Grgin srednji vijek

7/28/2019 Grgin srednji vijek

1/36

Svjetska povijest u srednjem vijeku, Grgin

to je to srednji vijek?Pojam srednjeg vijeka pojavljuje se u 15. st. u vrijeme humanizma. Njime se

oznaavalo razdoblje izmeu antike i renesanse. Razdoblje je znaajno jer se tadastvaraju dananje nacije i cijeli se europski prostor kristijanizira. Pojam Europadobiva dananje znaenje.Periodizacija:

Poetak pokrtavanje cara Konstantina I., selidba prijestolnice Carstva iz Rima uCarigrad 330. g., poetak seobe naroda, propast Zapadnog Rimskog Carstva 476. g.,smrt bizantskog cara Justinijana 565. g., krunidba Karla Velikog 800. g.

Kraj Kolumbovo otkrie Amerike 1492. g., pad Carigrada pod Osmanlije 1453. g.,Magellanovo oplovljivanje svijeta, Tridesetogodinji rat, Francuska revolucija 1789. g. zbog nestanka feudalizma,izum tiskarskog stroja, poetak reformacije od strane M. Luthera.

I. RIMSKI SVIJET U 4. STOLJEUPolitike prilike

Srednjovjekovna Europa nastaje na temeljima Rimskog Carstva, to znai da srednji vijek nije radikalanprekid s antikom. Rimska je civilizacija bila jedina, jer su u nju bile uklopljene druge sredozemne kulture (Egipat,Sirija,...). Preko granica Carstva su ivjeli barbari, odnosno germanska plemena i Arapi.

U 4. st. rimski se car smatrao boanstvom. Nosio je oznaku dominus, to znai gospodar. Prvi takav car bioje Dioklecijan, koji je vladao apsolutistiki imenovao je sve slubenike, odreivao poreze i kontrolirao vojsku.Ceremonijal Dioklecijanovog dvora bio je preuzet s istoka njemu se pristupalo u proskinezi, tj. niice. Zbog

efikasnije obrane od barbara, Carstvo je podijeljeno na 4 dijela kojima su vladala 2 augusta i 2 cezara tetrarhija.Ti veliki dijelovi zvali su se prefekture s prefektom na elu. Prefekture su bile podijeljene na dijeceze kojima suupravljali vikari, a dijeceze na provincije s guvernerima. Ukupno je bilo 4 prefekture, 12 dijeceza i 104 provincije.Osnovna jedinica lokalne uprave je bila civitas to znai gradska opina. Porezi u 4. st. rastu. Prikupljali su se nazemlju ovisno o plodnosti i stupnju proizvodnje zemljarina. Uvedene su mostarine i cestarine.

Ekonomsko i drutveno stanjeEkonomija:

Najvanija gospodarska grana bila je poljoprivreda, dok se trgovalo samo na lokalnoj razini. U Carstvu sesmatralo poniavajuim baviti se trgovinom, to je jedan od razloga njene slabe razvijenosti. Senatorima je to bilostrogo zabranjeno. Gradovi su se hranom opskrbljivali s okolnog seoskog podruja. Nije bilo masovne obrtnikeproizvodnje.

Robovi su se koristili u svim proizvodnim djelatnostima. Nije bilo potrebe za centralizacijom proizvodnje, jerje svaki dio Carstva bio ekonomski samodostatan. Razlog tome lei u injenici da su u 4. st. svi zemljoposjedi bili

velikih povrina i okupljali velik broj ljudi koji su mogli proizvoditi sve to je potrebno tom podruju. To i prestanakosvajakih ratova uzroci su slabljenja trgovine. Posljedica slabljenja nije bilo ekonomskog interesa odravatipolitike veze pojedinih dijelova Carstva, dolo je i do krize gradova, tj. osnovnih upravnih jedinica to je uvjetovalopolitiku krizu.

Drutvo:Na vrhu drutvene ljestvice bili su senatori tu titulu nisu nosili samo lanovi Senata, nego i najbogatiji

graani. Boravili su izvan grada na svojim zemljoposjedima villama. Na tim su posjedima ivjeli i svi oni koji susudjelovali u proizvodnim djelatnostima (poljoprivrednici, tesari, pastiri, vinogradari,). Ti su se radnici dijelili udvije skupine robovi i slobodni ljudi. S vremenom je broj robova opadao jer Carstvo nije vie vodilo osvajakeratove, a i robovi su se oslobaali manumisijom. Robovi su dobivali svoju kuu i komad zemlje s koje su davali tlakuveleposjedniku nazivali su se okueni robovi ili servi casati. Druga skupina su bili koloni, koji su veinom bilizarobljeni germanski barbari, a drugim dijelom propali slobodni mali zemljoposjednici. Oni su imali nasljedno pravoobraivati komad zemlje, ali on nije bio u njihovom vlasnitvu. Morali su veleposjedniku davati dio uroda i nisusmjeli napustiti posjed. Prodavani su zajedno sa zemljom. Oni koji su uspjeli ouvati posjede manje veliinenazivali su se kurijali. Imali su nasljedno pravo sudjelovati u upravi civitasa jer su po statusu bili odmah ispodsenatora. U 4. st. i oni ulaze u krizu, jer su bili odgovorni za prikupljanje poreza, a ako ga nisu mogli skupiti moralisu davati vlastita sredstva. Trgovcima i obrtnicima je bilo zabranjeno napustiti zanimanje. Dakle, postojala je prisila svatko je morao raditi ono to mu se kae kako se dravna blagajna ne bi ispraznila, jer je ve bila oslabljenjazbog obrane granica od barbara.

Knjievnost, obrazovanje i umjetnostKnjievnost:

U knjievnosti su se nastojali oponaati klasini pisci, ali neuspjeno. Jedino su kranski spisi uspjeliouvati stil. U zlatno doba Carstva gotovo su svi znali i latinski i grki jezik. S vremenom se to promijenilo, tako dase na zapadu govorio samo latinski. To je rezultiralo zanemarivanjem grke knjievnosti i znanstvenih spisa, tako dase obrazovanje u kasnom Carstvu temeljilo na samo nekoliko latinskih pisaca.

Obrazovanje:U tekstu Marcijana Kapele Vjenanje Merkura i Filologije spominje se sedam kategorija znanja, tj. sedamslobodnih vjetina gramatika, retorika i logika koje su inile trivij, te aritmetika, geometrija, astronomija i glazba

1


2/36


3/36

Iako su Germani ojaali i organizirali se u 4. st. nikada nisu imali ideju o unitenju Rimskog Carstva. SviGermani u slubi Carstva su mu bili odani, a ona plemena koja su bila ratniki nastrojena prema Carstvu bila suporaena od drugih germanskih plemena.

Germanske seobeGermanska plemena su svoju seobu zapoela u prvim stoljeima prije Krista s podruja Skandinavije. Kako

nisu mogla prodrijeti na podruje Rim. Carstva naselila su se istono i sjeverno od limesa. Na tom su podrujuivjeli Slaveni, koje su uspjeno potisnuli.

Germansko pleme Ostrogota (istoni Goti) naselilo se na podruju oko Crnog mora. Zapadno od njih su senaselili Vizigoti (zapadni Goti). Vandali su ivjeli zapadno od Vizigota. Posljedica seoba Gota i Vandala bila je

stvaranje plemenskih saveza na zapadu Alamani, Burgundi, Ripuarski Franci, Salijski Franci, Angli, Sasi iLangobardi. Sva su ta plemena neprestano selila zbog ispae za stoku ili pritisaka jaih plemena. Sedamdesetihgodina 4. st. poinje pritisak germanskih plemena na Rim. Carstvo, uzrokovan prodorima Huna, Maara, Avara,Bugara, Peeneza i Mongola iz Azije prema zapadu. Svi ti azijski narodi pripadali su skupini uraloaltajskih naroda,odnosno nomada s podruja sredinje Azije. Kao nomadi su se teko organizirali i ivjeli su u odredima od nekolikoporodica. S vremenom su se organizirali u velike vojske koje su poele prodirati prema Kini. Huni su nakonuspjenog pohoda na Kinu krenuli prema Europi. Prvi su se na udaru nali Ostrogoti. Meu Germanima je zavladaostrah koji ih je natjerao na seobu prema Rimskom Carstvu. Vizigoti su ve odavno bili bliski rimskoj civilizaciji.Mnogi su bili arijanci. Mnoge je pokrstio Ulfila, misionar meu Gotima. Naobrazbu je stekao u Carigradu kao talac.Preveo je Bibliju na gotski, a da bi to uspio morao je stvoriti gotsko pismo zasnovano na grkom alfabetu.

Kako su Vizigoti bili sljedei na hunskom udaru, molili su rimskog cara da prijeu Dunav i nasele se nateritorij Carstva. To im je dopustio car Valens 376. godine, ali su morali predati oruje. Rimljani su prema njima vrloloe postupali. Zbog toga su se pobunili. Dolo je do bitke kod Hadrijanopola 9.8.378. g. gdje su Rimljani poraeni.

Ta bitka je bila vana jer od tada Carstvo vie nee biti sposobno uspjeno braniti granice zbog velikih gubitaka

vojske. S druge strane, ta pobjeda nije bila toliko znaajna da bi Carstvo bilo potpuno poraeno. Nije bilo vlastimeu Vizigotima koja bi se nametnula i svrgnula Carstvo. Zato je ve sa carem Teodozijem (posljednji car koji jevladao jedinstvenim carstvom) sklopljen mir.

Teodozije je Carstvo ostavio dvama sinovima Arkadiju i Honoriju. Arkadije je vladao u Carigradu, aHonorije od 401. g. u Ravenni. Kako su bili maloljetni stvarnu je vlast imala najjaa osoba Zapada Stilihon. Vizigotisu se opet pobunili na elu s Alarikom. Sklopljen je sporazum po kojem je 396. g. Vizigotima omogueno da senasele u Epiru, a Alarik je postavljen za vojskovou Ilirika. Uskoro su zapoeli prodore prema Italiji, prvi 401.g. Pokuali su jo dvaput. Trei put je Stilihon htio kupiti mir, na to ga je Honorije proglasio izdajicom i daopogubiti. Vizigoti su napokon 410. g. uspjeli osvojiti Rim te su ga pljakali tri dana. Alarika je naslijedio Ataulf koji jeVizigote poveo prema Hispaniji, gdje je kralj postao Valija. Zaposjeli su i Galiju, ime su stvorili ogromno carstvo odGibraltara do rijeke Loire u ime Rim. Carstva.

Kako je zbog Vizigotskih provala u Italiju povuena vojska s rajnskog i dunavskog limesa, Vandali suprovalili u Galiju iz koje su krenuli u Hispaniju gdje su osnovali 4 kraljevstva (dva vandalska i po jedno svevsko ialansko). Meuti, Vizigoti su ih porazili pa su krenuli prema Africi. Stvorili su Vandalsko pomorsko carstvo i

gusarili. Godine 455. su opljakali Rim, iz ega je nastao izraz vandalizam. Vandalska je drava bila najjaa zavrijeme Gajzerika. Nakon pohoda bizantskog vojskovoe Belizara 534. g. Vandal su nestali.Zbog seobe Vandala i Vizigota i Burgundi su preli na teritorij Carstva. U dolini rijeke Rhone su osnovali

Burgundsko Kraljevstvo.Ostrogoti su bjeei pred Hunima preli granicu Carstva na donjem Dunavu, te su se naselili u Panoniji.

Neki su se Ostrogoti priklonili Hunima, tako da su se borili na njihovoj strani u bitci na Maurijakovu polju 451. g.protiv Rimljana i Vizigota.

Britansko otoje je bilo naputeno od strane rimskog stanovnitva za vrijeme Vizigotskih napada na Rim, paje ponovno dolo pod utjecaj keltske kulture to se razdoblje naziva keltska renesansa. Godine 441./442. dolazi donavale Angla, Sasa i Jita, pred ime su se Kelti povukli prema zapadu.

Uz sva ova zauzimanja rimskih provincija od strane Germana, Italija je jedina ostala pod kontrolom cara.Glavnu rije je imao vojskovoa Aecije.

Huni su imali vrhovnitvo nad mnogim germanskim plemenima. Njihov se utjecaj najvie osjeao na istoku,gdje su male skupine Huna stalno ugroavale stanovnitvo. Od poetka 5. st. Huni se poinju organizirati pod

jednim vladarom, a vrhunac tog procesa je vladavina Atile Bia bojeg. On je od istonog cara Teodozija II.dobivao danak. Onda se okrenuo i protiv Zapada i napao Galiju. Dolo je do bitke na Maurijakovu polju 451. g. ukojoj su se Huni sukobili s Aecijem, Vizigotima, Francima, Burgundima,Huni su bitku izgubili, ali su zato sljedeegodine sruili Akvileju. Krenuli su i prema Rimu, ali ih je od toga odgovorio papa Leon I. Veliki. Aecije je ubijen odstrane cara Valentijana, a uskoro su i Goti ubili cara ta se dva ubojstva mogu uzeti kao poetak kraja Zapada, jerposlije njih nije bilo utjecajnih careva, a ni vojskovoa. Posljednji od velikih vojskovoa bio je Rimljanin Orest, koji je475. g. proglasio svog 12-godinjeg sina Romula za cara Augustulus. Dolo je do pobune koju je vodio germanskivojskovoa Odoakar Romul Augustulus je svrgnut. Tada je podruje ZRC-a dolo pod vlast cara iz Carigrada Zenona ( 476. g.). Zenon je ovlastio Odoakara kao vrhovnog zapovjednika vojske u Italiji i da njome vlada u carevoime. Taj se dogaaj nazivapad ZRC-a, premda uope nije imao takvo znaenje Carstvo je polagano propadalo odpoetka 4. st.

