Green Garden 49

G r e e n G a r d e n • b r o j 4 9 • o ž u j a k / t r a v a n j 2 0 0 7 . • g o d i n a V I I • c i j e n a 3 K M

ETNA novi križanac agruma

Novozelendski špinat

Cvatnja vinove loze

Sjetva DTS-a

Travnjak u proljeće

SADRŽAJKADIFICA 4 ORHIDEJA 5ČUDESNI SVIJET RUŽA 6ALTERNATIVNOM POLJOPRIVREDOM DO USPJEHA 7CANNA 8DATULJA 9CVIJEĆEM PROTIV ŠTETNIKA 10PROLJETNI RADOVI U VRTU 11POVRTNJAK U PROLJEĆE 12NOVOZELANDSKI ŠPINAT 13KOMORAČ 14PEPEO - OTPAD ILI GNOJIVO 15BADEM 16ZNAČENJE PLODOVA SMOKVE 17GRAHOV ŽIŽAK 18PRASKA 19PITANJA I ODGOVORI 20ETNA - NOVI KRIŽANAC MANDARINE 21KLOROZA 22CVATNJA VINOVE LOZE 23TRIPSI NA KOŠTIČAVIM VOĆKAMA 24ZNAČENJE ZIMSKE ZAŠTITE 25AMBROZIJA 26U PTIČJEM CARSTVU 27TROVANJE DOMAĆIH ŽIVOTINJA KRUMPIROM 28SJETVA DJETELINSKO-TRAVNIH SMJESA 29ZANIMLJIVOSTI 30

Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Knešpolje b.b. 88220 Široki Brijeg,Tel.: ++ 387 (39) 703 572, Fax: ++ 387 (39) 705 572

Glavni urednik:dr. Ivan Ostojić

Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj,Aida Kohnić, Danko Tolić, Mario Ćubela

Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Grafičko oblikovanje:Damir Šanje

Tisak: GDD POLET, Sarajevo

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić

Mišljenjem Federalnog ministarstvaobrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

B R O J 4 9 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 7

3

Urednikova riječPoštovani čitatelji, pred vama je novi, proljetni broj glasila Green

Garden koji vam donosi niz zanimljivih priloga koji su aktualni za ovo doba godine. Kao i do sada, za svoje vjerne čitatelje pripremili smo niz zanimljivih članaka iz različitih segmenata poljoprivredne proi-zvodnje. Posebice se to odnosi na aktualne teme iz voćarstva na čijim stranicama možete pročitati i članak eminentnog stručnjaka iz ove oblasti mr. Pavla Bakarića, s osvrtom na novi križanac agruma, znako-vitog naziva Etna. Osim toga, na stranicama Green Gardena možete ekskluzivno pročitati sve o hranjivim i ljekovitim svojstvima smokvi-nih plodova, što nije zanemarivo iz razloga što je navedeni članak «izvučen» iz najnovije i skoro objavljenje publikacije o smokvama. Teme iz voćarstva zaokružene su prilozima o bademima i praskama, na čijoj selekciji pak treba ozbiljnije poraditi. Kako se bliže intenziv-niji radovi u hercegovačkim vinogradima, donosimo vam zanimljiv i dosad na našim stranicama neobjavljivan prilog iz vinogradarstva. Naime, saznajte koje dvojbe prate naše vinogradare, a sve vezano za iznimno važan period cvatnje vinove loze.

Posebna stranica posvećena je pepelu, koji se u zemljama s razvi-jenom poljoprivrednom proizvodnjom ne smatra otpadom već upra-vo korisnim i vrlo kvalitetnim gnojivom. A koliko je pitanje gnojidbe i opskrbe biljaka željezom važno za područje Hercegovine, najbolje svjedoči sve prisutnija kloroza u nasadima voćaka i vinove loze.

Međutim, Green Garden nije zaboravio ni ljubitelje povrća te je upravo za njih priredio interesantan članak o relativno nepoznatoj povrtlarskoj kulturi-novozelandskom špinatu. A sve o njemu, kao i o ništa više udomaćenom komoraču, saznajte pomno čitajući stranice posvećene povrćarstvu.

I na koncu, dašak proljeća laganim korakom dolazi u naše krajeve, što je znak da je vrijeme za sadnju i uzgoj cvijeća. Što ove godine po-saditi u vrtu i čime oplemeniti svoj životni prostor, pročitajte na uvijek interesantnim stranicama posvećenim cvjećarstvu. A osim za ukras, cvijeće možete iskoristiti i u borbi protiv uvijek opasnih štetnika!

Doista se nadamo kako smo odabirom tema uspjeli i ovaj broj gla-sila Green Garden učiniti zanimljivim većem broju čitatelja, a ukoliko smo nešto propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

4


KADIFICA uvijek lijepa i blistavaNezamislivo je posjetiti bilo koji od parkova i vrtova u kojem nećemo susresti ovu uistinu lijepu, otpornu biljku. Unatoč žarkom suncu i velikim ljetnim sparinama, kadifica ostaje svježa i lijepa, te kao takva privlači poglede radoznalih prolaznika

Kadifica (Tagetes sp.) jedna je od najzahvalnijih vrsta jednogodišnjeg cvijeća iz

razloga što je iznimno otporna na nepovoljne uvjete uzgoja. Pored svih neprilika biljka nepre-stano oblikuje lijepe cvjetove žarkih boja, a skidamo li redo-vito osušene cvjetove, produžit ćemo cvatnju do kasne jeseni. Osim skromnih zahtjeva prema kvaliteti tla, kadifica ne zahtijeva ni učestalo i prekomjerno zali-jevanje, zbog čega je idealna za ukrašavanje gradskih perivoja i rjeđe posjećenih vikendica. Kao takvu mnogi je požele imati u svom vrtu, a posebice ljubitelji cvijeća u našim vrućim herce-govačkim krajevima. Dodajmo kako ova lijepa i otporna biljka upravo i potječe iz vrelih i suhih područja Meksika. A danas na tr-žištu možemo pronaći veliki broj njenih kultiviranih oblika koji se dobro uklapaju u kombinaciji s ostalim vrstama cvijeća. Ipak, nerijetko se kadifica uzgaja i sa-mostalno tj. u čistim skupinama, čime njena jednostavnost i ra-skošnost jače dolaze do izražaja.

Sjetva i sadnjaKadifice razmnožavamo sje-

menom koje se sije u razdoblju od veljače do travnja. Sjetvu obavljamo u sandučiće, nakon čega biljke niču već za 10-tak dana, za što pak treba osigurati temperaturu od 15 do 20 stup-njeva C. Postupak je prilično jed-nostavan. U sandučiće ispunjene kompostom lagano rasporedite sjeme u plitkom sloju, a potom pažljivo nanesite tanki sloj trese-ta. Treset je nužno pažljivo navla-žiti (sitne ručne prskaljke) i pre-kriti plastičnom folijom. Ovako pripremljeni sandučići čuvaju se na tamnom mjestu sve dok bilj-čice ne počnu izbijati. Nakon što biljke izbiju, plastična folija se uklanja a sandučići se iznose na svijetlo i prozračno mjesto. Po-

što se pojave prvi listovi, sadnice presađujemo u odgovarajuće kontejnere. Na ovaj način pripre-mljene biljke, koje su se dobro i kvalitetno ukorijenile, možemo posaditi na željeno mjesto u vrtu. Razumljivo da se pri tomu moramo ravnati i s vladajućim klimatskim prilikama. A za uspje-

Piše: StaniSlava Rotim

šan uzgoj kadifice zahtijevaju propusna tla čiji pH iznosi 5,5-6,5. Razmak sadnje kod afričke kadifice obično iznosi 30-45 cm, dok je on kod francuske kadifice nešto manji te iznosi 20 do 25 cm. Pored redovite njege i prihranji-vanja poželjno je biljkama revno otklanjati ocvale cvjetove a sve

kako bi do izražaja došla ljepota i sjaj novonastalih cvjetova.

Savjet višeZa razliku od većine vrsta

jednogodišnjeg cvijeća, kadifi-ce su mnogo otpornije na broj-ne bolesti i štetnike. Ali unatoč svemu, najveću opasnost pred-stavljaju puževi i uholaže, koje najčešće posjećuju mlade bilj-čice. Povrh svega, kao jedan od čestih načina biološke borbe protiv nematoda u tlu koriste se upravo gusti nasadi kadifica. Jer malo je znano kako korijen ove biljke sadrži kompleksne supstance koje sprječavaju te ograničavaju razvoj i širenje ne-matoda. A kadifice posađene u vrtu, osim što velikim dijelom uništavaju nematode u tlu, spr-ječavaju i širenje opasne bijele mušice. Pa stoga, odlučite li, posadite kadificu u svom vrtu, znajte kako ćete pored lijepih i raskošnih cvjetova ujedno dobi-ti i prijeko potrebnu zaštitu od navedenih štetnika.

Kadifice – najtraženije proljetno cvijeće

Različiti oblici i boja cvijeta


5

Piše: JoSiP BRklJača, ing.

• Više od polovice orhideja koje su se u 19. stoljeću transportirale u Eu-ropu uginulo je prilikom transporta.• Orhideje su jedna od najvećih biljnih porodica, jer broje više od 20.000 vrsta, više od 70.000 hibrida i varijeteta, te čine desetinu cvjetnica.• Smatra se kako danas postoji još oko 5000 neotkrivenih orhideja, no s obzirom na uvjete velika je vjerojatnost da će biti istrijebljene prije nego što ih uspijemo upoznati.• Kada se orhideja jednom zarazi virusom, više se ne može izliječiti.• Najveća biljka orhideje može narasti do 20 m.

I uistinu, nećete pogriješiti odlučite li kupiti ovu biljku neobičnih cvjetova, šarenih latica intenzivnog mirisa jer ćete samo na taj način moći uživati u čarima istinske ljepote. Osim toga, ne zovu je uzalud «ljepoticom bez mane»…

Orhideje su vrhunac evo-lucijskog razvoja biljnog carstva. Po svojoj poseb-

nosti u načinu života, izgledu biljke i prvenstveno građi cvi-jeta pojavljuju se u čak 30.000 oblika u prirodi, premda postoji i nekoliko umjetno stvorenih kri-žanaca. Pripadaju skupini jedno-supnica kao i različite vrste trava, tulipana, ljiljana, narcisa… Ova skupina biljaka ima veoma raz-granato korijenje, bez posebno izraženog glavnog korijena. A suprotno ustaljenom mišljenju, orhideje su dobro prilagodljive i uopće nisu teške za uzgoj. Među-tim, zahvaljujući upornosti mno-gih uzgajivača u stvaranju novih hibrida i varijeteta, orhideje su danas mnogo jeftinije, pa kao takve mogu zadovoljiti mnoge znatiželjne kupce. Spomenimo i kako se izvornim domom orhide-ja smatra Azija, odakle su se ove ljupke biljke proširile po cijelom svijetu. Odlučite li se pomoću or-hideja u svoj dom unijeti dašak ljepote, te tako stvoriti ugodno ozračje i razbiti ustaljenu mono-toniju svakodnevice, donosimo vam kratke ali korisne savjete na koji način trebate njegovati ove ljepotice bez mane.

Kratki savjeti za uzgoji njegu orhideja

Mjesto - orhideje najbolje uspijevaju na iznimno osvijet-ljenim mjestima, gdje ima mno-go dnevnog svjetla, ali malo

izravnog sunca. Zimi je pak potrebno pripaziti na tempera-turu i vlagu u prostoriji a listovi ni u kojem slučaju ne smiju do-dirivati staklo prozora jer bi se mogle pojaviti uvijek neugodne smeđe mrlje.

Zalijevanje-jedanput tjedno obavlja se zalijevanje orhideja i to odstajalom, po mogućnosti što mekšom vodom. Višak vode obvezno odlijte iz podloška! A zalijevanje u prostorijama u ko-jima vlada temperatura od 20 stupnjeva celzija može se obav-ljati svakih desetak dana.

Natapanje - umjesto uo-bičajenog zalijevanja, orhideje možemo jedanput tjedno poto-piti ili poprskati mlakom vodom u kadi. U vodi ih ostavite 2 do 3 minute kako bi se zemlja dobro

ORHIDEJA

Zbog svojih raznovrsnih i dugotrajnih cvjetova, te pomalo neobičnih oblika, orhideje se s pravom ubrajaju među najljepše sobne biljke. Stoga nije ni čudo da ih mnogi uzgajivači i ljubitelji cvijeća rado nazivaju i ‘’ljepoticama bez mane’’. Osim toga, uz pravilnu njegu i mnogo ljubavi, ove ljepotice iz tropskih šuma raskošno će cvasti i u vašim domovima.

natopila. Nakon toga ih izvadite i ostavite da se ocijede, a zatim ih vratite na podložak.

Prskanje - pošto je orhide-jama potrebno osigurati visoku vlažnost zraka, nužno je povre-meno obaviti i prskanje biljaka finim raspršivačima. Korisno je također na radijatore u vrijeme zimskih dana postaviti plitke po-sudice s vodom, a sve kako bi se isparavanje pospješilo. Naime, time se stvara ugodno ozračje idealno za rast i razvoj ovih dra-žesnih biljaka.

Gnojidba - tijekom cvatnje prihranjivanje se obavlja svaka dva do četiri tjedana, i u tu svr-hu poželjno je koristiti specijalna

ljepotica bez mane

gnojiva prilagođena upravo po-trebama orhideja. Međutim, kod prihranjivanja morate se pridrža-vati propisanih doza iz razloga što su orhideje veoma osjetljive na prekomjernu i nekontroliranu gnojidbu.

Presađivanje - obavlja se svake druge godine. Prilikom presađivanja treba koristiti sup-strat koji je dobro prozračan i propustan. Prije presađivanja u novi, s korijenja je potrebno otresti postojeći stari supstrat. Ukoliko primijetite, tada ujed-no i odstranite propale dijelove korijena. Spomenimo kako se presađivanje obavlja od početka proljeća pa sve do sredine ljeta.

::::: Zanimljivosti :::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Velike različitosti u boji i obliku cvijeta Sadnica orhideje

6


ČUDESNI SVIJETMnogi je smatraju kraljicom kućnih vrtova. Različitom bojom i veličinom cvjetova privlači po-glede prolaznika. Zbog toga je stekla epitet kraljice vrtnog cvijeća. Rijetki su vrtovi i okućnice u kojima nema barem jedna sadnica ruža.

Ruža je od davnina stalni čovjekov pratilac. Podri-jetlo joj se gubi u dalekoj

prošlosti, a fosilni ostaci svjedo-če da su ruže bile prisutne u Eu-ropi, Aziji i Americi prije čak četr-deset milijuna godina. Međutim, uzgoj ruža počeo je prije najma-nje 5000 godina, što se uočava iz ostavljenih tragova u povijesti Sumera, Babilona i Perzije.

Ova lijepa cvjetna vrsta bila je omiljena kod starih Grka, dok je za Rimljane predstavljala sim-bol radosti, zadovoljstva i ljuba-vi, tako da se nijedna manifesta-cija u njihovu životu nije mogla zamisliti bez prisutnosti ruža. Rimljani su čak spavali s njenim laticama, a nerijetko s njima i prekrivali podove. Zbog toga je rana Kršćanska crkva odbila taj cvjetni simbol rimske izopačeno-sti da bi je ponovno «prihvatila» te su danas brojni crkveni prozo-ri ukrašeni njenim motivima.

Poseban miljenik ruža bila je i Napoleonova žena, Carica Jo-zefina, koja je u svojim vrtovima uzgajala preko 250 različitih vr-sta ruža. Možemo slobodno reći da ruža predstavlja biljnu vrstu koja je ostavila najdublje trgove kroz ljudsku povijest, premda i danas, s ništa manjim zanima-njem, privlači pozornost brojnih pisaca i umjetnika.

PODJELA RUŽAHIBRIDNE ČAJEVKE – ruže sred-nje visine s izrazito velikim cvje-tovima. Cvijet im je pun, dugog pupa, što je bio i cilj uzgoja ove skupine ruža. Grm uspravan i uzak. Idealne su za uzgoj cvije-ta za rez, a ne za sadnju u vrtu, premda se kod nas koristi upra-vo za tu namjenu. Na vrhu svake grane stvara se po jedan cvijet. Otporne na smrzavanje, cvatu nekoliko puta godišnje. Zastu-pljene su sa stotinama sorata, svih boja i nijansi cvijeta. Sadimo ih pojedinačno ili u skupinama. (grmovi visoki 80 do 130 cm)POLIJANTA HIBRIDNE – krupni cvjetovi skupljeni u štitaste cva-tove. Dugotrajna cvatnja, otpor-nost na zimu i bolesti čini ove ruže popularnim.FLORIBUNDA RUŽE – stabla su tanja i imaju cvjetove u cvato-vima. Pojedinačni cvjetovi slični su cvjetovima čajevki. Otporne i duge cvatnje. Pogodne za sad-nju u skupinama. (grmovi nara-stu 50 do 70 cm)MINIJATURNE RUŽE – visina do 40 cm, naročito pogodne za obrubne gredice i sadnju u ka-menjaru, te za uzgoj u cvjetnim loncima. Cvjetaju cijelo ljeto sit-nim, punim i brojnim cvatovima.RUŽE PUZAVICE – pružaju svoje grane po tlu i pokrivaju ga kao gusti cvjetni sag. Potrebno ih je pažljivo orezati da se zadrži nji-hov niski rast.RUŽE PENJAČICE – Cvjetovi su veći ili manji, na kraju izdanka, cvjetaju 2 do 3 puta u godini, najljepša cvatnja je ona u pro-ljeće. Penjačice izrastu od 150 do 300 cm visoko i zato trebaju potporu u vidu ograde, zida, per-gole (na koje vezujemo njihove duge grane).

I na kraju nešto za ljubitelje ruža! Engleska ruža, često zvana i ruža Davida Austina.

To je klasa ruža predstav-ljena još 1969. god. D. Austin,

kreator ovih ruža, kombinirao je najbolje elemente “starih ruža” i “modernih ruža” (hibridne ča-jevke, floribuna i polijanta). Tako je stvorena grupa ruža čiji cvje-tovi imaju izgled tzv. starih ruža, oblika šalice ili rozete s brojnim laticama i vrlo mirisnim. Nije ih potrebno orezivati i cvatu s pre-kidima cijelo ljeto. Zbog svojih prednosti i ljepote engleske ruže našle su poklonike diljem svijeta. Mnogi smatraju da su ovo naj-ljepše ikad stvorene ruže.

