržavaju po-datke o vrsti namirnice i datumu pripravljanja. Zbog svega toga o zimnici morate razmišljati nešto ranije, a sve kako biste uspjeli nabaviti odgovarajuću ambala-žu za njeno spremanju te kako biste na taj način u spremljenom povrću i voću mogli uživati tije-kom hladnih zimskih dana.


9

Piše: goran JurilJ, diPl. ing.

Posude za spremanje zimnice

Česta pakiranja kupusa

Paprika - najčešća povrtnica za zimnicu Rajčica se najviše koristi za različite zimske salate

SKLADIŠTENJE KRUMPIRAČuvanje krumpira tijekom zime je vrlo složen proces iz razloga što se gomolji nalaze u stadiju mirovanja, a po svom kemijskom sastavu su vrlo nepogodni za čuvanje. Osim toga, gomolji sadržavaju mnogo vode pa se lako oštećuju a podložni su i klijanju, što redovito stvara gubitke kod njegova skladištenja.

Svima nam je dobro pozna-to kako se kod skladištenja krumpira redovito poja-

vljuju i određeni gubici. Oni se, ustvari, podrazumijevaju te se toleriraju gubici do 10 posto, što znači da će na kraju čuvanja krumpir na težini izgubiti barem 7-10 posto od ukupne uskladi-štene količine. Međutim, prave poteškoće se javljaju kada gubi-ci iznose mnogo više, nerijetko i preko 30 posto. Na velikoj ko-ličini uskladištenog krumpira to su izrazito veliki gubici, koji sam promet s konzumnim krumpi-rom čine više nego nerentabil-nim. Stoga krumpir za jelo tre-ba pravilno i uskladištiti i to na temperaturu od 4-5 stupnjeva C. Ali, u uvjetima Hercegovine to se praktički može postići samo u odgovarajućim hladionicima s automatskom ventilacijom. Kako je našim proizvođačima, prekupcima i nakupcima takav prostor nemoguće osigurati, krumpir se obično skladišti u po-drumima, na tavanima, u razno-raznim spremištima i trapovima, tj. tamo gdje nipošto ne vladaju optimalni uvjeti temperature i vlage. Kao posljedica toga krum-pir pušta klice koje se moraju skidati i po nekoliko puta. Razu-mljivo je da uslijed toga krumpir gubi na težini i kakvoći, a mjesto na kojem probija klica idealno je za prodor bakterija i gljivica koje u konačnici dovode do gnjiljenja krumpira. Zbog svega toga je uskladišteni krumpir nužno adekvatno i zaštititi.

Što treba znati opripravcima protivklijanja krumpira ?

Kako bi spriječili gubi-tke koji nastaju klijanjem krumpira u skladištu, nužno je gomolje prije samog uskladištenja tre-

tirati praškom koji sprječava kli-janje konzumnog krumpira. U tu svrhu gomolje tretiramo priprav-kom NEO STOP ili TUBERITOM N u količini od 100 grama na 100 kg krumpira čime je krumpir za-štićen od klijanja u trajanju od tri mjeseca. Uporaba navedenog praška je više nego jednostavna. Dovoljno je pri spremanju krum-pira u vreće, u trapove ili na hrpe isti jednolično zaprašiti. U novije vrijeme, za prašenje krumpira TUBERITOM, vrlo su se prakti-čne pokazale obične papirne vreće poput vreća od mekinja i sl. Ako je pak riječ o debelim na-slagama, zaprašivanje treba pro-voditi po slojevima. Zaprašuju se suhi gomolji koje prije same uporabe treba dobro oprati. Ka-renca za NEO STOP i TUBRITE N iznosi 42 dana. Osim sprečavanja gubitaka koji nastaju klijanjem krumpira, ovi pripravci neizra-

vno onemogućava prodor bakterija i gljivica u gomolj

te time otklanja i pojavu opa-snog gnjiljenja krumpira. Pored toga, značajnije se smanjuju gu-bici koji se pojavljuju disanjem uskladištenih gomolja čime se gomolji štite i od gubitka vlage i hranjivih tvari. S druge stra-ne, sjemenski krumpir nipošto ne smijemo prašiti navedenim preparatom niti taj isti krumpir smijemo držati u neposrednoj blizini zaprašenog krumpira.

Dakle, kada sve sagledamo, jednom riječju, možemo ustvr-diti da ukoliko krumpir za jelo zaprašimo NEO STOP-om ili TUBERITOM N, značajnije ćemo smanjiti gubitke koji se javljaju pri njegovu skladištenju, dok će sam krumpir ostati svjež i uku-san do uporabe.

Mirovanje krumpira traje od 2 do 5 mjeseci, prvenstveno u ovisnosti od sorte. Tako je dobro poznato kako je prvak u čuvanju sorta Romano koja se uz sor-te Adoru i Lisetu sve više sadi i uzgaja u Hercegovini. Naime,

Romano je sorta krum-pira koju osim velike ka-kvoće krasi osobina da se lako čuva iz razloga što vrlo sporo klija. Uslijed toga i sami gubici kod skladištenja ove sorte su iznimno maleni.

Pozelenjavanjekrumpira

Svjedoci smo činjeni-ce kako pri skladištenju krumpira gomolji neri-jetko i pozelene. Riječ

je o neželjenoj pojavi koja čak može imati i štetne posljedice po ljudsko zdravlje. Naime, ta-kav krumpir ispod svoje poko-žice može sadržavati otrovne glikoalkaloide solanin i kakonin. Stručno gledano-pozelenja-vanje gomolja krumpira samo po sebi ne bi bilo štetno da se paralelno ne odvija i proces sin-teze ili nastajanja glikoalkaloida solanina i kakonina koji čine 95 posto od ukupne količine gliko-alkaloida prisutnih u gomolju. Jednostavno rečeno, ukoliko u svojim kućnim zalihama uočite gomolje koji su poprimili zele-nu boju, svakako ih uklonite jer se sa zdravljem ipak nije igrati. A navedeno pozelenjavanje krumpira nastaje uslijed izlaga-nja gomolja suncu, odnosno, svjetlu. Tako se na samoj njivi često zna uočiti nekoliko zelen-kastih gomolja a radi se o krum-piru koji je loše ogrnut ili go-moljima koji u cijelosti nisu bili prekriveni zemljom te su uslijed toga bili i izloženi svjetlosti. Na-pomenimo kako zelenu boju gomolji mogu poprimiti i zbog dugotrajnog stajanja s tim da se ovakav krumpir prepoznaje po izrazito gorkom okusu. Ni ovaj krumpir nije podesan za konzumaciju. Stoga krumpir nepotrebno ne izlažite svjetlu i čuvajte ga u papirnatim ili jute-nim vrećama te kartonskim ku-tijama na hladnom i mračnom mjestu. U kućnom ambijentu idealan prostor za to je upravo vaš podrum!

Trap za skladištenje krumpira

10


Piše: nino rotim, diPl. ing.

Tuberite N spriječava klijanje krumpira

JESEN U POVRTNJAKUNitko ne zna hoće li ove godine rujan biti idealan za radove u povrtnjaku. Na tu misao tjeraju nas neobično klimatski promjenljivi ljetni dani kada su se smjenjivala duža sušna i vlažna razdoblja. Ali, izgradnjom zašti-ćenih prostora pronađena su rješenja za gotovo sve klimatske i vremenske uvjete.

premda nimalo ne zaostaju i ostale povrćarske kulture. Tako se mrkva i peršin mogu uzgaja-ti gotovo cijele godine, dok su nadolazeći hladniji dani idealni i za uzgoj zimske salate, matovil-ca te vrlo cijenjenih radiča. Ali, kako bi nam povrtnjak bio upo-tpunjen, svakako ne smijemo zaboraviti posaditi i luk koji se u ovom razdoblju najčešće sadi za potrošnju u mladom stanju. U tu svrhu najčešće se koristi izborak koji za potrošnju dospijeva već koncem prosinca. Ali pored luka, tijekom rujna se uzgaja i raštika koja evidentno iz godine u godi-ne postaje sve omiljenija među profi povrtlarima. Kako i sami kažu, posla oko raštike je malo a zarada je itekako sigurna jer se sve proizvedene količine raštike redovito prodaju na tržnicama diljem Hercegovine.

Jesenska obradapovrtnjaka

Za one koji nisu obavili jesen-sku obradu povrtnjaka odmah na početku recimo da još uvijek nije kasno za taj vrlo važan posao, o kojem u znatnoj mjeri ovisi urod povrća naredne godine. Jer ipak treba znati kako neobrađeno tlo nema sposobnost upijanja vode, pa ako je tlo nagnuto, voda otje-če dok na ravnim tlima obično ostaje na površini. Dakle, nera-zrahljeno tlo teže upija vodu, pa odatle i potreba za jesenskom obradom. Ali, kako bi se i ostva-rili učinci jesenske obrade tla, potrebno ju je obaviti oranjem

ili kopanjem bez ikakve dalje obrade. To znači da obrađeno tlo mora ostati grubo jer se na taj način u njemu znatno više aku-mulira zimske vlage. Osim toga, jesenskom obradom ubrzavamo razgradnju organskih tvari koje postaju pristupačne biljkama, uništavamo veliki broj štetnika i korova a izmrzavanjem obrađe-nog tla popravljamo i njegove fizikalne osobine. Dobro bi bilo uz jesensku obradu povrtnja-ka obaviti i gnojidbu stajskim gnojem koji se za većinu povr-tnih kultura razbacuje u količini od 4-8 kg po četvornom metru. Spomenimo i kako je optimalna dubina jesenske obrade 30-tak cm uz napomenu kako tlo nije poželjno obrađivati frezom (mo-tokultivatorom) jer ona tlo previ-še usitni već isključivo kopanjem ili oranjem (gruba obrada tla).

Sjetva povrća u toplijim područjima

Sve više plastenika u dolini Neretve Salata - najčešća zimska povrtnica


11

Piše: mladen karačić, diPl. ing.

Posljednjih godina svima postaje jasno kako danas za profesionalnu povr-

ćarsku proizvodnju postoje te-hnološka rješenja za gotovo sve klimatske i vremenske uvjete, uz poštivanje osnovnog prirodnog zakona kojim svako podneblje ima svoju floru. Ovo je djelo-mično prevladano izgradnjom zaštićenih prostora, pa se tako danas i na sjeveru naše zemlje uzgajaju biljke iz toplijeg, južnog pojasa. Osim toga, očevidci smo

činjenice kako iz dana u dan kontinentalni dijelovi naše ze-mlje «lagano guše i ubijaju» pro-izvodnju povrća u Hercegovini. Tako danas ništa nije neobično pa čak ako se i zamijeti da goto-vo svako drugo domaćinstvo na sjeveru naše zemlje uz okućni-cu posjeduje plastenik manje ili veće površine.

Vrijeme je za sjetvublitve i špinata

S druge strane, nekako tra-dicionalno se u Hercegovini po-četkom jeseni siju blitva i špinat

Jesen - vrijeme za sadnju raštike Salata Engie sve zastupljenija

VRIJEME JE ZA OZIMI ČEŠNJAK Češnjak je jednogodi-šnja biljka karakteri-stična mirisa i okusa, bogata proteinima, mineralnim tvarima i specifičnim eteričnim uljem alicinom. Potječe iz srednje Azije, točnije pustinje Kirgizije, oda-kle se proširio naostala područja.Češnjak predstavlja jednu

od najstarijih i najaroma-tičnijih gajenih vrsta. Tako

je zanimljiv i podatak da su u starom Egiptu robovi graditelji Keopsove piramide konzumirali češnjak radi zaštite od rana i in-fekcija tijekom 20 godina njezi-ne gradnje. S druge strane, Grci su ga mrzili i prezirali zbog neu-godnog mirisa, ali je znano da su ga na starogrčkim olimpijadama atletičari ipak koristili kao priro-dni doping. A i danas se u mo-starskoj kotlini često može čuti uzrečica kako «saransak» liječi trideset i šest bolesti i trideset sedmu-gripu. Zbog svega toga, češnjak se već 5000 godina sma-tra savršenim lijekom te je znan-stveno dokazano da pomaže u borbi protiv uzročnika bolesti, normalizira crijevnu floru, čini krvne žile elastičnim, potpoma-že prokrvljenost, snižava kole-sterol, te štiti od prehlade a što je dovoljan razlog da ga što više koristimo u prehrani, osobito u nadolazećim hladnijim danima.