Zenon je smatrao da kao jedini car posjeduje vlast na Zapadu. Zato je odluio zavaditi germanska plemenaizmeu sebe. Car je sklopio sporazum s Teodorikom, voom Ostrogota, u cilju svrgavanja Odoakara koji je carusmetao na Zapadu. Teodorik je u zamjenu trebao dobiti titulu carskog predstavnika na Zapadu. Plan je uspjeno

proveden Odoakar je ubijen, Teodorik je 493. zavladao Italijom. Priznavao je vrhovnu vlast bizantskog cara, ali je umnogoemu bio samostalni vladar. Dolazak Teodorika na vlast u Italiji oznaavao je trenutak kad su se na Zapadustvorila barbarska kraljevstva.

3


4/36

Barbarska kraljevstva na ZapaduBarbari su eljeli ouvati rimski nain ivota, ali se nisu eljeli pokoravati caru. To isto su eljeli i Rimljani

htjeli su ouvati svoju kulturu, ali nisu htjeli plaati velike poreze. To se najvie oitovalo u Teodorikovoj Italiji.Rimsko je stanovnitvo odralo svoje sudstvo i administraciju. Rimljani su zauzimali najvie poloaje. Po sustavutercije (raspodjela po treinama) Ostrogoti su dobivali samo treinu prihoda s rimske zemlje. Teodorik je poticaodaljnji razvoj rimske kulture. Njegov tajnik Kasiodor bio je jedan od najobrazovanijih ljudi, rodom Rimljanin. Nadvoru je djelovao i Boecije koji je preveo brojna grka djela (Aristotel, Euklid, Pitagora, Ptolomej). Njegovo najveedjelo je Utjeha filozofije. to se tie vjere, Teodorik je bio vrlo tolerantan. Pred kraj vladavine to se promijenilo arijanstvo je dobilo prednost pred pravovjerjem, a mnogi su rimski odlinici smaknuti.

Teodorika je naslijedio unuk Atalarik, a njega Teodat slabi vladari. Zbog te slabosti bizantski je carJustinijan krenuo u pohod na Zapad. Prvo je njegov vojskovoa Belizar proveo uspjean pohod na Vandale. Onda jekrenuo na Ostrogote. Ostrogotski kralj postaje Totila koji Bizantince izbacuje iz Italije. Bizant je pobjedu doekao teknakon 10 godina 544. g. Ta ratovanja su jako loe utjecala na Italiju dolo je do epidemija. Uz Italiju i S Afriku

Justinijan je osvojio i JI Hispanije djelomino je ostvario svoju ideju o jedinstvenom Carstvu. Za upravitelja Italijepostavio je vojskovou Narzesa.

Za 20 godina u Italiju provaljuju Langobardi. Oni su germanski narod koji je krenuo u seobu iz Skandinavijeu 1. st. Car Justinijan im je dozvolio 546. g. da se nasele u zapadnoj Panoniji, uz uvjet da pokore Gepide. Godine568. Langobardi kreu prema Italiji i pod vodstvom kralja Alboina ulaze u Furlaniju, osvajaju Spoleto i Benevent.Rim nisu uspjeli osvojiti zahvaljujui papi Grguru I. Nakon smrti Alboina zavladala je anarhija unutar kraljevstva jepostojalo 35 samostalnih vojvodstava. Pod Bizantom su ostali Genova, Rim, Napulj, Venecija, Ravenna, Ancona,Perugia i Sicilija. Time je italski poluotok bio podijeljen izmeu Langobarda S i Bizanta J. Godine 751. Langobardirue Ravenski egzarhat najjae predstavnitvo carske vlasti na poluotoku.

U Engleskoj su Angli i Sasi formirali 7 kraljevstava heptarhija (Nortumbrija, Mercija, Wessex, Istona

Anglija, Essex, Kent i Sussex). Najvaniji imbenik engleskog drutva bila je slobodna seoska opina, tj. folk.Nakon propasti ostrogotske drave na tlu nekadanjeg Zapadnog Carstva najjaa postaje Franaka. Najvie

o njihovoj povijesti doznajemo iz djela biskupa Grgura iz Toursa Povijest Franaka. Salijski se Franci naseljavaju 357.g. na lijevu obalu Rajne. Drugi su se irili prema jugu. Franci su sudjelovali u bitci na Maurijakovu polju na straniRimljana. Sredinje vlasti u poecima nije bilo, ve je teritorij bio podijeljen na oblasti. Meutim, u jednoj od tihoblasti na prijestolje je doao Klodvig (iz dinastije Merovinga) 481. godine i zavladao je svim Francima. Pokorio jeAlamane i Ripuarske Franke. U bitci kod Vouillea 507. g. pobijedio je Vizigote. Klodvig se pokrstio zahvaljujui svojojpobjedi nad Alamanima od svih germanskih kraljeva postao je prvi pravovjerni kranin. Uskoro su i ostali Francislijedili njegov primjer. Zbog toga su dobili podrku biskupa u Galiji, a Klodvig je od bizantskog cara Anastazijadobio titulu konzula.

511. godine Klodviga nasljeuju etvorica sinova, to je uzrokovalo velike borbe za premo. Tek jeKlodvigov najmlai sin Klotar 558. g. ponovno ujedinio kraljevstvo. Usprkos neslaganjima oko podjele zemlje meuKlodvigovim sinovima, nikada se nije izgubio ni komadi franakog teritorija. ak su uspjeli sebi podvriBurgundsko Kraljevstvo 534. g. Razlog tolikog uspjeha lei u injenici da su Franci imali podrku pape, stalni izvor

ratnika iz njihove prvotne postojbine u Germaniji, a i drava je bila podijeljena izmeu vie vladara pa se njomemoglo efikasnije upravljati.Nositelj lokalne vlasti u Franakoj je bio grof comes ija je zadaa bila predvoditi ratnike naseljene na

svom podruju, suditi i sakupljati poreze. Podruje jedne grofovije odgovaralo je podruju rimske civitas, a uGermaniji podruju na kojem je ivjelo jedno pleme. Vie se grofovija ujedinjavalo u vojvodstvo, najee u vrijemerata. Nakon 600. g. mo grofova, vojvoda i veleposjednika bila je vea od kraljeve.

Vlast oko kralja bila je neorganizirana. inili su je lanovi kraljevske svite koji su nakon odraene slubeslani u pogranine provincije gdje su postavljani kao grofovi. Comes stabuli ili glavni konjuar postao je vojnizapovjednik, maral ili potkiva takoer. Najznaajniji je bio maiordomus ili glavni dvorski sluga koji je postaonaelnik palae i mijenjao je kralja u sluaju odsutnosti. Svi su slobodni ljudi bili duni ii u rat o svom troku. Kako

je sredinja vlast bila neorganizirana nije trebala puno novca. Zbog toga su se porezi prestali prikupljati do kraja 7.st.

Utjecaj Rima nije bio prevelik, iako je veina stanovnitva Galije bila galorimska. Tu su ostaci senatorskearistokracije uspjeli ouvati svoje zemljoposjede i rimski nain ivota. Galorimljani su takoer zaposjedali i gradove.

Za vrijeme Merovinga poinju propadati biskup postaje najutjecajniji ovjek u gradu. Najvei preitak antike jesustav villa zemljoposjeda u vlasnitvu senatorske aristokracije. Druga stvar koja je opstala je rimsko pravo svisu se odnosi meu Rimljanima regulirali prema rimskom pravu. Germani su se po doseljenju ravnali po obiajnompravu. Nakon vremena obiajno pravo se poinje popisivati po uzoru na rimsko. Za razliku od antike politikeorganizacije koja je nestala, crkvena je preivjela seobu naroda to je bila jedina institucija koja je kod barbarskihkraljeva izazivala strahopotovanje i koja bila posrednik izmeu galorimskog stanovnitva i germanskog kralja.Crkva je nametnula latinski jezik i slubenoj korespondenciji, ali i obinom puku. Latinski koji je govorio puk nazivase vulgarnim i on je s vremenom potisnuo germanske dijalekte. Crkva je u svom djelokrugu imala i kole u kojimase predavalo po naelu sedam slobodnih vjetina.

S vremenom su ova preivjela obiljeja antike nestajala, a germanski obiaji prevladali. to se tie sudstva,vjerovalo se da Bog ne moe dopustiti da strana koja se bori za pravednu stvar izgubi parnicu, pa se od okrivljenogtrailo da dokae svoju nevinost. To se radilo jednostavnom prisegom na nevinost ako je optuenik bio odlina roda,kompurgacijom, tj. prisegom drugih ljudi koji su smatrali da optueni nije kriv, a najee bojim sudom ili fizikimkunjama. Poseban oblik bojeg suda bio je dvoboj. Pravda bi bila na strani onoga tko bi pobijedio. Ako je

optuenik ubio ili ranio nekoga, kazna je bila novana, a visina joj je ovisila o teini ozljede. Odteta za ubojstvo sezvala wergeld, a visina je ovisila o drutvenom statusu rtve.

4


5/36

Premda su Galorimljani bili u podreenom poloaju, za vrijeme Merovinga to se poinje mijenjati, tako da jei majordom bio Galorimljanin. Razlike su se smanjivale i zbog mijeanih brakova.

Crkva u germanskim kraljevstvimaCrkva je u barbarskim drutvima Zapada bila jedini imbenik koji je nastojao zadrati jedinstvo Carstva.

Postala je neovisna politika sila, najvei zemljoposjednik i sredite naobrazbe i umjetnikoj stvaranja.Tijekom vremena, razni su vladari imali manje ili vee utjecaje na Crkvu. Ostrogot Teodorik je imenovao

jednog papu. Bizantski car Justinijan imao je od svih careva najveu mo nad Crkvom. Biskupima je davao velikeovlasti, a sveenstvu privilegije. Rimski biskup je morao imati potvrdu cara za svoje imenovanje. U samom Rimupapa je bio najvanija osoba. Osobito se to potvrdilo nakon langobardskih osvajanja kada Bizant nije pruio nikakvu

zatitu Rimu. S Langobardima je sklopljen mir i papa je postao vladar Rima, koji je ostao izoliran od ostatkaCarstva. To se najvie osjetilo za pontifikata pape Grgura I. Velikog. Napisao je Magna moralia ili komentar Knjige o

Jobu. Njegov najvei uspjeh je bio mir s Langobardima 599. g. kojim je sprijeio pljaku Rima. Langobardi su odvremena tog mira sve vie postajali pravovjerni. Papa je radio na obnavljanju Crkve na Zapadu. U tome su mupomogli redovnici redovnitvo se tijekom 5. i. 6. st. poelo sve bre iriti. Najvaniji od redovnika bio je Benediktiz Nursije. kolovao se u Rimu, gdje se zgrozio nad iskvarenou grada. Zbog toga je odluio ivjeti pustinjakimivotom. Proivio je 3 godine u jednoj peini, gdje su se oko njega poeli skupljati sljedbenici. Zatim je otiao uMonte Cassino gdje je osnovao samostan. Stvorena je Regula sv. Benedikta koja je zasnovana na pravilu ora etlabora moli se i radi i tri redovnika zavjeta siromatvo, poslunost i krepost. Redovnici nisu imali osobnuimovinu. Vanost samostana irili su naobrazbu, pruali utoite najniim slojevima drutva, akumulirali imovinu,irili kranstvo. irenja kranstva od strane redovnika najbolje se vidi na primjeru Engleske. Tamo su ivjeli Angli iSasi koji su bili pogani. Irsku je pokrstio sv. Patrik, a kotsku misionari iz Irske. Pokrtavanja Engleske preputeno jeopatu Augustinu i njegovim redovnicima. Misija je bila uspjena Augustin je postavljen za nadbiskupa sasjeditem u Canterburyju, a opat Paulin je postao prvi nadbiskup Yorka. Najvei otpor kranstvu su pruali na

sjeveru Engleske, u Nortumbriji, ali i on je uskoro slomljen tako da je vei dio Engleske bio pokrten do 7. st. Nasinodu u Whitbyju 664. g. razrjeavalo se pitanje hoe li Crkva u Engleskoj prihvatiti rimsko vrhovnitvo ili e ostatiizolirana. Pobijedio je Rim, pa je za canterburyjskog nadbiskupa odabran Teodor koji je uvrstio englesku crkvenuorganizaciju.

Prijetnju Rimskoj crkvi su predstavljali irski misionari oni su uz prihvaenje kranstva ouvali i mnogaznanja iz antike. Primjer takvog obrazovanog misionara je Kolumban. On je sa svojim propovjednicima osnovaosamostane po Franakoj, a naklonost je pronaao i kod Alamana i Langobarda. Nije slijedio Regulu sv. Benedikta,ve svoja stroa pravila.

