Green Garden 53

Blagdani u znaku crvene bojeAronija – nova voćna vrstaRakija od jabukaJin Tao-nova sorta kivikeVirusne paralize pčela

Blagdani u znaku crvene bojeAronija – nova voćna vrstaRakija od jabukaJin Tao-nova sorta kivikeVirusne paralize pčela

G r e e n G a r d e n • b r o j 5 3 • s t u d e n i / p r o s i n a c 2 0 0 7 . • g o d i n a V I I • c i j e n a 3 K M

Klopka za krticeRezervni mamci

Mišolovka

Štakorlovka

Pred vama je posljednji ovogodišnji broj poljoprivrednog glasila GREEN GARDEN koji na svojim stranicama donosi niz zanimljivih članaka iz oblasti voćarstva, vinogradarstva, povrćarstva, ratarstva, pčelarstva i cvje-ćarstva. Međutim, posebno su zanimljivi prilozi iz oblasti voćarstva zahva-ljujući kojima možete saznati sve o ljekovitoj aroniji, novoj voćnoj vrsti koja je ne samo u nas već i u cijelom svijetu izazvala veliko zanimanje.

Osim toga iz članka koji potpisuje uvaženi prof. dr. Ivo Miljković, do-znajte sve o novoj sorti kivike Jin Tao. Pored navedenih aktualnosti ne propustite pročitati stranicu posvećenu jesenskoj sadnji voćaka i vinove loze, kao i članak o dunjama, već dobro udomaćenoj voćnoj vrsti na po-dručju Hercegovine. A što s proizvedenim plodovima voća, otkrijte kroz priloge o čuvanju plodova šljiva, spremanju zimnice i načinu na koji se proizvodi rakija od jabuka. Ukoliko pak njene plodove ne iskoristite za spravljanje jabukovače, ne zaboravite pročitati prilog o bolestima jabuka koje se javljaju tijekom njihovog čuvanja.

Međutim, na našim stranicama ništa manje nisu interesantni prilozi iz cvjećarstva u kojima donosimo pregled najtraženijih božićnih i novogo-dišnjih cvjetnih vrsta poput božićne zvijezde, azaleje i ciklame. Nadalje, tu je zanimljiv članak o ananasu i papratima koji se u posljednje vrijeme sve intenzivnije koriste za oplemenjivanje sobnih i uredskih prostorija. Ali ni to nije sve jer stranice iz cvjećarstva dovršavamo prilozima o reza-nom cvijeću i ukrasnoj biljnoj vrsti potentili.

Iako je na našim vratima zima, u povrtnjaku može biti još živo pa stoga koje vrste povrća možete sijati odnosno saditi, pročitajte u prepo-ručenom kalendaru sjetve. Kako se bliži vrijeme proizvodnje presadnica povrća, od velike koristi bit će prilozi o dopunskom osvjetljenju rasada, kao i značaju korištenja kontejnera i supstrata za sjetvu i uzgoj presadni-ca. Pored toga, doznajte koji je glavni uzrok pojave gorčine plodova koja se redovito pojavljuje u uzgoju krastavaca.

I na koncu, nipošto nemojte propustiti članke u kojima pravimo kom-pletan osvrt na ovogodišnju vinogradarsku godinu kao i članak u kojem kratko rezimiramo prednosti korištenja peletiranog stajskog gnoja. Po-vrh toga, za sve brojnije hercegovačke pčelare tu je i članak o virusnim paralizama pčela kao i prilog o njihovom krajnjem proizvodu medu. Ali, kako ni to nije sve preporučamo vam da ipak sami detaljno prelistate naš i vaš GREEN GARDEN, a ukoliko smo nešto propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

B R O J 5 3 • S T U D E N I / P R O S I N AC 2 0 0 7

3

SADRŽAJBLAGDAN U ZNAKU CRVENE BOJE 4POTENTILA 5REZANO CVIJEĆE 6PAPRATI 7ANANAS U STANU 8ŽUTE DUNJE S ORMARA 9JESENSKO-ZIMSKA SADNJA VOĆAKA I VINOVE LOZE 10ARONIJA 12OSVRT NA OVOGODIŠNJU VINOGRADARSKU GODINU 13ZIMA U POVRTNJAKU 14KONTEJNERI I SUPSTRATI ZA UZGOJ PRESADNICA POVRĆA 15SPREMANJE ZIMNICE 16RAKIJA OD JABUKA 17JIN TAO 18ČUVANJE PLODOVA ŠLJIVE 19PITANJA I ODGOVORI 20BOLESTI JABUKA TIJEKOM ČUVANJA 21GOMOLJAČE I KORJENJAČE U PREHRANI KUNIĆA 22HERCEGOVAČKI DUHAN PADA U ZABORAV 23SUZBIJANJE MIŠEVA I ŠTAKORA 24KRUMPIROV MOLJAC ::: WORKSHOP U MOSTARU 25NE UPOZREBLJAVAJTE PLJESNIVI KUKURUZ 26MED IZVOR ŽIVOTNE ENERGIJE 27VIRUSNA PARALIZA PČELA 28ILIĆKI LJUBITELJI PRIRODE 29ZANIMLJIVOSTI 30

Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Knešpolje b.b. 88220 Široki Brijeg,Tel.: ++ 387 (39) 703 572, Fax: ++ 387 (39) 705 572

Glavni urednik:dr. Ivan Ostojić

Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj,Aida Kohnić, Danko Tolić, Mario Ćubela

Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Grafičko oblikovanje:Damir Šanje

Tisak: GDD POLET, Sarajevo

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić

Mišljenjem Federalnog ministarstvaobrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

Urednikova riječ

BOŽIĆNA ZVIJEZDAJedna od najčešćih ali mnogi-

ma i najdražih božićnih i novogo-dišnjih lončanica je božićna zvijez-da ili mlječika krasna, kako je neki još zovu, Euphorbia pulcherrima, koja privlači poglede «listom» žar-ko crvene boje.

Porijeklom je iz Meksika, gdje raste kao listopadni grm visine do tri metra. Kao lončanica visoka je 30 – 40 cm. Na vrhu biljke razvijaju se sitni, neugledni cvjetovi. Ljepo-tu biljci daje crveno obojeno lišće uz cvjetove tzv. brakteje.

Božićna zvijezda traži svijetlo mjesto u stanu, umjerenu tem-peraturu, 15 od 20oC. Izbjegavaj-te zalijevanje hladnom vodom. Traži veliki postotak vlažnosti u zraku i obilno zalijevanje, a ako je zaboravite zaliti, tužno će objesiti listove, no malo mlake vode ubr-zo će je oživjeti. Prilikom zalijeva-nja pazite da ne prskate brakteje i cvjetove. Za smještaj božićne zvijezde izbjegavajte mjesta na propuhu i u tami. Nakon nekoliko tjedana cvatnje, biljka odbacuje lišće. Tada je možete prikratiti na 10 cm, prestati sa zalijevanjem, a početkom proljeća biljku izni-jeti vani. Redovito je zalijevajte preko ljeta i jeseni, a zatim je po-novo unesite u kuću. U zimu bi ponovno trebala procvjetati. Na žalost, više neće biti tako lijepa, pa razmislite je li vrijedna truda ili

je bolje kupiti novu biljku idućeg Božića.

Za ovu biljku, kao i za sve biljke iz ove porodice, je karakteristično da se pojavljuje bijeli gusti sok (mlijeko) kada se otrgne list ili dio biljke. Sok božićne zvijezde je otro-van, pa treba biti oprezan kada su djeca ili životinje u blizini.

AZALEJANajbogatije cvate zimi, pa se

tada i najviše kupuje. To ja pravi mali cvatući grm u loncu. Azale-ja ima svih boja, veličina i oblika cvijeta, pa svatko može pronaći nešto za sebe.

Sve azaleje vole meku vodu za zalijevanje (tvrdu vodu iz vo-dovoda prokuhajte), kišnicu ili otopljeni snijeg. Vole svijetlu, umjereno toplu prostoriju. Zalije-

vanje je prema potrebi – zemlja u loncu mora biti umjereno vlažna. Azaleja je osjetljiva na propuh. Za azaleju je veoma važno da ima odgovarajući supstrat u loncu tj. supstrat kisele reakcije.

Kada kupujete lončanicu aza-leje, najbolje je birati onu biljku s nekoliko otvorenih cvjetova i mnogo pupova, pa ćete dugo uži-vati u njihovoj cvatnji.

CIKLAMAPostoji doista mnogo kultivara

ciklama koji se međusobno razli-kuju po boji cvijeta, njegovoj veli-čini, boji listova i sl. Tako su, primje-rice, dugo vremena u modi bile ciklame s velikim cvjetovim, dok danas prvenstveno nailazimo na ciklame s malim cvjetovima, ali s posebnim mirisom. Iz tog razloga,

u novije vrijeme, plemenite i mini-jaturne ciklame ukrašavaju mnoge stolove te osobito lijepo izgledaju u bijelim keramičkim posudama ukrašenim vijencima od bršljana. Osim s bršljanom ciklame su ide-alne u kombinaciji s papratima, različitim puzavicama, s kaduljom i lavandom kao i s biljkama čiji su listovi sivo zelenkaste boje.

Ipak, da bi ciklama zadrža-la svoj raskošni cvijet dva do tri tjedna, morate im posvetiti punu pozornost. Tako trebate znati kako ciklame ne podnose isuviše suhe i zagrijane prostorije te im posebno odgovara temperatura od 5 do 10 stupnjeva uz visoku vlažnost zra-ka. Uočeno je i kako ciklamama posebno «godi» prozor spavaće sobe, trijem ili hodnik s dosta svje-tla tijekom zimskih mjeseci. Pored toga, u njihovom uzgoju trebamo biti oprezni jer moramo voditi ra-čuna da se između dva zalijevanja površina komposta malo prosuši i u tu svrhu ih je najpoželjnije za-lijevati u podložak. Dok su biljke aktivne, treba ih svaka dva tjedna i prihraniti namjenskim tekućim gnojivima. Ukoliko im pružite op-timalne uvjete, zdrave će biljke pri-rodno prestati s rastom u proljeće kada ih treba i potpuno zasušiti u periodu od mjesec dana (što znači sve do ljeta), dok svi listovi ne uve-nu. Sa zalijevanjem ponovno za-počinjemo kada počne i novi rast, s tim da je ciklame nužno presaditi svake dvije godine.

BLAGDANI U ZNAKU CRVENE BOJEZa posebne prilike biraju se i posebne lončanice koje oblikom, bojom lista i cvijeta izražavaju posebnu simboliku. Tako za božićne i novogodišnje blagdane tražimo božićnu zvijezdu, azaleju, ciklamu. To su vrste koje cvatu zimi pa svojim žarkim bojama unose radost u svaki dom.

Piše: JosiP BrklJača, ing.

4


Azalea - cvatući grm u loncu

Božićna zvijezda traži svjetlo i umjerenu temperaturu U modi su ciklame s malim cvjetovima

Potentila ili petoprsta ukra-sni je grm koji je rijetko prisutan u našim vrtovima.

Razlog tomu, prije svega, ogleda se u činjenici kako je ova deko-rativna grmolika vrsta relativno nepoznata našim ljubiteljima dendromaterijala. Povrh toga, potentilu možemo pronaći samo u pojedinim, bolje opskrbljenim vrtnim centrima koji njene sad-nice uvoze iz zemalja poput Ita-lije ili Nizozemske. Međutim, to ne znači da se navedena ukrasna trajnica ne može uspješno uzgo-jiti u našim klimatsko-zemljišnim prilikama. Što više, radi se o biljci kojoj iznimno dobro odgovara hercegovačka klima, u kojoj cva-te izrazito dugo-u razdoblju od travnja do studenog!

BIOLOŠKE POSEBNOSTI Ove ukrasne grmolike biljke

ne narastu više od jednog metra, pa su izrazito prikladne za naše male vrtove i okućnice. Petopr-sta je vrlo cijenjena i kao niski oblik grma pogodan za pokriva-nje tla te predstavlja biljku koja neometano raste i na vrtnom

kamenjaru. Ukrasnu vrijednost daju joj cvjetovi koji se pojavlju-ju već od ranog proljeća i čija ra-skošnost krasi našu okućnicu sve do početka jeseni. Osim cvje-tova, lijep izgled i opći dojam biljke upotpunjuju gusti, čipka-sti listovi. Krajobrazni arhitekti obično prakticiraju njenu sadnju u skupinama premda raskošnost potentile ništa nije manja ni u njenom pojedinačnom uzgo-ju. Povrh toga, ova dekorativna biljka uglavnom služi za formira-nje niskih, cvatućih živica ili kao okvir za vrtne gredice. Međutim, ono što je puno značajnije jest činjenica kako petoprsta nema posebnih zahtjeva u pogledu tla, što znači da se nesmetano može uzgojiti i na prosječnoj vrtnoj zemlji. Ipak, za ostvarivanje nje-ne dugotrajne cvatnje moramo poznavati osnovne elemente rezidbe, koja se pak mora pravo-dobno i provoditi.

REZIDBA POTENTILESve ukrasne grmove petopr-

ste treba redovito orezivati, kako bi biljke bile što pravilnije obli-kovane i kako bi što obilnije cvje-tale. Zbog svega toga dolaskom proljeća, čim klimatske prilike to i omoguće, odrežite svaku treću stabljiku iz razloga što ćete ta-kvim načinom orezivanja sprije-čiti suviše gust rast ove trajnice. Osim toga, na taj način reducirat ćemo veliki broj starih i oslablje-nih grana koje bi narušile izgled ovoga lijepog i otpornog grma. Ukoliko to do sada nikada niste učinili, u vašem vrtu ste umjesto krasotice dobili staru i zapušte-nu biljku, koja slabo ili nikako ne cvjeta. Ali, takvu neurednu biljku nipošto nemojte odstra-niti iz vrta već je oštro prikratite

na 15-tak cm iznad tla. Sliedećih godina orezujte je redovito a sve kako bi na koncu formirali ure-dan grm prihvatljive veličine. A ako u tomu i ne uspijete, nemoj-te se obeshrabriti iz razloga što u našim vrtnim centrima redovito tijekom proljeća, pored različitih ukrasnih grmova, možete prona-ći i sadnicu potentile.

Potentilla fruticosa je najče-šća vrsta petoprste koju odlikuje nizak, gust rast od 70-110 cm vi-sine. Biljka cvjeta u razdoblju od travnja o studenog a boja cvje-tova ovisno o sorti može biti u nijansama žute, ružičaste, naran-

P O T E N T I L APotentila predstavlja ukrasni grm koji je u našim krajevima poznatiji pod nazivom peto-prsta. Spomenuti naziv pak potječe od lisnih ogranaka, od kojih svakih broji po pet listo-va. Iako su na tržištu prisutni njeni različiti varijeteti, za naše podneblje najprikladnija je Potentilla fruticosa.

Piše: ivica Doko, DiPl. ing.

časte i crvene. Plodove ove biljke rado jedu ptice pa je P. fruticosa idealna za njihovo privlačenje u vrtove. Međutim, ono što vrijedi za sve potentile vrijedi i za fru-ticosu, a to je pravodobno ore-zivanja biljaka u svrhu njihovog pomlađivanja. Rezidba se pro-vodi prije kretanja vegetacije, s tim da se biljka poreže na 20-25 cm iznad površine tla. Na taj na-čin pomlađena biljka cvjetat će puno kasnije (u drugoj polovici ljeta sve do prvih mrazeva) čime ćete, barem za kratko, produžiti čaroliju cvatnje prije ulaska u zimsko sivilo vrta.

idealna za hercegovačke vrtove

Potentilin cvijet

Sadnice potentilePotentila cvate sve do prvih mrazeva


5

Pored raznoraznog ukra-snog sobnog bilja naše domove krase i različite

vrste rezanog cvijeća, kojeg odre-đeni period uspijevamo očuvati svježim. Međutim, rukovodeći se i poštujući određena pravila, iskusni ljubitelji cvijeća znatno duže uspijevaju zadržati njegovu svježinu, a time, razumljivo, i nje-govu raskošnu ljepotu. Naime, na dugotrajnost rezanog cvijeća posebno utječe čistoća posuda i vode, o čemu bismo svakako trebali povesti računa. Drugim ri-ječima, čim u okrilje našeg doma donesemo ubrano rezano cvije-će, odmah ga trebamo i smjestiti isključivo u čiste saksije odnosno vaze u koje prethodno ulijevamo svježu vodu. Ali, osim pripreme saksija i vaza trebamo pripremiti i ubrano rezano cvijeće kojem se sa stabljike uklanjanju listovi. Osim toga, neposredno prije stavljanja cvijeća u saksiju s vodom sta-bljiku je poželjno skratiti za 5-10 cm. Spomenimo kako je čistoća tj. svježina vode posebice važna za pupoljke koji se u periodu od nekoliko dana trebaju i otvoriti. A ukoliko to zanemarimo, pupolj-

ci će umjesto da procvjetaju biti osuđeni na propadanje, što znači da će brzo i uvenuti.

DUGOTRAJNOSTREZANOG CVIJEĆA

Koliko će ubrano rezano cvi-jeće zadržati svoju svježinu, ovi-sit će i od uvjeta njegovog smje-štaja. U tom pogledu najvažnija je temperatura koja nipošto ne smije biti previsoka. Jednostav-no rečeno, što je temperatura u prostoriji niža, utoliko će trajnost cvijeća biti veća. Zbog svega toga ubrano cvijeće nije poželj-no smještati blizu balkonskih vrata ili prozora kao ni u blizini izvora toplote (klima, radijatori i sl.). Međutim, kako bi cvijeće u vazama zadržalo svoju svježinu kroz duži vremenski period pri-je njegovog stavljanja u saksije potrebno je u vodu unijeti odgo-varajuća gnojiva za rezano cvi-jeće. Zahvaljujući njima, cvijeće će ostati svježe a cvatnja će biti duža i raskošnija.

