Gricka Vjestica 3 - Malleus Malificarum Marija

5/22/2018 Gricka Vjestica 3 - Malleus Malificarum Marija

1/346

Marija Juri ZagorkaGRIKA VJETICAMalleus maleficarum

NA LOMAI

Breuljak pod Mesnikom kulom pretvorio se u ljudski mravinjak. Sivopredveerje pokrilo svjetinu to je na-grnula na Zvjezdiu. Snijeg kripipod nogama, zrak tipa za lice, ali ljudi stoje kao da su se u snijeguzamrznuli i ekaju.Na vrhu breuljka izdaje odredbe krvnik Matija Puncer, a njegovi pomonicislau lomau.Stotinu oiju nestrpljivo prati svaku kretnju njihovih ruku. U gradskojvijenici sjedio je sudac Krajai, ekao ostale suce i razgovarao sDvojkoviem. Naglo se otvore vrata i na pragu se pojavi Sinia.-Vi niste kod lomae? - zaudi se sudac.

- Gospodine, zar sam zato stekao kapetansku ast daje po-nizujem asistencijom kod ovakve luake grozote?- Kakvu to mislite luaku grozotu?- Spaljivanje tobonje vjetice.- Gospodine kapetane, to vam je? - uzrujano e sudac. -Kako moete govoriti o tobonjim vjeticama?-MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Jer u tu ludoriju ne vjerujem.Krajai odskoi od Sinie - upilji u njega svoje male oi, a onda uzme sastola neku debelu knjigu vezanu u koi pa je pokae kapetanu.- Znate li, gospodine, stoje ovo?- Ne znam.- To je Malleus maleficarum.1 Zakon, posveeni zakon okanjavanju vjetica. Vi ste vojnik i duni ste taj zakon potivati. Svi suci Europe crpe iz ove knjige dokaze o tom kolikozla mogu poiniti vjetice.- A tko je te dokaze u ovu knjigu napisao?- Poboni uenjak jezuit Heinrich Institoris.- Lupe koji je okrao crkvene novce i krivotvorio papinskepeate.- Gospodine, vi me silite da podnesem protiv vas prijavuda hulite na zakon.- Zakon potujem, ali taj va Malleus maleficarum neu potivati.- Dobro. A sad uzmite, evo, nalog gospodina bana da okolomae sa etom odravate red.-Ako to ban zapovijeda, neka trenkovci uvaju lomae! -Sinia tek lako pozdravi, pa snanim koracima izae iz sobe.Sudac je uzeo pero da napie generalu tubu protiv Sinie i uputioDvojkovia da njegovo ponaanje priope grofici Auersperg.Za pola sata stajao je Sinia sa etom na Zvjezdiu. Njegovi su momcizaokruili lomau u prostranom krugu.Mrko promatra Sinia uzburkanu svjetinu i slua njezinu buku. Pogled mupadne na lijevu stranu brijega gdje se pokraj jednog drveta stisla Barica,Adam i Nera.


2/346

1 Malleus maleficarum (lat.) - "malj vjetica", inkvizitorski spisi s konca15. stoljea u kojem su popisane upute za kanjavanje i pronalaenje"vjetica".

Remetinci se skupili u hrpicu posve blizu trenkovaca i neprestano gledaju usvjetinu. Tito pristupi k Sinii i tiho mu ree:

- Nema ga!- Koga to oekujete? - upita Sinia jednog od Remetinaca.- Pavla Galovia koji je optuio Jelicu Kuenku. Danas jedoao u kuu suca Krajaia i Tito gaje nagovarao da opozove svoju optubu protiv Jelice. Ba sam bioprisutan i vidio dataj ovjek trpi zbog svoje optube.- Zar bi joj pomoglo da opozove?-Moda. Kad bi svjetina iz njegovih usta ula daje nevina,smilovala bi joj se, a onda bi i sud bio pod dojmom mase. Akoglavni svjedok opozove, sud mora to uvaiti i obnoviti parnicu.- Gledaj, tko dolazi ono tamo iz ume? Izgleda kao kostur!Sinia pogleda lijevo, prema umi, odakle se upravo iza Ne-

rinih lea uljao mukarac.-To je on. Dakle, ipak je doao.- Galovi ide - aptala je Barica s druge strane lomae. -Kakav je! Izjeda ga savjest.- Dolazi ovamo! - tiho e Nera. - Recite mu sada...- Poznajete li me, Pavle? - On je stao.- Traila sam vas nekoliko puta u samostanu, ali nitko nijeznao kamo ste nestali. Vi znate da sam bila u tornju. Ondjesam razgovarala s Jelicom!Galovi podigne glavu, a Barica ugleda njegovo suho upalo lice i mutne oi.- Vidite, Pavle, umjesto da ste je poveli pred oltar, vi ste jerinuli na lomau.- Ona se vjenala s vragom, a mene je mrzila!

- Kako vas ne bi mrzila kad ste htjeli da vam bude draga?Da ste joj rekli: imam te rado, oenit u te, bila bi vas radouzela. Dok je niste napastovali, ona je mislila samo na vas.

&L

MARIJA JURI ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Galovieve oi zabodu se u Baricu, a siva mu se usta otvore:- To vam je ona rekla?- Oslijepila ako laem! Zar je ona kriva to ste vi o njoj uvijek sanjali? I ona je sanjala o vama pa vas zato nije okrivila daste coprnjak. Jo vam je poruila da vam sve oprata.Galovi se zgrbio kao da ga je netko udario toljagom u zatiljak i zagledaose u smrznuti snijeg.- Dolaze! - Dolaze! - vikne u isti mah stotinu glasova.-Vode coprnicu!Svjetina se ustalasala viui i dozivajui ostale na okup. Sve se razgibaloi ustralo.Ljudi su se stisli uz dva zida. Izmeu njih prolazila povorka.Naprijed stupahu gradski panduri nosei, po starom obiaju, velika koplja,iza njih estorica grabanata u zelenim kaputima s goruim bakljama, a ondakrvnik Matija Puncer.

Ponosno uzdie glavu pokrivenu ubarom. Ogromno je tijelozamotano u crveniplat, a u ruci nosi crni tap, znak smrtne osude.


3/346

Sad se pojave volovi, upregnuti pred uta kola, opkoljena naoruanimstraarima. U kolima sjedi poguren otac Smole, uz njega sjena od ene,omotana u crni rubac.Svjetina se potiskivala prema kolima:- Gle mrtvake glave kako viri iz crnog rupca.- Sto? Zar te vrag ostavio na cjedilu?

- Zato nije doao po tebe crveni vrag na konju?-Ne isplati mu se spaavati grdobu.Ovako je dovikivala svjetina, dok je nesretnica u kolima zurila preda sekao daje ve mrtva i kao da nita ne uje i ne vidi.Sa Zvjezdia zacinkalo mrtvako zvonce.- Sluaj, kako ti zvone vrazi! - vikale neke stare ene.

Za kolima stupao je kapelan kropei put kojim su prolazili da otjera avlekoji, sigurno, prate svoju slubenicu na lomau.Posljednji se pojavi sudac Krajai praen sucima i prise-nicima,Dvojkoviem i Saleom, sa vlasuljama na glavi i potpunom sudakom opremom.Na kraju povorke stupao je Mi-kica Smernjak.Pred lomaom skinue grabanti Jelicu s kola.

Nije mogla stajati na nogama, jer su joj bile zdrobljene pa je ostalanapola sjedei napola kleei. Ruke sa zdrobljenim ranjavim prstimaopustila je kraj sebe kao da i ne osjea da su njezine. Glavu je spustilana prsa.Iz svjetine padale su na nju bijesne psovke i pogrde.Sudac Krajai, okruen pratnjom, razmota papir i stade itati:"U ime njezinog velianstva carice i kraljice Marije Terezije izrie seovime osuda Jelici Kuenki -po vlastitom priznanju pravoj vjetici. Jer jeinila ljudima zlo, zaaravala cvijee u vrtu duv-na,2 onda obmanulaarolijama Pavla Galovia tako da jo danas ne moe nai mira i spasenjasvojoj dui, osuuje se prema postojeim zakonima da se iva spali nalomai."Straan vrisak iz Jeliinih grudi potrese zrak.

Krvnik Puncerprui Krajaiu crni tap, a ovaj ga prelomi napola i baci

pred nju.Svjetina zaurla:- Smrt coprnici! ivio sudac Krajai!Na krvnikov znak pograbe grabanti djevojku, odvuku je na lomau i stanujevezati.U tom trenutku bane pred suca Galovi, baci se na koljena, stane mahatirukama i udarati se u prsa.2 Duvna (lat.) - opatica, redovnica, kaluerica.

MARIJA JURI ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

To je presenetilo svjetinu i ona najednom zauti edno gledajui u Galoviau nadi da e joj on rei o vjetici jo neto strano. Kroz tiinu prodiraoje njegov oajni drui glas:- Nije me oparala arolijom. Htio sam je imati za dragu,ona nije htjela -bila je potena, a ja sam mislio daje privoljelavragu. Krivo sam je optuio!Smijeh svjetine zatomi odgovor Krajaiev.- Sudac vam poruuje da mu ne vjerujete. Vrag gaje opsjeo- vikne Mikica svjetini gromkim glasom.