Sadnja ozimog češnjakaOzimi češnjak zahtijeva

mnogo svjetla, pa su za njegov

uzgoj pogodna sunčanija plo-dna i duboka tla koja dobro drže vlagu. Uzgaja se u plodoredu i to nakon krumpira, kupusnjača, krastavaca, salate, tikvica, mrkve i peršina. Na istu površinu može doći tek nakon 3-4 godine. Ina-če, jesenska sadnja se obavlja na dubinu od 4 cm, a kod uzgoja na gredicama razmak između redo-va iznosi 15-20 cm, dok je pak razmak u redu 10 cm. Međutim, kod sadnje je važno pravilno po-saditi češanj, i to vrhom prema gore. U protivnom, «naglavačke» posađen češanj teže ili uopće nikako ne niče. U praksi, po če-tvornom metru sadimo oko 50 češnjeva ili u prosjeku šest luko-vica. To znači da nam za površinu od 100 četvornih metara treba oko 15 kg sadnog materijala. Če-šnjak se vadi kada lišće požuti i kada polegne 50% biljaka, te nije preporučljivo čekati da se zelena masa potpuno i osuši.

Češnjak-jednostavnost proizvodnje

Slobodno možemo ustvr-diti kako proizvodnja češnjaka nije skupa a sama tehnologija je jednostavna i prosta. Drugim riječima, i najveći laici u ovom poslu, mogu bez većih poteško-

ća proizvesti dovoljno bijelog luka za potrebe domaćinstva. Tako je s pola kilograma zdravih česni i svega 5-6 četvornih meta-ra kvalitetnog zemljišta moguće ostvariti prinos koji će zadovoljiti potrebe jednog domaćinstva. A kod manje proizvodnje (za vla-stite potrebe) najbolje je češnjak uplesti u vijence i ostaviti na pro-puhu da se potpuno osuši. Da-kle, češnjak se obično skladišti na suhom i prozračnom mjestu, upleten u vijence ili razastrt u tankom sloju, na mjestu predvi-đenom za njegovo skladištenje.

Međutim, ljubitelje i po-trošače ove biljke zasigurno će oraspoložiti vijest kako su u novije vrijeme engleski geneti-čari uspjeli uzgojiti češnjak koji nakon konzumacije ne ostavlja oštar, dobro poznati, neugodan miris. Japanci su za ovaj češnjak pokazali veliki interes, te su da-nas oni njegovi najveći potrošači i proizvođači. Ali, bez obzira na činjenicu kako se radi o iznimno

ljekovitoj biljnoj vrsti trebate znati kako je češnjak zdrav samo u umjerenim količinama, te da prevelike količine češnjaka tako-đer mogu štetiti ljudskom orga-nizmu. Dakle, u umjerenosti je spas-barem što se češnjaka tiče!

Češnjakov sirup protivplućnih bolesti

Preliti litru kipuće vode pre-ko 45 dag oljuštenog i na kriške narezanog češnjaka, te ostaviti da stoji dvanaest sati u dobro za-tvorenoj posudi. Dodavati toliko šećera i meda dok ne postane gusto. Zatim dodati i malo octa, te zgnječenog kima i kuhanog komorača, kako bi se smanjio neugodan miris.

Češnjakov sirupprotiv promuklosti

Oljuštiti češnjakove česne i narezati ih, te staviti u duboki tanjur za juhu. Svaki pojedinačni kolutić prekriti medom. Za sat i pol, iz toga će nastati sirup koji treba konzumirati više puta dne-vno.

Sjemenski češnjak

Nasad češnjaka

12


Piše: silvio škrokov, diPl. ing.

LEĆA najkvalitetnija mahunarkaUzgoj leće poznat je od davnina, a dokaze o tome imamo čak iz kamenog doba. Tisućljećima se jede uz bob i slanutak kao glavne mahunarke. Posebice je cijenjena u vegetarijanskoj prehrani premda bi je i svi ljubitelji mješovite hrane trebali češće uključivati u jelovnik kao varivo, juhu ili na salatu.

Leća se koristi u makrobiotici

Konzumna i sjemenska pakiranja leće


13

Piše: mario ćuBela, diPl. ing.

Leća se prvenstveno koristi za prehranu ljudi. Sjeme se najčešće priprema kao pri-

log drugim jelima ili se od njega proizvodi brašno ili prekrupa, tako da se nerijetko koristi i za pripravljanje posebnih pekarskih proizvoda. Zrno se dobro rasku-hava, a sama leća je probavljivija od graha zrnaša. A kao i sve osta-le mahunarke i leća je niskoka-lorična (110 kcal na 100 grama), bogata je bjelančevinama (24 posto) a od 60 posto ugljikohi-drata na vlakna otpada 11. Zani-

Leća-biljka tople klimeRadi se o kulturi koja je izni-

mno osjetljiva na niske tempe-rature, pa već za blagog mraza ugiba. Tako leća podnosi niske temperature do minus 6 stu-pnjeva C, dok je za optimalni rast i razvoj biljaka potrebna srednja temperatura od 24 stupnja C. S druge strane, leća dobro podno-si sušna razdoblja te je na nedo-statak vode osjetljiva samo u vri-jeme cvatnje i nalijevanja zrna. A kako je riječ o biljci dugog dana, najbrže cvate pri duljini dana od 15-16 sati. Duljina vegetaci-je kod ranih kultivara iznosi 80 do 110 dana, a kod kasnih 125 do 180 dana. Dobro uspijeva na različitim tipovima tala pa podnosi i bazična te malo zasla-

njena tla. Osim toga, može uspijevati i na kamenitim-krečnim

tipovima tala, na koji-ma druge kulture veoma teško ili gotovo nikako ne uspijevaju.

Rokovi sjetvePri određivanju rokova sjetve

leće ne mogu se mimoići tempe-

rature. Naime, najniža tempera-tura klijanja sjemena iznosi od 3 do 5 stupnjeva C. Na toj tempe-raturi klijanje sjemena i nicanja biljaka vrlo je sporo, pa se sjetva leće obavlja kad temperatura tla dosegne barem 7 stupnjeva C. Drugim riječima, sjetva se vrši ti-jekom ožujka, pri čemu se sije na uži razmak redova (oko 12 cm), a sve kako bi se smanjilo gublje-nje vode iz tla i njegovo preko-mjerno zakorovljavanje. Dubina sjetve treba biti 3-4 cm. Količina utrošenog sjemena za sitnosje-menu leću iznosi 1 dekagram na četvorni metar, dok je on za

krupnosjemenu leću nešto veći i iznosi oko 1,2 dekagrama.

ŽetvaPošto leća dugo cvjeta, tako

je i dozrijevanje njenog sjemena dosta razvučeno. Prezrele mahu-ne pucaju i zrno iz njih ispada. Pored toga, sjeme u prezrelim mahunama dobiva crvenkastu boju, teže se kuha i ima manju hranjivu vrijednost. Međutim, i žetva nedovoljno zrelog usjeva nije poželjna iz razloga što zrno gubi vlagu te se brzo smežura. Zbog svega toga, sa žetvom tre-ba otpočeti kada listovi i mahune na donjoj polovici stabla dobiju

mljivo je da suha leća sadrži puni sastav vitamina i minerala pa se sa 100 grama leće mogu zado-voljiti osnovne dnevne potrebe organizma, osobito za željezom. S druge strane, za prehranu do-maćih životinja i industriju nema veće značenje jer se proizvodi na manjim površinama a ima puno krmnih kultura koje mogu dati neusporedivo više i kvalitetnije krme od leće. Osim toga, prinosi leće u našoj zemlji su vrlo niski pa se zbog toga ona vrlo sporo i teško širi. Stoga je njen uzgoj ograničen i kod nas je isključivo prilagođen za potrebe domaćin-stva.

mrku boju. Tada će zrna u mahu-nama, na gornjoj polovici stabla, biti u optimalnoj zrelosti. Iako se na većim površinama žetva vrši kombajnima, zbog sporadičnog uzgoja, u praksi se to obično radi ručno i to srpom ili kosom. Ukoliko vam se uzgoj leće čini nepoznat i pomalo kompliciran, u svim bolje opskrbljenim poljo-ljekarnama uvijek možete naba-viti njene klice namijenjene ma-krobiotičkoj prehrani. Jer njena hranjiva vrijednost nipošto nije zanemariva!

VINOVA LOZA OBITELJI KRTALIĆ

Nadomak Mostara nalazi se selo Slipčići u kojem postoje

veliki nasadi vinove loze. Uosta-lom, tu su nekadašnje ekonomi-je podigle velike vinograde koji u čistom kršu daju vina iznimne kakvoće. U njihovoj blizini se na-lazi i vinograd u vlasništvu obite-lji Krtalić, u kojem se nalazi 700 trsa «standardnih» hercegova-čkih sorti: žilavke, bene, blatine i vranca.

Kako i sam gosp. Željko Krta-lić navodi: “Vinograd sam podi-gao prije 20-tak godina i to pr-venstveno za obiteljske potrebe. Naime, proizvedeno vino i rakiju

potrošimo i podijelimo brojnoj rodbini, prijateljima i znancima, a samo malu količinu prodamo i to sve kako bi pokrili troškove proizvodnje.”

A ove godine vinova loza u obiteljskom vlasništvu gosp. Željka Krtalića donijela je obilan rod. Kako i ne bi kada ovaj mladi čovjek u vinogradu primjenjuje

zaštitu i svu agrotehniku po pre-poruci Sjemenarninih agronoma. A da je onda uspjeh neminovan, najbolje potvrđuju i fotografije.

Na mladima svijet ostaje

Peršin lišćar zastupljeniji u uzgoju

Veći broj sorti peršina

14



PERŠIN za jelo i začinPeršin se proizvodi zbog zadebljalog korijena i lišća, začina mnogim jelima. Proizvođači peršina susreću se u uzgoju s dva tipa, s peršinom zadebljalog korijena i lisnatim perši-nom. A upravo u zadebljalom korijenu su skrivene bjelančevine u dva puta većoj količini nego, primjerice, u mrkvi.

Proizvođači i ljubitelji povrća na svojoj gredici u povrtnja-

ku pored ostalih povrtlarskih kultura redovito uzgajaju i per-šin, neizostavni začin u kuhinji. A peršin se za jelo upotrebljava svjež kao dodatak jelima. Može se pripravljati i u vidu salata, po-sebice njegovo lišće dok je mla-do, zdravo i razvijeno. Međutim, sasvim neopravdano lisnate va-rijante peršina potiskuju peršin zadebljalog korijena. Pogotovo ukoliko nam je poznata činje-nica kako navedeni peršin osim bjelančevina sadržava obilje ko-risnih tvari, poput minerala kao što su kalcij, kalij, fosfor i željezo

a da o eteričnim uljima i ne go-vorimo. Istina, navedene korisne tvari možemo pronaći i u listovi-ma peršina koje također formira i peršin korjenjaš. Ipak, treba znati da se peršin korjenjaš proizvodi prvenstveno zbog svog zade-bljalog korijena.

Razlike između peršina korjenjaša i lišćara

Kako bi otklonili svake dvoj-be, navesti ćemo osnovne ka-rakteristike dvije najčešće sorte peršina. Odmah ćemo istaknuti kako peršin ima vrlo malo sor-ti, kako kod nas tako i u svijetu, te se u našim poljoljekarnama susreću dva osnovna kultivara:

peršin berlinski i peršin domaći lišćar. Peršin berlinski se uzgaja prvenstveno zbog svog bijelog zadebljalog korijena uz kojeg formira i 15-20 listova. Peršin domaći lišćar nema tako izražen, zadebljao korijen koji je ustvari više jako razgranat i žiličast. S druge strane, peršin lišćar u tije-ku vegetacije može stvoriti i više od 150 listova. U bolje opskrblje-nim sjemenarnama možemo pronaći i dvije varijante lišćara, i to peršin glatkih i peršin kovrča-stih listova.

Biološke posebnostiPeršin je, uz celer, jedna od

«najmučnijih» biljaka u pogledu

klijanja tj. nicanja. Dakle, riječ je o vrsti povrća kojoj treba na svoje-vrstan način znati i ugoditi. Tako peršin, osim u rano proljeće, mo-žete posijati i u kasnu jesen. Dubi-na polaganja sjemena treba izno-siti oko 1,5 cm a sjeme se polaže na razmak između redova od 30 cm dok razmak unutar reda treba iznositi 5-7 cm. Ipak, zamjetno je da se kod nas sjetva peršina obavlja uglavnom omaške, rasi-panjem iz ruke po cijeloj površi-ni. Kada biljke formiraju 4 prava lista prorjeđuju se na razmake 8-10 cm. Iako sjeme niče već pri 2 stupnja C optimalna temperatura nicanja iznosi 20 stupnjeva C. Po-što je peršin biljka dugog dana i sunčanih položaja, nipošto ga ne uzgajajte u zasjeni bilo koje vrste. U pravilu, uzgaja se na drugom mjestu u plodoredu, što znači da dolazi iza povrtnih kultura koje su obilno gnojenje stajskim gnojem ili pak iza leguminoza.