VRSTEREZANOG CVIJEĆA

Ruže kao jedne od najčešće darivanih cvjetnih vrsta pred-stavljaju redovite pratioce naših

dnevnih prostorija. Kako bi zadr-žale svoju svježinu, prije stavlja-nja u saksije čuvaju se nekoliko sati na hladnom mjestu, a sve kako bi se što bolje prilagodile novim uvjetima. Međutim, prili-kom rukovanja s cvjetnim buke-tom trebate biti pažljivi jer su ruže iznimno osjetljive na bakterije. Naime, oštećene stabljike ruža predstavljaju idealnu podlogu za razvoj štetnih bakterija koje izazivaju njihovo ubrzano tru-ljenje i propadanje. Tulipani se za potrebe rezanog cvijeća beru dok se još nalaze u fazi pupoljka. Slično ružama, buket sačinjen od ovog cvijeća čim prije treba sta-viti u čistu vodu te nekoliko sati držati na hladnom, nakon čega se ubrani tulipani premještaju na stalno mjesto. Narcis je cvjet-na vrsta koja ne podnosi druge ukrasne biljke. Zbog toga se u vazama vrlo rijetko drži u kom-binaciji s drugim cvijećem. Ra-zlog tomu ogleda se u njegovoj specifičnosti da mu stabljika luči sluzave sekrete koji su otrovni za sve ostale prisutne biljke. Uko-liko smo pak prinuđeni narcise smjestiti u vazi s ostalim cvjet-nicama, nipošto mu nemojte skraćivati stabljiku. Ljiljani pred-stavljaju relativno skromnu ali ništa manje dekorativnu cvjetnu vrstu koja se bez većih poteš-koća u saksijama dugo uspijeva očuvati svježom. Ipak, kako bi produžili njihovu cvatnju, ljiljani-ma se redovito moraju uklanjati procvjetali cvjetovi. Krizanteme se posljednjih godina sve češće, u vidu rezanog cvijeća, nalaze u našim domovima. Njihovoj većoj prisutnosti kumovala je činje-nica kako se one danas više ne smatraju isključivo „grobnim cvi-jećem“. Naime, u matičnoj zemlji krizanteme se već desetljećima koriste za ukrašavanje i opleme-njivanje stambenih i poslovnih prostora. Ali, osim spomenutih

REZANO CVIJEĆEsve češći ukras naših domovaCvijeće je neizostavni i nezamjenljivi dio svakog doma. U tom pogledu unutrašnjost našeg život-nog prostora sve češće se oplemenjuje različitim vrstama rezanog cvijeća. Ipak, samo ga iskusni ljubitelji uspiju dugotrajno očuvati raskošno lijepim i svježim.


dekorativnih biljnih vrsta, po-stoji još veliki broj cvjetnica koje se mogu koristiti u vidu rezanog cvijeća. Dovoljno je samo malo prošetati prirodom…Ruže - najljepše rezano cvijeće

Gerberi dugo zadržavaju svježinu cvijeta

Narcisi ne podnose druge biljke u vazi

Tulipani se beru u fazi pupoljka

6


Paprati rastu u tropskim šumama još od vremena dinosaura. Od tog doba,

prije 250 do 400 milijuna godi-na, pa sve do današnjih dana ove zanimljive biljke vrlo su se malo promijenile. Raskošni slapovi njihovih listova pridonose činje-nici da se paprati uklapaju u bilo koji dio doma a koji odgovara njihovim uzgojnim potrebama. Ipak, kako biste uistinu uživali u ljepoti ove nimalo rijetke sobne biljke, poželjno je koristiti nešto povišeni položaj ili čak viseće košarice. Manji primjerci opet lijepo izgledaju i u kombinaciji s drugim biljkama koje odlikuju slični uzgojni zahtjevi.

TOPLINA I VLAGACIJELE GODINE

Paprati uspijevaju na svjetlu do blago sjenovitu položaju na kojem tijekom cijele godine vla-daju idealne temperature od 18

dašak prapovijesti u našem domuPaprati obuhvaćaju velik broj ukrasnih vrsta koje odlikuje li-jep i bujan rast. Zbog toga ih ljubitelji sobnih biljaka redovito koriste za ukrašavanje svojih domova. A koliko su to lijepe i raskošne biljke najbolje potvrđuju podaci kako su paprati još prije stotinu godina bile neizostavan ukras elegantnih salona i hotelskih predvorja.

stupnjeva C. Međutim, za njihov pravilan rast i razvoj potrebno je osigurati i visoku vlagu zraka te malo izravne sunčeve svjetlosti. Zbog svega toga papratima će u vrijeme ljetnih mjeseci prijati boravak na otvorenom. Povrh toga, paprati se ljeti kao i zimi trebaju obilno zalijevati, s tim da je potrebno paziti da se voda u podlošku nipošto ne zadržava. A kako bismo im osigurali dovoljno vlage, pored redovitog i obilnog zalijevanja, poželjno je provoditi prskanje biljaka finim raspršiva-čima. Navedena mjera se treba provoditi svakodnevno. Prihra-njivanje biljka obavlja se tjedno za što se moraju koristi posebna gnojivima prilagođena potre-bama lisnodekorativih biljaka. Spomenimo kako se paprati od drugih ukrasnih biljaka razlikuju i zbog činjenice da se razmnoža-vaju sporama. One se pak nalaze na naličju zrelih listova. Ali ova-

kav oblik razmnožavanja mnogo je zahtijevan zbog čega ga treba prepustiti stručnjacima. Ipak, paprati možemo razmnožiti i pomoću mladih biljčica koje se razvijaju na vriježama uz rub po-sude. To je mnogo jednostavniji i lakši način njihovog razmnoža-vanja koji se može preporučiti svim ljubiteljima cvijeća. Nada-lje, prilikom presađivanja i sad-nje mladih biljčica dobro je kori-stiti propusnu i rahlu zemlju koju možemo pronaći u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama. U protivnom, prilikom obilnog zalijevanja moglo bi lako doći do neželjene pojave truljenja korijenja. I na koncu, redovitim zalijevanjem i prihranjivanjem te neizostavnim prskanjem biljaka dobit ćemo lijepe i raskošne li-stove paprati koji će na najljepši mogući način ukrasiti interijer našeg doma.

JEDNOSTAVNII ČIPKASTI LISTOVI

Jedna od najčešćih paprati koju možemo zamijetiti u na-šim domovima jest Nefrolepis ili ljestvičasta paprat (Nephro-

lepis exaltata). Prirodno raste u tropskim šumama, premda se iznimno dobro prilagodila unu-tarnjim uvjetima uzgoja. Ime joj potječe od grčke riječi nephros-bubreg i lepis-ljuske, što se vje-rojatno odnosi na oblik njenih liski. S druge strane, narodno ime ljestvičasta paprat dola-zi od oblika i položaja liski koji podsjećaju na ljestve. Ova vrsta paprati lijepo se uklapa u bilo koji dio doma zbog čega je vrlo često susrećemo u elegantnim salonima i hotelskim predvor-jima. Kako se njeni ljestvičasti listovi lijepo povijaju i na vjetru lagano talasaju, predstavljat će uistinu dekorativan prizor, po-sebice ako biljku postavimo u viseći položaj (košarice). Ali kao i druge vrste paprati, i ova voli obilno zalijevanje i svakodnevno prskanje a sve kako bi se osigu-rala dovoljna količina vlage bez koje biljke ni u kojem slučaju ne mogu napredovati. A redovitim prihranjivanjem namjenskim te-čnim gnojivima prilagođenim potrebama sobnih biljaka dobit ćemo lijepe i sjajne listove pra-vilnog rasta. Oni su ujedno i naj-važniji dekorativni dio raskošne ljestvičaste paprati. Presađivanje se obavlja svake godine, i to u nešto veće lonce. Međutim, kako se ljestvičasta paprat razmnoža-va vriježama, iz njih se odmah mogu proizvoditi mlade biljčice. Drugim riječima, korisno je pri presađivanju odmah obaviti i razmnožavanje paprati, ukoliko to uistinu i želimo. Na koncu, za njihov kvalitetan i pravilan uzgoj ne smijemo zanemariti ni činje-nicu kako paprati treba držati što dalje od propuha koji značajnije ometa razvoj ove zanimljive de-korativne sobne biljke.

PAPRATI

Piše: stanislava rotim

Ljestvičasta paprat


7

Čvrsti mesnati listovi su na-zubljeni, na kraju zašiljeni, dugački do metar i stvara-

ju rozetu. Za tehničku uporabu može se koristiti liko listova. Sama biljka je visoka oko metar. Na sta-bljici, koja izrasta iz lisne rozete, stvara se cvat ljubičastih cvjeto-va, koji se postupno rascvjetavaju i ubrzo izrastaju u mesnati plod. Čine ga brojne srasle bobice s mesnatom osi i ljuskama za po-krivanje. Ananas od nekoliko ki-lograma na vrhu završava lisnom rozetom, ponekad okruženom manjim rozetama. Aromatično meso ploda bijelo je ili žućkasto i vrlo ukusno, osvježavajuće kise-lo-slatko. Sadržava 85 posto vode, limunsku i jabučnu kiselinu, mno-go šećera, oko 12 mg vitamina C u 100 g i drugo. Mesnati dio plo-da je za jelo i svjež, za preradu u sokove, sirupe, kompote, džemo-ve, za voćne torte i salate svjež ili konzerviran itd. U svojoj domovi-ni, u tropskoj oblasti Južne Ame-rike, gdje ananas raste kao divlja biljka, ima sitne i kisele plodove sa sjemenkama. Uzgajani kultiva-

ri odlikuju se znatnom veličinom i težinom plodova, bojom i kakvo-ćom mesa. Većina plodova nema sjemenki (na deset tisuća plodo-va dolazi samo jedna sjemenka).

UVJETI UZGOJA

Većina tih kultivara stvara plodove partenokarpno i može se razmnožavati samo vegeta-tivno. Ananas danju treba tem-peraturu u rasponu od 20 do 30 0C i noćnu najmanje 10 0C. Traži lako, ali hranjivo tlo s visokim sadržajem humusa i pH oko 5. Razmnožava se korijenovim re-znicama ili lisnim rozetama. U umjerenoj klimi, pa i u nas, za razmnožavanje se mogu koristiti terminalne rozete ili izbojci, koji izrastaju uz vršnu rozetu. Prema tome, možemo pojesti meso ploda a njegov vrh posaditi. Ra-zlika je u tome, što se korijeno-ve reznice, koje većinom imaju vlastite korjenčiće, mnogo brže zakorjenjuju, cvjetaju i rode mnogo ranije, nego lisne rozete. Još do kraja pretprošlog stolje-ća ananas se u Europi uzgajao o skupo zagrijavanim i održava-nim staklenicima. Brzi brodski i (zrakoplovni) promet omogućio je razmjerno jeftin prijevoz, koji je ugušio taj uzgoj. Uzgajanje u staklenicima do danas se održalo samo na Azorskim otocima (gdje

i ne treba mnogo zagrijavati). U nas ga možemo manje ili više skupo uzgajati u staklenicima (i plastenicima), ali i u stambenim prostorima i drugim pogodnim interijerima. Za uzgoj u stanu dovoljna je primjerena posuda, u staklenicima se može koristiti i vrtno tlo, dobro pognojeno i olakšano pijeskom i tresetom. Biljke sadimo na udaljenosti od 30 do 50 cm. Za razmnožavanje koristimo sandučiće do polovi-ne napunjene riječnim pijeskom ili lakom zemljom, te pokrive-ne staklom. Iz lisne rozete pri 25-30 0C i primjerenoj vlažnosti izraste vlastito korijenje, i to za oko mjesec dana. Zakorijenjene rozete presadimo u keramičke posude promjera oko 8 cm. U pokušajima uzgoja u stambe-nim prostorima ananas se dobro pokazao. Bez oštećenja podnio je u zimskim mjesecima uz vrlo malo zalijevanje dugotrajni pad temperature na 10 0C. Slični po-kušaji, primjerice, s bananom završili su propadanjem njezina nadzemnog djela, ali je biljka u proljeće ponovno izrasla iz ba-zalnog dijela.

VODA – VAŽNA PRIUZGOJU ANANASA

Veće biljke presađujemo u sandučiće, veće keramičke po-

sude, manje bačve, primjerene plastične posude i slično. Ljeti ih uzgajamo u vrtu na zasjenje-nom, zaštićenom mjestu i često rosimo za osiguranje dovoljno vlažnog okolnog zraka. Biljke ljeti prihranjujemo razrijeđe-nom gnojnicom, ili izmetom peradi, ili mineralnim gnoji-vom. U lisnim rozetama mora uvijek biti vode. Tijekom ve-getacijskog razdoblja redovito rosimo listove odstajalom vo-dom. Ananas dobro prezimlju-je samo uz brižljivu njegu. Bilj-ke lako trunu, zato zimi radije rosimo oko njih. Prezimljujemo ih na 10-16 0C i malo zalijeva-mo. Ljeti je optimalna tempe-ratura za rast ananasa 20-25 0C, 16 0C zaustavlja rast, iznad 27 stupnjeva rast se uspori i listovi promijene boju. Iz korijenovih reznica biljke izrastu za 12-15 mjeseci, iz vršnih rozeta za 20-24, a iz izbojaka pri terminal-nim rozetama za 18-19 mjeseci. U nas je to za 2-4 godine. Velike biljke s 20-30 listova prezimlju-ju u toplom pri 15 0C i samo rosimo okoliš. U proljeće do pojavljivanja cvata malo ih zali-jevamo ili samo rosimo listove. Kad se pojave cvjetni pupoljci, biljke redovito zalijevamo i pri-hranjujemo. Plodovi sazrijevaju potkraj ljeta.

ANANAS U STANUAnanas je tropska biljka jednosupnica, a potječe iz Brazila i tropskih područja Južne Amerike. Čini iznim-ku među vrstama iz svoje obitelji, jer nije epifit, nego se zakorjenjuje u zemlji. No, ima slabo razvijen korijenov sustav s kratkim i mesnatim korijenjem.

Piše: Zoran timarac

Ananas- omiljena tropska biljka

Nasad ananasa

8


Stablo je dunje poznato i uzgajano milenijima. Njeno botaničko ime Cydonia

potječe od nekadašnjeg imena grada na otoku Kreti koji se danas zove Kanea. Međutim, i u našim krajevima dunja nije nepoznata voćka, što potvrđuju i brojna, pojedinačna stabla u vrtovima. Zbog toga slobodno možemo reći da je u našim južnijim hercegovačkim krajevima postala priličito “udomaćena” voćna vrsta. Razlog možda leži u činjenici što se ova vrijedna voćka dobro prilagođava različitim uvjetima i uzgojnim područjima. Ipak,

najviše joj odgovaraju lagana tla i topliji položaji. Ali, ne smijemo zaboraviti da se dunja u našim vrtovima ponajviše nalazi zbog svoje dekorativnosti. Posebno do izražaja dolaze lijepi veliki cvjetovi kao i veliki listovi, a u jesen dozreli plodovi na stablu predstavljaju pravi ukras kućnih vrtova ali i parkovskih površina u urbanim gradskim centrima.

Može li se dunja uzgajati i u kontinentalnoj klimi?

To što je dunja redovito prisut-na u mediteranskim područjima ne znači da se ne može uspijeva-ti i u hladnijim, kontinentalnim uvjetima. Pošto je stablo dunje vrlo prilagodljivo različitim uvje-tima uzgoja, bez većih poteškoća može izdržati i visoke ljetne kao i priličito oštre zimske temperatu-re. Ispitivanja su pokazala da dun-ja u zimskom razdoblju bez većih oštećenja može izdržati tempera-ture od čak – 250 C. Međutim, puno su opasnije tzv. provocirajuće temperature, odnosno pojedi-nih godina zna se dogoditi da se nakon toplijeg siječnja i kraja veljače biljka na svojevrstan način “opusti” pa zbog nešto nižih tem-peratura tijekom ožujka dolazi do pozebe stabla.

Rezidba i gnojidba Rezidba se treba obavljati

svake godine a najpovoljnije vri-jeme za tu operaciju jest veljača. Rezidbu možemo ograničiti na rezanje grana koje urastaju u krošnju kako bismo je prorije-dili te omogućili prozračnost i osvjetljenost krošnje. Ukoliko to ne obavimo, krošnja neće imati dovoljno svjetlosti pa se cvjeto-vi pojavljuju samo po vanjskom dijelu krošnje. Osim toga, gra-ne su priličito elastične i lako se savijaju pod težinom plodova pa je rezidbom potrebno održavati rast i razvoj skeletnih grana. Kao

ŽUTE DUNJE S ORMARA…Stablo dunje predstavlja simbol ljubavi i plodnosti a njene mirisne plodove osobito su cijenili Grci i Rimljani. Plodovi se rijetko koriste sirovi ali su zato nezamjenljivi u spravljanju kompota, marmelada i želea

i kod svake rezidbe, ne smijemo zaboraviti ni uklanjanje suhih i oštećenih grana.

Međutim, ukoliko želimo uživati u mirisnim plodovima dunje, stablo je potrebno i redo-vito gnojiti. Od gnojiva se koristi stajnjak i to svake treće godine, dok se mineralna gnojiva raz-bacuju prije kretanja vegetacije. Ustvari, gnojivo se razbacuje u jesen i to u količini od 20-30 kg po stablu. U tu svrhu koriste se NPK formulacije 7-14-21 ili 7-20-30, dok se prihranjivanje obavlja tijekom proljeća sa UREOM 46 %. Ukoliko nam nedostaje uree a u zalihama imamo NPK 15-15-15, možemo ga razbacati u količini od 13-15 kg po stablu. Navedena gnojidba je karakteristična za godine u kojima se ne razbacuje stajski gnoj.

BerbaPlodovi se trebaju brati s

dosta pažnje jer su osjetljivi na pritisak zbog kojeg su oštećena, nagnječana mjesta podložna propadanju. Inače, berba počinje u rujnu (vrlo rane sorte) i traje sve do studenog. U pravilu, plodovi se skupljaju kada postanu intenzivno žute boje i kada izgube fine dlačice koje ih prekrivaju, odnosno plodovi se beru tek kada se u njima potpuno razvije aroma. I nemojte se čuditi što dunja jedne godine dobro rodi, dok naredne potpuno podbaci. Znanstvenici dunji pripisuju fenomen izmjene prinosa, tj. nakon svake rodne dolazi nerodna godina. Ali, samo formirano i dobro održavano stablo može ostvariti punu rodnost a ona se kod dunje mjeri, u rodnim godinama, s desecima kilograma.

Piše: mlaDen karačić, DiPl. ing.

Plodovi dunje


9

SADNJA VOĆAKAProteklih nekoliko godina

kasna jesen i početak zime su re-lativno topli i bez veće količine padalina. Upravo takvo vrijeme je idealno za sadnju voćaka i vinove loze. Već na početku sadnje treba obratiti pozornost na činjenicu, a koja se najčešće zanemaruje, da se sadnice nabavljaju samo od po-vjerljivih dobavljača. Znači, sadni materijal mora imati deklaraciju o vrsti i podrijetlu sadnog materija-la. Sadnice voćaka treba nabaviti što ranije, odnosno u jesen ili zimu jer je u jesen najbolja ponuda ra-zličitih sorata. U rasadnicima se

obično nalaze jednogodišnje ili dvogodišnje sadnice, a prednost se daje jednogodišnjim.