Krajai samo potvrdi glavom u znak daje to doista rekao, a kapelan stanekropiti Galovia svetom vodom kako bi istjerao iz njega vraga.


4/346

Ali Galovi nastavi vikati:- Nije mene vrag opsjeo, nego me savjest zapekla. Danassam se priestio i kunem se da ona nije coprnica! Lagao sam iopozivam sve to sam rekao.Oajni Galoviev glas ieznuo je u vici i buci svjetine. Svaki je vikaoneto drugo. Nastala je opa zabuna.

Grabanti su svezali Jelicu za stup, a ona je drhtala i strahovito vikala.Sudac je izdavao naloge.Galovi se srui na zemlju, i stane sebi upati kosu.-Vragovi su ga napali! Bjesomuan je!- Ugi coprnicu, odmah e gavrag pustiti.Ruke se Jeliine pruile prema svjetini. Iz prestravljenih njezinih grudizarida strahovita, luaka molba:- Ubijte me! Smilujte se! Ne dajte da iva gorim! Ubijteme!U rukama krvnika zasja baklja, on ju okrene k lomai, a smola i drvo plane.Vrui arki traci plamena poput ognjenih zmija zasiktali oko Jelke. Njezinose lice strano izoblii, oi joj se prevrnu-le, prsti stadoe grepsti pozraku, a iz prestravljenih grudi kriao je samrtni uas:

- Ubijte me - ne dajte da iva gorim! Smilujte se, ljudi! Zarnema nikoga tko bi se smilovao? Bacite mi, za ime Boje, no- ustrijelite me - da ne izgorim iva.Sinia osjeti na svojoj ljevici hladnu ruku koja ga je vrsto stisla. Douiju mu dopre drui Nerin apat:- Za ime Boga, oslobodite je da ne izgori iva. Molim vas,Sinia!On se lecne. I ne pogleda tko ga dri za ruku, lati se pitolja i zapovjedisvojim momcima:- Pucajte u zrak!Otri gromoviti prasak zaglui urlik svjetine, a Jelica se u isti mah nagnesmirena niz lomau.

Dim zakrije trenkovce, svjetina vrisne i u divljem bijegu uz-makne natrag.Suci i gradska gospoda skamenie se. Nastala guva i krika. Strah ineizvjesnost gonila je svjetinu u oajno klupko.Samo je plamen nepomuenom eom sukljao ispod suhog drveta i hvatao sesmirenog beutnog Kuenkinog tijela. Ne-rina ruka jo je uvijek dralagrevito Siniinu ljevicu.Dvojkovi prvi pohiti k Sinii i vikne:- to ste to uinili?- Svjetina je htjela da nas potisne i provali do lomae. Zatosam dao pucati u zrak.- Ali ste ustrijelili vjeticu. To je upereno protiv osude.-Ako je doista tko to uinio, odgovarat e za to!- Tko je ova enska ovdje? - ree Dvojkovi i pokae Nerukoja je stajala kraj Sinie, pa mu se oito uinila sumnjiva.-Nisam vam duan polagati raun ni za koga!Sinia lagano gurne Neru medu svoje momke i apne joj:- Sad ja molim vas: brzo bjeite kui.Ona se pokorila i prihvatila Filipovu ruku da je izvede iz osinjaka. Alibilo je prekasno. Svjetina se oporavila od prvog straha i uprla oi gore ulomau. Plamen je zahvatio

MARIJA JURI ZAGORKA

M A L L E U S MALEFICARUM


5/346

Kuenkino odijelo i u dva tri hipa ga prodro. Ona je leala u ognjenomplastu.-Ne vie! Ne vriti vie! -pitala se preneraeno svjetina.- Kako? Nee da jaue?- Jo joj nije oganj dosta vru.- Pa nije via iva. Netko ju je ustrijelio! - povikne Mikica.

Silni bijes i razjarenost prodre iz svjetine. Krika i vika uzdigla se iz gustog klupka ljudi.- Ustrijelio ju je netko daje spasi muka!- Tko je spasio coprnicu? Tko spaava coprnice?- Razderimo ga! Ubijmo ga.- Trenkovci su pucali! - vikne Mikica.- Udrite po coprnjakima!Straan bijes obuze svjetinu koja je eljela da se naslauje patnjamavjetice kad joj se plamen ivoj upije u meso. Zato navali na trenkovceviui:- Oni su je ustrijelili!-Vraji ortaci! Saveznici coprnica!Sinia stane na elo svoje ete i zagrmi: - Natrag! Ne dirajte u carsku

vojsku!Momad je uperila na svjetinu pitolje, ali im Sinia zapovjedi da nitko nepuca. Onda opet povie svjetini:- Opametite se, ljudi. Tu nema saveznika vraga. Mi smo slubenici kraljice.- Coprnica je vaa kraljica. Udrite ih!Najednom netko vikne:- Ona na lomai nije coprnica. To je samo obmana. Gledajte - tu je coprnica.Sad iskoi jedan pandur iz mnotva i pokae Neru koja je stajala zatienatrenkovcima. Sinia problijedi.- Eno vam, gledajte, crni rubac i mrtvaka glava! To je Ku-enka! Prevarili su nas.

Svjetina se baci prema trenkovcima, a konji stadoe skakati.- Pucaj! - zapovjedi Sinia i prvi podigne pitolj.I opet prasnue hici u zrak, a svjetina nagne u bijeg.- Filipe! Sad brzo bjei s njom kui! Obidi Gri naokolo iudi na Kamenita vrata - nipoto na Mesnika. Tko je dirne sa-sijeci ga. Dvojica neka te prate!Filip se izgubi s Nerom u smrznutu umu.Kroz no arila se lomaa. Truplo Kuenkino pretvorilo se u ivu eravicu.Sudac Krajai pristupi blijeda lica k Sinii koji ga odmah napadne:-Vi odgovarate za sve to e se dogoditi. Va pisar hukasvijet na vojsku.- Vi ste se urotili protiv osude izreene u ime kraljice!- Onaj kojemu se dokae daje pucao u Kuenku neka budekanjen.- Kakvu ste to ensku skrivali? Svijet misli daje ona Kuen-ka i da je sve prijevara.- Zatitio sam ensku koju je napala svjetina! to ja znamkamo je nestala.-Tko je ona?- Ni to ne znam!Pritom je Sinia pogledao u tamu u kojoj se izgubio Filip s Nerom. Srce muje zadrhtalo od brige.Samo da im uspije pobjei -poeli u sebi.Kad je svijet vidio da sudac razgovara sa Siniom, opet se stanepribliavati trenkovcima.- Ako tko od ovih ljudi stavi ruku na moju momad, platit

ete vi glavom - zaprijeti Sinia Krajaiu.Prijetnja prestrai suca i on se okrene k svjetini:


6/346

- Poite, ljudi, kui. Trenkovci su pucali u zrak, oni nisu u-strijelili Kuenku. Vi znate da avo esto sam umori svoju coprnicu da bije liio muka. Sigurno je to uinio i ovaj put.

I

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Ove su rijei djelovale na puk snanije nego pitolji trenko-vaca.Narod se smirio, nije vie navaljivao na momke, niti na Siniu. Razoaranto nije mogao da gleda vjetiine muke buljio je svijet u lomau to se unonoj tami arila poput baklje. Ali sad ih uskomea vrisak ene. Neka enaleala je na snijegu bez svijesti. Nitko se nije usudio dotai je. Svi suod nje pobjegli kao od avla.Sinia je dojaio meu svjetinu koja se, opazivi iza leda konja,

rastrala. Sagnuo se i pogledao u snijeg gdje je zamijetio onesvijetenudjevojku. Sie s konja i pridigne joj glavu. Upravo se iznenadio kad jeugledao neobinu ljepotu. Stane joj snijegom trti elo od ega se djevojkapolako osvijestila. Oko njega sakupio se svijet i nekako ga sumnjivo gledaoi sve neto mrmljao.- Zato se vi, gospodine, brinete za ovu djevojku? - upitaga jedan graanin.- Zato da joj ne pomognem?- Jer, sigurno, nije prava - kad se onesvijestila. Zato se boji lomae?- Zar nije mogue da joj je teko gledati gdje ljudski stvorgori?-A zato mi moemo gledati mirno? Ha? - izbei se na Siniu neka debela ena i podboi se.

- Zato nas nije strah? - prihvati odmah druga.- Jer znamo da nas nee priti na lomai, jer smo potene,jer nemamo nita na dui.- Jest, tako je -potvrivao im je Mikica koji se zaas stvorio uz Siniu.Raspoloenje protiv djevojke stalo je rasti. Sinia je razabrao daje upogibelji i pogleda oko sebe ne bi li se pojavio tko god kome bi djevojkumogao povjeriti.Prestraeni banue preda nj Barica i Adam.

- Ne biste li poveli ovu djevojku sobom? - upita on Baricu.- Zar joj je pozlilo? Neka samo poe s nama - odvrati Barica i priapne Sinii daje izgubila Neru. On je umiri daje pola s Filipom okolinim putem kui i zamoli je da djevojku uzme sobom.Nekoliko baba skupilo se dotle oko Mikice koji im je apu-i govorio:- Ovo nisu isti poslovi! Taj se kapetan neprestano vrti okohljebarke.Ali svoje pripovijedanje nije mogao nastaviti. Od Mesnikih vrata, kojimase ve jedan dio svjetine uspinjao na Gri, ula se vika i strka.Ljudi stadoe bjeati onamo da vide stoje.Sinia uzjae svoga konja i pozove momad da gaslijedi. Trenkovci pojurieprema Mesnikim vratima gdje se svijet tako natiskao da se jedan drugomegotovo htio popeti na lea.To je pobudilo kapetanovu znatielju pa se progura pred vrata.Na jednoj vratnici pod zidom, nedaleko od zelene svjetiljke, pruao sestraan prizor.