Ali da bi se zadebljali korijen peršina pravilno razvijao (bez de-formacija), poželjno je tlo fino pri-premiti tako da njegov površinski sloj postane sitan-fin bez grume-nja. Tim više jer je sjeme peršina sitno a i dugo traje sami ponik biljčica. S druge strane, peršin li-šćar treba redovitije opskrbljivati vodom (cca 30 litara vode po če-tvornom metru) i to nakon svake berbe lišća. Bilo koju sortu da odaberete, niste pogriješili jer je peršin neizostavna začinska bilj-ka u svakom domaćinstvu.


Cvjetna glavica luka

Sadnja u optimalnom roku


15

Kako izbjeći “kureljenje” lukaPojedinih godina, zbog određenih razloga dolazi do toga da luk prijevremeno procvjeta ili kako se to u narodu kaže-“da dođe do kureljanja luka”. I kako to biva, za sve je krivo sjeme koje je po neupućenima isključivi krivac zbog nastanka neželjenih procesa. Ali, u svemu postoji i ona druga strana priče, a tako je i u ovom slučaju.

Istina je da struka navodi ali i pokusi potvrđuju da jedan od razloga “kurelji” može biti

korištenje prekrupnih lučica za sadnju koje su, u pravilu, sklonije jarovizaciji pa dolazi do toga da luk prije vremena potjera cvje-tnu stabljiku. A spomenuta jaro-vizacija nije nikakva bolest već predstavlja hladno razdoblje sje-mena koje mora proći određena kultura kako bi prešla u repro-duktivnu fazu. Međutim, i kod korištenja sitnijih lučica može doći do formiranja biljaka s cvje-tnim stablom, samo što je tada “kurelj” izražena u puno manjem postotku. Dakle, ova neželjena pojava je usko povezana s biolo-škim svojstvima luka i na nju se ne može bitnije utjecati.

Ali, struka kao i brojni poku-si također navode da je najčešći uzrok “kurelji” luka nešto ranija sadnja u jesen koja uz djelovanje ekstremnih temperatura dovodi do neželjene pojave. Ustvari, u tome bitnu ulogu igraju visoke temperature i duljina dana tije-kom proljeća koje jednostavno primoravaju luk na formiranje cvjetne stabljike. Jednostavno rečeno, ako luk posadimo nešto ranije od optimalnog roka i ako se nakon toga dogode i poklo-

pe odgovarajuće temperaturne i svjetlosne prilike dolazi do «kureljanja» luka. Međutim, do kureljanja luka može doći i ukoli-ko lukovica nakon sadnje doživi neki stres, npr. ukoliko dođe do suše i visokih temperatura.

Dakle, kako bi se izbjegla kurelj, luk je poželjno saditi u optimalnom roku što znači da u tom pogledu nikako ne trebamo žuriti. Ali, kao što smo i naveli, u nastanku “kurelji” bitan eleme-nat čine nepoželjne klimatske prilike tijekom razvoja same bilj-ke. Razumljivo je da na klimatske prilike ne možemo pretjerano utjecati, ali barem možemo imati razumijevanja i volje shvatiti da neki prirodni procesi nisu jedno-stavno i praktično objašnjivi.

Borba s korovomČesto se u našim povrtnjaci-

ma, bilo da se radi o manjim ili većim površinama, vodi borba s neželjenim korovskim vrstama. Pa, doista možemo tvrditi da je prošlo vrijeme ručnog plijevlje-nja, a što je i razumljivo kada danas na tržištu imamo herbi-cide kojima navedeni postu-pak možemo doslovce obaviti u jednom navratu. Često su se mogle čuti dvojbe da li je ispra-vno koristiti Treflan pred sadnju luka iz lučica (arpadžika). Čak se

Piše: elvedin čolaković, ing.

Agrocentri Sjemenarne u Mo-saru i Širokom Brijegu za jese-nju sadnju luka u svojoj po-nudi imaju sljedeće sorte: Red Baron, Holandski žuti, Majski srebrenjak, Sturon te Izborak koji se koristi za proizvodnju mladog luka-pera.

u tom pogledu nekada dvojila i struka. Stoga, uz detaljan pre-gled domaće i inozemne stručne literature ali i uz podatke izravno s terena, od samih proizvođača, možemo ustvrditi da se najbolji rezultati postižu upravo primje-nom Treflana EC koji se pred sadnju unosi u tlo na dubinu od 5-8 cm. Nakon sadnje a prije ni-canja možemo koristiti Stomp 330 E, odnosno, kad luk formira 3-4 lista Goal ali uspjeh može če-sto biti nezadovoljavajući. Stoga je najjednostavnije i najjeftinije pred sadnju unijeti Treflan u tlo s tim da moramo voditi računa da

je riječ o zemljišnom herbicidu za čije je djelovanje potrebno ze-mljište održavati umjereno vla-žnim. Za sve dodatne informaci-je svakako vam preporučamo da se obratite našim agronomima iz Savjetodavne službe.

ŠTETNICIGOLOBRSTAVOĆAKA

Gusjenice mnogih leptira predstavljaju značaj-ne štetnike voćaka. Neke od njih, primjerice gu-bara, zlatokraja, dudovca, kukavičijeg suznika i glogova bijelca u godinama masovnije pojave izazivaju golobrst voćaka i raznog šumskog dr-veća, a što ima za posljedicu fiziološko iscrplji-vanje, slabo formiranje rodnih pupova, a time i slabu rodnost, te smrzavanje.

Gusjenice spomenutih vrsta le-ptira, prije svih gubara, predsta-vljaju primarne štetnike šumskih sastojina, posebno hrastovih šuma, od kuda obično i dospije-vaju u voćnjake. Do masovne po-jave spomenutih štetnika dolazi povremeno. Tako u pojedinim godinama gubar doslovce oku-pira pojedina područja Bosne i Hercegovine. Šume, prije svih hrastove, a u priobalnom pojasu makija, stalna su staništa guba-ra. Od voćaka najčešće napada šljivu, trešnju, višnju, breskvu, kajsiju, jabuku, dunju i još neke druge vrste. Zapaženo je da ne napada orah i krušku.

GubarLeptiri gubara odlikuju se spol-nim dimorfizmom. Ženka ima žućkastobijela krila, s tamnim prugama, raspona 6-7 cm. Zde-pasta je tijela te uglavnom ne leti. Mužjak ima sivosmeđa krila čiji je raspon oko 3,5 mm. Ima vi-tko tijelo i dobro leti. Gusjenica je crnosive boje, s vrlo dugim dlakama. Odrasle gusjenice na gornjoj strani tijela imaju lako uočljive bradavice. Gusjenice drugog i trećeg stupnja na hrptu zadnje trećine tijela imaju dvije crvene bradavice. Od četvrtog stupnja gusjenice na hrptenoj

strani svakog tjelesnog segmen-ta imaju po par krupnih brada-vica. Prvih pet pari bradavica je modre boje, a ostalih sedam pari je tamnocrvene, višnja boje. Iz bradavica i svugdje po tijelu izrastaju duge crne dlake, među kojima se još od drugog stupnja nalazi veći broj otrovnih dlaka tzv. toksofora. Toksofore, zapra-vo nisu otrovne u pravom smislu te riječi, pa bi ih bolje bilo nazva-ti škodljive dlake, budući da one ne izazivaju trovanje već žarenje kože na dijelu tijela na koji su pale. Vrh toksofore na sebi ima proširenje u kojem se nalaze ka-pljice sekreta koji kada se razlije po koži izaziva crvenilo kože i jak svrbež. Za gubara je karakteristi-čno da poslije njegovog napada na stablima ostaju doslovce gole grane jer gusjenice požderu go-tovo sve lišće.

ZlatokrajIsto kao gubar i zlatokraj je šte-tnik šuma, prvenstveno hra-stovih. Od voćaka četo napada

šljivu i jabuku. Prezime mlade gusjenice u zapretcima. Gusje-nica zlatokraja je crvenkastosi-ve boje, s dvije hrđastocrvene pruge na hrptu. Na leđnoj strani zatka gusjenice nalazi se dvije jasno vidljive narančastocrve-ne bradavice. Tijelo gusjenice je prekriveno otrovnim dlačicama (toksoforama). Prezime mlade gusjenice u zapretcima od više listova koji su povezani pređom.

lišće i cvjetove mnogih voćaka. Na lišću prave velike rupe nepra-vilna oblika, a mogu prouzročiti i golobrst. Plodićima trešnje izgri-zaju meso sve do koštice.

Mlade gusjenice rano izlaze iz zapretka i hrane se pupovima a kasnije mladim listovima. Gusje-nice skeletiraju lišće ostavljajući neoštećenu gornju pokožicu i nervaturu. Najčešće izgrizaju vr-šno lišće.

Mali mrazovacNije tipični štetnik golobrsta ali u pojedinim godinama gusjenice mogu pričiniti potpuni golobrst voćaka. Gusjenice malog mra-zovca izgrizaju pupove, mlado

Glogov bijelacGlogov bijelac se također ubraja u štetnike golobrsta, a njegove gusjenice u masovnijoj pojavi mogu do gola obrstiti pojedine voćne vrste. Kod nas je vrlo čest kao štetnik na šljivama. Leptiri se zadržavaju uz riječna korita. Leptir je bijelih krila s izraženom crnom nervaturom. Gusjenica je Mužijak i ženka gubara

Mlade gusjenice gubara

Gusjenica gubara

Gusjeničje gnijezdo

Gusjenice zlatokraja

Mužijak i ženka malog mrazovca

Gusjenica malog mrazovca

Piše: dr. ivan ostoJić

16


sivkastosmeđe boje s dvije uzdu-žne pruge na leđnoj strani. Pre-zime gusjenice u zapredenom suhom lišću privezanom pre-đom za granu voćke. Gusjenice izlaze dosta rano, u fazi bubrenja pupova kada izgrizaju pupove, a kasnije mlado lišće. U masovnoj pojavi mogu do gola obrstiti po-jedine voćke pa i cijele voćnjake.

DudovacVrlo često gusjenice dudovca za-predaju i izgrizaju lišće na mno-

gim voćnim vrstama. Gusjenice dudovca preferiraju lišću duda ali ih se može naći na mnogim kulturama uključujući vinovu lozu i zeljaste biljke. Leptir du-dovca je bijele boje. Gusjenice su karakteristične po bradavica-ma na leđnoj strani (ukupno ih je 12) iz kojih rastu duge bijele dlake. Dudovac prezimi u stadi-ju kukuljice u pukotinama kore ili na nekom drugom skrovitom mjestu. Mlade gusjenice zapre-daju list i brste u zapretku, a kad odrastu razilaze se i brste samo-stalno.

Zbog vrlo velikih šteta koje gusjenice ovih šte-tnika mogu pričiniti, vo-ćnjake odnosno šume i makiju, kao glavna mjesta od kuda u najvećem broju slučajeva gusjenice dospi-jevaju u voćnjake, treba na vrijeme zaštititi. U godina-ma masovne pojave „šte-tnika golobrsta“, potrebno je poduzeti organizirano suzbijanje na čitavom po-dručju pojave štetnika. No za poljodjelce je va-žno kako suzbiti gusjeni-ce u svojim voćnjacima. Tako u godinama u kojima nema masovne pojave ovih štetnika u voćnjaci-ma se rijetko mogu naći njihove gusjenice budući da insekticidi koje voćari redovito koriste u cilju za-štite protiv drugih štetnika (savijača, voćnih pipa i sl.) uništavaju i gusjenice ovih štetnika. U slučaju jačeg napada, do kojeg dolazi u godinama masovne po-jave, voćke treba tretirati čim se primijeti veći broj gusjenica, a sve kako ne bi došlo do većih oštećenja. Posebno treba voditi raču-na kada se voćnjaci nalaze u blizini šume i makije. Za suzbijanje gubara eko-loški je prihvatljiva pri-mjena biotehničkih inse-

kticida-regulatora razvoja kukaca poput diflubenzu-rona, teflubenzurona, ili teflubenzoida dok su gu-sjenice u prva dva stadija svog razvoja.Kod ograničenih zaraza moguće je uporabom ve-ćeg broja seksualnih atra-ktanata uloviti i uništiti brojne mužjake i time one-mogućiti oplodnju ženki.Biološko suzbijanje gu-bara predmet je brojnih istraživanja. Postignuti su uspjesi uzgojem i ispušta-njem jajnih parazita Ana-status dispar i Oenocyrtus kuwanae. Gusjenice guba-ra mogu se suzbijati i kori-štenjem bioinsekticida na osnovi bakterije Bacillus thuringiensis kurstaki. Ovi bioinsekticidi se koriste dok su gusjenice još male.Kod kemijskog suzbijanja koriste se insekticidi koji imaju izraženo kontaktno ili želučano djelovanje, kao što su, primjerice, pripravci na osnovi klorpirifosetila, triklorfona, deltametrina, alfacipermetrina i drugi. Suzbijanje se provodi dok su gusjenice mlađe jer su tada osjetljivije na kemij-ska pripravke. Slična zašti-ta provodi se i kod drugih štetnika golobrsta.