Sadnica voćke mora ispunja-vati sljedeće uvjete: spoj podloge i plemke mora biti čvrst i bez na-puknuća, stablo mora biti ravno, koje mora imati 2 – 4 pravilno ras-poređene primarne grane, korijen mora biti dobro razvijen i nijedan pup na grani ne smije biti otvoren. Prije neposredne sadnje predstoji priprema tla, koja se odnosi na duboko oranje tla u ljeto ili počet-kom jeseni. Uz to se u tlo unose neophodna gnojiva, tj. obavlja se meliorativna gnojidba s ciljem poboljšanja plodnosti tla. U praksi se obično gnojidba obavlja s 300

– 600 dt/ha stajskog gnojiva, 2200 kg/ha fosfornih gnojiva, te 1200 kg/ha kalijevih gnojiva.

PREDNOSTI SADNJE UJESEN I ZIMU

Sadnja voćaka i vinove loze se obavlja u jesen-zimu i na prolje-će, dakle u mirovanju vegetacije. Prednosti sadnje voćaka i vino-ve loze u jesen i zimu leži u više čimbenika. Veoma je važno da tlo nije smrznuto i da je temperatura iznad nule, što je u južnom dijelu zemlje veća vjerojatnost. Naime, u tom razdoblju je tlo još toplo i vlažno, pa tako posađene sadnice imaju povoljne uvjete za ukorje-njavanje u tlu, a s tim i mogućnost

obnove korjenove mreže. Ošteće-na mjesta na korijenu lakše zaci-jele i omogućuje se rast obrasta-jućeg korjenja. Pored toga, tlo se slegne pa se uspostavi bolji kon-takt između tla i korijena. U prolje-će, dakle prije početka vegetacije, korijenje nastavlja intenzivan rast i sadnica s tim postane sposobnija da nadzemni dio bude opskrbljen potrebnim hranjivima i vodom za daljnji rast. Sve je to razlog više da se posađene sadnice bolje prime, a s tim brže i bolje nastave svoj ra-zvoj u proljeće.

NEPOSREDNA SADNJA Kada govorimo o sadnji voća-

ka, to nas odmah asocira na kopa-

JESENSKO-ZIMSKA SADNJAVOĆAKA I VINOVE LOZE

U toplijim južnim krajevima sadnja voćaka i vinove loze može već početi u jesen i zimu. Prednost te sadnje treba isko-ristiti, upravo zbog povoljnih klimatskih uvjeta. Zbog toga posađene sadnice bolje se primaju i ujedno bolje rastu ti-jekom prve vegetacijske godine.

Piše: ivica Doko, DiPl. ing.

Prodaja sadnica u AC Sjemenarni u Mostaru

Voćke se sade u dovoljno velike rupe Prije sadnje skraćuje se korijenje

10


PODLOGA KOBER 5BB – Najpoznatija i najzastu-pljenija podloga u našim vinogradima. Smatra se «univerzalnom» podlo-gom zbog niza pozitiv-nih svojstava. Ima dobru adaptaciju na sve tipove tla, vrlo dobar afinitet sa svim sortama plemenite loze, dobru sposobnost ukorijenjavanja, otporna je na filokseru i niske tem-perature. Ima kratku ve-getaciju i dobro utječe na visinu i kakvoću uroda.

nje jama za sadnju. Ako sadimo u jesen i zimu, čemu treba težiti da postane ustaljena praksa, veoma je važno da sadne jame iskopa-mo nekoliko mjeseci prije nepo-sredne sadnje ( tijekom ljeta za jesensku sadnju, a tijekom jeseni za proljetnu sadnju). Jame koje su iskopane prije neposredne sadnje su prozračnije, uništeni su even-tualni štetnici u tlu, smanjuje se suvišak vlage, odnosno sadnice su potencijalno zaštićenije. Obično se jame kopaju u obliku kvadrata dimenzija 100x100 i dubine 50 – 70 cm. Sadnicu prije sadnje tre-ba pripremiti, tako što se korijen skrati na trećinu i nadzemni dio skratimo na visinu od 70 – 100 cm. Zatim na dno jame stavimo malo sipke zemlje i jednu lopatu stajnjaka kojeg prekrijemo opet sipkom zemljom. Može se i dodati mineralno gnojivo NPK 7:20.30 u količini od 10 – 20 dag. Pri tome treba paziti da gnojivo ne dođe u izravan kontakt s korijenom. Sadnicu postavimo u toj visina da spojno mjesto (kalem) bude 3 – 4 cm iznad tla. Potom se jama dobro zagrne, da se tlo slegne. Po mogućnosti je dobro voćku zaliti s 10 – 20 l vode. Nakon toga stavi se kolac uz sadnicu i lagano zaveže. Na razmak sadnje utječu sljedeće stavke, a to su: bujnost podloge, uzgojni oblik, plodnost tla, primje-na strojne obrade voćnjaka i sl.

SADNJA VINOVE LOZEKao i voćke tako i vinova loza

može se početi saditi već u jesen i zimu nakon opadanja lišća, gdje ne postoji opasnost od jačih mra-zeva. Na lakšim tlima i toplijem klimatu sadnja se može obaviti kvalitetnim lozinim cijepovima autohtonih sorti koji se nude na području Hercegovine. Od ka-kvoće cijepova ovisi uspjeh nasa-da i dugovječnost vinograda.

Stoga je pri nabavi cijepova potrebno odabrati jednogodišnje cijepove prve klase koji trebaju zadovoljiti sljedeće uvjete: cijep mora imati najmanje tri dobro ra-zvijena korijena, korijenov struk ne smije imati oštećenja, spojno mjesto mora biti dobro sraslo bez napuknuća, izraslina i vidljivih bo-lesti, rozgva razvijena iz plemke mora biti duga od 30 – 50 cm i na vrhu zaštićena parafinom. Jame za sadnju koje moramo iskopati su nešto manjih dimenzija u od-

nosu na voćke, promjera 30 – 40 cm, i dubine isto tako. Dubina sadnje je specifična za pojedine vinograde u ovisnosti od nagiba terena, tipu tla, mogućnosti ero-zije terena i sl.

NAČIN SADNJE Postupak sadnje je sličan na-

činu sadnje voćaka, a sastoji se u unošenju sitnije zemlje na dno jame koja čini humak. Na njega stavljamo cijep i ravnomjerno ras-poredimo korijen. Spojno mjesto (kalem) na ravnijim terenima tre-ba biti 3 – 4 cm iznad površine tla, tako što cijep prislonimo uz kolac. Nakon toga dodamo sloj zemlje od 10 – 15 cm i dobro ugazimo, pazeći pritom da cijep ostane na istoj razini. Zatim možemo do-dati lopatu zrelog stajskog gnoja

i zaliti sa 5 l vode, a nakon toga ostatak zemlje i na kraju sve do-bro ugazimo da se zemlja slegne. Naravno, ako je tlo slabije plod-nosti, možemo dodati i mineralna gnojiva NPK 15:15:15 u količini do 100 grama pazeći da ne dođe u izravan kontakt s korijenom. Ako su cijepovi parafinirani, izbjegava se humčenje slojem od 10 cm tla sipkom zemljom na pup.

ZAŠTITNA MREŽAOD DIVLJAČI

Mladi nasadi voćaka tijekom zime često stradavaju od razne divljači. Najčešće se radi o zecu ali u pojedinim područjima i dru-ga divljač (srne) pričinjava velike štete mladim voćkama. Štete su posebno izražene tijekom zimskih mjeseci, kada divljač u

nedostatku hrane ulazi u voćne nasade u potrazi za hranom. U područjima gdje se snijeg dugo zadržava štete mogu biti i kata-strofalne.

Kako bi zaštitili voćke, poljo-privredni proizvođači su s većim ili manjim uspjehom koristili ra-zličite načine zaštite.

Zaštitne mreže, koje se mogu kupiti u bolje opskrbljenim po-ljoprivrednim ljekarnama, pru-žaju najbolju zaštitu od divljači. Jednom kad se postave uz mla-du voćku, traju nekoliko godina.

SVE VEĆE PRIMJENA PELETIRANOG STAJSKOG GNOJIVAGnojidba organskim gnojivima trebala bi biti jedna od obveznih agrotehničkih mjera u proizvodnji povr-

ća. Tla siromašna organskom tvari loše su strukture, malog vodnog i zračnog kapaciteta, sklona su zbijanju i stvaranju pokorice što ih čini nepodesnim za proizvodnju povrća. Organska tvar povećava biogenost tla, pospješuje prisutnost biljnih hranjiva te olakšava njegovu obradu.

Smanjenjem stočnog fonda i sve manjom produkcijom stajnjaka, promet organske tvari sve je manji što izrav-no utječe na smanjenje biogenosti tla, a time i na pad njegove prirodne plodnosti. Povećanjem komercijalnih poljoprivrednih gospodarstava specijaliziranih za povrćarsku proizvodnju, koja gotovo nikako nemaju vlastitu stočnu proizvodnju, uvjetuju sve rjeđu gnojidbu organskim gnojivima u povrćarskoj proizvodnji. Zbog volu-minoznosti, otežanog rukovanja i relativno malog sadržaja hranjivih tvari stajski gnoj nije tržni artikl i teško ga je nabaviti za gnojidbu većih površina. S ciljem rješavanja problema gnojidbe organskim gnojivima u povrtnoj proizvodnji suvremena industrija ponudila je tržištu organsko gnojivo koncentriranijeg sadržaja biljnih hranjiva u obliku koje omogućava aplikaciju istim načinom tj. mehanizacijom kao i mineralna gnojiva.

Takva gnojiva trgovačkog naziva BIO-REX su prisutna i u prodajnim prostorima Sjemenarne. Granule su promjera 2-5 mm i bez prisutnosti su sjemenki korova te patogenih mikroorganizama.

Istraživanjima je utvrđeno da se prinos pri korištenju ovog organskog gnojiva u pojedinim povrtnim kul-turama povećao od 8-30 %. Također moramo napomenuti da su istraživanja opravdala primjenu tvornički proizvedenih organskih gnojiva kao zamjenu za stajski gnoj u gnojidbi povrtnih kultura.

* Na tržištu u BiH, uglavnom se prodaje peletirano gnojivo od kokoši, te mješavina konjskog i gove-đeg gnoja. Peletirana organska gnojiva našla su svo-je mjesto u proizvodnji povrća, voćaka i vinove loze, cvijeća i ukrasnog bilja. Mješavina konjskog i goveđeg gnojiva koristi se u svim kulturama koje se uzgaja-ju na otvorenom ili u zaštićenim prostorima, dok se kokošije gnojivo najčešće koristi u proizvodnji povrća, posebno salate.

Nino Rotim,dipl.ing.

Sadnice vinove loze


11

Piše: nino rotim, DiPl. ing.

ARONIJA nova ljekovita voćna vrstaCrnoplodna aronija (Aronia melanocarpa) predstavlja relativno novu voćnu vrstu koja se na području Kanade i SAD-a počela uzgajati tek prije pedesetak godina. U početku se, iz neznanja, uzgajala kao ukrasna biljka da bi se tek nakon upoznavanja njenih ljekovitih svojstava intenzivno komercijalizirao njezin uzgoj.

Nije poznato kada se ui-stinu počelo s uzgojem ove nadasve zanimljive i

ljekovite voćne vrste. Međutim, pouzdano se zna da je u Europu aronija pristigla iz istočnog dijela Sjeverne Amerike. Navodno su je poznavali tamošnji Indijanci, koji su sušili njene plodove i upotre-bljavali ih za zimske pogače. Ipak, zamjetno je da se ova biljka u početku uzgajala isključivo zbog svoje dekorativnosti, zbog čega je uostalom 1972. godine crno-plodna aronija primila nagradu Kraljevskog vrtlarskog udruženja u Engleskoj. I dok je danas aroni-ja dobro poznata i priznata voć-na vrsta u određenim područji-ma Kanade i u istočnom dijelu SAD-a do Floride, u novije vrije-me se tek podižu probne planta-že na području Ukrajine, Češke, Bugarske, Njemačke i Skandina-vije. Drugim riječima, zbog svoje velike otpornosti na mraz aronija se raširila čak i po Rusiji, Finskoj i Švedskoj. A da ne bi bilo zabune, aronija je novo voće koje se svr-stava među prvorazredne zdrav-stveno-prehrambene sadržaje današnjice.

KAKO UOPĆEIZGLEDA ARONIJA?

Aronija predstavlja listo-padni grm visok 1,5-3,0 m, koji odlikuje bujan rast. Međutim, pravilnom i pravodobnom rezid-bom aroniju možemo oblikovati i kao manje drvo. Odlikuje se ja-jolikim tamnozelenim kožastim listovima čija dužina iznosi 8 cm, a širina 5 cm. Listovi su po-sebno čudesni tijekom jeseni, kada poprimaju nešto drugačiju boju, te naprosto «žare» svojom izrazitom crvenom bojom. Ipak, na ovoj biljci najupečatljiviji su njeni prelijepi bijeli cvjetići čija raskoš dolazi do izražaja tijekom mjeseca svibnja, kada aronija i cvate. Ali, iako njeni cvjetovi traju samo 5-6 dana, zbog svoje

raskošnosti spadaju u najljepše cvjetove naših grmolikih bilja-ka. Uostalom, zbog svega toga aronija je prvenstveno bila i po-znata kao biljka s estetsko-deko-rativnim svojstvima. A njeni plo-dovi dozrijevaju relativno brzo (za 80-tak dana), kada od crvene koncem kolovoza poprime ljubi-často crnu boju. Plodovi dospije-vaju u grozdovima, ne osipaju se i veoma su ugodnog okusa. Plod je bobica promjera 1,5 cm i teži-ne 1-1,5 grama. Drugim riječima, aronija se svrstava u skupinu ja-godičastog voća koje odlikuju redoviti i stabilni prinosi. Biljka je samooplodna, prorodi treće godine nakon sadnje, ostvaruje prinos od 10-15 kg po jednom grmu, s tim da njena puna pro-duktivnost traje nešto više od 20 godina.

ARONIJOM PROTIVZLOĆUDNIH BOLESTI!

Upotreba plodova ove bilj-ke je višestruka. Naime, poznati su brojni ljekoviti učinci njenih zrelih plodova koji pored prirod-ne boje-antocijana, sadržavaju i vitamine A, B, C te minerale koji su korisni za krvotok, koji urav-notežuju krvni tlak, liječe jetrene i želučane tegobe, čir, migrenu, šećernu bolest, aterosklerozu i brojne druge bolesti. A da je aronija vrijedan prirodni lijek, najbolje potvrđuje podatak kako korištenje njenih ljekovitih plo-

dova pomaže u liječenju tumora i vrtoglavica zbog bolesti unu-tarnjeg uha. Zanimljivo je da su njeni plodovi masovno korišteni nakon katastrofe u Černobilu. Naime, brojni ročni i profesional-ni vojnici su tada jednokratno na smjenu (po tri minute) po ulti-mativnoj zapovijedi morali lopa-tama ručno skupljati, zatrpavati i sanirati oslobođeni radioaktivni otpad, pri čemu su bili izloženi velikoj radijaciji. Kako bi ublažili zdravstvene tegobe ozračenih osoba, liječnici su koristili, ni ma-nje ni više, nego plodove aroni-je. Osim toga, ruskim liječnicima aronija je sredinom tih 80-tih godina već bila dobro poznata. Tim više što je u gradu Bijsku još od 1966. godine osposobljena tvornica u kojoj su se iz plodova aronije proizvodile vitaminske tablete.

Spomenimo još kako aronija fantastično dobro podnosi sve uvjete uzgoja. Tako se jednako uspješno uzgaja u kontinen-talnom kao i u mediteranskom podneblju. Jednako joj odgova-ra kiselo ili slano tlo, premda se relativno jednostavno uzgaja i na siromašnim, kamenitim i ma-

nje kvalitetnim tipovima tala. Vidljivo je da ova biljka ne traži osobitu njegu, a što se posebice odnosi na njenu zaštitu. Naime, aroniju ne napadaju štetnici, a nema ni značajnijih bolesti te se nesmetano može uzgojiti bez uporabe pesticida. Plantažno se sadi na razmak 3 x 2 metra, čime se ostvaruju iznimno visoki prinosi. A njene plodove može-te preraditi u sokove, kompote, marmelade, džemove. To ne znači da ih ne smijete konzumi-rati svježe, s tim da višak uvijek možete sušiti ili čak zamrzavati.

12


Plodovi aronije



13

OSVRT NA OVOGODIŠNJUVINOGRADARSKU GODINUVino je čudotvoran dar prirode, proizvod ljudskog truda i znanja, ali je ipak i svojevrsna umjetnina koju čovjek stvara tisućljećima. Drugim riječima, vino je bilo i ostalo najcjenjenije piće mnogih civilizacija. Među-tim, da bi došli do krajnjeg proizvoda, tj. vina potrebno je mnogo truda, ulaganja i znanja.

To pak ponajbolje znaju sami vinogradari koji su ostali za-tečeni tekućom godinom,

koja je za pojam vinogradarstva ostala više nego znamenita. Na-ime, ni oni malo stariji ne pamte sličnu sušnu godinu koja je u po-jedinim područjima urod gotovo prepolovila. Ipak, ukoliko pogle-damo sveukupnu situaciju u na-šim vinogradima, možemo zaklju-čiti da je urod smanjen za oko 20 do 30%. To se ponajviše osjetilo u mladim, nedovoljno formiranim vinogradima koji su navedenom sušom bili najviše i pogođeni. S druge strane, ove godine bolesti doslovce da nije ni bilo, što znači da vinovu lozu pretjerano često nije ni trebalo zaštićivati pesticidi-ma. Dakako, da to ozbiljnim vino-gradarima nije promaklo, što zna-či da su oni svoje vinograde ipak prskali od 6 do 9 puta, a sve zbog sigurnosti same proizvodnje.

NEDOSTATAK GROŽđAU HERCEGOVINI?

Posljednjih godina sve više se govori o promjeni klimatskih prili-ka koje laganim korakom koračaju prema sigurnom rastu prosječnih temperatura zraka. Ali, problem je što su visoke temperature zraka praćene nedostatkom oborina na koncu rezultirale, rekli bismo, ne-stvarnoj činjenici da u Hercegovi-ni ove godine nedostaje grožđa! S druge strane, vinogradari koji su imali osigurano navodnjavanje,

obično kroz sustav kap po kap, mogu biti zadovoljni iz razloga što su dobili veoma kvalitetnu si-rovinu za proizvodnju vina. A uko-liko su bačve bile pune lanjskog vina, proizvedeno grožđe su bez problema mogli prodati po fanta-stičnoj cijeni od 1,20-1,50 KM po kilogramu, ovisno da li se radi o bijelom ili crnom grožđu

Isto tako, svi oni koji uživaju u pravljenju vina, a nemaju vlastito grožđe, nabavili su već «udoma-ćeno» makedonsko, po cijeni od svega 0,80 KM po kilogramu.