SADNJA RUŽARuže se najčešće proda-

ju kao sadnice golog korijenja omotanog tresetom, zapakirane u plastičnu vrećicu ili kartonsku ambalažu. Takve su sadnice po-godne za sadnju u jesen ili pro-ljeće. Bilo da ih sadimo prvi put ili pak svoju postojeću kolekciju želimo malo osvježiti i nadopu-niti novim primjercima, ožujak je pravo vrijeme za to. Sa sadnjom se može započeti i ranije (važno je da zemlja nije smrznuta). Pra-vilna sadnja najvažniji je korak u uzgoju ruža.

Potrebno je iskopati 40 cm duboku jamu koju napunimo zrelim stajskim gnojem i prekri-jemo slojem dobre zemlje. Izboji sadnice treba da su duljine do 20 cm. Prije sadnje korijen ko-jem smo odrezali predugo, suho i oštećeno korijenje, namočimo

2 do 6 h u posudi s vodom. Sad-nicu posadimo u zemlju tako da cijepljeno mjesto (zadebljanje na deblu odmah iznad korijenja) bude 3 do 5 cm ispod površine tla. Zemlju lagano pritisnemo uz korijen. Obilno zalijemo. Kod sadnje u ožujku osobito je važno nagrtanje. (Stvaranje humka vi-sine oko 15 cm u podnožju ruže radi dodatne zaštite korijena i cijepljenog mjesta od mraza). Kad prođe opasnost od mraza, odgrnemo. Ruže zahtijevaju pri-hranjivanje novim količinama organskog ili mineralnog gno-jiva. Ono je ružama potrebno za pravilan razvoj vegetativne mase, krupan cvijet, pravilno do-zrijevanje cvijeta i izboja, te lakše prezimljivanje.


Mnogi je smatraju kraljicom cvijeća

Gnojiva za ruže i sadnice ruža


7

ČUDESNI SVIJET RUŽA

Kraći pregledružinog jezika:• Crvene ruže izražavaju ljubav, kažu, «Ja te volim!»• Bijele ruže predstavljaju nježni šapat, čista osjećanja• Crvene i bijele ruže zajedno, znače jedinstvo u ljubavi• Ružičaste ruže simboliziraju, nježna i suptilna osjećanja• Žute ruže pokazuju, topla i razi-grana osjećanja• Ruže bez trnja znače ljubav na prvi pogled• Narančaste, potreba za ljubavlju• Plava ruža, simbol nemogu-ćeg….ima toga još!Sanjati ružu: nagovještava neki veličanstveni događaj, naravno uz izvjesne prepreke, zbog trnja!

Da je alternativnim pristupom moguće uspjeti, osim u medicini i u poljoprivrednoj proizvodnji, primjerom svjedoči Dr. Ahmet

Jašarević, uvaženi liječnik koji je studij medicine završio u Beogra-du, specijalizirao ortopediju u Ljubljani a u Nürnberngu doktorirao kirurgiju. Ovaj šezdesetogodišnji, ali vrlo vitalan i mladolik ljubitelj alternativne medicine, ponukan inozemnim iskustvima, na svom imanju od 3000 m2 uspio je uzgojiti veliki broj voćnih i povrtlarskih biljaka bez primjene konvencionalnih metoda uzgoja i zaštite.

«Na svom imanju posjedujem veliki broj voćnih sadnica različitih vrsta te veliki broj povrtlarskih biljaka koje se iz raznoraznih razloga nisu uspjele udomaćiti u Hercegovini. Prateći novije trendove u po-ljoprivredi ali i medicini, uspio sam na određeni način dokazati da konzumiranje pojedinih biljaka itekako pospješuje i obnavlja ljudski organizam. Važno je i napomenuti kako na svom imanju koristim isključivo organska gnojiva bez primjene mineralnih gnojiva te da izbjegavam primjenu kemijske konvencionalne zaštite.»

Gosp. Jašarević je vrlo interesantno uspio spojiti suvremenu me-dicinu i poljoprivrednu proizvodnju a što itekako uspješno koristi i u svakodnevnom životu. Jer mnoge biljke jesu ljekovite, ali njihovo korisno djelovanje na ljudsko zdravlje još uvijek u potpunosti nije ispitano. A tko može na to dati bolji odgovor od uvaženog liječnika Ahmeta Jašarevića!

ALTERNATIVNOM POLJOPRIVREDOM DO USPJEHAPiše: nino Rotim, diPl. ing.

Druga cvatnja (koja slijedi za 40 dana) potiče se dodat-kom gnojiva bez klora, s manje dušika, kako bi se smanjio buj-niji vegetativni rast, a potaknuo rast generativnih dijelova biljke –cvijet. Posebno preporučamo FLORTIS-ova gnojiva posebno formulirana za ruže.

IZBOR SADNOG MJESTANe zaboravite ružama dati

najatraktivnije mjesto u vrtu: po-red staza za šetnju, travnjaka, uz pergole, na terasama balkona i sl. Možete ih posaditi u većim ili manjim grupama s ljetnim cvije-ćem i trajnicama ili pak kao po-jedinačne biljke kada i njihova dekorativnost dolazi do izražaja. Međutim˝, samo uz kvalitetan sadni materijal, pravilnu tehni-

Najmirisniji cvjetoviKombinacija izvrsna mirisa i po-uzdana izgleda u uvjetima vrta• Rosa Alecs red (Ćored´)• Rosa Árthur Bell´• Rosa x centifolia kultivari• Rosa Ćlimbing Etoile de Hollande´• Rosa Ćompassion´• Rosa Double Delight (Ándeli´)• Rosa Fragrant Cloud (´Tanellis´)• Rosa Gertrude Jekyll (Áusbord´)

ku sadnje i njegu ruža možete osigurati raznobojnost cvjetova, oblika i mirisa koji će krasiti vaš vrt vrlo dugo, sve do prvih jesen-skih mrazeva.

MIRIS RUŽERuže se već dugo cijene zbog

mirisa, većina starinskih vrtnih vrsta i neke moderne ruže očara-vajućih su i raznolikih mirisa s tr-govima klinčića, mošusa, meda, limuna, raznih mirodija, čak i čaja, te «pravog mirisa ruže». Što se tiče mirisa ruže kao osobine, teško je biti određen, a njegov intenzitet tijekom dana može varirati, ovisno o vlazi zraka, sta-rosti cvijeta i «nosa» pojedinih vrtlara-nekima će određeni kul-tivar biti mirisan, a drugima ne.

Da pomirišete ruže, većina ih se mora posve približiti. U njima najviše možete uživati ako ih po-sadite u blizini vrata ili prozora, gdje u ljetnim večerima njihov miris struji u kuću, uokolo patija, duž stazica ili na zaštićenu polo-žaju u vrtu.

Rasadnik ruža

Dr. Jašarević (lijevo) u svom vrtu

Veliki broj različitih sadnica u voćnjaku dr. Jašarevića

8


CANNA elegantna i jednostavnaSvojom egzotičnom elegancijom kane u vrtu nadmašuju sve osta-le cvjetne vrste. A ova impozantna višegodišnja zeljasta biljka prikladna je za uzgoj na hercego-vačkim okućnicama jer svojim sjajnim kožastim listovima i jarko obojenim cvjetovima prkosi i najve-ćoj ljetnoj žegi.

Možda nekima od nas i nepoznata ova nadasve zanimljiva biljka ima

osebujnu prošlost. Potječe iz go-rovitih tropskih predjela Srednje i Južne Amerike gdje još uvijek nosi nadimak Canna indica, što u prijevodu znači «indijska kugla». Naime, i dan danas se u njenoj domovini može čuti nevjerojat-na priča iz narodne predaje po kojoj je sjeme kane čak korišteno u bitkama umjesto metaka. Kada bi vojska ostala bez streljiva˝, bila je u nevoljama prinuđena kori-stiti se njenim sjemenom koje je malo, crno, veličine graška i izvanredno tvrdo-barem ga ta-kvim opisuju u matičnoj zemlji. Međutim, njeno sjeme je doista takvo jer ga prije sjetve preko noći potapaju, sve kako bi njego-

ve opne što prije nabubrile i malo omekšale. A nama su poznatiji njeni gomolji koji jednom posa-đeni trajno ostaju u vrtu. Jer riječ je o vrlo otpornoj i žilavoj cvjetnoj vrsti koja opstaje i u najnepovolj-nijim uvjetima uzgoja i vrsti koja se vrlo brzo «množi» i u manje kvalitetnom tlu. Ali iako jedno-stavna, kana je iznimno ukrasna te svojim listovima i cvjetovima dominira u svakom ukrasnom vrtu.

Cvatnja - od svibnjado mrazeva

Kane raskošno cvatu tijekom cijelog ljeta te prkose i najvećoj ljetnoj žezi, sve do prvih jesenskih mrazeva. A kana ne traži puno osim što zahtijeva nešto veće ko-ličine vode, što je i razumljivo uko-liko u obzir uzmemo činjenicu da biljka ima vrlo velike listove te time

i nešto veću potrebu za vlagom. U narodnom žargonu možemo čuti kako ljubitelji ovu krasnicu nazi-vaju i duhanom, aludirajući time na njene velike listove. A osim listova, prostorom dominiraju i njeni krupni asimetrični cvjetovi, žuti, ružičasti, narančastocrveni ili žarkocrveni, skupljeni u klasove nalik na one u gladiola. Ali, da bi neobična kana uistinu dominirala prostorom, ispred njih posadimo biljke koje također djeluju pomalo egzotično poput patuljastih cinija, sitnocvatućih petunija, verbena i niskih skrletnih kadulja. Pozadinu pak ukrasimo visokim dalijama, gladiolama ili mnogocvjetnim suncokretima koje možete prona-ći u svim bolje opskrbljenim po-ljoljekarnama. Ali, ukoliko u svom vrtu nemate dovoljno prostora, raskoš dakako neće izostati ukoli-ko pojedinačno posadite nekoliko

kaninih gomolja. Tim više ako za pozadinu iskoristite površine od bijelog kamena na kome kanino lišće i cvijet dolaze do punog izra-žaja.

Njega kaneKana preferira izrazito svijetle

i tople položaje s mnogo sunca. Posebno je potrebno naglasiti kako joj odgovaraju samo viso-ke temperature, što znači da je kod uzgoja u vidu sobne biljke tijekom zime moramo smjestiti u umjereno toplu prostoriju. Kanu je nužno umjereno ali redovito za-lijevati, premda se tijekom ljetnih vrućina to mora raditi obilno i sva-kodnevno. Prihrana biljaka vrši se jedanput tjedno i to namjenskim Flortis gnojivima za cvjetnice. Kod samog uzgoja vodite računa da u slučaju suviše gustog sklopa vršite eliminaciju prekomjernih biljaka. Jer pravilno bi bilo kod sadnje voditi računa da po svakoj biljci osiguramo 50 cm2 iz razlo-ga što su njene biljke vrlo bujne. A da bi se naredne sezone biljke pravilno razvile, nužno je nadze-mni dio biljke odrezati a gomolje izvaditi, osušiti i tijekom zime ču-vati na tamnu i prozračnu mjestu bez mraza. Dobro ih je u tu svrhu smjestiti u navlaženi pijesak ili piljevinu kako ne bi gubili vlagu. Ukoliko gomolje odlučite ostaviti u tlu, pobrinite se da nadzemni dio biljke odrežete tek kada se on potpuno i osuši. Jer samo uz po-štivanje navedenih mjera možete očekivati kako raskoš njenih listo-va i cvjetova ovog ljeta nipošto neće izostati.

Piše: goRan JuRilJ, diPl. ing.

Cana listom i cvijetom dominira u svakom vrtu

Varijeteti žarkocrvenih cvijetova su dosta traženi


9

DATULJApalma ukusnih i slatkih plodovaUkusni i slatki plodovi datulje, uz malo truda, mogu postati lijepa i raskošna biljka koja će krasiti vaš dom. I uistinu, nakon što pojedete sočne plodove, špice datulje nemojte baciti nego pokušajte uzgojiti mladu biljčicu širokih i raskošnih listova.

Datulja (Phoenix dactyli-fera) vrlo je lijepa palma čije primjerke možemo

pronaći u zaštićenim vrtovi-ma našeg priobalja. Početkom Prvog svjetskog rata zajedno s ostalim egzotama datulja je

stigla i u naše krajeve. U Starom zavjetu datulje se spominju čak 60 puta, pa se stoga povjesni-čari slažu da je palma koja daje plodove datulje jedna od prvih kultiviranih biljaka. Od tada sve do danas lome se koplja oko toga da li su palme najbolje rje-šenje za ukrašavanje priobalnih parkova i vrtova. Inače, datulja potječe iz toplijih krajeva, a u prirodi naraste čak i više od 15 m. Odlikuju se s 2-3 metra du-gim i perastim listovima. Biljka cvate u travnju i svibnju bjelka-stim cvjetovima skupljenim u grozdove. Iz cvjetova se razvija-ju ukusni i slatki plodovi kojim se biljka ujedno i razmnožava. Kako se radi o palmi velikih dimenzija, prilikom sadnje na otvorenom uvijek biramo mje-sta na kojem biljka neće biti sku-čena nego će nesmetano moći širiti svoje raskošne listove.

Uvjeti uzgoja S druge strane, kod kuć-

nog uzgoja datulji je potrebno osigurati optimalne stanišne uvjete. Pod tim podrazumijeva-mo da za vrijeme zimskih dana temperatura ne smije biti niža od 8 stupnjeva C. Tako bi ide-alan prostor za njen smještaj bilo polusjenovito mjesto na-šeg doma, na kojem biljka neće biti izložena stalnim nehotičnim dodirima. Naime, ipak je riječ o osjetljivoj palmi (što uglavnom vrijedi i za većinu ostalih vrsta sobnih palmi). Tijekom zimskih dana zalijevanje treba provoditi umjereno, dok je ono u proljeće i ljeto ipak nešto obilnije. Među-tim, bitno je napomenuti kako je u prostorijama s grijanjem nužno redovito provoditi prska-nje finim raspršivačima, a sve kako bismo održali optimalnu vlažnost zraka, što je ovoj biljci od velike važnosti. A uz redo-vito zalijevanje ne smijemo za-boraviti na prihranjivanje koje se provodi namjenskim Flortis mineralnim gnojivima, koja su upravo prilagođena navede-nim i sličnim vrstama palmi. Spomenimo još kako se presa-đivanje obavlja tek nakon što biljka preraste posudu u kojoj je i uzgojena. Prilikom uzgoja ove uistinu lijepe biljke poteškoće mogu predstavljati uvijek neu-godni štetni organizmi poput crvenog pauka i štitastih ušiju, koji se u pravilu uvijek zavuku u središnji dio biljke. Zbog toga ih je redovito teško uništiti. Obil-nim prskanjem možemo u većoj mjeri umanjiti štete od crvenog pauka iz razloga što je on jako osjetljiv na visoku vlažnost, dok se u kućnom uzgoju štitaste uši mogu uspješno uklanjati i obič-nim vlažnim komadićem vate.

Hranjivi i zdravi plodoviI kako ne bismo bili zadiv-

ljeni samo ljepotom i raskošno-šću palme, valja znati kako se u zlatno smeđim ili crvenkastim plodovima datulje krije mnoš-tvo vlakana i drugih hranjivih vrijednosti. Naime, svježe datu-lje sadrže 55 posto šećera dok njihov sadržaj u suhim plodo-vima naraste čak do 77 posto. No kako smo već spomenuli, datulje pored energetske vri-jednosti u sebi kriju mnoštvo

vlakana iznimno dragocjenih za dobru probavu, premda sa-državaju i beta karoten koji je pak neophodan za zdravu kožu i lijep izgled. Uz obilje kalija u datulji se krije i značajna količi-na magnezija tzv. ‘’antistresnog minerala’’, važnog za pravilno funkcioniranje mišićnog i živča-nog sustava. Stoga uvedete li u svakodnevnu prehranu i slatka-ste plodove datulje, pored toga što će te na prvom mjestu obo-gatiti organizam vlaknima i hra-njivim tvarima, uz malo truda i strpljivosti u svom domu može-te uživati u raskošnim perastim listovima Phoenix palme.

Na kraju spomenimo kako u domicilnim zemljama, s iznimno blagom i toplom klimom, Pho-enix palma godišnje ostvaruje prinose od čak 300 kilograma slatkih plodova karakteristič-nog okusa i mirisa, koje u našim supermarketima kupujemo is-ključivo u sušenom stanju.

Piše: StaniSlava Rotim

Kao ukrasna biljka zastupljena jeu mnogim vrtovima

10


CVIJEĆEMPROTIV ŠTETNIKAStalnom sadnjom biljaka u povrtnjaku zemlja se iscr-pljuje, a također su i češći napadi raznih štetnika i uzroč-nika bolesti. Sadnjom biljaka, koje u tlu uništavaju ili sprječavaju razvoj štetnika i uzročnika bolesti, donekle se može ublažiti ovaj problem, a da se ne primjenjuju razna kemijska sredstva.

Razno ljetno cvijeće pored svoje dekorativne uloge u cvijetnjacima ima i manje

poznato svojstvo, da popravljaju tlo od raznih uzročnika bolesti i štetnika.

Naime, intenzivnim korište-njem povrtnjaka ne dopušta se odmor tla u njemu. A kako se zemlja ne bi iscrpila, potrebno je češće provođenje prihrane, zbog čega dolazi i do jačeg napada ra-znih bolesti i štetnika. Zbog toga se preporuča svake godine ‘lije-čiti’ po jednu gredicu u povrtnja-ku, a tako da na nju sadimo neku od cvjetnih vrsta koje će povolj-no utjecati na zemlju. Te biljke istovremeno u povrtnjaku sma-njuju napad raznih štetnika, kao što su, primjerice, lisne uši i sl.

Koje cvjetne vrste saditi?Ljekovita svojstva za tlo ima-

ju biljke iz porodice glavočika, kao što su: kadifica, pupavica (rudbekija), kokarda, neven i dr.

U prirodnom vrtu kadifice spadaju u najvažnije cvjetne vrste. Tjeraju štetnike, a imaju i osobinu reguliranja plodnosti tla. Poželjno ih je sijati između

luka i stabljika rajčice, a mogu se sijati i na cijeloj gredici koja se li-ječi. To su nezahtjevne jednogo-dišnje biljke intenzivnog mirisa.

Rudbekija je skromna bilj-ka koja se vrlo često, zajedno s nevenom, sije kao predkultura krumpiru.