7/346

Na eljeznoj izboini visio o uetu neki ovjek. Lice mu poplavilo, oiiskoile, a iz crnih usta provirio jezik.Mnotvo je preneraeno gledalo u ovjeka i s nekim strahom aputalo:- Galovi! Galovi!Vratarica je prestravljeno zurila u njega i glasno jadiko-vala:- Joj, joj - zato nisam ila za njim?

- Kamo? -pitali je neki mukarci.- Doletio je k meni u sobu -pripovijedala je vratarica drui od uzbuenja. - Izgledalo je kao da mu se pamet okrenula. Pjena mu se cijedila iz usta, a oi je izbeio u mene dame je sve groznica tresla.-MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- A stoje htio? - upita nekoliko ljudi u isti mah.-Vikaoje kao da ga, Boe mi prosti, avoli peku na ranju:"Krivo sam je optuio, aoni su ipak zapalili lomau! Boe, to ne mogupreivjeti -mui me, razderat e mi prsa." I onda pograbi ue na kome samsuila rublje i okrene se viui: "Nisu mi htjeli vjerovati, prokleti bili.Sam u olakati svoju savjest."- Tako je rekao? - upita jedan graanin plaho.- Da, to je rekao i onda istrao iz sobe, a ja sam se bojalaizai za njim, i sada, eto, vidite - objesio se na vratima.- Savjest gaje zapekla, jer je krivo svjedoio.Svi se ogledae prema ovjeku koji je rekao ove rijei. Bijae to Tito.- Sin gradskog suca! - aptali su iznenaeni graani.

- Kako vi to znate? -vikne prijeteim glasom gradski pri

-senik Jelai koji je sudjelovao pri Jeliinoj osudi.Tito se uspravi:- Jer je to sam rekao, a i dokazao ovime. ovjek svoj ivotnee odbaciti za to god. Kad se netko sam ubija i u asu smrtiveli da ju je krivo optuio, onda je to istina. U smrtnom asuovjek ne lae.Svi su zautjeli. Nitko mu nije protuslovio. Rijei to ih je izrekao Titopale su kao teka istina koju nitko nije mogao da poree.- Zar nije Kuenka sama priznala daje vjetica? - vikne Mi-kica koji je stajao uz prisenika.- Da, priznala je - odvrati mjesto Tita njegov prijatelj Mala-koczy - ali da vas metnemo na muke, i vi biste odmah tu prednama priznali da ste vi objesili Galovia.I opet nije svjetina odgovarala.- Kako smijete ovako govoriti? -ponovno e prisenik Jelai. - Zar nije ona grofovska vjetica priznala daje Kuenkacoprnica?

- To nije istina! - klikne u isti mah do desetak mladia.Remetinci se najednom nali na okupu i stali vikati:- Kontesa nije nita priznala i oni koji to vele - lau.Graani su iznenaeno sluali ovu prepirku i kao daje nisushvaali.Mikica je, meutim, naglo ieznuo. A prisenik Jelai nastavi: - Kuenkaje s kontesomNerom pravila tuu i ubijala marvu.- Ne dajte se ljudi zavoditi! - povikne opet Tito gromkimglasom. - Kako bi enski stvor mogao da pravi tuu?!


8/346

- Coprnice prave tuu, a vrag im daje mo! - ree Jelai.- Jest, coprnice su za sve krive -povikne vie glasova, adrugi su odobravali.- Vrag nema nikakve vlasti - sva je vlast u Bojim rukama.Tko god tvrdi da vrag i vjetice mogu po volji praviti tuu, nanositi ljudima bolest ili pretvarati ljude u ivotinje, taj daje ve

u vrijednost vragu nego Bogu!Sva su lica preneraeno zurila u Tita, a sve su ga oi zabrinuto pitale:"Zar je mogue da mi dajemo veu vrijednost vragu nego Bogu?"- Ima pravo -promrmljalo je nekoliko mukih glasova,dok su neke ene gledale u Tita s tihim ushienjem, ali se, oito, nisu usuivale ni pisnuti.Dok su neki odobravali, apne grof ikulini Titu:- Kad se umori, preuzet u ja rije.- Samo me pustite - odvrati Tito i nastavi govoriti:-Ali, recimo, kad bi vrag mogao dati coprnici toliko moi da moe letjetizar ne bi ona najprije odletjela s lomae? Ako se vrag moe provui krozivau iglu - kako se to veli - zato se ne provue kroz reetkecoprnjakog tornja i zatvorene ene ne spasi iz zatvora? On bi se mogao

uvui kroz reetke tornja, uspavati straare i coprnicama otvoriti vrata dapobjegnu!


MALLEUS MALEFICARUM

Svjetina je na as stala kao ukopana. Ovi su razlozi djelovali. Nastadetiina. Ali samo naas. Najednom se pojavio Kraja-i. Bio je blijed, oimu se rairile, a donja eljustmu je drhtala.- Nesretnice! - krikne sudac. - Iz tebe govori neastivi!U mnotvu je zamrmorilo iznenaenje. Odmah zatim, kao da su se ljudiprobudili oda sna i od asovite obmane, poviu deseci glasova:-Neastivi, da neastivi!-avo ga je opsjeo! Vrag brani sebe i vjetice na njegovausta! - uo se glas gradskog odvjetnika Dvojkovia kraj kojega je stajao Sale. Dvojkovi je poeo ponovno vikati:- Evo, ljudi, koliku vlast ima neastivi! Nahukao sina protiv oca. Sin gradskog suca govori protiv onoga koji ispovijedazakon i vjeru. Zar bi to uinio sin suca Krajaia da ga nije opsjeo avo?- Lae, huljo! - vikne Tito drui od bijesa. - Iz mene govori zdrava pamet i potena istina, a vi zavodite nesretni puki silite ga da se klanja vragu.- Zar nije ovaj poteni narod vidio na svoje oi kad je pobijelom danu vrag oteo vjeticu Neru? - odgovori uzbuenoDvojkovi.- To nije bio vrag, nego ovjek, vi to znate najbolje.Titove se rijei nisu mogle razumjeti. Svjetina je planula bijesom, sipalapsovke, pogrde i kletve na vjeticu koju je avo oteo po bijelom danu istane se prijetiti Titu koji brani tog avla i vjetice, a i Remetincimakoji su Tita okruili da ga obrane od mnotva.Krajai je drhtao. Dvojkovi, Sale, Mikica i Jelai neto su govorilisucu ivo maui rukama, a svjetina se sve vie tiskala oko Remetinaca ivikala:- Fina su to gospoda koja brane vraga. Je li vam dao cekinazato?!

- Sram vas bilo! Fikali coprniki.


9/346

- Bacite ih kroz gradska vrata!-Van s Gria! Neemo imati vrajih slugu meu nama!- Oni su sami coprnjaci, zato i brane svoje drugarice! Vaniz naeg grada! Gadovi!Babe stadoe pljuvati prema mladiima, a mukarci dizahu pesnice i batine.- Hoe da nas ubiju, jer im propovijedamo istinu - plane

Malakoczv.- uti Francesko, nosi glavu u torbi - opomene ga Tito.Remetinci su razabrali da su u ivotnoj pogibelji. Ali nisumogli izai iz mnotva koje ih je zaokruilo i potisnulo na vrata.- Grofovski derani da ovdje brane coprnice?! -povie Mikica svjetini. - To neemodopustiti!No jo to nije izgovorio kad mu najednom glava klone, nagne se na lijevustranu, a u zraku se opazila Franceskova ruka kojom mu je dao zaunicu.To je svjetinu jo vie razjarilo i ona nahrupi na mlade. Ali u isti aszatopou konjska kopita. Ljudi shvatie da na njih navalie konji na kojimasu sjedili ogromni jaki momci s pitoljima u ruci.ene stadoe vritati, a mukarci se bijegom uklonie konjima. Zaas suRemetinci stajali na istini, opkoljeni tren-kovcima.

