Green Garden 65

G r e e n G a r d e n • b r o j 6 5 • s t u d e n i / p r o s i n a c 2 0 0 9 . • g o d i n a I X • c i j e n a 3 K M

Rezano cvijećeHercegovački gerberi

Uzgoj šampinjonaMediteranska voćna muha

Gnojidba voćnjaka i vinograda

e-mail: [email protected]

Vinograd: količina: 60-70 kg/dulum Voćnjak: količina:80-100 kg/dulum Povrće: Količina 80-120 kg/dulum

Organsko + mineralno gnojivo NPK 6:8:15 + MgOPHENIX

B R O J 6 5 • S T U D E N I / P R O S I N AC 2 0 0 9

3

SADRŽAJADVENTSKI VJENČIĆI, BOŽIĆNA PŠENICA I ZVIJEZDA 4BOŽIĆ U ZNAKU CRVENE BOJE 5JESENJI UKRASI VRTA 6PRESAĐIVANJE DRVENASTIH BILJAKA 7REZANO CVIJEĆE 8PRIPREMA TRAVNJAKA ZA ZIMU 9ČARI MEDITERANA NA LJUBUŠKI NAČIN :: VRT IZ SNOVA 10HERCEGOVAČKI GERBERI 11PLASTENIČKA FOLIJA 12PRIMJENA AGRILA U PROIZVODNJI POVRĆA 13PERŠIN ZA JELO I ZAČIN 14CRNA ROTKVA OBILJE VITAMINA TIJEKOM ZIME 15UZGOJ ŠAMPINJONA 16GRIJANJE ZAŠTIĆENIH PROSTORA 18ZIMA U POVRTNJAKU 19KISELI KUPUS :: MRKVA ZA ČISTU PETICU 20PITANJA I ODGOVORI 21MEDITERANSKA VOĆNA MUHA 22ZAŠTO JE BOLJE VINOGRADE GNOJITI U JESEN 23RADOVI U VOĆNJAKU POČETKOM ZIME 24JESENSKO-ZIMSKA SADNJA VOĆAKA I VINOVE LOZE 25BERBA PLODOVA AKTINIDIJE 26BIOREX I FENIX PELETIRANA ORGANSKA GNOJIVA 27VOĆE S PADINA BERKOVIĆA 28BAJAM DEFICITARNA VOĆNA VRSTA 29 ZANIMLJIVOSTI 30

Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Obilazna cesta 27 88220 Široki Brijeg,Tel.: ++ 387 (39) 700 000, Fax: ++ 387 (39) 706 572

Glavni urednik:dr. Ivan Ostojić

Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj,Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko

Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Grafičko oblikovanje:Damir Šanje

Tisak: GDD POLET, Sarajevo

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić

Mišljenjem Federalnog ministarstvaobrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

Urednikova riječPred Vama se nalazi novi, zimski broj stručnog glasila Green Gar-

den koji na svojim stranicama donosi niz zanimljivih članaka iz obla-sti voćarstva, vinogradarstva, povrćarstva, cvjećarstva i zaštite bilja. Kao što je to na našim stranicama postalo već uobičajeno, iz svijeta voćarstva možete doznati sve o radovima u voćnjaku tijekom zime kao i što to podrazumijeva pravilna jesensko-zimska sadnja voćaka i vinove loze. A pošto jesen predstavlja idealno vrijeme za gnojidbu proizvodnih nasada, ne propustite pročitati članak o sve popular-nijim organskim peletiranim gnojivima. Nadalje, donosimo prilog o bajamu kao deficitarnoj i vrlo rentabilnoj voćnoj vrsti te značaju pravilne i pravodobne berbe plodova aktinidije.

Međutim, zbog činjenice da u povrtnjaku radovi ne prestaju ni tijekom hladnih zimskih dana, pored redovitog kalendara sje-tve, donosimo prilog o načinima grijanja zaštićenih prostora kao i osnovnim karakteristikama plasteničkih folija prisutnih na našem tržištu. A zašto je upravo peršin idealan kao začinska i nezaobilazna kulinarska biljka te zašto se tradicionalno u hercegovačkim domo-vima konzervira odnosno kiseli kupus, doznajte upravo sa stranica našeg i Vašeg Green Gardena.

Kako ni ovaj put nismo izostavili ljubitelje cvijeća donosimo priloge o božićnoj zvijezdi i božićnoj pšenici koji uz adventske vi-jenčiće obilježavaju mjesec prosinac. Ali zbog činjenice kako i u ovom dijelu godine postoji dosta prostora za uzgoj ukrasnih biljaka na otvorenom posebice opisujemo crveni javor kao vodeći jesenji ukras mediteranskog vrta. Ističemo i priloge o presađivanju drvena-stih biljaka te članak o cvjetnim biljnim vrstama više nego priklad-nim za predstojeća božićna darivanja. S druge strane, proizvođači-ma cvijeća naročito će biti interesantan članak o gerberima, značaju primjene agrila u uzgoju cvijeća kao i što se sve krije pod pojmom rezanog cvijeća.

Ništa manje nisu zanimljivi ni prilozi o sve destruktivnijem štet-niku-mediteranskoj voćnoj muhi, pripremi travnjaka za predstojeću zimu i uzgoju šampinjona. Međutim, kako ni to nije sve, ipak Vam preporučamo da naš i Vaš Green Garden detaljno pročitate, a ukoli-ko smo što propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

Sretne Blagdane, dobro zdravlje,mir i blagostanje

neka vas prate u 2010. godini

4


Sama tradicija adventskog vjenčića seže u daleku prošlost kada su germanski narodi kori-stili vjenčić ukrašen svijećama, koje bi palili za hladnih i tamnih prosinačkih noći kao znak nade u nadolazeću sunčevu svjetlost i to-plinu proljeća. U srednjem vijeku su pak kršćani preuzeli tu tradiciju te su vjenčić sa svijećama počeli koristiti kao dio svoje duhovne pripreme za najdraži nam blag-dan Božić. Inače, prema predaji izrađen od zimzelenih grančica adventski vjenčić simbolizira ne-prekidan, neprolazan život. Pored toga, u njemu se kao dekorativna

Prema vjerovanju prasta-novnika Meksika, odakle biljka potječe, svoj izgled zahvaljuje asteškoj boginji kojoj je zbog neuzvraćene ljubavi puknulo srce i iz kapljica njezine krvi izra-stao je «vatreni» cvijet.

Oplemenjivači su se malo «poigrali» pa danas imamo bi-jele, krem i ružičaste primjerke. Najtraženije su jarkocrvene. Bo-tanička znanost nam otkriva da Božićna zvijezda zapravo ima si-ćušne, prilično neugledne žute cvjetiće, a ono što nazivamo cvijetom, obojeni su pricvjetni listovi (brakteje).

Božićna pšenica se uobičajeno sije od svete Bar-bare do svete Lucije-13.prosinca. Sjetva se obavlja u posebne posude koje su nešto šire od standardnih ali i dublje. Prije same sjetve pšenica se najčešće namače u mlakoj vodi (desetak sati). Nakon toga pšenica se vadi iz vode i ravnomjerna raspoređuje u posudu u sloj debljine 2-3 cm. Zalijevanje se obavlja svaki dan raspršivanjem vode po pšenici.

Sa zalijevanjem ne treba pretjerivati jer može doći do propadanja pšenice.

Mladen Karačić, dipl. ing.

ADVENTSKI VJENČIĆI

biljka često nađe i lovor koji pred-stavlja pobjedu nad mučenjem i patnjom te božikovina i tisa koji su pak simbol besmrtnosti. S druge strane, prisutnost cedra u vjen-čiću označava snagu i izlječenje dok je sami kružni oblik vijenca, koji nema ni kraj ni početak, sim-bol vječnosti Božje te besmrtnosti duše. A sami češeri i razni plodovi kojima vjenčić često bude pomno okićen predstavljaju naš budući život, odnosno uskrsnuće dok če-tiri svijeće označavaju četiri tjedna adventa ili došašća, vrijeme pri-preme za veliki blagdan kršćana. Stoga ni ove godine nemojte za-


BoŽIĆNA pšENIcA

BoŽIĆNA ZVIJEZDAPrilikom kupnje izaberite

čvrstu Božićnu zvijezdu, bez žu-tog lišća, s nekoliko otvorenih cvjetova, dok joj ostali još tre-baju biti i pupu.

Legenda o nastankuBožićne zvijezde

Prema staroj Meksičkoj le-gendi, prva Božićna zvijezda nastala je iz molitve dvoje se-oske djece, djevojčice Marije i njezina brsta Pabla. Bili su toliko siromašni da nisu mogli kupiti dar malom Isusu. Na Badnjak, na putu u crkvu, ubrali su buket poljskog bilja umjesto dara. Kad

Josip BrKlJača, ing.

boraviti ukrasiti ulazna vrata i sto-love adventskim vjenčićem jer on prije dolaska samog Božića stvara

poseban ugođaj u našim domovi-ma te na poseban način i u našim srcima.

su ubrane biljke stavljali oko ja-slica, nekim čudom njihovi zele-

ni listovi pretvorili su se u sjajno crvene latice.

Adventski vjenac

„Božićni stol“

Božićna zvijezda


5

I dok se veliki broj sobnog i vrt-nog cvijeća nabavlja, prodaje i sadi tijekom proljeća, dolaskom zime kao da je u tom pogledu vrijeme stalo. Međutim, pogreš-no je mišljenje kako se izbor cvi-jeća pred božićno-novogodišnje blagdane svodi samo na božićnu zvijezdu. A objasnit ćemo i zašto! Naime, ukoliko se uputite u malo veće prodajne centre, lako ćete uočiti kako, osim božićne zvijez-de, svojom cvatnjom također do-miniraju azaleje, ciklame i drugo cvijeće.

AZALEJAPuna cvjetnih pupova azaleja može cvjetati nekoliko tjeda-na dvostrukim ili jednostavnim cvjetovima bijele, crvene boje ili u nijansama ružičaste. Međutim, treba znati kako ova cvjetna vrsta zimi zahtijeva puno svjetla i ne-što nižu sobnu temperaturu, od 10 do 15 stupnjeva C. Na takvom,

pomno odabranom mjestu aza-leja će dugo cvjetati. Ali, treba znati kako ova prekrasna biljka ne podnosi tvrdu vodu koja odlikuje većinu naših vodovodnih mreža. Zato bi, u skladu s mogućnosti-ma, azaleje poželjno bilo zalijevati kišnicom ili prokuhanom vodom. Nadalje, u vrijeme aktivnog rasta i cvjetanja biljku ne zaboravite prihraniti tekućim gnojivom za cvjetnice.

CIKLAMAPoput zimzelena, bršljana, tra-tinčica i ciklama će u vašem vrtu uspješno pokriti golu zemlju i, ako joj položaj odgovara, cvjeta-

BoŽIĆ U ZNAKU cRVENE BoJEDolaze nam božićni i novogodišnji blagdani, vrijeme pomirenja i darivanja. Ali, iako smo zaokupljeni svojom sva-kodnevicom, nipošto ne smijemo zaboraviti iznenaditi svoje najmilije. Stoga u tu svrhu, za svoju ljepšu polovicu, možete odabrati jednu od božićnih lončanica.


ti lijepim ružičastim krunicama iznad bršljanova lišća. Međutim, ciklama je i jedna od najtraženijih zimsko cvjetajućih lončanica koja se redovito i uzgaja u unutarnjim ambijentima. Dovoljno je smje-stiti na prozorsku dasku, odno-sno na svijetlo mjesto na koje ne dopire izravna sunčeva svjetlost. Ipak, oprez! Cvatuće ciklame ni-kako ne podnose topli i suhi zrak u prostorijama s centralnim gri-janjem i klima uređajima. Osim toga, treba znati kako optimalna temperatura za njenu dugotrajnu cvatnju iznosi od 10- 16 stupnje-va C. I još nešto-dok su biljke ak-tivne i dok su u cvatu, ne zabora-

vite im svaka dva tjedna dodavati namjensko tekuće gnojivo.

BOŽIĆNA ZVIJEZDAO božićnoj zvijezdi nije potrebno trošiti riječi jer se radi o sobnoj biljci koja predstavlja svojevrstan simbol nadolazećih blagdana i biljci koja se tradicionalno koristi za ukrašavanje unutarnjih ambi-jenata tijekom nadolazećih dana. A tijekom dugogodišnjeg ople-menjivačkog rada dobiveno je mnoštvo grmolikih sorata raznih boja i nijansi, te bolje izdržljivosti u sobnim uvjetima. Naime, svima nam je poznato kako božićne zvi-jezde obično traju koliko i sami blagdani, ali nam je također zna-no i kako se radi o nezamjenljivoj cvjetnoj vrsti u čijim braktejama bijele, krem, ružičaste i crvene boje u vrijeme Božića uživaju milijuni ljudi diljem svijeta. Ipak, uz malo pažnje i zrnce sreće kod odabira same lončanice, u ljepoti božićne zvijezde možete uživati čak i do šest mjeseci.

Cvijet ciklame

Azaleja s dvostrukim cvijetom Božićna zvijezda

6


U rodu javora nalazi se oko 150 vrsta koje su rasprostranje-ne u sjevernoj umjerenoj zoni. Od tog broja veliki dio izvede-nih vrsta i formi našli su široku primjeni u hortikulturnoj iz-gradnji, i to prije svega u uređi-vanju okućnica. Tako se stabalca javora obično i uzgajaju na sre-dišnjem dijelu lijepo uređenih i održavanih travnjaka, premda su vrlo atraktivni i uz jezerca, na kamenjarima ili pak u kombina-ciji s drugim vrstama kontras-tnih boja listova.

Crveni javorAcer palmatumatropurpureum

Iako su sve vrste izrazito dekorativne, nekako najveća potražnja vlada za crvenoli-snim varijantama javora. U tom pogledu najzanimljiviji je Acer palmatum atropurpureum čije lišće u jesen dobiva intenzivnu crvenu boju, pa se cijeli grm ili stablo doimaju poput veli-

kog cvijeta. A iako ga odlikuje iznimno spor rast, nerijetko dosegne visinu i do 4 metra. U uzgoju podnosi laganu sjenu, s tim da su pod utjecajem sunca i njegove boje puno izražajnije. A kako bi njegovi brončanocrve-ni listovi tijekom jeseni uistinu postali sjajnocrveni, nužno mu je osigurati vlažno tlo dobre ocjeditosti. Pored toga, položaj na kojem se uzgaja dotična vr-sta javora treba biti zaštićen od udara hladnih sjevernih vjetro-va. Naime, proljetni mrazevi i hladni proljetni vjetrovi mogu uzrokovati sušenje i otpadanje tek razvijenih listova. A u osobi-to hladnim godinama mogu na-stradati i vršni izbojci. Ukoliko se to pak dogodi, biljku ostavite na miru da se sama oporavi a sve kako bi što prije i potjerala nove listove. Međutim, to ne znači kako je javor osjetljiva biljka na hladnoću iz razloga što Acer palmatum može izdržati niske temperature od čak minus 30 stupnjeva C. Ali, pošto su mlade biljke i najranjivije, njih svakako

moramo uzgajati na zaklonje-nom, malo sigurnijem mjestu.