Kokarda svojim cvjetovima živih boja, zlatnih, crvenih i sme-đih nijansi, doprinosi šarolikosti vrta, ali također i obogaćuje tlo, pa je vrlo poželjna u povrtnjaku.

Kako je trajnica, u jesen je može-mo presaditi na drugu gredicu, ali je osjetljiva na hladnoću pa je preko zime moramo zaštititi.

Neven je vrlo omiljena i jed-nostavna biljka za uzgoj, pa ga nalazimo u gotovo svakom vrtu kao ukrasnu biljku. Budući da neven regulira zdravlje zemlje i susjednih biljaka, dobro ga je saditi i u povrtnjaku. Neven ze-mlju liječi od nematoda koje su neprijatelj svakog vrta. Gredicu

Piše: goRan JuRilJ, diPl. ing. koju liječimo u osmom mjesecu prekopamo i posijemo sjeme nevena. U listopadu, prije mraza biljke pokosimo za zelenu gno-jidbu. Zatim strnište prekopamo i gredicu prekrijemo zelenom masom i kompostom. U proljeće skinemo pokrov, zemlju pograbi-mo i ponovno sijemo mješavinu biljaka za liječenje zemlje. To je uobičajeni postupak liječenja tla u prirodnom, ekološkom vrtu.

MJEŠOVITEGREDICE POVRĆA - manje štetnika

Štetnici čine najveće štete na povrtnim kulturama koje se uzgajaju u monokulturi. Daleko su manje štete u vrtovima u ko-jima se uzgaja veći broj povrtnih kultura. Sjetvu odnosno sadnju većeg broja povrtnih kultura na na manjoj površini, ograničava prije svega gnojidba, njega, pri-mjena mehanizacije itd. Ovakva proizvodnja moguća je na ma-njim površinama ili u ekološkoj proizvodnji povrća.

Preporučuje se sadnja, odno-sno sjetva luka i češnjaka između redova drugih povrtnih kultura. Isto tako preporuča se sjetva salate između redova korabice. Poznato je da lavanda, kadulja, dragoljub, hren odbijaju napad nekih štetnika. Neke povrtne vrste rado traže druge za susje-da. Tako je poznato da su dobri susjedi grašak i salata, češnjak i mrkva ili krastavac, cikla i koraba, blitva i niski grah.

Loši susjedi suprimjerice: mr-kva i cikla, grah i češnjak, luk i ku-pus, peršin i salata glavatica itd.

Mješovitim usjevima te pra-vilnim rasporedom gredica po-vrća može se uveliko smanjiti napad štetnika.

Mješovite gredice-manje štetnika

Kadifice «tjeraju» mnoge štetnike Neven «tjera» nematode iz tla

PROLJETNI RADOVI U VRTUPeriod sunčanog i stabilnog vremena s dosta visokim temperaturama nepovoljno djeluje na većinu gajenih biljaka. Sve biljke tijekom sunčanih dana trebaju dosta vode, pa je navodnjavanje najčešće mjera koju provodimo u vrtovima tijekom pro-ljetnih ali svakako i ljetnih mjeseci

Zalijevanjecvjetnih gredica

Proljeće je period kada su cvijetnjaci u početku cvatnje, kada zahtijevaju i puno pažnje. Potrebno ih je redovito zalijevati i bar jednom tjedno prihranji-vati. Pri zalijevanju treba voditi računa da ne natopimo cvjetnu gredicu odjednom, već je bitno postupno davati vodu. Previše vode odjednom narušava struk-turu tla i slijeva se s njezine povr-šine prije nego što uopće dođe do korijena. Pri zalijevanju treba voditi računa da se ne prska po cvijetovima i listovima biljke, nego da se samo natapa tlo oko njih. Zbog toga se ne preporu-čuje zalijevanje rasprskivačem, nego gumenim crijevom. Naj-

bolje je zalijevati naveče ili rano ujutro dok se zemlja još nije ugri-jala.

Zaštita od štetočinjaVeoma bitno je i pregledava-

nje biljaka zbog štetnika i bolesti, da bi se na vrijeme moglo reagi-rati dok štete nisu znatne. Veoma važna mjera u njezi cvjetnjaka je i skidanje ocvalih cvjetova, kako bi biljka mogla nastaviti s daljnjom cvatnjom, kao i redovito okopa-vanje i uklanjanje korova. O zašti-ti od korova treba voditi računa još od same sadnje biljaka. Da bi smo spriječili rast korova, tlo između biljaka potrebno je mal-čirati, tj. zasuti organskim materi-jalom kao što je kompost, slama, piljevina, kora drveta i sl. Sloj mal-ča trebao bi nakon slijeganja biti debeo najmanje 8-10 cm. Osim

što se ovim postupkom sprječava rast korova, čuva se i vlaga u tlu.Rezidba živica i skidanje ocvalih cvjetova

Živice, posebno ligustrume, redovito orezujte da ne postanu neuredne i da se pri dnu živice ne prestanu stvarati novi izboji i listovi. Grmove je također po-trebno orezati nakon cvatnje. To su uglavnom ukrasni grmovi proljetne i rane ljetne cvatnje koje je potrebno orezati odmah nakon što ocvatu. Tijekom ljeta izrast će novi izboji koji će cvje-tati idućeg proljeća. Kada bismo ove grmove orezivali zimi ili po-četkom proljeća, uništili bismo cvjetne zametke za iduću godi-nu. Ovoj skupini grmova spada-ju: jorgovan, forzicija, japanska dunja, dojcija, pajasmin, kerija, vajgela, suručica i dr. Pravilnim orezivanjem sprječava se naku-pljanje starih grana s prorijeđe-nim listovima i pokojim cvije-tom. Nekoliko najstarijih grana treba ukloniti, a ostale izboje prikratiti na dvije trećine dužine. Tanke i slabe grane orezuju se jače kako bi snažnije potjerale. Snažni i veliki grmovi se samo lagano prorjeđuju i oblikuju.

Kosidba travnjakaUkoliko u vrtu imate trav-

njak, redovito morate provoditi njegovu košnju. Ne dopustite da trava preraste, jer će se teško kositi, a nakon košnje na trav-njaku ostaju žuti dijelovi koji će ozeleniti tek za nekoliko dana.

U prosjeku, kosidbu u ovom pe-riodu treba provoditi svaka 2-3 dana. Također, travnjak morate i redovito svakog tjedna prihranji-vati i svakodnevno zalijevati. Za zalijevanje travnjaka najbolje je koristiti rasprskivače i zalijevanje obaviti u kasnijim večernjim ili u ranim jutarnjim satima.


11

Piše: JoSiP BRklJača, ing.Sadnja proljetnog cvijeća

Kosidba travnjaka

Veliki izbor koslica u AC Sjemenarni

POVRTNJAK U PROLJEĆE

Ove sezone klimatske pri-like imaju zbilja neuobi-čajen tijek, jer dolaskom

nove proizvodne godine zatekli smo prilično toplo vrijeme u Her-cegovini. Ali, iako je promjenljivo vrijeme malo zbunilo poljopri-vrednike i vrtlare, pojačanim ra-dovima u drugoj dekadi ožujka i tijekom travnja može se napra-viti veći dio godišnjeg plana pro-izvodnje, što se odnosi na sjetvu i sadnju povrćarskih kultura, koje pripadaju ovom roku

Ukoliko slijedimo statističke podatke na području Hercego-vine možemo slobodno ustvrditi kako u ovom dijelu naše zemlje vladaju više nego zanimljive kli-matske prilike. Međutim, ne smi-jemo biti pesimisti iz razloga što ništa nije izgubljeno, a moramo se znati prilagođavati i nastalim promjenama ma kakve god one bile.

Pored svega veliki i ozbiljni-ji proizvođači ipak su spremni za sjetvu i sadnju različitih vrsta povrća jer im je dobro pozna-to kako će dolaskom proljeća nestati sve zapreke koje mogu ograničiti njihovu proizvodnju. A kao i da ne postoji povrtlarska kultura čiju sjetvu ne možemo obaviti koncem ožujka, što sva-kom proizvođaču stavlja na ras-polaganje da izabere one kulture koje mu najviše i odgovaraju za sjetvu, odnosno, sadnju u vlasti-tom povrtnjaku. S druge strane, ljubitelji povrća koji se njegovim uzgojem bave isključivo za vla-stite potrebe u novije vrijeme uglavnom prakticiraju sjetvu povrća čije je sjeme raspoređe-no na odgovarajućim trakama. Time se u obiteljskim povrtnja-

cima različite kulture uzgajaju na gredicama koje su pravilno raspoređene, odnosno, zahva-ljujući trakama sjeme povrća je raspoređeno doslovce kao da je položeno strojem tj. sijačicama. Osim što je korisno, u najmanju ruku je i pomalo dekorativno.

Spomenimo kako je u Herce-govini trenutno aktualna sadnja krumpira i što je najzanimljivije sade se nešto novije sorte a sve više se zanemaruju one tradici-onalne. Tako nije više dovoljno nabaviti sjeme bijelog ili crve-nog krumpira već je važnije po-znavati gospodarske i kulinarske osobine takvog krumpira. Stoga danas na tržištu možete nabaviti sjeme krumpira koji se ne rasku-hava za pravljenje krumpir salata (salatni), za «lešo» pripremu (za kuhanje), univerzalni za kuhanje i pečenje, za prženje u dubokom ulju (za pomfrit i čips) kao i za pire i krumpirna tijesta. Dakle, svaka sorta krumpira ima svoju namjenu, o čemu bi pak trebali i povesti računa prilikom nabave njegova sjemena. Zamjetno je i da se u Hercegovini ipak sve više ističu i sade tri sorte: Adora, Lise-ta i Romano, koje su od ovdaš-njih stručnjaka klasificirane i kao sorte budućnosti u Hercegovini, a što su uostalom posljednjih go-dina navedene sorte i dokazale.

A ukoliko zbog klimatskih neprilika niste uspjeli proizvesti rasad povrća, ne tugujte jer A g r o c e n t r i Sjemenarne u Mostaru i Širokom Bri-jegu svake godine osi-guraju velike količine kon-t e j n i r a n i h p r e s a d n i c a

povrća. Sadnjom kontejniranih presadnica povrće «ne bolu-je» nakon sadnje već odmah nastavlja sa svojim rastom te puno ranije dolazi na rod a i sami prinosi su puno veći. Kako smo dulji niz godina pomno vodili računa o izboru sortimen-

VRSTA POVRĆA KOLIČINA SJEMENA (g/m2)

VRIJEME SJETVE

MRKVA 4 01.03-30.04.

CIKLA 3 10.03-15.04.

PERŠIN 3 01.03-15.04.

RADIČ 5 01.03.-10.04

ŠPAROGA 10 01.03-20.03.

TIKVICA 1 15.04.-30.04.

RAJČICA 5 01.04.-20.04

PAPRIKA 6 10.04.-20.04.

GRAH MAHUNAR 13 01.04.-30.04.

GRAH ZRNAŠ 14 01.04.-30.04.

KRASTAVAC 5 sjemenki u kućicu 01.04.-30.04.

VRSTA POVRĆA BROJ PRIJESADNICA (m2) VRIJEME SADNJE

PAPRIKA 14 10.04.-30.04.

RAJČICA 5 10.04.-30.04.

PATLIDŽAN 5 20.04.-30.04.

Sadnja povrća na otvoreni prostor u toplijim područjima

Sjetva povrća na otvoreni prostor u toplijim područjima

ta, ove godine će se u ponudi Sjemenarne naći samo provje-rene sorte koje su se više nego dobro pokazale u zemljišnim i klimatskim prilikama Hercego-vine. Tako će se u prodaji naći različite sorte rajčice, paprike, krastavaca, tikvica, lubenica i dinja kao i ostalog plodovitog povrća. Pored navedenih vrsta povrća, tijekom ožujka na otvo-reni prostor sade se i presadnice proljetne salate, ranog kupusa, ranog kelja, artičoke i šparoge. Kao što se vidi i iz tablica, po-vrtlari u ovom razdoblju imaju pune ruke posla, a nadati se da ove godine neće zaboraviti pri-mijeniti zaštitna sredstva kako bi tlo zaštitili od sve prisutnijih i brojnijih zemljišnih štetnika.

12


Piše: maRio ĆuBela, diPl. ing.

Početkom proljeća sije se i grah mahunar

Veliki izbor sjemena povrtnica u AC Sjemenarni

NOVOZELANDSKI ŠPINATRiječ je o zeljastoj biljci koja potječe s Novog Zelanda i Tasmanije te biljci koja s bota-ničkog gledišta nema nikakvih sličnosti sa klasičnim špinatom. A u toplijim područ-jima novozelandski špinat višegodišnja je biljka koju ćete tijekom ljetnih vrućina uspješno moći uzgojiti, što pak nije slučaj s uobičajenom vrstom špinata.

Naime, novozelandski špi-nat dobro raste u toploj i vlažnoj klimi te se, su-

kladno tomu, izvanredno udo-maćio i na našem podneblju. S druge strane, našim je povrćari-ma znano kako tzv. obični špinat tijekom ljeta nipošto kvalitetno ne uspijevaju uzgojiti. To je ra-zumljivo s obzirom da u uvjeti-ma visokih temperatura, koje su redovite u ljetnim mjesecima, i pod utjecajem dugog dana spomenuti špinat obično i pro-cvate. Stoga se pojavilo rješenje

u vidu novozelan-dskog špinata. On za ljetnih mjeseci nesmetano raste i razvija se, što znači da mu velike vru-ćine ne smetaju, već mu naprotiv veoma gode. Do-voljno je osigurati povremeno pravo-dobno zalijevanje i «ljetni» špinat će vrlo brzo formirati dugu i bujno razgranatu poleglu stabljiku čije listove beremo sve do kasne je-seni. Njegove pak listove i mlade izboje pripremamo na isti način kao i špinat. Najviše se priprema-ju kuhana jela premda se mladi izboji mogu jesti i svježi u vidu salata.

Biološke posebnostiNovozelandski špinat ima

trokutaste malo naborane listo-ve koji su nešto manji i sočniji od uobičajenog i puno nam poznati-jeg špinata. Listovi su jednostav-ni, glatki, debeli, do 7 cm dugi i 4-5 cm široki. Rastu na zeljastoj stabljici koja je polupuzava i koja može doseći do jedan metar u promjeru. Cvjetovi su u pazuhu

listova, smješteni na kratkim stapkama i imaju žutozelenu boju. Višesjemeni plod je specifičnoga zvonolikog oblika s četiri roščića pri vrhu, maslinastoze-lene boje, a sadrži do osam sjemenki. Zahvaljujući snaž-nom i iznimno raz-granatom korijenu

novozelandski špinat dobro podnosi sušu, premda za veće i bolje prinose moramo osigurati ravnomjernu opskrbu vodom. I dok u toplijem ambijentu uspješ-no raste, njegov uzgoj znatnije ograničavaju niske temperature te se za biljke kritičnim smatraju temperature ispod ništice.

Način uzgojaSlično ostalom lisnatom po-

vrću novozelandski špinat u plo-doredu dolazi na drugo mjesto, i to nakon kupusnjača i plodovi-tog povrća. Uzgaja se izravnom sjetvom sjemena ali uz uvjet da se sa sjetvom počinje nešto ka-snije tj. tek kada se temperature tla podignu iznad 20-tak stup-njeva C. Zbog nešto čvršćih ovoj-

nica i dugog nicanja prije sjetve se prakticira namakanje sjemena u mlakoj vodi u trajanju od 24 sata. Međutim, na taj način pri-premljeno sjeme moramo sijati isključivo u vlažno tlo. Sije se na razmak redova od 80 do 90 cm i 30 do 40 cm u redu. Pošto posi-jane biljke u početku sporo rastu nužno ih je redovito okopavati, a sve kako bi ih štitili od štetnih korova i kako bi razbili pokoricu, te time gubitak vode iz tla sveli na najmanju moguću mjeru. S okopavanjem se nastavlja sve dok biljke dobro ne pokriju tlo.

Berba Berba može započeti 40 do

50 dana nakon nicanja, s tim da se beru isključivo dobro razvi-jeni listovi ili se pak beru mladi izboji do 20 cm duljine s 5 do 6 dobro razvijenih listova. Ustvari režemo vršnih desetak centime-tara grana a na svakoj ostavimo po nekoliko listova. U pazušcima ostavljenih listova formirat će se novi izboji koji se opet režu ali tek kada dovoljno narastu. Na spo-menuti način stalno potičemo grananje biljke i stvaranje novih, mladih izboja što znači da se no-vozelandski špinat obično bere jednom tjedno sve do prvih mra-zeva. Bitno je napomenuti kako stariji listovi i izboji nisu jestivi jer sadrže previše celuloznih vlaka-na. A jednom posijan i uzgojen trajno ostaje u povrtnjaku iz ra-zloga što će neugledni žućkasti cvjetovi redovito donijeti sjeme koje kada dospije u tlo zadržava klijavost sve do naredne sezone. Ali, nemojte brinuti! U sjemen-skom asortimanu Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu svim ljubiteljima egzotičnog osigurali su, pored ostalih neuobičajenih povrtnih vrsta, i dovoljne količi-ne prigodno pakiranog sjemena novozelandskog špinata.


13

Piše: Silvio škRokov, diPl. ing.

Novozelandski špinat

Sjeme novozelandskogšpinata

KOMORAČizmeđu hrane i lijeka

Komorač ili finocchio je jednogodišnja ili dvogodiš-nja biljka koja se tek sporadično uzgaja u našim obi-teljskim povrtnjacima. Ništa začuđujuće, jer radi se o biljci čija su nam ljekovita i prehrambena svojstva na-žalost malo poznata. Međutim, kada ga pobliže upo-znamo, zasigurno ćemo promijeniti svoje mišljenje!

Komorač potječe iz po-dručja oko Sredozemnog mora, gdje je i danas ra-

sprostranjen u samonikloj flori. Kod nas također raste po kame-njarima sredozemnog područ-ja gdje se kao divlji i samonikli može pronaći uz rubove polja i putova. Za sada ga vrlo rijetko možemo uočiti u hercegovač-kim povrtnjacima. To začuđuje s obzirom na činjenicu da njego-vo sjeme ipak redovito možemo pronaći u svim bolje opskrblje-nim hercegovačkim poljolje-karnama. Obično se vrećice ko-moračevog sjemena uvoze iz Italije, gdje je njegova primjena, kao ljekovite biljke, poznata još od pradavnih vremena (od 15. stoljeća) i gdje se on intenzivno uzgaja na površinama od preko 15 000 hektara.