ZAŠTITAvoćaka od štetnika golobrsta

Leptir glogova bijelca

Gusjenice dudovca

Gusjenice glogova bijelca


17

ŠPINAT povrće jesenske sjetveZbog iznimno ugodnog okusa i dobre hranjive vrijednosti, špinat je traženo povrće na tržnicama. Iako kod nas nema većih površina pod špinatom, zamjetno je da se on sporadično uzgaja u ruralnim sredinama i u naseljima oko većih potrošačkih centara

Tijekom jeseni naši povrtlari gotovo tradicionalno vrše sjetvu špinata, dijelom za

potrebe domaćinstava a dijelom za lokalno tržište. Naime, svima nam je poznato kako se radi o li-snatom povrću kratke vegetacije a koje se uzgaja upravo radi zele-nih listova. A oni obiluju bjelan-čevinama, mineralima (željezom, fosforom, kalijem i kalcijem) te vitaminima (E, B1, B2, C i beta-karotenom). Uz sve to, široke su mogućnosti njegove primjene - u prerađivačkoj industriji pripre-ma pirea, gotovih jela te sušenje, a u domaćinstvima priprema ra-zličitih jela, što špinatu daje sve više, ne bez razloga, zasluženog prostora.

Oprez pri gnojidbi!Špinat je jednogodišnja povr-

tlarska kultura kratke vegetacije zbog čega rane sorte u optimal-nim uvjetima lisnu rozetu formi-raju 30 do 35 dana nakon nicanja, a kasne nakon 45 dana. U jesen se špinat sije poslije krastavaca, patlidžana ili krumpira dok ga zbog mogućnosti prenošenja viroznih oboljenja nije poželjno sijati na površinama na kojim se uzgajala repa ili ako je ona pak u njegovu susjedstvu. Osim toga, posljednjih godina se po medi-jima i dnevnom tisku često ra-spravlja o zdravoj hrani i štetnom utjecaju nitrata i nitrita. A sve je to usko vezano upravo za gnoji-dbu. Naime, naši povrtlari u svo-jim vrtovima vole vidjeti povrće bujnih listova i zavidnih prinosa. Međutim, potrebno je strogo vo-diti računa o izboru gnojiva te po-sebice o njegovim primijenjenim

količinama. Tako je dokazano da s povećanjem količine gnojiva, po-sebice dušičnih, dolazi do nago-milavanja štetnih nitrata i nitrita. Drugim riječima, bujni i isforsirani listovi povrća nisu znak dobrog, već nestručnog i nekontroliranog vrtlarenja. Kako je špinat osje-tljiv na dušična gnojiva treba ga uzgajati nakon kultura gnojenih stajskim gnojem. S druge stra-ne, u tlo je po četvornom metru, pred sjetvu potrebno unijeti i 100 grama NPK 7-14-21 ili 7-20-30 uz dodatak 15 grama UREE 46 %. Zbog osjetljivosti klice špinata, navedenu gnojidbu treba obaviti najkasnije tri tjedna prije sjetve. Prihranu špinata dovoljno je izvr-šiti jedan put i to KAN-om u koli-čini od 10 gr po četvornom metru i to 20-tak dana prije berbe.

Način sjetve Špinat se proizvodi izravnom

sjetvom sjemena. Na većim povr-šinama se sije u redove na razmak od 25 cm i razmak u redu od 7 cm. Dubina sjetve iznosi 3 cm a potre-bna količina sjemena 3 grama po četvornom metru. Na ovaj način se prorjeđivanje špinata nastoji svesti na najmanju moguću mje-ru. Ali, pošto se kod nas špinat

uglavnom sije omaške i utrošak sjemena je puno veći te je i samo prorjeđivanje biljaka neizbježno. Nakon sjetve tlo je nužno i pova-ljati. Radi što boljeg nicanja do-bro je sjeme špinata preko noći namočiti u mlakoj vodi s tim da se namočeno sjeme mora sijati isključivo u vlažno tlo. A potre-be špinata za vodom su iznimno velike. Jer treba znati kako špi-nat ima kratku vegetaciju u kojoj mora formirati veliku vegetativnu masu a to nikako ne može ostva-riti bez navodnjavanja. Jesenska sjetva se obavlja u kolovozu (BEL-LA F1) a berba tijekom X. i XI. mje-seca. Ozima sjetva se vrši u rujnu (GEMINI F1 i MATADOR) tako da berbu možemo planirati rano u proljeće (od II. do IV. mjeseca). Navedeni špinat se može uzgajati i u plastenicima s tim da se tada sjetva obavlja nešto gušće (20-25 gr po četvornom metru, razmak 10 x 10).

Berba špinataBerba počinje kada biljke

razviju 5-6 krupnih listova i na manjim površinama se odvija u više navrata. Nakon toga dolazi do obrazovanja cvjetonosnog stabla, pri čemu listovi ogrublju-ju, gorkasta su okusa, te više nisu ukusni za pripravu jela. Na ma-njim se površinama špinat bere

ručno ili se čupa s korijenom po-slije čega se siječe ispod najnižeg lista rozete ili se pak bere samo lišće. Na velikim površina berba se obavlja posebnim kosilicama a s njom treba početi rano ujutro dok su listovi još uvijek svježi. U ranije posijanim terminima jedan dio biljaka dospije za berbu iste jeseni, a ostatak u rano proljeće. U Hercegovini berba može trajati tijekom cijele zime. Nakon berbe špinat treba odmah distribuirati, jer nije pogodan za skladištenje i može se održati u optimalnim uvjetima svega 5-6 dana.

Valja spomenuti kako je špi-nat cijenjen i u medicini, jer je dokazano da čuva imunološki sustav, pomaže pri razgradnji kolesterola, opskrbljuje sluznicu obrambenim tvarima te štiti od ateroskleroze i malaksalosti. Uz činjenicu da je pažljivo opran i svježe pripremljen, odlična hra-na za svaku kuhinju, nalazimo ra-zlog više za njegovu proizvodnju i konzumaciju.

Špinat tijekom jeseni

U proizvodnji se koriste različite sorte i hibridi

18



M

Blitvu su uzgajali još u antičkoj Grčkoj. Samonikla blitva raste

u širem obalnom pojasu Sredo-zemnog mora odakle je u osta-lim europskim zemljama uvede-na u kulturu u srednjem vijeku. Inače, blitva spada u lisnato po-vrće od kojeg se spravljaju bare-ne salate i razna jela. Cilj uzgoja predstavljaju bujni zeleni listovi koji se nalaze na snažnim drška-ma te imaju vrlo izražen rebrasti centralni nerv. Ustvari, za pripra-vu jela upotrebljava se lišće ili izdvojene, sočne peteljke i rebra. Najčešće se priprema «na lešo» i to začinjena maslinovim uljem, češnjakom i peršinom. Na taj na-čin pripravljena blitva, osim što je ukusno jelo, iznimno povoljno djeluje na izlučivanje urina a i sama krv se vrlo dobro pročišća-va. Ukoliko je mlada, njezini se

listovi mogu spremati i svježi, za salatu. Poput kupusa, može po-služiti i za pripravljanje sarmica, a u kombinaciji s tijestom od nje se mogu praviti razne ukusne pite. Inače, konzumiranje blitve povoljno djeluje na probavu a za jačanje organizma priprema se kao varivo s porilukom. Jednom riječju, blitva predstavlja pravi izvor zdravlja.

Uzgoj blitve je moguć i u kontinentalnoj klimi!Blitva se tijekom jeseni redovito uzgaja u Hercegovini, gdje se sije koncem ljeta i rano u jesen, točnije u kolovozu i rujnu. Na taj način možemo planirati njenu potrošnju rano u proljeće. Sije se u redove razmaknute 25 do 40 cm a sjeme se pokrije slojem zemlje od oko 3 cm. Kad biljčice niknu, razrjeđuju se na razmak 10-30 cm, ovisno o sorti. Berba

BLITVA

blitve se obavlja u više navrata, i to tako da se otkidaju vanjski listovi, što osigurava normalan razvoj unutarnjih listova u rozeti. Međutim, malo je poznato kako se blitva može uspješno uzgoji-ti i u kontinentalnim uvjetima, premda je uvriježeno mišljenje kako ona uspijeva tek u medite-ranskim vrtovima. Istini za volju,

u južnoj je Hercegovini zbog svo-jih gurmanskih odlika, blitva da-leko zastupljenija i vrlo cijenjena u prehrani ljudi. No, ona dobro uspijeva i na tlima kontinental-nog dijela zemlje iz razloga što je otporna na niske temperature, te je stoga u unutrašnjosti Bosne neopravdano i zapostavljena.

Noviteti u STIHL-uU prostorijama Agrocentra Sje-

menarna u Mostaru 29. kolo-voza održan je seminar o novite-tima iz tvrtke STIHL. Organizator seminara bila je tvrtka Unikomerc

d.o.o. iz Mostara koja kao uvoznik i distributer programa STIHL za Bosnu i Hercegovinu posluje već 10 godina. Gost predavač g. Ste-fan Off osvrnuo se u prvom dijelu seminara na 80-tu godišnjicu fir-me STIHL kao i na globalnu pro-

daju, koja je u stalnom porastu. Od noviteta iz STIHL-a g. Off je predstavio novi profesionalni re-zač živice HS 81 T koji se nalazi i u prodaji u našoj zemlji. Usisni sjekači i leđno nosivi puhači su predstavljeni kao uređaji koji se mogu široko primijeniti kako u komunalnim poduzećima tako i u kućanstvima za čišćenje pu-tova, gredica ili travnjaka. Da ne bi sve ostalo na tehničkim karakteristikama, model BR 500 je predstavljen i u radu gdje su se sudionici seminara uvjerili u njegovu kvalitetu. Od motornih pila najviše se govorilo o “Inteli-gentnom upravljanju motorom” novitetu koji se od iduće godi-ne ugrađuje u modelu MS 280. Firma STIHL je jedini proizvođač motornih pila koji pro-izvodi i cjelokupnu re-znu garnituru zajedno s lancima za motornu pilu. Novitet na tom polju je lanac oznake RSC 3 koji je dobio novi pogonski članak čime se mogućnost povratnog udara sma-

njila na najmanju moguću mjeru. Za kraj svim sudionicima semina-ra skrenuta je pažnja na akcijsku prodaju motornih pila STIHL koja traje od 01.09 do 01.11. u kojoj uz kupovinu jednog od akcijskog modela dobijete prigodan i vrije-dan poklon paket. I nakon 80 godina u vrhu STIHL kao proizvođač uređaja za šu-marstvo, poljoprivredu, građevi-narstvo i vrt ostaje br. 1 u svijetu.

Blitva početkom zime

Sa skupa u Mostaru


19

Piše: goran JurilJ, diPl. ing.

Piše: mario BrklJača

PITANJA I ODGOVORISušenje plodova breskve

Posjedujem malo veći nasad bresaka čije plodove uvijek ne uspijevam u potpunosti pro-dati na tržištu. Stoga me i za-nima mogu li se plodovi bresa-ka podvrgnuti sušenju i koliko se od kilograma svježih dobije osušenih plodova?

Breskve spadaju u skupinu voćaka koje dobro uspijevaju samo u vinogradarskoj klimi pa u Hercegovini malo tko u svom vrtu ne posjeduje nekoliko sta-bala ovog nadasve zanimljivog voća. Ali, malo je poznato kako breskve predstavljaju najbolji materijal za sušenje, za što ih je prethodno pak potrebno ra-zrezati na što manje komade, kriške ili najviše osmine. Poželj-no je (nije neophodno) poslije pranja zrele i relativno čvrste plodove otrti i čistom krpom te na taj način ukloniti dlačice. Samo sušenje trebali bismo pro-vesti na način da prvo obavimo vrlo brzo predsušenje kod malo povišene temperature kako bi spriječili razvoj bakterija gnji-ljenja. Potom plodove nareza-ne na četvrtine morate sušiti u električnoj sušilici u trajanju od 10-12 sati. Nije mi poznato na kojem mjestu možete nabaviti navedene električne sušilice ali provjeren je podatak da će vam za jedan kilogram osušenih bre-saka trebati 4-5 kg svježih, zre-lih plodova.

Mladen Karačić, dipl. ing.

Orezivanje lovor višnje

U svom vrtu imam zasađenu živicu od lovor višnje u dulji-ni od 80 metara te me zanima kada se točno ona orezuje i na koju visinu? Unaprijed zahva-lan!

