Green Garden 47

G r e e n G a r d e n • b r o j 4 7 • s t u d e n i / p r o s i n a c 2 0 0 6 . • g o d i n a V I • c i j e n a 3 K M

Sva raskoš javoraGrijanje plastenikaNove sorte jabukaBerba kiwiaZima u voćnjaku

Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Knešpolje b.b. 88220 Široki Brijeg,Tel.: ++ 387 (39) 703 572, Fax: ++ 387 (39) 705 572

Glavni urednik:dr. Ivan Ostojić

Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj,Aida Kohnić, Danko Tolić, Mario Ćubela

Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Tisak: GDD POLET, Sarajevo

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić

Mišljenjem Federalnog ministarstvaobrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

SADRŽAJAFRIČKA LJUBIČICA 4 GERBER - CVJET SA STILOM 5PET NAJLJEPŠIH BOŽIĆNIH CVJETOVA 6DAŠAK AFRIKE U HERCEGOVINI 7JAVOR - UKRAS JESENI 8VRTOVI U POSUDAMA 9BOŽIKOVINA 10NORDIJSKA JELA 11ZIMA U POVRTNJAKU 12TIKVA 13KUPUS 14GRIJANJE ZAŠTIĆENIH PROSTORA 15JABUKA - KRALJICA VOĆA 16HERCEGOVAČKE MASLINE 17 PORILUK 18POVRATAK BOBA U POVRTNJAKE ::: CRNA ROTKVA 19PITANJA I ODGOVORI 20ZNAČENJE AGROTEKSTILA TIJEKOM ZIME 21ZIMA U VOĆNJAKU 22MANDARINA IZ DOLINE NERETVE 23VRIJEME JE ZA BERBU AKTINIDIJE 24JESENSKO-ZIMSKA GNOJIDBA VOĆAKA I VINOVE LOZE 25NEPRAVEDNO ZAPOSTAVLJENI ROGAČ 26ŠIPAK - HERCEGOVAČKA VOĆNA VRSTA 27LIMUN 28PRIPREMA VOĆNIH STABALA ZA ZIMSKU ZAŠTITU 29 ZANIMLJIVOSTI 30

B R O J 4 7 • S T U D E N I / P R O S I N AC 2 0 0 6

3

Riječ urednikaPoštovani čitatelji!Pred vama je posljednji broj Green Gardena u ovoj godini. Kao i

prethodni brojevi, tako i ovaj broj glasila na svojim stranicama donosi veći broj uistinu zanimljivih naslova kako iz cvjećarstva, povrćarstva, vo-ćarstva i vinogradarstva, tako i aktualnosti iz zaštite bilja.

Pred nama su božićni i novogodišnji blagdani, vrijeme druženja i darivanja, kada se kupuju pokloni za najmilije, ukrašavaju drvca, kupu-ju posebne lončanice. Vječita dvojba prilikom izbora božićnih drvaca jest kako odabrati baš najbolje drvce, kako spriječiti opadanje iglica, te kako božićnom drvcu zadržati svježinu. Odgovore na ove upite možete pročitati u ovom broju glasila. Osim ovog priloga, na stranicama posve-ćenim cvijeću i ukrasnom bilju donosimo još nekoliko zanimljivih prilo-ga, od kojih izdvajamo onaj o božikovini i javoru- biljkama koje krajem jeseni iskazuju svu raskoš boja. Tu su i nezaobilazni prilozi o božićnim i novogodišnjim lončanicama.

Ljubitelji povrća mogu pročitati aktualnosti iz ove oblasti, a poseb-no ističemo prilog o poriluku-povrtnici, koja je posebno interesantna u ovom dijelu godine, i primjeni agrotekstila tijekom zime u različitim kulturama.

Stranice posvećene voćarstvu u ovom broju su bogate prilozima o različitim voćnim vrstama. Kraj jeseni je vrijeme berbe aktinidija, man-darina i šipaka. Kako odrediti pravo vrijeme berbe te kako spremiti plo-dove za čuvanje, možete pročitati u prilozima koji obrađuju ove voćne vrste. Vjerujemo da će biti zanimljivi i prilozi o rogaču i limunu, a po-sebno prilog o novim sortama jabuka koje se odnedavno uzgajaju na ovom području.

Tijekom zimskih mjeseci provodi se tzv. zimska zaštita voćaka. Pri-je provedbe zaštite voćke treba pravilno pripremiti, a što to konkretno znači, možete pročitati na stranicama posvećenim zaštiti bilja. Koje pri-pravke odabrati za provedbu zimske zaštite te kada je najbolje vrijeme za njeno izvođenje, vječite su nedoumice mnogih voćara. Odgovore na ova pitanja možete pronaći u prilogu pod naslovom «Zima u voćnja-ku».

Vjerujemo da su stranice i ovog broja Green Gardena zanimljive pri-lozima iz različitih oblasti poljoprivredne proizvodnje, te da će svaki od čitatelja pronaći nešto za sebe, odnosno odgovore na većinu pitanja.

Uredništvo

Afrička ljubičica

Prodajno pakiranje afričke ljubičice

LJUPKA BILJKA ZVANA AFRIČKA LJUBIČICAOva uistinu ljupka mala biljka cvate u svako doba godine, no najbogatije cvjetove daje u kasnu jesen i rano proljeće. Cvijet je tako omiljen da u svijetu čak postoje i klubovi ljubitelja afričkih ljubičica. Kako se biljka na jednostavan način uzgaja, više je nego prikladna za kućni uzgoj

Afrička ljubičica po-tječe s područja brda Kilimandžaro u centralnoj Africi, a otkrio je 1890 godi-

ne Walter von Saint Paul Illaire. On je sjeme poslao u Njemačku, gdje su uzgojeni i njeni prvi pri-mjerci. Danas su sve sorte koje se uzgajaju uglavnom križanci i potječu od prvo otkrivene Sa-intpaulia ionantha. A ljubičicu odlikuju duguljasti listovi koji su smješteni na kratkim mesnatim peteljkama. Oni pak mogu biti okrugli, narezanog ili valovitog ruba, a prekriveni su sitnim ma-lim dlačicama. Boja lista kreće se od svijetlo do tamnozelene, dok je donja strana kod mnogih

sorata tamnocrvena. Cvjetovi mogu biti jednostavni ili puni, različitih boja latica a svi potječu od izvorne ljubičasto-plave boje. Prilikom uzgoja afričke ljubičice ne zaboravimo da ona potječe iz tropskih krajeva, pa najniža po-trebna temperatura uzgoja tre-ba iznositi 16 stupnjeva C, dok prilikom cvatnje biljka zahtijeva i nešto veću temperaturu. Afrič-ka ljubičica jedina je biljka koja podnosi više noćne temperature nego li dnevne. Stoga prilikom uzgoja biljaka u stanu poželjno ih je smjestiti na prozorsku dasku koja nikako ne smije biti izložena jakom podnevnom suncu (oprez u vrijeme zimskih dana). Biljci je pak potrebno osigurati dosta svjetla, ali ne izravnog, pa je u tu svrhu najbolje koristiti prozore

koji se nalaze na istočnoj strani kuće ili stana.

Kako uzgojitiljupku malu biljku?

Prilikom uzgoja afričke ljubi-čice najvažnije je provoditi redo-vito zalijevanje mekom vodom ili kišnicom. Pored toga, svakih 14 dana obavlja se i prihranjivanje gnojivima namijenjenim upravo za ove cvjetajuće sobne biljke. Spomenimo kako je u vremenu cvjetanja biljke potrebno inten-zivnije zalijevati, dok se zalijeva-nje nakon cvatnje ponovno sma-njuje, a sve kako bi se biljke malo i «odmorile». Osim toga, ukoliko bi korijen biljke stalno bio izložen vlazi, došlo bi do njegovog trulje-nja, što na koncu dovodi i do ugi-banja biljke. A najbolji način zali-jevanja ljubičica je u podložak, uz napomenu kako je nakon sat vre-mena suvišnu vodu nužno i od-liti. Afričkoj ljubičici godišnje su potrebna dva perioda mirovanja. Prvo je ljeti, kada se temperatu-ra povisi iznad 25 stupnjeva C, a drugo je tijekom zime. Za vrijeme mirovanja zalijevanje se provodi manjom količinom vode, dok se prihranjivanje u potpunosti obu-stavlja. Ali osim vlage u tlu, afrič-ka ljubičica traži i visoku zračnu vlagu. Međutim, kako ima osjet-ljive listove, tu prskanje ne dola-

Piše: JosiP BrklJača, ing.

zi u obzir. Ipak, pošto biljka traži visoku zračnu vlagu, najbolje je u tom periodu ljubičice smjestiti u prostorije gdje je vlažnost redo-vito i povećana-poput kupaoni-ca ili kuhinje. A prihranjujete li ljubičicu redovito, dobit ćete ra-skošne i lijepe cvjetove, što je san svakog uzgajivača sobnog bilja. Biljke je najpoželjnije uzgajati u plitkim zdjelama isključivo radi plitko smještenog korijena dok je presađivanje korisno obaviti tek nakon proljetne cvatnje.

Afričku ljubičicu treba uzga-jati strpljivo, s puno ljubavi i pa-žnje, te ne smijemo dopustiti da nas eventualni neuspjeh uplaši pa da zbog toga odustanemo od zamisli da svojoj maloj zbirci cvijeća dodamo i ovaj primjerak. A vjerujte mi na riječ-tu je afrič-ka ljubičica neizostavna sobna biljka.

Kalanhoa omiljena sobna biljka

Kalanhoa cvate od kasne jeseni do ranog proljeća, ali s manje dnevne svjetlosti koju biljka dobiva ljeti, može cva-sti u gotovo bilo koje doba godine. Kalanhoe su grmolike biljke, mesnatih, tamnozele-nih ovalnih listova, valovitih izrezanih rubova. Listovi često imaju crvenkast odsjaj na ru-bovima i s donje strane.

Što se tiče njege, zahtijeva jaču svijetlost uz povremeno izlaganje izravnom utjecaju sunčanih zraka, pogotovo zimi. Traži normalnu sobnu temperaturu, ne ispod 10°C. Gornji sloj supstrata, od oko 2,5 cm, mora se osušiti prije svakog ponovnog zalijevanja. Zimi, kad biljka miruje, zalije-vanje je potrebno smanjiti. Pri-hranjivanje se obavlja tekućim gnojivima umjerenog odnosa hranjiva, svaka tri tjedna aktiv-nog rasta i cvatnje.

4


Kalanhoa


5

GERBER

Gerber je jedna od najvažni-jih vrsta rezanog cvijeća čija se potražnja u BiH najvećim dijelom podmiruje iz uvoza. Međutim, posljednjih go-dina gerberi su postali izni-mno traženi, ne samo kao rezano cvijeće već i u vidu lončanica

Gerber je poznat i omiljen zbog svo-jih velikih i šarenih cvjetova. Ustvari, radi se o vrlo ra-

skošnoj vrsti cvijeća kojoj nije potrebno društvo u cvjetnjaku. Međutim, i jedan jedini cvijet u vitkoj vazi bit će prelijep ukras na vašem stolu ili prozoru. Ipak, tre-ba znati kako je proizvodnja ge-rbera vrlo zahtjevna te je stoga njihov intenzivan uzgoj i moguć samo u zaštićenim prostorima, poput plastenika i staklenika. Ko-liko mi je poznato, u Hercegovini postoji tek nekoliko individual-nih proizvođača gerbera, koji su se koliko-toliko specijalizirali za njihovu proizvodnju. Svi oni do-bro znaju kako je riječ o vrlo za-htjevnoj cvjetnoj vrsti kojoj treba znati i ugoditi. To pak zahtijeva regulaciju mikroklimatskih uvje-ta u zaštićenom prostoru i nji-hovo održavanje unutar granica optimuma. Pritom se, prije sve-ga, misli na održavanje vlažnosti

supstrata i pravilno izbalansiranu prihranu, a što sve izravno utje-če na prinos i kakvoću cvijeta. A kada ih pak proizvedete, gerbere vrlo lako možete i prodati jer je naše tržište u tom pogledu više nego deficitarno.

Novi načiniu uzgoju gerbera

Prateći inozemna iskustva, da se lako zaključiti kako se ger-ber sve više uzgaja u plastičnim loncima, dok se sadnja u zemlji-šte postupno napušta. Tako se zbog niza problema do kojih je dolazilo uzgojem u tlu (pH tla, problemi s bolestima i štetnicima zbog uzgoja u monokulturi i sl.) posljednjih godina u proizvod-nju uvodi sustav uzgoja cvijeća u supstratima (soilless). Na taj način ne dolazi do problema s tlom, jer se sadnice ne stavljaju u tlo već u supstrate te se ne mora gubiti vrijeme i trošiti sredstva na de-zinfekciju. Također, nema ni pri-jenosa i širenja bolesti iz razloga što svaka sadnica ima svoj vlastiti lonac. Pored toga, budući da se

lonci s gerberima nalaze na stolo-vima, više se može proizvesti na jedinici površine i što je jako važ-no-uopće nama pojave botritisa i drugih opasnih gljivičnih obolje-nja. Uslijed toga, zaštita biljaka je puno jeftinija a samo zalijevanje puno lakše i jednostavnije. Nada-lje, osim što biljke mnogo dulje traju u loncima nego u zemljištu i sama proizvodnja gerbera je, uz sve troškove, veća za najmanje 30 posto.

Šarenilo bojaČiste i snažne boje cvjetova

glavni su adut gerbera. Izbor boja je golem i poziva na kombinira-nje. Ali, treba znati kako zahva-ljujući svojim lijepim cvjetovima, grmić gerbera ne traži nikakvo društvo, koje bi se ogledalo u ne-koj drugoj dekorativnoj cvjetnoj vrsti. Osim toga, danas na tržište stalno izlaze nove, poboljšane sorte koje imaju mnoga nova svojstva, odnosno, sorte koje rastu kompaktno, stabljika im je čvrsta, dok su cvjetovi trajniji no ikad. Tako postoje ispunjeni,


polupuni i jednostavni cvjetovi tamnog ili svijetlog središta. Širo-ka paleta obuhvaća boje od žute i crvene preko ružičaste pa sve do bijele. Jedino im još nedostaje plava boja. A u kući biljka treba svijetlo stanište, po mogućnosti na prozoru. Ukoliko je zrak u pro-storiji presuh, listove povremeno poprskajte vodom. Međutim, gerberi se već od konca travnja sasvim dobro osjećaju i vani na otvorenom, a možete ih i posaditi na svoju cvjetnu gredicu. Osobito pazite na redovito zalijevanje, a jednom mjesečno biljci dodajte malo tekućeg gnojiva.

Razlog slabe konkurentnosti domaće proizvodnje je nedovolj-no poznavanje tehnologije pro-izvodnje gerbera. Jer, ipak treba znati kako je proizvodnja gerbera u svijetu uglavnom orijentirana na uzgoj u specijalnim inertnim supstratima. Međutim, takva so-fisticirana tehnologija uzgoja za-htijeva poznavanje svih aspekata proizvodnje s naglaskom na izba-lansirano i pravilno doziranje hra-njiva. Stoga bi svladavanje spo-menutih tehnologija omogućilo stvaranje kvalitetnog proizvoda i veću konkurentnost domaćih proizvođača na tržištu. Do tada, sve ipak ostaje na sporadičnom uzgoju gerbera unutar obiteljskih plastenika i staklenika.

cvjet sa stilom

Nasad gerbera Sadnice gerbera Cvjet gerbera-veliki broj boja Dugo se čuva u vazi

6


PET NAJLJEPŠIH BOŽIĆNIH CVJETOVADolaze nam božićni i novogodišnji blagdani, vrijeme pomirenja i darivanja. Ali, iako smo zaokupljeni svojom svakod-nevnicom, nipošto ne smijemo zaboraviti iznenaditi svoje najmilije. Stoga u tu svrhu, za svoju ljepšu polovicu, možete odabrati jedan od pet najčešćih darivanih božićnih cvjetova

I dok se veliki broj sobnog i vrtnog cvijeća nabavlja, prodaje i sadi tijekom pro-ljeća, dolaskom zime kao da je u tom pogledu vrijeme

stalo. Međutim, pogrešno je mi-šljenje kako se izbor cvijeća pred božićno-novogodišnje blagdane svodi samo na božićnu zvijezdu. A objasnit ćemo i zašto! Naime, ukoliko se uputite u malo veće prodajne centre, lako ćete uoči-ti kako, osim božićne zvijezde, svojom cvatnjom također domi-niraju azaleje, ciklame, ukrasne paprike i božićni kaktusi.

AZALEJAPuna cvjetnih pupova azale-

ja može cvjetati nekoliko tjeda-na dvostrukim ili jednostavnim cvjetovima bijele, crvene boje ili u nijansama ružičaste. Međutim, treba znati kako ova cvjetna vr-sta zimi zahtijeva puno svjetla i nešto nižu sobnu temperaturu,

od 10 do 15 stupnjeva C. Na ta-kvom, pomno odabranom mje-stu azaleja će dugo cvjetati. Ali, treba znati kako ova prekrasna biljka ne podnosi tvrdu vodu koja odlikuje većinu naših vodo-vodnih mreža. Zato bi, u skladu s mogućnostima, azaleje poželjno bilo zalijevati kišnicom ili proku-hanom vodom. Nadalje, u vri-jeme aktivnog rasta i cvjetanja biljku ne zaboravite prihraniti tekućim gnojivom za cvjetnice.

CIKLAMAPoput zimzelena, bršljana,

tratinčica i ciklama će u vašem vrtu uspješno pokriti golu zemlju i, ako joj položaj odgovara, cvje-tati lijepim ružičastim krunicama

iznad bršljanova lišća. Međutim, ciklama je i jedna od najtraženi-jih zimsko cvjetajućih lončanica koja se redovito i uzgaja u unu-tarnjim ambijentima. Dovoljno je smjestiti na prozorsku dasku, odnosno na svijetlo mjesto na koje ne dopire izravna sunčeva svjetlost. Ipak, oprez! Cvatuće ciklame nikako ne podnose topli i suhi zrak u prostorijama s cen-tralnim grijanjem i klima uređa-jima. Osim toga, treba znati kako optimalna temperatura za njenu dugotrajnu cvatnju iznosi od 10- 16 stupnjeva C. I još nešto-dok su biljke aktivne i dok su u cvatu, ne zaboravite im svaka dva tjed-na dodavati namjensko tekuće gnojivo.