Kako izgleda komorač?Stabljika komorača je šuplja

i razgranata, s perastim tamno-crvenim duboko urezanim li-stovima. Stabljika obično može narasti 100-120 cm u visinu, a u tehnološkoj zriobi ona formira krupnu, čvrstu i ovalno spljo-štenu lukovicu. S druge strane, komorač ima dobro razvijen i razgranat vretenasti korijen. Plod je rebrasti kalavac s dvije sjemenke. Okus mu je sladak a cijela biljka širi karakterističan začinski miris. Biljka obiluje mi-neralima (kalij, fosfor, kalcij, ma-gnezij, željezo), premda nije za-nemariv ni sadržaj eteričnih ulja, bjelančevina, šećera, masti kao i vitaminima. Zbog svega toga odličan je dodatak salatama, umacima i janjetini, varivima i

preljevima. A dodavanje komo-rača namirnicama neće značaj-nije povećati kalorijski izračun jer se u jelo stavlja u malim koli-činama. Spomenimo kako u 100 grama sjemenki ima oko 340 ka-lorija, listića oko 280 dok sušeni krije 250 kalorija.

Način uzgojaKomorač se obično uzgaja

nakon kultura obilno gnojenih organskim gnojivima. Uzgoj u monokulturi nipošto ne podno-si pa na istu površinu ponovno dolazi tek nakon 3 do 4 godine. U kontinentalnom podneblju komorač se uzgaja kao jesenska

kultura što znači da se sije u lip-nju a bere u listopadu ili stude-nome. Može se sijati direktno ili se pak uzgaja iz presadnica, što je puno i sigurnije. Naime, sjeme komorača nejednolično niče pa se preporuča proizvodnja pre-sadnica, za što nam je potrebno između 30 i 40 dana. U nešto to-plijem klimatu i priobalnom po-dručju prednost se uvijek daje jesenskom i zimskom uzgoju. U tu svrhu komorač se sije u kolo-vozu a bere tijekom cijele zime. Sjetva se obavlja na međuredni razmak od 50 cm dok razmak u redu treba iznositi 6-8 cm. Kada se posijane biljke malo razviju,

vrši se njihovo prorjeđivanje na razmak od 15-20 cm (biljka od biljke). Kada se sade presadnice, onda se odmah prakticira sadnja na razmak 50 x 15-20 cm.

Kulinarske vrijednostikomorača

Berba komorača se obavlja na način da se glavice odrežu malo iznad korijena. Nakon toga potrebno je odrezati i dva vanj-ska lista rukavca i sve lišće osim onog najmlađeg. Za jelo se kori-sti zadebljali lisni rukavac. Dru-gim riječima, berba komorača se prakticira kada su zadebljale lisne drške dosegnule deblji-nu u promjeru od oko 10 cm. A upravo se od zadebljalih bijelih osnova listova komorača prave različite vrste salata ili variva. Međutim, kako su eterična ulja komorača izuzetno hlapljiva, svježe listiće u jelo treba umije-šati tek pred kraj kuhanja. Talija-ni pak najčešće prakticiraju lisne rukavce i najmlađe lišće komo-rača narezati na tanke ploške te koristiti u vidu salata, premda ih nerijetko jedu i svježe za apetit prije obroka, slično kao i celer rebraš. U slučaju da ga proizve-demo u nešto većim količinama, komorač možemo uskladištiti na temperaturi od 0 do 2 stupnja C i relativnoj vlazi zraka od 97 posto u trajanju od 15 do 20 dana.

14



Cvijet komorača

Komorač se dosta koristi u kulinarstvu

PEPEO otpad ili gnojivo?Pepelom danas raspolažu mnoga domaćinstva. Međutim, malo je znano kako određene količine pepela uspješ-no možemo koristiti kao gnojivo za kvalitetne duhane, krumpir, voće, vinovu lozu i rajčicu. Drugim riječima, pe-peo možemo svrstati u različite kategorije ali nipošto u otpad.

Danas na području Herce-govine imamo još uvijek veliki broj domaćinsta-

va koja se jednim dijelom griju na drva. A upravo pepeo drve-ta sadržava mnoštvo korisnih hranjivih tvari koje možemo upotrijebiti u poljoprivrednoj proizvodnji. Ustvari, sami pepeo ovisi od vrste drveta i njegovog podrijetla, ali se općenito može reći kako ono sadržava 10 po-sto kalija, 5 posto fosfora, veće količine kalcija kao i veliki broj korisnih mikroelemenata. Zbog toga se pepeo obično i svrstava u kalijeva gnojiva, tim više što se kalij u pepelu nalazi u povolj-nom kemijskom obliku. Ipak, bitno je naglasiti kako u pepelu nemamo dušika iz razloga što on prilikom sagorijevanja odlazi u zrak. Osim toga, kada u ovom smislu govorimo o pepelu, tu prije svega mislimo na pepeo dr-veta, a nipošto na pepeo ugljena (pepeo ugljena sadržava svega 0,12 posto kalija).

Pepeo je idealanza kisela tla!

Primjena pepela posebno se preporuča na područjima s kise-lim tipovima zemljišta. Naime,

pepeo je alkalne reakcije (sadr-žava mnogo vapna) i sukladno tomu koristi se za smanjenje kiselosti zemljišta te se, logično, ne treba koristiti na slanim (al-kalnim) tipovima tala. Međutim, bitno je napomenuti kako se pepeo po poljoprivrednim po-vršinama svakako treba rasipati tijekom jeseni i to neposredno pred sjetvu i sadnju (7-14 dana). Ukoliko pak u zalihama imamo veće količine pepela koje su proizašle iz hladne zime (više se koristila drva za ogrjev) pe-peo možemo razbacivati čak i tijekom proljeća. Obično se u tu svrhu pepeo rasprostire po po-vršini tla u sloju od nekoliko cm (3-5) i potom motokultivatorom izmiješa sa zemljom. Dakako da se to uglavnom prakticira na ma-njim obiteljskim povrtnjacima, u voćnjacima i vinogradima, što je jednim dijelom i shvatljivo, jer je vrlo teško osigurati veće količi-ne ovog korisnog materijala. To je jedino moguće ukoliko se u blizini nalaze dostupne veća od-lagališta pepela koje se obično i susreću samo u krugovima ter-moelektrana. A na iznimno veli-kim površinama količine primije-njenog pepela kreću se od 1 do 2 tone po hektaru, što opet ovisi od stanja tla i vrste uzgajane kul-

ture. Ipak, nužno je shvatiti kako sam pepeo nipošto neće biti do-statan, već je u gnojidbi nužno koristiti i odgovarajuće količine mineralnih gnojiva s poveća-nim sadržajem dušika i fosfora. Tek tada primjena pepela kao gnojiva u poljoprivredi dobiva na punom značenju. I na kraju, spomenimo kako je dokazano da tla posipana i gnojena pepe-lom puno manje privlače štetne insekte čime njegovo korištenje na manjim poljoprivrednim gaz-dinstvima puno više dobiva na značenju.

Primjena kreča Često se od poljoprivrednika

amatera može čuti kako su oko svojih voćaka (obično kajsija i trešanja) razbacali odgovarajuću dozu kreča da bi «otjerali» opa-snog žilogriza ili su pak ispod luka unijeli kreč kako u nasad ne bi došao sveprisutni «lukov crv». Međutim, gledano sa struč-ne strane to je vrlo neoprezno iz razloga što smo tim postupkom napravili više štete nego koristi. Prije svega, krečom se ne može niti uništiti niti «otjerati» žilogriz a pogotovo otkloniti napad lu-kove muhe. Uostalom, nadam se da su to do sada već i oni najtvr-dokorniji, nazovi poljoprivred-

nici, i uočili. Osim toga, ta mjera se primjenjuje samo kod kiselih zemljišta i samo za određene kulture. Dakle, kreč se istina može koristiti prije sjetve lucer-ne, sadnje duhana, repe i raznog povrća te prije podizanja voćnja-ka i vinograda (pri rigolovanju), ali nipošto na alkanim tipovima tala. S druge strane, pred sadnju krumpira to se nikako i ne čini iz razloga što time u većoj mje-ri umanjujemo njegov prinos i kakvoću. Zbog toga, ukoliko baš nemate iskustva u ovim delikat-nim stvarima vezanim za poljo-privredu, barem budite toliko razumni da kreč ne ubacujete u tlo koje obiluje kamenom kreč-njakom, što je svojstveno za veći dio Hercegovine. Ili se, još bolje, posavjetujete sa stručnom oso-bom iz ove oblasti agronomije!


15

Piše: nino Rotim, diPl. ing.Pepeo kao gnojivo Velike količine pepela ostaju neiskorištene

HERCEGOVAČKOG KAMENJARABadem je vrlo stara voćarska kultura koja potječe iz Zapadne Azije i Grčke, odakle je u 5. stoljeću p.n.e. prenesen u Italiju i Afriku. Zbog svojih vrijednih odlika badem se proširio gotovo po cijelom svijetu i danas spada u najraširenije voćne vrste.

Badem predstavlja cijenje-no, vrlo kalorično i hranjivo voće, kako na domaćem,

tako i na inozemnom tržištu. Plo-dovi sadrže kvalitetne masnoće, bjelančevine, ugljikohidrate, mi-neralne i aromatske tvari, te vi-tamine. Osim velike upotrebe u domaćem kulinarstvu, značajna je njegova uloga i u prehrambe-noj, farmaceutskoj, konditorskoj i kozmetičkoj industriji. Kod nas uglavnom preovladavaju sorte čija je proizvodnja nestabilna i niska. Zbog toga je potražnja daleko veća od proizvodnje i smatra se da domaćom proi-zvodnjom podmirujemo jedva desetak posto stvarnih potreba.

Ekološki uvjeti uzgojaŠto se tiče zahtjeva badema

prema klimatskim faktorima, pri-je svega moramo voditi računa o niskim temperaturama. Badem je jako osjetljiv na niske tempe-rature u periodu prije cvatnje, za vrijeme cvatnje i nakon oplod-nje. Najosjetljiviji su tek zamet-nuti plodovi (stradaju već na minus 10 C) i osjetljivi su sve dok ne postignu razvijenost od oko 3 cm. S druge strane, badem do-bro podnosi visoke temperature i veoma je otporan na ožegoti-ne, pa ga s pravom smatraju ti-

pičnom mediteranskom biljkom. Što se tiče zahtjeva prema obo-rinama, poznato je da badem može uspijevati i u Tunisu gdje se zadovoljava sa skromnih 420 mm. Međutim, za badem je vrlo važno da ima dovoljne količine oborina u vrijeme intenzivnog rasta vegetativnih i generativnih organa (mladica i plodova). Kod nas se badem ne navodnjava, ali ako želimo osigurati visoke i sta-bilnije prirode moramo ga i nata-pati, jer je dokazano da sve sorte daju veće i kvalitetnije prirode uz navodnjavanje. Na taj način ćemo ostvariti i veću dobit jer se prirodi mogu povećati i za 40 %. Treba napomenuti da u vrijeme dozrijevanja plod nema potrebu za navodnjavanjem jer on otpu-šta vodu. Također, pogrešno je mišljenje da badem uspijeva na svakom tlu, pa ukoliko želimo veće prirode treba ga uzgajati na dubokim, dobro dreniranim tlima ilovastog tipa, neutralne reakcije. Kisela i vlažna tla treba izbjegavati jer na njima badem brzo propada.

Podloge U uzgoju badema koristi se

veliki broj različitih (vegetativnih i generativnih) podloga. Ipak, najveći značaj imaju sjemenjaci badema, sjemenjaci vinogra-darske breskve, hibridi između

breskve i badema, različite šljive (požegače, julijanke i džanarike), te sijanac marelice. Međutim, za uzgoj badema se mogu kori-stiti i vegetativne podloge koje se mogu vegetativno razmno-žavati, kao izdanci bjelošljive, požegače, petrovače, julijanke, bromptona, damasvenke, mari-jane, te hibridi badem x breskva (GF 557 i GF 677).

IZBOR SORTE Danas u svijetu postoji veliki

broj sorti badema (po nekim au-torima i 2000) koje se uglavnom dijele prema tvrdoći ljuske, oku-su i vremenu cvatnje.

Nonpariel je najbolja i vrlo raširena sorta badema koja po-tječe iz SAD-a. U proizvodnju je uvedena davne 1879. godine. Stablo je bujno do srednje buj-no, a cvatnja je srednje rana do kasna. Plodovi dozrijevaju u dru-goj dekadi kolovoza ili počet-kom rujna. Autosterilna je sorta, dobre rodnosti. Može se uzgajati i u mediteranskom području, pod uvjetom da se radi o dobro zaštićenim položajima.

Knez Črnomir je sorta koja potječe s otoka Korčule. Stabla su vrlo bujna, razgranate krošnje i srednje rodnosti. Cvate srednje kasno, a dozrijeva srednje rano. Randman jezgra iznosi oko 43 %, a nema dvostrukih sjemenki

u plodu. Uzgaja se u mediteran-skom području.

Texas je sorta nastala u SAD kao spontani sjemenjak sorte Languedoc. Razvija bujna stabla uspravnog rasta. Cvate kasno, a rađa redovito i obilno. Dozrijeva kasno i oko 35 posto plodova ima po dvije sjemenke. Randman iznosi oko 48 %. Traži dosta topli-ne pa je prikladna isključivo za mediteransko područje.

Troito je talijanska sorta čija su stabla srednje bujnog rasta sa širokim krošnjama. Postoje dva tipa tj. klona ove sorte. Jedan

je proširen u Grčkoj i u nas, a drugi u Italiji.

Grčki tip je rod-niji ali ima manji randman od tali-

janskog. Samooplodna je sorta koja kasno cvate

i rano dozrijeva. Jezgro je od-lične kakvoće i odličnog okusa. Zbog niza dobrih odlika ova sor-ta zaslužuje u novim bajamicima vodeće mjesto. U Dalmaciji po-kazuje odlične rezultate.

Primorskij je ruska sorta koja razvija srednje bujna stabla s rastresitim krošnjama. Otporna je na mrazeve i bolesti. Rodnost je dobra i redovita. Randman jez-gra iznosi 56 %, a nema plodova s dvije sjemenke. Preporučuje se za uzgoj u mediteranskom po-dručju.

Tradicionalna pučka kuhi-nja od davnina je koristila slatki badem kao ljekovito sredstvo protiv žgaravice i bolova od želučanog čira. Ulje iz badema-pozitivno djeluje kod liječenja upala mnogih organa, nervnih oboljenja, infektivnih bolesti i niza drugih negativnih promje-na u organizmu, pa ne trebamo zanemariti ni bademovo ljekovi-to svojstvo.

BADEM VOĆKA

16


Piše: mladen kaRačiĆ, diPl. ing.

Badem u cvatnji

ZNAČENJE PLODOVA SMOKVESmokva predstavlja tipičnu mediteransku voćnu vrstu kojoj iznimno dobro odgo-vara toplo podneblje. To znači da se smokva uspješno može uzgojiti u suhoj i vrućoj klimi u kojoj ostale voćne vrste teško i uspijevaju.

Smokva također pretjerano nije izbirljiva ni prema tlu pa se na području južne Herce-

govine veoma dobro prilagodila sušnijim uvjetima uzgoja i nešto kamenitijem tlu. Čak, zamjetno je da njena stabla uzgojena u na-šem, nešto «surovijem» klimatu, redovito daju hranjive i vrlo uku-sne plodove, visoke kakvoće. Tim više što u Hercegovini, ukoliko izuzmemo nekoliko industrijskih pogona i tvornica koje nemaju adekvatne filtre i prečistače, nema ni ozbiljnijih zagađivača okoline. A potencijalnih zagađivača uop-će nema na samom jugu naše zemlje, na čijem se podneblju i nalaze vodeći proizvodni nasadi ove skromne i nadasve cijenje-ne voćne vrste. Stoga plodove smokava uzgojene na području Hercegovine možemo i trebamo svrstati u prepoznatljiv ekološki proizvod tj. brand.

Broj stabala smokvestalno opada

Međutim, žalosna je činjenica da smokva laganim tempom gubi primat na području Hercegovine te se i pored svih blagodati pri-rode broj njenih stabala na na-šem području rapidno smanjuje. Drugim riječima, nema velikih i ozbiljnijih nasada koji mogu kon-kurirati uvozu i koji mogu ostva-riti ozbiljniji uspjeh na domaćem tržištu. Zato nas ne veseli činje-nično stanje kako danas smokva predstavlja tek sporadičnu voćnu vrstu na hercegovačkim okućni-cama, prisutnu samo za podmi-

renje potreba domaćinstva. A uz malo podrške i poticaja smokva bi zasigurno, s gospodarskog gledišta, mogla postati respekta-bilna voćna vrsta koju bi čak, uz malo ulaganja, mogli u određe-nim količinama i izvoziti.

Jer nikoga ravnodušnim ne može ostaviti njen sočan i sladak plod koji sadržava 88,1 posto vode, 1,30 posto bjelančevina, 0,20 posto masti, 7,60 posto ugljikohidrata, 2,20 posto vlaka-na i 0,60 posto minerala. Bitno je napomenuti kako svježe smokve u 100 grama kriju 80 kalorija. S druge strane, višak njenih plodo-va može se i osušiti jer oni tada sadržavaju obilje kalcija (u 100 gr nalazi se 144 mg kalcija), a bogati su i kalijem, fosforom, magne-zijem, bakrom i željezom. Zbog svega navedenog, svježu i suhu smokvu, nutricionisti iznimno cijene te posebno preporučuju za jačanje kostiju. Naime, idealna kombinacija kalcija i fosfora omo-gućava i najbolju apsorpciju ova dva minerala, čineći tako smokvu pravim graditeljem kostiju.

A kao posljedica sušenja suhe smokve sadržavaju znatno manje vode i to 23,00 posto, 4,30 posto bjelančevina, 1,30 posto masti, 63,40 ugljikohidrata, 5,6 posto vlakana i 2,4 posto minerala. Po-što proces sušenja smokava traje relativno dugo, dolazi do velikog gubitka vitamina i vode, što zna-či da se povećava energetska a smanjuje nutritivna vrijednost plodova. Moramo imati na umu i činjenicu da sastav svježih i osu-šenih plodova u određenoj mjeri ovisi i od sorte analizirane smo-

kve, podneblja uzgoja te pedokli-matskih uvjeta uzgoja.