Poeci oblikovanja EuropeTeritorij ZRC-a je od 3. st. postepeno propadao. Uzroci su bili barbarski prodori, zastoj trgovine i prometa,

zamiranje kulture, gusarenje Vandala po Sredozemlju, pojava Arapa koji su prekinuli stare putove Sredozemljem.Jaz izmeu Zapada i Istoka je bio sve vei. Pod bizantskim je vrhovnitvom jaala Venecija. Gradovi na Zapaduslabe zbog nerazvijene trgovine oni su sada samo sjedita crkvene i svjetovne administracije.

III. PREOBRAZBA RIMA NA ISTOKU RAANJE BIZANTA

Ranobizantsko razdoblje od Konstantina I. do Justinijana I. (330-518.)Prednost koju je Istok imao pred Zapadom jest ouvanje trgovine i gradske privrede. Grci i Sirijci bili su

tradicionalno dobri trgovci te imali monopol nad trgovinom luksuznom robom i dok se Zapad mrvio u lokalnejedinice Istok je profitirao od velikog trita i stoga je stanovnitvo plaalo redovitije poreze car je u Carigraduimao vee prihode i bolje plaao vojsku nego zapadnorimski car u Ravenni.

Car Konstantin je 11.5.331. godine na mjestu nekadanje kolonije Bizantij, inaugurirao novu prijestolnicuCarigrad. Izgraen je na poluotoku: s jedne strane ga je titio zaljev Zlatni Rog, a Mramorno more i Bospor (kljunatoka povezivanja Europe i Azije) s druge strane a s kopna je bio pristupaan samo sa sjeverozapadne strane.

U doba Konstantina a potom Teodozija II. (408-450) podignut je trostruki red zidina. Spajanjem elemenatarimskog dravnog ureenja, grke (helenistike) kulture i kranstva nastala je dravna tvorba koju nazivamo

Bizantskim Carstvom a do toga je dolo pomicanjem teita Rimskog Carstva na Istok izazvanog velikom krizom 3.stoljea. U 4. stoljeu dolazi do masovnog pokrtavanja i premjetanja prijestolnice iz Rima na Bospor.

Neuspjeh Justinijanova projekta obnove jedinstvenog Rimskog CarstvaNakon propasti ZRC-a, Bizantsko Carstvo se i dalje naziva Rimsko Carstvo Romania, a stanovnici Rimljani

Romeji. U doba Justinijana I. (527-565.) prvi put nakon propasti ZRC inilo se da se ono moe obnoviti u staromsjaju i obujmu.518. godine na vlast dolazi Justin I. Njega nasljeuje neak 527.Justinijan I. koji pokree niz ratova za obnovu:

a) Perzijsko Carstvo, 532. sklapa vjeni mir - 50 god.b) vandalska drava u sjevernoj Africic) Ostrogoti u Italiji (Totila poraen i ubijen 552.)

d) osvajanje jugoistone HispanijeJustinijanova osvajanja nisu uveavala ve rasprivala vojne i financijske izvore u Carstvu. Najbolji

zapovjednici ratovali su na Zapadu u vrijeme kada su bili potrebni na istoku zbog uestalih napada Sasanida . IzlikaPerzije je bila nikada precizno odreena granica. Kako su strateki interesi za cara bili na Zapadu protiv Perzijanacase vodio iskljuivo defenzivni rat Sirija strahovito patila jer je bila esto prekidala trgovina svilom s istoka. Ratovi

5


6/36

protiv Perzije uzrokovali su poveanje poreza i osiromaili velike trgovake gradove o kojima je ovisilo bogatstvoBizantskog Carstva.

Lojalnost istonih provincija koja nije dolazila u pitanje u vrijeme germanskih napada znaajno je oslabilazbog napora koje je nametnula provedba ambicioznih Justinijanovih planova. To se odnosi na Egipat i Siriju koji subili prisiljeni plaati velik porez dok su Grci sve vie dobivali visoka mjesta u dravnim slubama.

Jaz je produbljen vjerskim prijeporima, spor je izbio zbog pitanja o Kristovoj prirodi. Zapadni dijelovi Carstvapristali su uz objanjenje da Krist ima istodobno ljudsku i boansku prirodu. Monofizitizam, koji je bio radikalnaopreka nestorijanizmu (prenaglaavanje Kristove ljudske prirode), nauavao je ideje o praktini jednoj Kristovojprirodi. Zaetnik je bio egipatski monah Eutih koji je nametnuo nauavanje 449. godine na koncilu u Efezu ali je ve451. na koncilu u Halkedonu/Kalcedonu to uenje osueno.

Razlike u shvaanju priroda bile su veoma vane jer su ljudi bili spremni prkositi svim dravnim vlastimakako bi ouvali svoju vjeru. Car je na koncilu u Carigradu 553. osudio neke pronestorijanske spise te samo izazvaosporove a monofizite nije zadovoljio. Papinstvo je uz pritiske prihvatilo pravovjernu dogmu ali velik dio stanovnitvaEgipta i Sirije nikad nije osim gornjeg sloja u tim provincijama grkoga podrijetla ime je stvorena nova razlika.

Stranke Plavih i Zelenih bile su prvotno organizacije navijaa na hipodromskim trkama ali su s vremenomprerasle u svojevrsne stranke i izraavale narodne tenje.

Zeleni su bili inovniki stale i bogati trgovci sa Istoka, monofizitisti i ostali sektai, a Plavi grkorimskasenatska aristokracija i pravovjerci. Nezadovoljni fiskalnom politikom, velikim investicijama i ratovanjem 532. su sezajedniki pobunili a pobuna je nazvana nika prema lozinki pobunjenika (pobjeuj). Vojska je napravila veliki pokoljna hipodromu te tako uguila bunu.

Carigrad i sredinji dijelovi Carstva nisu bili pogoeni ratovima ve je car u Carigradu poduzeo graditeljskeradove i on je bez konkurencije postao najvei i najmoniji sredozemni grad. Podignuta je sv. Sofija sv. Mudrosti,daleko najvea kranska crkva do crkve Sv. Petra u Rimu. Drugi veliki spomenik Justinijanova vremena bila jekodifikacija rimskoga prava koja je ostvarena u zbirci Corpus Iuris Civilis. Zakone je sabrao pravnik Tribonijan.

Od Justinijanove smrti (565) do Heraklija (610): Justin II. (565-578.) odbio plaati danak Avarima u Panonskoj nizini i Perzijancima; ouvao bogatstvo uriznici ali izloio Crastvo opasnostima

Tiberije II. ukinuo neke poreze, odluio plaati Avarima a napao Perzijance. Pohod je vodio Maurikije naistonoj granici a u meuvremenu su Avari 582. zauzeli kljunu utvrdu na sjeveroistoku Carstva Sirmij (SrijemskaMitrovica) pa su Slaveni nagrnuli na prostor juno od Save i Dunava.

Maurikije epoha velikih uspjeha protiv Perzije, carstvo dobilo bogatu Armeniju. Langobardi provaljuju uItaliju 568. pa Maurikije reformira upravni sustav civilnu i vojnu vlast objedinjuje u rukama egzarha ili vojnogzapovjednika kako bi se dotina pokrajina bolje branila jednog alje u Ravennu a drugog u Kartagu.Godine 602. bizant potisnuo Asvare i Slavene sjeverno od Dunava ali je car napravio dvije greke 1)umjesto da

ide u pohode sa vojskom, ostao je u Carigradu i smanjio im plau2) naredio im da prezime na nesigurnom i klimatski nepovoljnom terenu sjeverno od Dunava. To je bio

motiv za pobunu. Na vlast doao nii asnik Foka (602-610.) kriza dosegnula vrhunac. Perzijski car Hozroje pokrenuo vojsku na Carstvo, dunavski se

limes uruio pa su Avari i Slavenu uli, zavladala epidemija kuga. Heraklije (610-641.) sin kartakog egzarha, stigao flotom iz Afrike da bi okonao Fokinu strahovladu.

Fokinom smru zavrila ranobizantska epoha. Poela je povijest srednjovjekovnog grkoga carstva.

Islam i arapska osvajanjaArapi su Semiti, bliski idovima i Sirijcima te Babiloncima i Fenianima. Potkraj 6. i 7. stoljea oni su beduini

ili nomadi te ive od napasanja stoke. Uz Crveno more postojali su gradovi gdje su se iskrcavali trgovci koji su sebojali ploviti Crvenim morem te su iz tih junoarapskih luka kretali prema Rimskom Carstvu. Ti su putovi nekada bilivani tako da se tu razvila napredna civilizacija. Kada je Rim u 1. st. prije nove ere, zauzeo Egipat trgovci iz Indijesu robu iskrcavali vie na zapadnoj nego na istonoj, arapskoj obali Crvenog mora pa su se u krizi koja je nastupilau 7. st. mnogi vratili nomadskom ivotu.

Du crvenomorske obale i na krajnjem sjeveru postojala su kraljevstva na niskom stupnju organiziranosti, abeduinska drutva u unutranjosti Arapskog poluotoka ivjela su po drutvenim obrascima koja je civiliziranoSredozemlje ve odavno zaboravilo: vie ena, osveivanje prolivene krvi, slaba i prekobrojna djeca ubijana, stotine

boanstava. No bilo je i zajednikih vjerskih rituala: tri sveta mjeseca (prekid rata, sajmovi i sveanosti), vjerskicentar bila je Meka vano trgovako sredite blizu crvenomorske obale gdje se nalazila bogomolja aba u kojoj subili razni idoli kao i Kristova slika te crni meteorit.

Muhamed je roen 571. Bio je pastir, oenio udovicu Hadidu i stekao drutveni poloaj i bogatstvo. Imao jegreve koji su tumaeni kao sveti transovi - imao je viziju da mu je stigao arhaneo Gabrijel (Debrail) i naredio muda progovori kao Boji prorok.

Kako su ga u poetku zajedno sa sljedbenicima progonili pobjegao je 622. u Jatrib koji je preimenovan uMedinet-en-Nabi, odnosno Prorokov Grad, a danas se zove Medina. Njegov bijeg ili hidra oznauje poetakmuslimanske ere.

Medina je bila sredite Arapa koji su prihvatili idovsku vjeru pa je manje bila neraspoloena premamonoteizmu negoli u Meki. Za vrijeme boravka u Medini pobjeivao je u nekim sporadinim borbama s graanimaMeke da bi 630. direktno napao grad. Oistio je Kabu od lanih idola i od poetka je tvrdio da su aba i crni kamenostaci hrama koje je podigao Abraham i da niz prorokih nasljeivanja, zapoet Abrahamom, zavrava njim samim.Umro je 632. Iza sebe je ostavio zbirku svojih objava Kur'an koju je sakupio i uredio Abu Bekr 634. g.

Osnovni vjerski rituali koje je prorok propisao: molitva, post, milodari i hodoae. Jednostavnost islama,nepostojanost formalne sveenike hijerarhije i rituala bili su glavni razlozi irenja.Nasljednici (kalifi):

6


7/36

Abu Bekr dovrio ujedinjenje Arabije. Omar silovita osvajanja, nalaze se na granicama Perzijskog i Bizantskog Carstva iscrpljenih dugotrajnim

ratovanjem i unutarnjim krizama. Arapi na takav nain izmeu 634. i 639. osvajaju Siriju, Palestinu, Armeniju iEgipat. Izgradili flotu te zauzeli Cipar, Kretu i Rodos. Perzija je osvojena od 632. do 642. Islam se do polovice 7.stoljea proirio od Tripolija na zapadu do istonih granica Perzije i tada je izbio graanski rat.

Osman (644.-656.) vjernici se podijelili u dvije stranke. On nije bio toliko neprijateljski raspoloen premastanovnitvu Meke kao prethodnici pa je optuen da favorizira svoje suplemenike Omejade koji su bili jako uglednaporodica u Meki i u poetku najei Muhamedovi protivnici. Nakon to je ubijen na vlast dolazi

Alija, Muhamedov neak i posinak za kojeg se sumnjalo da je sudjelovao u uroti pa je izbila pobunapredvoena Ajom. Uguio ju je, ali je Osmanov roak Muavija podigao novu i Alija je ubijen od strane haridita (ne

priznaju vlast kalifa). Muavija prvi omejadski kalif, premjestio prijestolnicu iz Meke u Damask. Raste centralizacija, uvedeniredovni porezi a vlast kalifa postala nasljedna.

Oko omejadskog dvora u Damasku razvija se arapska civilizacija.Od 697. do 708. pala je Kartaga pa je itava sjeverna Afrika (oslabljena podjelom izmeu bizantske uprave ilokalnog stanovnitva), sve do Gibratalskog tjesnaca na zapadu u rukama muslimana. Vojska pod vodstvom Tarika(koji je dao Gibraltari ime) je 711. prela tjesnac i povlastila itav Pirinejski poluotok.

Franaka drava nije bila tako dezorganizirana, majordom Karlo Martel je 732. godine doekao osvajaekod Poitiersa i nikad im vie nije palo na um ii tako daleko na sjever.Najvei udarac osvajakim ambicijama muslimana je bila pobuna Berbera u Africi koja je zapadno-sredozemnuvojsku liila najboljih odreda a, u meuvremenu su Karlo Martel i Pipin osnaili Franaku. Na istoku su muslimaniosvojili Buaharu i Samarkand te doavi do Kine ovladali Putom svile od Kine do Sredozemlja. Takoer su osvojiliAfganistan i dolinu Inda ali nisu uspjeli svladati Bizantsko Carstvo.