- Sad se pourite kui! - dovikne im Sinia koji je izveo tunavalu na svjetinu stojei sa svojom momadi izmeu mnotva i Remetinaca.Kad je svjetina razabrala da su im trenkovci oteli iz ruku mlade, obratisvoj gnjev prema njima. Ali to njih nije smetalo. Oni su mirno stajali, doksu Remetinci vikali:- Vivant Remetinci! Vivat prosvjeta!- ujte coprnjake - odgovarala im svjetina.

r~~

MARIJA JURI ZAGORKA

OPSJEDNUTI VRAGOMMagistrat opkolila uzbuena svjetina, a ugledni graani okupili se uskupinu i buno raspravljali o dogaaju to se netom zbio.ene se razdijelile u vie grupa, a djetii, egrti i drugi svijet opsjedaoulaz u magistrat i eljno oekivao da sazna to e gospoda od grada uinitis onima koji su pogrdili zakone i sud.Katkad pojavio se na vratima magistrata Mikica tako vana lica da gajesvijet svaki puta saletio sa stotinu pitanja. Ali on je svaki putodgovarao:- Jo nismo nita odluili. ekajte malo - nije to mala stvarkad sin gradskog suca popljuje zakone!I svjetina je ostala i dalje na trgu pred magistratom na snijegu, ledu izimi strpljivo ekajui to e biti.Dotle se u sobi gradskog notara Salea odigravao uzbudljiv prizor.Gradski sudac Krajai stajao je sav blijed, potiten, pognute glave nasredsobe. Odvjetnik Dvojkovi i notar Sale govorili su mu:- Tito ne bi nikad iz vlastite pobude ovako govorio. Ili gaje opsjeo avo, ili gaje zaarala kakva vjetica da se vama o-sveuje pa nesretnik ne zna to govori.-Vi ga morate kazniti, ve zbog svijeta! - doda Sale. - Tapomislite kamo emo doiako sin prvog uvara zakona pone svijet buniti protiv zakona!- Pa onda onaj Malakoczv koji oblijeta oko vae keri.- Oko moje Sande? - vikne sudac uprepateno.- Jest. Ve cijeli grad zna daje mladi kani zaprositi.- Zar je mogue da bi sin i zet radili protiv vas kad to ne bibio posao vraga i osveta kakve vjetice?

MALLEUS MALEFICARUM


10/346

Krajai je nijemo sluao Dvojkovia i Salea. Alije njegovo lice pokazivaloda mu je svaka rije pala na duu kao novi uas i strahota. Otare sebi znojsa ela i usklikne.- Uvijek sam bio uvjeren da mi vjetice ne mogu nauditi, asad eto! Kako mi se strano osveuju!-Ne mogu vam nauditi tijelu, jer nosite svete moi, ali vam

otrovae sina, a sad jo hoe da vam narinu ovakvog zeta -ree Dvojkovi.Vrata pokrajnje sobe bila su tek pritvorena, ali sada se irom otvore. Nanjima se pojavi Tito, a s njim njegovi drugovi.- Kako dugo emo ovdje ekati? - upita Tito.Na njegovu mladom licu s crnim briima i visokim elom drhtao je bijes iprezir kad se obratio prema Dvojkoviu i Saleu:-Mislim da ste mi oca ve dovoljno nahukali pa mogu doi pred vae lice.- Gospodine, zabranjujem vam da nas vrijeate! -povienim glasom odvrati Dvojkovi.- Jo me se usuujete objeivati da sam vas uvrijedio! uosam sve to ste govorili. Evo, izvolite mi suditi.

- Gospodin odvjetnik ne treba da me huka na tebe! - dr-uim glasom ree sudac. - Svaki ovjek mora uvidjeti da teopsjeo vrag.- Zaboga, oe, tako je svijet mislio prije pedeset godina. Alisada vani svijet priznaje da zdrav razum nije plod avla i daljudi koji ne vjeruju u vjetice nisu opsjednuti vragom negonadahnuti prosvjetom.- Ti ne vjeruje u vjetice? - upita ga Krajai prestraeno.-Ne!-1 mi svi ne vjerujemo! - kliknue Remetinci.Krajaiu se priiniloda se cijela soba sa svima koji oko njega stojezavrtjela. Znoj ga oblije, i on osjeti neki strah od ove mladei koja gajeokruila. Gledao je u mladie kao u nesret-

I

MARIJA JURI ZAGORKA

M A L L E U S M A L E F I C A R U M

ne stvorove, opsjednute vrazima i zaarane vjeticama, pa ih se bojao.- Tko vas je okuio takvim strahovitim mislima?! - iznenaeno e Dvojkovi.- Tko drugi nego ona prokleta vjetica koju je avo oteo naoigled svijeta - doda Sale.- Sad mi svie pred oima! - vikne sudac. - Ove mlade ljude naao sam jedno u Remetama u nekoj kolibi s unukomgrofice Ratkav!- Oni su se vrlo esto s njome ondje sastajali - ree Dvojkovi. - Ja sam to naknadno saznao. To su oni mladii s kojima se sastajala kontesa Nera i ija imena nije htjela da spomene u istrazi. Ako se sjeate, gospodine suce, ona je i natuk-nula da ima vie ljudi koji misle jednako s njom i ne vjerujuu vjetice, a pritom vam se zlorado smijeila u lice.- Ona je sve to uinila, ona ih je zaarala - samo ona! - vikao je sudac. U njegovu glasu drhtala je strana mrnja prema Neri.- Opameti se, Tito! Za ime Boje, zar ne vidi da si rtva


11/346

one prokletnice koja se podala paklu?-Ne, oe, ona se nije podala paklu! Nera je djevojka kojaima vie razuma nego drugi.- Za ime Boga, zar nisi uo da ju je naoigled svijeta oteoavo?- I ti u to vjeruje, oe? Kakav avo? To je ludost. Netko

je djevojku spasio i tko zna kamo je odveo. Da li u dobroj ilizloj namjeri, to ne znam, ali ovjek, koji ju je oteo, sigurno jeizrabio praznovjerje svijeta i da je spasi odjenuo se u vraga.- Ne, vi ste svi obmanjeni - ree Sale. - Svi ste vi zaslijepljeni arolijama! Kako moete nijekati ono stoje cijeli svijetvidio na svoje oi?- Neka mi oprosti gospodin gradski notar i gradski odvjetnik - ali ja vam u oima itam da vi sami ne vjerujete u onoto zagovarate.

-Ovo je drzovito.-A ono to vi radite jest nepoteno! Mislite li da nismouli kako ste gradskog suca, koji je do dna due zaraen pra

znovjerjem, uvjeravali daje njegov sin opsjednut avolom?- Ti si, oe, opsjednut avlima u ljudskoj spodobi! - povik-ne Tito i pokae na Dvojkovia i Salea. - Evo, to su tvoji avlikoji te opsjedaju i zlonamjerno - vikao je Tito - truju tvojuduu.- Ovo je zloin to vi radite!- dovikne mali ikulini Dvoj-koviu, a lice mu se zarumenilo od ljutine. - Ja sam jednouo odvjetnika Dvojkovia gdje se u razgovoru s mojom maehom ruga sucu Krajaiu i njegovim vjeticama.- Pa i vi se jo javljate, gospodine grofe, koji ste izdalisvojedrugove kad su htjeli oteti kontesu Neru? - odgovori mu Dvojkovi zajedljivo.Jedan trenutak svi su zanijemili tako da se ulo njihovo disanje. OiRemetinaca upiljie se u Franju ikulinija koji se gotovo skamenio.

- Ja? - krikne on. - Ja da sam ih odao?- Da vi! Bili ste ljubomorni na Tita koji je takoer bio zaljubljen u Neru.Jo nije Dvojkovi ni izgovorio te rijei, kad mladi u tren oka trgne izdepa pitolj i naoigled svih ispali ga u Dvojkovia.Gradski odvjetnik je u posljednji trenutak odskoio, a hitac probijestijenu na onom mjestu na kojem je malo prije stajao.Kad je ikulini opazio daje Dvojkovi umaknuo, poleti prema njemu i baci muse na prsa. Ali Dvojkovi, snaan kao bi-vol, pograbi malog grofa za ruke,svine mu ih i za as je slabani mladi bio savladan. Smrtno bljediloprosulo mu se njenim bijelim licem, oi mu se zatvorile, a tijelo mu sestalo trzati.

-A"

:L

MARIJA JURI ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Remetinci se okupili oko svoga druga i zabrinuto vijeali to da uine.- Vidite li ga? - ree Dvojkovi tiho Krajaiu. - Kao da gaje vrag uzeo!- Zaboga, na usta mu dolazi pjena! - apne Sale.Krajai se prestrai, povue se k prozoru i odanle zapovje


12/346

di Mikici:- Brzo po upnika. Recite mu da je nekog mladicauzeovrag!- Potri po lijenika! - ree Tito jednom panduru, ali ovajnije htio da ide ve mu se posprdno nasmije.- Donesi brzo vode -priapne Dvojkovi jednom panduru,

a ovaj otri i za nekoliko se asaka vrati s posudom.- Evo, gospodo - ponudi pandur Remetincima vodu.Nisu znali kakva je to voda, niti su to pitali, te stali polijevati elo mladoga grofa.Za malo se grof prestao tresti. Otvori oi, skoi na noge i pogleda posobi.- Vidite li -priapne Dvojkovi Krajaiu - da je bio uzetod vraga. Dao sam mu donijeti svete vode, odmah je otjeralavraga.Sada su Remetince otpremili u pokrajnju sobu, a Krajai, Sale i Dvojkoviostadoe sami.Nakon pola sata opet su mlade pozvali u notarevu sobu. On je ve sjediokod svog stola vrlo vana lica,dok su Dvojkovi i Krajai stajali iza

njega.- Gospodine Tito Krajaiu! - sveanim glasom oslovi Sale.Vi ste javno pred svijetom pogrdili zakon i hukali svjetinu naovaj sud. Vi ste ljudima govorili daje Kuenka neduna i timeokrivili sud da je nepravedno osudio vjeticu na smrt. Vi steujedno govorili da ne vjerujete u vjetice, a to opet znai dajesud nepravedno osudio sve ene koje su dosad spaljene.- Jest, to doista i drim!