Dakle, dok svježe smokve sa-državaju uravnoteženi sastav vi-tamina to s osušenim plodovima nije slučaj. Ipak, suhe smokve su zahvaljujući svom osnovnom sa-držaju (ugljikohidratima, vlakni-ma i dr.) s energetskog gledišta vrlo kalorične. Tako u 100 grama suhih smokava imamo oko 270 kalorija, što će reći kako one imaju izrazito visoku energetsku vrijed-nost pa su pogodne za prehranu osoba izloženih velikim fizičkim i mentalnim naporima. Stoga nije ni čudo da su u davnim vreme-nima suhe smokve korištene kao veliki dio obroka tadašnjoj vojsci. Ali, pošto je u nutricionističkom smislu suha smokva energetski veoma stimulativna namirnica kao takvu je uvijek treba konzu-mirati u jutarnjim satima, na po-četku radnog dana.

Koliko je pak značenje smo-kava najbolje se očituje u činjeni-ci kako su u njihovim plodovima identificirane i razne fitokemikali-je (polifenoli, kumarini, benzalde-hidi) koje su pokazale određenu aktivnost protiv zloćudnih sta-nica tumora, zbog čega smokvu jednim dijelom možemo uvrstiti u voćke čije plodove odlikuju svojstva da utječu na prevenci-ju ove zloćudne bolesti. Čak što više, zbog prisustva netopljivih vlakana konzumiranje smokvinih plodova smanjuje rizik obolijeva-nja od karcinoma debelog crije-va, dok također prisutna topljiva vlakna smanjuju razinu koleste-rola u krvi.

Međutim, i mnoga druga lje-kovita svojstva pridaju se smo-kvama. Njeni plodovi obnavljaju organizam iscrpljen od bolesti te cijelom organizmu pružaju novu snagu i elan. Korisne su i za oso-be kojima pucaju usnice, jezik ili sluznica u usnoj šupljini. U pre-hrani se posebno preporučuju za poboljšanje probave jer su zahva-ljujući velikom postotku celuloze izvrsno laksativno sredstvo. Na-dalje, sitne sjemenke imaju svoj-

stvo da potiču peristaltiku crijeva, olakšavajući čišćenje organizma i održavajući debelo crijevo čistim. Smokve su korisne i kao blago umirujuće sredstvo premda su dobre i za povećanje bubrežne aktivnosti. A pomoću samo ne-koliko plodova smokava dnevno možemo za zdravu floru crijeva napraviti više nego s bilo kojom drugom namirnicom ili tabletom iz ljekarne. Povrh svega, zbog velike količine alkala njeni plo-dovi korisni su svima koji se žele odviknuti od pušenja. Ne smije-mo izostaviti ni činjenicu kako se mliječnim sokom, koji se pojavi čim se otkine zelena smokva, od davnina liječe bradavice, razni li-šajevi i manje ranice. Na priobalju se čak kod ujeda kukaca praktici-ra praviti oblog od suhe smokve na način da se ona jednostavno raspolovi i privije na ozlijeđeno mjesto.

S druge strane, apsolutno sve slastice od suhe i svježe smokve nutricionisti diljem svijeta predla-žu za prehranu djece i adolesce-nata iz razloga što obiluju mine-ralima poželjnim za pravilan te zdrav rast i razvoj. Smokva može predstavljati i hranjivu užinu lake probave za djecu te daleko bolju alternativu od slatkiša. Međutim, svakako je bitno napomenuti kako smokve ne smiju konzu-mirati dijabetičari, osobe s jakim gastritičnim tegobama te svi oni koji su alergični na njene plodove i proizvode (prerađevine).


17

Piše: nino Rotim, diPl. ing.

Plodovi smokve izuzetno ljekoviti

GRAHOV ŽIŽAK - OPASAN ŠTETNIK GRAHAMeđu većim brojem štetnika koji pričinjavaju štete na grahu posebno se ističe grahov žižak. Štete pričinjava na polju i skladištu. Štete su poznate pod nazivom «žižljivost graha».

Grahov žižak napada više vrsta uskladištenih ma-hunarki, primjerice grah,

leću, bob, slanutak i još neke druge. No s obzirom na opseg potrošnje navedenih mahunar-ki, grahov žižak najveće znače-nje ima kao štetnik graha.

Grah – važna živežnanamirnica

Grah, ali i neke druge mahu-narke, je u mnogim domaćinstvi-ma veoma cijenjena živežna na-mirnica koja se posebno tijekom zime rado jede. Stoga ga mnoge domaćice spremaju za zimnicu. No, često pod kraj zime ili po-četkom proljeća otkrivaju da im je grah žižljiv. Bivaju neugodno iznenađene tim više jer znaju da su za zimnicu spremile zdrav, tj. neoštećen grah. Međutim, one zaboravljaju da je to moguće, i to iz dva razloga. Naime, premda prilikom uskladištenja na zrnima graha nije bilo vidljivih oštećenja (izlaznih okruglastih otvora od odraslih kornjaša) u tim zrnima su ipak mogle biti prisutne sitne ličinke koje zbog malih dimen-zija tijela prilikom ubušivanja u zrno ne ostavljaju vidljiv trag. Dakle, radi se o skrivenoj zarazi.

Grahov žižakse razvija i u polju

Treba, znati da grahov žižak, iako se smatra skladišnim štet-nikom, može se razvijati i izvan skladišta. U našim uvjetima obič-no se jedna generacija počinje razvijati u polju i to češće na grahu «trkljašu» nego na grahu

«čučavcu». U prirodi se odrasli kornjaši javljaju od kraja lipnja do rujna. Ženka jaja odlaže u mahunu koja se nalazi u fazi sa-zrijevanja, posebno one koje po-činju raspucavati. Ukoliko nema raspucanih mahuna, tada ženka progriza mahunu na šavu i kroz napravljeni otvor odlaže jaja u mahunu. Nakon određenog vremena dolazi do pojave ličin-ki koje se ubušuju u zrna gdje započinju razvoj, a nakon što se grah obere i unese u skladište, ličinke nastavljaju razvoj u skla-dištu.

Važnost pravilnogskladištenja graha

Drugo i daleko češće mjesto na kojem dolazi do nevidljivog ubušivanja ličinki grahovog žiš-ka u zrna graha jest mjesto gdje se grah skladišti. Naime, gotovo u svim domaćinstvima grah se skladišti za zimnicu u istoj pro-storiji. Kako tijekom zime sav grah obično ne biva utrošen, to se žižak nastavlja razvijati, bu-dući se u zatvorenom prostoru može neprestano razvijati. Tako odrasli kornjaši ostaju u prosto-riji gdje je držan grah, odnosno još se drže ne utrošene količine i ženke odlažu jaja na površinu zrna novouskladištenog graha. Dovoljno je da se pojavi samo nekoliko desetina ženki pa da najveći broj zrna novouskladište-nog graha bude zaražen. Kada iz jaja, a koja uglavnom ostaju nevidljiva za domaćice, iziđu li-činke, one se odmah ubušuju u unutrašnjost zrna i pri tome ne ostavljaju vidljiv otvor. Ličinke se unutar zrna razvijaju kraće ili du-lje vrijeme, što prvenstveno za-visi od temperature. Razvitak do

pojave odraslog kornjaša obično traje 40 – 50 dana. Hraneći se u zrnu, ličinka izgriza unutrašnjost zrna, a pri kraju razvoja dolazi do ovojnice zrna koju iznutra izgri-ze ostavljajući samo tanku opnu koju formirani kornjaš probija i izlazi vani. Na tom mjestu na-staje okruglasti otvor. U slučaju jačeg napada zrno može biti go-tovo potpuno izjedeno.

Kako zaštititi grahZaštita uskladištenog graha

od napada grahovog žiška nije teška. Prije svega grah treba skladištiti u prostorijama koje su potpuno čista i u kojima nema ostataka «starog graha». Ako pak dođe do zaraze grahovim žiškom, a radi se o manjim koli-činama može se koristiti fizikalna metoda zaštite primjenom niskih temperatura. Dobra strana fizi-kalnog metoda uništavanja gra-

hova žiška jest i velika efikasnost bez obzira u kojem razvojnom stadiju se žižak nalazi u zrnu. Po-red toga, kada se za suzbijanje žiška koristi niska temperatura, ta metoda je veoma jednostav-na, a danas ga je moguće izvesti gotovo u svim domaćinstvima. Prije nego što se primijeni nave-dena metoda suzbijanja graho-va žiška, prostoriju u kojoj će se smjestiti tretmanu podvrgnuti grah treba temeljito očistiti i iz nje ukloniti ostatke neutroše-nog graha iz prethodne godine. Kupljeni ili na domaćinstvu pro-izvedeni grah koji će se ostaviti za zimnicu prije uskladištenja treba staviti u zamrzivač, gdje ostaje određeno vrijeme. Koliko će grah ostati u zamrzivaču, zavi-si od toga koliko se temperatura spušta ispod ništice. Naime, gra-hov žižak ugiba već na tempe-raturi od - 4 ºC za šest dana, na temperaturi od – 10 ºC za 12 sati, a na temperaturi od – 18 ºC za samo tri sata.

18


Piše: maRio ĆuBela, diPl. ing

Grahov žižak na oštećenom zrnu

Oštećene sjemenke grahaZaraza još u polju

PRASKAna rubu zaboravaVinogradarska breskva se od davnina uzgaja na po-dručju Hercegovine. Obično su njena pojedinačna sta-bla uzgajana uz rub vinograda, zbog čega je uostalom i dobila prefiks vinogradarska. Međutim, na našem po-dručju vinogradarska breskva udomaćila se i pod nazi-vom praska.

Samo rijetki rasadnici u svom asortimanu pored ostalih voćnih vrsta nude

i pokoju sadnicu vinogradarske breskve ili praske. Ali, to ne znači da smo na prasku zaboravili jer potražnje za njenim sadnicama dakako ima. I bit će je sve više, iz razloga što se radi o stablima koja se dobro razvijaju bez neke posebne njege. Čak se i obrada tla oko njenih stabala ne prakti-cira, već je ona uzgredna i obav-lja se uz glavnu kulturu-vinovu lozu. Naime, u Hercegovini su se praske uzgajale uz vinogra-de i to čisto sporadično, te su se «njegovale» na isti način kao i vinova loza. Drugim riječima, kada bi se gnojila loza i kada bi se obrađivalo tlo u vinogradima, isto se činilo i s praskama. Jed-nak je slučaj i sa zaštitom-u da-nima kada bi se vinograd prskao protiv plamenjače ili pepelnice istim sredstvima bi se ujedno pr-skale i praske. A to bi bilo sasvim dovoljno jer bi njena stabla bila uglavnom zdrava i redovito bi obilno plodonosila.

Otpornost-osnovnaprednost prasaka!

Prasku je u prošlosti her-cegovački seljak znao cijeniti iz razloga što je malo tražila, a opet puno davala. Jer kada po-gledamo iz današnje perspekti-ve-uzgojiti breskvu na amaterski način, na okućnici predstavlja pravu fantaziju. Jer obično u vrijeme prolistavanja bresaka imamo i kišno vrijeme, što auto-matski dovodi do pojave kovrča-vosti lišća (tafrina), a što je teško ili gotovo nemoguće spriječiti bez učestalih prskanja i zaštite pesticidima. A za «pomoć» se voćari amateri javljaju tek kada se bolest manifestira i kada se već ništa ne može ni učiniti. Jed-nostavno rečeno, breskvu us-pijevaju zaštititi i uzgojiti samo profesionalci koji redovito pro-vode i prskanja pesticidima. A kada je sačuvaju od raznoraznih bolesti, u vrijeme zriobe plodova obično se pojave skakavci i drugi štetnici koji naprave malu, okom neprimjetnu rupicu na pokožici ploda zbog čega plodovi propa-daju u roku 24 sata. Dakle, bre-skva na okućnicama svakako da,

ali samo uz provjerenu i adekvat-nu zaštitu te opsežne mjere nje-ge. Zbog svega navedenog, uz vikendice i u sklopu amaterskih voćnjaka uvijek prednost treba davati vinogradarskim breskva-ma. One, istina, nisu ukusne kao kultivirane breskve, ali zato ni ne traže neka pretjerana ulaganja. Osim toga, stabla vinogradar-skih bresaka puno su otpornija i na niske temperature te mogu bez poteškoća podnijeti i minus 25 stupnjeva C. A uz minimal-nu njegu opet redovito rađaju i obrazuju mnoštvo sitnih plodo-va čiji prinos rijetko prelazi 10 kg po stablu.

Podloga zabreskvu i nektarinu

U voćarstvu se pak vinogra-darska breskva uglavnom koristi kao podloga za breskvu i nekta-rinu. Sjemenjak vinogradarske breskve pokazao se kao vrlo do-bra podloga za breskvu osobito ako je uzgajamo na dubokim, plodnim, dobro ocjeditim pje-skovitim ili pjeskovito-ilovastim tlima. Nadalje, u cijelom svijetu to je najviše raširena podloga za

breskvu iz razloga što ima gu-stu, dobro razgranatu i obraslu korijenovu mrežu. Breskve kale-mljene na njoj dobro rastu, rano prorode a obilno rode. Pored svega, navedena podloga je do-sta otporna prema suši ali je vrlo osjetljiva prema vlažnosti tla. Njen najveći nedostatak ogleda se u činjenici da na karbonatnim tlima dolazi do pojave kloroze ili žućenja lista, što je ujedno i naj-veći nedostatak vinogradarske breskve kao podloge. Zbog toga se u novije vrijeme za breskve uzgajane na ovoj vrsti tala prak-ticiraju nešto tolerantnije i malo skuplje GF podloge.

Bilo kako bilo, žalosna je činjenica da na prasku ne gle-damo kao na naše prirodno bo-gatstvo te je sve više ignoriramo i zapostavljamo. Možda najveća pogreška leži u činjenici da se problemom praski ozbiljnije nije pozabavila naša struka koja nije uradila gotovo ništa na njenoj selekciji. Tako danas samo zna-mo kako imamo praske s bije-lim i žutim mesom ploda, nešto sitnijeg ili krupnijeg ploda. Ako ništa, veseli činjenica da se još pokoje njeno stablo i dan danas uzgaja uz rubove hercegovačkih vinograda, a čijim mirisnim plo-dovima se tijekom rujna slade djeca i oni najmlađi.


19


Cvijet praske Zeleni plodovi praske

PITANJA I ODGOVORIBiljke u sjeni oraha

Ljubiteljica sam ukrasnih bi-ljaka koje uzgajam u svom ma-lom vrtu. Kako imam velik orah bujne krošnje, probala sam ispod njega posaditi razno cvi-jeće, ali bezuspješno. Molim vas da mi pomognete u odabiru bi-ljaka koje mogu posaditi upra-vo ispod navedenog oraha.

Iako će se pojedinim čitatelji-ma navedeno pitanje učiniti po-malo čudnim, ono nipošto nije besmisleno. Naime, želim vas upoznati s činjenicom kako orah proizvodi različite kemijske spo-jeve koji kišom isprani dospijeva-ju na okolne biljke te na taj način usporavaju i ograničavaju njihov razvoj. Upravo je zbog toga is-pod bujnog oraha teško uzgojiti biljku koja će krasiti vrt i uz sve to lijepo rasti. Drugi uzrok leži u činjenici kako orah i njegova razgranata krošnja stvaraju sjenu kroz koju ne prolazi dovoljna ko-ličina svjetlosti, a što je nužno za pravilan rast i razvoj svih ukrasnih biljaka. Stoga vam savjetujem da ispod oraha eventualno posta-vite lonce s cvijećem koje biste povremeno mogli premjestiti na sunčanije i prozračnije mjesto u vrtu. Time biste, barem jednim dijelom, uspjeli stvoriti cvjetnu raskoš i idiličnu harmoniju vrta. Uz sve to, posude s ukrasnim grmljem i cvijećem moći ćete za hladnijih i kišnih dana na vrijeme skloniti na sigurno.

Josip Brkljača, ing.

Primjena glinenih kuglica u cvjećarstvu

Molim vas da mi pojasnite kako i na koji način mogu ko-ristiti glinene ukrasne kuglice koje se prvenstveno koriste u cvjećarstvu. Zanima me koja je njihova uloga i značaj u rastu biljaka. Unaprijed zahvalna!

Glinene ukrasne kuglice kori-ste se, prije svega, u hidrokulturi jer zbog svoje strukture osigura-vaju optimalan odnos propušta-nja vode i zraka. One poput spu-žve upijaju suvišnu količinu vode i na taj način sprečavaju preko-mjerno vlaženje korijena, a ujed-no omogućavaju i njegovu bolju prozračnost. Osim toga, navede-

ne granule stvaraju savršen dre-nažni sloj, kako na dnu cvjetnih posuda, sadnih jama na otvore-nom, tako i kao međusloj koji se stavlja na cvjetni podložak u svr-hu postupnog vlaženja korijena i okolnog prostora. Posebice je to značajno za vrste koje su osjetlji-ve na višak vode ili suhi zrak. Na-vedene kuglice je također dobro koristiti i za prekrivanje površine zemlje cvjetnih posuda, jer na taj način sprečavamo rast koro-va, isparavanje vode kao i trulje-nje korjenova vrata biljke. Pored toga, razasute na površini zemlje u vrtu glinene kuglice lijepo isti-ču posađene biljke, tim više ako se u tu svrhu upotrijebe kuglice koje možete nabaviti u različitim bojama. A prije nego ih upotrije-bite, kuglice morate dobro isprati vodom, a sve kako biste uklonili eventualno prisutnu prašinu kao i štetne soli. Nadalje, valja znati da se već korištene kuglice mogu ponovno upotrebljavati osim u slučajevima kada su bile u dodiru sa zaraženim biljkama.

Josip Brkljača, ing.

Agrotehnika u nasadu mrkve

Svake godine među ostalim povrćem sijem i mrkvu za vlasti-te potrebe. Unatoč tomu što po-štujem vrijeme sjetve te ostale potrebne uzgojne mjere, redo-vito kao rezultat dobijem sitnu mrkvu zakržljalog korijena. Sto-ga vas molim da mi odgovorite je li točno da lisnu masu mrkve treba podsjeći a sve kako bi se dobilo nešto veće korijenje?