Posljednjih godina lovor višnja je preuzela primat u hercego-vačkim vrtovima i okućnicama, što nije slučajno iz razloga što

se radi o vrlo žilavoj i nadasve prilagodljivoj biljnoj vrsti. Tako je možemo uočiti kako vrlo do-bro uspijeva u različitim podne-bljima i na različitim tipovima tala. Kada se uzgaja u vidu živi-ce (što je i najčešći slučaj) treba je redovito i orezivati. Oreziva-nje se provodi tijekom srpnja i kolovoza a idealna visina biljke iznosi od 1,2 do 1,8 metara. Me-đutim, visinu živice slobodno održavajte na željenoj razini i kod rezidbe se ne bojte rezanja u staro drvo. Naime, lovorvišnja će uz minimum pažnje (zalijeva-nje i gnojidba) vrlo brzo potje-rati nove izbojke te ćete za kra-tko vrijeme na svojoj okućnici formirati dekorativnu i nadasve otpornu živu ogradu.

Josip Brkljača, ing.

Suzbijanje štetnikau povrću

Na okućnici imam manju gre-dicu na kojoj uzgajam povrće isključivo za vlastite potrebe. Iako je količinski gledano, pro-izvedenog povrća vrlo malo, zastupljenost vrsta je izni-mno velika. Stoga me zanima postoje li biološke (pučke, se-oske) nepesticidne mjere su-zbijanja puževa, lisnih ušiju, lukove muhe i drugih štetnika u povrtnjaku?

Razumljivo je da svatko u vlasti-tom povrtnjaku želi što manje koristiti pesticide koji su pak nužni na velikim proizvodnim parcelama. S druge strane, od pesticida se ne trebate ni ustru-čavati ukoliko ih pravilno i pra-vodobno aplicirate, uz strogo poštivanje karence. Ipak, uo-čeno je kako se u seoskim po-vrtnjacima često može zapaziti cvijeće i začinsko bilje koje raste između redova povrća. I to ne bez razloga! Naime, dokazano je kako mrkva tjera opasnu lukovu muhu premda uz kadulju odbija i leptira kupusara. Kadulja opet tjera puževe iz vrta što također

čini i dragoljub. Hren posađen uz krumpir tjera zlatice dok pe-lin uklanja rđu s povrća i voća. Osim toga, ukoliko 300 grama svježih ili 30 grama suhih listova pelina namočite 72 sata u vodi te potom procijedite, dobit ćete učinkovito sredstvo protiv lisnih ušiju, grinja, gusjenica i mrava koji napadaju povrće. Dakle, na-vedenom otopinom slobodno poprskajte povrće kako bi ga zaštitili od navedenih nametni-ka premda u istu svrhu možete iskoristiti i koprivu (usitnite 1 kg koprive i namočite u 10 litara vode u trajanju od 24 sata, pro-cijedite i poprskajte povrće). Na vama je pak da navedene meto-de i isprobate!

Nino Rotim, dipl. ing.

Što je to heljda?

Možete li mi navesti osnovne karakteristike biljke zvane heljda. Kada se sije, na koji razmak i dubinu te koliki je utrošak sjemena po jedinici površine?

Heljda je biljka kratke vegeta-cije (60-90 dana) zbog čega se uglavnom i uzgaja kao nakna-dni ili postrni usjev za proizvo-dnju zrna. Svrstava se u žitarice, premda je poznata i kao medo-nosna biljka. Sjetva heljde može započeti već od polovice svi-bnja, odnosno kada više nema mogućnosti pojave mraza. Može se sijati u uske (10-15 cm) ili široke (40-50 cm) redove na dubinu od 2 do 4 cm. Utrošak sjemena iznosi 5-9 kg po dulu-mu, odnosno 200-300 klijavih zrna po četvornom metru. Doi-sta mi nije poznato gdje u našoj zemlji možete nabaviti sjeme ove zapostavljene biljne vrste.

Mario Ćubela, dipl. ing.

Naknadno vrenje vinaZanima me na koji način mogu pokrenuti naknadno vrenje

vina koje je iz određenog ra-zloga prekinuto?

Prije svega, pretpostavit ćemo da je riječ o posve zdravom vinu koje nije bolesno tj. octikavo. Dakle, zdravo vino možete po-krenuti tako da mu dodate 30 grama selekcioniranog vinskog kvasca na svakih 100 litara. Po-trebnu količinu kvasca prelijte s 2-3 litra istog vina i ostavite u posudi jedan sat i tek onda ga umiješajte u vaše vino koje se nalazi u bačvi. Ipak, vodite računa da temperatura vina u bačvi ne smije biti manja od 18 stupnjeva C jer u protivnom nećete uspjeti pokrenuti vrenje. Drugim riječima, morate strogo voditi računa i o temperaturi samog podruma. Postoji još nekoliko načina za pokretanje prekinutog vrenja (usisavanje zraka u vino putem crijeva ili istakanje-utakanje vina), pa me za dodatne informacije možete slobodno potražiti u Agrocen-tru Sjemenarne u Mostaru.

Nino Rotim, dipl. ing.

Nemathorin 10 GMolim vas da mi pojasnite za-što se sve može koristiti, i na koji način, kemijski pripravak pod nazivom Nemathorin 10 G.

Nemathorin 10 G je prije sve-ga nematocid (služi za zaštitu biljaka od napada nematoda), ali je dokazano da ima usputno djelovanje i na žičnjake. Primje-njuje se isključivo prije sadnje odnosno pri samoj pripremi tla za sadnju. Preporučamo ga ko-ristiti u redove na način da se prikladnim uređajem unese na dubinu od 10-15 cm u količini od 25 kg/ha. Ako ga se koristi širom (po cijeloj površini), onda se obvezno mora umiješati na dubinu od 10-15 cm (dublje unošenje daje lošije rezultate).

Mr. Aida Kohnić

20


JESEN - VRIJEME ZAPRIMJENU STAJNJAKA

Tijekom jeseni ubiremo plodove koje smo mukotrpnim radom uspjeli i uzgojiti. Međutim, sada je potrebno zemlju adekvatno i pripremiti za narednu sezonu, pri čemu posebnu pozornost trebamo obratiti na gnoji-dbu. A upravo je tu nezamjenljiv stajski gnoj.

Stajski gnoj se redovito ti-jekom jeseni razbacuje po hercegovačkim povrtnja-

cima, voćnjacima i vinogradi-ma. Tako među proizvođačima postoji uzrečica da bez staj-njaka nema prave povrtlarske proizvodnje. Dobrim dijelom ta je tvrdnja i točna. Naime, u prehrani biljaka stajski gnoj ima dvojaku vrijednost. Prije svega, nasad opskrbljuje neophodnim hranjivim tvarima te popravlja strukturu tla. A na težim tlima koja su siromašna mikrobiolo-škim aktivnostima, potrebe za stajskim gnojem su puno veće. Osim toga, na pojedine vrste povrća, kao na primjer na kupus i papriku, organska gnojiva po-voljno utječu jer pospješuju buj-niji rast i sočnost. Međutim, da bi stajski gnoj djelovao, moramo ga u pravilnoj količini i koristiti te pomno voditi računa kako i kada ga primijeniti.

Stajski gnoj trebaznati i primijeniti!Iako će navedeni naslov kod pro-izvođača povrća i voća izazvati stanoviti podsmijeh, objasnit ćemo što treba znati kod mani-pulacije s ovim organskim gno-jem. Tako je znanstvenim istra-živanjima dokazano da stajnjak koji ostaje na polju ili u vrtu, ne-zaštićen, za samo tri dana gubi četvrtinu svoje vrijednosti. Ako pak ostane desetak dana, izgu-bit će više od trećine vrijedno-sti, a ako stajski gnoj prezimi na otvorenom polju izgubit će čak polovicu svoje hranjive vrijedno-sti. Iz gore navedenog se da lako zaključiti da se stajnjak odmak

nakon razbacivanja po parceli mora netom i zaorati. Ako nas u tom poslu spriječi nevrijeme ili neka druga nepogoda, istjerani stajnjak možemo ostaviti dan-dva na parceli, ali samo u ma-njim hrpicama prekrivenim slo-jem zemlje ili najlonom. Ukoliko bismo ga ostavili na otvorenom, zbog djelovanja atmosferilija stajski gnoj bi se brzo osušio i u kontaktu sa zrakom došlo bi do aktiviranja mikroorganizama koji

korištenje stajskog gnoja. Po-sebice je to naglašeno za rajči-cu, papriku, patlidžan, krumpir, kupus, kelj, cvjetaču, dinju i lu-benicu, krastavac, tikvu i celer. Povrće koje se uzgaja tek treće godine na parcelama gdje se zaorao stajski gnoj jest grah, grašak, mahuna i bob. Navede-no organsko gnojivo se, tako-đer, redovito tijekom jesenskog perioda razbacuje i po voćnjaci-ma (oko stabala) i vinogradima (sredinom redova). Stajski gnoj je nezamjenljiv i u sveprisutnoj organskoj proizvodnji povrća i voća. Po dulumu se obično daje 4-5 tona i ta se količina treba osi-gurati svake treće godine. Jedina negativna strana stajskog gnoja jest činjenica da u sebi sadržava razne patogene i sjemenke koro-va koje skupa s njim unosimo u naše tlo. Međutim, u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama možete nabaviti čisto peletirano kravlje i kokošje organsko gnoji-vo koje je očišćeno od sjemenki korova, štetnih patogena i opa-snih zemljišnih štetnika. Jednom riječju, sada je pravo vrijeme za razbacivanje stajskog gnoja koji se zaorava na dubinu od 25-30 cm. Uspjeh dakako neće izostati!

bi brzo razgradili njegove hranji-ve sastojke. Te štetne posljedice razgradnje i ispiranja ubrzavaju vjetrovi i kišne padaline a iz staj-skog gnoja bi se posebice nepo-vratno mnogo izgubilo dušika koji bi «ishlapio» u vidu amoni-jaka.

Jesen je idealno vrijeme za razbacivanje stajnjaka!Veliki broj vrsta povrća, u tehno-logiji svoga uzgoja, zahtijevaju

Peletirano organsko gnojivo

Veliki gubici usljed “stajanja” stajskog gnojiva

Peletirano kravlje gnojivo

Peletirano kokošije gnojivo


21

Piše: elvedin čolaković, ing.

KRTICA proždrljivi napasnikNevolje povrtlara i cvjećara nastaju onog trena kada se u vrtu pojavi krtica. Različiti štetnici i bolesti mogu se relativno uspješno suzbijati, no u borbi protiv krtica manje-više smo nemoćni. Zato je o krticama potrebno znati i nešto više…

Krtica je maleni kukcojed iz porodice Talpidae. Ima valjkasto tijelo, s dobro

razvijenim prednjim nogama prilagođenim za kopanje, koje završavaju pandžama. Tijelo joj je obraslo kratkom, sjajnom, me-kanom dlakom crnosmeđe boje. Ženka je malo manja i svjetlija od mužjaka. Inače dužina glave i tije-la krtice obično iznosi 12-14 cm, dužina repa 2-4 cm dok im težina varira od 60-120 grama. U pravilu, nastanjuje rahla tla koja joj osigu-ravaju dovoljno hrane, odnosno nastanjuje tla bogata raznovr-snim sitnim životinjama, kao što su insekti, puževi i gujavice. Krtica je neobično proždrljiva životinja koja neumorno ruje u potrazi za hranom. Tako nerijetko pojede i svaku drugu životinju koja zaluta u njen rov te se na njenom jelo-vniku nađu žabe, gušteri i zmije.

Krtica-višeštetna nego korisna?

Poljoprivrednici koji muku muče s krticama smatraju ove životinje velikim štetočinama, što je dobrim dijelom i točno. Jer dobro je poznato kako krti-ce u vrlo kratkom vremenskom periodu mogu napraviti izni-mno velike štete. Iako se nika-da ne hrane biljnom hranom, izravne štete nanose uzgajanim biljkama, i to: upropaštavajući gredice, uništavajući posijane ili posađene biljke, potkopavajući i trgajući korijenje, zatrpavajući iznikle biljčice te uništavajući cvjetnjake i travnjake. Posebno velike štete može načiniti gusto posađenim i nježnim biljčicama rasada. Osim toga, krtičnjaci na-rušavaju izgled uređenog zemlji-šta, a može se samo zamisliti što se događa kada se krtice pojave na nogometnom igralištu. Šte-tna je i zbog toga što, hraneći se kišnim glistama, izravno utječe na pogoršavanja strukture tla tj. na narušavanje plodnosti tla. S druge strane, pošto živi u tlu u

kojem kopa brojne hodnike kr-tica je dijelom i korisna jer pro-rahljuje i miješa tlo, a hrani se i ličinkama štetnih kukaca. Tako se, da bi ublažila svoju veliku glad, na njenom jelovniku nađu i mladunci miševa i voluharica, te ličinke žičnjaka i hrušteva. Ipak, realno gledajući, njena pri-sutnost je prihvatljiva samo na površinama na kojima ne smeta poljoprivrednoj proizvodnji ili održavanju travnjaka.