-1 mi se svi slaemo s njim! - rekoe ostali.- Vivat prosvjeta! - kliknue svi na zgraanje notara i suca.Sada pristupe gradski panduri i stave okove na ruke Titu,Malakoczvju i grofu ikuliniju, koji se ve posve oporavio.Vani je svjetina stajala na snijegu, buila i galamila, a Mi

-kica je predvratima magistrata pripovijedao ljudima to se sve zbilo u sobi gradskognotara.Mukarci su klimali glavama i udili se:- Ja sam odmah znao da je Tito opsjednut vragom im jepoeo onako govoriti! - ree monjar Canjko.- Da, a na Mesnikim si vratima odobravao - okosi se nanj Mikica.- Zar ja? Prisei u da to nije istina! -Monjar pristupi kMikici i apne mu: - Hodi malo sa mnom da ti neto kaem.Graanin izvadi kriomice iz svoje konate kesice dvije forinte i dade ihMikici:- Na, pa uti!Mikica pograbi novac i spremi gabrzo u dep. Onda se vrati jednoj grupiljudi i stane im pripovijedati kako su mlada gospoda koja brane vjeticesaveznici i slubenici grofovske co-prnice Nere.Sad je gnjev ljudi jo porastao. Nastala je vika i krika, te se stalozahtijevati da se coprnjaci odmah stave u toranj.Na vratima magistrata napokon se pojave svezanih ruku Tito, Malakoczv iikulini, a za njima ostali Remetinci.Svjetina stade vikati:- Coprnjaci!- Sram vas bilo!- Na lomau s njima!Mlade je neprestano vikala:-Vivat prosvjeta!Pred zatvorom se povorka zaustavi. Svjetina se tek onda udaljila kad se za

trojicom svezanih uhapenika zatvorila vrata zatvora.


13/346


MALLEUS MALEFICARUM

SVETACSvjetina je vikala, buila, klela. Buka je prodirala u kuu Ba-rice Cindek.Iz galame ulo se neprestano Nerino ime.- Barice, ujete li? - apne Nera.- ujem! Prava je srea da ste na vrijeme stigli kui.One su aptale da ih ne uje djevojka koja se zavukla za pe i prestraenopodigla glavu sluajui bijesnu viku svijeta. Bila je to ona ista djevojkakoju je Sinia naao leati pred lomaom u nesvijesti i zamolio Baricu dajepovede svojoj kui.Nekoliko asaka utjele su sve tri ene i sa strahom sluale. Barica sebojala da e svjetina moda opaziti njezinu kuu isjetiti se da je i onabila ve u tornju. Ali, oito, nitko se nije sjetio ni opazio da prolazekraj hljebarkine kue. Najednom netko zakuca na kuna vrata. Barica se u

prvi as prestraila, pohiti u drugu sobu i ree poluglasno:- Adame, nemoj nikome otvoriti dok ti ne kae tko je.Bojazan Bariina bila je neopravdana. Adam je zaas doveo u sobu kapetana Siniu.Nera naglo ustane i htjede mu poi u susret, ali se sjetila da je u sobistrana djevojka, pa ostane na svom mjestu.- Vidio sam da prolaze ljudi ovuda pa sam se bojao da eteimati neprilika - ree Sinia.- Hvala vam na brizi, mirno su proli pokraj nas.-Ako vie nema nikakve pogibelji, onda bih ja mogla otii.u mi umrli otac ira dola u toranj.- Kamo? Gdje vam je dom?

-Kod suca Krajaia.

- Sto radite kod suca Krajaia?- Ja sam Dorica, njegova kmeticmati dola sam k njemu u slubu.-Ve dugo?- Ba onoga dana kad je lijepa konte

- Zar ste je vi poznavali?- Kako je ne bih poznavala! Bila je vrlo dobra s kerkommoga gospodara, gospoicom Sandom. Bila je tako lijepa daje za njom poludio sam Lucifer.- Tko ti je to rekao? - upita je Sinia.Pa to svi znaju. Da nije Lucifer za njom poludio, ne bi, bogme, doao ponju po bijelom danu.Sinia je motrio djevojku pronicavim pogledom. Opazio je da su djevojinekretnje uzrujane, lice blijedo, premda lijepo, a odijelo neuredno. Na prvimah pobuivao je njezin nemirni pogled pozornost. Njezine velike, lijepeplave oi bile su staklene, zjenice velike i sjajne, pa se inilo daneprestano gori u vatri. Ogledavala se oko sebe s nekim strahom. Od svakogse tropota trgnula, vie puta je pokrila oi rukom. as bi pogledalairokim pogledom u Siniu, a onda opet poela treptati oima.Vika svjetine ve se gubila u daljini. Barica ponudi kapetanu da ostane jokoji as kod njih.Najednom skoi Dorica kao da se neega prestraila. Poe prema vratimaapui:- Ja moram ii, moram odmah ii!- Sad, u to doba, ne mogu vas pustiti - ree Barica. Spavajte kod nas.


14/346

-Ne mogu, ne mogu! to e rei svetac Rafael?- to ti ima sa svecem? - upita je Sinia.-Moram jo danas k njemu!- Zato mora k njemu?- Jer mi to zapovijeda gospodin Sale.- to e ti kod "sveca" u to doba noi?

-Molit u se Bogorodici da mi pomogne - odvrati ona gledajui tupo kapetana, a onda se okrene prema vratima i naglo iezne u mraku.Sinia je gledao za njom i primijetio:

MARIJA JURI ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ovo je udnovata djevojka. to to ona ima sa "svecem"?Idem za njom.

- To vam je dobra zamisao, kapetane - odobri mu Nera. -Molim vas, pourite, da vam ne utee.No je bila tamna, a ulice puste. U tami Sinia nije mogao razabrati kamoje djevojka otila, ali je znao put kojim se ilo do Rafaelove kue. Zaasje uo Doriine brze i hitre korake, pa se uputi za njima. Pod Rafaelovomkuicom djevojka pokuca na prozor.Iz daljine uo je Sinia kako se prozor otvorio. uo je da Ra-fael netogovori. Odmah zatim zakripala su vrata od dvorita i zauli se brzidjevojini koraci kroz dvorite. Kapetan pobrza i htjede ui na dvorinavrata, ali su ve bila zakljuana. Popne se na ogradu i skoi u dvorite.Tu je bilo tamno kao u grobu. Samo kroz jedna vrata to su se otvarala uotvoreni hodnik virio traak svjetla. Sinia poe tiho i polagano uljajuise kao tat do vrata. Kroz njih je prodirao povieni glas Rafaelov: -Tebe,djevojko, alje k meni tvoj dobroinitelj notar Sale!

- Kako zna? - zauje se plahi glas djevojke.- Svetac zna sve i vidi sve.- Sale mi je rekao da me oblijeu vrazi, pa me je strah. Neznam to da uinim!- Znam ve, tebe hoe vrazi da povuku u pakao, pa moratraiti lijeka.- Ali ja to ne znam.- Sluaj Bojeg Rafaela. Bog e te uvati, ali mora biti posluna dobrim ljudima koje Bog alje u svijet da ih ue.- Smiluj mi se! to da uinim? Dan i no obilaze oko meneavli, bee u mene oi i posiu svojim pandama za mnomda me odvedu u pakao, govore mi rune rijei, napastujume, hoe da inim rune stvari. Nagovaraju me na besramnigrijeh, nude mi da e mi biti lijepo kod njih u paklu, da u imati novaca i svilenih haljina.

- Kad ti se pokazuju?- Svaku no kad legnem spavati, dolaze k meni i stojeoko mog kreveta, vuku s mene pokrivalo. Vidim pakao i lijepe mlade vragove kako pleu i kako se vesele i oni mi pripovijedaju da moram doi k njima i da mi je otac bio vrag. Aja bih htjela da poem k njima, ali se onda ukae duh mojegoca, pograbi me i odvue opet u postelju i ondje me svee dane mogu disati. Molim te, svece, smiluj mi se. Reci mi to daradim.

- Idi k notaru Saleu, samo on moe da iz tebe istjera


15/346

vraga.- Kako? On?- Jest, samo on! Poi, dijete moje, i ini sve to ti Sale naloi.Dorica ustane s poda. Noge su joj klecale, a oi kruile sa strahom posobi.

Rafael joj otvori vrata i provede je do dvorinih vrata.Sinia ju je slijedio do kue suca Krajaia, a onda se vratio u svoj stan.Baci sa sebe kabanicu i vojniku dolamu i sjedne kraj toplog kamina.Naslonio se na koljena i pripovijedao Filipu to se sve zbilo kod "sveca".Ovaj se snebivao od uda.- Ja se samo divim - ree Filip - kako se tebi hoe da vrislubu mjesto gradskog kapetana.Mladi trgnu glavom i odbaci sa ela crnu kosu. Pogleda Filipa. Oi musijevnu, a neka toplina prelije mu se licem.Uljanica je ve bila dogorjela i Filip nije nalijevao drugu. Iz kamina searilo svjetlo. Nekoliko crvenih trakova osvjetljavalo je Siniu.-Ja ipak mislim, Sinia, daje pogibeljno to radi. Protjerat e te izgrada.