Odmah da odgovorimo kako prilikom uzgoja mrkve nije dobro posjeći njenu lisnu masu. Naime lisna masa, kao i kod drugog kor-jenastog povrća, ima ulogu hra-njenja samog korijena, što znači da ona većim dijelom utječe i na njegov razvoj. S druge strane, vi-soke temperature i mala vlažnost tla mogu biti jedan od razloga zbog kojeg korijenje vaše mrkve redovito biva malo i zakržljalo. Zato vam savjetujem da posijanu mrkvu redovito zalijevate, pose-bice u vrijeme nicanja te intenziv-nog razvoja korijena i lisne mase. Pored toga, nije dobro da se su-

višna voda zadržava na površini tla, a još je poželjno i da mrkvu sijete tj. uzgajate na dubokim tli-ma, pjeskovito-ilovaste strukture kao i na tlima bogatim humusom. Osim toga, malo je poznato kako mrkva nikako ne voli pretjera-nu gnojidbu svježim stajskim gnojem zbog čega se isključivo i gnoji mineralnim gnojivima NPK formulacije 8-16-24 (100 do 150 kg po dulumu) uz prihranu sa 30 kg KAN-a. Samo uz poštivanje na-vedenih mjera možete očekivati veći uspjeh u proizvodnji mrkve, a za sve dodatne informacije može-te se obratiti našoj savjetodavnoj službi sa sjedištem u Mostaru.

Mladen Karačić, dipl. ing.

Sadnja cijepljenog orahaU Agrocentru Sjemenarne u

Mostaru početkom ove godine kupio sam sadnicu cijepljenog oraha, pa me zanima koje godi-ne bi ona trebala stupiti na rod. Pored toga, koja je prednost navedena sadnice u odnosu na sijance oraha?

Istina je da smo zbog velike potražnje u našim voćnim ra-sadnicima ove godine nabavili i određene količine sadnica kale-mljenih oraha. A prednost nave-denih sadnica u odnosu na sijan-ce oraha ogleda se u njihovom puno ranijem stupanju na rod. Drugim riječima, kalemljeni orah (uz poštivanje osnovnih uzgojnih mjera) prorodi već treće odnosno četvrte godine uzgoja, u ovisno-sti od sorte. S druge strane, sija-nac oraha na rod dolazi tek nakon 10-tak godina uzgoja zbog čega se navedene sadnice vrlo rijetko sade. Jedina mana kalemljenih oraha, ako je tako uopće mo-žemo i nazvati, jest nešto veća cijena sadnica. Naime, sadnice kalemljenih oraha obično su tri puta skuplje u odnosu na sijance. Međutim, to je njihova realna trž-na cijena.

Nino Rotim, dipl. ing.

Uzgoj žižuleŽelio bih u svom voćnjaku

uzgojiti žižulu. Međutim, zbog nedostatka prostora imam mo-gućnosti posaditi samo jedno stablo. Stoga me interesira je li

žižula samooplodna voćna vrsta i može li se njena sadnica naba-viti na području Mostara?

Sadnice žižule mogu biti sa-mooplodne ili stranooplodne, ovisno od sorte koja je prisutna u voćnom rasadniku. Međutim, sadnice koje možete nabaviti u našem voćnom rasadniku (u Agrocentru Sjemenarne u Mosta-ru) su samooplodne, što znači da mogu donositi rod bez prisutno-sti sorte oprašivača. Samo nemoj-te oklijevati jer potražnja za sad-nicama ove ljekovite i zanimljive voćne vrste redovito nadmašuje ponudu.

Josop Brkljača,ing.

Pepelnica na ružamaImam vrt u kome je, pored

ostalog cvijeća, posađeno dese-tak ruža. Međutim, redovito se na ružama bijelog cvijeta javlja pepelnica koju do sada nisam nastojao suzbiti primjenom ke-mijskih pripravaka. Kako mi ni-šta drugo ne preostaje, možete li navesti koji se sve pripravci smiju koristiti protiv pepelnice na ružama?

Pepelnica je jedna od najraši-renijih i najopasnijih bolesti koja se javlja na ružama. Navedena bolest bitno umanjuje estetsku vrijednost ruža, ali može dovesti i do veoma slabog razvoja cvje-tova kao i cijelog grma. Inače, u pravilu su puno osjetljivije bijelo cvatuće ruže u odnosu na crvene sorte. Svakako da vam prepo-ručam primjenu kemijskih pri-pravaka i to prije svega onih na osnovi sumpora (Chromosul, Ku-mulus, Sumpor SC-80 i sl.). Ali, tre-bate biti oprezni jer kod visokih temperatura navedeni pripravci mogu prouzročiti ožegotine na li-stu. Stoga, u uvjetima “vrele” Her-cegovine treba biti oprezan s pri-mjenom navedenih pripravaka. Svakako treba ih koristiti u ranim jutarnjim ili kasnim večernjim sa-tima. Osim njih mogu se koristiti i sistemični fungicidi poput Rubi-gana, Saprola ili Bayleton specia-la. Pravilnom primjenom jednog od ovih pripravaka zasigurno ćete riješiti problem pepelnice na ružama.

Nino Rotim, dipl. ing.

20


novi križanacmandarine

ETNAKrižanje između vrsta i sorata agruma nije uvijek uspješ-no. Rijetki su križanci koji nose dobra svojstva oca i majke. No, to se nije dogodilo Institutu za voćarstvo Sveučilišta u Kataniji (Sicilija). Proizveli su vrlo zanimljiv križanac mandarine, koji bi mogao biti od značenja i nama.

Nema u voćarstvu, pa tako ni u uzgoju agruma˝, sor-te koja bi u potpunosti

zadovoljavala proizvođače i po-trošače. Uvijek im ponešto nedo-staje, ili je nečega previše. Dobro je kad se dva ekstremna svojstva križanjem mogu ispraviti, opti-mizirati. Vrlo često trebaju proći godine, ili čak desetljeća da se ta dobra svojstva provjere i isko-riste. Loša svojstva neke sorte križanjem se ne mogu izbjeći, pa se takva sorta i njihov križanac napuštaju i prestaju uzgajati. Međutim, talijanski stručnjaci La Rosa i E. Tribulato imali su sreću križajući agrume. Pri Institutu za voćarstvo Sveučilišta iz Katanije (Sicilija, Italija), u 1981. godini križali su mandarinu Unšiu sor-tu Okitsu s mandarinom Kle-mentinom, i dobili vrlo cijenjeni križanac nazvan ‘’Etna’’, prema vulkanskoj planini Etni, koja se izdiže iznad Katanije.

Osobine EtneEtna je zapravo križanac iz-

među mandarine Unšiu sorte Okitsu (majka) i Klementine do-maće (otac). Spomenuti struč-njaci htjeli su i željeli dobiti u novom križancu (hibridu) najbo-lja svojstva obaju roditelja, što im je sudeći prema rezultatima višegodišnjih pokusa u uzgoju i uspjelo. Stablo križanca Etne srednjih je veličina, zbijene kroš-nje i bez trnja. Lišće je srednjih veličina, ovalno, na vrhu zašilje-no i svijetlozelene boje. Cvijet je srednjih veličina i pojavljuje se pojedinačno ili u cvatu. Krošnja je otporna na vjetar. Plod je sred-nje krupan, u prosjeku težak 145 grama. Blago je plosnat. Omjer između širine i dužine je 1,47.

Kora ploda je tanka, fino brada-vičasta, izrazito narančaste boje i lako se odvaja od mesa. Ima kratku i čvrstu peteljku. Meso je sočno i narančaste boje. Suha tvar u soku se kreće oko 12,7 posto. Sok je vrlo ugodna okusa i bez sjemenki, u plodu čini oko 51 posto težine. Kiseline u soku (1,2-1,7 %) nešto su veće od onih u njihovih roditelja. Početak zri-obe i berbe na Siciliji započinje u drugoj polovici listopada, ali puna obojenost plodova postiže se sredinom studenoga. Ubraja se u rane talijanske sorte man-darina. Etna je pokazala visoku i redovitu rodnost. Zreli plodovi kratko vrijeme ostaju u krošnji. Zbog spomenutih svojstava, križanac Etna preporučuje se za uzgoj na Siciliji i južnoj Italiji, kao nova i dobra sorta. Predviđa joj se dobra budućnost jer objedi-njuje dobra nasljedna svojstva roditelja. Istina, nije iskazana otpornost Etne na niske tem-perature zraka, jer to svojstvo ne muči uzgajivače agruma na toploj Siciliji. Stabla Etne uzga-jaju se na podlozi gorke naran-če (Citrus aurantium). Može se zaključiti kako je Etna naslijedila krupnoću i visoku rodnost od mandarine Unšiu, sorte Okitsu, a okus od Klementine. Mandarina Etna pokazala je bolja svojstva plodova na obroncima brežu-ljaka i nešto sušnijim tlima nego na bogatijim tlima ravničarskih predjela. Na takvim tlima kora plodova je bila hrapavija i manje obojena.

Proizvodne mogućnostiKad se razmotre sva opisana

svojstva križanca Etne, istina u uvjetima na Siciliji, ipak se pojav-ljuje ideja kako bi bilo dobro taj križanac pokusno posaditi i istra-

žiti na području južne Dalmacije, posebice donjeg tijeka rijeke Neretve. U prilog toj ideji dolaze dobra proizvodna iskustva man-darine Unšiu sorte Okitsu i Kle-mentine, koji se već više od dva desetljeća uzgajaju na području Neretve i dijela Dalmacije. Zbog toga se može pretpostaviti: ako roditelji mandarine Etna podno-se klimatske i zemljišne uvjete doline donjeg tijeka rijeke Nere-tve i dobrog dijela južne i srednje Dalmacije, gdje velikim dijelom svojih svojstava zadovoljavaju proizvođače i potrošače, zašto bi se isključila mogućnost da se slično ili možda još bolje, ne bude ponašao i njihov križanac Etna. Sve spomenuto upućuje na potrebu da odgovarajuće in-stitucije priđu uvozu sadnica ili pupova, te u pokusnom uzgoju istraže biološka i gospodarska svojstva mandarine Etna na području Dalmacije, posebice donjeg toka rijeke Neretve od

Metkovića do mora. Taj pothvat može donijeti samo koristi glede uzgoja mandarine veće kakvoće, što bi obogatilo ponudu. No, po-stoje indicije da se sorta Etna već nalazi u početnom uzgoju kod nekih proizvođača na neretvan-skom području, što je dobar znak brige oko obogaćivanja sorti-menta agruma u nas. No, šteta je što u taj program nisu uključene državne institucije, čija je zadaća skrb oko introdukcije novih so-rata. Nekontrolirana introdukcija novih sorata mogla bi izazvati goleme posljedice, posebice oko unosa bolesti i štetnika koji nisu nazočni na našem području.


21

Piše: mR. Pavle BakaRiĆ

Dolina Neretve-područje proizvodnje agruma

KLOROZAsve veći problemna području Hercegovine

Kloroza ili žućenje listova nastaje zbog nedostatka željeza u tlu, a koje ima važnu ulogu u čitavom nizu fizioloških procesa u biljci. Prvi simptomi nedostatka željeza primje-ćuju se na najmlađem ili vršnom lišću mladica.

Vrlo česta pojava koja uzro-kuje žućenje listova, tzv. kloroza, najčešće se javlja

u proljeće na početku vegetacije. Nedostatak željeza je vrlo nepred-vidljiv fiziološki poremećaj koji se najčešće pojavi iznenada (u ne-koliko dana) u nasadima gdje ga ranije nije bilo, a isto tako je mo-guće da kloroza tu i brzo nestane. Željezo se u svim biljkama nalazi u manjim količinama kao mikro-element, ali ima važnu ulogu u čitavom nizu fizioloških procesa. Količina željeza u tlu je uvijek za-dovoljavajuća za biljne potrebe, ali vrlo mali dio je u otopini tla, jer je željezo uvijek vezano za druge kemijske spojeve. Biljka ga može samo usvajati u obliku željeznih (Fe) iona ili helata. Željezo je pri-sutno u svim biljnim dijelovima, a ponajviše ga ima u vršnom lišću mladica koje intenzivno rastu.

Smatraju ga jednim od glavnih odgovornih elemenata u proce-su fotosinteze. Treba istaknuti da željezo općenito utječe na pove-ćanje otpornosti biljke na sušu i niske temperature kao i prema bolestima i štetnicima.. Kloroza se najčešće pojavljuje na vapne-nim tlima (kao u Hercegovini), za-tim na težim nepropusnim tlima, kao i u godinama koje se izrazito sušne.

Simptomi napojedinim kulturama

Zbog pojave kloroze koja uzrokuje žućenje listova po-trebno je pravodobno osigurati kontinuirano pritjecanje željeza u voćke i druge kulture. U sluča-ju nedovoljne ishrane željezom pojavljuju se tipični simptomi nedostatka željeza – kloroza (žutica) na listovima. Najprije se nedostatak uoči na najmlađem ili vršnom lišću mladica. Listovi i

mladice mijenjaju boju, najprije u svjetlo-zelenu, a zatim u žutu. Listovi su slabije razvijeni, osta-ju sićušni (usporen rast), a što je karakteristično je to da samo nervatura lista (lisne žile) ostaju zelene, a ostali dio lista požuti. Još jedno svojstvo kloroze je to da žućenje listova uvijek počinje iz vršnog dijela mladica i postu-pno se spušta prema donjem dijelu, pa u najgorem slučaju cijela biljka poprimi simptome (požuti). Inače, željezo je slabo pokretljivo u biljci i sporije se prenosi u organe gdje je najpo-trebnije, stoga se žutica pojavi najprije na vrhovima mladica i listova. U vinogradima kod nas česta je pojava kloroze, zbog čega dolazi do sušenja listova (nekroza), odnosno ako se ne poduzmu adekvatne mjere, trso-vi mogu propadati. Kod vinove loze znakovi nedostatka željeza se javljaju neravnomjerno, tj. žu-ćenje se iznenada primijeti samo na pojedinim trsovima, dok su susjedni normalno razvijeni. Za-tim, kloroza se još često javlja na agrumima, većina koštičavih vo-ćaka (breskva, marelica, šljiva…), kao i na jabuci i kruški. Isto tako i aktinidija je osjetljiva na pomanj-kanje željeza osobito u početku vegetacije gdje se pojavljuje žućenje listova. Sezonsko cvije-će u saksijama često podliježe klorozi, kao i travnjaci i ukrasni grmovi, pa je stoga neophodno poduzeti odgovarajuće mjere.

Liječenje klorozeTamo gdje se pojavi kloroza

kao fiziološka bolest treba pre-ventivno i neposredno djelovati, s ciljem umanjenja eventualnih šteta. Preporuča se gnojidba že-ljeznim sulfatom «zelenom ga-licom», zatim helati željeza, kao npr. Sequestren Fe 138 SG i Flor-gen 6. Nakon primjene efekti se primjećuju već za nekoliko dana, s tim da se listovi zelene, pobolj-šava se cvatnja i boja cvjetova. Zelena galica se zaore u tlo od 1 do 3 kg kod voćaka u ovisnosti od starosti nasada, a Sequestren i Florgen 6 od 50 – 150 g po stablu. Kod agruma doza je od 5 – 10 g željeza rastvoreno u litri vode. Za koštičavo voće 4 – 6 g/l vode. Za kiwi u dva navrata godišnje u dozi od 2 g/l vode. Jabuka i kruš-ka, 2-3 puta godišnje u dozi 2 – 3 g/l vode. Vinova loza 10 – 50 g po trsu. Za sve povrtne kulture 2 g u 3 – 4 litra vode/m2 . Za travnjake 3 – 4 litre vode po m2 u dozi od 1 g. Obaviti 3 – 4 primjene godišnje u razmaku od tjedan dana. Željezo se može primijeniti i izravno uz obvezno zalijevanje kasnije. Že-ljezni helati (Sequestren i Florgen 6) su postojani u tlu za pH vrijed-nost između 4 i 9. Gnojidba že-ljezom može se primjenjivati od ožujka do rujna mjeseca.

22


Piše: goRan JuRilJ, diPl. ing.

Pripravci za suzbijanje klorozeSimptomi kloroze na vinovoj lozi Simptomi kloroze na agrumima

CVATNJA VINOVE LOZEOd cvatnje vinove loze u velikoj mjeri ovisi i krajni urod, odnosno, prinos grožđa u vinogradima. Stoga je cvatnja jedna od najvažnijih fenofaza u intenzivnoj vinogra-darskoj proizvodnji.

U seoskom žargonu Her-cegovine i danas često možemo čuti uzrečicu

«Za cvatnje ni ptica ne smije pro-letijeti vinogradom» ili «U cvatnji nemoj ni gledati u vinograd». A kako je svaka seoska tvrdnja ujedno misaona te na kraju i te-oretski potkrijepljena, takav je slučaj i s cvatnjom vinove loze. Naime, stariji su vinogradari do-bro znali kako zbog velike osjet-ljivosti vinove loze, u ovoj fazi (u cvatnji) treba izbjegavati sve agrotehničke mjere i proljetne radove (zalamanje lastara, pri-hranjivanje, zalijevanje i sl.) jer time samo možemo negativno djelovati na tijek oprašivanja i oplodnje vinove loze. Osim toga, svima nam je poznato kako nagla zahlađenja i obilne kiše za traja-nja cvatnje vrlo štetno djeluju na oplodnju vinove loze. Posebice su opasni kasni proljetni mrazevi koji mogu nanijeti nepopravljivu štetu cvijetu i tako izravno utje-cati na smanjenje uroda grožđa.

Trajanje cvatnjeTrajanje cvatnje ovisit će o

više čimbenika, te se slobodno može ustvrditi kako ona varira zavisno od vinograda do vino-grada. Uostalom to je razumljivo,

jer se vinova loza uzgaja u razli-čitim proizvodnim područjima i sa različitim sastavom sortimen-ta. Međutim, znakovito je kako jedan cvijet cvate tri do četiri dana, jedan grozd (cvat) pet do deset dana, jedan trs od osam do dvanaest dana i na koncu jedan vinograd od dvanaest do dvade-set dana. A cvatnja počinje od-vajanjem latica na osnovi cvijeta a ne pri vrhu kao kod većine dru-gih biljaka. Vrhovi latica savijaju se prema gore u obliku zvjezdi-ce, prašnici se izravnaju i izbace kapicu. Potom dolazi do oslo-bađanja peludnih zrnca koja se dalje posredstvom vjetra i kuka-ca raznose širom po vinogradu. Nakon što dođe do oprašivanja i oplodnje, iz plodnice će se ra-zviti bobica, a njuška i vrat tučka osuše se i otpadnu. Na vrhu bo-bice ostaje tamni ožiljak u obliku točkice. Spomenimo još i kako cvjetanje počinje kada dnevne temperature pređu 15 stupnjeva C, dok je optimalna tempera-tura za nesmetano oprašivanje i oplodnju negdje između 25 i 30 stupnjeva C. Međutim, za to je osim povoljne temperature neophodna i umjerena vlažnost. Drugim riječima, suho i vjetro-vito vrijeme negativno se odra-žava na oplodnju vinove loze, a što je slučaj i s kišom te naglim zahlađenjima. Ali, svi cvjetovi u

grozdu neće se oploditi te će od njih 150 do 1000, koliko ih može biti prisutno u jednom cvatu, ot-pasti oko 50 posto. Zbog te «pri-rodne selekcije» na kraju će se u jednom grozdu razviti od 100 do 700 bobica.