Orezivanje javoraJavori spadaju u vrste koje

nisu podložne pretjeranom ore-zivanju, što opet ovisi od njiho-ve vrste i namjene uzgoja. Osim toga, spororastući grmovi kao što je Acer palmatum orezuju se minimalno. Pošto navedeni javor ispušta biljni sok ukoliko se orezuje u proljeće, tu opera-ciju je poželjnije izvesti tijekom ljetnog razdoblja. A ukoliko je već formirani i oblikovani grm ili stablo izgubilo željeni oblik pretjeranim rastom u visinu, slobodno ga prikratite na želje-nu formu i to odsijecanjem nje-govih izbojaka na dvije trećine njihove dužine. Nadalje, mlade i cijepljenje biljke znaju katkad iz podloge potjerati divlje izdanke koje također uklanjamo njiho-vim rezanjem na mjestu njihova izrastanja. Ipak kod uklanjanja debljih grana, vodite računa da nakon rezidbe na prerezanu po-vršinu obvezno nanesete sred-

stvo za zaštitu rana (voćarski vo-sak). Bilo kako bilo, može se reći da se javori u odnosu na ostale ukrasne grmove i stabla vrlo ri-jetko ili gotovo nikako ne orezu-ju, čime je njihov uzgoj znatnije olakšan i pojednostavljen.

Na kraju da se zaključiti kako su crvenolisni javori doista lijepi, a mogu se odgojiti kao grmovi, orezana stabla ili u vidu bonsa-ia. Dakle, navedeni javor može biti i kućni ukras, uzgojen u malo većoj posudi. Pored toga, i njegove sjemenke su iznimno zanimljive djeci iz razloga što izgledaju poput malih avion-skih propelerića. A upravo su sjemenke crvenog javora jedin-stvene jer obično daju crveno potomstvo, čime je i njegova re-produkcija znatno jednostavni-ja. Međutim, kako bi i sam uzgoj bio puno sigurniji, crveni javor treba razmnožavati isključivo zelenim reznicama početkom ljeta ili cijepljenjem koncem zime i početkom proljeća. Ili još jednostavnije-nabavite gotovu sadnicu.

JESENJIUKRASI VRTA

Mnoge biljne vrste tijekom jeseni krase vrtove bilo plodom,listom ili izgledom krošnje. Jedna od tih vrsta je i javor koji svojom visinom, oblikom krošnje te građom i bojom listova nalaze mnogostruku primjenu. Ipak, vlasnicima okućnica osobito su zanimljive crvenolisne varijante koje obično i zauzimaju istaknuto mjesto na održavanim travnjacima.



7

Presađivanjem ili pak mije-njanjem površinskog sloja, jed-nom na godinu, omogućit će im postojan rast i dobro zdravlje.

Dugovječne biljke, poput stablašica, grmova, s vremenom će «potrošiti» sve hranjive tva-ri, a i njihove posude postat će premale za sve robusnije korije-nje. Biljke snažnog rasta brzo će prerasti svoju posudu, pa ih tre-ba presađivati svake godine ili svake druge godine, dok starija, odrasla, stabla koja prirodno us-poravaju rast i slabije širenje ko-rijenja, treba presaditi svake tri do četiri godine. Provjeravanje stanja korijenja obavlja se tako da se posuda nagne na bok i pa-žljivo se izvadi biljka te se utvrdi potreba za presađivanjem. Če-sto biljke same upozoravaju da je došlo vrijeme za presađivanje, pokazujući znakove slabljenja rasta i blijedu boju listova.

Vrijeme i načinpresađivanja

Presađivanje je najbolje oba-viti krajem zime ili početkom

proljeća, pred kretanje vegetaci-je. Odrasle se biljke nakon toga mogu vratiti u prijašnje posude, dok mlade biljke i biljke snažna rasta treba presaditi u posude koje su jedan i pol puta veće od onih u kojima su biljke do tada rasle. Ovakvo presađivanje u sve veće i veće posude trajat će sve dok biljke ne odrastu i znatno uspore svoj rast.

Prilikom presađivanja, kod biljaka koje su izvađene iz sta-rih posuda, odbaci se površinski sloj komposta, zatim svi korovi i mahovina te sav kompost koji nije zbijen uz korijenje. Kori-jenje je osjetljivo i ne treba ga bez potrebe uznemiravati. Ako prilikom presađivanja nemate drugu, veću, posudu, korijenje biljke koja se presađuje umotaj-te u vlažnu jutenu vreću i time spriječite isušivanje.

Osvježavanjepovršinskog sloja

U godinama kad se biljka ne presađuje površinski sloj kompo-sta treba osvježiti. Pošto se uklo-ni 5-10 cm površinskog kom-posta iz posude, dio komposta

pRESAđIVANJE DRVENASTIHBIlJAKADrvenaste biljke koje se uzgajaju u posudama trebaju više njege i pozornosti od onih biljaka koje se uzgajaju direktno u tlu. Biljkama koje se uzgajaju u posudama smanjena je mogućnost pristupa vlazi i hranjivim tvarima.

goran JurilJ, dipl. ing.

ispod se prorahli pazeći pritom da se ne ošteti površinsko kori-jenje. Nakon toga dodaje se novi kompost koji treba biti isti kao prethodni. Biljke čije se korijenje

nalazi bliže površini zahtijevaju drugi način mijenjanja treseta. Kod takvih biljaka mijenja se do-nji dio komposta, odnosno kom-post pri dnu posude.

Biljke presađene u veće posude

Biljke u rasadnike spremne za presađivanje

Pored raznoraznog ukrasnog sobnog bilja naše domove krase i različite vrste rezanog cvijeća, kojeg određeni period uspijeva-mo očuvati svježim. Međutim, rukovodeći se i poštujući određe-na pravila, iskusni ljubitelji cvijeća znatno duže uspijevaju zadržati njegovu svježinu, a time razumlji-vo i njegovu raskošnu ljepotu. Naime, na dugotrajnost rezanog cvijeća posebno utječe čistoća posuda i vode, o čemu bismo svakako trebali povesti računa. Drugim riječima, čim u okrilje na-šeg doma donesemo ubrano re-zano cvijeće, odmah ga trebamo i smjestiti isključivo u čiste saksije odnosno vaze u koje prethodno ulijevamo svježu vodu. Ali, osim pripreme saksija i vaza trebamo pripremiti i ubrano rezano cvijeće kojem se sa stabljike uklanjanju listovi. Osim toga, neposredno prije stavljanja cvijeća u saksiju s vodom stabljiku je poželjno skra-titi za 5-10 cm. Spomenimo kako je čistoća tj. svježina vode posebi-ce važna za pupoljke koji se u pe-riodu od nekoliko dana trebaju i otvoriti. A ukoliko to zanemarimo, pupoljci će umjesto da procvjeta-ju biti osuđeni na propadanje, što znači da će brzo i uvenuti.

Dugotrajnostrezanog cvijeća

Koliko će ubrano rezano cvi-jeće zadržati svoju svježinu, ovi-sit će i od uvjeta njegovog smje-

štaja. U tom pogledu najvažnija je temperatura, koja nipošto ne smije biti previsoka. Jednostavno rečeno, što je temperatura u pro-storiji niža, utoliko će trajnost cvi-jeća biti veća. Zbog svega toga, ubrano cvijeće nije poželjno smještati blizu balkonskih vrata ili prozora kao ni u blizini izvora toplote (klima, radijatori i sl.). Me-đutim, kako bi cvijeće u vazama zadržalo svoju svježinu kroz duži vremenski period, prije njegovog stavljanja u saksije potrebno je u vodu unijeti odgovarajuća gnoji-va za rezano cvijeće. Zahvaljujući njima, cvijeće će ostati svježe a cvatnja će biti duža i raskošnija.

Najčešće vrsterezanog cvijeća

Ruže kao jedne od najčešće darivanih cvjetnih vrsta pred-stavljaju redovite pratioce naših dnevnih prostorija. Kako bi zadr-žale svoju svježinu, prije stavlja-nja u saksije čuvaju se nekoliko sati na hladnom mjestu, a sve kako bi se što bolje prilagodile novim uvjetima. Međutim, pri-likom rukovanja cvjetnim bu-ketom trebate biti pažljivi jer su ruže iznimno osjetljive na bak-terije. Naime, oštećene stabljike ruža predstavljaju idealnu pod-logu za razvoj štetnih bakterija koje izazivaju njihovo ubrzano truljenje i propadanje.

Tulipani se za potrebe reza-nog cvijeća beru dok se još nala-ze u fazi pupoljka. Slično ružama, buket sačinjen od ovog cvijeća

čim prije treba staviti u čistu vodu te nekoliko sati držati na hladnom, nakon čega se ubrani tulipani premještaju na stalno mjesto.

Narcis je cvjetna vrsta koja ne podnosi druge ukrasne biljke. Zbog toga se u vazama vrlo rijet-ko drži u kombinaciji s drugim cvijećem. Razlog tomu ogleda se u njegovoj specifičnosti da mu stabljika luči sluzave sekrete koji su otrovni za sve ostale pri-sutne biljke. Ukoliko smo pak pri-nuđeni narcise smjestiti u vazi s ostalim cvjetnicama, nipošto mu nemojte skraćivati stabljiku.

Ljiljani predstavljaju relativ-no skromnu ali ništa manje de-korativnu cvjetnu vrstu koja se bez većih poteškoća u saksijama dugo uspijeva očuvati svježom. Ipak, kako bi produžili njihovu cvatnju ljiljanima se redovito mo-raju uklanjati procvjetali cvjetovi.

Krizanteme se posljednjih godina sve češće, u vidu rezanog cvijeća, nalaze u našim domo-vima. Njihovoj većoj prisutno-sti kumovala je činjenica kako se one danas više ne smatraju isključivo „grobnim cvijećem“. Naime, u matičnoj zemlji krizan-teme se već desetljećima koriste za ukrašavanje i oplemenjivanje stambenih i poslovnih prostora. Ali, osim spomenutih dekorativ-nih biljnih vrsta postoji još veli-ki broj cvjetnica koje se mogu koristiti u vidu rezanog cvijeća. Dovoljno je samo malo prošetati prirodom.

REZANo cVIJEĆECvijeće je neizostavni i nezamjenljivi dio svakog doma. U tom pogledu unutrašnjost našeg životnog prostora sve češće se oplemenjuje različitim vrstama rezanog cvijeća. Ipak, samo ga iskusni ljubitelji uspiju dugotrajno očuvati raskošno lijepim i svježim.


8


Ruže su najljepše rezano cvijeće

Narcisi se koriste kao rezano cvijeće

pRIpREMA TRAVNJAKA ZA ZIMU


9

Svima nam je poznato kako se dolaskom hladnijih dana in-tenzitet radova na travnjacima bitno umanjuje. Ali, ipak treba znati kako je travnjak nužno adekvatno pripremiti za svoje-vrsno prezimljavanje. Tako je do-laskom listopada travnjak nužno posljednji put pokositi. To znači da tijekom zime zelene površine ne treba ni kositi a ni zalijevati, izuzev u našim južnim, toplijim područjima i to samo u godina-ma sa suhom zimom. Ipak, stati-stika pokazuje kako na području Hercegovine tijekom jeseni i zime upravo padne i najveća ko-ličina oborina, što znači da u ve-ćini slučajeva travu nije nužno ni zalijevati. Međutim, travnjak pri-je samog ulaska u zimski period trebamo nakon posljednje koš-nje i prihraniti i to namjenskim gnojivima za travu. Zašto? Zato što navedena gnojiva u svom sa-stavu, osim osnovnih elemenata, imaju i mikroelemente nužne za pravilan razvitak trava. Dakle, primjenom specijalnih gnojiva za travnjake bitnije utječemo na učvršćivanje vlati trave, koje su

onda otpornije i na hladnoću i na niske temperature. Primje-nom navedenih gnojiva za travu istodobno utječemo na stvara-nje akumulacijske energije za njen bolji i uspješniji rast tijekom proljeća. Bitno je i napomenuti kako tijekom jeseni i zime nipo-što ne smijemo koristiti dušična gnojiva tipa KAN-a jer na taj na-čin uvjetujemo pojavu gljivičnih oboljenja koje, kad je tempera-tura između 0 i 10 stupnjeva C, dovode do nastanka svojevrsnih mrlja na travnjaku promjera čak i od pola metra. E tek onda se počinjemo pitati čijom krivicom smo dobili bolestan i nimalo de-korativan travnjak. Svakako da tijekom jeseni i zime s travnjaka trebamo redovito uklanjati i ot-palo lišće jer ono stvara idealne uvjete za pojavu odgovarajućih bolesti na travnjaku. Osim toga, debeo sloj lišća na površini gene-ralno gledano oslabljuje travnjak jer je spriječen prolazak zraka i svijetla. Posebno je važno tije-kom jeseni obaviti provjetrava-nje travnjaka kako bi se izbjegao zimski razvoj mahovine i gljivica. Da bi se pak travnjak temeljito prozračio, potrebno je koristiti

namjenski prozračivač koji omo-gućuje dubinsko provjetravanje travnjaka. Spomenimo kako se eventualno tijekom zime može obaviti još jedno prozračivanje travnjaka, ali samo na mjestima

na kojima je primijećeno zadr-žavanje vode. Dakle, možemo samo zaključiti kako je potrebno dosta truda i zalaganja ali i zna-nja kako bismo dobili pravi de-korativni zeleni pokrivač.

Mario ćuBela, dipl. ing.

Radovi na travnjaku početkom jeseni

10


ČARI MEDITERANA NA lJUBUšKI NAČIN

VRT IZ SNoVA

Do sada smo na stranicama našeg časopisa donosili niz pri-loga vezano za nasade šipka koji se intenzivno podižu na područ-ju Hercegovine. Međutim, na-sad šipka u vlasništvu Dražana Antunovića iz Ljubuškog jedan je svakako od impozantnijih. Na-ime, radi se o relativno mladom nasadu koji se prostire na 6000 četvornih metara i u kojem se nalazi cca 560 stabala.

Kako sam vlasnik kaže: „Na-sad šipka podigao sam ponukan činjenicom kako je riječ o vrlo profitabilnoj voćnoj kulturi čiji se plodovi i prerađevine mogu pla-sirati na inozemno tržište. Nai-me, dobar dio života proveo sam u inozemstvu gdje vlada velika

potražnja za vinom i sokom od šipka. Pošto na području Humca u Ljubuškom vladaju idealne kli-matske prilike, odlučio sam po-dignuti nasad, na način da sam proizveo vlastiti sadni materijal. Prvenstveni cilj mi je bio uzgo-jiti autohtone sorte, kao što je naš hercegovački glavaš, prem-da u nasadu imam zastupljene i ostale sorte. A da je to iznimno kvalitetan genetski potencijal, svjedoči plod šipka sorte glavaš čija je težina iznosila ravno 1365 grama.“

Ono što fascinira jest činjeni-ca kako se spomenuti nasad šipa-ka nalazi u izvrsnoj produkcijskoj moći. Naime, grmovi šipaka puni su plodova tako da se sa dotične površine očekuje prinos izme-đu 4 i 5 tona. To ne bi bilo ništa

neobično da šipci nisu mladi tj. posađeni su tek prije pet godina. Stoga obitelj Antunović najbolje

svjedoči kako je uz mnogo tru-da, znanja i zalaganja uspjeh u voćarstvu uistinu neminovan.

ivica doKo, dipl. ing.