- Pusti me. ivim samo u ovom ludovanju, grozniavomtraenju i pogibeljima to se slau i gomilaju oko mene.- Bio si uvijek takav, ali ovo to ovdje radi moda je ipak-MARIJA JURI ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

previe. To bi te moglo dovesti u tamnicu. I ono danas, kod lomae - to jebilo ipak previe, Sinia. To je in protiv zakona.- Ne bi ti tako govorio da si osjetio ono to sam osjetio kad

me je uhvatila za ruku...Filip se iznenadi nad ovim oitovanjem. Ovako mu Sinia jo nije govorio.- Kako sam mogao to izdrati? Kad me se dotaknula, protrnuo sam. Da mije onda priapnula: ubij svoga oca -ja bihpucao.Njegove su rijei zvuale poluglasno i muklo, kao da govori sam sebi. Filipopazi da je Siniu obuzelo ganue, kao ono kad je pisao one listove. To gaosokoli, pa odlui s njim progovoriti iskrenu rije.Ali Sinia nastavi:- Nisam je vidio, ali znao sam da je to njezina ruka. Onaista bijela ruka koja se neko pitoljem branila od mene, a prijateljski primala ruke drugih. Zna li, Filipe, da nikad nisamu svojoj ruci imao njezine ruke - nikad mi je jo nije pruila -a danas! Kako je grevito uhvatila ovu moju ljevicu. Gledaj: -ljubomoran sam na svoju vlastitu ruku. A ipak, daje nemam,ne bih danas osjetio ono - Filipe! Kakav mora daje tek dodirnjezinih usana!- Sinia, mani se tih misli, to e te odvesti do propasti. Zarne vidi da ona nije vie ono stoje bila? Izgubila je svoj vedrium i svoju ljepotu.Filip je oekivao da e Sinia skoiti i viknuti na njega. Ali on ostanenepomian, samo usta su mu udno aptala:-Nisi runa, Nero, za mene nisi runa - uvijek si ista.- Taj nije vie zdrav! -proape Filip sam sebi. Ova ga jemisao snala ve onda kad je zamijetio da joj nou pie pisma, a onda ih spaljuje.Filip prie k Sinii i zagleda mu se u blijedo lice sluajui

ga kako budan bunca i sanja o njoj. Htjede ga probuditi i nastavi govoriti:


16/346

- Osvijesti se Sinia. Sanja o dodiru njezinih usana. Pogledaj ta usta ividjet e kako su blijeda. Vjeruj, ljubei ih ne bi osjetio ono tonasluuje. Svi smo ljudi. Kad bi te ona poljubila - onda bi bilo moda jonekako razumljivo. Ta vidi, Sinia, da ona nije zdrava, samo luakinjamoe svoju ljepotu hotimice iznakaziti.Po sobi su tiho mrmorile Filipove rijei i zamirale u tami. Sinia mu nije

odgovarao. Filip se nagne nad njega i pogleda mu u lice. Ono je bilo posvepreobraeno, usta su mu aptala nesuvisle rijei, desna ruka vrsto jedrala ljevicu..."Nita. Gurnut u ga u naruaj kakve lijepe ene. Ljubavnica mu treba, pae ga sve minuti", odlui u sebi Filip.PRVA KOCKABarica se rano vratila iz svog duana i ostavila ondje Adama da prodajekruh. Nedjelja je i htjela je da priredi to bolji objed.Neru je nala u njenoj sobici s prozorima na dvorite. Kao i svaki dan,sjedila je zurei preda se, blijeda, uta lica i sumorna pogleda. Ali kadopazi Baricu, naglo upita:- Niste li vidjeli kapetana?-Nisam, ali on e sigurno doi - odvrati hljebarka i pode

brzo u kuhinju.Kad se vrtjela oko ognjita iznenada ude k njoj notar Sale.Ona otare ruke, povede ga u sobu i ponudi mu stolicu.Sale ne sjedne. Drei u ruci svoj crni klobuk stane pred lijepu Baricu.Odjenuo je posve novi barunasti kaput, a pod svjee i nasmijeeno liceprikopao kao snijeg bijele ipke. Guste

MARIJA JURI ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

crne obrve dijelile su oi od pramenova bijelevlasulje, lice mu sebijelilo, a na usnama poivao onaj tajanstveni eznutljivi smijeak kojim

je Sale tako uspjeno osvajao ene.- Stoje dobra vau milost dovelo u moju skromnu kuicu?- upita Barica.- Vi znate da sam vas onomad pustio iz tornja. Ali modai ne znate da sam to uinio zato jer sam uvjeren da vi nistevjetica. Vi ste predobri i prelijepi da se podate vragu. Ali vasmoram obavijestiti i o tome da istraga protiv vas jo nije obustavljena. Meni bi bilo vrlo drago kad bih vas mogao rijeitisvake sumnje, ve i radi Adama.- Odve ste dobri, vaa milosti.- Jer znam da ste nevini - ree Sale i poloi ruku na jedrohljebarkino rame.Ona se polako odmakne od njega, a notar nastavi:- Istraga bi se mogla odmah dovriti.-A kako, vaa milosti?- Posve jednostavno. Trebalo bi ustanoviti da na vaemtijelu nema vrajeg peata i istraga bi bila odmah obustavljena.-Ah, gospodine, taj vraji peat vrlo je udna stvar. Takvuznamenku moe imati i novoroeno dijete, pa valjda nee nitko rei daje i ono imalo posla s vragom!- Sve je mogue. Ali meni se ini da se vi ustruavate davas pretrae. ini mi se da niste odve sigurni da nemate peata. Ali nita zato - nastavi blago. - Ja u vas pretraiti, vrajeg peata neu nai. To u dati u zapisnik isve je gotovo. Da

kle, kada emo to uiniti?-Ne, ne! Ja to neu, mene je stid.


17/346

- Zar e vas biti manje stid ako vas dadem pretraiti po krvniku?U oima lijepe hljebarke pojavi se zabrinutost. Osjeala je da je to ionakosvejedno.

- Pa dobro, neka bude - ree ona mrzovoljno.- Doite sutra poslije podne u moju sobu na magistrat, ilibolje, da vas ne bude stid; u moj stan. Donesite mi toboehljeba.Barici se taj prijedlog nije odvie svidio. Zamiljeno se zagledala u pod inije odgovorila.Sale je to krivo shvatio, pa se sagne k Barici i lagano ovije desnu rukuoko njezina struka.Hljebarka se lecne i htjede skoiti, ali je notar vrsto stisne k sebi.Uprijevi sve svoje sile, Barica mu se ipak istrgne, uhvati s prostrtogstola no za rezanje kruha i pogleda ga odlunim pogledom.-Ako smjesta ne ostavite moju kuu, rasporit u vas! - dovikne mu ona.Sale se ne preplai, ve se nasmijei.

- Kad biste vi znali, kako ste ovako lijepi?! Nije pametno,Barice, da tako postupate sa svojim notarom.- Kupite se iz moje kue!- Ba sada bih ostao radije nego ikad. Vi mi se grozite noem, a ja vas ovdje preko stola obasipljem cjelovima a da sei ne dotiem vaeg vrata. Va vrat je napast. Kad god vas gledam, uvijek ga grlim. Va vrat mi ne da spavati. Sve groficeibarunice, pa ni kontesa Nera, nije imala tako zamamni vrat.Vrelim je glasom govorio ove rijei, a jo vrelijim pogledima obasipaonjezina ramena. Barici poleti krv u lice.- Vi ste sam sotona. Nosite se! - vikne ona prestraeno.- Odnijet u u svojim oima sliku vaeg vrata i gledat u gai grliti dok se ne omamim kao od vina.

-Ostavite me!Na vratima sobe pojavi se Sinia. Jedan pogled razjasnio mu je o emu seradi.

MARIJA JURI ZAGORKA

MALLEUS MALEF I CARU M

- U kakvom ste poslu ovdje, gospodine notaru? - ironinoupita kapetan.-A u kakvom je poslu ovdje vaa milost? - uzvrati Sale.- Sigurno ne u onom u kojem vi.- Imam s optuenicom neto govoriti.- Oprostite, ali ja nemam namjeru da vas ostavim s njomnasamo.- Pa dobro. Vi ete, Barice, doi sutra poslije podne k menikako smo rekli. Ako naime hoete da se istraga to prije zavri...Sale osine hljebarku ljubomornim oima. Proe kraj Sinie i ne pogledaviga. Kad je uhvatio kvaku, pokroi Sinia k vratima i upita ga:- A mene ste zaboravili pozdraviti, gospodine notaru?Bljedilo oblije Saleovo lice. Ali kad ugleda iroka Siniinaramena i njegovu jaku desnicu kojom se podboio o struk, on se nasmijei iodmah ispria:- Oprostite, posve sam zaboravio.Barica se i protiv volje nasmije.


18/346

Notara pogodi ovaj smijeh u srce. Crne mu se obrve stisle, a usta sklopila.Priguivi svoj ljubomor izae.- Sva je srea da ste doli, kapetane - ree Barica. - Kad bisamo to prije doao i Adam.Jedva ujno ue u sobu Nera. Sinia je pozdravi.- Barice, zar vam se to dogodilo? - upita je.

Jedva stoje Barica poela pripovijedati, doe Adam.Bio je smrknut i nemiran.- Nisi li susreo Salea? - upita ga ona.

- Jesam. Ree mi da tvoja stvar ne stoji dobro i daje poaok tebi da te na to upozori, ali je morao ii jer je naao u tvojojsobi kapetana.- Hulja! - ree Sinia. -A nije li vam jo to rekao?- Jest, da je Barica bila kod vas na Sljemenu i da zbog njedolazite u nau kuu.