Suzbijanje krticaNajprihvatljiviji je način su-

zbijanja primjenom agrotehni-čkih postupaka, jer je poznato da je krtica osjetljiva na uzne-

Ne bacajte pivske boce!Učinkovita metoda rastjeriva-nja krtica ogleda se i u ukopa-vanju pivske boce na mjesto gdje se križaju njeni podze-mni hodnici, koji se prepo-znaju po zemljanim humcima na površini tla. Dovoljno je uočene humke lagano razgr-nuti i na dubini hodnika od 20-25 cm (u sad već bivši hu-mak) postaviti bocu tako da stoji uspravno, s tim da dvije trećine boce trebaju biti pod zemljom. Navedena meto-da zasnovana je na činjenici da krticama smeta tihi šum koji nastaje kada puhnemo oko grla pivske boce. Ukoliko bocu odmah prislonimo na uho, čut ćemo upravo ono što krticama nikako ne godi. Povjetarac koji gotovo uvi-jek puše i miješa zrak na grlu boce stvara nama gotovo nečujan zvuk koji se prenosi krtičijim hodnicima, a radi ko-jeg će krtice zasigurno napu-stiti vaš vrt.

miravanje prouzrokovano pre-oravanjem, pa je duboko ili pli-tko oranje, ovisno o godišnjem dobu, jedan od najboljih načina. Također, poželjna su valjanja, frezanja, drljanja pa čak i kosidbe dok se na manjim površinama krtičnjaci sustavno mogu uništa-vati zaravnavanjem običnim gra-bljama. Krtica nije prisutna samo na pjeskovitim tlima jer se na nji-ma urušavaju njeni hodnici te je

nema na vlažnim tlima. Stoga je korisno provoditi i redovito na-tapanje jer krtice nikako ne vole vlagu. Stoga i rupe krtičnjaka tre-ba ostaviti otvorenima kako bi u njih ulazila voda koja će otjerati krtice. Dobro je u krtičnjake uba-civati raspadnute riblje iznutrice, rasipati smjese petroleja i pijeska te paliti sumporne trake. Uočeno je da krticama ne prijaju ni biljke iz porodice mlječika iz razloga što luče tvari koje ih odbijaju, a isti je slučaj i sa hrenom. Među-tim, ove narodne metode ima-ju praktičan značaj na manjim površinama. Stoga na velikim zemljišnim parcelama uspjeh postižemo jedino sustavnom primjenom namjenskim kemij-skih pripravaka koje sipamo u krtičnjake. Jedino ova mjera daje učinkovite rezultate.

Krtica pričinjava velike štete

Pripravak protiv krtica

Pripravak za suzbijanje krtica

Jedan od načina suzbijanja krtica

22


Piše: Himzo tule, diPl. ing.

Posljednjih se godina uzgoj puževa proširio na cijelo po-

dručje naše zemlje. Uslijed toga on sve više teži da postane pri-vredna djelatnost koja će dugi niz godina zasigurno biti vrlo profitabilna grana gospodarstva i općenito gledano poljoprivre-dne proizvodnje. A puževi se uzgajaju na specijalno za tu svr-hu napravljenim farmama, koje moraju biti adekvatno zaštićene od nasrtaja vanjskih grabežljiva-ca poput raznih kukaca bauljara (Carabidae), svitaca (Lamphyiri-dae) i strvinara (Syilphidae), pu-ževa grabežljivaca, ptica (svrake

i vrane), miševa i sl. S druge strane, u pogledu

prehrane puž nije pretjerano zahtjevan jer se radi o biljojedu kojem praktično godi sve svježe bilje. Pored toga, puževi rado jedu i gljive, gomolje i voće, bilo sirovo bilo kuhano, premda ne preziru ni od mekinja i koncen-

trata. A na farmama im je dnevni jelovnik obično sačinjen od bli-tve, cikorija, suncokreta, masla-čka, artičoke i djeteline. Među-tim, vrlo cijenjenja i dobra za rast puževa jest i mrkva, kod koje pu-ževi jedu korijen a ne njen nad-zemni dio. Drugo ukusno povrće za puževe jesu tikvice, patlidžan, krastavac, grašak te voće-jabuke,

kruške i dinje premda im gode i jagode. Ipak, to ne znači da je sami uzgoj puževa lagan iz razlo-ga što u prvoj godini poslovanja nije moguće ostvariti prihode, s obzirom na činjenicu da tek ro-đeni puževi ne mogu dosegnuti komercijalnu zrelost. Ali, bitno je istaknuti kako je prodaja osi-gurana jer proizvođači preko posebnih zadružnih organizaci-ja plasiraju puževe na «gladno» europsko tržište. Iako je to nama čudno, gastronomska ponuda, primjerice Italije, je dosta ša-rolika i specifična. A talijansko tržište je prilično veliko. Sve to pak ostavlja prostora za solidnu zaradu…

Uzgoj puževa - sve unosniji posao

Kako se u Hercegovini krumpir na obiteljskim gazdinstvima

obično proizvede u količini većoj od potrebne, postavlja se pitanje smije li se on koristiti i u prehra-ni peradi. Dakako da smije, s tim da ga je prethodno potrebno skuhati i ocijediti a sve kako bi on otpustio solanin koji je štetan

po zdravlje peradi. Osim toga, skuhani i ocijeđeni krumpir tre-ba potom usitniti i pomiješati s ostalom hranom koju dajemo u svakodnevnom obroku. Ali, pošto se skuhani krumpir brzo kvari, ne smijemo ga skuhati za nekoliko dana nego svako-dnevno peradi moramo davati svježe skuhani krumpir. Osim za koke (50 grama kuhanog krum-

Krumpir i u hranidbi peradipira po grlu dnevno), koristi se u prehrani pura, pataka i guska (75 grama dnevno). Krumpir se pak peradi daje obični tijekom zime s tim da on mora bit zreo, zdrav i bez klica. Na taj način u njiho-vom obroku možemo smanjiti dio količinu žitarica iz razloga što krumpir sadržava dovoljne količine lako iskoristivih ugljiko-hidrata – škroba.

Piše: mladen karačić, diPl. ing

Ljudi su od davnina koristili životinjske vrste kao dete-

ktore zagađenja okoline. Dobar primjer je stara rudarska praksa unošenja kanarinaca u rudnike iz razloga što su oni izuzetno osje-tljivi na prisustvo otrovnih pli-nova. Kada bi im pak pozlilo, to je bio znak za hitri bijeg iz rudni-ka. Slično tomu, uočeno je kako su medonosne pčele vrlo dobi otkrivači flora, čije povećanje u zraku osjete na daljini većoj i od dvadeset kilometara od izvora zagađenja. Za pčele je također utvrđeno kako apsorbiraju i radi-oaktivne supstance. Tako je malo poznato kako se danas skrivena testiranja atomskog oružja mogu otkriti upravo zahvaljujući radio-

aktivnom materijalu pronađe-nom u pčelinjem tkivu. Međutim, treba znati kako pčele moramo zaštititi od pesticida koji se pri-mjenjuju na obližnjim poljopri-vrednim kulturama. Ipak, svaki pčelar mora shvatiti i da se, ma koliko god mi to željeli, primjena pesticida ne može izbjeći. Stoga je u ovom pogledu bitan koordi-niran protok informacija kojima bi se trebala uspostaviti što bolja suradnja pčelara i poljoprivre-dnika. S druge strane, pčelarima na ruku idu svjetski trendovi koji se provode u fitokemiji a koji se ogledaju u integralnoj zaštiti bi-ljaka. Na taj način ostvaruju se bolji uvjeti i za samo pčelarstvo. Bilo kako bilo, krajnji potrošač je siguran iz razloga što pčele zatrovane pesticidima ne mogu

uopće, zbog svog nervoznog ponašanja ili specifičnog mirisa, ni ući u samu košnicu. To im ne

Pčela - indikator čistoće zrakaPiše: JosiP BrklJača, ing.

Piše: mario ćuBela, diPl. ing.

dopuštaju tzv. pčele stražari za-hvaljujući kojima je svaki med stopostotno i ljekovit!

Puževi sve češće u uzgoju

Pčele indikatori čistoće zraka

Perad se može hraniti krumpirom


23

JESEN - VRIJEME ŽUTIH DUNJADolaskom jesenskih dana uz okućnice sve češće možemo uočiti žute plodove dunje. I uistinu, malo tko od nas može odoljeti njenim plodovima, koji pored opojnog miri-sa i očaravajuće žute boje, u svojim plodovima, listovima i sjemenkama kriju obilje ljekovitih tvari.

Dunja potječe iz jugoza-padne Azije, odnosno iz Perzije i Anadolije a kao

samoniklu biljku pronalazimo je u srednjoj Europi. Njeno drvo može narasti i do sedam metara visine premda nerijetko raste i u obliku grma. Plodovi žarko žute boje su u obliku jabuke ili kruške te su prekriveni dlačicama koje se lako skidaju. Ugodnog je mi-risa dok je njeno sirovo meso tr-pko kiselkastog okusa. Stoga se sirova gotovo nikako i ne jede, tim više što kuhana daje izvrstan kompot. Prerađuje se i u žele,

slatko, marmeladu, likere i siru-pe. A kao jako ljekovitu namir-nicu susrećemo je još u vrijeme starih Grka koji su je pripremali tako što bi izdubili sredinu du-nje, napunili je medom te potom stavili u pleh da se peče. S druge strane, u grčkoj mitologiji dunja simbolizira ljubav. Tako je u sta-roj Grčkoj postojao običaj da se dunja daruje mladenki kao zalog vječne ljubavi i uspješne plo-dnosti. I Rimljani su ovu voćku smatrali simbolom ljubavi i sreće jer je u to doba bio svadbeni obi-čaj da dunju izmijene mladenci, i to prvenstveno kao vjenčani dar. Zbog toga možemo slobodno

ustvrditi kako je dunja kroz povi-jest ostavila više nego značajan trag.

Ljekoviti su plodovi,listovi i sjemePlodovi dunje ubiru se od sredi-ne rujna pa sve do konca listo-pada i početka studenog, što pak ovisi o klimatskim prilikama koje vladaju u to vrijeme. S dru-ge strane, listovi dunje mogu se brati od sredine svibnja pa sve do polovice rujna. A osušeni na tamnom mjestu i pravilno pri-premljeni, mogu se koristi kod prehlada dok se plod dunje ko-risti uglavnom kod pripreme kompota, želea, marmelada i voćnih kašica. Sluz dunjina sje-mena, priprema se stavljanjem sjemena u toplu vodu, a primje-njuje se za liječenje rana nastalih kod dugotrajnog ležanja bole-snika, za liječenje opeklina i kao sredstvo kojim se natope oblozi u slučajevima upaljenih očiju i otvorene, raspucane kože. Za-hvaljujući sluzi i pektinu dunja se jako dobra pokazala i kod lije-čenja upale ždrijela i sluznice te krajnika. Sluz se također koristi i u kozmetičkoj industriji i to pr-venstveno u losionima i krema-ma za kožu. Kod upale želučane i crijevne sluznice preporučuje se također korištenje kuhane dunje koja, spremljena na taj način, ublažava proljeve. Plodovi dunje obilno sadrže sluzne tvari: pektin, ulja, amigdalin, fosfornu kiselinu i vitamin C dok se njen plod pokazao jako učinkovit i u liječenju anemije. Sok ukuhan od dunje s jednakom količinom šećera dobro je sredstvo protiv plućnih bolesti i bolesti grla. Du-nje čuvajte u zatvorenoj plasti-čnoj vrećici do dva mjeseca ili ih stavite u zdjelu za voće i čuvajte na sobnoj temperaturi, a u tom slučaju prostorija će poprimiti njen raskošan miris.

Dunja u kuhinjiIako se u 100 grama sirove voćke


Savjet više: Želite se okušati u pripravi džema, jednaku količinu zrelih, neoštećenih dunja i jabuka (primjerice 2 kilograma) stavite u prikladnu posudu, te dodajte litru vode. Kuhajte 45 minuta te dodaj-te kilogram šećera. Kada se šećer otopi, neka zavrije. Ku-hajte još 20 minuta uz često miješanje i uklanjanje pjene. Pretočite u čiste staklene po-sude, a kada se džem ohladi, zatvorite. Držite na hladnom i suhom mjestu.

krije oko 65 kalorija, dunje ugla-vnom konzumiramo kuhane ili pečene. Naime, puno je ukusnija kada se preradi i to zbog sadrža-ja većih količina pektina. Stoga se, poput jabuka i krušaka, dunje mogu peći samostalno ili pak punjene nadjevom od maslaca, šećera i vrhnja. Osim toga, doda-vanjem dunja u pitu od jabuka dobit ćete posebnu aromu. U tu svrhu, dunje blanširajte ili parite 10 minuta, a potom ih ogulite i narežite na ploške. Prije nadije-vanja pomiješajte narezanu du-nju s ploškama jabuka, šećera i cimeta u prahu. Međutim, dunja se jako dobro slaže i s mesom, piletinom, patkom, junetinom ili mesom divljači, a osobito ukoli-ko se meso peče zajedno s du-njama.