Na Širokom Brijegu, u nase-lju Vičići nalazi se ukrasni vrt u vlasništvu gosp. Gojka Kraljevića kojeg svi poznaju pod nadim-kom Bilarević. Ovaj vrijedni umi-rovljenik svoje slobodne dane aktivno provodi u vrtu koji obi-luje različitim cvjetajućim i lisno-dekorativnim vrstama.

Kako i sam kaže: „U poslovi-ma vezanim za uzgoj dekorativ-nih biljaka glavnu riječ ima moja supruga kojoj rado iziđem u su-sret u pogledu sadnje, njege i održavanja cvijeća. Međutim, moj istinski hobi predstavlja uz-goj ukrasne peradi, zbog čega uostalom posjedujem nekoliko

različitih vrsta fazana, paunova, gusaka, pataka i golubova. To radim iz čistog gušta premda me ništa manje ne privlači vino-gradarstvo i povrćarstvo. Iako imam relativno mali vinograd od 500 loza, u njemu se nalazi veliki broj različitih sorti od ko-jih pripravljam prvoklasno vino za osobne potrebe premda je-dan dio poklonim prijateljima i rodbini.“

I doista, vrt obitelji Kraljević svjedoči kako se u njemu sve radi s pažnjom i ljubavi. A zauzvrat gospodin Gojko i njegova supru-ga, u rijetkim trenutcima odmora, nesmetano mogu uživati u čari-ma različitih cvjetnih vrsta koje krase njihovu okućnicu.

Dražen Antunović u svom nasadu šipka

Detalji iz vrta obitelji Kraljević

nino rotiM, dipl. ing.


11

HERcEGoVAČKI GERBERIGerber je jedna od najvažnijih vrsta rezanog cvijeća čija se potražnja u BiH najve-ćim dijelom podmiruje iz uvoza. Međutim, posljednjih godina gerberi su postali iznimno traženi, ne samo kao rezano cvijeće već i vidu lončanica. Na području Hercegovine nekoliko proizvođača se bavi uzgojem gerbera.

Gerber je poznat i omiljen zbog svojih velikih i šarenih cvjetova. Ustvari, radi se o vrlo raskošnoj vrsti cvijeća kojoj nije potrebno društvo u cvjetnjaku. Međutim, i jedan jedini cvijet u vitkoj vazi bit će prelijep ukras na vašem stolu ili prozoru. Ipak, treba znati kako je proizvodnja gerbera vrlo zahtjevna te je stoga njihov intenzivan uzgoj i moguć samo u zaštićenim prostorima, poput plastenika i staklenika. Ko-liko mi je poznato, u Hercegovini postoji tek nekoliko individual-nih proizvođača gerbera, koji su se koliko-toliko specijalizirali za njihovu proizvodnju. Svi oni do-

bro znaju kako je riječ o vrlo za-htjevnoj cvjetnoj vrsti kojoj treba znati i ugoditi. To pak zahtijeva regulaciju mikroklimatskih uvjeta u zaštićenom prostoru i njihovo održavanje unutar granica op-timuma. Pritom se, prije svega, misli na održavanje vlažnosti sup-strata i pravilno izbalansiranu pri-hranu, a što sve izravno utječe na prinos i kakvoću cvijeta. A kada ih pak proizvedete, gerbere vrlo lako možete i prodati jer je naše tržište u tom pogledu više nego deficitarno.

Novi načini uuzgoju gerbera

Prateći inozemna iskustva, da se lako zaključiti kako se ger-

ber sve više uzgaja u plastičnim loncima, dok se sadnja u zemlji-šte postupno napušta. Tako se zbog niza problema do kojih je dolazilo uzgojem u tlu (pH tla, problemi s bolestima i štetnicima zbog uzgoja u monokulturi i sl.) posljednjih godina u proizvod-nju uvodi sustav uzgoja cvijeća u supstratima (soilless). Na taj način ne dolazi do problema s tlom, jer se sadnice ne stavljaju u tlo već u supstrate te se ne mora gubiti vrijeme i trošiti sredstva na de-zinfekciju. Također, nema ni pri-jenosa i širenja bolesti iz razloga što svaka sadnica ima svoj vlastiti lonac. Pored toga, budući da se lonci s gerberima nalaze na stolo-vima, više se može proizvesti na

jedinici površine i što je jako važ-no-uopće nama pojave botritisa i drugih opasnih gljivičnih obolje-nja. Zbog toga zaštita biljaka je puno jeftinija a samo zalijevanje puno lakše i jednostavnije. Nada-lje, osim što biljke mnogo dulje traju u loncima nego u zemljištu i sama proizvodnja gerbera je, uz sve troškove, veća za najmanje 30 posto.

Šarenilo bojaČiste i snažne boje cvjetova

glavni su adut gerbera. Izbor boja je golem i poziva na kombinira-nje. Ali, treba znati kako zahva-ljujući svojim lijepim cvjetovima, grmić gerbera ne traži nikakvo društvo, koje bi se ogledalo u ne-koj drugoj dekorativnoj cvjetnoj vrsti. Osim toga, danas na tržište stalno izlaze nove, poboljšane sorte koje imaju mnoga nova svojstva, odnosno, sorte koje rastu kompaktno, stabljika im je čvrsta dok su cvjetovi trajniji no ikad. Tako postoje ispunjeni, polupuni i jednostavni cvjetovi tamnog ili svijetlog središta. Širo-ka paleta obuhvaća boje od žute i crvene preko ružičaste pa sve do bijele. Jedino im još nedostaje plava boja. A u kući biljka treba svijetlo stanište, po mogućnosti na prozoru. Ukoliko je zrak u pro-storiji presuh, listove povremeno poprskajte vodom. Međutim, gerberi se već od konca travnja sasvim dobro osjećaju i vani na otvorenom, a možete ih i posaditi na svoju cvjetnu gredicu. Osobito pazite na redovito zalijevanje, a jednom mjesečno biljci dodajte malo tekućeg gnojiva.

Razlog slabe konkurentnosti domaće proizvodnje je nedovolj-no poznavanje tehnologije pro-izvodnje gerbera. Jer ipak treba znati kako je proizvodnja gerbera u svijetu uglavnom orijentirana na uzgoj u specijalnim inertnim supstratima. Međutim, takva so-fisticirana tehnologija uzgoja za-htijeva poznavanje svih aspekata proizvodnje s naglaskom na izba-lansirano i pravilno doziranje hra-njiva. Stoga bi svladavanje spo-menutih tehnologija omogućilo stvaranje kvalitetnog proizvoda i veću konkurentnost domaćih proizvođača na tržištu. Do tada, sve ipak ostaje na sporadičnom uzgoju gerbera unutar obiteljskih plastenika i staklenika.

veliMir lasić, dipl. ing.

Suvremen uzgoj gerbera

12


Želja svakog proizvođača oduvijek je bila da se sa svojim poljoprivrednim proizvodima na tržištu pojavi što ranije, odnosno, van glavne sezone dospijevanja povrća, jer se time ostvaruju i da-leko veće tržišne cijene. A upravo primjena plastične folije omogu-ćuje poljoprivrednicima da se praktično tijekom cijele godine, pod vedrim nebom, organizira intenzivna proizvodnja povrća i cvijeća. Dakle, cilj je osuvreme-njivanje poljoprivredne proi-zvodnje kojom bi se po jedinici površine ostvario mnogostruko veći dohodak. Upravo tu, bitnu ulogu odigravaju plastenici i ostali tipovi zatvorenih prosto-ra čiji je nezaobilazan element i kvalitetna višegodišnja folija.

Vrste folijaVlasnici plastenika možda to

ne znaju, ali kvalitetan plastični materijal, kao pokrivač zaštiće-nog prostora, treba da propušta vidljivi dio spektra najmanje 80 posto, ultraljubičasti dio spektra najmanje 20 posto i infracrve-ni najviše 10 posto. Pored toga materijal mora biti otporan pre-ma kiselinama, bazama, ulju, niskim temperaturama, ultralju-bičastim zrakama (UV stabilan), zatim treba biti otporan prema djelovanju mikroorganizama, da ne gori, ne propušta vodu i da u najmanjoj mogućoj mjeri mijenja dimenzije pri promjeni temperature. Ti materijali nose naziv po polimeru od koga su i sačinjeni. Dakle, pri izboru folije za plastenike nije dovoljno vodi-ti računa da je ona cijenom pri-

stupačna, već da ona dosta i vri-jedi. U tu svrhu najviše se koriste mutne žute-zelene polietilenske folije, nepropusne za vodu i dje-lomično propusne za CO2 i O2. Na ovoj foliji led se ne zadržava, što znači da dugo ostaje elastična. Propušta 80-90 posto vidljivog dijela spektra i 75 posto ultralju-bičastog, što je povoljno za rast i razvoj biljke. Vijek trajanja ove folije iznosi 3-4 godine i to za fo-liju debljine 0,15 do 0,20 mm, te 12 mjeseci za foliju debljine 0,04 do 0,10 mm.

Na tržištu danas postoje i nove vrste folija čija trajnost iznosi čak 5-6 godina. Inače, po-lietilenska folija je hidrofobna, pa se vodena para kondenzira u kapi vode na unutarnjoj strani folije. To umanjuje njenu provid-nost, a kapi ne otječu po povr-šini folije, već padaju na biljku što, pak, često izaziva ozljede i ožegotine. Stoga se danas najvi-še koriste stabilizirane hidrofilne folije, kao i folije od linearnog polietilena (LDPE). Iz svega gore navedenog da se zaključiti kako među folijama ima velikih razli-ka te se pri njihovu izboru svaka-ko trebate posavjetovati s nekim od kolega agronoma upućenih u ovu problematiku.

plASTENIČKAFolIJASlobodno možemo reći kako je trend podizanja plaste-nika u velikom porastu. Sukladno s tim raste i potražnja za plasteničkom opremom, od koje glavno mjesto zauzi-ma višegodišnja folija. Kako i nebi kada od nje u velikoj mjeri ovisi i sami uspjeh plasteničke proizvodnje povrća i cvijeća.

veliMir lasić, dipl. ing.

Folija se koristi sve više

Različite vrste folija za plastenike

Sve veći broj zaštićenih objekata na području Hercegovine


13

Ukoliko vas tijekom hladnijeg dijela godine put nanese kroz južnu Hercegovinu, nemojte mi-sliti kako se parcele bijele od ve-likih nanosa snijega, premda više ni ta mogućnost nije isključena. Naprotiv, radi se o agrotekstil-noj foliji ili agrilu koju zbog fine strukture vlakana poljoprivredni proizvođači od milja nazivaju i „paučinom“. Zapravo, radi se o agrotekstilu čiji je propilenski sin-tetički materijal nastao od konti-nuiranih polipropilenskih vlakana bijele boje koja se tkaju, prešaju ili izvlače a sve u cilju zaštite, prije svega povrća, od štetnog djelo-vanja niskih temperatura.

Način postavljanjaagrotekstila

Iako se na većim površinama agrotekstilna folija obično po-stavlja posebnim strojevima na manjim površinama se to uglav-nom radi ručno. Postupak je vrlo jednostavan jer je dovoljno agri-lom prekriti biljke nakon čega se, zbog mogućeg jačeg vjetra, njegovi krajevi dobro i učvrste. Tako se obično u praksi, agro-tekstil učvrsti na taj način što se po njegovim rubnim dijelovima motokultivatorom tj. frezom na-nese malo veći sloj zemlje, a što se pokazalo više nego učinkovi-tim. Međutim, način postavljanja i napinjana folije ovisit će i od same vrste uzgajane biljke te od faze razvoja u kojoj se uzgajana biljka nalazi. Zato se, razumljivo, rubovi folije jače i napinju uz tlo kada će agril biti prisutan samo za vrijeme klijanja i nicanja, dok se obično u Hercegovini tijekom uzgoja salate folija uopće ne skida, nego je prisutna gotovo

cijelo vrijeme uzgoja. U tom slu-čaju rubovi agrotekstila se malo popuštaju a sve kako bi uzgaja-na biljka, u ovom slučaju salata, imala prostora za normalan rast u visinu.

Može li se povrćenesmetano uzgajati ispod agrila?

Praksa je pokazala kako se po-vrće bez većih poteškoća može uzgajati ispod agrotekstilne folije jer je ona propusna za zrak, sun-čevu svjetlost i kišu. Dakle, ipak treba biti svjestan činjenice kako navedenu foliju nije potrebno uklanjati sve do berbe iz razloga što pri kišenju ili zalijevanju kapi vode preko mikropora na tkani-ni polako prolaze i ravnomjerno

pRIMJENA AGRIlA U pRoIZVoDNJIpoVRĆAAgrotekstilna folija ima presudan značaj u proizvodnji povrća tijekom hladnih zimskih dana. Naime, navedena folija više nego učinkovito štiti tek posijane i posađene biljčice od štetnih zimskih temperatura, te je od velike pomoći poljoprivrednim proizvođačima.ivica doKo,dipl. ing.

zalijevaju biljke i zemljište. Čak se nakon toga zemljište postu-pno suši pa se ne stvara uvijek nepoželjna pokorica. Osim toga, zbog postupnog isparavanja vode kroz mikropore na tkanini se ne stvara ni kondenzat. Treba znati i da se zadržavanjem vode u mikroporama agrila, pri padu temperature stvara tanak sloj (skrama) koja sprječava da se is-pod paučinaste tkanine tempe-ratura dalje snižava.

Nadalje, zanimljiv je podatak kako se ispod bijelog agroteksti-la zemljište danju manje zagrija-va a noću sporije hladi, čime su u znatnijoj mjeri umanjena štet-na djelovanja koja prouzrokuju temperaturna kolebanja. I na kraju, ne smijemo zanemariti i činjenicu kako agril štiti biljke od udaraca jače kiše, premda uma-njuje i udarce od eventualnih naleta krupe i tuče.

Prednost agrila su velike

Proizvođači i ljubitelji povr-ća na svojoj gredici u povrtnja-ku pored ostalih povrtlarskih kultura redovito uzgajaju i per-šin, neizostavni začin u kuhinji. A peršin se za jelo upotrebljava svjež kao dodatak jelima. Može se pripravljati i u vidu salata, posebice njegovo lišće dok je mlado, zdravo i razvijeno. Me-đutim, sasvim neopravdano, lisnate varijante peršina poti-skuju peršin zadebljalog kori-jena. Pogotovo ukoliko nam je poznata činjenica kako nave-deni peršin osim bjelančevina sadržava obilje korisnih tvari, poput minerala kao što su kal-cij, kalij, fosfor i željezo a da o eteričnim uljima i ne govorimo. Istina, navedene korisne tvari možemo pronaći i u listovima peršina koje također formira i peršin korjenjaš. Ipak, treba

znati da se peršin korjenjaš proizvodi prvenstveno zbog svog zadebljalog korijena.