“SUŠENJE GROŽđA”I na koncu, moramo postati

svjesni činjenice kako ne smije-mo prerano kao ni pretjerano ski-dati zaperke i listove oko samog grozda, što u danima ekstremno visokih temperatura praćenih ja-kim dnevnim insolacijama izaziva ožegotine na grožđu. A ovogo-

dišnje «sunčanice» grozda su u većoj mjeri kumovale propada-nju te time i deficitu grožđa na našem tržištu.

PRIJEVREMENOTRGANJE GROŽđA

Zbog iznimno visokih tempe-ratura i sušnih prilika koje su utje-cale na smanjivanje ukupnih kise-lina uz istodobnu porast sladora (šećera) trganje je ove godine, kao nikada do sada, uranilo 20-tak dana. I pored toga, trgalo se izuzetno kvalitetno grožđe. Stoga će se u narednim godinama po našim restoranima tražiti butelja vina s oznakom-berba 2007. go-dina. Kako i ne bi kada se šećer u moštu kretao u idealnim granica-ma oko 22 % (22 g po litru mošta), dok je ukupna kiselina uglavnom bila na zadovoljavajućoj razini od 5 do 6 g/l. Tom činjenicom najvi-še će profitirati registrirani her-

cegovački vinari koji su službeno oformili vinsku cestu koju čine 22 vinska podruma, a poseban feno-men predstavlja najstariji podrum u Hercegovini, koji je ujedno pre-tvoren u Muzej vina. Osposobljen je davne 1855. godine i nalazi se u srcu Brotnja-Gradnićima. I na kon-cu, saznajte zašto baš za herce-govačka vina vrijedi ona latinska VINUM LAETIFICET COR HOMINIS ili u prijevodu - Vino razveseljava čovjekovo srce!

U većini vinograda grožđe je bilo izuzetno kvalitetno

Neki nasadi su stradali zbog suše

ZIMA U POVRTNJAKUDolaskom hladnijih dana intenzitet radova u povrtnjaku naglo se smanjuje. Ustvari, tijekom studenog i prosinca sjetva, odnosno, sadnja povrća potpuno izostaje. Izuzetak predstavljaju toplija, južna područja u kojima klimat-ski čimbenici omogućuju proizvodnju jednog dijela povrtnih kultura.

Ulaskom u hladniji dio godine, sjetvu i sadnju povrtnih kultura značajnije ograničavaju klimatski čimbenici. Međutim, kako bi se održao kontinuitet proizvodnje, povrćari zbog hladnog, kišnog i snježnog vremena prelaze s otvo-renih površina na uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Ipak, uz primjenu odgovarajućih zaštitnih mjera pojedine vrste povrća mo-žemo sijati i na otvorenom, s tim da moramo računati na nešto niže proizvodne rezultate. Jer iz godine u godinu zbog promjene klime i naglih temperaturnih razlika opa-snost od šteta izazvanih mrazom sve je veća. A s druge strane, u ovo vrijeme snijeg nam ne bi trebao biti posebno iznenađenje. Ipak, za tek zasijane i posađene povrtlar-ske kulture koje se još nisu privikle na nešto oštriju klimu, nagli pad temperature svakako može biti priličan šok. I dok je snježni pokri-vač još i koristan, jer predstavlja svojevrstan izolator, mraz je puno opasniji jer izaziva probleme za sve vrste povrtnih kultura. Dobro nam je poznato kako mraz neri-jetko izaziva pucanje biljnog tkiva, pucanje tla i izbacivanje korijena na površinu te čak dovodi do pot-punog ugibanja biljaka.

Ali, hladniji period godine sva-kako možemo iskoristiti i za jesen-

sku obradu tla u povrtnjaku, uko-liko to već nismo i učinili. Na taj način tlo ostaje grubo obrađeno tijekom zime, te se pod utjecajem smrzavanja bolje mrvi i time dobi-va bolju strukturu. Dakle, u prolje-će se takvo tlo prije i lakše obradi, čime se povrtnjak adekvatno i pri-premi za sjetvu tj. sadnju povrća. A posljednjih godina, zahvaljujući promjeni klime, povrtnjake mo-žemo obrađivati i početkom stu-denoga jer zima, izgleda, pohodi Hercegovinu tek koncem siječnja i veljače. Barem je takav slučaj po-sljednjih godina.

Međutim, uz duboku obradu u tlo ne smijemo zaboraviti uni-jeti gnojivo, i to organsko i mi-neralno. Od organskog gnojiva, obično u tlo unosimo stajski gnoj, koji neposredno pred sadnju i za-htijevaju sljedeće povrtlarske kul-ture-rajčica, paprika, patlidžan, krumpir, kupus kelj, cvjetača, lu-benice, dinje, tikve, krastavci, ce-ler i poriluk. S druge strane, mrkva, per-šin, pastrnjak, češnjak, luk, špinat i salata uzgajaju se druge godine nakon unoše-nja stajskog gnoja, dok se tek treće go-

dine na tim površinama mogu uzgajati grah, mahune i grašak. Ovakav raspored kultura prema osjetljivosti na stajski gnoj i druga organska gnojiva naziva se tro-poljni plodored ili tropolje. Zbog svega navedenog, prije same gnojidbe stajskim gnojem važno je znati na kojim je površinama stajnjakom gnojeno prošle, a na kojima pretprošle godine.

Nadalje, ne smijemo zabora-viti u tlo unijeti i mineralna gno-jiva koja su nužna za ostvarivanje zadovoljavajućih prinosa i dobre kakvoće plodova. Pri tome mora-mo znati kako su pojedine kulture osjetljive na klor pa se one isklju-čivo gnoje vrstama mineralnih gnojiva u kojima se kalij nalazi u obliku sulfata (8-16-24, 7-14-21, 5-20-30). A osjetljive su na klor sljedeće kulture-rajčica, paprika, krastavci, luk i dinje. Ukoliko to pak zanemarimo, bit ćemo krivci preranog kretanja vegetacije, ne-potpunog razvitka listova, uvija-nja listova po rubovima, deformi-

ranja listova i kloroze koja izaziva sušenje cijele biljke.

Stoga, spomenimo kako zim-ske dane možete kvalitetno upot-puniti i sudjelovanjem na brojnim stručnim predavanjima koja se redovito održavaju u Agrocentru Sjemenarne u Mostaru. Teme su različite, počevši od sjetve i gno-jidbe pa sve do zaštite i pravilne agrotehnike u povrtnjaku. Pre-davači su eminentni stručnjaci iz naše zemlje i inozemstva a preda-vanja su vrlo korisna kako zbog razmjene iskustva između samih proizvođača tako i zbog analizira-nja uspješnosti provedenih mjera zaštite povrća u suradnji s našim agronomima.

VRSTAPOVRĆA

KOLIČINASJEMENA(m2)

VRIJEMESJETVE

MRKVA 4 g 01.11.-20.11.PERŠIN 3 g 01.11.-20.11.ŠPINAT 3 g 01.11.-31.12.

GRAŠAK 20 g 15.11.-31.12.BOB-MAHUNAR 40 g 15.11.-31.12.

Piše: mario ćuBela, DiPl. ing.

Špinat tijkom zime “Zimska” salata u plasteniku

Sjeme špinata

14


KONTEJNERI I SUPSTRATI ZA UZGOJ PRESADNICA POVRĆASuvremena proizvodnja presadnica povrća danas je nazamisliva bez kontejnera bilo da su izrađeni od plastike ili stiro-pora. S druge strane, kontejnerska proizvodnja je uvjetovana primjenom profesionalnih supstrata nužnih za pravilan i potpun razvoj presadnica.

Možemo slobodno reći kako je “odzvonilo” kla-sičnom načinu uzgoja

presadnica koje se provodilo u klijalištima ili su presadnice nakon nicanja pikirane u jo-gurt čaše u mješavinu nezrelog stajskog gnoja, livadne zemlje i pijeska. Osim toga, to potvrđu-ju i podaci izravno s terena koji pokazuju da je ostao samo mali broj onih koji uvijek rade po svo-me, ne znajući da tim postup-kom više gube nego što uspije-vaju zaraditi. Uostalom, unatrag nekolike godine u poljoljekarna-ma, kod specijaliziranih povrćara ali i na tržnicama možete naba-viti isključivo presadnice raznog povrća proizvedenih kontejner-skim načinom. A kontejner, da ne bi bilo zablude, grubo rečeno predstavlja posudu (spremnik, lončić) prikladnu za lagan prije-nos od proizvođača do tržišta. U povrćarskom značenju, danas u kontejnere uvrštavamo gajbe napunjene odgovarajućim sup-stratom za sjetvu i uzgoj presad-nica povrća različitih vrsta. Da-nas se kontejneri proizvode od različitih materijala, iako se sve više značenje pridaje polistiren-skim materijalima.

PREDNOSTPOLISTIRENSKIH(STIROPORNIH)KONTEJNERA

U eri različitih materijala uspjeh na tržištu je izborio i za-držao polistiren koji se i najvećim dijelom koristi za proizvodnju kontejnera namijenjenih uzgoju povrća. To je i razumljivo ukoliko se zna da je riječ o vrlo laganom materijalu kojim se olakšava ma-nipulacija, odnosno rukovanje i prijenos od proizvođača do tr-žišta. Tako, primjera radi, jedan polistirenski kontejner prosječnih

dimenzija 60 x 40 cm zajedno s biljkama teži svega oko 2 kg, što bitnije olakšava prijenos i svako rukovanje njima. Osim praktično-sti, polistirenski kontejneri imaju prednost nad ostalim materija-lima jer bolje zadržavaju tem-peraturu i vlagu supstrata. Zbog toga, i same biljčice pikirane u sti-roporne kontejnere imaju uvjete za brže i optimalno napredova-nje u rastu i razvoju. Na taj način presadnice iz polistirenskih kon-tejnera brže napreduju i nakon sadnje u polju te se time i bitnije skraćuje vrijeme do berbe. U tr-govinama možete nabaviti stiro-porne kontejnere s različitim bro-jem sjetvenih mjesta. Tako se oni kontejneri sa 104 sjetvena mjesta najčešće koriste za kupusnjače, s 209 i 240 za salatu i cvijeće, sa 60 sjetvenih mjesta za rajčicu i kra-stavce, s 40 za lubenice i tikvice te s 84 sjetvenih mjesta za papri-ku. Međutim, to je orijentacijski podatak jer svaki proizvođač za svoje potrebe koristi tip sjetvenih mjesta koji mu u praksi najviše i odgovara.

PROFESIONALNIPLANTAFLOR SUPSTRATI

Tko se imalo ozbiljnije upu-stio u kontejnersku proizvodnju presadnica povrća, vrlo dobro zna kako bez kvalitetnog supstrata nema željenog učinka. Zašto? Zato što navedeni supstrati sadržavaju treset bez kojega se ne može osi-gurati neometani rast i razvoj bilja-ka. Iako se na našem tržištu pojavio veliki broj različitih supstrata, svo-jom kvalitetom danas se posebno ističu Plantaflor supstrati. Razlog leži u činjenici kako se za njihovu proizvodnju koristi prirodni treset sa sjevera i juga Njemačke. Osim toga, industrijska proizvodnja Plantaflor supstrata odvija se u kontinuiranom, elektronski kon-troliranom procesu koji garantira točnost dodavanja makrohranjiva

i mikrohranjiva uz istodobno re-guliranje pH vrijednosti. To znači da je zapadna preciznost dovela do nastanka jednog od najboljih svjetskih supstrata koji se koristi

dugi niz godina. U tom razdoblju su se Plantaflor supstrati dokaza-li kao pouzdani za proizvodnju u svim oblastima povrćarske proi-zvodnje.


Kontejneri za sjetvu

Kontejneri za pikiranje

Kontejneri za sjetvu i pikaranje Plantafor - visokokvalitetansupstrat za sjetvu i pikiranje


15

SPREMANJE ZIMNICEBerba povrća i voća traje, a obilje svježe hrane svaki je dan na našem stolu. Oda-bir je velik, pa svatko može naći nešto za svoj ukus, a da to nije meso. A što se više primiče jesen, sve više se razmišlja i o zimnici. Jer obilje, dakako, želimo zadržati i u zimskim mjesecima

Oduvijek je jesen bila vrijeme ubiranja plodova i razdoblje najbogatije i najraznovrsnije trpeze, počevši od mesnih, mli-ječnih, voćnih pa do povrtnih plodova. Međutim, pošto je rok uporabe većine ovih proizvoda dosta ograničen i kratak, morao se iznaći način da se spomenuti proizvodi dorade, prerade ili kon-zerviraju, a sve kako bi se sačuva-li za uporabu u kasnijem razdo-blju, tijekom zime i proljeća. Tako je, uostalom, i nastala tradicija pripremanja zimnice. No, ljetne «slasti» nije baš uvijek moguće upakirati i sačuvati za zimu. Jer, ipak, treba biti svjestan činjenice kako su svježe namirnice pod-ložne kvarenju. Mikroorganizmi u njima i na njima razvijaju se,

razmnažaju pod utjecajem zraka, topline i vlage te time izazivaju njihovo truljenje, gnjiljenje i fer-mentaciju. Na taj način namirni-ce ne samo da postaju neupora-bljive već mogu biti čak i štetne po ljudsko zdravlje.

PRIRODNO KISELJENJERadi se o jednom od najstari-

jih načina konzerviranja povrća. Sami proces konzerviranja odvi-ja se pod djelovanjem mikroor-ganizama koji, u ovom slučaju, iz ugljikohidrata stvaraju mliječ-nu kiselinu koja, pak, služi kao konzervans povrću. A osnova konzervansa, odnosno, inicijator konzerviranja je kuhinjska sol koja se dodaje povrću prilikom kiseljenja. Ustvari, ona pospje-šuje izlučivanje sokova iz povrća tj. sokova u kojima se sada razvi-jaju bakterije mliječnog kiselje-nja. Mliječna kiselina konzervira povrće i pri povoljnim uvjetima onemogućava razvoj drugih štet-nih bakterija, koje mogu izazvati kvarenje. Međutim, za uspjeh prirodnog kiseljenja moraju se osigurati optimalne prilike koje podrazumijevaju osnovna dva uvjeta. Prvi je da se sol dodaje povrću u količini od 12 posto, dok je drugi vezan za sami pribor

i ambalažu, koja pak mora biti besprijekorno čista. Pored toga, za uspjeh samog kiseljenja tije-kom 4-6 tjedana (koliko i postu-pak traje) temperatura u prosto-riji mora biti 22 stupnja C. Kasnije je za čuvanje namirnica najbolja temperatura od 10-12 stupnjeva C. Povrće se može kiseliti cijelo, narezano ili naribano. Osnova je da bude zdravo i temeljito opra-no. S druge strane, najčešće se za kiseljenje koriste sljedeće vrste povrća: kupus, krastavac, zelena rajčica, mahune, lučice, miješane salate i sl.

AMBALAŽA ZASPREMANJE ZIMNICE

Ambalaža za spremanje zi-mnice ovisi o postupku koji se primjenjuje u procesu konzer-

viranja, premda njen izbor ovisi i o vrsti namirnice. Tako se za ukuhanu zimnicu u kućanstvu najčešće rabe staklenke. Za voće ukuhano sa šećerom ili voće u alkoholu te za ukiseljeno povrće koriste se obične staklenke koje se nakon punjenja zatvaraju ce-lofanom ili pergamentnim papi-rom. Obično se za voće odabiru staklenke od pola do jedne litre, tako da se nakon otvaranja sadr-žaj što prije i potroši. Za ukise-ljeno povrće mogu se koristiti i nešto veće staklenke te posebne staklene pletare s širokim grlom, volumena od 5 i 10 litara. Kod pasteriziranja povrća i voća naj-češće se rabe posebne patentne staklenke koje mogu biti različi-tih veličina i to ½, 3/4, 1 litra ili 1 ½ litra. Svaka patentna staklenka ima široki, brušeni gornji rub, stakleni poklopac s brušenim do-njim rubom i gumeni obruč, koji se stavlja između same staklen-ke i poklopca. Tako poklopljene staklenke zatvaraju se metalnim držačima (kvačicama), a njihova širina mora odgovarati širini sta-klenke. Na navedene staklenke trebaju se staviti i odgovarajuće naljepnice koje sadržavaju po-datke o vrsti namirnice i datumu pripravljanja. Zbog svega toga, o zimnici morate razmišljati nešto ranije, a sve kako biste uspjeli nabaviti odgovarajuću ambala-žu za njeno spremanju te kako biste na taj način u spremljenom povrću i voću mogli uživati tije-kom hladnih zimskih dana.


Paprika-omiljenopovrće za zimnicu

Posude za spremanje zimnice Plodovi rajčice se također koriste za zimnicu

16


RAKIJA OD JABUKA ::: /jabukovača/Naša zemlja obiluje pogodnim klimatskim i zemljišnim uvjetima za razvoj voćarstva. Shodno tomu, svake godine proizvode se velike količine voća koje bivaju potrošene u svježem stanju ili se pak obrađuju u pre-rađivačkoj industriji. Ali, nažalost, veliki dio voća, posebice plodova jabuka, propadaju, a da se pritom ne iskoriste za proizvodnju rakije jabukovače.

Jabuke se smatraju cijenjenim i izrazito vrijednim voćem kada se troše u svježem sta-

nju. Zbog navedene činjenice jabuke se vrlo rijetko prerađuju u rakiju. Eventualno se za pripre-mu jabukovače koriste natruli, oštećeni, prezreli i nevremenom oboreni plodovi sa stabla, koji se uz to ne mogu iskoristiti za kon-zumaciju u svježem stanju. Osim toga, moramo priznati da naše podneblje nema tradiciju proi-zvodnje rakije jabukovače, kao što, primjerice, ima tradiciju pro-izvodnje šljivovice. Ipak, svakako bi trebali znati da kao sirovina za spravljanje rakije dolaze u obzir sve voćne vrste koje sadržavaju šećer iz kojeg, zahvaljujući vrenju, nastaje etil-alkohol. U tu svrhu najpogodnije su jabučaste voćne vrste (jabuka i kruška), i to prven-stveno raširene sorte poput zlat-nog delišesa i jonatana. Međutim, nužno je znati da kakvoća rakije od jabuka raste s kvalitetom upo-trijebljenih plodova, s tim da se vrhunske jabukovače proizvode isključivo od plodova samo jedne sorte jabuka.