Žuti plodovi dunje

Različiti proizvodi od dunja

24


Kruška omiljena voćna vrstaPlodovi kruške omiljeno su voće na području Hercegovine. Iako njen uzgoj u južnom dijelu naše zemlje znatnije ograničavaju pojedini čimbenici, svjedoci smo činjenice kako na svakoj okućnici možemo uočiti nekoliko njenih stabala. Jer malo tko može odoljeti njenim slasnim plodovima

I kada bismo pomno razmotri-li uzgoj krušaka na području južne Hercegovine, doista bi

smo mogli utvrditi kako topliji klimat u potpunosti i ne odgova-ra njenom uzgoju. Ipak, svjedoci smo upravo ove godine kako su stabla krušaka na širem području Mostara doslovce krcata plodo-vima. Jer ova godina je bila ideal-na za njen uzgoj, što potvrđuje i veliki broj «zametnutih» plodova na njenim stablima. Ali treba biti i realan, te uzeti u obzir i činjeni-cu da na našim krševitim, toplim terenima prvenstveno trebamo uzgajati rane sorte koje dozrije-vaju tijekom ljetnog razdoblja. Pri tome ne smijemo zaboraviti ni činjenicu kako je kruška stra-nooplodna voćna vrsta, zbog čega je na okućnici nužno osigu-rati i sortu oprašivača.

Prednost datiranim sortamaPošto kruška ne podnosi visoke temperature, za južnu Hercego-vinu su interesantne njene rane sorte. Od ranih sorti kod nas se najčešće uzgajaju: Viljamovka, Rana Moretinijeva, Lipanjsko zlato i Lipanjska ljepotica.

Viljamovka je jedna od najpo-pularnijih sorti koja dozrijeva u drugoj polovici kolovoza. Plo-dovi su veliki (oko 225 gr) s pre-

lijepom žutom bojom, izvrsne kakvoće. Sorta uvijek obilno i re-dovito rodi. Izvrsno se pokazala u Hercegovini. Dobro oprašuje većinu ostalih sorata kruške. Rana Moretinijeva (Butirra) je također rana sorta koja dozri-jeva koncem srpnja. Razvija sta-bla srednje bujnosti, a redovito i obilno rađa. Plodovi su teški oko 140 grama. Oprašuje je Viljamov-ka, Lipanjsko zlato i Lipanjska lje-potica. Lipanjska ljepotica i Lipanjsko zlato su sorte gotovo identičnih osobina. Navedene sorte dozri-jevaju koncem lipnja. Plodovi su im nešto sitniji, prosječne težine 60-70 grama. Dobro ih oprašuje sorta Rana Moretinijeva. Zbog ranog dozrijevanja i izvrsne ka-kvoće plodova te zavidne ro-dnosti sorte se preporučuju za uzgoj u turističkim područjima, uz veće potrošačke centre i na okućnici. I za kraj podatak kako se plodovi kruške najbolje čuvaju na sobnoj temperaturi, dok u hladioniku postaju vodenaste te gube naj-bolji dio svoje arome.

Oni nešto stariji su znali tvrditi kako krušku ne treba saditi na parcelama u čijoj blizini se na-lazi smrika (Juniperus sp.). Da je to točna tvrdnja, dokazali su stručnjaci koji su ustvrdili da opaka bolest nazvana kruškin pikac (rđa) prezimi upravo na smriki. A kruškin pikac je bo-lest zbog koje je u Hercego-vini iskrčeno nekoliko stotina njenih stabala. Naime, svjesni činjenice kako krušku treba prskati dva puta pred cva-tnju i 2-4 puta nakon cvatnje vlasnici pojedinačnih stabala kruške su odlučili ista ta sta-bla zamijeniti nekim drugim, manje zahtjevnima voćnim vr-stama. S druge strane, vlasnici

Smrikanepoželjan susjed!

mini nasada kruške problem više-manje uspješno rješa-vaju revnim tretiranjem fun-gicidima kao što su: Dithane M 45, Baycor WP 25, Baycor EC 300 ili Stroby DF čime se kruškin pikac može u dobroj mjeri i potisnuti. Poželjno je i za uzgoj kruške odabrati te-rene koje okružuje vrlo malo smrike, koju je preporučljivo i iskrčiti. Međutim, ona se brzo obnavlja te predstavlja stal-ni izvor opasnosti. Bilo kako bilo, praksa je pokazala da je pikac vrlo opasna bolest koja izaziva različiti opseg šteta, u ovisnosti od lokaliteta uzgoja kruške.


Sočni plodovi kruške

Listovi kruške napadnuti kruškinim pikcem


25

VOLOVOD sve češća parazitska cvjetnicaPosljednjih godina u hercegovačkim vrtovima i nasadi-ma sve češće možemo zamijetiti parazitsku cvjetnicu, u narodu poznatu pod imenom volovod, sumbul, zum-bul, čuma, vodenjača ili alamanka. Pripada rodu Oro-banche u kojem se pak nalazi oko 200 vrsta, premda se samo mali broj može pronaći i u našim krajevima.

U biljnom svijetu poznat je veliki broj biljaka (više od 550 vrsta) koje žive

parazitskim načinom života, to-čnije na račun drugih biljaka, od kojih uzimaju vodu i ostale potrebne hranjive tvari. Obično ih jednim imenom nazivamo na-metničke cvjetnice. I dok velika većina navedenih biljaka od bilj-ke domaćina uzima samo vodu i mineralne tvari (poluparaziti) volovod predstavlja pravu para-zitsku biljku koja je u potpuno-sti ovisna o biljkama na kojima parazitira. To znači da od biljke domaćina uzima sve tvari potre-bne za svoj razvoj (holoparaziti). Drugim riječima, poluparazitske biljke same stvaraju organske tvari putem fotosinteze dok rod Orobanche uopće nema kloro-fila pa niti vlastitog korijenovog sustava što znači da cjelokupnu hranu uzima od drugih biljaka pomoću posebnih sisaljki. Time su parazitske biljke poput volo-voda i viline kosice ujedno i je-dne od najopasnijih.

Koje su osnovnekarakteristike volovoda?Kao što smo već rekli, rod Oro-banche obuhvaća oko 200 vrsta od kojih se relativno malen broj može susresti u Hercegovini. Ipak, u našim južnim područjima svakako je najčešća Orobanche ramosa koja se itekako dobro udomaćila u Hercegovini. Oni

malo stariji dobro je pamte jer im je u nasadima duhana zada-vala velike glavobolje. Danas je zbog drugačijih trendova u po-ljoprivrednoj proizvodnji prije svega možemo susresti u nasa-dima rajčice, patlidžana, izme-đu mrkve i kupusa a nerijetko naseljava i krumpirišta. Odlikuje se niskim stablom, 30-40 cm dužine, koje je često razgranato od čega je ustvari i došlo ime-ra-mosa. Sumbul, kako ga u Herce-govini najčešće i zovu, posebice je prisutan u selima oko Širo-kog brijega, Gruda i Ljubuškog premda ga sve češće susrećemo i na širem području Čapljine. Karakterizira ga velika reprodu-ktivna sposobnost a dovoljno je frapantna činjenica kako samo jedan struk ove parazitske biljke može proizvesti preko 100 000 sjemenki. Zanimljiv je i podatak kako sjeme klijavost zadržava i do deset godina. Dakle, volovod se razmnožava sjemenom koje proizvodi svaki pojedini struk. A ova parazitska biljka se u Herce-govini najmasovnije javlja tije-kom mjeseca srpnja.

SuzbijanjeOpasni volovod treba na vrijeme suzbijati iz razloga što su štete na napadnutim biljkama izni-mno velike. Primjerice, ova biljka sa svojim domaćinom kontakt uspostavlja u tlu, kao izraziti pa-razit korijena, tako da oko struka duhana izbije iz zemlje najčešće po nekoliko strukova blijedožute


boje s velikim brojem ljubičastih cvjetova, gdje će se kasnije ra-zviti čahure sa sjemenom. Na taj način napadnuta biljka zaostaje u rastu, biva iscrpljena, izmije-njena i poprima žućkasto-zele-nu boju. Veće štete se javljaju na siromašnijim tlima koja se malo ili nikako navodnjavaju. Na plodnijim tlima opskrbljenima s vodom štete su znatno manje jer su i uzgajane biljke puno bujnije te time i znatno otpornije. Ranije se volovod učinkovito suzbijao, danas zabranjenim Metilbromi-dom, i trenutačno nedostupnim

Basamid granulatom koji su se zbog svoje velike toksičnosti odnosno skupoće inače vrlo malo i upotrebljavali u duhanu, patlidžanu, mrkvi, krumpiru i kupusu. Stoga, čim se volovod pojavi, najbolje je odmah početi s njegovim suzbijanjem i to pr-venstveno čupanjem prije nego što uspije formirati sjeme. Uz sve to, potrebno je izvršiti i čupanje onih stabljika na čijim se žilama pojavio i razvio sumbul te po-tom izvršiti i njihovo temeljito spaljivanje.

Volovod - sve češći na hercegovačkim njivama

Volovod u nasadu rajčice

26


ODRŽAVANJE INOX POSUĐA Kovinske cisterne od nehrđajućeg čelika danas su doslovcenezamjenjive uhercegovačkimpodrumima. To je i razumljivo, ukoliko nam je poznato da se navedene inox posude i bačve lako održavaju te su danas neizosta-vne u suvremenom podrumarstvu.

Primjena kovinskog posuđa, točnije inox bačvi, u Herce-govini posljednjih je godi-

na doživjela pravu ekspanziju. Tomu svakako pridonosi lakše čišćenje i održavanje navedenih bačvi koje su ujedno i najpra-ktičnije za uporabu. Međutim, istinski podrumari još uvijek u svojim podrumima koriste dr-vene bačve, premda se uz njih obično nalaze i sveprisutne inox posude. A pranje i čišćenje po-suda i bačava od inox materijala lakše je nego pranje bačava od drvenih materijala. Naime, duge na drvu bačava imaju sićušne rupice tj. pore što je posljedica anatomske građe drveta, pa se u njima nalazi još nešto vina koje u potpunosti ne možemo nikada odstraniti. To praktički znači da pokvareno vino u drvenoj bačvi tu istu bačvu doživotno čini neu-porabljivom. S druge strane, kod inox posuda to nije slučaj jer one nemaju ranije spomenute pore pa se stoga lako i peru, odnosno čiste i održavaju.

Postupak održavanjaInox bačvi

Netom kupljena bačva od inox materijala prije same upo-rabe ispire se namjenskim, bla-gim neutralnim sredstvima za čišćenje. Ustvari, sredstva za čišćenje posuda od inox legura ne razlikuju se od onih koji se upotrebljavaju za drvene sudo-ve: hladna i topla voda, kristal-na soda, i sl. Ipak nužno je znati kako se sredstva na bazi klora ni-pošto ne smiju koristiti iz razloga što oštećuju čelik. Također, za

dezinfekciju cisterne ne smije se koristiti sumporasta kiselina (H2-SO3). Jednom korištena bačva je brzo spremna za prihvat novog vina s tim da se skidanje vinskog kamena (sriješa) s njene površi-ne učinkovito provodi mlazom tekuće vode, i to izmjenično to-plom-hladnom.

Vrenje u inoxbačvi-zašto ne!

Svim podrumarima je kri-stalno jasno kako drvena ba-čva (iako zahtjevna) predstavlja idealnu posudu za sazrijevanje vina. Naime, kroz pore drveta ulaze zrak i kisik, oksidiraju neke tvari koje tako mijenjaju kemijski sastav, dok druge tvari pak po-staju teže topive te se talože na dno i stjenke suda. Drugim rije-čima, nema kvalitetnog vina bez drvene bačve. Ali, kada je vino sazrelo (nakon drugog ili trećeg pretoka) onda se preporuča nje-govo prelijevanje u inox bačve. Time se izbjegavaju i stanoviti gubici iz razloga što se kroz pore (rupice) drvenih bačvi gubi al-kohol i u manjoj mjeri voda, pa mogu nastati veliki gubici, oso-bito u suhom podrumu. Među-tim, pošto na tržištu gotovo da

više nema pra-vih hrastovih ( k v a l i t e t n i h ) bačava, posu-de od inoxa ta-kođer možemo upotrijebiti za vrenje mošta


jer je kovina dobar vodič topline pa se toplina nastala vrenjem ne akumulira već prelazi u okolicu. Uostalom, u njima se vino kasni-je, zaliveno enološkim uljem vrlo lako i jednostavno čuva. Osim toga, prednost kovinskih posu-da ogleda se i u činjenici kako zauzimaju vrlo malo podrum-skog prostora te je riječ o bačva-ma s kojima se u podrumu lako i manipulira. Danas se navedene inox posude mogu pronaći u ra-

zličitim zapreminama, već od 10 litara pa sve do 1000 i više litara. Kakvoća im pak varira jer čelik mora sadržavati određeni posto-tak kroma (Cr) i nikla (Ni) u leguri, premda je bitna i finoća izrade-obrade. Tako je potrebno da če-lik sadržava 18-20 posto kroma i 9-14 posto nikla jer taj omjer osigurava otpornost materijala prema agresivnim kiselinama vina i uopće na koroziju. I na kra-ju, što reći već ustvrditi kako su cisterne od nehrđajućeg čelika budućnost jer im nije potrebna unutrašnja izolacija i vanjski pre-maz, pa je njihovo održavanje jednostavno a trajnost neogra-ničena.