Razlike između peršina korjenjaša i lišćara

Kako bi otklonili svake dvoj-be, navest ćemo osnovne ka-rakteristike dvije najčešće sorte peršina. Odmah ćemo istaknuti kako peršin ima vrlo malo sorti, kako kod nas tako i u svijetu, te se u našim poljoljekarnama susreću dva osnovna kultivara: peršin berlinski i peršin domaći lišćar. Peršin berlinski se uz-gaja prvenstveno zbog svog bijelog zadebljalog korijena uz kojeg formira i 15-20 listo-va. Peršin domaći lišćar nema tako izražen, zadebljao korijen koji je ustvari više jako razgra-nat i žiličast. S druge strane, peršin lišćar u tijeku vegetacije može stvoriti i više od 150 listo-va. U bolje opskrbljenim sje-

pERšINza jelo i začinPeršin se proizvodi zbog zadebljalog korijena i lišća, začina mnogim jelima. Proizvođači peršina susreću se u uzgoju s dva tipa, s peršinom zadebljalog ko-rijena i lisnatim peršinom. A upravo u zadebljalom korijenu su skrivene bjelančevine u dva puta većoj količini nego primjerice u mrkvi.

menarnama možemo pronaći i dvije varijante lišćara, i to per-šin glatkih i peršin kovrčastih listova.

Biološke posebnostiPeršin je, uz celer, jedna od

«najmučnijih» biljaka u pogledu klijanja tj. nicanja. Dakle, riječ je o vrsti povrća kojoj treba na svojevrstan način znati i ugodi-ti. Tako peršin, osim u rano pro-ljeće, možete posijati i u kasnu jesen. Dubina polaganja sjeme-na treba iznositi oko 1,5 cm a sjeme se polaže na razmak iz-među redova od 30 cm dok raz-mak unutar reda treba iznositi 5-7 cm. Ipak, zamjetno je da se kod nas sjetva peršina obavlja uglavnom omaške, rasipanjem iz ruke po cijeloj površini. Kada biljke formiraju 4 prava lista, prorjeđuju se na razmake 8-10 cm. Iako sjeme niče već pri 2 stupnja C, optimalna tempera-

goran JurilJ,dipl.ing. tura nicanja iznosi 20 stupnjeva C. Pošto je peršin biljka dugog dana i sunčanih položaja, nipo-što ga ne uzgajajte u zasjeni bilo koje vrste. U pravilu, uzgaja se na drugom mjestu u plodoredu, što znači da dolazi iza povrtnih kultura koje su obilno gnojenje stajskim gnojem ili pak iza legu-minoza.

Ali da bi se zadebljali korijen peršina pravilno razvijao (bez deformacija), poželjno je tlo fino pripremiti tako da njegov povr-šinski sloj postane sitan-fin bez grumenja. Tim više jer je sjeme peršina sitno a i dugo traje sami ponik biljčica. S druge strane, peršin lišćar treba redovitije op-skrbljivati vodom (cca 30 litara vode po četvornom metru) i to nakon svake berbe lišća. Bilo koju sortu da odaberete, niste pogriješili jer je peršin neizo-stavna začinska biljka u svakom domaćinstvu.

14


Peršin se najčešće koristi kao začin Domaći lišćar je najčešće korištena sorta

Rotkva je stara povrtlarska kultura, što potvrđuju i slike pro-nađene u hramovima drevnih Egipćana. Njena je ljekovitost neupitna a još su je stari Grci i Rimljani koristili za liječenje diš-nih organa i ublažavanje kašlja. Inače, rotkva predstavlja dobar izvor vitamina C, posebice ako se konzumira u svježem stanju. Pored toga, obiluje i nizom važ-nih minerala kao što su kalij, kal-cij, željezo, fosfor i mangan dok specifičan miris i okus rotkve potječe od eteričnih ulja. Ipak, zanimljivo je da i pored izvrsnog okusa i hranjive vrijednosti rot-kvu gotovo nikako i ne koristimo u prehrani. Uzrok tomu svaka-ko možemo tražiti u ustaljenim

prehrambenim navikama i ne-dovoljnoj informiranosti jer crna rotkva predstavlja dragocjen izvor C vitamina, toliko potreb-nog u zimskim mjesecima.

Način proizvodnjeKako bi tijekom zime uisti-

nu mogli i uživati u pikantnom okusu crne rotkve, uzgojene

cRNA RoTKVAobilje vitaminatijekom zimeivica doKo,dipl.ing.

u vlastitom povrtnjaku, sjetvu je potrebno obaviti izravno na gredicu koncem srpnja tj. po-četkom kolovoza. A o rokovima sjetve moramo strogo voditi računa jer ukoliko zimsku crnu rotkvu posijemo prerano može doći do formiranja grubog i neukusnog korijena. Sjetva se obavlja na dubinu od 1-1,5 cm, uz utrošak sjemena od 4 grama po četvornom metru. Zimske se sorte siju na razmak redova od 30-40 cm i to u prethodno pri-premljenu i pognojenu zemlju (stajski gnoj nije potreban pa se dodaje samo NPK 15-15-15 u količini od 50 grama po četvor-nom metru).

Vrijeme je zaberbu crne rotkve

Zimsku rotkvu beremo prije jačih mrazeva i s četvornog me-tra možemo ostvariti prinos od

2-2,5 kg. Za razliku od rotkvice, rotkva može dugo ostati na gre-dici, a da ne izgubi na svojoj svje-žini. Na taj način, korijenje može-mo vaditi postupno, po potrebi i to neposredno prije korištenja, čime zadržavamo njena ljekovi-ta svojstva. Pošto dobro podnosi niske zimske temperature (i do minus 6 stupnjeva C) na ovaj način je možemo, bez promjene njene kakvoće koristiti tijekom cijele zime.


15

Crna rotkva se malo koristi u prehrani

16


Uzgoj gljiva datira još iz dav-nih vremena. Gljive su uzgajali stari Grci i Rimljani, a u XVII. stoljeću su bile široko raspro-stranjene u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Italiji i drugim zemljama, ali u sve ve-ćoj mjeri i kod nas. Zbog svoje prehrambene vrijednosti gljive u prehrani ljudi zauzimaju sve značajnije mjesto. To je zdrava hrana, bogata bjelančevina-ma, vitaminima i mineralnim tvarima. Bjelančevine su dosta slične bjelančevinama životinj-skog podrijetla, pa šampinjone možemo koristiti i kao izvrsnu zamjenu za meso. Od vitamina, najznačajnije je prisustvo vit. D, kojega nema ni u jednoj biljci. Gljive možemo koristiti u pre-hrani na različite načine, i to: kuhane, pečene, marinirane ili pak u svježem stanju. Također, možemo ih konzumirati osuše-ne, ukiseljene u octu, posoljene ili zamrznute. Osušeni šampi-njoni mogu se u obliku praha ili gljivinih rezanaca dodavati jelima umjesto začina. Ipak, u pravilu se gljive koriste dok su svježe, jer se kod starih gljiva stvaraju veoma otrovni spojevi, što može imati opasne posljedi-ce po zdravlje.

Mjesta za uzgojšampinjona

Možemo ih uzgajati na otvo-renim ili zatvorenim prostori-ma. Ipak, najbolje uspijevaju u zatvorenim prostorima, kao što su: jame, podzemni rovovi, podrumi, napuštena rudarska okna tj. tamo gdje je reguliranje zračenja, vlage, topline i svjetlo-sti olakšano. Kod nas se za uz-goj šampinjona najviše koriste adaptirani, napušteni podrumi i bivša vojna skladišta. Danas postoje i specijalno izgrađeni objekti koji se prakticiraju isklju-čivo pri intenzivnom uzgoju glji-va. Tu je sve, manje-više, auto-

matizirano i dosta ručnog rada ima samo pri berbi. Međutim, prostorije za uzgoj šampinjona trebaju ispunjavati određene uvjete. Idealna temperatura za ugoj šampinjona je od 16 do 190 C (za razvoj micelija 250 C), a re-lativna vlaga ne smije biti veća od 85 %. U prostoriji je potreb-no imati hidrometar, da bi mogli u svakom momentu kontrolirati vlažnost zraka. Izrazito je važno da temperatura bude konstan-

tna tj. nepromjenljiva, te njene oscilacije ne smiju biti veće od 3 do 4 stupnja C, dok minimalna temperatura ne smije biti manja od 120 C. Važno je u prostoriji provoditi i osvježavanje zraka jer je gljivama potreban kisik ( u tijeku proizvodnje stvara se veli-ka količina CO2 ), te pošto sunce smeta šampinjonima, prozore treba premazati krečom.

Šampinjoni se gaje na sup-stratu-kompostu, a najbolji je

UZGOJ ŠAMPINJONAŠampinjoni se uzgajaju na supstratu-kompostu a za tu namjenu najbilji je kompostirani konjski stajnjak. Većina uzgajivača šampinjona uvoze gotove supstrate, najčešće iz Italije, premda ga i sami mogu pripraviti.


kompostirani konjski stajnjak. Međutim, većina domaćih pro-izvođača uvoze gotovi supstrat iz Italije, iako se on može pri-praviti i u vlastitoj režiji (kom-postiranje traje oko 16 dana uz naknadnu pasterizaciju sup-strata). Danas se u svijetu, u tu svrhu koriste razni materijali biljnog, životinjskog i sintetič-kog podrijetla. Kao sadni mate-rijal kod šampinjona se koristi micelija koja je proizvedena na

Potrošnja šampinjona se stalno povećava

Uzgoj šampinjona


17

šAMpINJoNSKA MUšIcA

Šampinjone napadaju razne vrste mušica, koje su dobile naziv šampinjonske mušice. Javljaju se u svim oblicima, a jaja polažu na podlogu i pokrivku. Ovisno od temperature, obično za 4-5 dana, izlegu se ličinke s crnim glavama. Hrane se miceli-jem, te prodiru u plodove. Ova faza razvoja traje dva tjedna, a nakon 2-3 tjedna izlaze odrasli insekti. Čitav period razvoja (od jajašaca do odraslog insekta) traje 3-4 tjedna, opet u ovisnosti od temperature. Ovi sitni insekti mogu prouzročiti velike štete u gajilištu šampinjona. Pri jačem napadu, u gornjem sloju pod-loge mogu uništiti svu miceliju i sav urod šampinjona (zbog čeka oni ne niču ili slabo niču). Miris stajnjaka i sličnih sirovina za podlogu (a posebno miris komposta) privlači sve mušice. Zaštita je vrlo komplicirana, jer je uništavanje ličinki kemijskim putem praktički neizvodljivo. Danas se koristi zaštitno sredstvo Trigard u dozi od 50 g/100 m2, a karenca za šampinjone iznosi 14 dana. Jedno prskanje Trigardom (neposredno nakon sjetve micelija ili neposredno nakon pokrivanja) dovoljno je za zaštitu šampinjona do kraja berbe. Zbog fitotoksičnosti diklorvos (Nu-van i Kofumin) se ne mogu koristiti za izravno tretiranje šampi-njona. Iz tog razloga svu pažnju treba usmjeriti na preventivne mjere, jer u suzbijanju raznih parazita na šampinjonima kura-tivnih mjera zaštite nema.

sjemenu žitarica (proso ili pše-nica). Za zasijavanje supstrata treba koristiti micelij koji pro-izvode specijalni laboratoriji. Najbolji prinosi se ostvaruju usijavanjem 4-6 litara micelija na 1.000 kg komposta.

Tjedan do dva, nakon sje-tve, kada micelija prožme dio komposta, on se prekriva ze-mljišnom smjesom (lako, zdravo zemljište) debljine oko 3 cm. Pokrivka se najčešće sprema od treseta i krečnjaka. Naneseni sloj pokrivača treba poravnati i la-gano daskom utabati. Neki pro-izvođači koriste i jeftinije mate-rijale za pripremanje pokrivke, i to: saturacioni mulj, humusni sloj iz oraničnog ili vrtnog tla, te stari odležani kompost. Važno je da pokrivka bude blago alkalne reakcije i dobre prozračnosti, te da ne bude izvor bolestima i štetočinama. Nikako ne smije biti suha. Pokrivka se dezinficira formalinom ili vodenom parom od 700 C (tijekom šest sati). Na-kon pokrivanja obavlja se zalije-

vanje i održavanje vlažnosti na oko 60 %.

Šampinjoni se beru u fazi tehnološke zrelosti, dok su plo-dovi još čvrsti i zatvoreni. Beru se tako što ih lagano pritisne-mo i uvrćemo dok se ne odvoje. Berba se odvija svakodnevno, jer šampinjoni prispijevaju u “valovima” i berba u primitiv-nim uvjetima gajenja traje 70-80 dana, dok u dobrim uvjetima uzgoja traje oko 45 dana. U tom periodu se ubere od 15 do 25 kg šampinjona na 100 kg supstrata. Učinak radnika pri berbi iznosi od 50 do 60 kg po satu. Za tržište su najcjenjenije gljive promjera šešira oko 3 cm, premda se za preradu (konzerviranje) traže sitnije gljive (ispod 3 cm). Berba šampinjona je vrlo složen posao, pri kome gljive treba što manje dirati rukama jer im time uma-njujemo kakvoću, a time i tržnu vrijednost.

Proizvodnju šampinjona ugrožavaju razne vrste miko-za, bakterioza, viroza, insekata

i nematoda, protiv kojih se bo-rimo prevenitivnim i izravnim mjerama. Na kraju napomeni-mo, da šampinjoni trebaju imati značajnu ulogu u prehrani jer je dokazano da jačaju kosti, djeluju

poput grijača u rukama i noga-ma, daju energiju za rad mozga, olakšavaju svladavanje stresa, pomažu pri gradnji mišića, štite od oštećenja živaca, smetnji pro-krvljenosti i osteoporoze.

Šampinjoni spremni za berbu

Imago šampinjonske mušice

Ličinke šampinjonske mušice

Jedan od načina zagrijavanja plastenika

Termogeni na dizel gorivo se najčešće koriste

Zbog visokih zahtjeva prema vanjskim uvjetima, posebice to-plini, razdoblje uzgoja paprike na otvorenom ograničeno je klimatskim prilikama pojedinog uzgojnog područja. A potrebe tržišta za svježom paprikom i u vrijeme kad je nema iz uzgoja na otvorenom, kao i nešto veće cijene u to vrijeme, razlogom su sve većeg razvoja proizvodnje paprike u zaštićenim prostori-ma. Papriku pak spominjemo iz razloga što je trenutno riječ o najčešćoj vrsti povrća koju mo-žemo susresti u hercegovačkim plastenicima, premda sve nave-deno vrijedi i za druge toplolju-bive vrste povrća poput rajčice, krastavaca i sl.

Važnost temperaturnogrežima u plastenicima

Za uspješan uzgoj povrća u zaštićenim prostorima izuzet-no je važan temperaturni režim. Optimalna temperatura zraka u zaštićenom prostoru u kojem se uzgaja paprika tijekom dana tre-ba iznositi oko 22 stupnja C dok se ona noću održava između 16 i 20 stupnjeva C. Temperature zraka ispod 14 stupnjeva tijekom plodonošenja paprike mogu iza-zvati različite negativne poslje-dice, poput pojave većeg broja deformiranih plodova. Posebice je za sve vrste povrća nepovoljno kolebanje temperature, odnosno, njeno naglo povećavanje i naglo snižavanje. Tako je optimalno da

se temperatura povećava i sma-njuje samo za 2-3 stupnja C tije-kom jednog sata. S druge strane, temperatura tla treba da je za 3 stupnja C veća danju tj. niža noću u odnosu na temperatura zraka. A temperatura tla je znatno sta-bilnija u odnosu na temperaturu zraka i uvijek je veća u površin-skom sloju. Nadalje, neusklađe-nost temperature zraka i zemlji-šta jedan je od najčešćih razloga zaostajanja rasta biljke. Drugim riječima, zbog nešto niže tempe-rature tla dolazi do usporene ak-tivnosti korijena, što opet dovodi do venuća listova iz razloga što biljke ne mogu usvojiti dovoljne količine vode. Zbog svega toga, o temperaturi unutar zaštićenih prostora moramo voditi posebnu brigu.