IV. POKUAJ OBNOVE U DOBA PIPINA MALOG I KARLA VELIKOG

Od Merovinga do Pipina MalogU 7. stoljeu Franako je Kraljevstvo slabilo i propadalo kao i ostala germanska kraljevstva. Majordom,

osoba koja je kontrolirala kraljevsku upravu, promicao je interese plemstva te nije htio ni mogao ouvati mocentralne vlasti. Pogranini teritoriji poput Gaskonje i Bavarske postali su neovisni.

Franaku su izvukli pripadnici jedne obitelji koji su uspjeli zadobiti nasljedno pravo nad poloajemmajordoma. Prvo od tih velikih majordoma bio je Pipin. On je prvo bio majordom Austrazije (SI Francuska i SZNjemaka) a 687. je postao majordom Neustrije te je ovladao itavom dravom. Zanimalo ga je pokrtavanjegermanskih pogana koji su ugroavali istone granice, to su bili Frizi, narod na sjeveru koji se bavio gusarstvom.Stvorio je temelje suradnje sa Crkvom jer je bio uvjeren da Frige ne moe pokoriti ukoliko ih ne pokrsti. Umro je714. a naslijedio ga je nezakoniti sin Karlo Martel(eki) te 717. pokorio pobunjenu Neustriju. Ponovo je pokorioAustriju Bavarsku i vapsku te obranio zemlju od muslimana 732. kod Poitiersa. Poticao je djelovanje misionara ireformatora.

Najvaniji od misionara bio je Anglosas Winfrith kojemu je monako ime bilo Bonifacije. Zadatak mu je bioreformirati franaki crkvu i podvrgnuti je sredinjoj vlasti u Rimu. Posjekao je Odinov hrast nedaleko Fritzlara i odtog drveta sagradio kapelicu te je promaknut iz biskupa u nadbiskupa.

Protjerao je irske redovnike jer se nisu htjeli prilagoditi nj zahtjevima, doveo benediktince koji su osnovalisamostan Fuldu, bavio se iskvarenim franakim klerom i napokon je rimsko vrhovnitvo prihvaeno. Opet se vratiopokrtavanju pa su ga ubili 754/5. poganski Frizi.

Stalna pomo koju su Karlo i njegovi sinovi davali Bonifaciju dovela je do toga da je Crkva dozvoljavalaupotrebu svoje imovine za sekularne namjene. Tako je oduzeo Crkvi zemlju i raspodijelio je svojim ljudima da bipodigao dovoljan broj konjanika za obranu od muslimana. Crkva je nominalno ostala vlasnik zemlje i primala rentu.

Kada je Karlo Martel umro 741. godine naslijedila su ga dva sina - Pipin Mali i Karloman. Oni su kaomajordomi vladali, a krunu dali nasljedniku merovinke loze Hilderiku ije je ime davalo legitimnu vlast stvarnimvladarima. Kada su skrili pobunu treeg brata Karloman se povukao u samostan. Hilderik je svrgnut, obrijan i

poslan u samostan. Pipin je postao franaki kralj, prvi iz dinastije Karolinga.

Pipin Mali i Karlo VelikiBliske veze papinstva i Franakog Kraljevstva prerasle su nakon Pipinove krunidbe u politiki savez.Godine 751. Langobardi su osvojili Ravennu ime je nestao Ravennski egzarhat pa su Langobardi zaprijetili

samom Rimu. Papa Stjepan II. je 754. otiao u Franaku kako bi od Pipina zatraio pomo. Pomazao je kraljevskuobitelj poput kraljeva iz Izraela, zabranio Francima uz prijetnju ekskomunikacije izaberu kralja iz druge dinastije tePipinu i sinovima podario titule rimskih patricija. Slijedi glasovita Pipinova donacija kljuevi gradova koje suLangobardi osvojili su sveano odneseni u Rim i stavljeni na grob Sv. Petra kao dar. Istjerao je 759. Saracene izNarbonne, podvrgnuo Akvitaniju, Sasku u pohodima 753. i 758. godine.

Pipin je umro 768. godine a naslijedili su ga Karlo i Karloman koji su podijelili Kraljevstvo. Karloman jenakon dvije godine tajanstveno umro, a Karlova drava dosegnula vrhunac i zaposjela teritorij od Sjevernog morado Sredozemlja i od Pirineja do Panonije.

Crkva ga je kanonizirala te mu se pripisuje sreivanje kranskih poslova s abasidskim kalifom uJeruzalemu i Svetoj Zemlji. Njegov pokuaj stvaranja dinastikog braka s bizantskom caricom Irenom 802. godinebit e simbol nedostignutog jedinstva Zapada i Istoka Europe. Pipinova udovica je Karla Velikog oenilaDeziderijevom keri, no on je izazvao Karlov bijes kada je zauzeo gradove koji su otprije pripadali Pipinu i ugostio

7


8/36

Karlomanovu udovicu koja se nadala ostavtini. Karlo je u dva pohoda svladao sjevernu Italiju, poslao Deziderija usamostan te se 774. proglasio kraljem Franaka i Langobarda.

Najvei Karlov osvajaki pohod bilo je pokoravanje Sasa na dijelu SZ Njemake. Rat je trajao od 722. do804. Sasi su redovito krili prisege vjernosti i dizali nove ustanke te protjerivali katolike misionare. Karlo je 785.objavio Kapitular o saskim krajevima u kojem se predviene najstroe kazne za svaki pokuaj neposlunosti. Zakon

je ublaen kada su Sasi odvratili na nj nizom ustanaka. Karlo 788. poveo vojsku niz Dunav i smijenio bavarskogvojvodu Tasila, pobijedio Avare izmeu 791. i 796. god te osvojio nj prijestolnicu Ring, 799. godine franaki odreddospio do Trsata. Istonu granicu protegnuo od Baltika do Jadrana te du nje osnivao niz teritorija s posebnomvojnikom organizacijom-marke iliti markgrofovije.

Kada je 750. propao Omejadski Kalifat u Damasku jedini preivjeli aln obitelji Abd-el-Rahman, pobjegao u

Kordobu gdje je vladao kao emir; Karlo je elio zauzeti prostor od rijeke Ebro do Pirineja ali je pohod propao 778.,odredi su se povukli a napali i unitili su ih kranski Baski. Otada je njegova politika strogo defenzivna pa jeosvojio 801. Barcelonu da bi si osigurao dovoljno iroko podruje za organizaciju marke.Na Boi 800-te okrunio ga je Leon III. u crkvi Sv. Petra u Rimu, Karlo kao nije znao da e se to dogoditi. TeoretskiLeon III. nije imao nikakvog prava da nekog uvede u carsko dostojanstvo, a ni Karlo da takvu ast prihvati, ako sepri tome ne rauna falsificirani dokument tzv. Konstantinova darovnica po kojoj je car Konstantin preseliviprijestolnicu iz Rima iz Carigrada prepustio papinstvu svjetovnu vlast na Zapadu.

Krunidba Karla Velikog je pogodila interese Bizantskog Carstva koje je Karlovo uzdizanje u carskodostojanstvo smatralo uzurpacijom. Potkraj 800-te dolo je do toga da otada postoje dva carstva. Razlaz Istoka iZapada koji se davno nagovjetavao i koji se jasno iskazao u vrijeme ikonoklastike krize doao je do izraza i upolitikoj sferi. Kranski se svijet raspao na dva dijela i u kulturnom i u jezinom i u etnikom smislu.

U Aachenu 812. godine sklopljen mirovni ugovor izmeu Franakog i Bizantskog Carstva, po kojem jeBizantu priznato vrhovnitvo nad podrujem Venecije i primorskim dijelovima Dalmacije, a Karlu je zauzvratpriznata carska titula, ali samo kao cara Franaka ne i zapadnorimskoga. Drava mu je stvorena na snazi kopnene

vojske, on ima tri funkcije: zapovijeda vojskom, vrhovni je sudac i titi tvrtku, nije se smatralo da ima apsolutnuvlast. Najvie se pribliio carskoj legislaturi sudskim reformama i izvanrednim mjerama kao kapitulari: niz odlukacarskim slubenicima, a to su bili: komornik (dvor i carska blagajna), seneal/majordom (hrana i posjedi zaproizvodnju), peharnik (podrum i vinogradi), maral/konstabl ( tale i vlast nad vojskom), kapelan/kancelar(skriptorij). Zastupnici sredinje vlasti u pokrajinama su grofovi, imaju sudsku, vojnu, financijsku i drugu izvrnuvlast.

Uzdu granica vea podruja povjeravaju se markgrofovima ili vojvodama, to su bili franaki plemii koji sudobivali uz posjed i dio prihoda s posjeda.Slao je laike i klerike kao inspektore (missi ili missi dominici) u pokrajine prema kapitularu iz 802. godine. Carstvo jebilo podijeljeno na administrativne jedinice u koje su svake godine slani po dvojica missi, jedan laik i jedan klerik.

Tako je car pomou missi mogao ostvarivati vlast nad grofovima.Postupno se obveza odlaska svakog slobodnjaka u vojsku pretvorila u obvezu odlaska samo bogatih

zemljoposjednika jer siromasi nisu mogli naputati imanja (slali su u poetku samo jednog predstavnika) a onda suse oni povezali sa grofovima zbog zatite i tako je stvorena privatna konjanika pratnja te se s vremenom dajudozvole svima da u vojsku dolaze u odredu koji predvodi njihov gospodar. Financiranje konjice je rijeeno na raunCrkve: Karlo daje svojim najpouzdanijim sljedbenicima crkvene zemlje kao beneficije na doivotno uivanje tj. kaonagradu za slubu. U drugoj polovici 8. st., svi velikodostojnici sebi osiguravaju odred vjernih konjanika.

Scabini - posebni suci koji odreuju koji zakon valja primijeniti u odreenom sluaju. Sudovanje i vojska sezasnivaju na besplatnom radu pojedinca Neposrednim rekvizicijama odravaju se javni radovi, smjetanje inovnikai prijevoz ljudi i robe a posredni poraz plaali su pokoreni narodi dok je opi porez plaan u vidu dara ili priloga odvelikodostojnika koji ga je pak dobio od seljaka. Velik dio Karlovih prihoda ostvarivao se na njegovim vlastitimposjedima jer je on bio najvei zemljoposjednik, ova strana careve aktivnosti poznata je iz njegova Kapitularima oselima.

Izbori biskupa bili su pod carevom kontrolom, Crkva je imala velike koristi od careve dodjele posjeda.Vladar bi im, jo od vremena Merovinga, jamio i imunitet od grofova ili druge svjetovne vlasti. Do 9. stoljeaprelati su tako postali i pravi posjednici.

Trgovina je bila u opadanju, ivjelo se samo od poljoprivrede. Postojala su dva sloja 1)zemljoposjednici-crkveni ili laiki, 2)neslobodno ili poluslobodno seljatvo. Nije bilo mjesta za trgovce koji obino ive u gradovima;trgovina se svela na sitne poslove na seoskoj trnici. Svaka regija je imala vlastiti novac to je pokazatelj da jestanovnitvo prisiljeno vriti male transakcije na malom prostoru jer je kronino siromano. Pristizali su lutajuitrgovci sa Istoka zvani Sirijci koji donose samo luksuzne proizvode koje kupuju samo iznimno bogati. Karlovovrijeme nije donijelo nikakav ekonomski boljitak.

Karolinka renesansaKarlo je zasluan za poticanje obnove i razvoja nauavanja i uenosti to se u historiografiji naziva

karolinka renesansa. Poticaj za takvu obnovu stigao je s britanskih otoka. Italija je jo od vremena pape Grgura I.padala u sve dublju krizu, panjolsku su osvojili muslimani, a samo je meu Ircima i Anglosasima vladala latinskauenost. U Franaku su kasnije krenuli glasoviti misionari sv. Kolumban i sv. Bonifacije.

Kulturna dekadencija bila je na vrhu u merovinko doba, odnos crkvenih otaca prema uenosti bio jepragmatian, oni su inzistirali na mistinosti, potrebi vjerovanja, preobraenju poganih i irenju istine o Kristovojobjavi.

Benediktinski samostan nije bio obrazovna institucija, jer se u njemu vodio vjerski ivot i povezivao sa

svakodnevnim poslovima.Svjetovno sveenstvo je bilo preputeno samo sebi a biskupi su bili svjetovnjaci i neznalice. Oni izuzetnisveenici poput Bonifacija troili su energiju pokrtavajui poganske zemlje. Karlo je elio iskorijeniti postojee

8


9/36

stanje. Stvorio je poznatu kolu u palai te je iz Nortumbrije doveo Alkuina da joj bude na elu. U Aachenu jeprivukao uitelje sa svih strana: Anglosase, Irce, Italike, Hispance te Franke iz Franake i Germanije. Alkuinova djelanisu predstavljala nita posebno sastojala su se uglavnom od dijaloga o slobodnim vjetinama i komentara Biblije.Drugi istaknuti uenjak bio je Einhard, autor ivotopisa Karla Velikog. Einhard se izdvajao iz okoline idejom da jeliteratura neto vie od praktine potrebe za irenjem vjere. Za nas je najznaajniji Ivan Skot Eri(u)gena, Irac kojisredinom 90. stoljea stie u Franaku. Glavno djelo O podjeli prirode pisano je u obliku dijaloga te ujedinjujeneoplatonistika i kranska shvaanja u jedan filozofsko-teoloko sustav.