Prskanje s folijarnim gnoji-vima na osnovi bora

Neke sorte vinove loze uvijek imaju lošu oplodnju. Primjerice, u Hercegovini je to slučaj sa sor-tom Blatina koji ima ženski cvijet pa joj treba dobar oprašivač. Kod drugih sorti kao problem slabe oplodnje često je nedostatak bora. Kako bi se to izbjeglo, vino-vu lozu treba prskati pred cvat-nju, nekim od gnojiva na osnovi bora. Preporučamo korištenje gnojiva pod nazivom BORFAST, gnojivo koje možete miješati sa kemijskim pripravcima.

Zaštita vinograda ucvatnji-opravdano ili ne?

Tu pak postoje oprečna mi-šljenja. Naime, pojedini vinogra-dari za trajanja cvatnje ni za živu glavu ne ulaze u svoje nasade, dok drugi u uvjetima moguće pojave bolesti ipak radije lozu i zaštite. A što je ispravnije, teško je sa 100 postotnom sigurnošću reći. Zbog svega toga vinograd treba tretirati neposredno pred cvatnju nekim od dostupnih si-stemičnih fungicida, tipa Rido-mila, a sve kako bi loza što duže

vremena bila zaštićena od poja-ve biljnih bolesti. S druge stra-ne, ukoliko vinovu lozu nismo adekvatno zaštitili, puno je po-željnije tretirati vinograd i za tra-janja cvatnje, nego pustiti da ga napadne i u njega «se nastani» bolest. Time ćemo istina izgubiti dio uroda, ali će nam na koncu preostalo grožđe biti zdravo, što je uostalom i cilj vinogradarske proizvodnje.

Na kraju spomenimo kako najveći dio kultivara plemenite loze ima dvospolan cvijet, prem-da se javljaju i kultivari s funk-cionalno ženskim tipom cvjeta (zakržljali su im prašnici), kao što je to slučaj s Blatinom crnom. Zbog toga se u vinogradima pored navedenih sorti vinove loze uvijek sade i odgovarajuće količine (15-20 posto) pratećih sorata (kambuše, trnjka, vranca i dr.), a sve radi što bolje i sigurnije oplodnje. Ipak bez brige-većina kultivara europske vinove loze ima normalno razvijen dvospo-lan cvijet s tučkom i prašnicima, što znači da će bez poteškoća redovito doći do oplodnje i for-miranja bobica grozda.


23


Početak cvatnje vinove loze

Gnojivo koje pospješuje oplodnju

Veliki problemi s oplodnjom kod Blatine

TRIPSI NA KOŠTIČAVIM VOĆKAMAU slučaju jačeg napada tripsa na koštičavim voćkama dolazi do propadanja cvjetnih pupova, cvjetova i mladih plodova.

Tripsi ili se još često nazivaju resičari su kuci spljoštena, uska i izdužena tijela koje se

na krajevima sužava. Kod krilatih oblika krila su jako uska a njihovi rubovi su obrasli dugima dlači-cama koje nalikuju na rese (otud naziv resičari). Boja tijela odraslih kod većine vrsta je sivosmeđa ili sivocrna. Ličinke po izgledu sliče odraslim jedinkama a boja tijela im je različita, najčešće žućkasta ili žućkastobjeličasta.

Tripsi su veoma sitni kuci, ve-ličine tijela oko 1 – 2 mm. Dakle, radi se o najsitnijim štetnicima poljoprivrednih kultura. Među-tim, tripsi i pored tako malih tjele-snih dimenzija mogu biti veoma opasni štetnici poljoprivrednih kultura. Zbog malih tjelesnih di-menzija, te zbog manje-više skri-vena načina života tripsi mnogim voćarima zadaju mnogo briga jer najčešće u voćnjacima ne zapaža-ju njihovu prisutnost sve dok na vidjelo ne iziđu štete od njihovih oštećenja. Kako se obično javljaju u visokoj gustini populacije, da-kle javljaju se u velikoj brojnosti, to pravi mnogobrojne ubode na

mladom i sočnom staničju cvjet-nog pupa, cvijeta, lista ili mladog ploda i isisavaju sokove u kojima se nalaze asimilati koji su potreb-ni za normalan razvitak cvjetova, odnosno za normalno zametanje plodova.

U proljeće na koštičavim voćkama može se naći veći broj vrsta tripsa. Međutim na našem području su najčešće i najštetnije dvije vrsta: voćni ili kruškin trips, te breskvin trips.

Voćni ili kruškin trips – Ova vrsta tripsa napada veći broj voć-nih vrsta: trešnju, višnju, marelicu, breskvu, šljivu, bajam i krušku. Kod nas prvenstveno napada ko-štičave voćke, prije svih trešnju. U južnoj Hercegovini redovito se javljaju u visokoj brojnosti izazi-vajući štete većeg ekonomskog značaja na trešnjama, posebno na ranim sortama. Štetnik prezi-mi u tlu kao odrastao kukac. Ak-tivira se od sredine siječnja. Kada nastupi bubrenje pupova, dakle kada se počinju razmicati ljuspi-ce koje obavijaju pup, tripsi se zavlače u pupove, bodu staničje nabubrelih pupova i sišu sokove iz povrijeđenog staničja. Kada se otvore cvjetovi tripsi ostaju u nji-ma. U početku siše nektar, a kada nestane nektara, bode plodnicu i siše sokove. U godinama kada se javi u većoj brojnosti može uništiti veći broj cvjetnih pupova i cvjeto-va, što neupućeni dovode u vezu s izmrzavanjem. Kada početkom listanja nastupi pojava ličinki,

one se pretežito hrane sokovima mladih listova izazivajući njihovu deformaciji i rešetavost. Naime, staničje oštećenog dijela lista odumire, a neoštećeni dijelovi se i dalje razvijaju zbog čega dolazi do izuvijenosti lista. Kada odumrli dijelovi ispadnu nastaje rešeta-vost lista. Kod najranijih sorti tre-šanja ličinke napadaju i plodove, praveći na njima mnogobrojne ubode i sišu sok, zbog čega se plod slabije razvija, a u slučaju ja-kog napada suši i otpada.

Breskvin trips – Za razliku od voćnog ili kruškinog tripsa koji je na našem području pri-sutan od prije mnogo godina, prisutnost breskvinog tripsa je novijeg datuma. Veličina breskvi-nog tropsa iznosi oko 1,5 mm. Boje je tamnosmeđe ili sivocrne, dok su ličinke žućkastosmeđe. Prezimi kao odrasla jedinka ispod naljuštene kore te u pukotinama stabla. Javlja se dosta rano, obič-no pred početak cvatnje ranih sorti koštičavih voćaka. Nalazi se na breskvama, nektarinama, ma-relicama i šljivama, a veće štete zabilježena su na nektarinama. Po aktiviranju, trips se hrani di-jelovima cvjetova bodući i sišući latice i prašnike. Ličinke najčešće oštećuju plodnicu cvijeta, a po pojavi plodova prelaze na njih, te bodu mlado staničje ploda i sišu sokove. Zbog oštećenosti sta-ničje na pokožici ploda nastaju smeđe pjege jer je na tom mjestu staničje oštećeno. Takvi plodovi

se nepravilno razvijaju, postaju kvrgavi, a može doći i do pucanja ploda.

SUZBIJANJE TRIPSAPolazeći od činjenice da se i

voćni i breskvin trips javlja dosta rano, najčešće u vrijeme bubre-nja cvjetnih pupova ranocvje-tajućih sorti koštičavih voćaka, posebno voćni trips, to tretiranje valja obaviti kada cvjetni pupovi dobro nabubre, odnosno kada počnu otvarati pojedini cvjetovi. Za vrijeme cvatnje ne treba kori-stiti insekticide zbog mogućnosti trovanja pčela i drugih kukaca koji posjećuju cvjetove i vrše oprašivanje. Tretiranje se može nastaviti nakon precvjetavanja, dakle kada je otpalo preko 50 % latica, jer tada cvjetovi ne privla-če oprašivače budući da u njima nema nektara. Za tretiranje, po-sebno ako nije prošla opasnost od trovanja pčela i drugih kori-snih kukaca, moge se primijeniti pripravci na osnovi fosalona. Prije cvatnje i nakon precvjetavanja mogu se koristiti pripravci na osnovi dimetoata, imidakloprida, acetamiprida te neki od piretroi-da.

Piše: dR. ivan oStoJiĆ

24


Simptomi oštećenja od voćnog tripsa Trips u cvijetu

Breskvin trips

Voćni trips

ZNAČENJE ZIMSKE ZAŠTITEPosljednjih godina voćari i vinogradari redovito prskaju svoje nasade tijekom zimskog mirovanja. Naime, napo-kon su prihvatili činjenicu da se tim postupkom preventivno pridonosi manjoj pojavi različitih bolesti te da se suzbijaju brojne štitaste i lisne uši.

Gotovo da i nema voćne vrste na kojoj zaštita protiv štetnih

organizama, provedena tijekom zime neće biti od manje ili veće koristi. Štoviše, pojavu nekih glji-vičnih oboljenja, primjerice kovr-čavosti lista na breskvi i nektarini, jedino je moguće spriječiti treti-ranjem tih voćnih vrsta za vrije-me njihovog zimskog mirovanja. Posebno veseli činjenica da su značenje zimskog prskanja voća-ka i vinove loze napokon prihva-tili i hobisti koji posjeduju neko-liko stabala tj. trsova na okućnici.

Jer, zimsko prskanje je jedna od najbezazlenijih mjera primjene pesticida iz razloga što se upravo provodi kada su voćke i vinova loza vrlo daleko od formiranja plodova. Tako danas i najzagriže-niji protivnici primjene pesticida ne zaobilaze ovu osnovnu mjeru zaštite jer, htjeli mi to ili ne, ona ove godine postaje nužnost. Dru-gim riječima, zbog iznimno blage zime priroda nije učinila uništa-vanje brojnih štetnih vrsta koje će dolaskom proljeća u jačem intenzitetu napasti sve uzgajane biljne vrste, a posebice voćne vr-ste i vinovu lozu.

Kada se provodizimska zaštita?

Često se ponavlja pitanje kada treba obaviti zimsku zaštitu voćaka i vinove loze. Stoga ćemo navesti kako vrijedi pravilo da se zimsko prskanje provodi od vre-mena opadanja lišća pa sve do početka bubrenja pupova. Me-đutim, kako je većina štetnika osjetljivija pred samo kretanje vegetacije nego usred zime, pre-poruča se gdje je god to mogu-će zimsko prskanje provoditi što kasnije. Pogrešno je mišljenje kako se na temperaturama ispod ništice voćke ne smiju prskati pe-sticidima. Naime, zimsko prska-nje slobodno možemo obaviti i na temperaturama ispod 0 stup-njeva C, s tim da moramo paziti da nam se pripremljena otopina pesticida ne smrzne u leđnoj prskalici. Dobro bi bilo prije sa-mog tretiranja voćaka i vinove loze obaviti rezidbu u nasadima, što je sastavni dio voćarske i vi-nogradarske proizvodnje. Jer s aspekta zaštite voćaka i vinove loze od napada uzročnika bole-sti i štetnika, rezidba i čišćenje krošnje obvezna je radnja prije izvođenja zimskog tretiranja. A od pravilno obavljene rezidbe i čišćenja krošnje voćaka ovisit će ne samo rodnost već i intenzitet napada štetnih organizama.

Pripravci za zimsku zaštituU narodnom i stručnom žar-

gonu često možemo čuti uzre-čicu «plavo prskanje» ili «plavo kupanje». Prva označava činje-nicu kako se zimska zaštita od davnina provodi sredstvima na bazi bakra čija je temeljna plava boja. Od tuda i naziv plavo prskanje. S druge stra-ne, plavo kupanje označava postupak zimskog tretiranja koje se provodi velikim ko-ličinama škropiva. Jer pra-vilnim tretiranjem voćku i sami trs vinove loze moramo doslovce okupati pripremlje-nom otopinom pesticida, a sve

kako bi dotični pesticid ušao i u najdublje pore drveta ili trsa, u čijem skrivenom dijelu prezi-mljuju štetni organizmi. Drugim riječima, za uspjeh zimskog pr-skanja bitna je dobra kakvoća rada-veliki utrošak tekućine (prskanje a ne raspršivanje) i za-hvaćanje doslovce svih biljnih dijelova. Spomenimo još kako se u svrhu zimskog prskanja ko-riste pripravci na bazi bakra kao što su: Champion, Cuprablau Z, Bordoška juha, Modra galica i dr. Male korekcije pojavile su se kod primjene uljano organofosfornih insekticida od kojih se neki više nikada neće ni koristiti u zaštiti voćaka i vinove loze. Ali, pošto navedene pripravke nabavlja-mo isključivo u poljoljekarnama u kojim postoji odgovarajuće stručno osoblje, ono vam neće zaboraviti dati i detaljne upute vezano za primjenu odgovaraju-ćih pesticida.


25


Plavo «kupanje» kod breskve Pripravci za zimsku zaštitu

AMBROZIJA STIGLA U HERCEGOVINUMjesecima se po različitim medijima pisalo i pričalo o opakoj korovskoj vrsti koja se neobično brzo širi po našoj zemlji a koja u velikoj mjeri ugrožava zdravlje aler-gičnih ljudi. A upravo sada od nje prijeti izravna opasnost, posebice ako nam je poznato da je polen ambrozije jedan od najjačih poznatih alergena

Odavno jedna korovska vrsta nije izazvala toli-ko pažnje koliko je to

posljednjih godina učinila am-brozija. O njoj se do sada malo znalo te su se u medijima pojav-ljivale brojne poluinformacije o štetnosti i utjecaju ambrozije na ljude. A štetnost ambrozi-je u poljoprivredi je velika jer ona, zahvaljujući svom izuzetno jakom korijenovom sustavu i bujnoj vegetativnoj masi, iz tla

iznosi velike količine hranjiva, uzrokujući time njegovo osiro-mašivanje. Osim toga, ambro-zija agresivno zasjenjuje i guši druge biljke dovodeći do znat-nijeg smanjenja prinosa i kvali-teta zakorovljenih biljaka. Zbog alarmantnog stanja na terenu, na temu ambrozije, do danas održano je nekoliko stručnih simpozija i seminara a sve kako bi se običnim ljudima i poljopri-vrednicima olakšalo njeno pre-poznavanje te preporučilo što lakše uklanjanje.

Kako izgleda ambrozija?Ambrosia artemisifolia je

jednogodišnja biljka uspravnog, granatog stabla koja naraste do 1,5 m visine a koja je gusto po-krivena prileglim ili oštrim vu-nastim dlačicama. Listovi su na-spramni, perasto dijeljeni i mogu biti dugi od 5 do 10 cm s karak-terističnim tamnozelenim licem i sivo-zelenim naličjem. Cvjetovi su skupljeni u jednopolne gla-vičaste cvati, žućkaste su boje i raspoređeni su na vrhovima sta-bljike i grana. Korijen joj je vrete-nast i jak. Plod je ahenija u kojoj se nalaze sjemenke-orašice.

Gdje je možemo pronaći?Ambrozija je zamijećena i u

Bosni i u Hercegovini. Tako je u nešto većem broju možemo pro-naći i u strogom centru Mostara, a da o prigradskim naseljima i ne govorimo. Dakle, biljka raste uz putove, vodotokove, željeznič-ke pruge, nasipe, pored kuća i zgrada, na neobrađenim poljo-privrednim zemljištima, zapu-štenim vrtovima i gradilištima. Inače, potječe s područja Sjever-ne Amerike˝, odakle je njeno sje-

me skupa sa sjemenom pšenice i lucerne tijekom 19. stoljeća uve-zeno u Europu. U susjednim eu-ropskim zemljama ambrozija se pojavila nekoliko godina unatrag i od tada se munjevito brzo širi po cijeloj Europi. Podaci navode kako je brzina migracije biljke na nova područja između 6 i 20 km godišnje. Vrlo je prilagodljiva novom okruženju a zanimljiv je podatak kako samo jedna biljka može proizvesti do 8800 sje-menki koje se prenose vjetrom i automobilskim gumama, kao i stotine milijuna zrnaca peludi svake godine. Dakle, ambrozija je vrlo plodonosna i izdržljiva te vrlo brzo zauzima slobodan prostor, posebice ako su uvjeti dobri. Nepovoljna je i činjenica kako sjeme ambrozije zadržava klijavost u zemljištu čak 40 go-dina. Zbog svega toga danas u Europi imamo nekoliko žarišta, od kojih se najviše spominju Ru-munjska, Mađarska, Slovačka, Ukrajina te Hrvatska, Srbija i BiH. U našoj zemlji od strane stručnih osoba iz oblasti zaštite bilja već je održano i nekoliko okruglih stolova na temu ambrozije.

26



Ambrozija –opasna korovska biljka Ambrozija u blizini staklenika na Buni

Lokalitet s ambrozijomu samom središtu Mostara

Work shop u MostaruUvijdjevši da ambrozija postaje sve veći problem i na području Hercegovine, Drštvo za zaštitu bilja u BiH, organiziralo je 25.kolovo-za 2006. godine, u Mostaru ,Work shop na temu am-brozije, njene rasprostra-njenosti na ovom području, zdravstvenih problema koje izaziva kod ljudi, te na kon-cu načina i metoda borbe protiv ove opasne korovske biljke. Svakako, cilj skupa je bio upoznati širu javnost s problemom ambrozije, kao i potaknuti nadležne službe da se više angažiraju u cilju rješavanja ovog problema Na skupu su učestvovali vo-deći stručnjaci iz ove oblasti koji su, svaki sa svog aspek-ta, približili problem ambro-zije i predložili adekvatne mjere zaštite.