Piše: stanislava rotim

BOŽIĆNA ZVIJEZDAO božićnoj zvijezdi nije po-

trebno trošiti riječi jer se radi o sobnoj biljci koja predstavlja svojevrstan simbol nadolazećih blagdana i biljci koja se tradi-cionalno koristi za ukrašavanje unutarnjih ambijenata tijekom nadolazećih dana. A tijekom dugogodišnjeg oplemenjivač-kog rada dobiveno je mnoštvo grmolikih sorata raznih boja i nijansi, te bolje izdržljivosti u sobnim uvjetima. Naime, svima nam je poznato kako božićne zvijezde obično traju koliko i sami blagdani, ali nam je tako-đer znano i kako se radi o neza-mjenljivoj cvjetnoj vrsti u čijim braktejama bijele, krem, ružiča-

Ciklama Božićna zvijezda

Azalea Crvene ciklame su posebno tražene


7

DAŠAK AFRIKE U HERCEGOVINI

Nadomak Stoca nalazi se mini arboretum zanimlji-vih voćnih vrsta koje se

prostiru na površini od 5000 če-tvornih metara. Na prvi pogled ništa neobično za Hercegovi-nu: smokve, šipci, šljive, jabuke, agrumi i ostalo raznorazno, ma-nje-više, poznato voće. Ali, uko-liko uzmemo u obzir činjenicu kako gosp. Petko Nikolić svoje umirovljeničke dane provodi uz-

gajajući autohtone afričke sorte smokava, šipaka, agruma, šljiva, jabuka i bresaka, stvar itekako dobiva na značenju.

«Putovao sam po cijelom svijetu i iz svake zemlje uspio sam donijeti po nekoliko voćnih sadnica. Ipak, na mene je najve-ći utjecaj ostavio Egipat iz koga sam prošle godine dopremio čak 70 voćnih sadnica, autohto-nih egipatskih sorti. Kada samo uzmemo u obzir činjenicu da sam od Aleksandrije pa sve do

libijske granice prolazio 110 km kroz čisti nasad smokava, koji je inače u privatnom vlasništvu, postaje jasno kako je navedena oblast jedna od vodećih svjet-skih proizvodnih područja me-diteranskog voća. A vjerujte mi na riječ-sadnicu voća iz Egipta nije jednostavno prebaciti u Hercegovinu. Zbog svega toga, odlučio sam u vlastitom aran-žmanu razmnožavati ove zani-mljive afričke sorte, kojima do sada iznimno dobro godi vruća

ste i crvene boje u vrijeme Bo-žića uživaju milijuni ljudi diljem svijeta. Ipak, uz malo pažnje i zrnce sreće kod odabira same lončanice, u ljepoti božićne zvi-jezde možete uživati čak i do šest mjeseci.

BOŽIĆNI KAKTUSI Navedeni kaktusi su ustva-

ri hibridi izvedeni od nekoliko vrsta pustinjskoga kaktusa ko-jemu su domovina tropski kra-jevi Južne Amerike. Osobitog su izgleda i njegovi cvjetovi crvene boje ili ružičastih ni-jansi a koji se obično otvaraju koncem prosinca. Tijekom zime neophodno im je osigurati do-sta svjetlosti kao i nešto topliju prostoriju u kojoj temperatura nipošto ne smije pasti ispod 10 stupnjeva C. Niti božićnom kak-tusu ne odgovara suh zrak kao ni prečesto premještanje koje može izazvati otpadanje cvjet-nih pupova. Isti slučaj se javlja

ukoliko temperatura u prostori-ji često oscilira. Svake dvije go-dine biljku treba presaditi, i to u kasno proljeće.

UKRASNA PAPRIKAU vrijeme zimskih mjeseci

osobito su cijenjene vrste koje unose svijetle boje ljeta u sivilo zime. Stoga je ova vrsta sobne biljke itekako zanimljiva. Naime,

nekoliko tjedana, pred samo blagdansko ozračje, dobro uz-gojen solanum bit će u svom punom sjaju. I dok ukrasna pa-prika preferira temperaturu iz-među 10 i 15 stupnjeva C, može bez većih poteškoća podnijeti i nešto hladniji ambijent. A vrhu-nac njene dekorativnosti nije u vrijeme cvatnje, kao kod većine sobnih biljaka, nego u vrijeme

hercegovačka klima».I doista, vrlo je impresivno

razgovarati s čovjekom koji na-stoji, barem na amaterski način, oplemeniti oskudni hercegovač-ki sortiment smokava, šipaka i agruma. A ako se navedeni sorti-ment pokaže zadovoljavajućim, ne sumnjam da će se on vrlo brzo i proširiti po cijeloj Herce-govini. Jer na ovim parcelama, rastu afričke sorte, koje u našim voćnim rasadnicima nipošto ne možete pronaći.

plodonošenja kada njezini plo-dovi mijenjaju boju od sjajno ze-lene, žute, narančaste pa do jar-ko crvene. Uslijed toga ova biljka doista pruža pravi vatromet živih boja u vrijeme općeg zimskog sivila. Samo oprez-ukoliko u kući imate malu djece, ukrasne pa-prike smjestite izvan njihovog dometa, iz razloga što su njeni atraktivni plodovi otrovni!


Kaktusi

Gosp. Pero Nikolić u svom voćnjaku Afrička marelica se dobro adaptirala na hercegovačku klimu

8


JAVOR ukras jeseniBrojne su vrste javora koji svojom visinom, oblikom kroš-nje te građom i bojom listova nalaze mnogostruku pri-mjenu. Ipak, vlasnicima okućnica osobito su zanimljive crvenolisne varijante koje obično i zauzimaju istaknuto mjesto na održavanim travnjacima

U rodu javora nalazi se oko 150 vrsta koje su raspro-stranjene u sjevernoj

umjerenoj zoni. Od tog broja veli-ki dio izvedenih vrsta i formi našli su široku primjeni u hortikultur-noj izgradnji, i to prije svega u uređivanju okućnica. Tako se sta-balca javora obično i uzgajaju na središnjem dijelu lijepo uređenih i održavanih travnjaka, premda su vrlo atraktivni i uz jezerca, na kamenjarima ili pak u kombina-ciji s drugim vrstama kontrastnih boja listova.

Crveni javor-Acer palmatum atropurpureum

Iako su sve vrste izrazito de-korativne, nekako najveća potra-

žnja vlada za crvenolisnim vari-jantama javora. U tom pogledu najzanimljiviji je Acer palmatum atropurpureum čije lišće u jesen dobiva intenzivnu crvenu boju, pa se cijeli grm ili stablo doima-ju poput velikog cvijeta. A iako ga odlikuje iznimno spor rast, nerijetko dosegne visinu i do 4 metra. U uzgoju podnosi laganu sjenu, s tim da su pod utjecajem sunca i njegove boje puno izra-žajnije. A kako bi njegovi bronča-nocrveni listovi tijekom jeseni ui-stinu postali sjajnocrveni, nužno mu je osigurati vlažno tlo dobre ocjeditosti. Pored toga, položaj na kojem se uzgaja dotična vr-sta javora treba biti zaštićen od udara hladnih sjevernih vjetrova. Naime, proljetni mrazevi i hladni proljetni vjetrovi mogu uzroko-

vati sušenje i otpadanje tek ra-zvijenih listova. A u osobito hlad-nim godinama mogu nastradati i vršni izbojci. Ukoliko se to pak dogodi, biljku ostavite na miru da se sama oporavi a sve kako bi što prije i potjerala nove listove. Međutim, to ne znači kako je ja-vor osjetljiva biljka na hladnoću iz razloga što Acer palmatum može izdržati niske temperature od čak minus 30 stupnjeva C. Ali, pošto su mlade biljke i najranjivi-je, njih svakako moramo uzgajati na zaklonjenom, malo sigurni-jem mjestu.

Orezivanje javoraJavori spadaju u vrste koje

nisu podložne pretjeranom ore-zivanju, što opet ovisi od njiho-ve vrste i namjene uzgoja. Osim toga, spororastući grmovi kao što je Acer palmatum orezuju se mi-nimalno. Pošto navedeni javor is-pušta biljni sok ukoliko se orezuje u proljeće, tu operaciju je poželj-nije izvesti tijekom ljetnog razdo-blja. A ukoliko je već formirani i oblikovani grm ili stablo izgubilo željeni oblik pretjeranim rastom u visinu, slobodno ga prikratite na željenu formu i to odsijeca-njem njegovih izbojaka na dvije trećine njihove dužine. Nadalje, mlade i cijepljenje biljke znaju katkad iz podloge potjerati divlje izdanke koje također uklanjamo njihovim rezanjem na mjestu nji-hova izrastanja. Ipak kod uklanja-nja debljih grana, vodite računa da nakon rezidbe na prerezanu površinu obvezno nanesete sred-

stvo za zaštitu rana (voćarski vo-sak). Bilo kako bilo, može se reći da se javori u odnosu na ostale ukrasne grmove i stabla vrlo ri-jetko ili gotovo nikako ne orezu-ju, čime je njihov uzgoj znatnije olakšan i pojednostavljen.

Na kraju da se zaključiti kako su crvenolisni javori doista lijepi, a mogu se odgojiti kao grmovi, orezana stabla ili u vidu bonsaia. Dakle, navedeni javor može biti i kućni ukras, uzgojen u malo ve-ćoj posudi. Pored toga, i njegove sjemenke su iznimno zanimljive djeci iz razloga što izgledaju po-put malih avionskih propelerića. A upravo su sjemenke crvenog javora jedinstvene jer obično daju crveno potomstvo, čime je i njegova reprodukcija znatno jednostavnija. Međutim, kako bi i sam uzgoj bio puno sigurniji, crveni javor treba razmnožavati isključivo zelenim reznicama po-četkom ljeta ili cijepljenjem kon-cem zime i početkom proljeća. Ili još jednostavnije-nabavite goto-vu sadnicu…

Piše: silvio škrokov, diPl. ing.

Sva raskoš javora Sadnice javora


9

V R T OV IU današnje vrijeme većina obitelji živi u kućama bez pro-stranih vrtova. Međutim, upotrebom ukrasnih posuda balkone, terase i prozorske daske možemo iskoristiti kao dekorativne zelene površine. Dovoljno je samo malo volje i vlastite kreativnosti.

Uzgajanje biljaka u posu-dama jedan je od najpri-lagodljivijih načina obli-

kovanja prostora biljkama. A za brojne ljubitelje biljaka koji na raspolaganju imaju vrlo ograni-čeni prostor ovo je svakako naj-prihvatljiviji i najpraktičniji način njihovog uzgoja. Osim toga, stoljećima su se biljke uzgajale u posudama jer su se na taj način mogle postaviti i onamo gdje nema vrtne zemlje, primjerice na popločeno dvorište, na bal-kon ili terasu. Međutim, biljke se uzgajaju u posudama i zato da bi se što bolje istaknula njihova ljepota. Ali, osmišljavanje zelenih površina uključuje i korištenje

vlastite kreativnosti, osmišljava-nje boja i formi koje će zajedno tvoriti prekrasan prizor prirode-prava je umjetnost koju valja njegovati. Tu kao da ne postoje čvrsta pravila, jer važno je slijedi-ti vlastite ukuse a sve kako bi na kraju osjećali potpuno zadovolj-stvo učinjenim poslom. Pri tomu, osim ljepote treba voditi računa i o svrsi aranžiranog vrta u posu-dama. Naime, ukrasno bilje može nam pružiti i sigurnu zaštitu od buke i neželjenih pogleda.

Zaštita od pogleda i bukeOnaj tko uistinu želi da se na

svom balkonu, terasi ili vrtu osjeća ugodno, izražava odmah manje ili više svjesno želju za prostornom zaštitom od okoline. Dakle, jed-

nostavno rečeno, on traži zaštitu od uvijek prisutnih radoznalih pogleda. U tu svrhu mogu nam itekako dobro poslužiti ukrasne biljke uzgojene upravo u posuda-ma, a koje svojim habitusom za-klanjaju i čuvaju privatnost, čak i na vašem balkonu ili terasi. Pored toga, biljke uzgojene u dekora-tivnim posudama omogućavaju vam da ih povremeno razmjestite ili potpuno zamijenite novim, što pak i nije tako jednostavno učiniti s biljkama i grmovima zasađenim u tradicionalnim vrtnim prostori-ma. Stoga se da zaključiti kako je uzgajanje biljaka u posudama sa-vršeno prikladno za sve one koji vole eksperimentirati i pronalaziti uvijek nove mogućnosti dekori-ranja prostora biljkama.

Vrste ukrasnih posudaKoju posudu odabrati, naj-

češće je pitanje osobnog ukusa i shvaćanja estetike. Ipak, bez obzira o kojoj se vrsti posude radi, ona uvijek mora zadovolja-vati temeljne praktične zahtjeve uzgoja biljaka. Jer svima je, pa i najvećim laicima, kristalno jasno kako biljke za uspješan rast za-htijevaju dovoljne količine vode i hranjivih tvari. I dok vodu doda-jemo po potrebi, osnovne hranji-ve tvari ukrasne biljke dobivaju iz supstrata tj. zemlje za cvijeće. Međutim, kada smo nabavili navedenu zemlju, trebamo je smjestiti u odgovarajuću posu-du. A njen oblik i veličina izravno određuje brzinu i kakvoću razvo-ja same biljke, kao i to kakvo će korijenje za svoju ishranu ona uspjeti i razviti. Ipak, na konačni odabir posude utječe i materijal od kojega je ona napravljena, a najčešći materijali koji se u tu svrhu koriste su: pečena glina, prirodni ili umjetni kamen, be-ton, drvo te različite plastične varijante posuda. Zamjetno je također kako se posude od ka-mena vrlo dobro uklapaju u sve moderne stilove, dok se posude izrađene od drveta prvenstveno koriste za dekoriranje opuštenog rustikalnog ugođaja. A i obična stara posuda izlivena od betona nakon niza godina na vašem bal-konu ili terasi donijet će dašak antike. Drugim riječima, običan stari stup na koji se naslanja po-suda ili vaza od kamena, nagriže-na zubom vremena, predstavljat će zanimljiv i nadasve lijep ukras svake terase, balkona ili vrta iz razloga što ni dugotrajna oronu-lost ne umanjuje njihovu ljepo-tu. Dakle, za stvaranje ugodnog ambijenta više nam ni vrt nije neophodan jer ipak je sve stvar vlastite mašte.

U POSUDAMA


Betonske posude za ukrasno bilje

“Žive ograde” - zaštita od pogleda i buke

BOŽIKOVINAgrm s ukrasnim plodovima

Ukrasni grmovi i stabla s dekorativnim plodovima živih boja skriveni su adut jesensko-zimskog vrta. Kada se u njemu polako počne stišavati ljetna raskoš cvijeća, obojeni plodovi unose posve novu živost

Grančica božikovine još u starih Rimljana bila je simbolom zaštite od

munje, uroka i čarolija za zim-skih svečanosti Saturnalija, koje su otpočinjale oko 17. prosinca, a čudesna moć pridavana toj grančici prenesena je i u kršćan-stvo. Naime, bijeli cvat božikovi-ne postao je simbolom rođenja Isusa, crveni plodovi njegova krv dok bodljikavo lišće simbolizira trnovu krunu. Osim toga, iz sa-mog imena jasno je vidljivo kako je božikovina simbol upravo na-dolazećeg nam Božića. A deko-rativne crvene bobice na podlo-zi sjajnog, zelenog lišća traju od listopada do siječnja i doista su vrijedan ukras svakog vrta. I dok njene bobice predstavljaju pra-vu poslasticu ptičjem svijetu, za ljude su one otrovne, na što pak moramo upozoriti one najmlađe. Međutim, da bi se uistinu bobice i razvile trebamo u vrtu posaditi i mušku i žensku biljku, osim u slučaju sorte Ilex aquifolium «J.C. van Tol», koja je samooplodna.

Šarenilo vrstaMalo je poznato kako po-

stoji veliku raznolikost Ilexa koji se protežu od posve patuljastih formi koje narastu svega 20-tak cm, pa sve do onih koji premaše visinu od čak 15 metara. Pored toga, veličina i izgled lišća vrlo su različiti-od onih malenih listova veličine samo 1 cm pa sve do ve-ćih od 10 cm, nazubljena ruba, s trnjem do potpuno ravna ruba. I plodovi mogu biti različite boje: crvene, narančaste, žute pa čak i crne boje. Boja lista također vari-ra, počevši od zelene pa sve do žuto prošarane ili srebrno obru-

bljene. Međutim, vrijedi pravilo kako sorte šarenog lišća stvara-ju i manje atraktivnih plodova. Spomenimo kako pored boži-kovine postoje i druge ukrasne vrste koje formiraju ništa ma-nje dekorativne bobice poput: kalikarpe ili perlice (Calicarpa), klerodendruma ili kobnjaka (Cle-rodendrum), obične kurike (Eu-onymus europea), vatrenog trna (Pyracantha sp.) i mnogi dr. Veći-na spomenutih grmova može se saditi pojedinačno (kao soliterne biljke), u manjim skupinama ili kao živica slobodna rasta.