Za karolinke epohe utemeljen je i suvremeni sustav pisanja. Pisalo se manjim slovima i stiskalo ih jedno uzdrugo, sve je ira uporaba minuskule. U 8. stoljeu postoji nekoliko vrsto oblikovanih minuskula: irska, vizigotska ibeneventana.

Izvan uskog polja latinske naobrazbe karolinka renesansa nije postojala. Knjievnost na narodnom jezikujo nije stvorena osim u obliku junakih pjesama koje su pjevali putujui svirai. Poslije tzv. lijepih umjetnosti,sauvan je samo jedan vaan karolinki spomenik - izuzetno lijepa bazilika koju je Karlo sagradio u Aachenu.

Razlika izmeu autohtonog rimskoga i novodoseljenog barbarskog (germanskog i slavenskog) stanovnitvaje nestala. Stare plemenske zakone zamijenili su carski kapitulari. Crkva je znaajno ojaala pokrtavanjem.

Pomorska sila Sredozemlja: VenecijaVenecija je jedina nastala u vrijeme kada je zapadno-rimsko carstvo nestajalo ili je ve nestalo.

Stanovnitvo joj je bilo sa dolina rijeke Po koji su se doselili nakon prodora Huna u Italiju polovinom 5. stoljea, te sepoveavalo dolaskom Langobarda 568. godine.

Prvi izabrani dud bio je Orso, izabran 727. kao simbol otpora bizantskom suverenitetu. Njega su naslijedilibizantski slubenici sve do 751. kada je nestao Ravenski egzarhat.

Poetkom 9. stoljea dud Odelerije, njegov brata Beato sklopili su savez s Francima i stavili se podvrhovnitvo talijanskog kralja Pipina kako bi izmaknuli bizantskom suverenitetu. Iako je franako-bizantski

sporazum iz 812. godine jamio Veneciji politiku i pravnu neovisnost o Franakom Carstvu, on nije potvrdiostvarnu vlast Bizantskog Carstva.

Venecija jaa do kraja 11. stoljea kao neovisna republika, te zaposjeda podruja na istono-jadranskojobali i du pomorskog puta prema Istoku, pa i na Levantu.

V. PROPAST KAROLINKOG CARSTVANasljednici Karla Velikog

Nakon Karlove smrti, Carstvo je bilo suoeno s tekim problemima. Muslimanska osvajanja uinila suplovidbu Sredozemljem opasnom, te bitno smanjile dotok robe s Istoka, koja je dodatno smanjila trgovinu robe naZapadu. Veleposjednici su bili protiv jaanja sredinje vlasti, a itava vlast je bila ovisna o njihovoj podrci. Oni sunadzirali sudove, bili prevladavajui element u vojsci, te je iz tog sloja dolazila veinom grofova i biskupa. Mogrofova se morala posebno nadzirati, jer su vrili pritisak na careve izaslanike te ih je samo snaan vladar mogaokontrolirati. Navedeni problemi, zajedno sa dezintegracijom Carstva, odnosno anarhijom koja je svela na lokalnu iliu najboljem sluaju na regionalnu razinu vlasti nije se dala zaustaviti, a novi val barbara je dodatno oteaofunkcioniranje sredinje vlasti.

Ludovik Poboni je bio Karlov nasljednik. Za oeva vladanja je postao kralj Akvitanije. Kad je doao naprijestolje, otpustio je sve oeve savjetnike koji su vodili nemoralan ivot te je tako u samom poetku neki monicise udaljili od njega. Bio je to zaetak opozicije sredinjoj vlasti. Ludovika je zacario papa te tako promicao tezu daCrkva izabire, postavlja i svrgava careve; dok je Karlova namjera bila da se sam okruni za cara, elei da se odupretakvom stavu.

Ludovikovo preveliko uvaavanje Crkve je oslabilo njegov carski autoritet, ali su glavni problemi uruavanjabili u obitelji. Naime, Ludovik je pokuavao odabrati svog nasljednika tako da nitko ne bude nezadovoljan. Ludovik

je imao tri sina Lotara, Pipina i Ludviga. Pokuao je svakom sinu odijeliti dio kraljevstva, ali tako da to ipak budejedinstveno Carstvo. Pipin je dobio Akvitaniju, a Ludvig Bavarsku, dok je Lotara kao najstarijeg sina proglasiosuvladarom. Lotar je trebao biti car te je bilo predvieno da on nadgleda vladavinu svoje brae. Prvi koji je bionezadovoljan takvom odlukom je bio Bernard, Ludovikov neak i Karlov unuk, ali je njegova pobuna bila brzouguena.

Nakon suprugine smrti, Ludovik se oenio Juditom koja mu je ubrzo rodila sina Karla, te je molila cara da injemu podari dio zemlje. Razmirice su rasle i zbog nezadovoljstva odabira Lotara unutar obitelji te su svaeprerasle u graanske ratove. Za vrijeme tih nesuglasica jaalo je plemstvo. Nakon Pipinove smrti, Ludovik seobratio Lotaru, poto je drao Ludviga u nemilosti, te mu ponudio ispriku i polovicu kraljevstva ukoliko bi zatitiomlaeg Karla i pomogao mu da zadri drugu polovicu. Lotar je prihvatio ponudu.

Nakon Ludovikove smrti, Lotar je zahtijevao vlast nad cijelim kraljevstvom pozivajui se na sporazum iz817. koji mu je jamio titulu cara. Karlo (elavi) mu se suprotstavio i povezao se sa polubratom, LudvigomBavarskim. Tako je poeo rat trojice brae. Plemstvo je imalo namjeru izvui to vie ustupaka, ali ne dopustitipobjedu ni s jedne strane. Jedina velika bitka, ona u Fonteoy-de-Puisaye 841. godine, zavrila je bez pobjednikaiako su obje strane potom davale umnogome pretjerane informacije o protivnikim gubicima, ali nema potvrde dase radilo o tolikim rtvama.

Ubrzo nakon te bitke, Karlo i Ludvig su se razili ali su shvatili da su odvojeni nemoni protiv Lotara. 842.godine u Strasbourgu su obnovili savez. Dali su jedan drugom javni govorni zavjet, na francuskom i njemakom.

Zajednika zakletva je prisilila Lotara da se povue u Italiju, a potom da se dogovori s braom. 843. braasu potpisala sporazum u Verdunu Lotar je zadrao carski naslov, podruje od ua Rajne u Sjeverno more sve do

Rima na jugu, na zapadu do Rhone i Rajne na istoku; Ludvig Bavarski (Njemaki) je dobio gotovo sve zemlje istonood Rajne; a Karlo elavi zapadni dio nekadanje drave.

9


10/36

Lotarevo je Kraljevstvo bilo slabo, pa ga je podjela meu sinovima ubrzo dovela do propasti. 855. jepodijelio Kraljevstvo izmeu svoja tri sina: najstariji Ludovik II. je dobio Italiju i carsku titulu (ali za vrijeme njegovevladavine, naslov je izgubio svaku faktinu vrijednost); Karlo je dobio podruje izmeu Alpe i rijeke Rhone (podrujekoje e kasnije postati kraljevstvo Burgundije); dok je Lotar dobio sjevernije zemlje (Lotarevo Kraljevstvo,Lotaringija ili Lorraine). Sporazumom 870. u Mersenu, kraljevstvo je podijeljeno izmeu Karla . i Ludvig Nj. Nakonsmrti cara Ludovika II., Karlo . i Ludvig Nj. su se opet poeli natezati, ali je Karlo prvi stigao do Rima i tamo seokrunio na Boi 875. te se vratio u svoju Francusku ostavivi Italiju njenoj sudbini.

Do 884. godine, bila su samo dva legitimna nasljednika Karla elavog i Ludviga Njemakog: Karlo Debeli -sin Ludvika Nj., te Karlo Bezazleni unuk Karla elavog. Karlo Debeli je ve imao titulu njemakog kralja kad ga jeplemstvo odluilo prihvatiti za svog vladara, te je za cara bio okrunjen 881., a svrgnut 887. godine. Plemstvo koje

je tada bilo veoma mono, stvorilo je nove kraljevske dinastije, jer je loza Karolinga izumrla s Debelim.

Nove barbarske provaleFranako plemstvo je za razliku od kranskih ideala, koji su stalno napominjali jedinstvo, bili veoma

nelojalni. Crkva je bila zgroena svim tim razmiricama i graanskim ratovima jer nije mogla funkcionirati naprostoru koji je bio razdijeljen. Crkva se estoko borila za jedinstvo. Poticali su Karolinge da se zavjetuju kako evladati u miru. Crkva nije mogla napustiti Karolinge, jer s druge strane feudalci nisu imali uope razumijevanja za

jedinstvo velike drave.Moda bi i Carstvo i dulje potrajalo da nije bilo barbarskih provala. Poele su u prvim desetljeima 9. st. i

trajale vie od stotinu godina. Barbari su ponajprije bili zainteresirani za pljaku, a potom za naseljavanje. Zbognjihove brzine, Karolinzi su bili bespomoni. Zatita se osnovala na lokalnoj obrani od monika koji su titili svojeposjede te tako stvarali temelje za feudalne posjede u 10. st. koji su nastali nakon barbarskih napada.

Novi su barbarski napadai bili Vikinzi/Normani, Saraceni te Maari. Svaki od njih su napadali Europu sdruge strane. Opustoili su svaku regiju od Britanskih otoka do Sicilije pa od Biskajskog zaljeva do Crnog mora.

Saraceni u rimsko doba je oznaavalo jedno od semitskih plemena na Sinaju, kasnije za Arape iislamizirane narode Sredozemlja. Stigli su prvi, najdulje su napadali ali uinili najmanje tete. Stizali su ponajprije izsjeverne Afrike, manje iz panjolske. Za razliku od Saracena iz panjolske, oni iz Afrike su predstavljali veuopasnost. Bili su vrlo sposobni pomorci, opasni gusari. Osvojili su Siciliju, Sardiniju, Korziku, gradove na Apeninskompoluotoku. Nikada nisu osvojili dosta teritorija da bi mogli osnovati dravu u Italiji. Karolinzi ih nikada nisu mogliposve istjerati iz zemlje.

Vikinzi ili Normani jedan narod, ali su imena razliitog postanka (nortmann znalo se samo da dolazepreko mora, sa sjevera; vikingr staronorveki gusar). [u historiografiji: VIKING = napada koji samo pljaka,NORMAN = kada pljakai se poinju trajno naseljavati] Za razliku od Saracena, poinili su vie tete na veimpodrujima. Napadali su svaku europsku zemlju od panjolske do Rusije, ali su najvie razarali na Britanskimotocima i u Francuskoj te su miroljubivo naselili Island, Grenland pa ak i osnovali privremenu koloniju (nadananjem Grenlandu).

Maari nomadi uralo-altajskog podrijetla, prisiljeni da odu iz svoje postojbine zbog vojnog poreza.Sposobni konjanici , estoki ratnici i nemilosrdni protivnicihahaha Pljakali su u Moravskoj, Austriji pa sve do

njemakih granica. 905. su sruili Velikomoravsku kneevinu te porazili teku njemaku vojsku.Oko 1000. godine, situacija se u Europi potpuno stabilizirala. Novi drutveni tip organizacije feudalizam je stvoren tijekom perioda nereda i nestabilnosti.

Novi narodi u srednjoj, istonoj Europi: Rusi, esi i PoljaciHazari je bio savez nomadskih turskih i iranskih plemena na podruju sjevernog Kavkaza koji se ubrzo irio

na sjeverno, zapadno i juno podruje. Nakon poraza od Avara na Kavkazu, sredite im se preselilo u Itil na Volgi.Rusija je ve u 9. st. bila zemlja gradova-drava, odnosno kneevina, od kojih je svakom od njih vladao

varjaki ili slavenski vojskovoa s titulom kneza. Prvi od takvih vladara je bio Rjurik. Sve su kneevine bilepovezane do kraja stoljea u labavi savez pod vodstvom kijevskog kneza. Vaan trgovaki put je iao od Kaspijskog

jezera i Crnog mora preko Rusije sve do Baltika. Ruski su knezovi izvlaili korist iz trgovine te su u 9. st. opustoiliCarigrad. Od tog vremena se poeo iriti bizantski utjecaj u Rusiji, osobito pomou kranstva. Pokrtenje Rusa injihovo uvoenje u bizantsku sferu utjecaja bilo je najbolje i najsigurnije sredstvo da se otkloni opasnost za samoBizantsko Carstvo.

Rjurikovi nasljednici vladali su Rusijom sve do kraja 16. st. Za vrijeme Rjurikovog nasljednika, Olega, Kijevje postao sredite Olegove vlasti pa od tada se drava moe zvati Kijevska Rusija. Vrhunac moi, Kijevska Rusija jedosegla za vrijeme Vladimira, kraj 10. i poetak 11. st. Uspostavio je vrstu dravnu hijerarhiju.