BERBA I PRIPREMAPLODOVA

Za spravljanje rakije upotre-bljavaju se plodovi jabuka koji se beru u svojoj punoj zrelosti. Radi toga ih treba ostavljati na stablu što je god duže moguće, odno-sno, sve kako bi jabuke u potpu-nosti i dozrele. Berba se uglav-nom obavlja ručno, na način da se s plodova uklone peteljke koje bi u protivnom mogle utjecati na pojavu neugodnog i lošeg mirisa buduće rakije. Nadalje, ukoliko su jabuke jako uprljane, potrebno ih je dobro oprati vodom kako bi se uklonili eventualno prisutni štet-ni mikroorganizmi, poput bakte-rija i divljih kvasaca, a koji mogu vrenje usmjeriti u pogrešnom smjeru. Pranjem se, također, ukla-njaju i mehaničke nečistoće koje budućoj rakiji mogu dati strani, nesvojstven miris. Kada smo plo-dove ubrali i na spomenuti način pripremili, pristupamo njihovom

muljanju, što se vrši odgovara-jućim muljačama opskrbljenim valjcima za voće. Ukoliko se radi o manjoj količini plodova, ja-buke se mogu pretvoriti u kašu na način da se zgnječe pomoću

drvenog malja ili nekog drugog improviziranog sredstva. Bitno je napomenuti da se plodovi jabuka nipošto ne smiju u posude za vre-nje stavljati cijeli, iz razloga što bi tada oni sporo otpuštali sadržani

sok. To bi pak prouzročilo sporo odvijanje alkoholnog vrenja, što znači da se sav šećer sadržan u ja-bukama ne bi uspio u potpunosti pretvoriti u alkohol (ne bi u pot-punosti prevreo).

ALKOHOLNO VRENJEJABUČNOG MASULJA (KLJUKA)

Masulj dobiven muljanjem smješta se u posude za vrenje, a za što mogu poslužiti sudovi različitih dimenzija i raznovrsnih materijala (drvene kace i burad, plastična burad od polietilena i sl.). Bitno je voditi računa da se spomenute posude ne smiju pu-niti do vrha, već se ostavlja oko 25 % praznog prostora. U protiv-nom, tijekom vrenja može doći do kipljenja masulja. Vrenje se pak obavlja u zatvorenom sudu s vrenjačom, u koje se prethod-no nalijeva voda kojoj je dodat vinobran (10 mg na 1 dl vode). Ukoliko se vrenje obavlja u kaca-ma ili raznoraznim buradima od plastike, otvor se pokriva polieti-lenskom folijom ili se na plastič-nu burad poklopci samo blago navrnu, a sve kako bi ugljen-di-oksid, nastao vrenjem, mogao nesmetano izlaziti izvan posude. Tijekom samog vrenja, a posebi-ce na njegovom početku, masulj se nekoliko puta dnevno treba promiješati, čime se utječe na ravnomjerno provođenje vrenja po njegovoj cjelokupnoj masi. Vrenje se odvija na temperaturi od 15 do 20 stupnjeva C i traje 2-3 tjedna. Kada je vrijeme opti-malno, za toplijih godina, vrenje se može brzo obaviti, tj. završiti već za 10-tak dana. Nakon toga prevrelu masu treba što žurnije i destilirati po previranju. Ukoli-ko to nije moguće odmah, masa se mora konzervirati dopunja-vanjem kace do vrha, čime se istiskuje zrak. Potom se po vrhu postavljaju plastične folije koje se pokrivaju pijeskom ili se u tu svrhu po vrhu stavlja sloj suhog lišća ili slame. Destilacija (peče-nje) prevrelog masulja provodi se na uobičajeni način, a od 100 kg jabuka može se dobiti 5-12 li-tara rakije jačine oko 50 vol. %.


Za spravljanje rakije koriste se zreli oplodovi

Posebne muljače za voće


17

JIN TAO - nova sorta kivikeKineskim oplemenjivačima voćaka uspjelo je dobiti kiviku sa žutom bojom mesa od vr-ste Actinidia chinensis. Osim što ima žuto meso, odlikuje se krupnim plodovima izvrsne kakvoće, a ujedno dozrijeva 20-25 dana prije glavne sorte Hayward. Plodovi teže oko 110 grama, valjkasta su oblika s kožicom dosta čvrstom pa dobro podnose prevoženje, a ujedno su otporni prema vjetru i napadu mediteranske muhe (Ceratitis capitata).

Ova sorta ne razvija de-formirane plodove niti «dvojke», tj. plodovi

joj ne srastu, već dolaze poje-dinačno. Meso je u momentu dozrelosti za berbu svijetložute boje, a kada dospije za potroš-nju, postaje žuto. Podsjećamo da su dosadašnje sorte imale svijetlozeleno ili zeleno meso. Meso je dosta čvrsto i konzi-stentno. Plodovi sadrže vita-min C u količini od 140 do 200 mg/100 grama, što je dvaput više od dosadašnje vodeće sor-te Hayward. Osim toga, sadrži 2-4 puta više šećera od sorte Hayward, odnosno 15-17 brixa. Berba se obavlja u središnjoj Italiji od 10. do 15. listopada, što je, kao što smo istaknuli, 20-25 dana prije od sorte Hayward. Dozrijevanje ploda odvija se iz unutrašnjosti prema van. Plo-dovi nikada nisu odviše prot-kani nitima (fibrozni). Odlikuju se sočnošću i ugodnim okusom s izraženom aromom. Plodovi se mogu čuvati u hladnjačama do 6 mjeseci. Jin Tao manje je bujna od sorte Hayward. Daje rod već u drugoj godini nakon

sadnje, pa se odlikuje ranim ulaskom u produktivnu dob. Vegetaciju počinje 2-3 dana prije Haywarda. Razvija samo funkcionalno ženske cvjetove, što je i inače karakteristika do-brih sorti kivike, pa se oprašuje polenom sorti oprašivača, koje nose samo funkcionalno muške cvjetove. Prikladni su, odnosno dobri oprašivači muške sorte Belen ili Moshan 4. Ovisno o su-stavu uzgoja, na određen broj ženskih biljaka sadi se po jed-na muška biljka. Primjerice, pri uzgoju u obliku G.D.C. sustava uzima se razmak između redova 4-5 m (ovisno o plodnosti tla), a u redu jedan metar. Na svakih 8 ženskih biljaka treba posaditi jednu mušku biljku. Ako kivi-ku uzgajamo u obliku pergole, tada razmak između redova iznosi 4-5 metara, a u redu 1,5-2,0 m. Pritom se na svakih 6 žen-skih biljaka sadi po jedna muška biljka. U slučaju uzgoja u obliku tendone razmak između redova ostaje 4-5 m, a u redu 2 m. Kod ovog uzgojnog oblika na sva-kih 5 ženskih biljaka sadimo po jednu mušku biljku. Dakako da možemo primijeniti i cijepljenje muške biljke oprašivača na vrhu

u krošnju, kako smo to prakti-cirali i kod dosadašnjih sorti. U Italiji i drugim zemljama oko Sredozemnog mora gdje se ki-vika uzgaja, nastupile su velike promjene u sortimentu. Danas se gotovo svuda vrlo brzo i puno širi uzgoj sorte Jin Tao, zbog niza dobrih svojstava i predno-sti pred dosadašnjim sortama. Moglo bi se reći da uzgoj kivi-ke ponovno doživljava uspon, odnosno renesansu svuda gdje postoje imalo povoljni ekološki uvjeti. Sorta je zaštićena u me-đunarodnom registru do 2028. godine, pa se do tada ne smije razmnožavati u komercijalne svrhe bez posebnog dopušte-nja i otkupa patentnog prava. No, mogu se nabaviti sadnice, odnosno uvesti i koristiti za pro-izvodnju plodova.

I na kraju, želimo se ukratko osvrnuti na ime ove voćne vrste. Kultivirane sorte kivike dobive-ne su od izvornih vrsta, među kojima posebno značenje zau-zimaju Actinidia deliciosa i Acti-nidia chinensis. Veliki broj (oko 35) izvornih vrsta raste u Aziji uz rijeku Yang-Tze u gustim šuma-ma kao povijuša. Od ovih vrsta preneseno je sjeme u Novi Ze-land, gdje je voćar Allison pro-veo selekciju i dobio nove sorte krupnijeg ploda. Komercijalna proizvodnja u Novom Zelandu počela je oko 1930. godine. No-voj voćki dano je u Novom Ze-landu ime kivi po ptici kivi, jer boja i izgled dlačica na plodu sliči boji baršunastoga nježnog

Piše: Prof. Dr. sc. ivo milJković

Autor ovog članka je kao sveučilišni profesor 42 godine predavao voćarstvo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, 6 godina na Po-ljoprivrednom fakultetu u Osijeku, 6 godina na Agronomskom fa-kultetu u Mostaru i 6 godina na Veleučilištu u Požegi i uvijek koristio naziv kivika, a taj je naziv unio i u udžbeničku građu (udžbenik: «Opće voćarstvo», izdavač Školska knjiga, Zagreb, 2003. i knjige «Praktično vo-ćarstvo», izdavač Zadružna štampa, Zagreb, 1979, i «Suvremeno voćar-stvo», izdavač Znanje, Zagreb, 1991.)

perja na prsima te ptice. Ptica kivi je simbol Novog Zelanda, pa je vidimo i na njihovoj naci-onalnoj zastavi. Tim se imenom počela ova voćna vrsta širiti u zemlje oko Sredozemnog mora i u Kaliforniji. Iznimka je samo u Italiji, gdje se koristi latinsko ime Actinidija (aktinidija). U sve-učilišnom udžbeniku iz zologije autora prof. dr. sc. Nikole Finka, ptica kivi ima naziv za ženku kivika, a za mužjaka kivikavac. Kako u hrvatskom jeziku gotovo sve vrste voćaka imaju žensko ime (maslina, smokva, jagoda, jabuka, kruška, šljiva, breskva, malina, lijeska itd.), bilo je logič-no da dobije hrvatsko ime kivi-ka, a ne niti kivi niti aktinidija.

Nasad kivike

Kod nas se koriste sorte sa zelenom bojom mesa

Kivika spremna za tržište

Plodovi kivike su bogati vitaminima

18


ČUVANJE PLODOVA ŠLJIVEUzgoj šljiva u našoj zemlji ima dugu tradiciju. Međutim, kako je ove godine prinos bio izrazito dobar, pojavili su se stanoviti problemi uzrokovani viškom njenih plodova na tr-žištu. Sukladno tomu, pozornost se sve više naglašava na adekvatan smještaj te čuvanje njenih suhih i svježih plodova.

Nekada se šljiva intenziv-no uzgajala na našim prostorima. Centri nje-

ne proizvodnje nalazili su se u sjeveroistočnoj Bosni (područje Majevice, Bijeljine, Brčkog, Gra-dačca, Doboja, Srebrenika, Tuzle i Zvornika) i sjeverozapadnoj Bo-sni (Potkozarje) na 200 do 600 metara nadmorske visine. Osim toga, šljiva se dosta proizvodila na području Prozora i Rame, oko Konjica i u istočnoj Hercegovini (Nevesinje). Ali, iako se danas uzgoj ove cijenjene voćne vrste znatno smanjio, ipak je na našem tržištu višak njenih plodova lako uočljiv. Tim više što je uglavnom riječ o relativno starim nasadima koje odlikuje iznimno velika rod-

nost a koji su u ovoj, za nju do-broj godini, ostvarili prosječan urod od oko 15-18 kg po stablu. Dakako, riječ je o prosječnom urodu iz razloga što su u praksi po jednom stablu domaće šljive zabilježeni prinosi od nevjerojat-nih 100, pa čak i 150 kg.

BERBA PLODOVABerba plodova šljive odvija

se u ovisnosti od sorte, podne-blja, položaja i nadmorske visine šljivika kao i od namjene plodo-va. Tako ukoliko ćemo plodove šljive trošiti u svježem stanju ili za preradu u kompote i slatka, berba se provodi prije tehnološ-ke zrelosti. Drugim riječima, radi se o zrelosti u kojoj su plodovi domaćih šljiva plavi i prekrive-ni svojstvenim pepeljkom, dok meso poprima karakterističan harmoničan okus, sočnost i ugo-dan miris. U to vrijeme plodo-vi šljiva su izrazito čvrsti, zbog čega se mogu lako prevoziti i na udaljenija tržišta. Međutim, ukoliko se njeni plodovi koriste za proizvodnju rakije šljivovice, za preradu u pekmeze i marme-lade ili se pak podvrgavaju suše-

nju tada se šljiva isključivo bere u tehnološkoj zrelosti. U toj fazi plodovi sadržavaju najveću koli-činu šećera ali i drugih hranjivih i aromatičnih sastojaka zbog čega su šljive izrazito sočne, ukusne i mirišljave. Kod ove berbe mora-mo pravodobno procijeniti njen početak-trenutak berbe, jer s njenim odugovlačenjem plodo-vi obično lako i prezru. A takvi plodovi nisu toliko pogodni za preradu, te uz to prekomjerno opadaju sa samog stabla. Berba šljiva u svrhu proizvodnje rakije

ili za svrhu sušenja provodi se trešnjom stabala, bilo da se to radi ručno ili putem odgovaraju-ćeg stroja, dok se za stolnu upo-trebu berba provodi isključivo ručno i po mogućnosti u nekoli-ko navrata.

ČUVANJE PLODOVA ŠLJIVA

Kako bi plodovi tijekom čuvanja zadržali svoju veliku hranjivu, higijensku i dijetetsku vrijednost, treba skladištiti is-ključivo neoštećene, čiste i bri-žljivo ubrane šljive. A kako bismo mogli adekvatno sačuvati njene plodove, moramo ih smjestiti u optimalne uvjete koji podrazu-mijevaju smještaj u hladnjače pri temperaturi od minus 0,5 do plus 1,0 stupanj C i uz relativnu vlagu zraka od 85 %. U takvim uvjetima plodovi šljiva namije-nih upotrebi u svježem stanju mogu se čuvati od 4 do 15 tje-dana. S druge strane, uvjet za si-gurno i kvalitetno čuvanje suhih šljiva podrazumijeva da vlažnost suhih plodova bude između 18 i 22 posto. Osim toga, važna je i temperatura u skladištu koja tre-ba biti ispod 10 stupnjeva C, dok relativna vlaga zraka treba biti manja od 70 posto. Međutim, za vrijeme čuvanja, suha šljiva mora se zaštititi i od vlage, svjetla, za-grijavanja, stranih mirisa i štetni-ka. U tom pogledu najopasnije su grinje koje su jedva uočljive golim okom. Ima ih više vrsta a najopasnije su grinje suhog voća i brašnena grinja. Prva isključi-vo napada nedovoljno osušene plodove šljiva koji po naborima imaju karakterističan bjeličasti prah. Ipak, da to nisu ušećereni plodovi, najbolje podsjećaju ne-ugodni mirisi. Brašnena se pak grinja obično javlja u skladištima u kojima su prije suhih šljiva la-gerovane žitarice. Kao posljedica njenog napada u cijelom skla-dištu se brzo primjećuje neu-godan miris, što je siguran znak zagađenosti i neupotrebljivosti suhih plodova. Zbog svega toga plodove šljiva moramo smjestiti u prethodno očišćene i odgova-rajućim sredstvima dezinficirane prostorije, što je obvezna mjera i za sav ostali inventar, ambalažu kao i vozila koja plodove šljiva dopremaju do same prostorije za njihovo čuvanje.

Piše: goran JurilJ, DiPl. ing.

Plodovi šljive


19

PITANJA I ODGOVORIBojenje debla voćakaU vašem poljoprivrednom glasilu prije dvije godine sam čitao o sastojcima koje je nužno adekvatno pripre-miti u svrhu bojenje debla voćaka. Molim vas da ih u vašem stručnom listu po-novno objavite. Unaprijed zahvalan!Bijeljenje debla voćaka pred-stavlja vrlo korisnu mjeru, po-sebice u krajevima gdje se zim-ske temperature spuštaju od minus 18 do minus 20 stupnje-va C. Međutim, kako je riječ o korisnoj mjeri za sve voćnjake i sva podneblja, izići ćemo vam u susret. Tako u svrhu bijeljenja debla na 5 kg gašenog vapna trebate dodati 0,5 kg kuhinj-ske soli i 0,5 kg nekog sum-pornog preparata (primjerice Chromosula 80). Navedena tri sastojka potom trebate pomi-ješati s vodom (cca 5 lit), tako da se formira žitka masa koja treba odstajati barem 24 sata prije primjene. Premazivanje se vrši za topla i suha vremena, a ukoliko netom nakon bije-ljenja dođe do jačih oborina, premazivanje debla je nužno i ponoviti.

Mladen Karačić, dipl.ing.

Ishrana koka nesilicaNa svojoj okućnici imam malo veći broj koka nesilica te malu farmu tovnih pilića. Stoga me zanima je li uz ku-kuruz njihovu hranidbu po-željnije zasnivati na ječmu ili pšenici?Pšenica je ukusno krmivo za sve domaće životinje, a osobi-to za perad. Čak se smatra da u hranidbi peradi pšenica ima praktički jednaku vrijednost kao i kukuruz. Stoga bih vam preporučio da između pšenice i ječma prednost svakako date pšenici, s tim da ćete najbolji učinak ostvariti ukoliko hranid-bu peradi zasnivate na kom-binaciji pšenice i kukuruza. S

druge strane, ječam je manje povoljan od kukuruza i pšeni-ce, pa se najčešće daje u malim količinama. Međutim, u našim agrocentrima možete nabaviti i gotove koncentrate za koke nesilice i tovne piliće, što ujed-no predstavlja i najjednostav-niji, odnosno najkompletniji način hranidbe peradi.

Mario Ćubela, dipl.ing.

Aprijum-križanackajsije i šljiveU pretprošlom broju objavili ste zanimljivu reportažu u ko-joj je spomenuta tzv. brazilska kajsija, čiji je plod tri puta veći a stablo otpornije u odnosu na klasične sorte kajsije. Ali, ima li ta vrsta svoj stručni naziv ili je isključivo riječ o nama ne-poznatoj sorti kajsije izrazito krupnih plodova?Prilikom posjeta navedenog ra-sadnika odmah sam uočio spo-menutu «kajsiju» (matično sta-blo) koju do sada nisam imao prilike zamijetiti na našim te-renima. Isto tako, dosadašnjim obilaskom pojedinih velikih registriranih voćnih rasadni-ka na području BiH, Hrvatske i Srbije «brazilsku kajsiju» nisam mogao uočiti. Jednim dijelom to je i razumljivo iz razloga što se ova sorta/vrsta ne nalazi na sortnoj listi, pa se stoga i ne smije proizvoditi u voćnim ra-sadnicima. Međutim, plodove spomenute kajsije jasno sam vidio i konzumirao, te vam iz prve ruke mogu reći kako se radi o uistinu neobičnoj voć-noj vrsti. Ali, u brojnoj struč-noj literaturi koju posjedujem o voćnim vrstama, o ovoj vrsti nema niti spomena. Ipak, pra-teći i proučavajući inozemnu literaturu da se uočiti sličnost navedene voćke s križancem kajsije i šljive, koja nosi stručni naziv Aprijum. Dakle, Aprijum je svojevrstan hibrid nastao križanjima i po ukusu podsjeća na obogaćenu mješavinu kajsi-

je i šljive. Radi se o voću velike slasti koje sadržava više šećera nego kajsija i šljiva. Navedeni Aprijum se proizvodi u okviru tvrtke «Zaiger’s Genetic’s» te se plantažno uzgaja na području Kalifornije, zbog čega je jasno kako mu hercegovačka klima više nego odgovara. Jednu sadnicu imam posađenu u vlastitom voćnjaku, ali za pra-ve podatke o njenoj rodnosti i adaptabilnosti našim krajevi-ma morat ćemo, nažalost, pri-čekati nekolike godine.