Sustavi za zagrijavanjezaštićenih prostora

Održavanje optimalnog tem-peraturnog režima tijekom hlad-nih dana postiže se zagrijava-njem i pravilnom distribucijom toplog zraka po čitavom zaštiće-nom prostoru. To se pak osigu-rava tehničkim načinom zagrija-vanja putem tople vode, vodene pare, električnom energijom i toplim zrakom (kaloriferi). U ve-ćim plastenicima najčešći način zagrijavanja jest toplom vodom koja sistemom cijevi kruži po plasteniku čime se vrši i njegovo zagrijavanje. Ipak, u hercegovač-kim uvjetima najčešće se rabe posebne peći, termogeni i ter-moventilatori kod kojih hladan

zrak ulazi u agregat, potiskuje zrak preko grijaćeg tijela, a za-grijan zrak preko izlaznog ven-tila na gornjem dijelu agregata izlazi u plastenik. Na taj način se omogućava cirkulacija toplog i hladnog zraka. Obično se na sami izvor agregata postavlja široka cijev od lima ili posebne plastike koja je na daljini od jed-nog metra perforirana cijelom dužinom prolaska kroz objekt. Time se izbjegava štetan izrav-ni udar toplog zraka na biljke i omogućava se ravnomjerno za-grijavanje prostora. Navedenim sustavima toplim se zrakom vrlo brzo i regulira temperatura unu-tar zaštićenih prostora a samo zagrijavanje zraka zasnovano je na izgaranju čvrstog, tečnog ili plinovitog goriva, toplom pa-rom, toplom vodom ili električ-nom energijom.

Zagrijavanje zaštićenih pro-stora obvezna je mjera kod uz-goja povrća u kontinentalnim uvjetima uzgoja, premda je ono neizostavno i kod proizvodnje rasada. Drugim riječima, nema uspješne proizvodnje rasada bez regulacije temperature. Inače, od samog početka proizvodnje rasada temperatura je od izu-zetnog značenja. Jer ipak treba znati kako će i samo klijanje i nicanje biti brzo i uspješno jedi-no ukoliko je temperatura blizu optimalne. A svako odstupanje u tom pogledu dovodi do sporijeg klijanja i nicanja, kao i do slabije klijavosti sjemena. Ukoliko u ob-zir uzmemo činjenicu da se radi o veoma skupom sjemenu, lako ćemo zaključiti da bez adekvat-nog zagrijavanja i nema sigurne te rentabilne povrtlarske proi-zvodnje.

GRIJANJE ZAšTIĆENIH pRoSToRAEkonomski opravdana i s gospodarskog gledišta rentabilna proizvodnja povrća, dobrim dijelom, ovisi od klimat-skih i mikroklimatskih uvjeta koji vladaju u zaštićenim prostorima. Jer ipak treba znati kako mikroklimatski uvjeti znatnije utječu na rast i razvoj biljaka, a time u konačnici i na ukupni ostvareni prinos.


18



19

Ulaskom u hladniji dio godi-ne, sjetvu i sadnju povrćarskih kultura značajnije ograničavaju klimatski čimbenici. Međutim, kako bi se održao kontinuitet proizvodnje, povrćari zbog hlad-nog, kišnog i snježnog vremena prelaze s otvorenih površina na uzgoj povrća u zaštićenim pro-storima. Ipak, uz primjenu odgo-varajućih zaštitnih mjera pojedi-ne vrste povrća možemo sijati i na otvorenom, s tim da moramo računati na nešto niže proizvod-ne rezultate. Jer iz godine u godi-nu zbog promjene klime i naglih temperaturnih razlika, opasnost od šteta izazvanih mrazom sve je veća. A s druge strane, u ovo vrijeme snijeg nam ne bi trebao biti posebno iznenađenje. Ipak, za tek zasijane i posađene po-vrtlarske kulture koje se još nisu privikle na nešto oštriju klimu, nagli pad temperature svakako može biti priličan šok. I dok je snježni pokrivač još i koristan, jer predstavlja svojevrstan izolator, mraz je puno opasniji jer izaziva probleme za sve vrste povrtnih kultura. Dobro nam je poznato

kako mraz nerijetko izaziva pu-canje biljnog tkiva, pucanje tla i izbacivanje korijena na površinu te čak dovodi do potpunog ugi-banja biljaka.

Ali, hladniji period godine svakako možemo iskoristiti i za jesensku obradu tla u povrtnja-ku, ukoliko to već nismo i učini-li. Na taj način tlo ostaje grubo obrađeno tijekom zime, te se pod utjecajem smrzavanja bolje mrvi i time dobiva bolju strukturu. Da-kle, u proljeće se takvo tlo prije i lakše obradi, čime se povrtnjak adekvatno i pripremi za sjetvu tj. sadnju povrća. A posljednjih godina, zahvaljujući promjeni klime, povrtnjake možemo obra-đivati i početkom studenoga jer zima, izgleda, pohodi Hercegovi-nu tek koncem siječnja i veljače. Barem je takav slučaj posljednjih godina.

Organsko imineralno gnojivo

Međutim, uz duboku obra-du u tlo ne smijemo zaboraviti unijeti gnojivo, i to organsko i mineralno. Od organskog gnoji-va, obično u tlo unosimo stajski gnoj, koji neposredno pred sad-

nju i zahtijevaju sljedeće povr-tlarske kulture-rajčica, paprika, patlidžan, krumpir, kupus kelj, cvjetača, lubenice, dinje, tikve, krastavci, celer i poriluk. S druge strane, mrkva, peršin, pastrnjak, češnjak, luk, špinat i salata uzga-jaju se druge godine nakon uno-šenja stajskog gnoja, dok se tek treće godine na tim površinama mogu uzgajati grah, mahune i grašak. Ovakav raspored kultura prema osjetljivosti na stajski gnoj i druga organska gnojiva naziva se tropoljni plodored ili tropolje. Zbog svega navedenog, prije same gnojidbe stajskim gnojem važno je znati na kojim je površi-nama stajnjakom gnojeno prošle, a na kojima pretprošle godine.

Nadalje, ne smijemo zabora-viti u tlo unijeti i mineralna gno-jiva koja su nužna za ostvarivanje zadovoljavajućih prinosa i do-bre kakvoće plodova. Pri tome, moramo znati kako su pojedine kulture osjetljive na klor pa se iste isključivo gnoje vrstama mi-neralnih gnojiva u kojima se kalij nalazi u obliku sulfata (8-16-24, 7-14-21, 5-20-30). A osjetljive su na klor sljedeće kulture-rajčica, paprika, krastavci, luk i dinje.

Ukoliko to pak zanemarimo, bit ćemo krivci preranog kretanja vegetacije, nepotpunog razvitka listova, uvijanja listova po rubovi-ma, deformiranja listova i kloroze koja izaziva sušenje cijele biljke.

Stoga, spomenimo kako zim-ske dane možete kvalitetno upot-puniti i sudjelovanjem na broj-nim stručnim predavanjima koja se redovito održavaju u Agrocen-tru Sjemenarne u Mostaru. Teme su različite, počevši od sjetve i gnojidbe pa sve do zaštite i pra-vilne agrotehnike u povrtnjaku. Predavači su eminentni stručnja-ci iz naše zemlje i inozemstva a predavanja su vrlo korisna kako zbog razmjene iskustva između samih proizvođača tako i zbog analiziranja uspješnosti provede-nih mjera zaštite povrća u surad-nji s našim agronomima.

ZIMA U poVRTNJAKUDolaskom hladnijih dana intenzitet radova u povrtnjaku naglo se smanjuje. Ustvari, tijekom studenog i prosinca sjetva, odnosno, sadnja povrća potpuno izostaje. Izuzetak predstavljaju toplija, južna područja u kojima klimatski čimbenici omogućuju proizvodnju jednog dijela povrćarskih kultura.


Sjeme špinata

Sjeme graška

Organska gnojiva za povrtnjake

20


Kupus se u većini slučajeva kiseli na način da se zdrave glavi-ce odabranih sorti (futoški, slava, varaždinski i dr.) prvotno očiste od vanjskog lišća. Potom se gla-vice oslobađaju korijena, koji se izdubi (nožem), te se u nastalu šupljinu stavlja sol. Na dno opra-ne plastične bačve ili neke druge posude za kiseljenje položimo nekoliko listova kupusa a zatim pripremljene glavice slažemo u redove. Između glavica u re-

dovima treba biti što manja šu-pljina koja se obično popunjava četvrtinama i ribanim glavicama naizmjence. Mogu se također dodati i odgovarajući začini (pa-par, lovorov list, timjan, kopar), premda će dostatno biti i nekoli-ko zrna kukuruza koji će kupusu dati lijepu žutu boju. Pored toga, svaki složeni red dodatno poso-limo šakom soli te po punjenju bačvu i poklopimo.

Kupus ostavimo preko noći da se malo «slegne». Nakon toga mu se dodaje voda koja se po-

I ranije smo na našim strani-cama objavljivali članke praće-ne „orginalnim“ fotografijama a koje su svjedočile o neobičnom izgledu povrća i voća. Još ni da-nas vjerni čitatelji ne mogu za-boraviti fotografije patlidžana s Pinokijevim nosom, paprike u vidu djeteline s četiri lista ili gomolja krumpira u obliku srca. Međutim, mrkva koja predstavlja vjerno oslikani otisak dječje ruke uistinu je vrhunac igranja priro-de s plodovima povrća. Naime, dotična mrkva kao da nam svje-doči kako je upravo ona važna komponenta dječje hrane i soko-va te kako predstavlja kvalitetnu komponentu povrća u dnevnom

dječjem obroku. Osim toga, mr-kva u prehrani pomaže pri mno-gim zdravstvenim teškoćama, što znači da smanjuje količinu šećera u krvi, djeluje protiv atero-skleroze, slabokrvnosti, jetrenih, žučnih i bubrežnih bolesti te se naročito preporučuje za preven-ciju mrene i poboljšanje oštrine vida. Ali kako ne bi bilo zablude, mrkva s pet prstiju ne potječe s podneblja Hercegovine, kao što je to ranije bio slučaj s neobičnim patlidžanom, paprikom i krumpi-rom, već ju je u svom vrtu u Ve-likoj Britaniji pronašao stanoviti vrtlar Peter. Možda je tako i bolje iz razloga što naši poljoprivredni proizvođači, htjeli to oni ili ne, io-nako već dugi niz godina žive u zemlji čudesa.

KISElI KUpUS

MRKVA ZAČISTU pETIcU

Od vitamina sadrži puno vitamina C oko 50 mg, kao agrumi, te vitamin U koji je 1950. godine izolirao znanstvenik Cheney kao faktor protiv vrijeda. Sadrži i vitamine grupe B i karotene. Kupus sadrži i brassica faktor.

slije nekog vremena pregleda i nadopuni jer će u protivnom doći do pojave nečistoga vrenja. Bačva se na koncu dobro i zatvo-ri. Voda mora obvezno biti iznad razine posljednjeg reda kupusa u bačvi. Koncentracija soli treba iznositi 1,25 %, početna tempe-ratura 25 stupnjeva C te obvezno moramo spriječiti pristup zraka. To su uostalom i tri glavna uvjeta bez kojih i nema uspješnog kise-ljenja kupusa.

A dobro ukiseljen, kupus predstavlja odlično sredstvo za pročišćavanje organizma, pa se preporuča barem jednom tjed-no pojesti žlicu do dvije kiselog kupusa ili popiti čašu njegovog

Josip BrKlJača ing.

«rasola». Tim više što navedeni sok od kupusa povoljno djeluje na sluzokožu a dugim kuhanjem se ipak razaraju i njegovi najvr-jedniji sastojci.goran JurilJ, dipl. ing.

Posude za kiselenje kupusa Glavice kupusa spremne za kiselenje Pakiranja kiselog kupusa u trgovinama

Neobičan izgled mrkve

pITANJA I oDGoVoRIPosude za ranijucvatnju zumbulaNabavila sam nekoliko posebno dizajniranih keramičkih posuda za sadnju lukovica. Ustvari, riječ je o vazama na čiji se vrh, koji je manji od promjera lukovice, stav-ljaju lukovice zumbula čime se postiže njihovo ranije cvjetanje i to već za zimskih mjeseci. Molim vašeg agronoma Josipa Brkljaču da mi pojasni cijeli postupak.Navedene vazice su posljednjih godina u trendu, što zbog svog dekorativnog izgleda što zbog postizanja ranije cvatnje lukovi-ca. Očišćenu posudu napunite vodom s tim što njena razina mora biti 2-3 cm ispod lukovice. U protivnom, zbog stalnog dodi-ra s vodom lukovica bi mogla po-četi truliti. Voda se tijekom uzgo-ja jednom tjedno nadopunjava ili po potrebi promijeni. Nakon sadnje lukovicu morate staviti na mračno i hladno mjesto pri temperaturi od 100 C. Vrlo brzo lukovica će potjerati guste, bije-le korjenčiće a nedugo potom će zazelenjeti i njen vrh. Kada cvat-ni pup naraste 2-3 cm u vis a ko-rijenje ispuni posudu, vazica se postupno premiješta na svjetlije mjesto. Ukoliko smo sve pripre-mne radnje obavili kako treba, puna cvatnja će nastupiti već za nekoliko tjedana. Cijeli postupak je vrlo jednostavan a za sve do-datne nejasnoće predlažem da me potražite u Agrocentru Sje-menarne u Mostaru.

Josip Brkljača, ing.

Kokošje gnojivoza gnojidbu povrćaU svom povrtnjaku uzgajam pretežito lisnato povrće i to pr-venstveno za obiteljske potre-be. Osim toga, uzgajam i koke nosilje pa me zanima smijem li njihov gnoj koristiti u gnojidbi povrća. Često mogu čuti kako je kokošje gnojivo jako te kao ta-kvo nije poželjno u povrtnjaku. Dobro ste čuli, kokošje gnoji-vo je uistinu jako i zbog toga se obično u povrtnjacima daje prednost goveđem stajskom gnoju. Međutim, gnoj peradi je

veoma bogat hranjivim tvarima nužnim za rast povrća. Tako, pri-mjerice, kokošji gnoj sadržava oko pet puta više dušika u odno-su na goveđi stajski gnoj. Stoga se takav gnoj također može ko-ristiti i to oko deset dana prije sjetve, odnosno, sadnje povrća s tim da se ne unosi preko 2,5-3 kilograma po četvornom metru. Osim toga, tekući kokošji gnoj možemo koristiti i za prihranu povrća, ali ga prethodno treba-mo otopiti u sedam puta većoj količini vode. Dakle, gnoj peradi možete slobodno koristiti u gno-jidbi povrća, ali vodeći računa da ne unosite pretjerane količine, odnosno, da ga prethodno ra-zblažite s vodom.Ako vam vaša količina gnojiva nije dostatna, u bolje opskrblje-nim poljoljekarnama možete nabaviti peletirano organsko gnojivo od peradi pod nazivom Italpolina. Gnojivo se koristi u proizvodnji povrća, posebice sa-late, a prošlo je termičku obradu tako da ne sadrži sjemenke ko-rova niti štetnike a ni uzročnike biljnih bolesti. Gnojivo se proda-je u vrećama od 25 kg.