Vladimir je pokuao stvoriti jedinstvenu pogansku hijerarhiju od plemenskih boanstava slavenskih ineslavenskih naroda sa svog podruja. Napravio je i panteon u Kijevu posveen poganskom bogu Perunu, ali je ipaknakon sporazuma s Bizantom 989. pozvao carigradskog patrijarha da uspostavi episkopiju, te samim tim inom jepoelo intenzivno pokrtavanje.

Vladimirov nasljednik, Jaroslav Mudri, prodro je u baltike zemlje, porazio Peenege. U njegovo doba jenastao je najstariji zakonik Ruska pravda, zapravo kodificirano obiajno pravo. Jaroslavovu vladavinu su obiljeili imnogobrojni sukobi sa braom, kojih je sveukupno bilo 12, koji su imali svoje interese. Sve je to vodilonejedinstvenoj dravi koja je jo vie bila ugroena prodorom Polovaca (Kumana) koji su opustoili june krajeve ikidali prometne i trgovake veze Kijeva s Crnim morem. Godine 1097. predstavnici najvanijih oblasnih gospodaradogovorili su u Ljubeu podjelu nekadanje Kijevske Drave.

Na prostoru srednje Europe, u prvoj polovici 7. st., postojala je Samova Drava, koja je potpala od kraja 8.

st. pod franaku dravu Karla Velikog. Slabljenjem Franakog Carstva, stvara se Velikomoravska kneevina iji jenajvaniji vladar bio Rastislav za ije je vladavine dolo do masivnog pokrtavanja.

10


11/36

eka je od 10. st. bila u posebnim odnosima s Svetom Rimskom Carstvu. Knez Vclav je potovan kaozatitnik ekog naroda i drave. Ubio ga i naslijedio brat Boleslav II.

Borbe izmeu Boleslavljevih nasljednika znaajno su umanjile snagu drave i njezin opseg. Boleslavljevunuk Bretislav je privremeno proirio vlast na podruju dananje zapadne Slovake te je osvojio i Moravsku, dioPoljske i lesku. Njemako-rimski car ga je prisilio da prizna njegovu vrhovnu vlast. Prije smrti, Bretislav jeustanovio seniorat, prema kojemu ima vladati najstariji lan Pemyslove porodice. Libua Pemysla slovi zaosnivaicu Praga.

U sjevernijim krajevima, na podruju dananje Poljske, u ranom srednjem vijeku nalazila su se razliitaslavenska plemena. Pleme Poljana, koje je nastavalo sredinje podruje oko rijeke Warte, dalo je ime itavomprostoru i stvorilo dravu.

Kako su dijelovi Poljske doli pod vlast velikomoravskog kneza, tako se do kraja 9. st. poelo iritikranstvo.Na vlast je doao Siemomyslovljev (jedan od legendarnih osnivaa dinastije, koja je ujedinila zemlje kasnije

poznate kao Velika Poljska) sin Mieszko, koji je poeo iriti granice do Baltika. Time je praktiki postao osniva prvepoljske dinastije. Za vrijeme njegovog nasljednika, sina Boleslava I. Hrabrog, Poljska je proglaena neovisnom odvlasti njemakog cara.

to je feudalizam?Feudalizam u uem, prvotnom i pravom smislu rijei oznaava feudalno-vazalske veze, odnosno, drutveni

sustav obveza i prava zasnovan na posjedovanju zemlje i osobnim odnosima u kojima zemlju vazali dre kao leno(imanje) dobiven od gospodara (seniora).

U irem smislu, pojam obuhvaa feudalno drutvo, sustav ekonomske, drutvene i politike organizacijezasnovan na vezama ovjeka prema ovjeku, u kojoj jedan sloj specijaliziranih ratnika feudalne gospode podinjenih jedni drugima hijerarhijom veza zavisnosti, gospodari seljakom masom koja obrauje zemlju i stvara

im uvjete ivota.Feudalno drutvo se uglavnom razvijalo u autarkinoj (nezavisnoj) poljoprivrednoj ekonomiji, odnosno

karakteristino je za one tipove drutava gdje je poljoprivreda dominantan tip privreivanja. Jo jedan aspektfeudalizma je lenski i seniorski sustav i kojem seniori nad neslobodnim seljatvom imaju niz razliitih policijskih,sudskih, poreznih i drugih prava.

Razvoj europskog feudalizma poinje u doba prvih Karolinga u 8. st., povezivanjem dodjele lena i uspostaveosobnih vazalsko-seniorskih odnosa. Stvaranje feudalizma prema konkretnim dogaajima: car Karlo elavi izjavio je843. da su careve dunosti prema velikaima obavezna protuusluga za vjernost vazala; godine 859., u jednomdokumentu, vazalske su obveze definirane kao savjet i pomo. Kao je karolinka mo slabila prema kraju 9. st.,tako su lokalni monici postajali neovisni.

Vazal je slobodan ovjekkoji svojevoljno stupa u odnos prema drugom slobodnom ovjeku, senioru. Senior ivazal su spojeni vazalskim ugovorom. Prema tom ugovoru, vazal je duan svom senioru consilium obvezasudjelovanja na skupovima koje saziva te auxilium pomo (vojna ili financijska). Zauzvrat je senior duan svomvazalu pruiti pomo.

Vlasnitvo ima najee dva nosioca: vrhovnog (osvojili zemlju i nisu u neposrednom odnosu sa zemljom) ikoristovnog (oni koji obrauju zemlju - vazali) vlasnika. Isto tako postoje dvije vrste zemljita: alodijalno (zemljitakoja feudalac zadrava za sebe, obraujui ih snagom svojih kmetova) te zemljita to ih feudalac ustupakmetovima na obradu, tako da na posjedu feudalaca postoji vei ili manji broj kmetskih selita. Kmetovi seobvezuju da e kao naplatu na ustupljenu zemlju davati svom gospodaru feudalnu rentu i to u tri oblika: radna,naturalna i novana.

U zapadnoeuropskom tipu feudalizma cijela drutvena zgrada ima oblik piramide: na vrhu je glavni vlasnik(vrhovni senior odnosno kralj), slijede njegovi vazali koji imaju svoje vazale . ta se hijerarhija nastavlja prema dolje,te je vii vazal senior nieg. Cijela feudalna piramida poiva na kmetovima kao osnovnim proizvoaima.

Patrimonijalni tip jest tip feudalne drave koji se nije dugo odrao jer feudalci, poto su ojaali, nastoje dase to vie emancipiraju od kraljevske vlasti i da sami sudjeluju u vladanju. Taj se proces odvijao u nekim zemljamai pomou fiktivnog pojma krune (eka, Poljska, Hrvatska i Ugarska), koja postaje imaginarni nosilac suvereniteta.

Feudalizam u prvotnom znaenju rijei, od 14. st. vie nije najznaajnija politika i drutvena pojava. UEngleskoj se ukida u 16. st., u Francuskoj 1789., u Rusiji 1861., dok u Hrvatskoj 1848. kada se ukida kmetski odnos

kao posljednji ouvani element feudalizma.

Selo u ranom srednjem vijekuOsnovna proizvodna jedinica u srednjovjekovnom drutvu bilo je selo, odnosno seoska opina, a ne leno.

Kako su zemljoposjednici postali dio feudalnog sustava, morali su sve vie vremena potroiti na politiku iratovodstvo, pa u naelo vie nisu mogli nadgledati proizvodnju na svojim imanjima, stoga su seljaci primoranivoditi brigu sami o sebi.

Srednjovjekovno selo je bilo suvie mala zajednica da bi teilo prema stvarnoj samodostatnosti. Ono je bilovrlo konzervativno i krajnje neefikasno. Proizvodilo je dovoljno hrane za svoje potrebe, ali u doba epidemija i ratovai to je bilo neostvarivo.

Sve obradive estice bile su podijeljene na nekoliko otvorenih polja, a svaki je seljak na svakom poljuobraivao esticu zemlje. Feudalni gospodar je takoer imao traku zemlje na svakom polju, kao i seljak. Takoustrojeni sustav obraivanja zemlje nije samo olakavao i pojednostavljivao sam posao, ve je davao mogunostsvima da osiguraju dovoljno ita za preivljavanje, jer nitko nije imao monopol na dobru zemlju.

Poto gnojiva gotovo da nije bilo, nedostatak marvene stoke umnogome je onemoguavao kvalitetnuobradu zemlje. Jedini nain da se sprijei iscrpljivanje zemlje, bilo je ostaviti na ugaru. U sjevernim dijelovimaEurope postupno je razvijen tropoljni sustav.

11


12/36

Kako nije bilo znanja o najosnovnijim naelima higijene, bunari su se zagadili, pile se i movarne vode. Vodaje bila opasna za pie, ali vino i pivo Mnogi su izraavali nezadovoljstvo ako ne bi dobili dnevnu dozu vina ili piva.U godinama pothranjenosti i gladi, proizvodnja piva bila je zabranjena kako bi se ouvale zalihe itarica, ali to nijeuvijek bilo lako provesti.

Selo je moralo uzdravati ne samo seljane, ve i vie slojeve koji su se brinuli za njegovu duhovnu ipolitiku dobrobit. Tijekom karolinkog razdoblja, crkvena desetina je bila obavezna; svaki seljak je morao davatiCrkvi 10% svojih prihoda u kulturama i stonoj proizvodnji. esto se znalo dogoditi da je senior preuzeo pravosakupljanja cijele ili dijela desetine koja je trebala ii nekoj upi, a to se pravo moglo ak prenositi na nekog odnjegovih vazala kao leno.

Seljaci su bili obavezni da odreen broj dana rade na seniorovoj zemlji i da se brinu o njegovoj stoci. Kako

je u principu senior bio vlasnik sve seoske zemlje, vlasniku je nakon tih radova svaki seljak trebao platiti za kuu iza zemlju koju je obraivao. Visina poreza je ovisila o statusu seljaka.Osim nameta na zemlju, gospodar je mogao traiti i udio iz eventualnog seljakova prihoda na tritu ili

njegove imovine. Slobodnjaci su obino, ali ne i uvijek, bili izuzeti iz ovog nameta, ali su neslobodni i poluslobodnibili prisiljeni plaati visoke postotke.

Gospodar je u selu imao i neke monopole. Posjedovao je mlin, penicu te u junim dijelovima i tijesak zagroe. Valja naglasiti da je prihod koji je gospodar dobivao iz sela u ranom srednjem vijeku u cijeloj Europi biogotovo u potpunosti u naturi. Mogue je bilo da selo ima vie gospodara. Nasljedna prava, namjerni potezivrhovnog vladara mogli su dovesti do podjele na vie vlasnika.

Na nekim podrujima, osobito u junim dijelovima kontinenta, i dalje su egzistirali mali, samostalni posjedi.Ponegdje je stanovnitvo ivjelo u malim selima koja su bila samodostatna.

Crkva u feudalno dobaPropadanje Karolinkog Carstva vodilo je sve oiglednijem poveanju moi i prestia Crkve u drutvu. Crkva

je bila jedina koja se zalagala za mir, red i jedinstvo krana. Crkva je preuzela politiko vodstvo na Zapadu. Kler jebio promicatelj pokreta koji su za cilj imali ouvanje Carstva i zaustavljanje feudalnih ratova. Biskupi su zahtijevalipravo da sude i da kanjavaju svjetovne vladare, pa su to i u nekim sluajevima i inili.

Kada se Carstvo raspalo, biskupi su ostali podvrgnuti razliitim vladarima, pa im je bilo vrlo teko ujedinitise da bi djelovali u zajednikom cilju i interesu. Mo nadbiskupa se u to vrijeme poveala, a oni su nastojalikontrolirati i disciplinirati biskupe. Mnogi su biskupi smatrali da se moraju podvrgnuti papinu autoritetu, to nije bilo

jednostavno jer je papa bio daleko.Glasoviti falsifikat, zbirka Pseudo-Izidorove Dekretalije (sastavljene sredinom 9. st.), je pomogao Crkvi da se

rijei svjetovnog tutorstva svjetovnjaka. U njoj je bilo mnogo originalnih papinskih pisama i mnogo autentinihkanonskih odredbi izglasanih na razliitim crkvenim koncilima, ali kako u dokumentima nije bilo presedana koji biopravdali i podrali tadanju politiku Crkve, nepoznati kompilator nije oklijevao dodati krivotvorene tekstove.

Tijekom srednjeg vijeka ova se zbirka izvora smatrala autentinom.Papa Nikola I. je bio plemikog podrijetla, velikih sposobnosti; pokuavao je nametnuti svoj autoritet jakim

laicima i klericima. Prvi je sukob imao s Bizantskim Carstvom poznatim kao Focijeva shizma. (Car Mihael II. stavio je

na mjesto carigradskog patrijarha Focija a pritom smijenio dotadanjeg Ignacija. Oba pretendenta su trailapravorijek od pape. Nikola je poslao izaslanike da ispitaju sluaj, ali su bili podmieni od Focija. Papa je otpustioizaslanike, a Fociju naredio da ode s patrijarijske stolice. Focije je papu ekskomunicirao i optuio Rimsku crkve zaherezu. Novi car, Bazilije I. je smijenio Focija i vratio Ignacija.)