Vrijeme sadnjeBožikovina je biljka koja do-

bro podnosi osunčana, polusje-novita i sjenovita staništa. Ali, treba znati kako će se na osun-čanim položajima biljka bolje razvijati dok će joj lišće biti puno gušće. Kod uzgoja u vidu soliter-ne biljke, može dosegnuti visinu i od 16 metara te pri sadnji mo-ramo voditi računa o osiguranju dovoljnog prostora. A pogodno vrijeme za njenu sadnju kasna je jesen i rano proljeće prije ponovnog kretanja vegetacije. Međutim, pošto božikovina baš najbolje i ne podnosi presađi-vanje pokušajmo potražiti njene kontejnirane sadnice koje će se puno bolje i primiti. Naime, mo-

ramo biti svjesni činjenice kako božikovina veoma sporo raste te svaki šok pri sadnji usporava njen ionako usporen rast. Upra-vo je navedeni šok uzrok činjeni-ci da božikovina nerijetko nakon sadnje zna odbaciti nešto lišća koje će se, ne brinite, uz malo njege vrlo brzo i obnoviti.

Ukoliko ne posjedujete vrt, za uzgoj božikovine bit će vam dostatan i malo prostraniji bal-kon ili terasa na kojoj se također uspješno mogu uzgajati ukrasni grmovi i stabalca s dekorativnim

Oprezno s bobicama božiko-vine. Naime, u literaturi ima podataka o teškim trovanji-ma, pa i smrtnim slučajevima, kod upotrebe božikovine. Do-kazano je da su plodovi boži-kovine otrovni. Smrtna doza za dijete je oko 30 pojedenih bobica.

plodovima. A ukoliko posjeduje-te vlastiti vrt za koji vam nedo-staje mašte i ideje, znajte kako će božikovina u njemu biti prava jesensko-zimska atrakcija.

Sadnice božikovine Božikovina - ukras mnogih vrtova

10


Piše: goran JurilJ, diPl. ing.

BOŽIKOVINA

NORDIJSKA JELA - ZAŠTO NEDolaze nam božićni i novogodišnji blagdani, vrijeme pomirenja i darivanja. Izlozi i ulice će bljesnuti blagdanskim sja-jem a najmlađi će iščekivati pahulje snijega. Ipak, da je u naše domove stigao najdraži blagdan, redovito nas podsjeća i ukrašeno božićno drvce

Sve nas to veseli i pruža osjećaj unutarnjeg zado-voljstva. Jednako nas veseli

i kupnja božićnog drvca kao i njegovo ukrašavanje. Ali, svima nam je dobro poznato kako spo-menuta kupnja često zna dove-sti do ruba živaca. Ipak, važno je biti strpljiv jer je potrebno dosta vremena za odabir drvca čiju veličinu trebamo prilagoditi pro-storu u svom domu. Srećom, u novije vrijeme na našem tržištu možemo nabaviti i Nordijske jele koje su se pokazale idealnim za ukrašavanje domova tijekom bo-žićnih blagdana. Spomenute jele svojim pravilnim rasporedom grana s bogato popunjenim igli-cama i najzagriženije protivnike ukrašavanja drvca ne ostavljaju ravnodušnim. Osim toga, Nor-dijske jele možemo nabaviti u veličinama od 2 do 6 metara što, osim domova, ostavlja prostora i za ukrašavanje vrtova. Međutim, ukoliko želite, možete nabaviti i stabalce s korijenom kako bi u njegovoj ljepoti mogli uživati i nakon blagdana.

Po drvce što ranije!Obično se kupnja božićnog

drvca obavlja na dan kad smo planirali kićenje ili dan prije. Sto-ga vam predlažemo da drvce ipak kupite nekoliko dana ranije no što ćete ga unijeti u grijani prostor stana ili kuće. Ostavite ga tih nekoliko dana u prostoru negrijana hodnika ili pak garaži gdje će se postupno priviknuti na više temperature. Tek nakon toga ga unesite u grijani prostor. Ovaj će lagani prijelaz, iz vrlo ni-skih do ugodnih sobnih stupnje-va temperature, pomoći vam da drvce održite što duže svježim i spriječite naglo opadanje iglica uslijed nastala šoka.

Ukrašavanje drvcas oprezom

Svakako da drvce bez ukra-

sa i nije “pravo” božićno drvce. Međutim, trebate znati da pre-tjerano ukrašavanje svjetlećim lampicama može biti i opasno jer uslijed velikog broja žaruljica može doći i do tzv. Kratkog spo-ja što može izazvati i neželjene posljedice. Pored toga, žaruljice isušuju nježne iglice pa je najpo-željnije da svijetle samo dok ste i vi u ambijentu svog doma. U slučaju izlaska, kao i preko noći najpoželjnije je isključiti ukrasne lampice. Osim toga, danas u po-nudi imate i veliki broj laganih ukrasa i traka kojima drvce mo-žete dovesti do savršenstva. Što se tiče sprejeva kojima stvara-mo umjetni snijeg, i tu moramo biti rezervirani ukoliko je riječ o živoj jelki u posudi. Takvi spre-jevi stvaraju nepropusni film na iglicama koje uslijed toga brzo i otpadnu. Posebno su štetni sprejevi u bojama koji se kasnije ne mogu isprati niti pod jačim mlazom vode tako da oni znaju trajno oštetiti drvce. A ukoliko u njegovoj ljepoti želimo uživati i sljedeće godine, svakako da mo-ramo sačuvati njegovu izvornu ljepotu.

Pravila kod kupnjebožićnog drvca

Prije svega, drvca kupujte samo u ovlaštenim vrtnim cen-trima jer kupnjom na tzv. ulič-nim štandovima samo potičete kataklizmu i propadanje našeg

šumskog fonda. Osim toga, Nor-dijske jele su se pokazale izuzet-no pogodne i vrlo su dugotrajne a njih nikako ne možete “nasjeći” u našem prirodnom okruženju. Međutim, kod kupnje povedite računa da birate drvce čvrstih grana koje će podnijeti težinu ukrasa. Svakako provjerite svje-žinu drvca prelomivši nekoliko iglica. Ukoliko su one savitljive, drvce je dobro, a ako se lome, potražite drugo. Drvce protresite nekoliko puta. Ako i dalje opada-ju iglice, vjerojatno je presuho. Osim toga, vizualno pregledaj-te čitavo drvce pazeći računa o gustoći i rasporedu grana kako bi i efekt kićenja bio što veći. Ali, Nordijske jele vam svakako već to pružaju, jer kao da su sve predviđene da budu naše ideal-no božićno drvce.

• Ako ste nabavili božićno drvce ranije, posječeni dio stavite u vlažan pijesak ili ga bar umotajte u vlažnu krpu kako ne bi došlo do prijevremenog opadanja iglica, a time će vas drvce nagraditi svom svojom lje-potom.

• Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu i ove godine imat će veliki iz-bor Nordijskih jela različitih veličina. Ove godine u po-nudi će biti i Nordijske jele veličine preko 6 metara.

Kako uvijek ima i pobornika kupnje umjetnih božićnih drv-ca samo da napomenemo kako su ona puno štetnija za okolinu od rezanih. Za proizvodnju plastičnih drvca se troši energija utroškom koje se stvaraju velike štetne emisije. A kad vam takvo plastično drvce dosadi jednostavno ga ba-cite na deponiju. Samo da bi se ono razgradilo treba gotovo tisuću godina. Pa onda ćemo ga jednostavno zapaliti! Jeste, ali kada ga zapalimo povećati ćemo koncentraciju ugljična dioksida kao i ostalih štetnih tvari, u ovisnosti od sirovina od kojih je napravljeno. Dakle, neka neupućeni ekolozi znaju-plastično drvce je sve samo ne ekološko!

Nordijske jele u vrijeme prodaje


11

Piše: mladen karačić, diPl. ing.

VRSTA POVRĆA KOLIČINA SJEMENA (m2) VRIJEME SJETVE

MRKVA 4 g 01.11.-20.11.

PERŠIN 3 g 01.11.-20.11.

ŠPINAT 3 g 01.11.-31.12.

GRAŠAK 20 g 15.11.-31.12.

BOB-MAHUNAR 40 g 15.11.-31.12.

ZIMA U POVRTNJAKUDolaskom hladnijih dana intenzitet radova u povrtnjaku naglo se smanjuje. Zapravo, tijekom studenog i prosinca sjetva, odnosno, sadnja povrća potpuno izostaje. Izuzetak predstavljaju toplija, južna područja u kojima klimatski čimbenici omogućuju proizvodnju jednog dijela povrćar-skih kultura

Ulaskom u hladniji dio godine, sjetvu i sadnju povrćarskih kultura zna-

čajnije ograničavaju klimatski čimbenici. Međutim, kako bi se održao kontinuitet proizvodnje, povrćari zbog hladnog, kišnog i snježnog vremena prelaze s otvorenih površina na uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Ipak, uz primjenu odgovarajućih zaštitnih mjera pojedine vrste povrća možemo sijati i na otvo-renom, s tim da moramo raču-nati na nešto niže proizvodne rezultate. Jer iz godine u godinu zbog promjene klime i naglih temperaturnih razlika, opasnost od šteta izazvanih mrazom sve je veća. A s druge strane, u ovo vrijeme snijeg nam ne bi trebao biti posebno iznenađenje. Ipak, za tek zasijane i posađene po-vrtlarske kulture koje se još nisu privikle na nešto oštriju klimu, nagli pad temperature svakako može biti priličan šok. I dok je snježni pokrivač još i koristan, jer predstavlja svojevrstan izolator, mraz je puno opasniji jer izaziva probleme za sve vrste povrtnih

kultura. Dobro nam je poznato kako mraz nerijetko izaziva pu-canje biljnog tkiva, pucanje tla i izbacivanje korijena na površinu te čak dovodi do potpunog ugi-banja biljaka.

Ali, hladniji period godine svakako možemo iskoristiti i za jesensku obradu tla u povrtnja-ku, ukoliko to već nismo i učini-li. Na taj način tlo ostaje grubo obrađeno tijekom zime, te se pod utjecajem smrzavanja bolje mrvi i time dobiva bolju struk-turu. Dakle, u proljeće se takvo tlo prije i lakše obradi, čime se povrtnjak adekvatno i pripre-mi za sjetvu tj. sadnju povrća. A posljednjih godina, zahvalju-jući promjeni klime, povrtnjake možemo obrađivati i početkom studenoga jer zima, izgleda, po-hodi Hercegovinu tek koncem siječnja i veljače. Barem je takav slučaj posljednjih godina.

Organsko imineralno gnojivo

Međutim, uz duboku obra-du u tlo ne smijemo zaboraviti unijeti gnojivo, i to organsko i mineralno. Od organskog gno-jiva, obično u tlo unosimo staj-

ski gnoj, koji neposredno pred sadnju i zahtijevaju sljedeće povrtlarske kulture-rajčica, pa-prika, patlidžan, krumpir, kupus kelj, cvjetača, lubenice, dinje, tikve, krastavci, celer i poriluk. S druge strane, mrkva, peršin, pastrnjak, češnjak, luk, špinat i salata uzgajaju se druge godine nakon unošenja stajskog gnoja, dok se tek treće godine na tim površinama mogu uzgajati grah, mahune i grašak. Ovakav raspo-red kultura prema osjetljivosti na stajski gnoj i druga organska gnojiva naziva se tropoljni plo-dored ili tropolje. Zbog svega navedenog, prije same gnojidbe stajskim gnojem važno je znati na kojim je površinama stajnja-kom gnojeno prošle, a na kojima pretprošle godine.

Nadalje, ne smijemo zabora-viti u tlo unijeti i mineralna gnoji-va koja su nužna za ostvarivanje zadovoljavajućih prinosa i do-bre kakvoće plodova. Pri tome, moramo znati kako su pojedine kulture osjetljive na klor pa se iste isključivo gnoje vrstama mi-neralnih gnojiva u kojima se kalij nalazi u obliku sulfata (8-16-24, 7-14-21, 5-20-30). A osjetljive su na klor sljedeće kulture-rajčica, paprika, krastavci, luk i dinje.

Ukoliko to pak zanemarimo, bit ćemo krivci preranog kretanja vegetacije, nepotpunog razvitka listova, uvijanja listova po rubo-vima, deformiranja listova i klo-roze koja izaziva sušenje cijele biljke.

Stoga, spomenimo kako zimske dane možete kvalitetno upotpuniti i sudjelovanjem na brojnim stručnim predavanji-ma koja se redovito održavaju u Agrocentru Sjemenarne u Mo-staru. Teme su različite, počevši od sjetve i gnojidbe pa sve do zaštite i pravilne agrotehnike u povrtnjaku. Predavači su emi-nentni stručnjaci iz naše zemlje i inozemstva a predavanja su vrlo korisna kako zbog razmje-ne iskustva između samih proi-zvođača tako i zbog analiziranja uspješnosti provedenih mjera zaštite povrća u suradnji s našim agronomima.

Špinat tijekom zime

Zimska salata

Edukacija proizvođača

12


Piše: mario ćuBela, diPl. ing.

TIKVAne samo za savijaču

Prezir koji prema buči kao potencijalnom izvoru gastronomskog užitka osjećaju mnogi, sasvim je neopravdan. I premda je kod nas uglavnom jedu vegetarijanci, zbog obilja vitamina trebala bi obogaćiva-ti svačiji jelovnik.

Biljka Cucurbita pepo je u Europu stigla iz Meksika, a navodno ju je prvi spomenuo sam Kolumbo. Među-

tim, iako se brzo udomaćila na starom kontinentu, većina ljudi je još uvijek smatra stočnom hranom. A bez tikava se do šez-desetih godina prošlog stoljeća nije moglo zamisliti niti jedno kućanstvo koje ih je, za razliku od današnjih generacija, kori-stilo u svakodnevnoj prehrani te još više u hranidbi svinja, stoke pa čak i peradi. Znale su se po-saditi i uz kukuruz poslije kojeg bi one ostajale na poljima sve do prvih jesenskih mrazova. Nakon pobiranja vadili bi iz njih koštice te mahom proizvodili bučino ulje dok bi ostatke ukuhavali za hranidbu svinja i peradi. A buči-no ulje nam je prijeko potrebno baš tijekom hladnih, zimskih dana.

Bučinim uljem do zdravlja

Za ukusno i mirisno ulje bu-činih sjemenki kaže se da je pra-vi koncentrat životne energije. A ona nam je svima potrebna upravo u sumornim i kratkim danima hladnih mjeseci. Jer tre-ba znati kako bučino ulje sadrži malo bogatstvo nezasićenih masnih kiselina, veliki postotak beta karotena, vitamina E i kalija.

Lecitin iz navedenog ulja poma-že u sprječavanju ateroskleroze, odnosno, nakupljanja štetnih plakova na stjenkama krvnih žila što pak vodi srčanim bole-stima. Također, pozitivno djeluje na snižavanje razine kolesterola u krvi. I pored svega, pomoćnik je muškarcima koji pate od pro-blema s prostatom. A njih danas nije malo.

Sjemenkama otklonitebolesti prostate!

Kada vam se pojave prve poteškoće s povećanom prosta-tom liječnik vam, pored ostalog, preporuči i redovito konzumira-nje tikvinih sjemenki. A evo i za-što. Sjemenke, kao i bučino ulje, djelotvorno sprječava i ublažava tegobe pri početnom stadiju

povećane prostate. Jer sjemen-ke utječu na povećanje protoka i količine urina te na taj način smanjuju učestalost mokrenja i danju i noću, a ljekoviti sastojci djeluju i na mišiće mokraćnog mjehura, osobito kružne koji zatvaraju i otvaraju mjehur. Time se ublažavaju tegobe koje nastaju kao posljedica nadraže-nog mjehura a u znatnijoj mjeri izostaju bolovi i peckanje koje je čak često i kod djece i kod žena. Zbog svega toga sjemenke jedi-te dva puta na dan i to u količini od jedne jušne žlice, vodeći ra-čuna da ih dobro prožvakate. I što je najvažnije, dulje konzumi-ranje tikvinih sjemenki ne izazi-va nikakvih popratnih pojava ni neželjenih djelovanja. Radi pozi-tivnog učinka na ljudski organi-

zam broj onih koji konzumiraju sjemenke raste iz dana u dan. Samo pazite da ne pretjerate u njihovom grickanju. Naime, bu-čine sjemenke prava su napast.

Tikve pečenice-Cucurbita maxima

U novije vrijeme, u svim bolje opskrbljenim poljoljekar-nama možete, pored ostalog, pronaći i sjeme različitih sorata tikava pečenica. Navedene ti-kve obično imaju dugu vege-taciju pa se beru tek u listopa-du, kada prvi mraz oprži lišće. Tada ih slobodno odrežite s 5-6 cm valjkaste peteljke, očistite i ostavite da se malo prosuše na suncu. Najbolje ih je čuvati u vrećama za krumpir pri tem-peraturi od 20-tak stupnjeva C a sve kako bi potpuno i dozori-le. Kako dospijevaju, jednu po jednu trošite za pečenje, pri-premanje juha, variva, kolača, namaza, kompota ili marmela-de. I svakako, ne bacajte njene ljekovite sjemenke već ih osuši-te u pećnici za jelo ili kolače.

Ukrasne tikve

Tikve - obavezne u prehrani


13


Sorte velikih plodova

KUPUS izvrstan svjež i kiseoDolaskom hladnijih dana naše tržnice su prepune kupusa, premda je u mnogim domovima on već i ukiseljen te iščekuje sudbinu sastojka tradi-cionalne novogodišnje sarme. A njegove zelene glavice sadržavaju obilje toliko potrebnih vitamina…

Kupus ili Brassica oleracea daleko je od toga da bude «dosadno» povrće, kao što

o njemu mnogi misle. Jer uzgo-jite li ga s ljubavlju i pripremite li ga s maštom, kupus će potvrditi svoj okus ali i ljekovitost, te brojne hranjive tvari, vitamine i minerale kojima obiluje. Povrh svega radi se o vrsti povrća koja se vrlo lako i uzgaja.