Nino Rotim, dipl.ing.

AbdovinaU vrtu sam primijetio biljku koja izgledom dosta nalikuje crnoj bazgi. Iako je sličnost dosta velika, siguran sam da se ne radi o bazgi, već je riječ o nekoj drugoj biljci. Stoga bih volio znati koja je to bilj-ka i smijem li njene cvjetove i bobice koristiti u prehrani.Teško je dati precizan odgovor na vaše pitanje. Ipak, s velikom sigurnošću mogu ustvrditi kako se radi o abdovini (Sam-bucus ebulus L). A Abdovina ili patuljasta bazga predstavlja jednogodišnju zeljastu biljku koja dosta nalikuje crnoj baz-gi. Za razliku od crne bazge koja naraste u visinu do 8 m, za abdovinu je karakteristična okrugla, šuplja stabljika koja naraste u visinu svega 2 metra. Ipak, osnovna je razlika u nešto plosnatijim bobama u odno-su na bazgu, a čije nakupine imaju izgled štitova. Nakupine boba stoje uspravno za razli-ku od crne bazge kod koje se objese. Međutim, važno je na-pomenuti kako nipošto ne bi-ste smjeli koristiti cvijet i bobe abdovine u prehrani iz razloga što su štetni po zdravlje.

Josip Brkljača, ing.

Sadnice oskorušeU svom voćnjaku imam do-slovce sve voćne vrste, izuzev

oskoruše. Stoga me zanima gdje mogu nabaviti njenu sadnicu?Dobra vijest za sve ljubitelje ove zanimljive voćne vrste ogleda se u činjenici da će naši voćni rasadnici sa sjedištem u Mostaru i Širokom Brijegu od ove godine, pored ostalih voć-nih vrsta, imati i sadnice osko-ruše. Navedene sadnice će biti proizvedene u kontejnerima, što jamči sigurnost njihova pri-mitka. Sadnice oskoruše biti će proizvedene cijepljenjem, čime se značajnije skraćuje vrijeme do njihovog ulaska u rodnost. Naime, proizvedena ovim nači-nom na rod stupa sedme godi-ne za razliku sadnice uzgojene iz sjemena koja na rod dolazi tek za 15-tak godina. Ali broj sadnica oskoruše bit će ogra-ničen, što znači da sa njenom nabavom nipošto ne smijete odugovlačiti.

Mladen Karačić,dipl.ing.

Rauola-manjepoznata biljkaMožete li mi nešto više reći o biljci zvanoj Rauola. Ako ste u mogućnosti navedite i njan latinski naziv kako bi podatke mogao pronaći i na internetu. Unaprijed zahva-lan!Riječ je o manje više nepozna-toj biljci latinskog naziva Rap-hanus sativus var. oleifere. Na-vedena biljka se ranije sadila u sklopu velikih poljoprivred-nih kombinata na području Slavonije i to ponajviše u ek-sperimentalne svrhe. Naime, utvrđeno je kako rauola ima tzv. nematocidno djelovanje zahvaljujući kojem zaustavlja nematode u razvoju. Za više informacija najbolje je da se obratite Agronomskom fakul-tetu, odjelu Ratarstva jer oni svakako imaju više podataka o ovoj malo poznatoj biljnoj vrsti.

Mario Ćubela,dipl.ing.

20


BOLESTI JABUKA TIJEKOM ČUVANJAZa plodove jabuka možemo reći da su jedna od rijetkih vrsta voća koje može biti na raspolaganju potrošači-ma tijekom cijele godine. Razlog je upravo duga mo-gućnost čuvanja u skladištima, odnosno hladnjačama. Skladištenje i čuvanje plodova voća nakon berbe na određeno vrijeme, predstavlja vrlo važan dio tehnološ-kog procesa u suvremenoj voćarskoj proizvodnji.

Međutim, unatoč kon-trolnim uvjetima koji vladaju u skladištima,

postoji mogućnost kvarenja plo-dova voća, i to prvenstveno zbog pojave određenih bolesti (tzv. post-harvest diseases), o kojima se mora voditi računa još i prije same berbe voća. Obično su to bolesti kojih u tijeku vegetacije uopće nema ili se mjestimice jav-ljaju na kraju vegetacije. Također, treba razlikovati ove parazitske bolesti od tzv. fizioloških bolesti plodova jabuke ili neparazitskih bolesti. Takve neparazitske bole-sti, koje se također često javljaju na plodovima jabuka tijekom skladištenja i čuvanja, pr. su gor-ke pjege (bitter pit), staklavost (water core), jonathanove pjege (jonathan spot), posmeđiva-nje pokožice (superifical scald), oštećenja od smrzavanja (free-zing injury), brašnjavost (mealy breakdown), oštećenja od visoke koncentracije ugljičnog dioksida (internal carbon dioxide injury) i dr. Uzročnici parazitskih bolesti na plodovima jabuke u skladi-

štima i hladnjačama najčešće su parazitske ili saprofitske gljivice, a vrlo rijetko neke vrste bakteri-ja. Uglavnom se javljaju gljivice iz fitopatogenih rodova Gloeop-sorium, Penicillium, Botrytis, Mo-nilinia, Alternaria, Trichothecium, Phoma, Leptothyrium i Nectria. Uzrokuju određene bolesti.

GLEOSPORIJSKA ILIGORKA TRULEŽ

Najčešća i najopasnija bolest na plodovima jabuke u tijeku skladištenja je bolest koju uzro-kuju gljivice iz roda Gleospori-um, kao što su vrste G. album, G. fructigenum, G. perennans i dr. Simptomi bolesti očituju se u po-četku kao svijetlosmeđe pjege s plitkim udubljenjima. Poslije do-lazi do truleži koja zalazi duboko u plod ispod pjega, međutim vrlo rijetko dođe do truleži cije-log ploda. Na kraju se na površi-ni pjega razvijaju smeđa plodi-šta gljivice, odnosno acervuli sa sporama u obliku koncentričnih krugova. Spore ili konidije glji-vica dospiju na plodove jabuke još u tijeku vegetacije, a najviše uoči berbe, jer je gljivica stalno

prisutna na drvenastim organi-ma voćke. Međutim, bolest se razvija i očituje u skladištu, tek nakon određenog vremena fi-ziološkog sazrijevanja plodova. Od zaštitnih mjera preporučuje se primjena određenih fungicida dvaput uoči berbe, s vremenom i razmacima tretiranja u ovisnosti o karenci korištenih fungicida. U našoj zemlji za ovu namjenu do-puštenje imaju samo fungicidi Euparen 50 WP (0,25 %) i Eupa-ren Multi (0,25 %). Fungicida za primjenu na plodovima jabuke nakon berbe i u tijeku skladište-nja kod nas nema, iako u svijetu postoje neki fungicidi i za tu na-mjenu.

ZELENA ILI PENICILIJSKA PLIJESAN

Uzrokuju je saprofitske gljivi-ce iz roda Penicillium. Bolest se još naziva i plava plijesan. Tipič-ni znakovi bolesti su trulež plo-dova, koja obično zahvati cijeli plod za razliku od prije opisane bolesti. Na površini napadnu-tih plodova razvijaju se karak-teristične pljesnive nakupine gljivice zeleno-plave boje koje predstavljaju konidiofore s koni-dijama. Također, za ovu je bolest svojstven neugodan miris, inače karakterističan za sve Penicillium vrste. Posebnih zaštitnih mjera protiv zelene plijesni nema, osim primjene istih fungicida, koji se koriste u zaštiti od prije opisane bolesti ili gleosporijske truleži.

MONILIJSKA TRULEŽOd češćih bolesti plodova ja-

buke u skladištu javlja se i moni-lijska trulež, čiji je uzročnik gljivi-ca Monilinia fructigena. Bolest se još naziva i smeđa trulež. Radi se o istoj gljivici koja dolazi na plo-dovima jabuke i u tijeku vegeta-cije. Za razliku od gorke truleži,

ova se javlja već na samom po-četku skladištenja. Vrlo brzo se širi pa plodovi naglo propadaju. U skladištima se može javiti na dva načina. U prisutnosti svjetla javlja se tzv. tipični tip monilijske truleži, koja se očituje s karakte-rističnim nakupinama konidija ili tzv. jastučićima, koji dolaze u koncentričnim krugovima na površini zaraženih plodova, ili se u odsutnosti svjetla javlja tzv. sterilni tip monilijske truleži. Plod pocrni i truli bez stvaranja karakterističnih nakupina koni-dija ili jastučića na površini plo-da. Zaštitne su mjere suzbijanja same bolesti u tijeku vegetacije uobičajenim fungicidima protiv monilijske truleži plodova.

SIVA PLIJESANUzrokuje gljivica Botrytis ci-

nerea. Bolest se prepoznaje po karakterističnoj sivkasto- pauči-nastoj prevlaci, koja se razvija na plodovima. Prema iskustvima iz drugih zemalja, zaštita se može provoditi i u skladištu biološkim preparatima Trichodeom, koji je specifični mikofungicid na bazi spora gljivica Trichoderma har-zianum. Ponekad se mogu javiti i druge vrste truleži, kao nektrij-ska trulež (Nectria galiligena) i alternarijska trulež (Alternaria al-ternata, A. mali i A. kikuchiana), međutim, one se javljaju rijetko i nisu od većeg značenja.

Piše: Dr. sc. tihomir miličević,

Neke se bolesti javljaju u skladištima Monilijska trulež jabuke


21

GOMOLJAČE I KORJENJAČE U PREHRANI KUNIĆA

Jesen je godišnje doba kad ubiremo različite plodove koje ćemo preraditi ili uskladištiti za vlastitu prehranu, ali i za prehranu životinja koje uzgajamo. Tako se u ovom razdo-blju iz zemlje vade različiti gomolji i korijenje koje ćemo, uz pravilno skladištenje, moći koristiti cijelu zimu kao vri-jedan dodatak hrani kunića.

U našem klimatskom po-dručju od gomoljača naj-zastupljeniji su krumpir i

čičoka, a od korjenjača različite vrste repa i mrkva. Ubrajamo ih u skupinu sočnih voluminoznih krmiva koju karakterizira veliki postotak fiziološki vezane vode (do 90 %) i mala količina hranjivih tvari. Suha tvar sadrži dobro isko-ristive ugljikohidrate. Oni pozitiv-no dijetetski djeluju u hranidbi kunića tijekom zimskih mjeseci. To poglavito vrijedi kad se u hranidbi koriste suha voluminozna krmiva lošije kakvoće. Ova krmiva mora-mo pripremiti za uporabu tijekom jeseni. Nakon vađenja iz zemlje potrebno ih je očistiti, prosušiti i pravilno uskladištiti kako bi se što dulje održala zdravima i svježima. Kad ih dajemo prvi put, postupno ih u manjim količinama uvodimo u prehranu, jer u suprotnom mogu uzrokovati proljeve. Isto tako, ne smijemo ih nuditi u smrznutom obliku jer i to može dovesti do probavnih poremećaja.

Krumpir je siromašan bjelan-čevinama kojih sadrži od 0,5 do 1 posto, vitaminima i mineralima (izuzev kalija i natrija). Bogat je vo-dom, ali i ugljikohidratima (do 20 %) i to poglavito škrobom pa se od njega u tijelu kunića brzo stva-ra masno tkivo. Njime se podmiru-je dio energetskih potreba kunića. Zato ga kombiniramo s hranom bogatom bjelančevinama, vitami-nima i mineralima. Ne preporuča se davati ga sirovog, osim iznimno i to u vrlo malim količinama. U suprotnom, u većim količinama

uzrokovat će proljev. Preporuča se ponuditi ga skuhanog i zgnje-čenog, te pomiješanog s malo soli, posijama, sušenom koprivom ili mrkvom. Uz to mu dodamo i par kapi ribljeg ulja ili uljne oto-pine vitamina AD3E. Pri upotrebi krumpira u hranidbi kunića mo-ramo voditi računa o solaninu. To je otrovni glikozid kojeg različiti dijelovi biljke sadržavaju u odre-đenim količinama. On može do-vesti do trovanja naših životinja. Najviše ga sadrže mlade proljetne klice, lupine sirovog krumpira, po-glavito mladog, te voda u kojoj se kuhao pa o tome moramo voditi računa prilikom hranidbe kunića. Solanin brzo prelazi u mlijeko, sto-ga moramo paziti imamo li u tom razdoblju ženke s mladima na sisi. Djelovanjem sunca, u prvom redu ultraljubičastih zraka, gomolji po-zelene i tada u njima dolazi do znatnog povećanja količine sola-nina. Zato prilikom skladištenja moramo paziti da ga ne izlažemo suncu, a kod pripreme za hranu te zelene dijelove odbacujemo. So-lanin sadrže i zeleni nadzemni di-jelovi biljke, takozvana cima, a do trovanja kunića može doći ako je dajemo u većim količinama kroz dulje vremensko razdoblje. Mla-dim životinjama možemo, ovisno o uzrastu, davati do 100 grama krumpira na dan, a odraslima do 200. Krumpir se za zimu skladišti pri optimalnoj temperaturi od 3 do 6°C. Kad su temperature više, počinje klijati, dok kod niskih po-staje slatkast. Spremamo samo zdrave, cijele i čiste gomolje, dok one oštećene i deformirane odva-jamo, obrezujemo od zdravog tki-va i prve ih iskoristimo. Prostorije u kojima ga skladištimo potrebno je redovito prozračivati, poglavito na početku skladištenja, dok se još isparava suvišna voda. Čuvamo ga u drvenim ili plastičnim sanduci-ma za povrće. Kad ga držimo na podu, obvezatan je izolacijski sloj od letava, dasaka ili slame, kako

bismo gomolje odignuli od poda i spriječili prodiranje vlage.

Čičoka ima stabljiku i lišće koji nalikuju suncokretovima, dok go-molji sliče krumpiru. Raste na sva-kom zemljištu, pa i na onom koje je siromašno hranjivim tvarima samo što su tada gomolji manji. Otporna je na hladnoću pa gomo-lji mogu bez oštećenja podnijeti i jaču smrzavicu, a u zemlji ostaju do proljeća i počinju ponovno kli-jati. Zbog toga čičoku često nala-zimo u slobodnoj prirodi gdje se može širiti kao korovna biljka. Za hranidbu kunića koristimo je tije-kom čitave godine. Zeleni listovi ljeti se koriste kao zelena hrana. Tijekom zimskih mjeseci dajemo sušene stabljike koje smo pret-hodno nasjekli i uskladištili u sno-povima, a gomolje koristimo kao i krumpir. Gomolji sadrže inulin koji povoljno djeluje na probavu i me-tabolizam kunića. Njihovo dava-nje u većim količinama u sirovom obliku može dovesti do proljeva, pa ih se preporuča skuhati i kom-binirati s drugim krmivima.

Repe su bogate ugljikohidra-tima (prvenstveno šećerna repa), a siromašne bjelančevinama, mi-neralima i vitaminima. Kunićima se repa daje sirova, bilo cijela, bilo usitnjena. Vrlo je rado uzimaju jer im tijekom zimskih mjeseci zamje-

njuje svježu zelenu hranu. Kako njeno uzimanje u velikim količina-ma može dovesti do proljeva, pre-poručljivo ju je miješati s drugim krmivima kao što su posije. Da bi se što duže očuvala, potrebno je odabrati optimalno vrijeme za njeno vađenje iz zemlje. Pogodno je hladno vrijeme, ali bez mraza. Kad se prerano izvadi, ubrzano gubi vodu i dio suhe tvari, smežu-ra se i postaje šupljikava, te brže istrune iznutra. Kad je već zahva-ćena mrazom, brzo izgnjili izvana.

Mrkva je bogata lako probav-ljivim ugljikohidratima, vitami-nima i mineralima. Od vitamina najzastupljeniji je vitamin A pa povoljno djeluje na rast mladih i stvaranje koštanog tkiva. U vege-taciji se koristi i lišće mrkve, boga-to kalcijem. Kunićima je možemo ponuditi cijelu ili usitnjenu i pomi-ješanu s drugim krmivima. Kako je veoma rado jedu, možemo je kori-stiti i za poboljšanje okusa drugim manje željenim krmivima.

Piše: kruno lažec, Dr. vet. meD.

Gomolji krumpira

Gomolji čičoke Kunići obožavaju repu

Mrkva je bogata vitaminima i mineralima

22


Nekada je duhan predstavljao glavni oslonac egzistencije seljaka i sela te je s pravom, uz smokve i vino, uvrštavan u neslužbene simbole Hercegovine. Danas su pak površine pod duhanom zanemarive, premda je u prošlosti ova kultura zauzimala i do 90 posto obradivih površina.

Hercegovački duhanpada u zaborav

Duhan je kultura koja se u Hercegovini uzgaja već stoljećima. Razlog leži u

činjenici što u Hercegovini vladaju idealne klimatske i zemljišne pri-like koje omogućuju proizvodnju visokokvalitetnog duhana, prepo-znatljivog i specifičnog u svjetskim razmjerima. Neupućeni, kao i svi oni koji dovoljno ne poznaju ovu činjenicu, pomislili bi da je riječ o pretjerivanju. Ali prijeratni podaci potvrđuju da hercegovački duhan zbog svoje ugodne arome i sadr-žajnosti zauzima visoko mjesto na

svjetskom tržištu. Zapravo, tako je bilo u nedalekoj prošlosti...

ZAŠTO SE PROIZVODNJA DUHANA MORALAUGASITI?