-A to si mu ti odgovorio? - upita Barica.

- Rekao sam mu da ja najbolje znam kamo ona ide i tko dolazi u nau kuu i zato. To je moja briga.- Ja vas odrjeujem vae rijei - oglasi se sada Nera. - Recite slobodno Adamu gdje ste bili i zato.- Ja znam da Barica nije uinila nita zla - primijetiAdam.Barica ispripovjedi i Adamu sve to se dogodilo izmeu nje i notara.On je sluao snebivajui se. Lice mu se zarumenjelo od bijesa, a opori glasmu provali iz grudi:- On ti ree da je tebe izbavio iz tornja i to zato to zna da si nevina?- Jest, to mije rekao.- O, prokleti lopov!

-Zar je bilo jo to drugo

-upita Sinia opazivi Adamovu

srdbu. -Ako je to drugo vi nam morate rei. Tko zna ne bili se time Salea moglo uhvatiti na nepotenu inu.- Nisam htio da to Barica zna, ali sad vidim da je bolje dadulje ne tajim. Sale je od mene traio 400 forinti i ja sam muih dao. Onda je Baricu pustio na slobodu.Svi su na asak zanijemili. Sinia se tom nenadanom otkriu silno obraduje.- Sad budite mirni, Barice! Nita vam se ne moe dogoditi.Ovo je prva kocka koja je pala na Saleovu glavu. Sad je u naim rukama.Dok je Sinia likovao, Barica se priblii Adamu i tiho ga upita:- Ti si me, dakle, iskupio tako velikim novcem?- Daje traio, dao bih mu cijeli svoj duan.Sinia opazi da bi sada trebalo mladi brani par pustiti na miru. Neka sebikau to im srca ele. Zato ree Neri:- Smijem li vam sada pripovijedati to sam novo saznao?

f-"*

MARIJA JURI ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Doite! - odvrati ona i povede kapetana u svoju sobicu

u dvoritu.


19/346

Tu on pone pripovijedati stoje vidio i uo kod Rafaela. Pripovijedao jehotimice polagano, samo da njezine lijepe crne oi, koje nita nije moglonagrditi, to dulje gledaju u njega i da njezinu pozornost to duljepriveu za sebe.Kad je dovrio, opazi da joj se ugasli pogled probudio, a oi malo zasjale.tovie, radovala se onome to joj je priao.

- Sad se poinjem nadati da na Griu vie nee dugo palitina lomai nevine ljude. Ono juer bilo je strano.- Ba zato niste smjeli doi da to gledate.- Htjela sam vidjeti kako bi spalili mene da...- Da nije doao jedan pustolov koji vas je sa crnim namjerama oteo lomai. To ste htjeli rei?-Ali kad me je oteo i kad se dogodilo ono s mojom bakom, onda se trgnuo ipruio mi prijateljsku ruku. Samo, nisammogla stei povjerenje u tajpreokret - osobito onda kad su zakrabuljeni ljudi doli u dvor i o njemupriali strahote.-Vi ste esto uli o nekim Luciferima?-Vrlo esto, pa jo uvijek mislim da ste, moda, i vi bili utom drutvu.

- Ne, konteso. Nisambio, ali da znam kako bih mogao doimedu njih, poao bih samo da vidim tko su i kakva je to druba.- udnovato. One noi kad smo bili u samoborskom dvorcu, sluala sam neki smijeh i buku i bila sam uvjerena da ujem va glas.- Moj glas? Ja nisam bio medu gostima samoborskog gospodara.Nera je utjela, a Sinia pomisli: "Prije dva tjedna ona bi skoila iviknula: Pretvarate se. La je svaka rije? Zato sad uti? Sumnja li joili nee priznati da mije uinila krivo?"

Htio je nastaviti taj razgovor, ali ga ona prekine:

-Neu da propustim jo neto. Vi ste juer kod lomae ui

nili opasan in, ali ujedno veliko djelo milosra. Hvala vam!Nera mu prui ruku, prvi put u ivotu...Sinia prihvati malu blijedu ruku, sagne se i dotakne je u-stima. inilomuse da svoje usne nee moi otkinuti s te ruke. Skupi svu svoju snagu. Naglose uspravi i ostane stojei pred njom, dok je Nera zamiljeno gledala uzemlju.- Ipak je strano tako umirati - u ognju - apne ona zureipreda se. - Dok sam bila u tornju, nisam to osjeala kao danas kad sam tu muku gledala svojim oima. U tornju sam seuvijek nadala da e odnekle doi spas.- Nadali ste se? - upita je Sinia. Jedva je svladavao uzbuenje. - Kako ste se mogli nadati?- Jedne noi donio mije Mikica pismo.Nepoznati prijateljpisao mi je da e me spasiti, neka ne klonem duhom. Nisamoekivala spas, ali ipak, kao da mi se u daljini ukazivala nekanada...-A tko je bio taj ovjek?-Ne znam. Mislila sam da je moda grof ikulini ili Tito,ali njihova pisma poznam.- Zato niste nastojali saznati tko je taj ovjek? Tko zna koliko bi nam mogao pomoi?Nera izvadi iz pregae mali prljavi papiri i ree:- Ovdje je njegovo pismo. itajte ga. Ah, da, vi ste odraslina ratitu, a ne u koli - ree Nera sjetivi seprizora kad jeSinia rekao da ne zna pisati, a onda nastavi:- Pisano je francuskim jezikom. On me jednostavno obavje

tava da e me spasiti. Niste jo vidjeli ovakav rukopis.-Ne, ne sjeam se.


20/346

Veliko uzbuenje obuze ga dok je gledao pismo to gaje drala u ruci. Pisaoga je on svojom rukom i svojom krvlju. Ali ostade naoko miran, a njegovglas bio je jasan i zvonak:

MARIJA JURI ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

-Ako elite, pokuat emo pronai onoga tko je to pisao.-Ne, sad imamo veih i vanijih poslova.U sobu ude Barica i donese ruak za Neru. Kapetan ustane.- Adam je izvan sebe - ree Barica - to kontesu nismo po-dvorili i grdi me to mu nisam prije rekla tko ste.-A ne ljuti se vie to ste mu zatajili svoj noni polazak naSljeme? - upita Nera.- On mi vjeruje - odgovori Barica.-Vjerovati moe samo ljubav - ree Sinia. Osjeti bol u du

i pa se brzo oprosti.Kad je izaao, Barica tiho ree Neri:- Jeste li opazili kako izgleda taj ovjek?- Kako?- Svaki je dan mraviji i bijedi, a oi mu plamte kao da muu prsima neto gori. Filip mi kae da itave noi ne spava,nego tri okolo kao lud. Svi su trenkovci bili ludi, ali ovaj nat-kriljuje sve.Nera ne odgovori.- A znate li to ljudi apu o njemu?-to?- Da je on ustrijelio Kuenku. Bogme, to bi bilo zlo za njega. Pomislite, oficir pa da se opre osudi koja je izreena u ime

kraljice.- Tko vam je to rekao?- Oni tamo, od suda.Na uvelom i utom Nerinu licu Barica opazi traak zabrinutosti. utei,gledala je kontesa preda se i zamislila se.

POSJET U TAMNICIGrof Vojkffv, gradski odvjetnik Dvojkovi i notar Sale sjede u sobigospodina notara. Svaki se udobno zavalio u svileni naslonja. Sruokoladu. Mirisavi dim smotaka napunio sobu kao magla.Na vrata proviri iljasto lice Mikice Smernjaka. Oito je, htio bi gospodineto rei. Ali oni su skupili glave i neto aputati, pa nije imaosmjelosti da ih prekine.Zato se nakalje, a gospoda okrenu glave k vratima.-Netko trai gospodina notara - ree Mikica.- Nemam vremena.- Ali,molim ponizno, ensko je.Notar ustane.- Povedi je u drugu sobu.Mikica se izgubi.- Gle ti njega, on tu prima posjete ena.- Samo slubeni posjeti. Moram istraivati vraje peate...Sva se trojica grohotom nasmiju.- Vi ste kivni na moju slubu. To je,uostalom, Barica Cin-dek.Ti zna da ne volim domae purice, ve samo plemenite fa-zanke - reeVojkffv.- Onakve kakva bijae Nera?- Nju je odnio paun? - nasmije se notar.


21/346

- Prokleti magarac! Onakva smjelost! Jo me danas hvatabijes kad se toga sjetim - ljutito e Vojkffv.- Ja se nikako ne mogu oteti slutnji daje samo Sinia kadarpoiniti takav drzovit i vratoloman in.-Ali Sinia se nije zanimao za Neru -primijeti Dvojkovi.- Ba mije to sumnjivo. Ja sam, bogami, ludovao za njom.

Svega me je uarila - prizna Vojkffv.-MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

- Ne govori dalje o tom. Ovo nije mjesto da se govori o takvim stvarima. Kad bi on i bio oteo djevojku, dugo je nee skrivati, premjestit e ga iz Zagreba.- Ali kad?- im ovamo stigne grofica Auersperg. Ona e rijeiti stvar.