Stari Rimljani su imali toliko visoko mišljenje o kupusu da je on ušao u njihovu mitologiju. Pored toga, za vrijeme njihovih čuve-nih pijanki na sred stola uvijek se nalazila velika zdjela sa svježim lišćem kupusa. Naime, oni bi redo-vito u stankama između opijanja jeli svježi kupus, vjerujući da će upravo on apsorbirati alkohol iz vina kojeg su u velikim količinama i popili. Interesantno je da ni sta-ri Grci ni Rimljani nisu poznavali tehnologiju kiseljenja kupusa u današnjem smislu, kao ni german-ski narodi. Oni su glavice kupusa posipali solju i prelijevali octom te spremali u glinene posude. Tek su stari Slaveni otkrili postupak ki-

seljenja kupusa koji se održao do danas.

Tako je i dan danas zadržan običaj da se nakon veće količine popijenog vina «glavobolja» po-kušava otkloniti konzumiranjem rasola od ukiseljenog kupusa. Da-kle vidljivo je kako je kupus izni-mno korisno konzumirati, bilo u svježem ili ukiseljenom stanju.

Hranjiva vrijednost kupusa

Iako kupusa ima različitih vr-sta-okruglih, nazubljenih ili malo spljoštenih i iako dolaze u razli-čitim spektrima i nijansama boja koje se protežu od tamno do svi-jetlozelene i od ružičaste do ta-mnoljubičaste, sve vrste obiluju mnoštvom korisnih tvari. Tako će mnogi rado posegnuti za salatom od svježeg kupusa koja ima malu energetsku vrijednost-100 grama svježeg kupusa ima 25 kalorija a ista količina kiselog samo 22 kalo-rije. Usprkos tomu, u listovima bi-jelog i crvenog kupusa krije se pra-vo mineralno-vitaminsko izobilje. Po sadržaju vitamina C usporediv

je čak s citrusima iz razloga što ga u 100 grama ima čak 50 miligrama. Sadrži i zavidne količine vitamina B1 i beta karotena te kalij, željezo, magnezij, sumpor i bakar.

A budući da je toliko pun vita-mina revitalizira tijelo i pomaže u sprječavanju skorbuta, pa izuzet-no cijenjen i tražen u vrijeme mo-replovca Jamesa Cooka. Suprotno svom izgledu i predrasudama, vrlo je važan i za rad crijeva, gdje njegova biljna smola, sumpor i kalcijeve soli čine čuda. Također, ne smijemo zanemariti ni klorofil u kupusu koji pomaže proizvod-nju hemoglobina što opet ima veliko značenje kada treba liječiti sve češću slabokrvnost.

Što je potrebnoza kiseljenje kupusa?

Kupus se u većini slučajeva ki-seli na način da se zdrave glavice odabranih sorti (futoški, slava, va-raždinski i dr.) prvotno očiste od vanjskog lišća. Potom se glavice oslobađaju korijena, koji se izdubi (nožem), te se u nastalu šupljinu stavlja sol. Na dno oprane plastič-

ne bačve ili neke druge posude za kiseljenje položimo nekoliko listo-va kupusa a zatim pripremljene glavice slažemo u redove. Između glavica u redovima treba biti što manja šupljina koja se obično popunjava četvrtinama i ribanim glavicama naizmjence. Mogu se također dodati i odgovarajući začini (papar, lovorov list, timjan, kopar), premda će dostatno biti i nekoliko zrna kukuruza koji će ku-pusu dati lijepu žutu boju. Pored toga, svaki složeni red dodatno posolimo šakom soli te po punje-nju bačvu i poklopimo.

Kupus ostavimo preko noći da se malo «slegne». Nakon toga mu se dodaje voda koja se poslije ne-kog vremena pregleda i nadopuni jer će u protivnom doći do poja-ve nečistoga vrenja. Bačva se na koncu dobro i zatvori. Voda mora obvezno biti iznad razine posljed-njeg reda kupusa u bačvi. Kon-centracija soli treba iznositi 1,25 %, početna temperatura 25 stup-njeva C te obvezno moramo spri-ječiti pristup zraka. To su uostalom i tri glavna uvjeta bez kojih i nema uspješnog kiseljenja kupusa.

A dobro ukiseljen, kupus predstavlja odlično sredstvo za pročišćavanje organizma, pa se preporuča barem jednom tjedno pojesti žlicu do dvije kiselog ku-pusa ili popiti čašu njegovog «ra-sola». Tim više što navedeni sok od kupusa povoljno djeluje na sluzokožu a dugim kuhanjem se ipak razaraju i njegovi najvrjedni-ji sastojci.

Od vitamina sadrži puno vitamina C oko 50 mg, kao agrumi, te vitamin U koji je 1950. godine izolirao znanstvenik Cheney kao faktor protiv vrijeda. Sadrži i vitamine grupe B i karote-ne. Kupus sadrži i brassica faktor.

Kupus za kiseljenje Posude za kiseljenje kupusa

14


Piše: goran JurilJ, diPl. ing.

GRIJANJEZAŠTIĆENIH PROSTORA

Ekonomski opravdana i s gospodarskog gledišta rentabil-na proizvodnja povrća, dobrim dijelom, ovisi od klimat-skih i mikroklimatskih uvjeta koji vladaju u zaštićenim prostorima. Jer ipak treba znati kako mikroklimatski uvje-ti znatnije utječu na rast i razvoj biljaka, a time u konačnici i na ukupni ostvareni prinos

Zbog visokih zahtjeva pre-ma vanjskim uvjetima, posebice toplini, razdoblje

uzgoja paprike na otvorenom ograničeno je klimatskim prilika-ma pojedinog uzgojnog područ-ja. A potrebe tržišta za svježom paprikom i u vrijeme kad je nema iz uzgoja na otvorenom, kao i nešto veće cijene u to vrijeme, razlogom su sve većeg razvoja proizvodnje paprike u zaštićenim prostorima. Papriku pak spomi-njemo iz razloga što je trenutno riječ o najčešćoj vrsti povrća koju možemo susresti u hercegovač-kim plastenicima, premda sve na-vedeno vrijedi i za druge toplolju-bive vrste povrća poput rajčice, krastavaca i sl.

Važnost temperaturnogrežima u plastenicima

Za uspješan uzgoj povrća u zaštićenim prostorima izuzetno je važan temperaturni režim. Op-timalna temperatura zraka u za-štićenom prostoru u kojem se uz-gaja paprika tijekom dana treba iznositi oko 22 stupnja C dok se ona noću održava između 16 i 20 stupnjeva C. Temperature zraka ispod 14 stupnjeva tijekom plo-donošenja paprike mogu izazva-ti različite negativne posljedice, poput pojave većeg broja defor-miranih plodova. Posebice je za sve vrste povrća nepovoljno ko-lebanje temperature, odnosno, njeno naglo povećavanje i naglo snižavanje. Tako je optimalno da se temperatura povećava i sma-njuje samo za 2-3 stupnja C tije-kom jednog sata. S druge strane, temperatura tla treba da je za 3 stupnja C veća danju tj. niža noću u odnosu na temperatura zraka. A temperatura tla je znatno sta-

bilnija u odnosu na temperaturu zraka i uvijek je veća u površin-skom sloju. Nadalje, neusklađe-nost temperature zraka i zemlji-šta jedan je od najčešćih razloga zaostajanja rasta biljke. Drugim riječima, zbog nešto niže tem-perature tla dolazi do usporene aktivnosti korijena a što opet do-vodi do venuća listova iz razloga što biljke ne mogu usvojiti do-voljne količine vode. Zbog svega toga, o temperaturi unutar zašti-ćenih prostora moramo voditi posebnu brigu.

Sustavi za zagrijavanjezaštićenih prostora

Održavanje optimalnog tem-peraturnog režima tijekom hlad-nih dana postiže se zagrijavanjem i pravilnom distribucijom toplog zraka po čitavom zaštićenom pro-storu. To se pak osigurava tehnič-kim načinom zagrijavanja putem tople vode, vodene pare, električ-nom energijom i toplim zrakom (kaloriferi). U većim plastenicima najčešći način zagrijavanja jeste toplom vodom koja sistemom cijevi kruži po plasteniku čime se

vrši i njegovo zagrijavanje. Ipak, u hercegovačkim uvjetima najče-šće se rabe posebne peći, termo-geni i termoventilatori kod kojih hladan zrak ulazi u agregat, poti-skuje zrak preko grijaćeg tijela, a zagrijan zrak preko izlaznog ven-tila na gornjem dijelu agregata izlazi u plastenik. Na taj način se omogućava cirkulacija toplog i hladnog zraka. Obično se na sami izvor agregata postavlja široka cijev od lima ili posebne plastike koja je na daljini od jednog metra perforirana cijelom dužinom pro-laska kroz objekt. Time se izbje-gava štetan izravni udar toplog zraka na biljke i omogućava se ravnomjerno zagrijavanje prosto-ra. Navedenim sustavima toplim se zrakom vrlo brzo i regulira temperatura unutar zaštićenih prostora a samo zagrijavanje zra-ka zasnovano je na sagorijevanju čvrstog, tečnog ili plinovitog go-riva, toplom parom, toplom vo-dom ili električnom energijom.

Zagrijavanje zaštićenih pro-stora obvezna je mjera kod uz-goja povrća u kontinentalnim uvjetima uzgoja premda je ono neizostavno i kod proizvodnje rasada. Drugim riječima, nema uspješne proizvodnje rasada bez regulacije temperature. Inače, od samog početka proizvodnje rasa-da temperatura je od izuzetnog značaja. Jer ipak treba znati kako će i samo klijanje i nicanje biti brzo i uspješno jedino ukoliko je temperatura blizu optimalne. A svako odstupanje u tom pogledu dovodi do sporijeg klijanja i nica-nja, kao i do slabije klijavosti sje-mena. Ukoliko u obzir uzmemo činjenicu da se radi o veoma sku-pom sjemenu lako ćemo zaključi-ti da bez adekvatnog zagrijavanja i nema sigurne te rentabilne po-vrtlarske proizvodnje.

Termogeni na dizel gorivo Plinski termogeni



15

JABUKA kraljica voća Jabuka je oduvijek plije-nila pozornost, kako uz-gajivača tako i potrošača voća. Ipak, posljednjih de-setljeća na našem tržištu obično se nalazilo samo nekoliko provjerenih, sta-rih sorata dok su brojne druge bile nepravedno zapostavljene. Ali, u novi-je vrijeme tržište sve više osvajaju neke nove, puno kvalitetnije sorte…

U našim voćnim rasadni-cima sortiment jabuke uglavnom se svodi na

nekoliko starih, dobro poznatih provjerenih sorti koje su se više nego udomaćile na području cijele Hercegovine. Ali, pored toga sve više se uočava kako se ukus hercegovačkih potroša-ča laganim korakom približava svjetskom trendovskom ukusu. Drugim riječima, i naši su po-trošači voća prevladali podjelu na slatke i kisele jabuke pa tako sve crvene jabuke ne svrstavaju uvijek pod sortu Idared. To znači da i naše tržište voća opsjedaju trendovi razvijenih zapadnoe-uropskih zemalja kod kojih su posljednjih godina udomaćene novije, nama nepoznate sorte o čijoj je kvaliteti suvišno i govo-riti. Tu se prije svega, podrazu-mijevaju sorte: Pink Lady, Brea-eburn i Fuji.

Nove perspektivnesorte jabuka

Pink Lady je novija sorta koju s pravom opisuju kao ja-buku-damu označenu ružiča-stim srcem, ružičasto-zelene pokožice i sočne, slatkokisele intenzivne arome. Prosječni je potrošač uopće ne poznaje a kušati se još uvijek može samo u odabranim voćnjacima. Radi se o svojevrsnoj patent-jabuci koja je križanac Zlatnog De-

lišesa i Lady Williamsa a koja je stvorena u Australiji 1973. godine. Navedena jabuka zrije polovicom listopada i riječ je o visokoproduktivnoj plantažnoj sorti. Ujedno, s pravom je riječ o jednoj od najrazvikanijih novih sorti zimske jabuke.

Pink Lady je, dakle, kasna sorta za čiji je uzgoj potrebno odabrati idealne jabučarske položaje s dugim i toplim jese-nima, sa sunčanim ali ne i vru-ćim danima, kao i s prohladnim

i rosnim noćima. Voćarski znal-ci tvrde da takvu vrstu jabuke, odnosno, cijelu paletu jabuka izražene slatkoće, mirisa i boje preferiraju istočnjačke zemlje te mediteranska područja u našem širem okružju. Uz to, zamjetno je kako više odgovara ukusu starijih potrošača, za razliku od dosadašnje miljenice Granny Smith, koju zelenu, kiselkastu, čvrstu i osvježavajućeg mesa i nenametljiva mirisa-osobito vole mlađi naraštaji. I dok se svake godine voćari doslovce bombardiraju sa stotinama no-vih sorti jabuka tek se svakih 15-tak godina pojavi neka velika sorta (poput Zlatnog delišesa) koja ostavi svjetski trag. Po svim dosadašnjim parametrima Pink Lady će postati jedna od njih.

Fuji (Fudži) je sorta stvore-na u Japanu, kao i većina njenih mutanata, i to križanjem Crve-


nog delišesa i sorte Ralls Janet. U svijetu je najviše proizvode Kinezi, premda je rasprostranje-na i u Čileu, Francuskoj i Italiji, a laganim tempom dolazi i u naše krajeve. Radi se o visokoproduk-tivnoj plantažnoj sorti jabuka koja zrije u drugih desetak dana listopada. Plodovi su joj srednje krupnoće, obojeni žutonaran-častom i prošaranom crvenom

Nasad jabuka u rodu Mladi nasad jabuka

Sorta FujiSorta Pinky Lady

16


Devet parametara za ocjenu jabukeJabuka je cijenjeno i traženo voće koje se troši tijekom cijele go-dine. Plod kvalitetnih sorti jabuke odlikuje se skladnim odnosom šećera i kiselina, bogatstvom vode i u njoj rastvorenih sasto-jaka. A fizički i kemijski sastav njenih plodova ovisi od mnogo čimbenika, kao što su sorta, podloga, uvjeti uzgoja, primijenje-na agrotehnika, rodnost i stupanj zrelosti. A upravo stručni žiri mora odrediti i ocijeniti devet osnovnih parametara jabuke, i to: veličinu i oblik ploda, boju pokožice, zatim boju, konzistenciju i sočnost mesa te okus, miris i na koncu užitnu skladnost. A među 10 000 poznatih sorti zacijelo ima i onih koji svojim izgle-dom te okusom i najzahtjevnijim ljubiteljima ovog voća mogu pružiti izniman užitak skladne punoće i svježine.

HERCEGOVAČKE MASLINE

I dok se u našim krajevima trend uzgoja maslina svake godine povećava, malo je po-znato kako su u prošlosti baš one bile autohtona hercego-vačka voćna vrsta. Uostalom, to najbolje potvrđuje i činje-nica kako se nadomak Stoca nalazi selo koje i dan danas nosi naziv Masline. A da u tom kraju još uvijek bude i njiho-vih nasada, pobrinuo se gosp. Stojan Šutalo iz Trijebnja, čije su masline ove godine obila-to i rodile. Još je zanimljivija i činjenica da od svojih maslina gosp. Šutalo proizvodi veoma kvalitetno ulje, za čiju preradu mora posegnuti čak put Opu-zena. Tamo za cijenu od 1 kune po kilogramu prerade od 100 kg svojih plodova dobiva oko 12 litara vrlo kvalitetnog masli-novog ulja.

Kako i sam kaže: »Masli-na me kao voćna vrsta toliko zaintrigirala da sam odlučio proizvesti vlastiti gotovi pro-izvod-maslinovo ulje. Osim toga, time sam dokazao kako maslina itekako dobro podno-si hercegovačku klimu, što naj-bolje svjedoče i njene grane prepune plodova. Zbog svega

toga u skoroj budućnosti od-lučio sam, na vlastitom imanju, podići nasad od čak 300 stabala, čime bi dobrim dijelom osigurao vlastitu egzistenciju. Jedino je problem što maslina, u odnosu na ostale voćne vrste, malo ka-snije stupa na rod».

Velikom entuzijastu gosp. Stojanu Šutalu želimo da rea-lizira svoju namjeru proširenja nasada jer bi time uzgoj maslina u Hercegovini dobio novu di-menziju. Ali, ako u tome i ne us-pije-nije važno. Naime, barem je bitno shvatiti kako se blagodat hercegovačke klime ipak može iskoristiti. A za to je potrebno samo malo odvažnosti!

bojom, fine teksture i slatkog, ali nedovoljno kiselog okusa. Plodovi se mogu dosta dugo čuvati zbog čega Fuji postaje sve češća sorta jabuke na našem tržištu. U svijetu njene plodove najviše konzumiraju Amerikanci i istočne zemlje dok je u našim krajevima češća u južnim nego u kontinentalnim područjima. Osim toga, navedena sorta je i pogodnija za uzgoj u toplijim područjima iz razloga što ima veoma dug vegetacijski period. Oprašuju je sorte Zlatni delišes, Granny Smith i Royal Gala.

Braeburn novija sorta pronađena 1950. godine kao slučajni sjemenjak, vjerojatno

sorte Lady Hamilton u Novom Zelandu, i do danas je u svijetu prilično raširena sorta. Potrošači cijene njezinu kvalitetu plodova, a trgovine i potrošači zadovoljni su njenim dobrim svojstvima.

Stablo Breaeburna je sred-nje bujnog rasta i srednje obra-sle krošnje. Cvate srednje rano i dobro je oprašuje Zlatni delišes, Idared, Elstar, Gala i druge sor-te. Rodnost ove sorte je dobra i dosta ujednačena. Plodovi su joj krupni, manje od polovice površine prugasto obojani mut-nim crvenilom, tvrdog mesa i slatkokiselog okusa. Dozrijevaju koncem listopada tj. tri tjedna poslije Z. delišesa ili tjedan prije

Granny Smitha, što je svrstava među najkasnije zimske sorte koje imaju vrlo dugačko raz-doblje vegetacije. Stoga za do-bru kvalitetu plodova zahtijeva duge tople jeseni i brdovite po-ložaje, s manjim rizikom pojave mraza. Plodovi se u hladnjača-ma čuvaju do konca travnja a u posebnim komorama i do kraja lipnja.