Iako postoji više verzija, jed-no je sigurno, a to je kako je do nestanka hercegovačkog duhana dovelo više činitelja. Stariji ljudi, koji pamte ta vremena, kao glav-ni uzrok navode nepostojanje stabilne i stimulativne politike ot-kupnih cijena jer ondašnja vlast nije imala previše sluha za «tvr-de» hercegovačke poljoprivred-nike. Međutim, ukoliko prodremo

u samu srž problema, lako ćemo zaključiti da je razvojem industri-je i otvaranjem brojnih tvorničkih pogona otvorena mogućnost većeg izbora zanimanja, čime je stvorena veća sigurnost za rješa-vanje egzistencijalnih problema. Ukoliko tomu pridodamo 70-te godine i brojne odlaske na rad u inozemstvo, uočljivo je da se pro-izvodnja duhana sve više temelji-la na starijoj populaciji. Potom se cijela situacija nastojala poboljša-ti kreditiranjem seljaka različitim poljoprivrednim strojevima, što opet nije dalo rezultat jer iscjep-kane i usitnjene hercegovačke parcele «priznaju» jedino ručni rad. I na taj način, malo po malo, nestaje duhana i prepoznatljive hercegovačke škije.

ŠTO JE S DANAŠNJOMPROIZVODNJOM?

Slobodno možemo ustvr-diti kako ozbiljnija proizvodnja duhana u Hercegovini trenutno ne postoji. Duhan se još samo ponegdje uzgaja u Hercegovini, i to pretežno na području Stoca, Ljubinja i nekim selima zapadno-hercegovačke županije. Otkup duhana praktički ne funkcionira, iako se po kilogramu sušene si-rovine može dobiti 4,5 do 5,0 KM koji uz državne poticaje narastu

na 5,80 KM. Naravno, samo ukoliko se radi o najboljoj tzv. prvoj A klasi duhana. Taj duhan svakako mora potjecati iz ljetne berbe, odnosno iz perioda od polovice lipnja pa sve do polovice rujna. Drugim ri-ječima, radi se o 7-8 ljetnih branja, što znači da kasnija berba duhana, koja traje od polovice rujna pa sve do početka studenog, ne udovo-ljava željenoj kvaliteti te se uopće i ne otkupljuje.

MOŽE LI SE DUHANVRATITI NAHERCEGOVAČKA POLJA?

Realno gledano, prostora za proizvodnju duhana ima te sva-kako ohrabruje podatak da se njegova proizvodnja povećala u proteklih nekoliko godina. U neku ruku, riječ je o oglednim po-vršinama čiju sudbinu ostali po-ljoprivrednici budno prate. Tako, ukoliko ti vrijedni ljudi (samo oni koji su radili oko duhana znaju koliko je mukotrpan taj posao) uspiju ostvariti određenu dobit, zasigurno će se naredne sezone i ostale površine pripremiti za njegovu sadnju. Stoga ih treba podržati jer su mnogo puta do sada ovi vrijedni hercegovački poljoprivrednici bili prevareni (neisplaćen otkupljeni duhan). Osim toga, žalosna je činjenica da se duhan danas više uzgaja u Bosni, premda je kristalno jasno da se u tamošnjim ekološkim uvjetima klime, tla i drugih čini-telja može dobiti isključivo inferi-oran tip duhanske sirovine, male uporabne i tržne vrijednosti. A s druge strane, zbog preorijentira-nosti hercegovačkih proizvođača na uzgoj drugih kultura, o popu-larnom ravnjaku možemo čuti još samo sjetne priče o njegovu švercanju, otkupu i mukotrpnom uzgoju. Jer oni malo stariji ipak pamte kako je u to doba duhan predstavljao žuto blago dične nam Hercegovine.


Nasad duhana u Hercegovini Tradicionalni način sušenja duhana


23

SUZBIJANJE MIŠEVA I ŠTAKORADolaskom hladnijih dana miševi, štakori i drugi štetni glodavci napuštaju prirodne uvjete i zavlače se u štale, tavane, podrume i skladišta hrane u domaćinstvima. Prema procjenama stručnjaka izravne štete od ovih štetnika godišnje u BiH iznose preko 100 milijuna KM.

Osim nelagode, miševi i ostali glodavci mogu iza-zvati neprocjenjive štete

u domaćinstvima. Prije svega, nastanjuju skladišta hrane (zali-he žita i ostale namirnice) koju zagađuju svojim izmetom, čineći je potpuno neuporabljivom. Ali, pošteđene ne ostaju ni elektro instalacije i drveni predmeti koji bivaju potpuno izgrizeni.

ŠTAKOR JE POSEBNO ŠTETAN

Zanimljiv je i podatak da šta-kor za samo godinu dana može pojesti do 25 kg žitarica a još više hrane uništi njenim razvlačenjem i onečišćenjem izmetom. Ipak, prava opasnost prijeti od niza bolesti, a utvrđeno je da štakori prenose više od 20 bolesti ljudi i životinja. Izravna opasnost prijeti od mišje groznice i kuge, ali i od bjesnoće-ukoliko zaraženi štakor ugrize čovjeka. Pojedine vrste su posebice agresivne (sivi štakor) što i dokazuju slučajevi njihovog ugriza od kojeg su znala nastra-dati djeca, te u prigradskim na-seljima sitnija stoka, perad, čak i mačke. Također, postoji realna opasnost i od trihineloze kod koje

se čovjek zarazi preko inficiranog svinjskog mesa kao i leptospiroze gdje izvor zaraze predstavlja go-veđe meso. Dakle, riječ je o vrlo opasnim životinjama čije prisu-stvo ne bi trebalo nikoga ostaviti ravnodušnim.

KAKO SUZBITIŠTETNE GLODAVCE?

Postoji nekoliko metoda nji-hovog suzbijanja, koje možemo podijeliti na biološke, mehaničke i kemijske.

Biološko suzbijanje odvija se preko prirodnih neprijatelja (kuna, lasica, tvor, zmija, ptice grabljivice i sl.) što u gradskim i prigradskim sredinama nije pri-mjenljivo.

Mehaničko suzbijanje se za-sniva na različitim stupicama s mamcima i ljepljivim podlogama. Međutim, iako je navedena meto-da dosta učinkovita, uglavnom se primjenjuje na manjim površina-ma i to prvenstveno za miševe.

Kemijska metoda je svakako najkompletnija i najdjelotvornija a temelji se na suzbijanju miševa i štakora putem zatrovanih ma-maca. Ukoliko se izvodi redovito

i uz pravilan izbor mamaca, pred-stavlja najsigurniji oblik borbe s ovim glodavcima na određenom području.

KOJI SU MAMCINAJPODESNIJI ZAOBITELJSKAGOSPODARSTVA?

Iako danas na tržištu može-mo pronaći veliki broj različitih kemijskih pripravaka za uništa-vanje štetnih glodavaca, ne znači da su ti pripravci i najpodesniji za domaćinstva. Razlog leži u či-njenici što je riječ o vrlo opasnim otrovima s kojima treba rukovati prilično oprezno. Obično je riječ o uljnim tekućinama koje treba miješati s određenom količinom žitarica, voća i povrća i sl. Dakle, zbog velike otrovnosti spome-nutih pripravaka i komplicirano-sti njihove pripreme i primjene puno su praktičniji gotovi mam-ci. Gotove mamce je dovoljno razbacati na skrovita mjesta na kojima se miševi i štakori obič-no kreću, hrane i gnijezde. Takva mjesta se lako uočavaju po osta-cima izmeta, načetim dijelovima sjemenki i po ostalim otpacima

Piše: Dr. ivan ostoJić

hrane. Međutim, od velike je važ-nosti i sami nadzor mamaca što podrazumijeva njihovo nadopu-njavanje i to sve dok ih glodavci ne prestanu jesti.

U praksi su se za potrebe obi-teljskog gospodarstva najpode-sniji pokazali mamci na osnovi bromadilona, brodifakuma, flo-kumafena i diefetialona. Spome-nute mamce možete nabaviti u manjim, praktičnim pakiranjima i to u svakoj bolje opskrbljenoj po-ljoljekarni. Ali, svakako potražite i odgovarajuću stručnu pomoć jer postoje tipovi mamaca podesni za uporabu u suhim i zatvore-nim prostorijama, za primjenu u gospodarskim i stambenim zgra-dama kao i mamci namijenjeni za vlažne prostorije. Za doma-ćinstva su se posebno djelotvor-nim pokazali meki mamci tipa MIŠOMOR sa okusom jagode. Uz pravilnu primjenu ovih gotovih mamaca više nećete morati strje-piti od “nepoželjnih podstanara” koji svake godine (kako su izra-čunali stručnjaci i statističari) na području BiH načine izravne štete u vrijednosti od cca 100 milijuna konvertibilnih maraka.

Ljepilo za miševe Kemijski pripravci za suzbijanje miševa

Klopke za suzbijanje miševa

24


KRUMPIROV MOLJAC SVEZNAČAJNIJI ŠTETNIK KRUMPIRA

Štetnik koji je posebno pro-širen na području Hercego-vine, gdje zadnjih nekoliko godina pričinjava značajni-je štete. Štete primjećujemo u skladištima nakon skladi-štenja krumpira.Prošle, a posebno ove godine

primili smo veliki broj upita poljoprivrednih proizvođača, koji se žale na propadanje go-molja krumpira. Unutar gomo-lja krumpira primjećuju male gusjenice a na zidovima skla-dišta male leptiriće. Na poziv jednog proizvođača obišli smo skladište i utvrdili da se radi o krumpirovu moljcu.

Morfološke odlikeKrumpirov moljac je mali

leptirić raspona krila 10-15 mm. Krila su svijetlosmeđe obojena. Gusjenica je u početku bjeličasta a kasnije poprima svijetloružiča-stu boju. Gusjenica naraste do 12 mm.

Štetnik prezimi najčešće u skladištima ili drugim prostorima gdje se skladišti krumpir. U prolje-će lete leptiri te nakon kopulacije ženke odlažu jaja na listove krum-pira. U početku gusjenice žive na lišću (miniraju ga) na vrlo često se ubušuju u stabljiku. Često se događa da gusjenice iz stabljike mogu doći do gomolja koji se nalaze bliže površini tla. S gomo-

ljima se unese u skladište gdje se dalje razmnožava. Česta praksa je da se krumpir vadi i ostavlja na njivi da prenoći pa se tek sutradan kupi i unosi u skladište ili se krum-pir vadi, sprema u mrežaste vreće koje određeni period ostaju vani ili pod nekom nastrešicom. U tom

periodu gomolji su «nezaštićeni», tako da na njih ženke lako odlažu jaja. Kasnije, kada se gomolji une-su u skladište, vrlo brzo se javljaju ličinke koje se ubušuju u gomolje

i izazivaju propadanje.Krumpirov moljac razvije 6-7

generacija godišnje.

SuzbijanjeKrumpirov moljac se suzbija

preventivno, što znači da skladi-šta koja se koriste za skladištenje krumpira moraju biti potpuno čista, bez zaraze. Otvori na skla-dištima moraju biti zatvoreni mrežama kroz koje ne mogu proći leptirići. Prije skladištenja krumpira zidovi i podovi skladi-šta mogu se poprskati nekim od kemijskih pripravaka na osnovi klorpirifosmetila, pirimifosmetila ili nekim drugim pripravkom koji imaju dozvolu za tu namjenu. U skladišta se unose zdravi, nezara-ženi gomolji.

Najstrože je zabranjeno i kažnjivo gomolje krumpira izravno prskati nekim od ke-mijskih pripravaka. Kod nas niti jedan pripravak nema dozvolu za izravno prskanje gomolja krumpira.


Work shop u Mostaru Ambrozija i njezina štetnost po zdravlje ljudi

Spoznavši da ambrozija posta-je sve veći problem i na području Hercegovine, Drštvo za zaštitu bilja u BiH, organiziralo je 31. kolovoza 2007. godine u Mostaru Work shop o temi ambrozije, njene rasprostra-njenosti na ovom području, zdrav-stvenih problema koje izaziva kod ljudi, te, na koncu, načina i metoda borbe protiv ove opasne korovske biljke. Svakako, cilj skupa je bio upoznati širu javnost s problemom ambrozije, kao i potaknuti nadlež-ne službe da se više angažiraju u cilju rješavanja ovog problema.

Na području Hercegovine ambrozija nije prisutna u velikoj mjeri, ali ima lokaliteta na kojima

se javlja i s kojih se širi na ostala područja. Istraživanja koja su pro-vedena na području Hercegovine potvrdila su njenu prisutnost u nekoliko općina (Mostar, Čitluk, Stolac, Neum, Čapljina, Ljubuš-ki).U nekim gradovina (Mostar) donesene su posebne uredbe o obveznom uklanjanju ambrozije s poljoprivrednih i nepoljoprivred-nih površina. Uklanjanje ambro-zije s gradskih površina obavljaju komunalna poduzeća.

Na skupu su sudjelovali vode-ći stručnjaci iz ove oblasti koji su, svaki sa svog aspekta, približili pro-blem ambrozije i predložili ade-kvatne mjere zaštite.


Imago krumpirova moljca

Ličinka krumpirova moljca

Oštećeni gomolji krumpira

Sa skupa u Mostaru


25

NE UPOTREBLJAVAJTE PLJESNIVI KUKURUZKukuruz se kod nas koristi za prehranu ljudi i domaćih životinja. Na zrnu kukuruza u polju tijekom vegetacije, pogotovo kasnije tijekom skladištenja, javlja se veći broj fitopatogenih gljivica, koje značajno mogu utjecati na urod a osobito na kakvoću ploda.

Najvažniji je problem koji se veže uz te parazitske gljivice stvaranje odre-

đenih spojeva, s izrazito štetnim djelovanjem na ljude i životinje, ako koriste takav zaraženi kuku-ruz u prehrani. Gljivice koje stva-raju takve štetne spojeve uglav-nom dolaze iz rodova Fusarium, Aspergillus i Penicillium. Spojevi koji nastaju kao produkt njihova metabolizma nazivaju se miko-toksini, i oni mogu uzrokovati vrlo opasne bolesti zvane mi-kotoksikoze i na čovjeku ali i na životinjama hranjenima zaraže-nim kukuruzom. Mikotoksini su izrazito mutageni, genotoksični i kancerogeni spojevi i stoga je vrlo važno uočiti prisutnost tih

gljivica i takav kukuruz u potpu-nosti izbaciti iz prerade za hranu ljudi i domaćih životinja. Kod nas se čini velika greška, jer se vrlo često baš takav zaraženi kuku-ruz koristi za hranidbu domaćih životinja, prije svega svinja, a onda preko mesa koje jedemo od životinja hranjenih takvim kukuruzom, mikotoksini koji se tada već nalaze u mesu, uzro-kuju mikotoksikoze i na ljudima. Najčešći mikotoksini koje stvara-ju ove gljivice na kukuruzu su iz skupine fumonizina, ohratoksi-na, zearalenona, trihotecena i dr.

ŠTO JE PLJESNIVOSTKUKURUZA?

Pljesnivost kukuruza je za-jednički naziv za bolest na zrnu kukuruza, koje uzrokuje više vr-sta patogenih gljivica i ova bo-lest je najštetnija i najopasnija na kukuruzu u našim uvjetima, ali i u cijelom svijetu. Bolest se javlja potkraj vegetacije još u polju, na klipu kukuruza, ali i poslije˝, u tijeku skladištenja u silosima. Najvažniji uzročnici su gljivice iz roda Fusarium. Jedna od njih je vrsta Fusarium gra-minearum, koja uzrokuje tzv. ruzičastu pljesnivost kukuruza. Obično se simptomi javljaju ili na dnu ili na vrhu klipa kukuruza, a između redova zrna pojavljuje se karakteristični svijetloružiča-

sti micelij, po kojem se bolest i naziva ruzičastom pljesnivošću i vrlo lako raspoznaje. Druge vrste parazitskih gljivica iz roda Fusa-rium, koje također uzrokuju plje-snivost su Fusarium moniliforme i Fusarium subglutinans. Obično se bolest koju uzrokuju ove dvi-je gljivice još naziva i fuzarijska pljesnivost. Simptomi se javljaju obično na pojedinačnim zrnima ili skupini zrna, a preko njih se oblikuje karakteristična brašna-sta bijela prevlaka. Time se ovi simptomi razlikuju od simptoma ružičaste fuzarijske pljesnivosti, koja se kako smo rekli javlja na dijelovima klipa (vrhu ili dnu), ili čak na cijelom klipu i stvara ru-žičasti micelij. Mikotoksini koje stvaraju gljivice iz ovog roda najčešće su iz skupine fumoni-zina. Uz gljivice iz roda Fusarium pljesnivost na kukuruzu mogu izazvati i duge gljivice iz rodova Aspergillus, Penicillium. Obično naseljavaju mehanički oštećena zrna kukuruza, stvarajući karak-teristične prevlake. Ako je riječ o gljivicama iz roda Aspergillus, onda su to crne ili zelenožute prevlake, a ako je riječ o rodu Pe-nicillium, onda su to prevlake pla-vozelene boje. Aspergillus vrste uglavnom stvaraju mikotoksine iz skupine ohratoksina, aflatoksi-na, patulina i dr. Pencillium vrste uz ove stvaraju i mikotoksine gri-

Piše: Dr. sc. tihomir miličević zeofulvin, pencilinsku kiselinu i dr. Sve spomenute gljivice uvijek su prisutne u prirodi na poljima kukuruza, a intenzivnije se javlja-ju u uvjetima vlažnog vremena, s tim da je vlažno i toplo vrijeme pogodnije za širenje bolesti koje uzrokuju gljivice iz roda Fusari-um, a vlažno i hladno vrijeme za druge spomenute gljivice. Iz po-lja ove gljivice nastavljaju razvoj na zrnu kukuruza i tijekom skla-dištenja, pogotovo ako im uvjeti u skladištima odgovaraju, a to se obično događa ako se skladišti još vlažan kukuruz.

ZAŠTITAZaštita od pojave ovih izra-

zito štetnih i po zdravlje ljudi i životinja opasnih gljivica pro-vodi se uzgojem otpornijih kul-tivara, a najbitnije je da kuku-ruz prije prevoženja u skladišta bude s malim postotkom vlage i da skladišta imaju mogućnost prozračivanja, čime se smanjuje mogućnost razvoja ovih gljivica, a time i pojave mikotoksina.

Pljesnivi kukuruz nije za upotrebu

26


MEDizvor životne energije

Nekoć se med koristio za pripravljanje različitih lijekova, kao energetski pripravak koji je omogućavao preživljava-nje. Danas se med koristi u medicinske i kozmetičke svrhe, ali i kao neizostavna cijenjena namirnica…

Prvi zimski dani sa sobom donose i opasnosti od pre-hlada, viroza i gripe. Stoga,

kako bi ojačali organizam i time spriječili nastanak i pojavu bolesti, ljudi sve češće posežu u bogatu riznicu prirodnih lijekova. A jedan od najstarijih, spominjan i u drev-noj medicini upravo je med. Tako je još od najstarijih vremena med služio kao jelo i piće za jačanje or-ganizma i kao lijek za mnoge bo-lesti. Među istočnim narodima se čak smatralo da je med rajski po-klon i svemogući lijek. Rekli bismo da su ti drevni narodi bili u pravu jer med i medni pripravci pokazali su se više nego izvrsnima u liječe-nju bronhalne astme, kroničnog laringitisa, dišnih infekcija, upor-nog kašlja, raznih vrsta alergija, ulceroznog kolitisa, kroničnih pro-bavnih smetnji i drugih bolesti. A kao ni jedan drugi proizvod, med je sam po sebi odličan prirodni konzervans, što znači da mu nije potrebno dodavati aditive koji bi

ga čuvali od kvarenja. Dokaz za to je upotrebljiv med stariji od 2000 godina pronađen u antičkim ru-ševinama u blizini Napulja.