Soda i pasta za čišćenje inox bačvi

Inox bačve

Drvene bačve nezamjenjive u vinskim podrumima


27

ČAŠICOM DO ZDRAVLJAVjerojatno niti jedno piće nije pobudilo toliki interes moderne medicine kao vino. Tako mu se pripisuje zaštitna uloga kod nekih bolesti srca, demencije i drugih bo-lesti starenja. Upitno je samo, koliko u svemu tomu ima istine, a koliko želje da se u to vjeruje.

Čovjekova ljubav prema grožđu, ne samo zbog pre-takanja u plemenitu ka-

pljicu, traje više od 8000 godina. O tome govori više od 60 vrsta i 8000 sorti vinove loze. Vinogradi se pak protežu na svim kontinen-tima pokrivajući površinu od oko 101.200 četvornih kilometara. Godišnje se u njima ubere cca 72 milijuna tona grožđa, i to za vino te razne sokove i jelo. Inače, gro-žđe se preporuča za konzumaciju jer je bogato lako probavljivim šećerom (16 posto), vitaminima A i C, vitaminima B skupine, a sadr-žava i značajne količine kalija i že-ljeza. Bez obzira na to, je li bijelo ili crno, u 100 grama sočnih bobica

nalaze se oko 62 kalorije. Osim toga, grožđe je poznat čistač or-ganizma iz razloga što pomaže u uklanjanju štetnih tvari, a pošto sadržava znatne količine željeza pomaže i u suzbijanju anemije.

Vino i zdravljePosljednjih godina puno se

priča o tome kako ljudi koji umje-reno konzumiraju vino imaju ma-nju učestalost srčanih udara te žive dulje u odnosu na potpune apstinente. Tako, najnovija istra-živanja pokazuju da ljudi koji piju od 1,5 do tri decilitra vina dnevno imaju najniži rizik obolijevanja. Pored toga, postoji nepisano pravilo koliko čovjek može popi-ti vina bez štetnijih posljedica za organizam, a da to bude i korisno.

Naime, bez posljedica za zdravlje, čovjek može konzumirati 1 gram alkohola po svakom kilogramu težine tijekom 24 sata. Drugim riječima, čovjek prosječne težine od 80 kg koji je uz to izložen fizi-čkim naporima, može dnevno uz objed i večeru popiti jednu bute-lju vina (0,75 l), jačine između 10 i 12 vol % alkohola. Za onoga tko se ne izlaže fizičkim naporima bit će dovoljno 0,3 l vina dok je za žene i mlađe ljude dovoljno sve-ga 0,2 litre.

Učimo od Francuza!Iako se u idiličnom nam ime-

nu Hercegovina krije pojam vino, njegova konzumacija i potrošnja ne zauzima ni deseti dio francu-ske potrošnje. Zbog svega toga, znanstvenici su desetljećima upravo i istraživali navike Francu-za te su time došli i do zanimljive teorije. Dakle, istraživači su go-dinama pokušali odgonetnuti kako je moguće da Francuzi jedu toliko masnoća, a opet nemaju srčanih problema. Pokazalo se da je samo mali i pomalo upitan dio odgovora na pitanje tog «fran-cuskog paradoksa» resveratrol pronađen u crnom vinu. Naime, prehrana u Francuskoj bogata je mastima i po svojim karakteristi-kama rizična za pojavu kardio-vaskularnih bolesti. No, pažljivim

proučavanjem karakteristika i ra-zlika francuske i američke prehra-ne, znanstvenici su zaključili da je osnovna razlika umjereni dnevni unos crnog vina. Tako statistički podaci navode kako prosječan Francuz popije oko 60 litara vina, i to većinom crnog, a za uspore-dbu prosječni Amerikanac samo 15 litara vina godišnje. Zato se jednostavno nametnuo odgovor kako crno vino «štiti Francuze».

Zanimljiv je i podatak kako vino sadrži oko 400 sastojaka no nji-hova je hranjiva vrijednost od 600-700 kalorija po litri, zbog čega se u nekim zemljama ono ubraja u prehrambene artikle. Bilo kako bilo, činjenica je da su sastojci vina preporučljivi za ljudski organizam, jer upravo neki od njih umanjuju toksi-čnost alkohola. To je ujedno i razlog zašto lakše podnosimo alkohol vina u odnosu na osta-la žestoka alkoholna pića. Ali oprez. Ipak treba znati kako je u umjerenosti spas- barem što se vina tiče!


28


Poslije napornih mjeseci rada skupina agronoma iz tvr-

tke Sjemenarna Široki Brijeg i Agrocentar Sjemenarna Mostar odlučila je provesti nezaboravan dan na nedirnutim slapovima Neretve. U aranžmanu matične tvrtke, u nedjelju 20.08.2006., organiziran je jedinstven i neza-boravan spust nataknutim ka-njonom rijeke Neretve. A rafting počinje od Glavatičeva pa sve do ušća rijeke Ljute u Ne-retvu, u duljini od čak 21 kilome-tar. Za ovaj doživljaj, osim malo hrabrosti i avanturističkog duha, potrebna je i određena tjelesna spremnost jer sam spust obiluje

mnoštvom nepredvidivih situ-acija a sve to u trajanju od šest nezaboravnih sati. A pošto su na rafting čamcu bili istinski ljubi-telji prirode˝, čitav put je prote-kao u više nego ugodnu ozračju. Valja istaknuti i gostoprimstvo ljubaznog domaćina gosp. Jerke Mucića iz Konjica koji je i vlasnik jednog od mnogobrojnih raft-

RAFTING NA NERETVIPiše: JosiP BrklJača, ing.

Više nego očekivanom po-bjedom na utrkama u tali-

janskoj Monzi uspješni vozač Formule 1 Michael Schumacher najavio je kraj svoje karijere. Drugim riječima, nakon 16 go-dina u Formuli 1 Nijemac kra-jem sezone odlazi u vozačku mirovinu. Kako i ne bi kada mo-tiva više uopće i nema. Naime, Schumi je u svojoj burnoj karijeri osvojio sve što se osvojiti može. A kakve su njegove vozačke sposobnosti, uvjerila se skupi-

Piše: vedran lasić na od 20-tak posjetitelja koji su na veličanstvenu utrku otišli u organizaciji Nestle Purine. Spo-menuto nagradno putovanje je trajalo od četvrtka 07. 09. pa sve do ponedjeljka 11. 09. 2006. godine. Ipak, tek kada se Schu-macher odgleda “uživo” postaje jasno zašto je u svojoj šesna-estogodišnjoj karijeri ostvario preko 90 pobjeda i uzeo sedam naslova. Zato ćemo organizato-rima nagradnog putovanja reći srdačno hvala a Schumachera ispratiti uzrečicom - bravo maj-store!

agencija. I dosta, bio je to dan za pamćenje. A koliki je ponos biti

djelić nedirnute prirode, najbo-lje je da provjerite sami!

Danke Schumi

Pripreme za rafting

Sjemenarnini djelatnici u Monzi


29

Toliput palma -cvate samo jedanput u životu

Toliput palma lat. Corypha umbraculifera naraste do 25 metara visine. Li-stovi su joj lepezasto razdijeljeni, okruglog obrisa, promjera do 5 m. Lisna peteljka je jako snažna, dugačka do 5 metara. Golemi listovi se koriste kao zasloni i prekrivači za krovove. Ova palma ne bi bila posebno interesantna da nema nešto neobično. Naime, toliput palma cvate jedanput u životu, nakon otprilike 50-60 godina života. Tada stvara najveći cvijet u biljnom svi-jetu. Broj njenih cvjetova procjenjuje se na oko 10 milijuna. Iako niti izdale-ka svaki cvijet ne može dati plod, otprilike godinu dana nakon cvatnje na jednoj palmi mogu dozrijevati do 2 tone plodova. Za to su biljci potrebne njene posljednje rezerve, te nakon zriobe plodova ona odumire.

Drvo putnika- izvor vode za žedne putnike

Drvo putnika lat. Ravenala madagascariensis je jedno od najomiljenijih parkovnih stabala, porijeklom s Madagaskara. Naziv ove biljke povezan je s legendom prema kojoj je ona putniku uvijek predstavljala izvor svježe pitke vode. Zaista, mnogo se kišnice sakuplja u pazušcima snažnih lisnih peteljki koje su pri osnovi presjeka u obliku slova U. No, da bi koristio tu vodu čovjek mora biti neposredno pred «umiranjem» od žeđi. Kišnica je, naime, puna odumrlih listova, ličinki kukaca i sličnih neprimamljivih stvari. I tvrdnja da je lepeza listova u prirodi uvijek okrenuta u smjeru sjever-jug, samo je pusta priča. Neobično snažni cvjetovi ne mogu se sami otvoriti. Potrebna im je pomoć lemura, tipičnih polumajmuna s Madagaskara koji za svoj trud budu obilno nagrađeni nektarom.

Mirisni pandan-sredstvo za mamljenje mladića

Neobično drvo, lat. Pandanus tectorius, naraste do 10 m visine, sa svje-tlosivim prstenastim stablom. Listovi su plavkastosivi dugački i do 3 m, a široki 5-10 cm. Muški i ženski cvatovi rastu na zasebnim biljkama. Ova vrsta se uzgaja na mnogim mjestima ali najčešće na morskim obalama od Šri Lanke do Havaja. Biljka ima više naziva, a primjerice na Havajima je zovu «Hala».Biljka je cijenjena zbog plodova koji su na mnogim pacifičkim otocima osnovna živežna namirnica. Selekcijom je dobiveno mnoštvo sorti. Neki-ma od njih nedostaje trnje na listovima koje se inače mora uklanjati kako bi se od lišća plele košare i mreže. Osim plodova, biljka se koristila i u druge svrhe. Naime polen hale služio je havajskim djevojkama kao sredstvo za mamljenje mladića.

Divovski bambus- vlati rastu 45 cm dnevno

Divovski bambus lat. Dendrocalamus giganteus, porijeklom iz jugoistočne Azije, naraste do 35 m visine. Divovski bambus stvara najveće vlati na svi-jetu i to rekordnom brzinom.Pod povoljnim uvjetima mogu narasti do45 cm dnevno. Te vlati su vrlo stabilne i imaju tvrdu, glatku površinu te se vrlo sporo razgrađuju. To ih čini izuzetno omiljenima za gradnju mostova, kuća i skela. Budući da su stabljike između čvorova šuplje, prikladne su i za spla-vi, cijevi, glazbene instrumente i posude svake vrste. Kao skoro sve vrste bambusa i ova vrste cvate u razmacima od nekoliko desetljeća a nakon dozrijevanja plodova nadzemni dio odumire.

Najkrvožedniji parazitJajašca trakavica Ancylo-stoma duodenale i Nector americanus prisutne su u fekalijama 1,3 milijarde lju-di diljem svijeta. Kod teških slučajeva zaraze, stjenka crijeva je tako debelo oblo-žena parazitima da izgle-da poput naslaga tepiha. Količina krvi koju ljudi, u cijelom svijetu, gube zbog zaraženosti crijevnim na-metnicima iznosi i do 10 milijuna litara na dan.

Planet snajdužim danomDok se Zemlja oko svoje osi okrene za 23 sata, 56 minuta i 4 sekunde, Veneri je za to potrebno 243,16 «Zemljina dana». Budući da je Venera bliža suncu nego zemlja, njezina je godina kraća od zemljine godine i traje 224,7 dana. Stoga dan na Veneri traje duže od go-dine na Zemlji.

Najviše živo drvoTrenutačno je najviše živo drvo Mendocino Tree iz vrste obalnih mamutova-ca (Sequoia sempervirens) koje se nalazi u državnom rezervatu Montgomery u Ukiahu u američkoj državi California. Njegova visina je u rujnu 1998. godine izno-sila 112,014 m što je dužina prosječnog nogometnog igrališta. Drvo i dalje raste, a procjenjuje se da je staro više od tisuću godina.

30


Naj, naj, naj …..prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Documents

Green Garden 46