Raspad Karolinkog Carstva izolirao je Italiju od sjevernih dijelova nekadanje zajednike drave. Sin caraLotara, Ludovik II. bio je posljednji vladar koji je imao stvarnu vlast na Apeninskom poluotoku. Nakon njegove smrtistvarna vlast je prela u ruke franakih grofova i markiza na sjeveru zemlje i langobardskih vojvoda u srednjojItaliji. Bizant je drao june krajeve, ali nije elio imati jakog susjeda, ve je gotovo podravao protivnike kraljevskevlasti. Talijanski velikai nisu potivali papinstvo, nego su ak uzimali Crkvi zemlju i nisu se libili krenuti na Rim.Papa Ivan VIII. je pozvao Karla Debelog da intervenira, ali nakon to je dobio svoju krunu otiao je iz Italije. Na krajusu pape morale sklopiti savez s nekom od lokalnih frakcija.

Izvan Italije malo se znalo o toj degradaciji papinstva te je kranski Zapad i dalje potivao nasljednika sv.Petra. Od 10. st. Crkva je prestala funkcionirati kao administrativna cjelina.

Crkva je shvatila da ne moe nadzirati svoju zemlju bez zatite feudalne vojske, stoga su crkvenidostojanstvenici organizirali skupine naoruanih vazala, kojima su vrlo brzo poeli dijeliti lena. Crkva je imenovalaljude advokate koji bi obavljali za njih laike dunosti.

Od karolinkog doba kler je obavljao mnoge javne dunosti te je feudalcima bilo potrebno da budu nanjihovoj strani.

VI. MOSTOVI PREKO TAMNIH VREMENACivilizacije Istoka Bizant i Arapi

Heraklije se, preuzevi vlast, prvo morao suoiti sa opasnim prodorom Avara, Slavena i Perzijanaca. Da bise oduprije, proveo je drutvenu reformu, termin tema se poela koristiti ne samo vojni odred nego i za upravnu

jedinicu i iskoristio je vjeru ratovanje je predstavio kao sveti rat te tako dobio pomo Crkve.626. Slavene i Avare su porazili kod Carigrada, koji su ga pokuavali osvojiti.Za vrijeme Heraklija je zavrio rimski, a poeo bizantski period, grki jezik je postao slubeni.

Tijekom 8. st. Arapi su opet zaprijetili Carigradu. Nanesene su tete Carstvu u pomorskoj bici kod Cipra,zatim i u Siriji i Armeniji. U vrijeme opsade, vladao je car Lav III. Tada je izbio ikonoklastiki sukob koji je podijelio

bizantsko drutvo. [Ikonoklazam je bila struja u Crkvi koja se protivila prikazivanju Trojstva, Krista, Bogorodice,anela i svetaca te javnomu i privatnom tovanju svetih slika.] Lav II. je otro istupio protiv kulta ikona. Njegovadinastija je izumrla s kraljicom Irenom.

12


13/36

Njen nasljednik je poginuo u ratu s Bugarima, ija povijest poinje naseljavanjem Slavena na Balkan potkraj6. i poetkom 7. st. Bugarsko ime potjee od Bugara, turkijskog naroda. Bizantski car Konstantin IV. je moraosklopiti mirovni savez s njima, kojim je formalno priznao pravo na zemlju izmeu Dunava i Balkana.

Mihael III., bizantski car, je na zahtjev moravskog kneza Rastislava, poslao Konstantina i Metodija,slavenske apostole, redovnike rodom iz Soluna, da propovijedaju kranstvo na slavenskom jeziku meuSlavenima na srednjem Dunavu i u Moravskoj.

Simeonova vlast je bila vrhunac bugarska drave. Proirio je bugarske granice te 913. dobio carsku krunu.Bizantska pomorska prevlast na istonom Sredozemlju je bila obnovljena pod vlau cara Nikefora II. Foke,

koji je osvojio Kretu.Za vrijeme Bazilija II. izbija pobuna koju su potaknuli predstavnici zemljoposjednike aristokracije Barda

Skler i Barda Foka, koja je skrena 989. Bazilije je osobno vodio dva pohoda protiv lokalnih arapskih vladara u Siriji,dok mu je glavni cilj bio osvojiti Samuilovu dravu (koja je preuzela Simeonovu tradiciju), to je i uinio te takostekao nadimak Bugaroubojica. Bazilije nije imao mukih nasljednika te je nakon njegove smrti dolo do sukoba.Slabljenjem Bizantskog Carstva, paralelno su jaali Turci koju su jednom navratu u svojim osvajanjima doli i doCarigrada.

Bizantinci su se isticali kao vrsni umjetnici, zlatari, svilari, draguljariNjihov novac nomizma kojidirektno nastavlja tradiciju rimskog solida, bio je sve do 13. st. jedini zlatni novac kovan u Europi.

Islamska civilizacija je za vrijeme Absida iji je osniva bio Abu Abas dosegnula vrhunce. On je potaknuobunu protiv omejadskog kalifa, dinastije prije Absida, poznatu kao Abasidski prevrat ili revolucija. Trijumf Abasidaznaio je i kraj Arapa u kalifatu. U to vrijeme svi muslimani postaju jednaki, a nearapi brzo stjeu politiku mo.

Obnova Zapadnog Carstva

Nedostaci njemakih zemalja su se zapravo pokazali kao prednost. Bila je siromanija od Francuske, Italije iveinom su svi slobodni ljudi bili ratnici to nije bilo pogodno za barbarske provale, a zbog istog razloga feudalizam

se slabije razvijao. Najvanije je to to je zadrala dignitet kraljevske vlasti. Nasljednik Karla Debelog je bionezakoniti unuk Ludviga Njemakog, Arnulf Karatanski, koji osvajanjima doao do Rima gdje ga je papa Formozokrunio za cara. Nakon Arnolfa, dolo je do podjele Carstva na pet velikih vojvodstava (Sasi - S, Bavarci - JI, vabe gornji tok Rajne, Frankonija srednja Rajna, Lotaringija).

Nakon smrti nasljednika, Ludviga Djeteta, izumrla je karolinka dinastija u Njemakoj. Plemstvo je izabralonovog vladara, vojvodu Frankonije Konrada. Dolaskom saske dinastije nakon Konrada, napokon je zaustavljen rastvojvodske moi i raspadanje monarhije. Henrik I. Ptiar je bio rodonaelnik saske dinastije. Zatitio je istonugranicu utvrdama i zapoeo Drang nach Osten - Prodor na Istok.

Henrikov nasljednik je bio Oton I. Veliki. lan saske dinastije koji je istaknuo svoj poloaj zatitnika svihkrana u Kraljevstvu te je obnovio savez sa Crkvom. 941. je zavladao itavim Kraljevstvom. Sustav vlasti nije biostrukturiran da bi trajno odravao jaku kraljevsku vlast. On je bio najsnaniji vladar na Zapadu. Njegova vanjskapolitika se temeljila na pokuajima da se oslabi Francuska, poticanje naseljavanja slavenskih teritorija na Istoku tena irenju i odravanju vlasti u Italiji. Sukobio se s Maarima, Slavenima.02. veljae 962. godine je okrunjen za carau Rimu. Oton je sazvao sinod u Rimu kako bi sudio papi Ivanu XII. zbog ubojstva, razbojstva, krivokletstva i drugih

zloina. Obnovio je Zapadno Kraljevstvo, koje je obuhvaalo Njemaku i dvije treine Italije, a temeljilo se nasavezu s Crkvom, na koju je gledao kao na politikog saveznika kojeg tek treba ovladati.Otona je naslijedio Oton II. koji se odmah u poetku morao pozabaviti pobunom vojvoda, a nakon to je

uguio pobunu, poeo je provoditi politiku kojom je posve dokonao njihovu vlast. Nakon nepromiljenog pohoda naItaliju, poginuo je u 28. godini, a za nasljednika je postavljen njegov trogodinji sin, Oton III, koji je bio priznat zakralja Njemake i Italije. Nazvao je sebe Italicus, Saxonicus, Romanus imititajui rimske careve te servus

Apostolorum, servus J. Christi to je htio batiniti od Karolinga. Za njegovo vrijeme je dolo do ustanka Slavenakojima su pomogli Poljaci,a Poljska i eka su poele prihvaati kranstvo te se je polako poela stvarati politikaorganizacija na tom prostoru. Otonov izbor Nijemca (bratia Brunu) i Francuza (uitelja Gerberta) na mjesto papesamo je ojaao njegov poloaj.

Bavarski vojvoda Henrik iz saske dinastije postaje carem Henrikom II. nakon Otonove smrti. Poticao jerazvoj Crkve te time nesvjesno stvarao preduvjete za raspad Carstva.

Nasljednik koji je doao na vlast odabirom knezova, bio je vojvoda Frankonije, Konrad. Konrad II. je prestaovjerovati Crkvi te je traio saveznike u niem plemstvu koje je elio uiniti nasljednicima krune. Pripojio jeBurgundsko Kraljevstvo.

Vrhunac Kraljevstva, prema nekim miljenjima, je dosegnulo za vrijeme Konradova sina, Henrika III. koji jeuinio svojim vazalima Poljsku, eku i Ugarsku. Zbog sukoba oko izbora pape, Henrik je morao intervenirati 1046.to zbog obnove Carstva na tom podruju, to zbog reforme Crkve. Za papu je odabrao prijatelja, Bamberga,odnosno Klementa II. koji ga je iste godine okrunio za cara. Henrik je definitivno oslobodio papinstvo tekih utegarimske politike, dok je papa bio vie neovisniji i nije trebao pomo njemakih vladara. Leon IX. izabran je za papu1049. godine. Ponovno je uspostavio autoritet pape na prostoru sjeverno od Alpa, te je sazvao koncil u Reimsu toga je dovelo u sukob s kraljem Francuske. Obnovljeno SRC Njemake je proivjelo do 1056. koje je bilo utemeljenona idejama Karolinkog Carstva.

VII. OPORAVAK ZAPADAVjerska obnova

Pobuna protiv prakse Crkve u 10. stoljeu krenula je iz europskih samostana od kojih je prednjaiosamostan Cluny u Burgundiji te je ubrzo postao i sredite reformnog pokreta. Samostan u Clunyu je osnovao

akvitanski vojvoda Vilim, 910. godine koji je svoju zadubinu podvrgnuo izravno papi. Samostan je prihvatio verzijuRegula sv. Benedikta kojom se ostavljalo vrijeme za intelektualne i vjerske aktivnosti, s naglaskom na strogojdisciplini i potivanju visokih moralnih standarda. Reformni se pokret iz Francuske proirio po cijeloj Europi, a na

13


14/36

vrhuncu pokreta, samostanu u Clunyu je bilo podreeno 200 europskih samostana. U prvo vrijeme je cilj bioobnova nekadanjeg redovnikog ivota, a kasnije su se kao glavni problemi nametnuli simonija i nikolaitizam kojesu reformatori estoko napali. Do 1100. reformatori su postigli mnogo od prvotno zacrtanih ciljeva. Od vremenaLeona IX. (1049. 1054.) papinska mo raste i oni opet nadgledaju biskupe koje su imenovali svjetovnjaci. Obnovu

je pratio i porast puke pobonosti koja je svoj vrhunac dosegnula u 11. stoljeu, a ega je direktan rezultat imasovni odaziv na prvi kriarski rat 1095. godine. Razvijaju se i dva srodna pokreta: Boje primirje ili Tregua Dei zabranjivanje borbi na odreene dane u godini koji su bili sveti i Boji mir koji je imao utjecaj na razvoj laikevlasti, sa zajednikom svrhom odravanja mira. Vana posljedica vjerske obnove su bili kriarski ratovi, zaetakromanike te porast interesa za obrazovanje. To je vrijeme porasta ivotnog standarda prosjenog ovjeka i napretkau odnosu prema radu. Vezano uz obrazovanje, na Treem lateranskom koncilu 1179. godine odreeno je da se uz

katedrale osnivaju kole, a jedan od preduvjeta bio je i unaprjeenje latinskog jezika, glavnog razgovornog jezikauenih ljudi diljem Europe.Jedan od najistaknutijih papa razdoblja vjerske obnove bio je Silvestar II. Koji je postavljen za papu 999.

godine, a radio je na jaanju papinstva i Carstva. Smatralo se da je arobnjak jer je puno panje pridavao laikojnaobrazbi, pa je njegovo ime ubudue izbjegavano.

Politika obnova FrancuskaDo kraja 10.stoljea, Francuska je rastrgana borbama izmeu Karolinga i Robertovaca, nasljednika

francuskog kralja Roberta I., koji su vladali do 936. kada su se na prijestolje vratili Karolinzi. Karolinzima je ostanakna prijestolju osigurala naklonost krupnog plemstva, a s protjecanjem 10. stoljea slabila je i kraljevska vlast iubrzavao se razvoj feudalizma koji je potkraj 10.stoljea zagospodario teritorijem Francuske.

Karolinge su naslijedili Kapetovii koji su znatno centralizirali dravu u 12., a pogotovo u 13. stoljeu. HenrikI. (1031. 1060.), kao i njegovi prethodnici, je bio znatno vezan uz karolinku tradiciju dranja ovlasti nad cijelim,prevelikim teritorijem drave, zbog ega je njegova vlast bila najmanja od svih prije njega. Za njegova sina, Filipa I.