Mario Ćubela, dipl. ing.

Gdje nabaviti hrčka?Proteklog mjeseca dobili smo nekoliko upita naših sugrađa-na, koji nas pitaju o mogućno-sti kupovine hrčka kao i ostale potrebne opreme za njegovo držanje u kući.Sjemenarnin Agrocentar u Mo-staru u svom Zoo shopu pored ostalih kućnih ljubimaca, nudi i hrčke. Na istom mjestu svi ljubi-telji ovih životinja mogu pronaći i svu potrebnu opremu kao i hra-nu. Osim toga naši djelatnici pru-žit će vam sve potrebne savjete, o držanju i njezi hrčaka u kući.

Vedran Lasić

Zimska rezidba ružaU svom vrtu, pored različitog ukrasnog grmlja, imam i ne-koliko ruža. Zanima me smiju li se ruže orezivati tijekom ka-sne jeseni, odnosno, početkom zime?

Glavna rezidba ruža se ne obav-lja tijekom jeseni, odnosno, početkom zime nego rano u proljeće, što znači početkom ožujka ili travnja prije nego što izbiju same mladice. Iznimku pak čini rezidba prilikom jesen-ske sadnje. Inače se na jesen ne provode druge mjere rezidbe osim prijeko potrebnih korektu-ra, bez kojih ne bi bilo moguće osjetljive sorte zaštititi od mraza. Bilo kako bilo, grane i grančice ne smijemo skraćivati drastično jer time riskiramo da se nakon zimskih mjeseci, tijekom kojih se na jakom mrazu neke grane mogu smrznuti, krošnja drastič-no reducira i ruža sljedećeg lje-ta mnogo slabije cvate. S druge strane, divlje izdanke trebamo uklanjati čim se pojave, a riječ je o izdancima koji izbijaju izravno iz podloge ispod mjesta kale-mljenja. Lako ih možete raspo-znati jer imaju drugi oblik lista i boju kore a moraju se uklanjati jer ruži nepotrebno oduzimaju hranu. Dakle, sada tijekom jeseni ruža se orezuje samo u nuždi!

Josip Brkljača, ing.

Kako se riješitiviline kosice?U vrtu, među različitim vrsta-ma cvjetnih i ukrasnih grmova zamijetila sam i vrlo štetnu bilj-ku vilinu kosicu. Znam samo da je to opasna parazitska biljka koja je već prouzročila sušenje mnogih mojih ukrasnih grmo-va. Kako da je uklonim iz svoga vrta?Suzbijanje viline kosice, ukoliko se doista radi o njoj, može se provesti primjenom herbicida. Ipak, ukoliko je riječ o cvjetnjaku, među čijim se ukrasnim vrstama doslovce ispreplela vilina kosica, to vam ne bih savjetovao jer bi mogle nastradati i ukrasne vrste. Međutim, kako ova opasna para-zitska cvjetnica razvija cvjetove od svibnja do kolovoza, a jedna biljka godišnje može proizve-sti do 3000 sjemenki, kojima se uglavnom i razmnožava, poku-šajte je riješiti mehanički. Dakle, nužno je pokušati, nakon što se

kosica osjemeni, s površine gre-dica pokupiti i ukloniti što je više mogući sjemenki. Sljedeće ih godine nastojte ponovno meha-nički ukloniti, odnosno, iščupaj-te haustorije vilinih kosica prije njihova cvjetanja. U protivnom, morate posegnuti za primjenom herbicida koji vrlo učinkovito uništavaju ovu opasnu parazit-sku biljku. Za pomoć i dodatne informacije slobodno se može-te obratiti našoj Savjetodavnoj službi u Mostaru i Širokom Bri-jegu.


Otklanjanje neugodnog mirisa kod rakijeMolim vas da mi pomognete savjetom-kako ukloniti miris i okus rakije po nagorjelosti i ako postoji način uklanjanja neželjenog mirisa, da mi to po-drobnije i pojasnite. Unaprijed zahvalan!Miris i okus po nagorjelosti može se ukloniti na dva osnovna nači-na. Kao prvo, rakiju možemo tre-tirati tako što upotrijebimo aktiv-ni ugljen koji se i dodaje manjoj količini rakije (2-3 litre) i zatim dobro promiješa. Potom dobi-venu smjesu ulijemo u preostalu količinu rakije i tako ostavimo 3-4 dana. Za to vrijeme ugljen se slegne na dno posude, dok se bistri dio rakije otoči. Međutim, napominjem kako se dodatkom aktivnog ugljena uklanjaju i aro-matične tvari. Osim toga, bitno je znati kako će za 30 litara ra-kije biti potrebno 30-50 grama aktivnog ugljena, što pak ovisi o samom intenzitetu stranog mi-risa. Miris i okus po nagorjelosti može se ukloniti i na drugi način i to tako što se nagorjela raki-ja pomiješa s većom količinom prevrelog masulja tj. masulja od kojeg je rakija i pravljena (šljivi-nog i dr.), a koja se nakon odle-žavanja u trajanju od 2 do 3 dana obvezno i destilira. Pored svega, kako ubuduće ne bi došlo do za-gorijevanja, šljivin masulj (kom) prethodno možete razrijediti običnom vodom.

Velimir Lasić, dipl. ing.


21

Mediteranska voćna muha predstavlja izrazito polifagnog štetnika jer je utvrđeno kako na-pada i oštećuje preko 240 biljnih vrsta. Iako je to u svijetu već za-bilježeno, kod nas do sada nije pravila veće štete u nasadima ja-buka. Nažalost, ove godine zabi-lježene su štete od ovog štetnika i u nasadima jabuka.

Mediteranska voćna muha prvenstveno napada voćne vrste čiji su plodovi mekane i slatkaste konzistencije kao što je to slučaj kod agruma, smokava, bresaka i nektarina. U svijetu se bilježe štete i na stolnim kultivarima vi-nove loze. Na području Hercego-vine mediteranska voćna muha je uglavnom pričinjavala štete na smokvama, kakiju, šipku i agru-mima. Međutim, ove godine prvi put su na području Hercegovine zabilježene štete na jabuci. Štet-nik čini ogromne štete na plodo-vima koji za 10-tak dana potpu-no propadaju i gube na tržnoj vrijednosti. Sve to dovodi do otežanog plasmana jabuka pa je značaj pravodobnog uočavanja muhe i njenog adekvatnog suz-bijanja od velike važnosti za bu-dućnost jabučnjaka ovog dijela Hercegovine. Naime, štete koje čini mediteranska voćna muha u nasadima nisu male ni zane-marive pa je od iznimne važnosti poznavanje bologije i morfološ-kih karakteristika štetnika. Osim toga, područje Hercegovine pogoduje njenom razvoju iz ra-

zloga što su zastupljene razne kulture različitih termina zriobe plodova, pa muhe stalno nalaze odgovarajuće poluzrele i zrele plodove u koje odlažu jaja.

Opis i biologija štetnikaOdrasla muha je žutosme-

đe boje, sa žutim poprečnim prugama na prozirnim krilima. Muha je duga 4-5 mm, a raspon krila iznosi 8-11 mm. U stanju mirovanja muha uvijek drži krila parcijalno otvorena. Ličinka je blijedožute boje, zašiljena tijela dugog 7 mm. Savijanjem tijela u luk te naglim ispružanjem ličinka se odbacuje od podloge. Ličinke se pak razvijaju iz jaja koje ženke odlažu u skupinama od po 10-20 komada u površinskom dijelu ploda. Nakon nekoliko dana (2-3) ličinke izlaze iz jaja i prodiru dublje u plod. Za 10-15 dana li-činka završava svoj razvoj nakon čega napušta plod da bi se na koncu kukuljila u tlu. Stadij kuku-ljice traje 10-20 dana nakon čega izlazi nova generacija muha, što znači da se ciklus ponavlja. Iako u nekim klimatima ima čak 16 generacija ovaj štetnik u nas ima 4-5 generacija. Izlaskom na teren izrazito velike štete uočene su na sorti Zlatni delišes, u čijim plodo-vima je evidentirano i po nekoli-ko desetina ličinki. Ličinke se na-laze u plodu bliže površini koja je mekanija tako da se mogu ustanoviti pipanjem. Međutim, puno važnije je napomenuti kako napadnuti plodovi već za 7-10 dana potpuno propadaju,

podložni su truljenju i na koncu otpadaju.

SuzbijanjeZaštita voćnih vrsta od voćne

muhe dosta je otežana. Prije sve-ga, najvažnije je pratiti let odno-sno pojavu muhe, što se obavlja primjenom žutih ljepljivih ploča i lovnih posuda s različitim mam-cima. Dobra preventivna mjera u manjim voćnjacima je skuplja-nje i uništavanje napadnutih, otpalih plodova čime znatnije smanjujemo zarazu muhom. Ipak, u praksi se najčešće koriste kemijski pripravci na osnovi di-metoata, triklorfona te u novije vrijeme insekticidi za tretiranje dijela nasada tj. krošnje uz do-datak atraktanta (Buminal). Po-sebno treba istaknuti pripravak SUCCESS BAIT (spinosad + atrak-tant solulys) koji ima izuzetno

MEDITERANSKA VoĆNA MUHAveliMir lasić,dipl.ing.

dobro djelovanje na mediteran-sku voćnu muhu a koristi se u dozi od 50-100 ml/stablu ili 20-25 l/ha. Karenca na agrumima iznosi svega 4 dana.

Spomenimo još kako su u nekim zemljama izvrsni rezultati postignuti ispuštanjem sterilnih mužjaka koji se ispuštaju u priro-du i koji konkuriraju normalnim mužjacima. Ali, da bi bilo učin-ka, ispuštanje se mora provoditi planski i organizirano na način da odnos sterilnih prema nor-malnim mužjacima iznosi 25:1.

Imago mediteranske voćne muhe

Odrasla muha na plodu jabuke Ličinke mediteranske voćne muhe u plodu jabuke

22



23

Jedan od razloga zbog ko-jeg je potrebno obaviti jesensku gnojidbu vinograda leži u činje-nici da je u jesen mnogo lakše nabaviti odgovarajuću vrstu gnojiva-posebice kad su u pita-nju mineralna gnojiva. Računa se da se u prvoj polovici godine utroši 60-70 % gnojiva, tako da za drugu polovicu ostaje tek 30-40 %. Pored toga, mnogo je lak-še nabaviti odgovarajuću vrstu gnojiva te proizvođač nije prisi-ljen nabavljati ono što se nalazi u prodaji, nego gnojivo koje je prilagođeno potrebama vinove loze, ali i gnojivo koje popravlja plodnost tla.

Drugi valjan razlog zbog čega je osnovnu gnojidbu vinograda potrebno obavljati nakon berbe-u jesen, je taj što se osnovnom obradom tla (koja se provodi u jesen) gnojiva stavljaju na veću dubinu, odnosno, bliže korijenu loze nego što se to postiže prili-kom proljetnog, plićeg oranja.

Poznato je da se glavna masa korijena vinove loze prostire na dubini od 25 do 60 cm i jesen-skom dubljom obradom unese-na gnojiva se bolje i više pribli-žavaju korijenu te ih on može potpunije i iskoristiti. To je slučaj kod svih vrsta tala, kao i kad je u pitanju razina njihove plodnosti.

Značaj jesenske gnojidbeInače, osnovna gnojidba

vinograda u jesen je osobito važna na tlima koja su siromaš-na fosforom i kalijem iz razloga što se ova dva hraniva sporije kreću i teško premještaju u tlu.

Ukoliko se spomenuta hraniva unesu plitko u tlo (kako se i radi kod proljetnog oranja), loza ih neće moći koristiti u dovoljnoj mjeri tijekom naredne vegeta-cije. Dakle, jesenskom gnojid-bom vinograda i naknadnom dubokom obradom tla postiže se brže i potpunije djelovanje gnojiva. Budući da je tlo u jesen suvlje nego tijekom zime ili u rano proljeće, osnovna obrada u vinogradu (koja se provodi nakon berbe) može se obaviti dosta kvalitetno. Pored toga, nakon obavljene jesenske obra-de omogućeno je tijekom kasne jeseni i zime nakupljanje vode i vlage čime se pojačava i povolj-ni utjecaj izmrzavanja na struk-turu tla. Prema tome, osnovna gnojidba i duboka obrada tla u vinogradu tijekom jeseni više-struko su korisne. Spomenimo da je vinograde koji su podignu-ti na plavnim terenima, pjesko-vitim i šljunkovitim podlogama kao i kamenitim tlima potrebno gnojiti u proljeće.

Kako nakon berbe grožđa u vinogradima nema puno po-slova i ova činjenica ide u pri-log osnovne gnojidbe i duboke obrade vinograda u jesen. U protivnom, ovi se agrotehnički zahvati moraju provesti u pro-ljeće kad u vinogradima, ali i na ostalim poljoprivrednim povr-šinama ima i drugih, značajnijih poslova.

Pošto se oranje tla u proljeće obavlja pliće, a može se provoditi samo kod povoljne vlažnosti tla, vinogradari su često primorani odlagati ove poslove do povolj-nijeg trenutka. Tako se nerijetko

događa da se proljetna obrada tla obavi tek kad loza počne so-čiti. Nedvojbeno je da je u tom slučaju učinak gnojidbe i obrade tla znatno slabiji.

Za osnovnu gnojidbu vino-grada u jesen pogodna su razli-čita gnojiva, pod uvjetom da se unose manje količine dušika, a veće ili cjelokupne količine fos-fora i kalija. Najpogodnije su one formulacije kompleksnih NPK gnojiva koje sadržavaju manje

ZAšTo JE BolJEVINoGRADE GNoJITI U JESENNakon berbe grožđa dobri vinogradari počet će raz-mišljati o gnojidbi vinograda. Iako su dobro poznate prednosti osnovne gnojidbe i obrade tla nije suvišno ponoviti jer od toga u dobroj mjeri ovisi visina priroda i kvalitet grožđa.


količine dušika, a više fosfora i kalija. To su gnojiva sastava NPK 7-14-21, 7-20-30, 10-20-30 i sl. Pravilo je da se gnojiva koja sa-državaju približno iste količine fosfora i kalija koriste na tlima koja su siromašna u fosforu a bo-lje opskrbljena kalijem. S druge strane, gnojiva koja sadrže više kalija a manje fosfora pogodna su za gnojidbu loze na svim tlima koja su podjednako opskrbljena fosforom i kalijem.