Posljednjih desetljeća nepre-stano raste zanimanje selekcio-nera sorata za stvaranje novih sorata jabuka boljih komercijal-nih svojstava, a koje će uz to biti što rodnije i otpornije na razna gljivična oboljenja poput kra-

stavosti ili fuzikladija. Sukladno tomu, slobodno možemo ustvr-diti kako je nastanak novih sorti jabuka postao posvuda veliki biznis, o čemu svjedoči stalna pojava novih i sve kvalitetnijih sorti. Ipak, iako su velika na-stojanja voćarske znanosti da oplemenjivačkim radom posti-gne nove gospodarski vrijedne sorte jabuka, samo mali broj njih doista uspije i opstati na tržištu tj. u uzgoju. A navedene i ranije opisane tri sorte jabuke, po svim realnim parametrima i inozemnim iskustvima, pred-stavljaju sorte budućnosti u su-vremenom voćarstvu.

Piše: nino rotim, diPl. ing.

Sorta Braeburn

Gosp. Stojan Šutalo u svom masliniku


17

PORILUK povrće nježnog okusaRijetki su oni koji će na listu omiljenog povrća staviti poriluk. Naime, jela od tog bliskog rođaka luka izazvala su nemali broj svađa za obiteljskim stolom još od vremena drevnih civilizacija. A uz malo strpljenje poriluk gotovo cijele godine može biti na našem jelovniku

Poriluk ili kako ga skra-ćeno nazivaju prasa, dugogodišnja je po-vrtlarska vrsta porije-klom iz Sredozemlja.

To je jedna od najstarijih po-vrtlarskih kultura. U ishrani ga koristimo u svježem stanju, tije-kom cijele godine, pa i u perio-du kada ostalog svježeg povrća imamo vrlo malo (tijekom zime i ranog proljeća). Međutim, nje-govi malobrojni ljubitelji reći će da se poriluk mora znati i pripre-miti, premda nema sumnje da osvježava siromašan jelovnik u nadolazećim hladnim danima.

Uvjeti uzgojaPoriluk raste na gotovo svim

vrstama zemljišta, osobito na glinastu tlu. Ali, vodite računa da na tom istom mjestu ranije niste imali zasađen luk, češnjak ili možda neki od ukrasnih luko-va jer pojedine vrste gljivica koje prežive u tlu mogu uništiti kul-turu koja slijedi tj. poriluk. Stoga na takvim tlima treba napraviti četverogodišnju pauzu. Nadalje, dobro je znati kako suho i pje-skovito tlo nije dobro za uzgoj

poriluka jer će on ostvariti dobre prinose samo na plodnim tlima s dovoljnom količinom vlage. A da bi kod njegove proizvodnje doista i sačuvali sočnu stabljiku-lukovicu i lišće do zimskog raz-doblja, tlo prije sadnje trebamo pognojiti i stajskim i mineralnim gnojivom (7-14-21 u količini od 80 kg na 1000 m2), dok se prije drugog okopavanja dodaje još oko 30 kg KAN-a.

Način proizvodnjePoriluk se najčešće proizvodi

iz uzgojenih presadnica, a ma-nje izravnom sjetvom sjemena. Presadnice se uzgajaju na do-bro pripremljenim gredicama čije razdoblje od sjetve do sad-nje traje 70-80 dana. Sadnja se obavlja čim presadnice imaju razvijena 3-4 prava lista ili visinu od 15-20 cm. Prije same sadnje poželjno je presadnicama, radi


što boljeg primitka, prikratiti korijen na duljinu od 2,5 cm dok se listovi skraćuju nožem na ¼ dužine. Sadi se na međuredno rastojanje 25-50 cm i rastojanje u redu 10-15 cm. Kod izravne sjetve, sjeme se sije na dubinu od 2 cm, a utroši se 5-10 grama sjemena na 10 četvornih metara. Potom se u fazi 1-2 lista biljke prorjeđuju na željeno rastojanje. Njega samog usjeva sastoji se u zaštiti od korova i redovitom navodnjavanju, s tim da je biljke potrebno i ogrnuti nekoliko puta (1-3), a sve kako bi lažno stablo ostalo bijelo.

Berba porilukaBerba se vrši ručno i to čupa-

njem cijele biljke. A u uvjetima

južne Hercegovine poriluk se može brati tijekom cijele zime. Najčešće se beru pojedini listo-vi, a ako se bere za tržište onda se desetak ili više biljaka čupa i slaže u buntove. Berba se provo-di kada biljke dosegnu veličinu 4-5 cm u promjeru i kada lišće naraste 20-40 cm visoko. Poriluk se inače vadi za suhog vremena iz razloga što se vlažan teško čuva. Ubrane biljke potom treba očistiti od starih listova a korijen prikratiti na 2-3 cm. Nakon ber-be biljke se pripreme za tržište ili se obavlja njihovo trapljenje u podrume, pri čemu se biljke sla-žu jedna do druge u redove i to u vlažan pijesak ili kvalitetno tlo lakog mehaničkog sastava.

I na kraju, da se lako zaključi-ti kako je poriluk svojevrsna igra za strpljive, pri čemu se ima u vidu način njegove proizvodnje. Ipak, uz malo strpljenja poriluk se može naći na našem jelovniku tijekom cijele godine.

Poriluk izuzetno cijenjena povrtnica Nagrtanje tijekom vegetacije Prodajno pakiranje poriluka

18


POVRATAK BOBA U POVRTNJAKE

Bob je jednogodišnja biljka koja potječe s Kaspijskog mora, iz Perzije i Tibeta.

Obrazuje mahunu koja se koristi u prehrani a koja obiluje uglji-kohidratima i vitaminima (B1 i B2), a uz mineralne tvari visokog sadržaja kalcija i fosfora čini više nego zdravu hranu. U prehrani se mahuna upotrebljava kao mlada (nezrela), zelena i mesnata, te krh-ka u stadiju kad je tek počela stva-rati sjemenke različite veličine, boje i oblika. Sve to nas navodi na zaključak kako se kod boba razli-kuju četiri varijeteta od kojih su na našim terenima obično prisut-na dva: mali bob ili bovac s oblim mahunama i debelim okrugla-stim sjemenkama (a koji se koristi za hranidbu stoke) i krupni bob sa širokim mahunama i spljoštenim bubrežastim sjemenkama koji se uzgaja kao klasično povrće.

Zimska sjetva bobaMalo je poznata činjenica

kako se bob odlikuje velikom

otpornošću prema niskim tem-peraturama pa se stoga može gajiti čak i u brdsko-planinskom području. Biljka bez problema izdrži temperature od minus 5 stupnjeva C dok sjeme počinje klijati na 5-6 stupnjeva C. Spo-menimo, ipak, kako je optimalna temperatura za rast i razvoj boba 22 stupnja C. Dakle, pogrešno je mišljenje kako je bob isključivo biljka toplijih krajeva i da samo uspijeva na području susjedne nam Dalmacije. Međutim, uzgoj boba u takvoj klimi uvjetovan je i njegovim redovitim zalije-vanjem iz razloga što se radi o povrću vlažnog klimata. A sjetva boba mahunara u našim toplijim područjima obavlja se u kasnu jesen, odnosno, od listopada pa sve do ožujka. U hladnijim po-dručjima bob se pak sije u razdo-blju od veljače pa sve do početka travnja. Praksa je pokazala kako kasnija sjetva daje slabije razvije-ne stabljike pa time i nešto manji urod mahuna. Sjetva se provodi u redove ili kućice na rastojanje 45-65 x 20 cm (u kućice se sije 3-5

sjemenki) i na dubinu od 6-7 cm uz utrošak sjemena od 150-300 grama na 10 četvornih metara. Daljnje mjere njege su istovjetne kao i za grašak.

Berba bobaBerba boba obavlja se tije-

kom dva tjedna, svakih 3-5 dana i to čim mahune dostignu veli-činu ¾ svoje dužine. Uostalom, tada su mahune i najkvalitetni-je. Prinos mahuna iznosi 5 kg, a zrna 3 kg po četvornom metru. U pravilu, bob treba obrati prije nego što otvrdne. Najbolje je ako poberemo mahune prije, dok je sjeme još mekano. A u mahuni se nalazi puno sjemenki koje možemo jesti cijele godine. Svježe zrno koristimo odmah, a suho poslije. Također, svje-že zrnje možemo pripremiti u ukusnim i jakim salatama, juha-ma ili prilozima. Nadalje, bob u kombinaciji s mesom, domaćim čvarcima ili slaninom predstavlja pravu poslasticu, koju bez oklije-vanja možemo nazvati domaćim specijalitetom.

CRNA ROTKVA obilje vitamina tijekom zime

Rotkva je stara povrtlarska kultura, što potvrđuju i slike pronađene u hramo-

vima drevnih Egipćana. Njena je ljekovitost neupitna a još su je stari Grci i Rimljani koristili za lije-

čenje dišnih organa i ublažavanje kašlja. Inače, rotkva predstavlja dobar izvor vitamina C, posebice ako se konzumira u svježem sta-nju. Pored toga, obiluje i nizom važnih minerala kao što su kalij, kalcij, željezo, fosfor i mangan dok specifičan miris i okus rotkve potječe od eteričnih ulja. Ipak, zanimljivo je da i pored izvrsnog okusa i hranjive vrijednosti rot-kvu gotovo nikako i ne koristimo u prehrani. Uzrok tomu svakako možemo tražiti u ustaljenim pre-hrambenim navikama i nedovolj-noj informiranosti jer crna rotkva predstavlja dragocjen izvor C

vitamina, toliko potrebnog u zim-skim mjesecima.

Način proizvodnjeKako bi tijekom zime uisti-

nu mogli i uživati u pikantnom okusu crne rotkve, uzgojene u vlastitom povrtnjaku, sjetvu je potrebno obaviti izravno na gre-dicu koncem srpnja tj. početkom kolovoza. A o rokovima sjetve moramo strogo voditi računa jer ukoliko zimsku crnu rotkvu posi-jemo prerano može doći do for-miranja grubog i neukusnog kori-jena. Sjetva se obavlja na dubinu od 1-1,5 cm, uz utrošak sjemena od 4 grama po četvornom metru.

Zimske se sorte siju na razmak redova od 30-40 cm i to u pret-hodno pripremljenu i pognojenu zemlju (stajski gnoj nije potreban pa se dodaje samo NPK 15-15-15 u količini od 50 grama po četvor-nom metru).

Vrijeme je zaberbu crne rotkve

Zimsku rotkvu beremo prije jačih mrazeva i s četvornog metra možemo ostvariti prinos od 2-2,5 kg. Za razliku od rotkvice, rotkva može dugo ostati na gredici, a da ne izgubi na svojoj svježini. Na taj način, korijenje možemo vaditi postupno, po potrebi i to neposredno prije korištenja, čime zadržavamo njena ljekovita svoj-stva. Pošto dobro podnosi niske zimske temperature (i do minus 6 stupnjeva C), na ovaj način je možemo, bez promjene njene kakvoće, koristiti tijekom cijele zime.



Bob

Crna rotkva nakon vađenja Presadnice rotkve Tek iznikle biljčice


19

PITANJA I ODGOVORIOtklanjanje neugodnogmirisa rakije

Molim vas da mi pomo-gnete savjetom-kako ukloniti miris i okus rakije po nagorje-losti i ako postoji način ukla-njanja neželjenog mirisa, da mi to podrobnije i pojasnite. Unaprijed zahvalan!

Miris i okus po nagorjelosti može se ukloniti na dva osnov-na načina. Kao prvo, rakiju možemo tretirati tako što upo-trijebimo aktivni ugljen koji se i dodaje manjoj količini rakije (2-3 litre) i zatim dobro promije-ša. Potom dobivenu smjesu uli-jemo u preostalu količinu rakije i tako ostavimo 3-4 dana. Za to vrijeme ugljen se slegne na dno posude, dok se bistri dio rakije otoči. Međutim, napominjem kako se dodatkom aktivnog ugljena uklanjaju i aromatične tvari. Osim toga, bitno je znati kako će za 30 litara rakije biti potrebno 30-50 grama aktivnog ugljena, što pak ovisi o samom intenzitetu stranog mirisa. Miris i okus po nagorjelosti može se ukloniti i na drugi način i to tako što se nagorjela rakija pomiješa s većom količinom prevrelog masulja tj. masulja od kojeg je rakija i pravljena (šljivinog i dr.), a koja se nakon odležavanja u trajanju od 2 do 3 dana obve-zno i destilira. Pored svega, kako ubuduće ne bi došlo do zago-rijevanja, šljivin masulj (kom) prethodno možete razrijediti običnom vodom.

Josip Brkljača, ing.

Trulež plodova dunjeNa okućnici, pored ostalih

voćnih vrsta imam i dvije du-nje, koje svake godine obilno i plodonose. Međutim, do-slovce svake godine imam i, u većoj ili manjoj mjeri, proble-ma s pojavom truleži njenih plodova, koji bivaju doslovce mumificirani na stablu. Stoga vas molim da mi pomognete u izboru kemijskih preparata

koji se koriste za suzbijanje ove opake bolesti dunje.

Istina je da plodovi dunje gotovo svake godine nastrada-ju od bolesti koja izaziva trulež njenih plodova, ali samo u ne-tretiranim voćnjacima. Obično su za pojavu truleži odgovorni jabučni i breskvini savijači koji se ubušuju u plodove dunje ostavljajući, na taj način, «otvo-rena vrata» za prodor gljivica koje i izazivaju truljenje ploda. Stoga je dunju nužno adekvat-no i zaštititi, s čim se već počinje neposredno prije kretanja vege-tacije i to s fungicidom Cupra-blau Z u koncentraciji 1 % (100 grama na 10 litara vode). Pored toga, puno važnija su sljedeća dva prskanja koja se provode u početku i pri kraju cvatnje, i to prvo provedeno Ronilanom DF u koncentraciji 0,1 % (10 gra-ma u 10 litara vode), a drugo s pripravkom Switch 62,5 WG u koncentraciji 0,04 % (4 g u 10 l vode). Nadalje, ne smijemo za-boraviti da se navedena bolest brzo razvija na plodovima koji su prethodno oštećeni od ku-kaca pa je iste nužno i suzbijati a za što se najčešće koriste pri-pravci Boxer ili Decis 1,25 EC u koncentraciji 0,05 % (5 ml u 10 l vode). Za sve dodatne informa-cije slobodno me možete potra-žiti u Agrocentru Sjemenarne sa sjedištem u Mostaru.

Mr. Aida Kohnić

Kako iskoristiti ružeOd svih grmova najviše me

fasciniraju ruže. Zato uostalom u vrtu i imam posađen veliki broj različitih sorti. Međutim, pošto bih željela i svoje unu-tarnje prostore ukrasiti nekim manjim vrstama, interesira me mogu li u tu svrhu iskoristiti ruže?

Vrijedi nepisano pravilo kako ruže dobro uspijevaju jedino u kvalitetnom vanjskom ambijen-tu. Unatoč tomu, praksa je poka-

zala da tzv. mini ruže vrlo dobro mogu ukrasiti i unutarnje ambi-jente. Ipak, pri tome trebate zna-ti kako navedene mini ruže nisu pretjerano otporne biljke, što znači da im treba znati i ugoditi. Stoga je najvažnije da ih smjesti-mo na dobro osvijetljeno mjesto, za što može poslužiti prozorska daska smještena na južnoj strani vašeg doma. Također, potrebno je svakodnevno vršiti i zalijeva-nje, i to tako da je površinski sloj tla prosušen, ali da se u tanjuri-ću ne nakuplja voda. Nakon što cvatnja mini ruža završi, iste je potrebno i orezati a što se pro-vodi na jednak način kao što to činite s vašim vrtnim ružama. Dolaskom proljeća, kad vrtne ruže započinju s rastom, idealno je vrijeme za presađivanje mini ruža. A ukoliko tako i odlučite, mini ruže slobodno izvadite iz njihovih posuda i posadite ih na osunčano mjesto u vašem vrtu.

Josip Brkljača, ing.

Presađivanje šipakaImam dva šipka koja mo-

ram presaditi zbog opravda-nih razloga. Šipci su stari pet godina i već imaju relativno dobar urod. Molim vas da mi odgovorite kada je najbolje vrijeme za presađivanje, na koji način obaviti pripreme i koliko je za očekivati kašnje-nje prvih plodova?

Prije svega, trebate znati kako presađivanje šipaka starih pet godina predstavlja vrlo rizič-nu operaciju ali pošto navodite da je to neizbježno preporuču-jemo da to obavite tijekom rane jeseni, odmah nakon opadanja prvih listova. Kako bi se petogo-dišnji šipak što bezbolnije prila-godio novim uvjetima, preporu-čujemo i da prije presađivanja a nakon opadanja listova obavite i njegovo jače orezivanje. Pod tim podrazumijevamo odstranji-vanje svih grana izuzev provod-nice koju je poželjno skratiti na 1-2 pupa. Na taj način potaknut

ćemo bolji razvoj korijenovog sustava iz razloga što biljka neće nepotrebno trošiti energiju na razvoj nadzemne mase. Pored svega, nužno je obaviti i prikraći-vanje korijena kako bismo pota-knuli razvoj novih žilica, a što će omogućiti njegovo bolje ukor-jenjivanje. Poželjno je i korijen nekoliko sati prije presađivanja potopiti u tri dijela ilovače, dva dijela goveđeg gnoja te onoliko vode koliko je potrebno da se stvori žitka masa. Koliko će pak kasniti prvi plodovi ovisi o više čimbenika, ali sigurno je da će oni izostati 2-3 godine nakon presađivanja.

Mladen Karačić, dipl.ing.

Traktor Europad 824Prilikom posjete Agrocen-

tru Sjemenarne u Mostaru za-mijetio sam da pored ostalih poljoprivrednih strojeva ima-te izložen i traktor Europard 824. Molim vas da mi nave-dete osnovne karakteristike ovog modela traktora-snaga, brzina, broj cilindara i dr.