(1060. 1108.), polako poinje jaati vlast vladara, a on je bi prvi iz dinastije koji je nastojao proiriti i uvrstitikraljevski posjed, komad zemlje od oko 130 km oko Pariza koji je nekada posjedovao rodonaelnik dinastijeKapetovia, Hugo Kapetovi. Taj teritorij je imao veliku strateku vanost jer je razdvajao velika lena na sjeveruFrancuske i oteavao stvaranje protukraljevskih saveza, a nalazio se i na krianju svih vanijih putova. Filipovavladavina je prekretnica u povijesti Kapetovia.

Ipak, u 11. stoljeu vladaju krupni feudalci, a ne kraljevi. Tek je u nekoliko feudalnih dravina vladaru istihuspjelo razviti institucije i obiaje koje su mu davale neto vie od osobne vlasti, primjerice Flandriji i Normandiji. Uobje pokrajine, vladar je zadrao pravo sudovanja, imao je pravo na visoke prihode od poreza i trgovakih pristojbikoji su uglavnom plaani u novcu. Zabranili su napade na nenaoruane ljude i pljaku imovine, vjerojatno podutjecajem Bojeg mira. Zahvaljujui normanskim ratnikim tradicijama i strogo odreenim pravilima slube,normandijski je vojvoda imao najbolju vojsku u itavoj Europi jer je u Normandiji ve poekom 11. stoljea uglavljenbroj vojnika koji svaki vazal mora dovesti svom senioru. Normandijski je vojvoda imao i potpunu kontrolu Crkve nasvom posjedu.

Do kraja 11. stoljea velik dio Francuske je imao relativno stabilnu vlast te se oslobodio najgorih oblika

nasilja i nereda. Francuski feudalci i vitezovi e biti glavna snaga u kriarskoj vojsci koja je 1099. godine osvojilaJeruzalem, a polovicom 11. st. njihovi najznaajniji pothvati su bili osvajanje june Italije i Engleske.

Politika obnova Sicilija i EngleskaU prvoj polovici 11. st. u junu Italiju poinju stizati mnogi siromani vitezovi, mlai sinovi koji su ostali bez

zemlje, hajduci i neprijatelji normandijskog vojvode, a 1030. Normani, koji su se u j. Italiji iskrcali 1016. godine iostali na pomo lokalnom stanovnitvu, dobivaju grofoviju Aversa koja postaje mjesto gdje Normani plaenicidobivaju posao. Meu njima su bili braa Vilim eljezne Ruke i Drogon. Vilima je godine 1043. vojvoda od Salerna(u kojem su se 1016. iskrcali) imenovao grofom od Apulije ime oni postaju znaajan imbenik junotalijanskepolitike. Nakon Vilimove i Drogonove smrti, njihov mlai brat Robert Guiscard postaje voa Normana. On je 1071.godine istisnuo Bizantince s juga Italije. Zauzeo je Dra i dopro do sredinje Grke. Njegov mlai brat, Roger, jeosvajao Siciliju i konano je osvojio 1091. godine kad su i posljednje saracenske snage pokleknule. Njegovnasljednik, Roger II. nastavio je njegovu politiku i osnovao Kraljevstvo Obaju Sicilija ija je vlast dosegla viu razinunego bilo gdje u Europi. Iznimno efikasnu vlast sicilskog kralja inili su arapski emiri, bizantski logoteti i normanski

baruni.U Engleskoj su normanski osvajai bili mnogi discipliniraniji, pa je njihovo osvajanje i teklo mnogo

organiziranije. Za stvaranje kraljevstva na Siciliji bilo je potrebno skoro jedno stoljee, a u Engleskoj je posaoobavljen za jedno desetljee. Engleska je do 9. stoljea nalikovala vie primitivnim germanskim drutvima negostanju u Franakoj i Italiji. Vikinke provale i normanska osvajanja preivjela je samo jedna anglosaksonska drava,Wessex, koja se razvila u Kraljevstvo Engleske osnovano od strane vladajue obitelji. Za opstanak je bilo potrebnostvoriti administrativnu podjelu jer je u 10. stoljeu drava postala prevelika da bi njome izravno vladao kralj.

Trebalo je unaprijediti vojni sustav, poboljati sudstvo. U to doba se isticao canterburryjski nadbiskup, sv. Dunstan,koji je uporno nastojao reformirati Crkvu i dravu. Engleska je bila podijeljena na grofovije kojima je upravljao erif,koji usprkos svoj moi koju je imao, nije mogao svoj poloaj pretvoriti u osobni posjed kako su to napravili francuskivelikai, jer je bio jak samo kao kraljev podanik i da bi takav ostao morao je ostati lojalan kralju. Grofovije su bilepodijeljene na kotareve, a i grofovije i kotarevi su imali vlastite sudove kojima je predsjedao kraljev slubenik. Ovimsustavom lokalne vlasti spreavalo se plemstvo da preuzme vlast na lokalnoj razini, a kralju omoguavalo da proiriutjecaj diljem drave. S reformom sudstva, krvna je osveta postala rijetkost, a nove kaznene odredbe su dodatno

ojaale kraljevsku vlast. Slabosti ovog sustava su bile neefikasnost vojske koju su inili slobodni seljaci i slabostinstitucija centralne vlasti. Kao i u Francuskoj, dolazi do jaanja grofovija, paralelno s jaanjem kraljevske vlasti tekralj Etelred u 11. st. vie n moe stati na kraj ojaalim magnatima.

14


15/36

Nakon Etelredove smrti, 1016. godine za engleskog kralja je priznat danski kralj Knut koji je obnovio jakukraljevsku vlast istovjetnu onoj iz 10. st. Nakon Knutove smrti, Englezi odbacuju dansku dinastiju i zapadaju ustanje slino onom u kojem je Francuska bila stoljee ranije. Zemlja je bila prevelika da njome vlada kralj, a nije bilosredinjih institucija koje bi pomogle u vladanju. Sve vie ljudi postaje podlonicima grofova i dolazi do nestajanjaseoskih opina. Jaaju tendencije prema feudalizaciji, ali ne postoji institucija lena. Postoje privatne vojske, privatnisudovi i nasljedne slube. Od godine 1051. Normani su znatno ojaali utjecaj na dvoru i pojaali pritisak na engl.kralja Edvarda ime su pokazali pretenzije na englesku krunu, a koji im je istu, budui da nije imao nasljednika iobeao. Ovo je izazvalo estoke reakcije kod engleskog plemstva.

Normanski vojvoda Vilim je ve 1066. bio jedan od najjaih europskih vladara. Grofom je postao 1035.,nakon oeve smrti, a Normandijom je vladao unato snanoj opoziciji. Prvotno je nosio nadimak Kopile. Kad su se

1047. godine pobunili Vilimovi vazali on je odnio briljantnu pobjedu, uz pomo kralja Henrika I. Unaprjeivao jeodnose s Crkvom. Godine 1066. je osvojio Englesku. Kada je roak Knuta Velikog, Harold, pokuao uzeti engleskukrunu, Vilim je zatraio papinu pomo, a papa mu je poslao posveeni stijeg kao znak legitimnosti. Dana 14.listopada 1066. odigrala se odluujua bitka, a nakon to su Harold i njegova braa poginuli otpor je nestao. Vilim

je za Boi okrunjen u Londonu, ali je u itavoj zemlji uspostavio vlast tek 1072. godine, zbog otpora na sjeveru. Usvega nekoliko godina, Engleska, koja je dotad kaskala za ostatkom Europe, je bila praktiki ispred svih,zahvaljujui ureenju koje su Normani donijeli sa sobom. Sva je zemlja prela u kraljeve ruke koji ju je dijelio kaolena, a ne privatne posjede, a dogodile su se i promjene u Crkvi. Rezidencije biskupa su premjetene u vanijegradove, dolazi do jaanja sredinje vlasti, Veliko vijee postaje feudalni sud engleskih seniora, a Malo vijeeje uzkralja i pomae mu u administraciji. Godine 1086. Vilim je dao sastaviti Knjigu stranog suda koja je pomogla upoveanju kraljevih prihoda i utvrivanju osobnog vlasnitva svakog pojedinca. Vilim Osvaja umire 1087. godine iostavlja Normandiju najstarijem sinu Robertu, a Englesku drugom sinu Vilimu II. Riem.

Ekonomski oporavak

Temelj ekonomskog opravka bila je zemljoradnja. Meutim, kada su seljaci poeli proizvoditi vie nego toim je bilo potrebno dolo je u gradovima do razvoja trgovine i obrta. Vezano za zemljoradnju vana je upotrebapluga i poveanje koritenja ivotinjske snage, osobito konja, zatim, prelazak na tropoljni sustav. Sve ove inovacijepoticale su rast stanovnitva, a porast teritorija i poljoprivrednih prihoda dali su poticaj europskom gospodarstvu.Unutarnjom kolonizacijom nastaje velik broj novih sela i dolazi do slabljenja ropstva. Procesi oslobaanja robova,nastajanje novih sela, krenja uma i porast broja stanovnika dugotrajni su procesi koji su obiljeili 12. i 13. stoljeeu Europi. Nakon 1100. godine dolazi do ubrzanog i naglog razvoja trgovine i obrta, uspona i razvoja gradova tetransformacije zemljoposjednike aristokracije u feudalno plemstvo. Crkva je ustrajala na isticanju dostojanstvarada i time poticala obrtnike da se ponose svojim poslom. U Italiji, primorski gradovi iskazuju svoju mo, posebiceVenecija, ve od 9. st., a do polovice 11. st. oni postaju kljuni imbenici europske i sredozemne trgovine. Genova iPisa istiskuju muslimane sa Sredozemlja, pa je do poetka Prvog kriarskog rata 1095. nestala opasnost zaplovidbu Sredozemljem, sve do dolaska Osmanlija. Nastaju gradovi du prometnica, a raste i industrijskaproizvodnja. Trguje se luksuznom robom i posebice, robom iroke potronje, zbog ega dolazi do revolucije uekonomskom ivotu. Dolazi do komutacije robne rente u novanu, to dovodi i do toga da seljaci kmetovi mogu

kupiti svoju slobodu. Razvija se graanstvo koje eli osobnu slobodu, osloboenje od financijskih obveza premafeudalcima te vlastitu samoupravu to nikako nije bilo po volji kleru i plemstvu, ali su se eventualno moraliprilagoditi duhu vremena. U elji za potpunom neovisnou dolazi do stvaranja gradskih komuna kolektivnogtijela graana koje ima pravnu osobnost, a koje se razvijaju u 11. st., a u Hrvatskoj potkraj sljedeeg stoljea.

VIII. PREVLAST CRKVE NA ZAPADUObnova na Zapadu zapoela je sredinom 11. stoljea. Borba, koju su zapoeli clunyjevski redovnici i papa

Leon IX (1049.-1054.), nastavila se do kraja srednjeg vijeka.

Veliki crkveni raskol. Odnos crkve i carstvaDo konanog raskola crkava na Istonu ili Pravoslavnu i Zapadnu ili Katoliku dolo je 1054. godine. Na

Zapadu je Crkva teila to veoj neovisnosti u odnosu na svjetovne vladare dok je na Istoku dolo do tijesnesimbioze dravne i crkvene vlasti, s prevlau dravne. Papa Lav IX odrao je 1049.-1053. diljem Europe niz

crkvenih sinoda na kojima je osuivao pojave svjetovnjake investiture, simonije i sveenikih brakova. Ovakva suse shvaanja sukobila sa nazorima carigradskog patrijarha Mihaela Kerularija. Do vrhunca krize je dolo 1054., kadaje Lav IX poslao u Carigrad kardinala Humberta i izaslanike. Zadaa im je bila dobiti priznanje rimskog prvenstva uCrkvi. 1054. papini su izaslanici prekinuli pregovore i na oltar crkve svete Sofije u Carigradu poloili papinsku bulu oizopenju patrijarha Kelurarija i svih njegovih sljedbenika iz Crkve.

Neovisnost papinstva na Zapadu uvrena je odredbom o nainu izbora pape (donesenom 1059.) kojomse nastojao suzbiti svaki svjetovni utjecaj na taj postupak. Papa je trebao birati i kardinale. Od tada carevi zaistavie nisu mogli imenovati pape. Dok je papinstvo jaalo svoj poloaj, njemaka je monarhija bivala sve slabija. Naprijestolje dolazi Henrik IV (1056.-1106.). U monarhiji su nestale sve institucije sredinje vlasti, a plemstvo je stekaonasljedno pravo upravljanja posjedima. Vladarsku domenu i prihode Henrik IV pronaao je u junoj Saskoj, snjezinim bogatim rudnicima srebra, a u upravi je sve vie koristio ministerijale-sloj neslobodnih ljudi u vanojupravnoj slubi na pojedinom posjedu. Papa je tada bio jedan od najveih voa i reformatora u povijesti Crkve-Grgur VII (1073.-1085.), poznat do svog izbora kao opat Hildebrand. Prema njegovim nazorima, svi su katolicimorali sliati papinske odluke o tome to je drutveno poeljno. Papa je trebao suditi i osuditi i vladare ako sugrenici. Prvo je zabranio brak svim sveenicima, zatim je zabranio da svjetovnjaci dodjeljuju biskupske asti, tap iprsten. Svjetovni dunosnici nisu smjeli imati nikakvog udjela u izboru crkvenih slubenika. Potekoa je bila utome to su biskup i opati istovremeno bili i feudalci te tako ujedno i slub

Documents

Grgin srednji vijek