Jesenja gnojidba vinograda ima niz prednosti

Organska gnojiva za gnojidbu vinograda i voćnjaka

24


Prije svega, početkom zime poželjno je obijeliti debla voćaka kako bi ista zaštitili od pucanja kore ali i nakupljanja mahovine i lišajeva. A za „bijeljenje voćaka“ rabi se suspenzija dobre mazivo-sti koja se priprema na sljedeći način: u 5 litara vode dodaje se 5 kg gašenog vapna, 0,3 kg kuhinj-ske soli i 0,5 kg močivog sumpo-ra (Chromosul 80 ili Thiovit Jet). Premazivanje se obavlja obič-nom četkom, s tim da se, osim debla premazuje i donje račvište grana. A kako se voćke nalaze u stanju mirovanja, tako mogu i iz-držati dosta niske temperature. Međutim, za vedrijih i sunčanijih dana kora se počinje lagano za-grijavati, čime ona ponovno po-činje i «raditi». Drugim riječima, zbog kolanja sokova pokrenutih tijekom sunčanih dana, dola-skom noći voćke bivaju neza-štićene, što dovodi do opasnog pucanja njihove kore. S druge strane, bijeljenjem debla odbi-jamo sunčeve zrake pa se kora ne zagrijava te time i ne dolazi do njenog pucanja. Spomenimo kako navedeno bijeljenje voćaka pomaže i uklanjanju mahovine s debla i donjih dijelova krošnje.

Voćke zaštitite od štetnih glodavaca

I dok ranijih godina zečevi nisu činili štetu, zahvaljujući ob-novi lovišta, u posljednje vrijeme postali su prava prijetnja mladim voćnjacima. Naime, u zimskim mjesecima sve češće se rado hrane mladom korom voćaka što dovodi do sušenja i propada-nja stabala, posebice u mlađim nasadima do pet godina starosti. Stoga, tamo gdje nije moguće ograditi voćnjak, što iziskuje i ne baš tako malu investiciju,

voćari se dovijaju različitim me-todama zaštite. U tu svrhu rabe razne metalne mreže, slamu i kukuruzovinu, drvene letvice, papir i plastične folije, što traži dosta truda i materijala te po-slije i čest nadzor. Međutim, da-nas na tržištu možemo nabaviti namjenske mreže za zaštitu od štetnih glodavaca ali i od ostale divljači (zec, srna, divlje svinje i dr.). Navedene mreže se postav-ljaju doslovce u jednom potezu a kasniji nadzor gotovo da i nije potreban. Naime, mreže su flek-

sibilne pa se s rastom debla širi i navedena zaštitna mreža. Dakle, jednom postavljena daje trajnu zaštitu a nije je potrebno čak ni pričvršćivati, odnosno, vezati. Nadalje, mreža ne pruža utoči-šte štetnim insektima koji kod primjene organskih materijala (slama, kukuruzovina, letvice i sl.) lako prezime u njima.

Voćarski vosak-neizostavan pri rezidbi

Često prilikom rezidbe i cije-pljenja u voćnjaku, vinogradu ali

i na ukrasnom bilju zaboravimo sanirati rane koje predstavljaju idealno ulazno mjesto za pato-gene gljivice. Osobito su opasne rane koje nastaju kao posljedi-ca lomova debljih grana. Sto-ga, kako bismo izbjegli zarazu patogenim gljivicama, osim što rezidbu trebamo obavljati oš-trim alatom, nužno je oštećena mjesta premazati i specijalnim sredstvima za tu namjenu tj. vo-ćarskim voskom. Pored toga, što onemogućava pojavu gljivičnih oboljenja, voćarski vosak sprje-čava i štetno djelovanje hladnog zraka i vlage na ranjeno mjesto. Ukoliko nam navedeni vosak nije pri ruci, ranu možete privremeno sanirati i dezinficirati pet postot-nom otopinom modre galice. Ipak, znajte kako je u suvreme-nom voćarstvu uloga voćarskog voska nezamjenljiva. A zimsko doba je vrijeme kada se zaštitni vosak učestalo i primjenjuje!

Ne zaboraviteplavo prskanje!

Prskanje jednim od pripra-vaka na osnovi bakra, poznatije kao «plavo prskanje», neizbjež-no je koncem jeseni tj. počet-kom zime. Naime, duži hladni i kišoviti periodi pogodovali su razvoju mnogih bolesti, a voćare spriječili da nasade zaštite u pra-vo vrijeme. Bilo kako bilo, sada je pravo vrijeme za provedbu nave-denog prskanja a koje se obavlja pripravcima na osnovi bakra, kao što su: Cuprablau Z, Champion, Bordoška juha i sl. Prskanje se provodi odmah po opadanju li-šća te drugi put nakon provođe-nja zimske rezidbe i to navede-nim preparatima koji se koriste u dosta većoj koncentraciji od one koja se koristi na vinovoj lozi u vrijeme vegetacije. Voćke je kod prskanja navedenim pesticidima potrebno doslovce okupati a re-zidbom uklonjene grane i zara-žene dijelove voćaka spaliti.

RADoVI U VoĆNJAKUpoČETKoM ZIMEI dok se dolaskom zime intenzitet radova u voćnjacima smanjuje, postoji još niz važ-nih operacija koje u predstojećim danima nipošto ne smijemo izostaviti. Upravo to je vrijeme za provođenje plavog prskanja, bijeljenja voćaka kao i zaštite od štetnih glodavaca.

goran JurilJ,dipl.ing.

Zaštita mladih stabala jabuke od glodavaca

Kalemarski vosak za premazivanje ana

Pripravci za „zimsku zaštitu“


25

Sadnja voćakaProteklih nekoliko godina

kasna jesen i početak zime su relativno topli i bez veće količine padalina. Upravo takvo vrijeme je idealno za sadnju voćaka i vi-nove loze. Već na početku sadnje treba obratiti pozornost na či-njenicu, a koja se najčešće zane-maruje da se sadnice nabavljaju samo od povjerljivih dobavljača. Znači sadni materijal mora ima-ti deklaraciju o vrsti i podrijetlu sadnog materijala. Sadnice vo-ćaka treba nabaviti što ranije, odnosno u jesen ili zimu jer je u jesen najbolja ponuda različitih

sorata. U rasadnicima se obično nalaze jednogodišnje ili dvo-godišnje sadnice, a prednost se daje jednogodišnjim.

Sadnica voćke mora ispunja-vati sljedeće uvjete: spoj podlo-ge i plemke mora biti čvrst i bez napuknuća, stablo mora biti rav-no, koje mora imati 2 – 4 pravil-no raspoređene primarne grane, korijen mora biti dobro razvijen i nijedan pup na grani ne smije biti otvoren. Prije neposredne sadnje predstoji priprema tla, koja se odnosi na duboko oranje tla u ljeto ili početkom jeseni. Uz to se u tlo unose neophodna gnojiva, tj. obavlja se meliorativ-na gnojidba s ciljem poboljšanja

plodnosti tla. U praksi se obično gnojidba obavlja s 300 – 600 dt/ha stajskog gnojiva, 2200 kg/ha fosfornih gnojiva, te 1200 kg/ha kalijevih gnojiva.

Prednosti sadnjeu jesen i zimu

Sadnja voćaka i vinove loze se obavlja u jesen-zimu i na pro-ljeće, dakle u mirovanju vege-tacije. Prednosti sadnje voćaka i vinove loze u jesen i zimu leži u više čimbenika. Veoma je važ-no da tlo nije smrznuto i da je temperatura iznad nule, što je u južnom dijelu zemlje veća vjero-jatnost. Naime, u tom razdoblju je tlo još toplo i vlažno, pa tako

JESENSKo-ZIMSKA SADNJAVoĆAKA I VINoVE loZEU toplijim južnim krajevima sadnja voćaka i vinove loze može već početi u jesen i zimu. Prednost te sadnje treba iskoristiti, upravo zbog povoljnih klimatskih uvjeta. Zbog toga posađene sadnice bolje se primaju i ujedno bolje rastu tijekom prve vegetacijske godine.

Mladen Karačić,dipl.ing.

Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu za predstojeću sezonu pripremili su veliki izbor sadnica kontinentalnog i južnog voća, te stolnih i vinskih sorti vinove loze

posađene sadnice imaju povolj-ne uvjete za ukorjenjavanje u tlu, a s tim i mogućnost obno-ve korjenove mreže. Oštećena mjesta na korjenu lakše zacijele i omogućuje se rast obrasta-jućeg korjenja. Pored toga, tlo se slegne pa se uspostavi bolji kontakt između tla i korijena. U proljeće, dakle prije početka ve-getacije, korijenje nastavlja in-tenzivan rast i sadnica s tim po-stane sposobnija da nadzemni dio bude opskrbljen potrebnim hranjivima i vodom za daljnji rast. Sve je to razlog više da se posađene sadnice bolje prime, a s tim brže i bolje nastave svoj razvoj u proljeće.

Zaštita mladih stabala jabuke od glodavacaVoćne sadnice u Sjemenarninu agrocentru u Mostaru

Cijepovi vinove loze u trapu

26


Aktinidija ili kiwi potječe iz doline rijeke Yangtze Kiang na sje-veru Kine a ne iz Novog Zelanda, kako se inače nerijetko pogrešno i tvrdi. Naime, prava je istina kako je prvo sjeme na isteku prošlog stoljeća stiglo na Novi Zeland i to u torbama misionara koji su u Kini širili kršćansku vjeru. Neki su novozelandski uzgajivači voća odmah prepoznali veliki potenci-jal ove biljke pa je kivi ubrzo po-stao popularna povijuša koju se moglo naći u mnogim vrtovima. Čak je i zabilježeno kako je prvi uzgoj kivija na novozelandskom tlu započeo u Wanganui kod gos-podina Aleksandra Alisona, na čijem imanju su 1910. godine do-biveni i prvi plodovi. Od tog dav-nog vremena pa sve do danas ak-tinidija je postala nezamjenljiva voćna vrsta na svjetskom tržištu. S druge strane, spomenimo kako se na hercegovačkom podneblju s uzgojem kivija eksperimentalno započelo 1977. godine, i to baš na području Mostara. Od tada se ova cijenjena voćna vrsta brzo raširila

po cijelom području naše zemlje, čak i u uvjetima kontinentalne klime.

Kada je pravo vrijemeza berbu?

Kod aktinidije razlikujemo tri stupnja zrelosti plodova. Prva je botanička zrelost koja nastupi kada se zaustavi dotok hranjivih tvari u plodove. Oni su tada do-segnuli konačan oblik i veličinu. Druga je uporabna zrelost kada plodovi posve razviju sve tipične kvalitete mesa kao što je čvrsto-ća, okus i miris te su prikladni za potrošnju. Ova zrelost se obično ostvaruje tek u skladištu. Treća je tehnološka zrelost koja označava stupanj dozrelosti za trenutačnu uporabu. Kod plodova za trenu-tačnu potrošnju tehnološka se zrelost podudara s uporabnom, s tim da se plodovi beru nešto kasnije. A plodovi su spremni za berbu kada dovoljno omekšaju na mjestu gdje se peteljka spaja s mesom ploda. Ipak, zašto žuri-ti kada se zna da prerano ubrani plodovi nisu izdržljivi kod skla-dištenja te pretjerano gube na

svojoj težini. Pored toga, pošto se kod nas kivi uglavnom uzgaja za potrebe domaćinstva, njegove plodove možemo brati i nešto ka-snije, čak i nakon opadanja listo-va. Razumljivo, to jedino ukoliko ne postoji opasnost od mraza ili smrzavanja. A pošto obiluju C vitaminom, plodovi aktinidije su upravo idealni za konzumiranje tijekom hladnih, zimskih dana.

Najznačajnije sorteaktinidije

Iako je sortiment aktinidije relativno velik, u našim proizvod-nim područjima uglavnom su zastupljene dvije vrlo kvalitetne sorte: kasna sorta Hayward i sred-nje rana sorta Bruno.

Hayward je do danas najbo-lja sorta kivike koju odlikuju veli-ki plodovi i čija prosječna masa iznosi 90 do 100 grama. Plodo-vi su eliptično jajolikog oblika, ujednačeni po veličini i u komer-cijalnom smislu su najpodesniji iz razloga što na tržištu redovito postižu visoku cijenu i zadovo-ljavaju uvjete svih svjetskih trži-šta. Plodovi su obično dugi oko 7 cm, a pokriveni su smeđom po-kožicom s malo nježnih dlačica. Sorta u našim uvjetima dozrijeva polovicom studenog. Osim toga, navedena sorta je iznimno po-godna za skladištenje.

Bruno je također sorta s kva-litetnim osobinama a koja formi-ra prilično ujednačene plodove srednje veličine (prosječne mase 65 do 75 grama). Plodovi su iz-duženog valjkastog oblika i pro-sječne dužine od 7,2 cm. Prekri-veni su pokožicom tamnosmeđe boje čija je površina obrasla ta-mnim gustim dlačicama. Sorta u našim uvjetima dozrijeva počet-kom studenog odnosno 10 dana prije sorte Hayward. Plodovi su manje pogodni za čuvanje od sorte Hayward.

Bilo koju sortu da odabere-mo, trebamo znati kako u nasa-du moramo obvezno osigurati i mušku sortu/biljku tj. oprašiva-ča. U tu svrhu obično se koriste muške sorte: Matua (pogodna za oprašivanje većine ženskih sorti) i Tomuri (preporuča se kao dobar oprašivač za sortu Hayward). Obično je dovoljno na sedam-osam ženskih biljaka posaditi jednu mušku. U manjim vrtovima, na okućnicama i tamo gdje nema dovoljno prostora, praktičnim se pokazalo kale-mljenje muške biljke na žensku ili obratno.

BERBA ploDoVA AKTINIDIJEAktinidija je egzotična voćna vrsta koja se u svijetu uzgaja pod različitim imenima. Premda je kod nas često nazivaju i kiwi, u literaturi se spominje i pod kineskim ogrozdom, kineskim ribizom, kivikom i sl. Domovina ove voćne vrste je Kina a trenutno najveći uzgajivač Novi Zeland.

Mladen Karačić,dipl.ing.

Od ove godine u Sjemenarninim Agrocentrina u Mostaru i Širo-kom Brijegu možete nabaviti sadnice nove sorte aktinidije pod nazivom Soreli. Osnovna karakteristika sorte je izuzetan okus i žuto meso ploda. Plodovi aktinidije pred berbu


27

Stajski gnoj se redovito tije-kom jeseni razbacuje po poljo-privrednim proizvodnim površi-nama (povrtnjacima, voćnjacima i vinogradima). To je i razumljivo s obzirom na činjenicu da stajnjak u prehrani biljaka ima dvojaku vrijednost. Prije svega, nasade opskrbljuje neophodnim hranji-vim tvarima te popravlja struktu-ru tla. Međutim, stajski znoj treba znati adekvatno i primijeniti. Na-ime, malo je poznato da stajnjak koji nezaštićen ostaje u polju, u voćnjaku ili vrtu za samo tri dana

izgubi četvrtinu svoje vrijednosti. Ako pak na takav način ostane desetak dana, izgubit će više od trećine svoje vrijednosti dok u slučaju da prezimi na otvorenom polju stajski gnoj izgubi čak po-lovicu svoje hranjive vrijednosti. Zbog svega navedenog odmah po razbacivanju stajski gnoj treba i zaorati. Ukoliko nas u tom poslu spriječi nevrijeme ili neka druga nepogoda, istjerani stajski gnoj možemo ostaviti nekoliko dana na parceli, ali samo u manjim hrpicama prekrivenim slojem ze-mlje ili najlonom. Ako to pak ne bi učinili, djelovanjem atmosferi-

lija stajski gnoj bi se brzo isušio i u kontaktu sa zrakom došlo bi do aktiviranja mikroorganizama koji brzo razgradili njegove hranji-ve sastojke. Te štetne posljedice razgradnje i ispiranja ubrzavaju vjetrovi i kišne padaline a iz gno-jiva bi se posebice nepovratno izgubilo mnogo dušika koji bi „ishlapio“ u vidu amonijaka dok bi fosfor i kalij otekli u tlo ispod ili oko gnojišta.