Zbog velike potražnje za poljoprivrednim strojevima u svojoj ponudi, od nedavno, ima-mo i traktor, model Europard 824-Perkins 104-4. Riječ je o tipu traktora turbo dizela snage 60,3 KW i čiji broj cilindara iznosi 4. Težina traktora iznosi 4700 kg a odlikuju ga hidraulične kočnice i raspon brzine 0,48-36,37 km/h. Njegova pak dužina iznosi 4625 mm, širina 2038 mm dok je visi-na traktora 2810 mm. Rezervoar ima zapreminu od 150 litara. To bi bile osnovne tehničke karak-teristike navedenog traktora. Sve detaljnije informacije i upu-te možete dobiti na licu mjesta tj. u Agrocentru Sjemenarne u Mostaru. Osim ovog traktora, u skorije vrijeme očekujemo i tzv. voćarske i vinogradarske trakto-re.

Mladen Penavić

20


ZNAČENJEAGROTEKSTILA TIJEKOM ZIME

Agrotekstilna folija ima presudno značenje u proizvod-nji povrća tijekom hladnih zimskih dana. Naime, nave-dena folija više nego učinkovito štiti tek posijane i po-sađene biljčice od štetnih zimskih temperatura, a može umanjiti i čak spriječiti napad sveprisutne lukove muhe

Ukoliko vas tijekom hlad-nijeg dijela godine put nanese kroz južnu Herce-

govinu, nemojte misliti kako se parcele bijele od velikih nanosa snijega, premda više ni ta mo-gućnost nije isključena. Naprotiv, radi se o agrotekstilnoj foliji ili agrilu koju zbog fine strukture vlakana poljoprivredni proizvo-đači od milja nazivaju i paučinom. Zapravo, radi se o agrotekstilu čiji je propilenski sintetički materijal nastao od kontinuiranih polipro-pilenskih vlakana bijele boje koja se tkaju, prešaju ili izvlače a sve u cilju zaštite, prije svega povr-ća, od štetnog djelovanja niskih temperatura.

Način postavljanjaagrotekstila

Iako se na većim površinama agrotekstilna folija obično po-stavlja posebnim strojevima na manjim površinama se to uglav-nom radi ručno. Postupak je vrlo jednostavan jer je dovoljno agri-lom prekriti biljke nakon čega se, zbog mogućeg jačeg vjetra, njegovi krajevi dobro i učvrste. Tako se obično u praksi, agro-tekstil učvrsti na taj način što se po njegovim rubnim dijelovima motokultivatorom tj. frezom na-nese malo veći sloj zemlje, a što se pokazalo više nego učinkovi-tim. Međutim, način postavljanja i napinjana folije ovisit će i od same vrste uzgajane biljke te od faze razvoja u kojoj se uzgajana biljka nalazi. Zato se, razumljivo, rubovi folije jače i napinju uz tlo kada će agril biti prisutan samo za vrijeme klijanja i nicanja, dok se obično u Hercegovini tijekom uzgoja salate folija uopće ne

skida nego je prisutna gotovo cijelo vrijeme uzgoja. U tom slu-čaju rubovi agrotekstila se malo popuštaju a sve kako bi uzgaja-na biljka, u ovom slučaju salata, imala prostora za normalan rast u visinu.

Može li se povrćenesmetano uzgajati spod agrila?

Praksa je pokazala kako se povrće bez većih poteškoća može uzgajati ispod agrotek-stilne folije jer je ona propusna za zrak, sunčevu svjetlost i kišu. Dakle, ipak treba biti svjestan činjenice kako navedenu foliju

nije potrebno uklanjati sve do berbe iz razloga što pri kišenju ili zalijevanju kapi vode preko mikropora na tkanini polako prolaze i ravnomjerno zalijevaju biljke i zemljište. Čak se nakon toga zemljište postupno suši pa se ne stvara uvijek nepoželjna pokorica. Osim toga, zbog po-stupnog isparavanja vode kroz mikropore na tkanini se ne stva-ra ni kondenzat. Treba znati i da se zadržavanjem vode u mikro-porama agrila, pri padu tempe-rature stvara tanak sloj (skrama) koja sprječava da se ispod pauči-naste tkanine temperatura dalje snižava.

Piše: nino rotim, diPl. ing. Nadalje, zanimljiv je podatak kako se ispod bijelog agroteksti-la zemljište danju manje zagri-java a noću sporije hladi, čime su u znatnijoj mjeri umanjena štetna djelovanja koja prouzro-kuju temperaturna kolebanja. I na kraju, ne smijemo zanemariti i činjenicu kako agril štiti biljke od udaraca jače kiše, premda uma-njuje i udarce od eventualnih na-leta krupe i tuče.

Folija u borbiprotiv lukove muhe!

U novije vrijeme, kada se sve više spominje ekološka po-ljoprivreda, izniman problem predstavlja i štetnik poznatiji pod nazivom lukova muha. Na-vedeni štetnik, ili kako ga vole zvati, «lukov crv» postao je to-liko opasan i brojan štetnik u Hercegovini da praktički luk ne možemo uzgajati bez primjene insekticida. I dok se kod uzgoja za glavicu to preporuča, primi-jeniti insekticide za proizvod-nju mladog luka nije dozvolje-no. Stoga se mladi luk u manjim vrtovima štiti od napada lukove muhe postavljanjem razno-raznih ljepljivih žutih ploča te uzgojem paralelno s redovima mrkve koja odbija tj. tjera ovog štetnika i sl.

Međutim, na većim površi-nama jedino nam može pomo-ći agrotekstilna folija koja me-hanički ne dozvoljava lukovoj muhi da odloži svoja jaja u sa-moj blizini ili na mladu stabljiku luka. Uspjeh navedene metode se pokazao vrlo djelotvoran kod same zaštite luka, kako kod nas tako i u inozemstvu, zbog čega agrotekstilna folija u proi-zvodnji povrća sve više i dobiva na svom značenju.

Špinat ispod agrotekstila

Agrotekstil sve zastupljeniji na hercegovačkim njivama I raštika se voli grijati ispod agrotekstila


21

ZIMA U VOĆNJAKUI dok se dolaskom zime intenzitet radova u voćnjacima smanjuje, postoji još niz važnih operacija koje u predstojećim hladnim danima nipošto ne smijemo izostaviti. Jer sad je idealno vrijeme za provođenje plavog prskanja, bijeljenja voćaka kao i zaštite od štetnih glodavaca

Prije svega, početkom zime poželjno je obije-liti debla voćaka kako bismo ih zaštitili od pucanja kore. A za bi-

jeljenje voćaka rabi se suspenzija dobre mazivosti koja se priprema na sljedeći način: u 5 litara vode dodaje se 5 kg gašenog vapna, 0,3 kg kuhinjske soli i 0,5 kg mo-čivog sumpora (Chromosul 80 ili Kumulus). Premazivanje se obav-lja običnom četkom, s tim da se, osim debla premazuje i donje račvište grana. A kako se voćke nalaze u stanju mirovanja tako mogu i izdržati dosta niske tem-perature. Međutim, za vedrijih i sunčanijih dana kora se počinje lagano zagrijavati čime ona po-novno počinje i «raditi». Drugim riječima, zbog kolanja sokova po-krenutih tijekom sunčanih dana, dolaskom noći voćke bivaju ne-zaštićene, što dovodi do opasnog pucanja njihove kore. S druge strane, bijeljenjem debla odbi-jamo sunčeve zrake pa se kora ne zagrijava te time i ne dolazi do njenog pucanja. Spomenimo kako navedeno bijeljenje voćaka pomaže i uklanjanju mahovine s debla i donjih dijelova krošnje.

Voćke zaštititeod štetnih glodavaca

I dok ranijih godina zeče-vi nisu činili štetu, zahvaljujući obnovi lovišta i svojoj velikoj re-produkcijskoj moći, u posljednje

vrijeme postali su prava prijetnja mladim voćnjacima. Naime, u zimskim mjesecima sve češće se rado hrane mladom korom voća-ka što dovodi do sušenja i propa-danja stabala, posebice u mlađim nasadima do pet godina starosti. Stoga, tamo gdje nije moguće ograditi voćnjak, što iziskuje i ne baš tako malu investiciju, voćari se dovijaju različitim metodama zaštite. U tu svrhu rabe razne metalne mreže, slamu i kukuru-zovinu, drvene letvice, papir i pla-stične folije, što traži dosta truda i materijala te poslije i čest nadzor. Međutim, danas na tržištu može-mo nabaviti namjenske mreže za zaštitu od štetnih glodavaca ali i od ostale divljači (zec, srna, divlje svinje i dr.). Navedene mreže se postavljaju doslovce u jednom potezu a kasniji nadzor gotovo da i nije potreban. Naime, mreže su fleksibilne pa se s rastom de-bla širi i navedena zaštitna mreža. Dakle, jednom postavljena daje trajnu zaštitu a nije je potrebno čak ni pričvr-šćivati, odno-sno, vezati. Nadalje, mreža ne pruža uto-čište štetnim insektima koji kod primjene organskih ma-terijala (slama, kukuruzovina, letvice i sl.) lako prezime u njima. Osim

toga, u posljednje vrijeme, kao zaštitu, voćari sve više koriste i kemijska sredstva kojim se pr-skaju donji dijelovi stabla. U tu svrhu obično se koristi Kunilent R-12 koji svojim mirisom odbija divljač.

Ne zaboraviteplavo prskanje!

Prskanje jednim od preparata na osnovi bakra, poznatije kao «plavo prskanje», neizbježno je koncem jeseni tj. početkom zime. Naime, duži hladni i kišoviti perio-di pogodovali su razvoju mnogih bolesti, a voćare spriječili da na-sade zaštite u pravo vrijeme. Bilo kako bilo, sada je pravo vrijeme za provedbu navedenog prskanja a koje se obavlja pripravcima na osnovi bakra, kao što su: Cupra-blau Z, Champion, Bordoška juha i sl. Prskanje se provodi odmah po opadanju lišća te drugi put na-kon provođenja zimske rezidbe i to navedenim preparatima koji s e koriste u

dvostru-ko većoj koncen-

Piše: mr. aida kohnić

traciji od one koja se koristi na vinovoj lozi u vrijeme vegetacije. Voćke je kod prskanja navedenim pesticidima potrebno doslovce okupati a rezidbom uklonjene grane i zaražene dijelove voćaka spaliti.

Voćarski vosak-neizostavan pri rezidbi

Često prilikom rezidbe i cije-pljenja u voćnjaku, vinogradu ali i na ukrasnom bilju zaboravimo sanirati rane koje predstavljaju idealno ulazno mjesto za pato-gene gljivice. Osobito su opasne rane koje nastaju kao posljedi-ca lomova debljih grana. Sto-ga, kako bismo izbjegli zarazu patogenim gljivicama, osim što rezidbu trebamo obavljati oš-trim alatom, nužno je oštećena mjesta premazati i specijalnim sredstvima za tu namjenu tj. vo-ćarskim voskom. Pored toga, što onemogućava pojavu gljivičnih oboljenja, voćarski vosak sprje-čava i štetno djelovanje hladnog

zraka i vlage na ranjeno mjesto. Ukoliko nam navedeni vosak nije pri ruci, ranu možete pri-vremeno sanirati i dezinficirati pet postotnom otopinom mo-dre galice. Ipak, znajte kako je u suvremenom voćarstvu uloga voćarskog voska nezamjenljiva. A zimsko doba je vrijeme kada se zaštitni vosak učestalo i pri-mjenjuje!

Pupoljci se moraju dobro “okupati” Obavezno premazivanje kalemarskim voskom Bijeljenje stabala samo u hladnim područjima

Pripravci za upotrebu tijekom zime

22


MANDARINA IZ DOLINE NERETVEOve godine u dolini Neretve zabilježen je veliki urod mandarina. A njen najveći dio odlazi u izvoz, čime je mandarina, s gospodarskog gledišta, trenutno najatraktivniji hrvatski voćarski proizvod. Usporedno s tim ponovno su obnovljeni i tradicionalni dani mandarina, čime ona još više dobiva na svom značenju.

Mandarina je relativno nova i itekako zanimlji-va voćarska vrsta koja

se posljednjih desetljeća proširila po primorju, premda ni naše vo-ćare nije ostavila ravnodušnima. Ipak, svjesni činjenice kako u Hercegovini nemamo zadovolja-vajuće uvjete za njen rast i razvoj, uzgoj mandarine je tek pojedina-čan, odnosno, sporadičan. Stoga, slobodno možemo ustvrditi kako je opuzenski kraj krajnja sjever-na granica ozbiljnijeg uzgoja mandarina. A zahvaljujući gosp. Parmaću, Opuzen i cijela dolina Neretve je danas prepoznatljiva po mandarini.

Kronologija zbivanjaMalo je poznata činjenica

kako se davne 1933. godine mandarina prvi put pojavljuje na otocima. Pored toga, zabilje-ženo je kako njene prve sadnice dolaze na područje Opuzena tek 1941. godine. Potom 1951. godi-ne počinje njen ozbiljniji uzgoj, uz činjenicu da se plantaže po-dižu pomalo neplanski tj. u ne-što gušćem sklopu. Zbog svega toga, ozbiljniji urod ostvaren je tek 1956. godine i to u prosječ-

noj količini od 29 kg po stablu, što je zanemariv prinos. Naime, tada je uočeno kako prinosi po stablu variraju od 12 pa sve do 39 kilograma. Tek dolaskom vrsnih stručnjaka gosp. Mate Kaleba i gosp. Živka Gatina, proizvodni nasadi mandarina u cijeloj dolini Neretve dobivaju pravu, istinsku dimenziju. Od tada pa sve do da-nas čitava proizvodnja dignuta je na profesionalnu razinu.

Mandarina-vodeći izvozni brend

Trenutno je na području Hr-vatske mandarina jedina voćna vrsta čiji je izvoz veći od uvoza. A da bi se njeni plodovi i izbacili na inozemno tržište, pobrinuo se Konzum koji proizvođačima ispla-ćuje 2,20 kuna po kilogramu plo-

dova, što je, preciznije, cijena koju oni dobivaju uz novčane poticaje države. Iako sami vlasnici nasada tvrde kako bi optimalna cijena kilograma plodova bila 2,5 do 3,0 kune, velike gužve ispred otku-pnih centara ne govore u prilog toj tvrdnji. Naime, nekih većih ula-ganja u nasade (osim kod njiho-vog podizanja) trenutno i nema pa je ostvarena zarada itekako «čista». Naime, Konzum ovih dana (početkom studenog) radi punom parom pa se mandarine nakon pranja, razvrstavanja i klasiranja odmah šalju na inozemno tržište, a zbog čega zadovoljni proizvo-đači već za 15-tak dana dobivaju «pare u ruke». A po procjeni, pri-nosi mandarina u dolini Neretve ove godine kreću se u količinama od 40.000 tona, što je više nego impozantna brojka. Spomenimo kako trenutno Hrvatska troši ko-ličinu od samo 15.000 tona, dok ostalo otpada na izvoz.

Problem sortimenta Glavni problem koji će na-

praviti pravu pomutnju među proizvođačima i uzgajivačima mandarina jest izbor sortimen-ta. Naime, u nasadima su preko 70 posto zastupljene rane sorte (Chahara, Okitsu, Miho, Kawano wase) koje dozrijevaju u razma-ku od 20-tak dana. Tako se sama berba i otkup svodi na vrijeme od polovice listopada pa sve do

polovice studenog, dok se već početkom prosinca s otkupom plodova potpuno i prestaje. A zastupljene rane sorte, odnosno, njihovi plodovi mogu se adekvat-no držati u hladnjačama svega 15-tak dana, nakon čega počinju laganim tempom i propadati. Stoga bi u sortimentu trebale biti zastupljene i nešto kasnije sorte poput: Kuno, Seto, Saigon i sl. čime bi se sama sezona berbe i otkupa znatnije produžila. Me-đutim, žalosna je činjenica i kako su se matična stabla doslovce iz-gubila, što znači da autentičnost prisutnih sorti treba i provjeriti. A uz činjenicu da se u samo u jed-nom privatnom neregistriranom rasadniku godišnje zna nakale-miti i prodati oko 250.000 sadni-ca mandarine daje nam za pravo samo zamisliti koje su se sorte doista u uzgoju i proširile. Zato bi uz rješavanje potrebnog na-vodnjavanja (bez kojeg nema ni pravog uroda) hitno trebalo otići i u Japan po nova matična stabla čime bi se sortiment uzgajane mandarine znatnije i kontrolirao. Osim toga, zbog strogih kriterija inozemnog tržišta trebalo bi se pobrinuti i za veći broj otpisanih, neadekvatnih plodova zbog čega bi dobro bilo osmisliti i realizirati neki od preradbenih proizvodnih kapaciteta.


I za kraj spomenimo kako se po katastarskim izvodima na području općina Opuzen i Sliv-no trenutno nalazi 1.300.000. stabala mandarine dok se za područje cijele doline Neretve procjenjuje stvarna brojka od nekih 1.800.000 stabala. Radi se o površini od oko 1500 hektara s tim da se na jednom hektaru prinosi kreću između 2,5 do 3,0 vagona mandarina. I dok u uz-goju stablo mandarine može dati i 100 kilograma plodova, za nastanak samo jednog ploda potrebno je 20-25 zdravih listo-va mandarine…

Dolina NeretveIz pogona za doradu agruma


23

VRIJEME JE ZA BERBU AKTINIDIJE

Aktinidija je egzotična voćna vrsta koja se u svijetu uzgaja pod različitim imenima. Premda je kod nas često nazivaju i kiwi, u literaturi se spominje i pod kineskim ogrozdom, kineskim ribizom, kivikom i sl. Domovina ove voćne vrste je Kina a trenutno najveći uzgajivač Novi Zeland.