ZABLUDE OKRISTALIZIRANOMMEDU!

Iako je to neupućenim ljubite-ljima meda teško dokazati, kristali-zacija tj. zgrušavanje meda potpu-no je prirodna pojava. Svjesni da potrošači u većini slučajeva žele kupiti samo tekući med, pčelari na etiketama staklenki često navode istinitu rečenicu-prirodno svoj-stvo meda je da kristalizira. Što više, kristalizacija je upravo znak da se radi o pravom, kvalitetnom pčelinjem produktu. Činjenica je i da pojedine vrste meda brže (repi-čin i vrbin) a pojedine sporije (ba-gremov, vrijeskov i kaduljin) kri-staliziraju. Međutim, to je zato što svaki med ima svoje specifičnosti. S druge strane, žitki ili tečni med je najčešće manje ljekovit jer obično biva i proizveden od nesavjesnih pčelara koji ga uglavnom dobi-

vaju zagrijavanjem na visokim temperaturama, u odnosu na onu koja vlada u košnici. Na taj način, zbog visoke temperature, med brzo gubi na kakvoći zbog čega ga, uostalom, nije uputno ni stav-ljati u tople napitke poput čaja. Spomenimo kako stručnjaci tvrde da se najviše korisnih sastojaka iz meda iskoristi njegovim smješta-njem u usnu šupljinu (ispod jezi-ka) uz njegovo lagano otapanje (sisanje). Time je ljekovitost meda barem za 10 puta uvećana u od-nosu na njegovo stavljanje u tople napitke.

KOJI JE MED NAJBOLJI?Možemo slobodno ustvrditi

kako je svaki med dobar, samo je stvar ukusa kojem će se dati pred-nost. Ali, tu je veoma bitna i navi-ka pojedinih krajeva. Tako, dok se u Bosni cijeni med od bagrema, u Hercegovini kažu da nema ništa bez kadulje i vrijeska. Pošto sam osobno i kušao različite vrste pče-linjih proizvoda, prednost svaka-ko dajem hercegovačkim vrstama

meda koji su protkani tilovinom, biljkom koja daje poseban «šmek» svim autohtonim hercegovačkim proizvodima, počevši od meda pa sve do janjetine. Možda sam i više nego subjektivan, ali bosanske vr-ste meda su nekako previše blage za moj istančani ukus koji itekako zna prepoznati kvalitetu. Među-tim, kako kažu, vrsni hercegovač-ki pčelari: «med s hercegovačkih prostora je jedinstven zbog ka-kvoće trava koje možemo pronaći jedino na ovim krševitim područ-jima. Stoga je naš med prava rizni-ca ljekovitih tvari.» Bilo kako bilo, jedno je sigurno- niz je razloga za korištenje meda u prehrani. Lako se i gotovo potpuno probavlja te je jedna od rijetkih namirnica koja ima potpunu iskoristivost u orga-nizmu. Jednostavno rečeno, med je najbolji od svih ugljikohidrata, toliko je probavljiv da ga naši or-gani gotovo bez ikakvog optere-ćenja odmah prenose izravno u krv. Zato je tijekom hladnih zim-skih dana med s pravom hit na-mirnica mjeseca!


Med - izvor životne energije

Hercegovački med sve traženiji


27

VIRUSNE PARALIZE PČELAZa toplih ljetnih mjeseci mogu se ispred košnica zapaziti pčele koje se čudno i neuobičajeno kreću. Ozbiljnim proma-tranjem možemo zaključiti radi li se o slučajnosti, ili je problem ozbiljniji.

Djelomičnu ili potpunu pa-ralizu odraslih pčela mogu uzrokovati različiti čimbe-

nici. Jedan od njih su i virusi. Na-pretkom medicine, medicinskih pomagala i metoda otkriveno je nekoliko pčelinjih bolesti koje uzrokuju virusi. Osnovne dvije skupine su bolesti legla i bolesti odraslih pčela. Većina virusa stal-no je prisutna u pčelinjoj zajedni-ci. Znakovi bolesti postaju vidljivi pri slabljenju pčelinje zajednice, što u ljetnim mjesecima može biti uzrokovano nedostatkom paše. Velika je uloga u stresu i slablje-nju zajednice i prisutnost varoe. Najčešće vidljivi i do sada najbo-lje opisani oblici virusnih paraliza pčela su akutna i kronična pčeli-nja paraliza, uz koje se laborato-rijski mogu dokazati i pridruženi virus kronične paralize, kao i virus polagane paralize.

AKUTNAPARALIZA PČELA

Virus ove bolesti otkriven je pri laboratorijskom istraživanju kronične paralize pčela. Pčele brže oštećuje na nižoj tempera-turi, što se razlikuje od virusa kro-nične paralize. Nalazi se u velikim količinama i u zdravim pčelinjim zajednicama, bez nekih vidljivih

znakova bolesti. Ako je u zajednici ujedno i mnogo varoa, može doći do pojave bolesti. To se događa zbog toga što pri sisanju hemo-limfe varoa svojom sisaljkom pre-nosi i virus, pa kad prelazi s pčele na pčelu, ona postaje aktivatorom i prenositeljem virusa, jer u drugu pčelu unosi dodatne količine viru-sa, koje dovode do pojave bolesti. Tako je kod povećanog broja va-roa u košnici moguća i pojava ove bolesti od koje obolijevaju i ugi-baju mlade pčele radilice. Bolesne pčele lutaju ispred košnice, ne mogu letjeti i ugibaju za nekoliko dana. Budući da se virus nalazi i u sekretima oboljele pčele, događa se da pri hranjenju legla mliječne žlijezde pčele hraniteljice izlučuju s matičnom mliječi i virus te tako zaraze leglo. Ako ličinke na taj na-čin prime veliku količinu virusa, ugibaju prije poklapanja legla, a ako prežive, mogu se razviti u oštećene pčele. Uklanjanjem, od-nosno držanjem varoe na prihvat-ljivu broju smanjujemo moguć-nost pojave ove bolesti.

KRONIČNAPARALIZA PČELA

Simptomi ove bolesti bili su poznati i prije 20. stoljeća pod nazivom paraliza pčela. Riječ je o zaraznoj bolesti koja napada odrasle pčele. Njezina pojava moguća je tijekom cijele godine, ali je najčešća u kasno proljeće i ljeti. Uzročnik je virus veličine 20x30 do 20x60 µm, kojeg se najviše nalazi u živčanom tkivu u glavi pčele, žljezdanom tkivu i mednom mjehuru. Bolje se raz-množava na 30 nego na 35 stup-njeva C, ali pčele oštećuje brže na višoj temperaturi. Virus se nalazi i u zdravim pčelinjim zajedni-cama. U organizam pčele može ući hranom, ali je za razvoj bole-

sti potrebna puno veća količina virusa. Ako su ulazna vrata kroz oštećenja na tijelu pčele, infekcija je mnogo lakša i učinkovitija. Naj-češća ulazna vrata su oštećenja koja nastaju na mjestu s kojeg su ispale dlačice s pčele ili opet ubo-di varoa. Bolest se može redovito pojavljivati na jednom pčelinjaku u istim zajednicama više godina, pa se zaključuje da ulogu igra i nasljedna sklonost. Pčelinje za-jednice koje su selekcionirane na otpornost prema američkoj gnji-loći, prijemljivije su za virus kro-nične paralize. Budući da se virus nalazi i u zdravim zajednicama, za aktiviranje bolesti potrebno je djelovanje nekih stresogenih čimbenika koji oslabljuju pčelinji

Piše: kruno lažec, Dr. vet. meD.

Varoa - vektor virusa

28


organizam i zajednicu u cjelini. Najčešće je to slaba peludna i prejaka nektarna paša. Uz hra-nidbene uvjete, razvoju bolesti pogoduju i loš smještaj košnica na jakom cjelodnevnom suncu, nedostatno prozračivanje uz pre-uska leta i visoka temperatura zraka. Uz slabiju pašu zajednica stagnira u razvoju, matica pola-že manji broj jajašaca, broj pčela opada, što znači da broj varoa po pčeli raste, što također pogo-duje razvoju svih bolesti odraslih pčela, pa tako i kronične paralize. Kronična paraliza pčela javlja se u dva oblika, iako u jednoj zajed-nici prevladava najčešće jedan oblik. U prvom obliku bolesti javlja se nenormalno treperenje i podrhtavanje krila i tijela pčele uz široko razmaknute noge. Takve pčele gube sposobnost letenja, padaju i puze ispred košnica, za-državaju se na vlatima trave po-jedinačno ili u skupinama dok ne uginu. Zadak je povećan, izdužen i ispunjen vodenastim sadržajem. Osim ispred košnica, bolesne pčele s povećanim zatkom mogu se u nakupinama pronaći i unutar košnica na okvirima udaljenijim od legla, gdje češće balegaju pa izmetom uprljaju saće, slično kao kod nozemoze. Od pojave bole-sti do uginuća prolazi nekoliko dana. Kada pčelinju zajednicu

ILIĆKI LJUBITELJI PRIRODE

Na području Mostara rastu različite voćne vrste. Me-đutim, svakako su najtra-

ženiji šipci koji djeci predstavljaju najomiljenije i najprimamljivije voće, pogotovo kada rastu na tuđoj okućnici. Ali, da stopama svojih vršnjaka ne krene i trinae-stogodišnji Franjo Stojčić pobri-nuo se otac Bero koji je u svome voćnjaku uzgojio autohtone sorte šipka glavaša i sladuna. Da je njihova kakvoća neosporna najbolje svjedoči podatak kako obitelj Stojčić svu proizvedenu količinu ovih dragocjenih plo-dova proda na licu mjesta-već u svom voćnjaku.

Kako i sam kaže: «Ilići su još uvijek ostali nedirnuta prirodna

oaza smještena nadomak Mo-stara koja se oduvijek ponosila proizvodnjom autohtonih mo-starskih sorti šipaka. Problema s njihovim plasmanom nemam jer svu količinu zagovorim i prodam prije nego li je uopće uspijem i proizvesti. A osobito mi je drago što je sin Franjo od mene nasli-jedio ljubav prema voćarstvu i prirodi općenito. U svakom vrt-nom poslu rado mi pomogne i samo zbog toga uzgajam šipke i ostalo brojne voće. Pored toga, na njega prenosim i svoju ljubav prema kalemljenju voćaka, što je osnova bez koje nema očuvanja naših starih sorti trešanja, kajsija i jabuka.»

I doista, da je obitelj Stojčić po mnogočemu zanimljiva naj-bolje svjedoče i fino aranžirani

motivi plodova šipka neprimjet-no uklopljeni s lavandom, čineći tako oživljenim već pomalo iz-gubljeni i zaboravljeni hercego-vači štih. A svega toga ne bi bilo

da nema brižnih roditelja Bere i Ankice, koji na sebi svojstven način žele budućim naraštajima ostaviti ono nešto naše iskonsko i jedinstveno...


gledamo kao cjelinu uviđamo da se život pčela radilica skraćuje za polovicu, što uzrokuje njezino slabljenje, pa se može svesti na šaku mladih pčela i maticu.

Drugi oblik kronične paralize je karakterističan baš za ovu bo-lest po kojem je dobila i dodatni naziv. Očituje se pojavom naoko manjih pčela sa sjajnim crnim zatkom, pa se naziva i crna bo-lest pčela. Pčelari najprije opaze zdrave pčele kako iz košnica iz-vlače male sjajne crne pčele koje se opiru i pokušavaju se vratiti u košnicu. Kad im to ne uspije, za-državaju se na poletaljci ili pada-ju ispred košnica, gdje se kreću gotovo isto kao i u prvom obliku bolesti. Razlika je u tomu što su im crijeva prazna, pa se čine ma-njima od ostalih pčela. Crna boja zatka potječe od hitina, koji nije prekriven dlačicama. Dlačice se gube zbog djelovanja virusa, ali je utvrđeno i da zdrave pčele u istoj zajednici prepoznaju bole-sne i grizu im dlačice s tijela. Po-neke crne pčele još neko vrijeme mogu i letjeti, često gube orijen-taciju i pokušavaju ući u druge košnice. Pri mikroskopskom pre-gledu preparata virusa kronične paralize mogu se gotovo uvijek naći i čestice promjera 12 µm, koje se serološki razlikuju. Ako se pri pokusu one same ubrizgaju u

zdrave pčele, ne dovode do nika-kvih znakova bolesti, već je za nji-hovo umnažanje potreban virus kronične paralize, pa se naziva pridružen (satelitski) virus kronič-ne paralize.

NAČINI SUZBIJANJAZa suzbijanje ovih bolesti

najvažnije je spriječiti njezinu pojavu, odnosno treba ukloniti nepovoljne uvjete koji oslablju-ju zajednicu kada stalno prisutni virusi mogu buknuti i uzrokovati pojave znakova bolesti. Košnice za ljetnih vrućina ne smiju biti izložene izravnom sunčevom utjecaju, leta trebaju biti otvore-na što je više moguće s obzirom na bespašno razdoblje i snagu zajednice, a dobro je povreme-no dodati manje količine rijetke šećerne otopine. Treba biti osigu-

rana svježa i higijenski ispravna voda. Za jakih nektarnih ili med-ljikovih paša treba obratiti pozor-nost na pelud, pa ako ga nema dovoljno, treba ga dodati u okvi-rima iz pričuve ili dodavati zamje-ne peluda ( sojino brašno, mlijeko u prahu, kvasac ili gotove tvornič-ke pripravke). Prema podatcima u literaturi, moguće je bolesnim zajednicama dati 1 gram modre galice u litri šećerne otopine. Također su određeni rezultati postignuti i dodavanjem enzima ribonukleaze ili drugih antiviru-snih pripravaka, budući da lijeka protiv virusa zasad nema. Stalna zaštita protiv varoe i njezino za-državanje na broju podnošljivom za pčelinju zajednicu jedan je o glavnih preduvjeta za održavanje dobroga zdravstvenog stanja i ja-čine pčelinjih zajednica.

Pčelinjak na paši

Franjo već pomaže ocu Beri u poslu oko šipaka


29

Kako papigu naučiti govoriti

Ptica ne zna što govori, nego samo imitira čovjekov način komuniciranja. I to baš u istim prigodama kad i čovjek. Najveća brbljivica najobičnija je australska tigrica, no brzo uči i crvena amazona, tamnocrvena ara, nimfa, žako. Brbljava papiga Winstona Churchilla tek je 4o godi-na nakon njegove smrti zaboravila psovati. Papige koje se drže u paru radije se druže nego što uče pri-čati, a «samicama» morate posvetiti mnogo vreme-na i iz dana u dan ponavljati im što ih želite naučiti.

Vino od šipka – ljubavni napitak

Šipak (Nar) je prastara kultivirana biljka. Nalazimo je još na staroegipatskim crtežima, u Starom zavje-tu te u orijentalnim i grčkim mitovima, obično kao simbol ljubavi i plodnosti. Vino napravljeno od nje-gova soka smatralo se ljubavnim napitkom. Slatke, sočne sjemenke mogu se jesti sirove ili pripremlje-ne kao žele ili sirup. Kora ploda bogata taninom nekada se je služila za proizvodnju tinte i boja za sagove. Naziv roda povezan je s rimskim nazivom «malus punica» (fenička jabuka). Kao ukrasna biljka uzgajaju se i oblici s bijelim ili punim cvjetovima te patuljasti oblik («Nana»).

Potrošnja krumpira u svijetu

Prema podacima FAO u 1991.-1992. godina Za-padna Europa troši godišnje po glavi stanovnika oko 79,3 kg krumpira, Istočna Europa oko 80,3 kg, SAD oko 58,4 kg, Azija 11,7 kg, Afrika 8,0 kg, Latin-ska Amerika 20,6 kg. U razvijenim zemljama opada potrošnja krumpira u svježem stanju a povećava se potrošnja prerađevina. SAD danas 50 % proizvod-nje prerađuju i troše oko 63,5 kg prerađeniva krum-pira po stanovniku.

Mrkvom protiv moždanih udara

Svima nam je poznato da se mrkva uzgaja zbog svog zadebljalog korijena. Ali, ono što se manje zna obznanili su znanstvenici sa Sveučilišta Harvard. U njihovim istraživanjima sudjelovalo je čak 87.245 medicinskih sestara uz pomoć kojih je dokazano da konzumiranje mrkve značajnije umanjuje rizik od moždanog udara. Tako su žene koje su uzimale pet obroka mrkve tjedno imale čak 68 posto manje moždanih udara u odnosu na one koje su mrkvu jele manje od dva puta mjesečno. Pa sad recite da zeko ne zna što valja!

30


Naj, naj, naj …..prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Najstarijepostojeće drvoNajstarije živuće drvo je pra-stari bor četinjaš zvan Metu-zalem (Pinus longaeva) koji je star nevjerojatnih 4767 godina. Pronašao ga je 1957. godine u planinama White Mountains u Californiji, SAD, dr. Edmund Schulman, koji mu je izračunao starost.

Najduži vijenacod češnjakaNajduži vijenac od češnja-ka bio je dug nevjerojatnih 110,99 m, a napravila ga je tvrtka Somerfield Stores Ltd (Velika Britanija). Izložen je u Greenwich Parku u Londonu, u Velikoj Britaniji, u studenom 2001. godine.

Najveća tikvaAmerikanac Gerry Checkon uzgojio je tikvu tešku 513 kg na vaganju u pensilvanijskom Pumpkin Bowlu (stadionu ti-kve) u Altooni, u Sad-u 2. listo-pada 1999. godine Pumpkin Bolw u Altooni službeno je mjesto vaganja tikava Udru-ženja tikvara (Great Pumpkin Commonwealth).

Najmanja čaša za vino7.12. 2000. godine svečano je predstavljena najmanja čaša za vino na svijetu. Napravili su je NEC, istraživačka skupi-na profesora Shinji Matsuia (iz Japana) s tehnološkog in-stituta Himeji u istoimenom mjestu u Hyogu u Japanu i Seiko Instruments. Ta sićušna čašica ima promjer od 2.750 nanometara. To je oko 20.000 puta manja od normalne čaše za vino.

Documents

Green Garden 53