Biorex i FenixNa našem tržištu možemo

pronaći tri varijante organskog peletiranog gnojiva i to: goveđe gnojivo u kombinaciji s konjskim, čisto kokošje gnojivo i kombina-ciju goveđeg, konjskog i mine-ralnog gnojiva. Na našem tržištu jedno od najboljih peletiranih organskih gnojiva, spravljeno kombinacijom goveđeg i konj-skog gnoja dolazi pod nazivom BIOREX. Naime Biorex je produkt najpoznatije europske tvornice za proizvodnju organskih gnojiva koja se nalazi u Italiji a zove se It-alpolina.

Što Biorex razlikujeod sličnih gnojiva?

Petete kod Biorex-a su ujed-načene tako da se lako razbacu-ju pomoću rasipača mineralnog gnojiva. Pelete su kompaktne-nema mrvljenja i stvaranja pra-šine u vreći. Vlažnost gnojiva je minimalna, što kod drugih gno-jiva nije slučaj. Pelete se u tlu uz optimalnu vlažnost brzo razlažu i gnojivo postaje dostupno bilj-kama.

Odlike Fenix-aNaime, zbog činjenice da su

se cijene mineralnih gnojiva ud-vostručile nabavljen je oblik pele-tiranog organskog gnojiva (gove-đe + konjsko) koji u svom sastavu ima i primjesu mineralnog gnoji-

BIoREX I FENIXpElETIRANA oRGANSKA GNoJIVANajvažnije organsko gnojivo svakako je stajnjak. Stajnjak predstavlja osnovno gnojivo jer sadržava sve hranjive elemente nužne za ishranu biljaka. Pored hranji-vih elemenata, zahvaljujući svojim organskim spojevima, stajski gnoj popravlja fizičke, kemijske i biološke osobine zemljišta. Stoga je njegov značaj nezamjenljiv.

nino rotiM, dipl. ing.

va prikladnog za jesensku primje-nu u voćnjacima i vinogradima. Navedeno gnojivo može se pro-naći pod trgovačkim nazivom Fe-nix. Fenix je već pokazao iznimne rezultate i u povrtlarskoj proi-zvodnji. Prednost gnojiva Fenix ogleda se i u činjenici da svojim hranjivim sastavom (NPK 6:8:15 + MgO) snabdijeva veću proizvod-nu površinu. Jednostavno reče-no, pakiranje gnojiva Fenix od 25 kg dostatno je za površinu od 300 četvornih metara dok druge vari-jante peletiranih gnojiva od 25 kg (goveđe + konjsko i kokošije gno-jivo) „pokrivaju“ površinu od 100 četvornih metara.

Napominjem da su peletira-na organska gnojiva već ispitana u našim proizvodnim uvjetima gdje su pokazala iznimno dobre rezultate. Tomu svjedoči i velika potražnja za komercijalnim pa-kiranjima peletiranih organskih gnojiva koja pak možete nabaviti u Sjemenarninim agrocentrima u Mostaru i Širokom Brijegu. Na istim prodajnim mjestima može-te dobiti i detaljnije informacije o načinu i vremenu primjene, kao i o potrebnim količinama za poje-dine kulture.

Organo-mineralno gnojivo PHENIX

Organsko gnojivo BIO-REX

Budite ponosni na Vaš vrt!

+387 33 65 78 [email protected]

Iris Decora d.o.o.PROJEKTOVANJE, UREĐENJE I ODRŽAVANJE ZELENIH POVRŠINA

Prošli mjesec posjetili smo gosp. Jovu Biberdžića koji na svom imanju u Berkovićima uz-gaja različite voćne vrste. Ipak, prioritet su svakako jabuke koji-ma ovo podneblje iznimno od-govara. Međutim, ove godine nasadi jabuka nastradali su od elementarnih nepogoda što je u velikoj mjeri umanjilo njihovu trž-nu vrijednost.

Kako ovaj umirovljenik i sam kaže: “Po profesiji sam profesor biologije i iz čiste ljubavi uzga-jam voće za potrebe vlastitog domaćinstva. Iako osobno ne posjedujem plantažne nasade, već pojedinačna voćna stabla, mogu ustvrditi kako je ova pro-izvodna godina označena kao loša iz razloga što je ovdašnje

nasade jabuka oštetila krupa. Slično se dogodilo i sa brojnim nasadima paprika roga kojih je u ovom podneblju znatan broj. Za razliku od njih, sretna okol-nost za vlasnike nasada jabuka jeste nazočnost tvrtke Vitamin-ka, koja se bavi proizvodnjom sokova i koja na ovim terenima otkupljuje oštećene plodove po cijeni od 8 feninga po kilo-gramu.“

Naime, utjeha ovdašnjim poljoprivrednicima ogleda se u činjenici kako ipak u našoj zemlji postoje i prerađivački kapaciteti koji će otkupiti vrlo kvalitetnu domaću sirovinu, neophodnu za proizvodnju soka. Samo uz takav pristup, koliko-toliko zagarantira-nog otkupa, možemo očekivati širenje i podizanje novih proi-zvodnih nasada.

VoĆE S pADINABERKoVIĆAJosip BrKlJača, ing.

28


Jovo Biberdžić u svom voćnjaku


29

Bajam predstavlja vrlo staru voćarsku kulturu koja potječe iz Zapadne Azije i Grčke. Zbog svojih vrijednih odlika brzo se proširio po cijelom svijetu. Da-nas se najviše uzgaja u SAD, i to

nja plodova (dok ne dostignu 3 cm duljine), a što se danas lako nadilazi izborom adekvatnog sortimenta tj. kasnocvatućih so-rata. Jer prije se uzgajao isklju-čivo sjemenjak bajama koji rano procvjeta zbog čega je mraz če-sto znao uništititi cvijet. Spome-nimo još da je odrastao bajam, uz provedbu kvalitetne agro-tehnike, praktično vrlo izdržljiv u pogledu niskih temperatura. S druge strane, visoke tempera-ture ne predstavlaju problem jer bajam izdrži i do 50 stupnjeva C te se kod njega ne pojavljuju klasične ožegotine, palež lišća i drugi simptomi zadnjih godi-na česti na grožđu i voću u juž-noj Hercegovini. U pogledu tla i navodnjavanja također nema specijalnih prohtjeva, premda za dobar razvoj stabala i obilno plodonošenje bajama ova dva činitelja zaslužuju pozornost.

Berba bajamaBerba bajama se odvija pri

botaničkoj zrelosti plodova kada dolazi do morfoloških promjena zelenog omotača ploda koji mi-jenja boju i puca, a do čega do-lazi tek nakon odrvenjavanja lju-ske. Bajam dopušta nešto dulje razdoblje berbe, što je pozitivna okolnost jer se može kombinira-ti s uzgojem ostalih kultura koje voćari obično imaju zastupljene u vlastitoj proizvodnji. Drugim riječima, dok je, primjerice, kod trešanja berba najveći trošak i problem u proizvodnji, jer se plodovi u kratkom vremenskom intervalu moraju ubrati sa stabla, to kod bajama nije potrebno uči-niti u kratkom roku. Naime, mno-gi poizvođači znaju čak čekati da plodovi bajama sami sponta-no otpadnu sa stabla, pa ih tek onda prikupljaju što je pozitivna okolnost. A uz činjenicu da kilo-gram jezgre na svjetskom tržištu konstantno varira između 5-6 dolara, jasno je da će ove jeseni izbor za sadnju biti olakšan. Bit-no je samo na vrijeme nabaviti kvalitetnu sadnicu bajama.

Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu za predstojeću sezonu nude veliki izbor talijanskih sorti badema koje su se pokazale izuzetno dobrim na području Bosne i Hercegovine.

BAJAMdeficitarna voćna vrsta


prvenstveno Kaliforniji, odakle njegove hranjive jezgre za potre-be domaćinstava, ali i prehram-bene, konditorske, farmaceutske i kozmetičke industrije dolaze u naše krajeve.

Nerijetko smo u svojim tek-stovima za pojedine voćne vrste naglašavali kako su nepravedno zapostavljene odnosno kako je njihov uzgoj u našim krajevima minimaliziran. Međutim, ukoliko sagledamo stvarno činjenično sta-nje, lako možemo uočiti da u Her-cegovini danas uopće ne postoje veći, ozbiljniji nasadi bajama. Isti-ni za volju, unatrag nekoliko go-dina u okolici Mostara podignuti su prvi, intenzivni nasadi koji su već pokazali iznimnu adaptilnost našem proizvodnom području. A za vlasnike dotičnih nasada slo-bodno možemo ustvrditi kako su pioniri u svome poslu.

Bajam-deficitaranna tržištu

I doista, ukoliko posjetite trgovine maloprodaje ili vele-prodaje, zamijetit ćete kako se jezgre bajama u naše krajeve uvoze iz Kalifornije, Španjolske i Italije. Drugim riječima, domaći proizvod ovog tipa ne postoji, što znači da bi on imao siguran pla-sman na širem tržištu. Osim toga, oni malo stariji će posvjedočiti kako se iza „onog rata“ veliki broj hercegovačkih obitelji prehranji-vao upravo zahvaljujući jednom ili dva stabla bajama posađenih tj. samoniklih u dvorištu obitelj-ske kuće. Naime, kako je jezgra bajama oduvijek bila tražen proi-zvod, sretnici koji bi ga uspjeli uz-gojiti, njegove plodove su bez ve-ćih poteškoća trampili za različite kućne potrepštine, u vidu brašna, šećera i drugih namirnica. Zbog toga, ali i zbog dekorativnosti ba-jama u cvatnji i danas brojne her-cegovačke okućnice krase jedno ili dva njegova stabla. Nažalost, većih proizvodnih površina i na-sada bajama u Hercegovini danas uopće nema.

Voćka skromnih zahtjevaPremda intenzivan uzgoj za-

htijeva primjenjivanje različitih agrotehničkih i drugih zahvata, za bajam možemo ustvrditi kako nekih specijalnih prohtjeva i nema. Bitno je pri odabiru proi-zvodnog prostora voditi računa o apsolutno minimalnim tempe-raturama. U tom pogledu bajam je dosta sličan breskvi i kajsiji, što znači da se u našim krajevima ne-smetano može uzgajati. Nešto je osjetljiviji u fazi cvatnje i zameta-

Plodovi bajama spremni za berbu

Mladi nasad bajama

30


Naj, naj, naj …..prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Najveće drvoNajmasivnije drvo svih vre-mena je drvo Lindsey Creek, iz vrste obalnim mamutova-ca (Sequoia sempervirens), pronađeno u američkoj drža-vi California. Obujam debla bio je najmanje2549 m3, a ukupna masa najmanje 3630 tona, uključujući i lišće, gra-nje i korijenje, što je otprilike težina 890 slonova. Drvo se srušilo u oluji1905. godine.

Najopasniji gušterGila (Heloderma suspectum) je veliki gušter jarkih boja koji naraste do dužine od 60 cm, a živi u sušnim po-dručjima Meksika i na jugo-zapadu SAD-a. Iako je rela-tivno bezopasan, ima osam otrovnih žlijezda smještenih u donjoj čeljusti u kojima nosi dovoljno otrova da bi mogao usmrtiti dvije odrasle osobe. Otrov ne ubrizgava, već on curi u ranu kada Gila čudovište ugrize i žvače žr-tvu svojim oštrim, ali krhkim zubima.

Najveće ptičje jajeNajveće zabilježeno ptičje jaje bilo je nojevo jaje koje je težilo 2,35 kg, a sneseno je u srpnju 1997. godine na farmi nojeva Datong Xinda u Sha-nxiju u Kini. Nojevo jaje obič-no teži 1,0 – 1,78 kg, obujma jednaka onom od 24 kokošja jajeta. Iako mu je ljuska tan-ka 1,5 mm, može nositi teži-nu odraslog čovjeka.

Karambola za ugasiti žeđKarambola je nisko drvo ili visoki grm s perasto razdi-jeljenim listovima. Cvjetovi su ružičaste do ljubičaste boje u crvenim kitičastim metlicama. Plodovi su žute boje.U Europi se karambola poznaje kao dekorativni pri-log voćnim salatama ili hladnim predjelima, narezan na ploške. U Aziji se koristi na puno više načina. Blago posoljena smatra se izvanrednim sredstvom za gaše-nje žeđi, no konzumira se i sirova, kuhana, kandira-na ili pripremljena kao žele. Njen sok daje koktelima kiselkastu notu. Svoju primjenu nalaze i cvjetova u salatama. Rjeđe se uzgaja njen bliski srodnik bilimbi (Averrhoa bilimbi). Njegovi listovi narastu do 60 cm, s proporcionalno većim brojem liski.

Topovsko zrno-hrana za divlje svinjeTopovsko zrno je drvo visine do 35 m s okruglom kroš-njom. Krošnja je s mnogo kratkih bočnih grana bez listova na kojima su veliki ružičasti cvjetovi i plodovi koji podsjećaju na topovska zrna. Biljka cvate skoro ci-jele godine, gotovo isključivo na golim granama ispod krošnje. Cvjetovi su veliki 6-10 cm, sa 6 tamnocrvenih do ružičastih i žućkastih latica.Cvjetovi topovskog zrna noću šire intenzivan slatkast miris koji privlači šišmiše koji ih oprašuju. U južnoj Americi drvo skoro uvijek donosi cvjetove i plodove, a u Aziji rijetko donosi plodove-možda zato jer nedosta-ju oprašivači. Tvrdu koru plodova razbijaju divlje svinje koje se hrane mesom plodova.

Vodena salata – pokrivač za jezeraVodena se salata pretežno razmnožava izdancima i to tako brzo da često veliku vodenu površinu prekrivaju mladice jedne jedine biljke. Dlačice na njenim listovi-ma ne mogu se ovlažiti. Između njih se stoga zadrža-va vrlo mnogo zraka što biljci daje jak uzgon. Stoga po pokrivaču od vodene salate mogu trčati i veće močvarne ptice. Koristi se tradicionalno kao hrana za patke i svinje, no već je bilo i pokušaja iskorištavanja u postrojenjima za dobivanje bioplina. Kod nas se vode-na salata često koristi u akvarijima, a ljeti u ukrasnim jezercima.

Pustinjska ruža ne podnosi voduPustinjska ruža (Adenium obesum) omiljena ukra-sna biljka u Aziji i Africi; prvobitno rasprostranjena u istočnoj Africi od Etiopije do južne Afrike. Dok se dru-ge ukrasne biljke moraju zalijevati, pustinjska ruža se mora čuvati od suviška vode. Ona potječe iz vrlo su-hih područja i ono malo potrebne vode akumulira u svojim deblima. Ako dobije više vode nego joj je po-trebno, gubi listove. Iako se biljka smatra otrovnom te se njen mliječni sok čak koristi kao otrov u strelicama, njome se hrane mnoge afričke divlje životinje, oči-gledno zbog zaliha vode.

Documents

Green Garden 65