Aktinidija ili kiwi potječe iz doline rijeke Yangtze Kiang na sjeveru Kine a ne iz Novog Zelanda,

kako se inače nerijetko pogrešno i tvrdi. Naime, prava je istina kako je prvo sjeme na isteku prošlog stoljeća stiglo na Novi Zeland i to u torbama misionara koji su u Kini širili kršćansku vjeru. Neki su novozelandski uzgajivači voća odmah prepoznali veliki potenci-jal ove biljke pa je kivi ubrzo po-stao popularna povijuša koju se moglo naći u mnogim vrtovima. Čak je i zabilježeno kako je prvi uzgoj kivija na novozelandskom tlu započeo u Wanganui kod gospodina Aleksandra Alisona, na čijem imanju su 1910. godine dobiveni i prvi plodovi. Od tog davnog vremena pa sve do danas aktinidija je postala nezamjenjiva voćna vrsta na svjetskom tržištu. S druge strane, spomenimo kako se na hercegovačkom podneblju s uzgojem kivija eksperimentalno započelo 1977. godine, i to baš na području Mostara. Od tada se ova cijenjena voćna vrsta brzo raširila po cijelom području naše zemlje, čak i u uvjetima kontinentalne klime.

Kada je pravo vrijeme za berbu?

Kod aktinidije razlikujemo tri stupnja zrelosti plodova. Prva je botanička zrelost koja nastupi kada se zaustavi dotok hranjivih tvari u plodove. Oni su tada do-segnuli konačan oblik i veličinu. Druga je uporabna zrelost kada plodovi posve razviju sve tipične kvalitete mesa kao što je čvrsto-ća, okus i miris te su prikladni za potrošnju. Ova zrelost se obično ostvaruje tek u skladištu. Treća je tehnološka zrelost koja označava stupanj dozrelosti za trenutačnu uporabu. Kod plodova za trenu-tačnu potrošnju tehnološka se

zrelost podudara s uporabnom, s tim da se plodovi beru nešto kasnije. A plodovi su spremni za berbu kada dovoljno omekšaju na mjestu gdje se peteljka spaja s mesom ploda. Ipak, zašto žuri-ti kada se zna da prerano ubrani plodovi nisu izdržljivi kod skla-dištenja te pretjerano gube na svojoj težini. Pored toga, pošto

se kod nas kivi uglavnom uzgaja za potrebe domaćinstva, njegove plodove možemo brati i nešto ka-snije, čak i nakon opadanja listo-va. Razumljivo, to jedino ukoliko ne postoji opasnost od mraza ili smrzavanja. A pošto obiluju C vitaminom, plodovi aktinidije su upravo idealni za konzumiranje tijekom hladnih, zimskih dana.

Najznačajnije sorte aktinidije

Iako je sortiment aktinidije relativno velik, u našim proizvod-nim područjima uglavnom su za-stupljene dvije vrlo kvalitetne sor-te: kasna sorta Hayward i srednje rana sorta Bruno. Hayward je do danas najbolja sorta kivike koju odlikuju veliki plodovi i čija pro-sječna masa iznosi 90 do 100 gra-ma. Plodovi su eliptično jajolikog oblika, ujednačeni po veličini i u komercijalnom smislu su najpo-desniji iz razloga što na tržištu re-dovito postižu visoku cijenu i za-dovoljavaju uvjete svih svjetskih tržišta. Plodovi su obično dugi oko 7 cm, a pokriveni su smeđom pokožicom s malo nježnih dlači-ca. Sorta u našim uvjetima dozri-jeva polovicom studenog. Osim toga, navedena sorta je iznimno pogodna za skladištenje.

Bruno je također sorta s kva-litetnim osobinama a koja formi-ra prilično ujednačene plodove srednje veličine (prosječne mase 65 do 75 grama). Plodovi su izdu-ženog valjkastog oblika i prosječ-ne dužine od 7,2 cm. Prekriveni su pokožicom tamnosmeđe boje čija je površina obrasla tamnim gustim dlačicama. Sorta u našim uvjetima dozrijeva početkom studenog, odnosno 10 dana prije sorte Hayward. Plodovi su ma-nje pogodni za čuvanje od sorte Hayward.

Bilo koju sortu da odabere-mo, trebamo znati kako u nasa-du moramo obvezno osigurati i mušku sortu/biljku tj. oprašiva-ča. U tu svrhu obično se koriste muške sorte: Matua (pogodna za oprašivanje većine ženskih sorti) i Tomuri (preporuča se kao do-bar oprašivač za sortu Hayward). Obično je dovoljno na sedam-osam ženskih biljaka posaditi jed-nu mušku. U manjim vrtovima, na okućnicama i tamo gdje nema dovoljno prostora, praktičnim se pokazalo kalemljenje muške bilj-ke na žensku ili obratno.


Nasad kiwia Plodovi sorte Hayword Plodovi sorte Bruno Pakiranje kiwia

24


JESENSKO-ZIMSKA GNOJIDBA VOĆAKA I VINOVE LOZE

Iskusni voćari i vinogradari svoje nasade neće zaboraviti pognojiti tijekom jeseni i zime. Oni manje iskusni će to u većini slučajeva također uraditi, samo što će zbog pomanjka-nja vlastitog iskustva, gnojidbu izvršiti na više ili manje pogrešan način

S pravom će netko postaviti pitanje-može li se uistinu i pogriješiti kod gnojidbe

nasada voćaka i vinove loze. Da-kako da može, a evo obrazlože-nja i zašto. Naime, na isti način se ne gnoje mladi i stari nasadi vo-ćaka i vinove loze, bitan je način na koji razbacujemo organsko i mineralno gnojivo, iznimno važ-no je i koje količine navedenog gnojiva trebamo dodavati poje-dinim kulturama, te koje formu-lacije NPK mineralnih gnojiva koristiti, da li one s klorom ili bez njega i sl. Stoga ćemo se kratko osvrnuti na osnovne značajke gnojidbe, koje bi pak trebao po-znavati svaki voćar i vinogradar, bilo da je riječ o uzgoju za vlasti-tu proizvodnju bilo da je riječ o proizvodnji za potrebe tržišta.

Gnojidba voćakaU redovitoj gnojidbi voćaka

razlikujemo gnojidbu mladih na-sada i gnojidbu nasada u rodu. A mlade voćke su one, počevši od sadnje pa sve dok ne razviju osnovne skeletne grane, s obi-lježjem predviđenog uzgojnog oblika. To razdoblje je kraće u profi, intenzivnim nasadima a duže kod ekstenzivnog, hobi vo-ćarstva. Međutim, vrijedi pravilo

kako veliki dio voćnih vrsta na rod stupa 3-5 godine nakon sad-nje. Ipak, razumljivo je da na to dobrim dijelom utječe i niz dru-gih čimbenika. Ali, važno je ista-knuti kako se u prvoj i drugoj go-dini uzgoja (mlade voćke) gnoje pojedinačno i to odgrtanjem zemlje oko samog debla, stavlja-njem propisane količine gnojiva i ponovnim zagrtanjem. Pri tome, zona gnojidbe oko voćaka treba biti nešto šira od promjera same krošnje. Dolaskom treće godine uzgoja pa nadalje, gnojidba se obavlja po cijeloj površini voć-njaka. Iznimno, u nasadima vrlo rijetkog sklopa ili gdje se radi o pojedinačnim stablima, gnojiva se dodaju u zonu oko stabla i to nešto šire od promjera krošnje. Napominjem da se to radi samo u iznimnim slučajevima. A kada se organsko i mineralno gnojivo razbaca širom po voćnjaku ono se treba što prije i ukopati u ze-mlju. U tu svrhu koristi se stajski gnoj i mineralna NPK gnojiva

tipa 7-14-21. Stajski gnoj se uno-si po cijeloj površini voćnjaka u količini od 3-5 tona po dulumu i to svake 2-3 godine, dok se NPK 7-14-21 unosi redovito svake go-dine u količini od 45 do 70 kg po dulumu. Spomenimo kako košti-ćavo voće zahtijeva nešto više hranjiva od jabučastog (npr. viš-nja od jabuke) jer jače iscrpljuje zemljište pa treba i jaču gnojid-bu za 20-30 %.

Gnojidba vinove lozeVinova loza je višegodišnja

kultura te se stoga mora redovi-to gnojiti a sve kako bi se postigli visoki i kvalitetni prinosi grožđa. Osim stajskog gnoja koji se uno-si svake 2-3 godine, obvezno rasipamo NPK 7-14-21 bez klora u količini od 50 kg po dulumu (cca 500 loza). Gnojivo se rasipa širom, između redova, te potom i zaorava. Pogrešno je lozu gno-jiti isključivo ispod trsa jer time samo jačamo manji dio sitnih korjenčića dok nam glavna masa

korijena atrofira, odnosno, laga-no zakržljava. Naime, malo je po-znato kako vinograd star samo četiri godine ima toliko razvijen korijen da se pod zemljom redo-vi međusobno dodiruju. Gnojeći stajskim i mineralnim gnojivom ispod trsa jačamo samo površin-ski sloj korijena pa kada nastupe poznate nam ekstremne suše, taj plitki dio korijena ne može povu-ći vodu a što više nije u stanju ni glavna masa korijena jer je izgu-bila svoju funkciju tj. zakržljala je. Zbog svega toga, prostor u redu ispod trsa godinama ili čak nika-ko ne treba gnojiti, već gnojivo treba zaoravati između redova ili otvaranjem 1-3 brazde po sre-dini između redova u vinogradu.

Ipak, sve navedene količi-ne gnojiva su orijentacijske jer se količina gnojiva za redovnu gnojidbu jedino ispravno može odrediti kemijskom analizom tla, kemijskom analizom lista i pro-sudbom očekivanog ili željenog prinosa. A s druge strane, svaka gnojidba je bolja od nikakve te je ovo jesensko-zimsko razdo-blje pravo vrijeme za njenu pro-vedbu.


Gnojidba mladih sadnica Nakon gnojidbe obavezno oranje Rasipanje peletiranog gnojiva u vinogradu


25

NEPRAVEDNO ZAPOSTAVLJENI ROGAČRogač je zimzelena spororastuća i dugovječna voćka Mediterana kojoj se vrlo malo pridaje pažnje. Uglavnom se uzgaja sporadično, što je ovu zanimljivu voćnu vrstu dovelo do šumske zapuštene biljke, prepuštene utjeca-ju prirode. Ali, danas u trendu zdrave prehrane rogač postaje sve zanimljiviji zbog svojih vrijednih hranidbenih svojstava

Iako je u našim krajevima rogač više-manje nepozna-ta voćna vrsta, u prošlosti se daleko više uzgajao duž dalmatinske obale. U to vri-

jeme pažnju dalmatinskog vo-ćarstva zaokupljale su masline, smokve, bajami, višnje i rogači. Dakle, agrumi i orasi su se počeli uzgajati puno kasnije i oni su uo-stalom glavni «krivci» što je ova vrijedna voćna kultura potpuno zanemarena. A u današnje vrije-me rogače možemo uočiti, osim u bolje opskrbljenim prodava-onicama, jedino još po otocima (Brač, Hvar, Lastovo i Vis) te u oko-lici Dubrovnika. Spomenimo da ga na našoj morskoj obali ,tj. na području Neuma, uopće i nema, a kako bi ga i bilo kada je naša obala velikim dijelom komercija-lizirana - izgubila je svoj izvorni izgled. A rogač dolazi isključivo u spontanoj vegetaciji uzduž Sredozemnog mora te se vrlo ri-jetko iznova i sadi. Jer prednost, dakako, dobivaju palme i ostale ukrasne mediteranske vrste.

Rogačem protiv požara!Prilikom posjeta Izraelu dalo

se uočiti kako ondašnje vlasti rogač uglavnom koriste za pošu-mljavanje planinskih (izraelska

toplija klima), krševitih i sušnih područja. Naime, rogač je u svr-hu pošumljavanja puno poželj-nijih od borova jer se njegovom sadnjom doslovce isključuje opa-snost od šumskih požara. A riječ je o voćki koja doživi i preko 200 godina i koja u odnosu na ostale voćne vrste može dosegnuti gi-gantske razmjere. Tako je drvo rogača obično visoko 5-10 me-tara, ponegdje i 20 m, a odlikuje ga snažna okruglasta krošnja. Stablo u 18 godina može narasti i do 80 cm u promjeru. Cvatnja rogača počinje u kolovozu, dok još nisu obrani plodovi tekuće godine, a završava u studeno-me. Oni dozrijevaju 11 mjeseci, dakle sve do iduće jeseni, pa se na stablu istodobno mogu uočiti i cvatovi i plodovi. A plod je kod rogača blago savinuta mahuna, duga oko 20-tak cm. U mahuni se nalazi 10 do 13 tvrdih ovalnih tamnih sjemenki, uklopljenih u svjetlosmeđu spužvastu pulpu.

Rogač-dragocjeno voćeMahune rogača vrlo su hra-

njiva i zdrava namirnica. Tako 100 grama mljevenog rogača sadrži samo 11 posto vlage, 4,5 posto proteina, 1,5 posto masti, 80 posto ugljikohidrata (saharo-za, glukoza, fruktoza, maltoza). Od minerala sadrži i dosta kalcija

te fosfora. Međutim, prisutna je i značajna količina tanina i pek-tina. Sjemenke sadrže i dosta proteina (60 posto), masti s ole-inskom, linolenskom i palmitin-skom kiselinom. A rogač se naj-češće koristi kao brašno koje se dobiva mljevenjem suhih mahu-na. U starija vremena rogačevo brašno se miješalo s pšeničnim te bi tako nastajao izvrstan kruh dok su pomorci na svojim dugim putovanjima uvijek bili opskr-bljeni s njegovim suhim mahu-nama. Jer one nisu lako kvarljiva roba pa su im mogle dugo kori-stiti kao dragocjen izvor ugljiko-hidrata i bjelančevina.

Pored toga, biblijske priče nam navode istinitu tvrdnju kako je Ivan Krstitelj u pustinji preživio upravo zahvaljujući rogaču te se, iz zahvalnosti, on u Njemačkoj i danas kupuje pod nazivom Jo-hanisbrot (Ivanov kruh).

A u novije vrijeme rogač se itekako dobro može iskoristiti za pošumljavanje krševitih, sušnih te vrlo erozivnih terena, vrlo je dekorativan pa obogaćuje horti-kulturni pejzaž a interesantan je i za pčele iz razloga što predstav-lja iznimno dobru medonosnu biljku. Kada nam je poznato da jedno stablo može dati urod i od 150 kg postavlja se pitanje zašto


rogač u našim toplijim područji-ma uopće i ne pokušavamo uz-gojiti!

Rogač i povijestSpomenimo i kako arapska

riječ quirat u prijevodu znači rogačeva sjemenka i iz nje je na-stala riječ karat -mjera za drago-cjene metale. Naime, rogačeve sjemenke su u dalekoj prošlosti bile prve mjerne jedinice u raz-mjeni roba na Istoku kada je jed-na sjemenka rogača označavala vrijednost jednog karata.

Rogač tijekom vegetacije

Zrele mahune rogača

26


ŠIPAK

Šipak predstavlja drevnu voćnu vrstu čije prisustvo na hercegovačkim prostorima seže u daleku prošlost. Da-nas je šipak podjednako zanimljiv slikarima i umjetni-cima premda veliki interes za njegov uzgoj pokazuju upravo voćari i ostali poljoprivredni proizvođači

Šipak, mogranj ili nar ima vrlo širok areal rasprostra-njenosti. Tako se uzgaja

na svim kontinentima, s tim da je najrašireniji u zemljama oko Sredozemnog mora, zatim na području Azije, u Afganistanu i Azerbejdžanu. U Hercegovini se najviše uzgaja u okolici Mosta-ra, Čapljine i Ljubuškog dok je nešto veći uzgoj šipka zamjetan i u Hrvatskoj, i to u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Međutim, zanimljiv je podatak, a koji je uistinu vrlo teško i dokazati po-vijesnim argumentima, kako je zabranjeno biblijsko rajsko voće s drveta spoznaje vjerojatno bio šipak, a ne jabuka. Tom u prilog ide i činjenica kako grubo preve-deno, Malum granatum, označa-va «mnogozrnu jabuku». A čvrsta kora krije sjemenke «spakovane» u odjeljke odvojene gorkom po-kožicom bjelkaste boje. Svaka sjemenka, okružena je prozir-nom, sočnom i crvenom pulpom,

hrskavog slatko-trpkog okusa. A navedeni okus i tekstura vrijedni su napora čišćenja ploda. Uosta-lom, zato je šipak i najomiljenije voće među djecom.

Uvjeti uzgojaPoznato je kako šipak dobro

podnosi visoke temperature tije-kom uzavrelih ljetnih mjeseci. S druge strane, na niske tempera-ture je prilično osjetljiv. Zato i ne podnosi temperature koje se spu-štaju ispod minus 15 do minus 17 stupnjeva C u razdoblju zimskog mirovanja. Ali, sve sorte nisu po-djednako osjetljive na hladnoću, te je praksa pokazala kako su u tom smislu na pozeb puno otpor-nije sorte kiselih i slatko-kiselih ši-paka. Ipak, općenito se smatra da su za uzgoj šipka posve prikladni položaji gdje apsolutna minimal-na temperatura nije niža od mi-nus 12 stupnjeva C. Međutim, za šipak su vrlo opasni rani jesenski mrazevi, pa treba izbjegavati po-ložaje gdje se oni češće i javljaju. Nadalje, u pogledu tla šipak nije

izbirljiv, dok je vrlo bitno da šipak ima dovoljno vlage u vrijeme in-tenzivnog rasta korijena u jesen i proljeće, kao i za vegetacije-u fa-zama rasta ploda i mladice. Stoga je važno pravodobno osigurati i natapanje nasada. Spomenimo i kako šipak u našoj zemlji uspijeva, počevši od razine mora (područje Neuma) pa sve do maksimalne nadmorske visine od 590 metara (Žegulja kod Stoca), što je ujedno gornja granica na kojoj je stablo šipka uopće i uočeno.