Utjecaj ambrozije na ljudePelud ambrozije je jedan od

najjačih do sada poznatih alerge-na. Prag koji izaziva reakciju kod ljudi je vrlo nizak (manje od 20 zrnaca po kubičnom metru zra-ka). A zanimljiv je podatak kako samo jedna zrela biljka ambrozi-je otpušta i do 8 milijuna zrnaca peludi koja se zrakom prenose na veliku udaljenost, čak i na mjesta udaljena 300 km od biljke. Kod alergičnih ljudi ambrozija izazi-va kihanje, hunjavicu, crvenilo i svrbež očiju, začepljenost nosa i otežano disanje, hroptanje u prsima, čak i alergijsku astmu. Zbog toga, bolesnici imaju sma-njenu radnu sposobnost i ka-kvoću življenja a sluznica dišnog sustava je zbog alergije upalno promijenjena te je pogodna za razvoj drugih bolesti dišnog su-stava (poput upale pluća i sl.). Poteškoću stvara i činjenica da se alergijska upala ne može lije-čiti današnjim lijekovima (antibi-oticima) i metodama te je jedini način za oporavak izbjegavanje alergena. A posebno treba biti oprezan tijekom cvatnje ambro-zije, od konca srpnja pa sve do konca rujna tj. ponekad ovisno o vremenskim prilikama, i tijekom listopada.

Borba protiv ambrozijeSuvremeni svijet se na razne

načine bori protiv ovog opakog korova. A suzbijanje ambrozije nije ni jednostavno, ni lako. Sto-ga je najdjelotvornije i ekološki najprihvatljivije uništavanje am-brozije upravo čupanjem cjelo-kupne biljke s korijenom te nje-na košnja, sve u cilju sprečavanja

U PTIČJEM CARSTVU

U Mostaru malo tko ne poznaje Marijana Bošnjaka-Bošu, vrsnog mehaničara koji na širem hercegovačkom pro-storu slovi za jednog od najuspješnijih majstora u svo-

me poslu. Međutim, njegova strast i hobi čuveni su i izvan gra-nica naše zemlje. Tako je malo poznato kako je gosp. Bošnjak poznat i priznat kao najuspješniji uzgajatelj ptica pjevica u na-šem širem okružju. Uostalom, to potvrđuju i brojne nagrade s izložbi gdje su njegove ptice pokupile uglavnom prva mjesta na natjecanjima, te su se okitile nebrojenim titulama šampio-na.

«Na posljednjem otvorenom prvenstvu Dalmacije, pod čim se podrazumijeva šire područje od Dubrovnika pa sve do Rijeke proglašen sam kao najbolji izlagač, što mi je iznimna čast i ve-liko priznanje. A u svom carstvu skrbim o stotinu ptica, premda na izložbe odlazim s 30-tak probranih pjevica, s kojim sam u Banja Luci osvojio dva zlata i srebro. Istodobno sam proglašen i šampionom faune Europe. To mi je, moram priznati, značajno priznanje» - tvrdi gosp. Bošnjak

Netko bi pomislio kako se Boša hvali. Međutim, oni koji ga poznaju također znaju da iz njega samo govori ogroman en-tuzijazam i velika ljubav prema pticama, prirodi i životu, zbog čega može biti pravi uzor svima nama, a posebno mlađim na-raštajima. Jer malo je još ostalo ljudi koji čuvaju i cijene prirodu i sve ono što život čini ljepšim. A upravo je zbog toga gosp. Marijan Bošnjak jedinstven!

njenog cvjetanja i plodonošenja. Jer sjeme zadržava klijavost u ze-mlji i do 40 godina, pa je poko-šene biljke nužno što prije spaliti a sve kako bi se spriječilo njeno širenje putem sjemena. Ipak, učinkovitije rezultate daje plan-sko, sistematsko uništavanje ambrozije neselektivnim herbi-cidima na bazi glifosata (Herku-les, Cosmic i dr.) te onima na bazi prometrina, bentazona i sl. Samo na taj način možemo očekivati smanjenje površina pod ovom opakom korovskom vrstom. A oni alergični mogu odahnuti tek poslije prvog mraza…


27


Česti nalazi na gradilištima

Gosp. Bošnjak sa velikim brojem priznanja

Ponosan na svoje ptice pjevice

Trovanje domaćih životinja krumpiromMalo tko može zamisliti krumpir kao otrovnu biljku, no on je i te kako otrovan sirov, posebice za životinje. Krumpir po botaničkoj sistematici spada u porodicu Solanacea, u kojoj se nalazi više otrovnih vrsta.

Krumpir potječe iz Ameri-ke i u Europu je donesen u 19. stoljeću. U početku

je zbog lijepih cvjetova korišten kao ukrasna biljka, a kad je otkri-vena velika hranjiva vrijednost gomolja, postao je jedna od naj-važnijih prehrambenih biljaka. Krumpir (Solanum tuberosum L.) je svima dobro poznata bilj-ka, posebice po svojim gomolji-ma ‘’krumpirima’’ koje koristimo za hranu. No, krumpiri su samo podzemni dio biljke, a iznad tla nalazi se zeleni nadzemni dio koji nazivamo ‘’cima’’. Cimu čini zelena stabljika sa zelenim pera-stim listovima. Na vrhu stabljike nalaze se bijeli ili ljubičasti cvje-tovi na mjestu kojih se poslije razviju žutozeleni okrugli me-snati plodovi s mnogo sjemenki. Zeleni dijelovi biljke ‘’cima’’, kao i drugi dijelovi, sadržavaju veću ili manju količinu otrovnoga gli-koalkaloida a-solanina. Solanina najviše sadržavaju zeleni dijelovi biljke, posebice ‘’cima’’, a manje zreli gomolji. Nešto više solanina sadržavaju mlade proljetne kli-ce, koje izbijaju iz gomolja.. U to vrijeme više solanina sadržava i ljuska gomolja. Kuhanjem se so-lanin oslobađa u vodu u kojoj se krumpir kuhao.

Trovanje stokekrumpirom

Krumpirom se mogu otrovati goveda, svinje, konji, ovce i koze, a i perad. Trovanje se javlja naj-

češće kada životinja pojede si-rove krumpire, a nešto manje je slučajeva trovanja ‘’cimom’’. Do trovanja ‘’cimom’’ najčešće dola-zi nakon uzimanja veće količine, posebice kada je u fazi cvatnje i kada se pojave zeleni plodovi. Trovanje gomoljima najčešće je kod svinja i goveda, ako jedu ze-leni, nedozreli ili proklijali krum-pir. Trovanje može izazvati i voda u kojoj se krumpir kuhao ako se daje životinjama. Osobito je šte-tan krumpir u proljeće kada obi-luje klicama. U to vrijeme, zbog nedostatka druge hrane, često se u hranidbi svinja koristi već proklijali krumpir, pa su i trova-nja najčešća u to doba godine. Trovanje goveda i svinja krum-pirom očituju se simptomima od strane živčanog i probavnog sustava, te promjenama na koži. Simptomi od strane živčanog i probavnog sustava javljaju se kod akutnog trovanja proklija-lim ili zelenim gomoljima te ‘’ci-mom’’, dok se promjene na koži javljaju kasnije, za više tjedana i mjeseci. Kod akutnog trovanja

goveda životinje su nemirne, ne jedu, pojačano sline, a javlja se i upala usta. Sve to prati blagi na-dam, a poslije smrdljiv i vodenast proljev. Količina mlijeka se znat-no smanji. Često se javlja ubrzani rad srca, otežano disanje i opća slabost, a kod težih trovanja i oduzetost pojedinih dijelova ti-jela i grčevi mišića. Kod svinja se obični javlja gubitak teka praćen povraćanjem i zanošenjem stra-žnjeg dijela tijela. No, ponekad trovanje može imati nagli tijek, pa životinje uginu bez da su se pojavili bilo kakvi znakovi trova-nja. Promjene na koži javljaju se obično u goveda, a rjeđe u svinja nakon dugotrajnog uzimanja škodljivih dijelova krumpira. Na pojedinim područjima kože, po-sebice na koži nogu, javljaju se bolne otekline na kojima se po-jave mjehurići nakon čijeg pu-canja ostaju kraste. Kod konja se nakon trovanja krumpirom obič-no javlja nemir, vodenast proljev, otežano kretanje i teško disanje. Može se javiti i oduzetost te ugi-nuće. Kod nagle pojave opisanih

simptoma, i ako imamo naznaka da je životinja u zadnje vrijeme jela krumpir ili ‘’cimu’’, možemo posumnjati na akutno trovanje krumpirom.

Što nakon trovanja?Tim životinjama treba dati

aktivni ugljen bocom, ili još bo-lje sondom izravno u želudac. Treba potražiti pomoć veterina-ra. Ako se na koži pojave opisani simptomi, može se sumnjati na dugotrajno trovanje krumpirom. Promijenjena mjesta treba opra-ti alkoholom i premazati ih an-tibiotskom masti za rane, ili još bolje cinkovom masti. Opisani simptomi na koži mogu biti znak i nekih zaraznih bolesti, pa sva-kako treba pozvati veterinara.

28


Piše: dR. Sc. Z. koZaRiĆ

Često trovanje svinja gomoljima krumpiraKrave često «stradaju» od krumpira

SJETVA DJETELINSKO-TRAVNIH SMJESA

Svakodnevno smo u moguć-nosti vidjeti u našoj okolini zapuštene i zakorovljene

oranice, na kojima se nekad sa-dilo i sijalo a danas predstavljaju potencijalnu opasnost za izbija-nje požara, odlaganje otpadaka i slično. Uzrok njihove zapušte-nosti je u činjenici što ih nema tko obrađivati, a drugim većim dijelom što je njihovo korištenje nerentabilno, a također i vrlo za-htjevno kad je u pitanju kultivi-ranje i obrada.

Jedan o načina za prevlada-vanje takvog stanja je sjetva kr-mnog bilja, točnije djetelinsko-travnih smjesa koje se koriste za ishranu stoke, i predstavljaju jedan od kvalitetnih i rentabilnih izvora stočne hrane.

Svojstva i namjenaDjetelinsko-travne smjese

se mogu koristiti za proizvodnju sjena, sjenaže, silaže i za ispašu stoke. Također one na zasijanim površinama poboljšavaju struk-turu tla, a njihovo korištenje u 4-5 g. nakon sjetve zahtijeva vrlo malo truda i ulaganja, pa pred-stavljaju jedan od rentabilnijih načina proizvodnje stočne hra-ne, a to može biti i jedna od mje-ra provođenja plodoreda. Mogu se sijati na jesen i u proljeće.

Proljetni period sjetve je po-voljniji za hladnije i surovije pre-djele, s višom nadmorskom visi-nom, tj. planinske predjele, ali, također, i za lokalitete gdje su je-seni i zime, za razliku od proljeća, oskudne s padavinama, pa nema dovoljno vlage za jesenju sjetvu, a u takvim uvjetima je i obradu tla, tj. oranje teško izvesti.

Obrada i priprema tlaOsnovna agrotehnička mjera

koja se provodi u ranijem perio-du prije sjetve je duboko oranje tla. Ona se obavlja na dubinu 35-40 cm s otvorenim brazda-ma. Nju je poželjno obaviti još u jesen ako to uvjeti klime i tla do-zvoljavaju, ako ne, onda tijekom zime. Osnovni cilj ove operacije je da se poboljša vodno-zračni režim i struktura tla. Druga ope-racija je predsjetvena obrada tla koja se sastoji od tanjiranja, drljanja i valjanja tla da bi se isto dovelo u stadij sitne mrvičaste strukture i poravnalo, što će ka-snije imati utjecaja na podjedna-ku osvijetljenost biljaka tijekom perioda nicanja i porasta. Tako-đer je bitno da se predsjetvenim kultiviranjem tla eliminiraju ko-rovi i onemoguće u razvoju.

Osnovnu gnojidbu tla je sva-kako potrebno obaviti, a ona se obavlja neposredno prije pred-sjetvenog kultiviranja tla. Koli-čina unesenog gnojiva ovisit će od predkulture koja je uzgajana na sjetvenoj parceli. Također se može koristiti stajnjak ili kom-binacija mineralnog gnojiva i stajnjaka, ali je vrlo bitno da je stajnjak čist tj. da u njemu nema previše sjemena korova koji br-

zim porastom stvaraju konku-renciju travama i time ih guše i onemogućavaju u razvoju.

SjetvaSjetva djetelinsko - travnih

smjesa se obavlja sijačicama ili ručno na dubinu 1-3 cm, ovisno o vlažnosti tla, u vlažno tlo nešto pliće, a u sušno dublje, s među-rednim razmakom 12 - 15 cm. Sjetvene norme su od 30-40 kg/ha za strojnu sjetvu, a kad je u pitanju ručna sjetva, onda je pre-poruka za normu od 50 kg/ha.

Optimalni termin sjetve je mjesec ožujak, ovisno od podne-blja i vremenskih uvjeta, u nizina-ma nešto ranije, a u planinskom dijelu kasnije tijekom proljeća. Nakon sjetve obvezno je obaviti valjanje tla, da bi se sjemenu osi-gurala bolja vlažnost i kontakt s tlom, što doprinosi bržem i bo-ljem klijanju i ukorjenjavanju.

Njega i iskorištavanjeBitno je znati da je u prvoj

godini nakon sjetve dužina ve-getacijskog perioda, od kretanja vegetacije do cvjetanja, nešto duža, oko 80 dana, a kasnijih go-dina će biti od 65-70 dana, što

ima za cilj da se djetelinsko-trav-noj smjesi ostavi dovoljno vre-mena da dobro razvije i učvrsti korijen te da akumulira dovoljno hranjivih materija za nastavak vegetacije.

Osnovne aktivnosti koje se provode u narednih 4-5 godi-na rentabilnog iskorištavanja umjetnih livada su košnja više puta i gnojidba u vidu prihrane a obavlja se u proljeće nepo-sredno prije kretanja vegetacije. Znači da se uz vrlo malo truda i ulaganja može rentabilno proi-zvoditi kvalitetna stočna hrana, više godina, a također se kvali-tetno i ekonomično mogu isko-ristiti neobrađene a kvalitetne poljoprivredne površine.


29


DTS-Bosna

Ljekoviti celerDa celer ima ljekovitu vrijednost, potvrđuje i činjenica da jača živce,

potiče probavu i odvajanje neprobavljivih tvari, jača potenciju i štiti od nervoze. Osim toga, celer se u kineskoj medicini već dugo preporučuje za snižavanje krvnog tlaka, a provedeni pokusi potvrđuju opravdanost takvih preporuka. U jednoj je studiji kod pokusnih životinja ubrizga-vanje injekcija s ekstraktom celera izazvalo značajno sniženje krvnog tlaka. Konzumiranje tek četiri stabljike celera izazvalo je isti učinak i kod ljudi.

Vrijedan kao mravSvima nam je dobro poznato značenje ove poslovice. I zaista

malo koji živi stvor toliko radi kao mrav kojeg odlikuje i priličito socijalno ponašanje. Ove vrijedne životinje iznimno dobro komu-niciraju i žive u velikim zajednicama-kolonijama koje broje i preko osam milijuna stanovnika. Zanimljivo je da mravi znaju voditi i pri-lično nemilosrdne ratove u kojima zarobljenike ne ubijaju već ih koriste kao robove namjenjene isključivo za rad. Njihovo nevidljivo carstvo nalazi se ispod površine zemlje a sastoji se od iznimno du-gačkih podzemnih kanala. Zanimljivo je da su znanstvenici izraču-nali da mravi u gradnji svoga carstva iskopaju i premijeste preko 39 tona zemlje što preneseno u ljudske okvire odgovara poslu izgradnje Kineskog zida.

Pčele - nezamjenjive u oprašivanju voćakaPčele imaju veliku ulogu u oplodnji voćaka. Pri oprašivanju voća-

ka povećavaju urod, primjerice u nasadima jabuka 4-5 puta, badema 4-7 puta, trešanja 4-10 puta itd. Tijekom jednog leta na svom tijelu pčela može prenijeti i do 100.000 peludnih zrnaca s cvjetova jabuke. Jedan cvijet jabuke ima oko 70.000 peludnih zrnaca. U jednoj minuti pčela može obići oko 10 cvjetova i tijekom dana napraviti 20-40 izle-ta. Ako je u jednoj košnici, primjerice, 1000 pčela koje aktivno sabiru pelud, one u jednom danu mogu posjetiti 2-3 milijuna cvjetova.

Kolika je uloga pčela u oprašivanju, dovoljno govori podatak da bi njihovim nestankom na Zemlji izumrlo oko 100.000 biljnih vrsta.

Ruže pomažu u otkrivanju pepelniceJedna od najvažnijih bolesti u nasadima vinove loze je pepelni-

ca, maća ili lug, kako se još naziva. Bolest je karakteristična po tome što se iznenada pojavi, i vrlo brzo se širi u nasadu. Ako se na vrijeme na poduzmu mjere zaštite, štete mogu biti vrlo velike.

Veliki problem je u pravovremenom otkrivanju simptoma bole-sti, posebno na velikim plantažama. Jedan od načina koji to donekle olakšava jest sadnja osjetljivih sorti ruža na vrhu redova. Osim što lijepo izgledaju, na ružama se vrlo lako uočavaju simptomi bolesti, tako da se na vrijeme može obaviti zaštita vinove loze.

Najveći škorpion

Najveći škorpion ikad vi-đen bio je iz vrste Hete-rometrus swannerdami. Pronađen je tijekom II. svjetskog rata. Izmjereno je da je bio ukupne duži-ne 29,2 cm od vrhova pe-dipalpa (kliješta) do vrha žalca. Ova vrsta dolazi iz južne Indije. Mužjaci često dostignu dužinu veću od 18 cm.

Kukac koji isijava naj-jače prirodno svjetlo

Krijesnice (Pyrophorus noctilucus) isijavaju naj-jače prirodno svjetlo. Jedinstvene su po tome što se gotovo 100% nji-hove energije emitira kao svjetlo. Npr., samo 10% energije žarulje emitira se kao svjetlo, dok se ostatak emitira kao toplina.

Najveća G sila

Pokusi su pokazali da kljun crvenoglavog dje-tlića (Melanerpes erythro-cephalus) udara u koru drveta brzinom od 20,9 km/h. Trzanjem glave mozak mu je izložen sili usporavanja od 10 G.

30


Naj, naj, naj …..prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Documents

Green Garden 49