Proizvodi od šipkaPlodovi šipka su iznimno ci-

jenjeno voće za potrošnju u svje-žem stanju. A plod sadržava oko 80 posto vode te u 100 grama ima 80 kalorija. Bogat je i kalijem kao i vlaknima netopivim u vodi. Spomenimo kako polivalentne mogućnosti korištenja posjeduje i kora šipka. Jer čaj od kore šipka koristi se za odstranjivanja crijev-nih parazita i dizenterije. Njegova pak, ispucana kora čini kvalitetno sredstvo za zaustavljanje krva-renja. Pored toga, ovih mjeseci u Hercegovini se u većoj mjeri skupljaju plodovi šipka (poseb-no divljeg) a sve u cilju spravlja-nja njegova soka. Naime, sok se odlikuje pitkošću i blagotvornim djelovanjem, posebice u slučaje-vima blažih stomačnih tegoba i upala mokraćnih kanala.

I na kraju, stablo šipka pred-stavlja i lijepu ukrasnu biljku iz razloga što cvjeta kontinuirano od svibnja do kolovoza, ukraša-vajući ambijent svojim duplim raznobojnim cvjetovima. Uosta-lom, zato su njegovi dekorativ-ni prelijepi crvenkasti cvjetovi

ukras mnogih hercegovačkih parkova i okućnica.

hercegovačkavoćna vrsta


Pojedine sorte imaju izuzetno krupna zrna

Šipak i znanostČini se da su znanstvenici

desetljećima nepravedno zapo-stavljali nar ili šipak. Naime, u posljednjih 5 godina provedeno je stotinjak istraživanja o zdrav-stvenim prednostima konzuma-cije nara, dok ih je tijekom XX. stoljeća objavljeno tek desetak. U 2005. godini objavljene su dvi-je vrijedne studije u uglednim znanstvenim časopisima, koji donose rezultate o pozitivnim učincima biljnih sastojaka pori-jeklom iz šipka.

U časopisu Proceedings of National Academy of Sciences od rujna 2005. godine objavljena je studija koja govori o kempre-ventivnom i kemoterapijskom učinku soka od šipka na stanice karcinoma prostate. Istraživanje je pokazalo da šipak posjeduje snažna antioksidativna i protu-upalna svojstva. Znanstvenici su dokazali da ekstrakt ploda šipka ima sposobnost zaustavljanja rasta i ubija stanice karcinoma prostate «in vitro».

U časopisu Jurnal of Nutriti-onal Biochemistry od rujna 2005. godine objavljena je studija o učinku soka od šipka na sprječa-vanje oksidacije LDL kolesterola, odnosno na prevenciji ateroskle-roze. Znanstvenici su promatrali kako se LDl kolesterol ponaša u prisutnosti soka od šipka i uočili su da se 40 % manje molekula LDL kolesterola oksidiralo u pri-sustvu soka od šipka.Naime, do-bro je poznato da oksidirani LDL kolesterol predstavlja značajan rizik za pojavu ateroskleroze.


27

LIMUN neizostavan u domu i vrtuLimun i njegovi brojni i raznovrsni srodnici odlično us-pijevaju na Mediteranu, premda se u novije vrijeme sve više uzgajaju i na kontinentalnim terasama, i to prven-stveno u vidu lončanica. To nije začuđujuće, s obzirom na činjenicu, kako se radi o iznimno dekorativnom zim-zelenim grmovima, mirisnih cvjetova i još ukusnijih plo-dova

I doista, na području južne Hercegovine limun je najtra-ženije voće koje, čini se, do-slovce ukrašava svaku okuć-

nicu. Međutim, uzgoj limuna u vidu lončanice sve je češći i u kontinentalnim dijelovima naše zemlje, što nije začuđujuće, s ob-zirom na njegovu dekorativnost i privlačnost. A plodovi limuna mogu dozrijeti i u kontinentalnim zimskim vrtovima, pod uvjetom da sadnicu smjestite na toplo i što sunčanije mjesto. Iz razumlji-vih razloga, tamo gdje su zime oštrije, limun i njegovo društvo (naranča, kumkvat i mandarina) uzgajamo isključivo u vidu lon-čanica koje uvijek možemo uni-jeti u zaštićeni, dovoljno osvijet-ljeni i nipošto grijani prostor. Na taj način, osjetljivi limun će bez većih poteškoća uspjeti prezimi-ti pa ćemo u njegovim sjajnim zimzelenim listovima i ukusnim, lijepim plodovima moći uživati i naredne godine.

Limun ne rađa-opravdano ili ne?

Obično se u svom poslu su-srećemo s ljubiteljima agruma koji su nestrpljivi i koji bi željeli da sadnica limuna već u drugoj godini daje obilan urod. Među-tim, to dakako nije moguće iz opravdanih razloga. Jer, ipak, treba znati kako sve voćke, pa tako i limun, prije pune rodnosti moraju proći, kraće ili dulje mla-denačko razdoblje, tijekom ko-jeg daje mali ili gotovo nikakav urod. To je razdoblje kod nekih voćaka duže (orah) a kod nekih kraće, što opet ovisi o biološkim posebnostima svake voćne vrste.

Tako, veliki broj voćaka obilnije može plodonositi tek nakon 4 ili 5 godine uzgoja. S druge strane, početak rodnosti znatno ovisi i o uvjetima u kojima se voćke uz-gajaju. Jednostavno rečeno, pre-komjerna gnojidba, plodno tlo, velike količine vode i sl. u većoj mjeri mogu produljiti nerodno razdoblje vašeg limuna. Dakle, treba biti strpljiv u slučaju da nam limun iznimno bujno raste (što je najčešći slučaj) a ne daje nikakav rod. Takvom limunu, ko-jeg smo obično isforsirali «doma-ćim» gnojem, moramo uskratiti stajski gnoj i više mu ne davati enormno velike količine vode jer

to sve potiče njegov ekstremno bujan rast. Stoga, sadnici limuna trebamo početi davati manje ko-ličine specijalnog Flortis tekućeg ili Cifo vodotopivog gnojiva za agrume. Naime, navedena gno-jiva sadržavaju nešto veću koli-činu fosfora i mikroelemenata (prvenstveno bora) koji povolj-no utječu na njegovu oplodnju. Znači, treba zakočiti prejaku buj-nost, i tek tada možemo očeki-vati da će nam limun dati željno očekivane plodove.

Korice agrumaza blagdansko ozračje!

Bez mirisnih i aromatičnih Plod limuna sadrži od 40 do 50 % soka. Boja soka je žuta do blijedo zelena a okus kiseo. Sadrži oko 8 % limunske kiseline, manje količine drugih organskih kiselina, oko 3 5 šećera i puno vitamina, prije sve-ga C vitamina

korica limuna i ostalih agruma teško je zamisliti mnogo vrsta božićno-novogodišnjih kolača. Jer svježe naribana, sušena ili ušećerena, dat će slatkim jeli-ma završni štih. A korice limuna imaju oko 75 kalorija u 100 gra-ma, no ako su zašećerene, težit će mnogo više. Bogate su beta karotenom, manjom količinom vitamina B skupine, te kalijem, kalcijem i magnezijem. Osim toga, u limunovoj korici ima i dosta jednostruko i višestruko nezasićenih masnih kiselina. A li-moncini, ušećerene kore limuna tradicija su dubrovačkog kraja te su nadolazeći blagdanski dani prava prilika da ih sami pokušate napraviti. Dovoljno je neprska-ni limun dobro oprati i pažljivo oljuštiti te njegovu koru nareza-ti na uske trake. Tijekom 12 sati močite ih u vodi te zatim kratko prokuhajte. Nakon toga ih izva-žite i dodajte im šećera koliko su teške. Dno posude prekrijte vodom, dodajte zašećerene kori-ce i kuhajte na najjačoj vatri ne-prekidno miješajući. Kada vode nestane, limoncini su gotovi, dok šećer na kraju pobijeli ili se gotovo sasvim posuši. Pa tko voli neka i izvoli…

Voda s režnjem limunaNa Siciliji, koja je imala velike

probleme s opskrbom pitkom vodom, oduvijek se u sve zalihe pitke vode stavljalo svježe polo-vice limuna. Ljudi su iz iskustva znali da limun dezinficira vodu, a moderna znanost je to potvrdila. Možda iz tog prastarog običa-ja proizlazi današnja navika da poslužujemo vodu s režnjem li-muna.

Plod limuna

Limun se često uzgaja u posudama Mnogi ga često uzgajaju i u kući

28



Priprema voćnih stabala za zimsku zaštituPrije provedbe zimskog tretiranja u voćnjaku je potrebno izvršiti određenje radnje i voćna stabla adekvatno pripremiti za tretiranje. Orezivanje stabala, odnosno čišćenje krošnje od suvišnih, zatim suhih, oboljelih ili štetnicima napadnutih dijelova stabla, jedan je od osnovnih zahvata kojeg obvezno treba provesti prije izvođenja zimske zaštite.

Nastupom jeseni presta-je rast voćaka, dolazi do otpadanja lišća znači za-

vršava vegetacija i voćna stabla ulaze u fazu zimskog mirovanja, pa je moguće pristupiti zimskoj rezidbi voćaka. Rezidbu i čišćenje krošnje voćaka moguće je obaviti od otpadanja lišća pa do početka vegetacije (kod nekih vrsta i ka-snije ). Premda zimsko mirovanje voćaka traje dosta dugo, mnogi voćari pristupaju zimskoj rezidbi voćaka odmah po otpadanju li-šća. Naime, oni iz iskustva znaju da koliko god je dugo jesensko-zimsko razdoblje, ipak se može dogoditi da zbog česte i obilne kiše ili hladnog vremena nema na pretek pogodnih dana za obav-ljanje poljoprivrednih radova na otvorenom prostoru-voćnjaku.

Rezidba se obavljaod davnina

Kada je riječ o rezidbi voćaka treba naglasiti da se voćke režu od davnine i stečeno je mnogo praktičnog iskustva. Rezidba voćaka je sastavni dio voćarske proizvodnje. Treba istaknuti da je rezidba voćaka vrlo složen i od-govoran posao, koji se još ni da-nas ponekad ne obavlja dovoljno stručno. Naime, za pravilno obav-ljanje rezidbe potrebno je dosta

stručnog znanja iz morfologije, fi-ziologije, znači promjena u životu voćaka i ponašanja voćke prema rezidbi zavisno o ostalim uvjeti-ma uzgoja. Međutim, ne smije se gubiti hrabrost i izbjegavati rezidbu voćaka. Naš narod lijepo kaže :”Tko reže, taj i griješi, ali još više griješi onaj tko ne reže svoje voćke “ . Međutim valja znati da se kod rezidbe treba razmišljati o posljedicama i znati što se ne-stručnim zahvatom može postići. U tom smislu narod bez razloga ne kaže : “Dva puta promisli pa onda odreži”. To je istina jer se uči-nak rezidbe poznaje po rodnosti, budući je rodnost najbolja ocjena stručno obavljene rezidbe. Mno-gi voćari su izuzetno dobri rezači, gotovo pravi majstori u tom po-slu.

Gledano s aspekta zaštite voćaka od napada uzročnika bo-lesti i štetnika, rezidba i čišćenje krošnje voćaka je obvezna radnja prije izvođenja zimskog prskanja. Od pravilno obavljene rezidbe i čišćenja krošnje voćaka mnogo ovisi ne samo rodnost, već i in-tenzitet napada štetnih organiza-ma u narednoj vegetaciji.

Prozračivanje krošnje

Jedno od temeljnih pravila ko-jeg se prilikom rezidbe treba pri-državati, a čijim se provođenjem mnogo pridonosi zdravstvenom stanju voćaka, je osiguravanje dovoljno svjetlosti i prozračno-sti u krošnji, odnosno voćnjaku, jer se pravilnim provođenjem te mjere doprinosi slabijem napadu mnogih uzročnika bolesti, kao i nekih štetnika. Zbog toga treba ukloniti sve grane kod kojih pri vjetru dolazi do trenja, što dovodi do stvaranja manjih ili većih rana na njima. Tako nastala oštećenja na granama veoma su pogodna mjesta za naseljavanje štetnika i uzročnika bolesti.

Prilikom orezivanja i čišćenja krošnje od suvišnih debljih grana, pozornost treba obratiti i na ma-nje grane i grančice. Sve grančice koje se planiraju ostaviti u krošnji treba pažljivo pregledati da mo-guće na njima nema dijelova koji su oštećeni, primjerice manjih ili

većih udubljenja ili raspuklina na kori, jer su takva mjesta posljedi-ca napada nekih uzročnika bo-lesti, prije svih šupljikavosti lista na breskvi i nektarini, odnosno napada nekih štetnika kao što je krvava uš na grančicama jabuke. U proljeće kada krene vegetacija upravo iz tih oštećenih mjesta širi se zaraza na zdrave grane i gran-čice.

Za vrijeme rezidbe voćaka i či-šćenja krošnje od suvišnih i suhih grana i grančica, iz krošnje treba ukloniti ili skratiti i one grančice koje na prvi pogled izgledaju do-bro ali im je vršni dio suh.

Obvezno ukloniti suhelistove i mumificiraneplodove

Prilikom rezidbe i čišćenja krošnje s voćnih stabala, ukoliko to nije ranije učinjeno, treba uklo-niti sve sasušene listove, posebno one koji su povezani končastim izlučevinama i visu u krošnji. Ta-kvi listovi najčešće predstavljaju zimska gnijezda nekih leptira i ispunjeni su gusjenicama koje se u proljeće aktiviraju, razilaze po krošnji i izazivaju golobrst na voć-nim stablima.

Isto tako iz krošnje je potreb-no odstraniti trule mumificirane plodove koji predstavljaju izvor zaraze u idućoj sezoni. Sve sasu-šene listove s gusjeničjim gni-jezdima treba spaliti ili duboko zakopati.

Obavezno uklanjanje suhih grana

Uklanjanje “mumificiranih plodova”

Rezidba voćaka


29

Piše: mr. sc. aida kohnić

Karambola za ugasiti žeđKarambola je nisko drvo ili visoki grm s perasto razdijeljenim listo-

vima. Cvjetovi su ružičaste do ljubičaste boje u crvenim kitičastim me-tlicama. Plodovi su žute boje.

U Europi se karambola poznaje kao dekorativni prilog voćnim sa-latama ili hladnim predjelima, narezan na ploške.U Aziji se koristi na puno više načina. Blago posoljena smatra se izvanrednim sredstvom za gašenje žeđi, no konzumira se i sirova, kuhana, kandirana ili pripremlje-na kao žele. Njen sok daje koktelima kiselkastu notu. Svoju primjenu nalaze i cvjetovi u salatama. Rjeđe se uzgaja njen bliski srodnik bilimbi (Averrhoa bilimbi). Njegovi listovi narastu do 60 cm, s proporcionalno većim brojem liski.

Indijska ružacijenjeno i omiljeno drvo

Indijska ruža je drvo visine do 20 m, s glat-kom korom. Uzgaja se obično kao grm, s lje-pljivom smolom na svim dijelovima. Vrlo često ima zračno korijenje.

Indijska ruža nije samo omiljena ukrasna biljka, nego je i vrlo traženo njeno crvenkasto drvo. Budući da je vrlo trajno, čak i u tropskoj klimi, često se koristi i za željezničke pragove i za gradnju kuća i čamaca.

Topovsko zrno-hrana za divlje svinje

Topovsko zrno je drvo visine do 35 m s okruglom krošnjom. Krošnja je s mnogo krat-kih bočnih grana bez listova na kojima su ve-liki ružičasti cvjetovi i plodovi koji podsjećaju na topovska zrna. Biljka cvate skoro cijele godine, gotovo isključivo na golim granama ispod krošnje. Cvjetovi su veliki 6-10 cm, sa 6 tamnocrvenih do ružičastih i žućkastih latica.

Cvjetovi topovskog zrna noću šire inten-zivan slatkast miris koji privlači šišmiše koji ih oprašuju. U južnoj Americi drvo skoro uvijek donosi cvjetove i plodove, a u Aziji rijetko do-nosi plodove-možda zato jer nedostaju opra-šivači. Tvrdu koru plodova razbijaju divlje svi-nje koje se hrane mesom plodova.

Durijan- ne u javna sredstva prometa

Niti jedan plod ne razdvaja ukuse i mišlje-nja kao durjan. Naime, plodovi imaju toliko oštar smrad da se ne smiju prevoziti u sred-stvima javnog prometa. Smiju se prevoziti samo u zrakonepropusnoj ambalaži . Mnogim je ljudima loše i od samog mirisa. S druge strane, sjemena ljuska se smatra jednom od najvećih delikatesa jugoistočne Azije. One se obično jede sirova-prvenstveno na otvore-nom, no postoji čitav niz pripravaka-čak i le-dena krema od durjana. Svježi plodovi čuvaju se tek nekoliko dana.

Vrsta s najvišekromosoma

Biljka s najviše kromoso-ma po stanici je vrsta paprati zmijin jezik (Ophioglossum reticulatum) koji ima 630 pari kromosoma po stanici.

Životinje genetskinajsličnije ljudima

Bonobi (primati slični čimpanzama) koji žive samo u prašumama središnjeg di-jela Demokratske Republike Kongo, dijele 98,9 % svojih DNK molekula s ljudima. Ta vrsta, koju još često naziva-ju patuljastim čimpanzama, broji manje od desetak ti-suća primjeraka. Čimpanze s ljudima dijele 98,5 % istih molekula DNK.

Najbrži mikrobPomoću polarnog flage-

luma, izrasline slične biču, koji se okreće 100 puta u sekundi, bacil Bdellovibrio bacteriovorus nalik na šta-pić, može u sekundi prijeći put 50 puta duži od njegove duljine koja iznosi 0,2 mikro-metra. To je ekvivalent trka-ču koji trči 320 km/h ili pliva-ču koji u 6 minuta prepliva 32 kilometra.

Laboratorij s najvišeNobelovih nagrada

Čak 11 znanstvenika iz laboratorija Bell u američ-kom gradu New Jerseyju pri-milo je Nobelovu nagradu za svoj rad. Prvu nagradu dobili su 1927., a posljednju 1998.

30


Naj, naj, naj …..prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Documents

Green Garden 47