Sale je dotle pred zrcalom ureivao svoju vlasulju.- Gledaj ovog luaka. Ureuje se za hljebarku - reeVojkffv Dvojkoviu.-Vi znate da nita neu silom. Hou da se dopadnem. U-kradeni cjelovi ne idu mi u tek.-A ti nastoj da ih dobije dobrovoljno, mi idemo.Sale isprati goste do hodnika, a onda pohiti u svoju sobu, namirise semirisavom vodom, promijeni ovratnik od ipaka.Sitna otmjena dama u smedem krznenom kaputu ustane sa stolice i polako podeprema notaru."To nije Cindekovka", iznenadi se on.Nepoznata mala dama podigne s lica gustu koprenu.-Vi, gospoice Sando? - klikne iznenaeno notar.

- Tiho gospodine Sale! Nitko ne smije znati da sam ovdje.- Pouzdajte se u mene gospoice -proape Sale, naklonise vrlo udvorno i ponudi Sandi naslonja.-Vi moda i ne slutite zato sam dola... -proape Sandaspustivi se na stolicu.Notarova se usta sklopila u tajanstveni smijeak, a njegov se pogled spustik djevojci. Nije znao to da misli o tom posjetu, ali bio je previe tat ada se ne bi podavao ugodnim nadama.- Presretan sam to vas ovdje gledam, ali emu imam zahvaliti tu sreu?- Dola sam zamoliti vas za veliku uslugu, ali ne znam hoete li mi je iskazati. - Pogledala ga je svojim toplim oima tosu se plavile poput modrih zvjezdica. Ovaj ga je pogled smjesta raznjeio pa ree kavalirski:

- Unaprijed vam zadajem rije da u ispuniti sve to elite.-Ne pitate to traim od vas? - iznenaeno e Sanda.- Ne, menije svejedno to od mene trae vae krasne oi.- Htjela bih kriomice govoriti s Titom, a samo biste mi vi tomogli dopustiti.-Ve sam unaprijed dopustio, ali vas molim samo jedno: to mora ostati naatajna. Nitko ne smije znati da sam vam dopustio ui u tamnicu, pa niDvojkovi. Razumijete li?- Obeaj em!- Provest u vas kroz dvorite i ondje predati pandurimada vas odvedu u tamnicu.- Hvala vam, gospodine Sale. Lijepa vam hvala.- Kavalir ne prima hvalu, ve samo nagradu.


22/346

Ona ga iznenaeno pogleda.-Vi ste me pogledali, i ja sam, eto, ve nagraen!... ree on udvorno.Galantno joj otvori vrata i izvede iz sobe u dvorite gdje je stajaostraar. Njemu naredi kamo da povede gospoicu.U maloj eliji magistratskog zatvora sjede Tito Krajai i FranceskoMalakoczv. Oko njih mokre pljesnive stijene. Na zemlji dvije slamnjae, a

pred njima mali stol od dasaka i zaprljana klupa. Na stolu tinja uljanica,blijedim tracima ara po mrkoj tami elije.Sjede na slamnjai i govore poluglasno:- Ja od ikulinija nikad nisam oekivao da bi bio kadar pucati na ovjeka. Uvijek se ponaao kao djevojka.- Bio je silno uzbuen. Ne ini li ti se ona nesvijest udnom.Kao da je padavica - odvrati Malakoczv.-1 otac mu je bolovao od iste bolesti.- ekaj asak! uje li?Obojica prislone uho na tamniki zid.


MALLEUS MALEF1CARUM

- Opet govori sam sa sobom - ree Tito.Kroz tanki zid, to ih je dijelio od tamnice grofa Cikulinija, uli su segrozniavi uzdisaji:- Ja sam ih izdao.. Zvao sam Salea... Ja sam mu odao crvenu svjetiljku... Ba ja! Nitko drugi nego ja! Izdajica-ja!...- uo sam ga i nou da govori u snu.-Misli li daje on zaista izdajica?-Ne znam. Dvojkoviu se, dodue, ne moe vjerovati, alismo ipak svi tog mnijenja. Nitko osim nas nije mogao znatiza crvenu svjetiljku, a ipak su straari, koji su nas doekali

na istom onom mjestu gdje nas je imao ekati ikulini, imalicrvenu svjetiljku koja bijae na ugovoreni znak. To je odvesumnjivo.- Ja sam ve mnogo o tom razmiljao. Taj mladi grof inise tako djetinjski odan i iskren, a opet protiv njega ima tolikosumnjivih dokaza.- Jesi li uo to se govori o obitelji grofa Cikulinija? Veleda im je izdajstvo obiteljska bolest, da im je u krvi. Zna dajeobitelj Cikulinija dobila od kralja Leopolda velik dio imanjaPetra Zrinjskoga.- uo sam. Zar i ovu palau Petra Zrinjskog na Griu?- Jest. A po njegovu vlastitom priznanju dobili su ta imanjazato to grofovi ikulini nisu sudjelovali u uroti Zrinjskog iFrankopana.-1 zato su dobili imanja?- Ne ini li se to i tebi udnim? Obino se ne dariva nekogato nije bio urotnik. Tako je nastala pria da su oni bili izdajiceili bar pomagai izdajica Petra Zrinjskog. Tako im svijet priiodaje njima izdajstvo obiteljska bolest.Tito se zamisli.Najednom kroza zid prodru teki uzdisaji i prigueni pla. Tito podigneglavu:- Kao da se netko gui u plau!

Tito skoi, udari akom po stijeni ikulinijeve elije i zovne: -Franjo!Ali nije bilo odgovora.- Da mu nije zlo? - ree Tito i prodrma vrata elije. Krozotvor na eljeznim vratima pojavi se kotunjavo lice straara


23/346

koji se grubo izdere:- Koji vam vrag ne da mira? to hoete?- Pogledaj malo preko u susjedstvo. ini se da je grofikulini bolestan.-Vraga nee biti bolestan kad je u krletki.Straar otkljua susjednu eliju. Na zemlji, tik uza zid koji je dijelio

njegovu eliju od one u kojoj su bili Tito i Malakoczv, leao je mali grof.Liceje pokrio objema rukama i pritisnuo ga0 zid. Sav se trzao od plaa.- to vam je? Gospodii bi htio na krabuljni ples? - upitagrubo straar.Ali se Franjo nije obazirao na njega. Guio se u suzama poput djeteta.Straar ga promjeri pogledom, pode opet k vratima i zatvori ih. Ondaproviri kroz vrataca i ree Titu:-Nita mu nije. Plae. Vraga ne bi plakao kad vani slavefanik, a on lei u zatvoru.- Plae! -ponovie u isti as Tito i Malakoczv.Sjedoe opet na svoje slamnjae, ali vie nisu razgovarali. Sluali su kakose u pustoj tami zatvora polako gubi tihi pla

1 zamire jecaj. Kad je opet sve zanijemilo, spustila se u crnezidine duga, olovna veernja tiina, ispunjena pljesnivim tekim zadahom.U bravi zastrue golemi klju. Obojica uprijee oi u vrata.Sitno ensko bie prhne u polutamu poput pahuljice. Oko nje zamirie zrak.

MARIJA JURI ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Mladii u tren oka skoie sa slamnjae. Malakoczv raskrili ruke i klikne:

- Sando! Moja Sando!...Ona se bez rijei baci na njegove prsi.- to se zbilo Sando! - upita on nastojei da podigne njezinu malu glavicu, pokrivenu kapom od krzna. No ona je samo jecala i grevito se uhvatila njegovih grudi.- Zato plae, mila moja?Stoje on njenije govorio, ona je bolnije plakala. Kad se malo umirila,posadie je na klupu.- Daj mi ruku, Tito - apne ona. Tako,sad e mi biti lake.Sad osjeam da ste obojica uza me.- Zar se to dogodilo ocu? - upita Tito nestrpljiv da saznazastoje Sanda tako blijeda i zastoje toliko plakala.-Ne. Ali on se veoma promijenio. Od one veeri kad si tidospio ovamo, on sa mnom gotovo i ne govori. Sumnjiavo megleda i uti. Samo me jedne veeri upitao: "Jesi li i ti odlazilana sastanke u Remete?" "Jesam", odgovorih. On me pogledatako stranim pogledom kao da je ovaj moj odgovor u njemuugasio svaki roditeljski osjeaj. Jo iste veeri ula sam kakosu k njemu doli Dvojkovi i Sale. Gotovo je svaki dan s njima,a svake veeri dolazi k njemu i Rafael i dugo ostaje. Juer, kodobjeda, otac mi najednom ree: "Za mjesec dana spremi svojuopremu. Isprosio te gradski odvjetnik Dvojkovi." - Bilo mijekao da se strop sruio na mene. Ali, oe - zaboga - ta ja njeganimalo ne volim... rekoh mu ja... On upilji u mene prijetei pogled i upita me: "A koga ljubi? Franceska Malakoczvja? Urotnika koji e svriti na vjealima?!" ree on stranim glasom.- On nije urotnik, oe -pa da i jest, ja neu drugoga. Volim

umrijeti, nego poi za drugoga... "Onda umri!" kriknu otac.Ree otro: "Za mjesec dana obavit e se vjenanje. Bude li


24/346

do tada iva, poi e za Dvojkovia..."-Nee poi zanjega! - ree Francesko odluno. - Ti pripada meni i nikome vie!

- to da uradim - zaplae ponovno Sanda. - Reci kako da

se oduprem? Kako?- Sando, zna li ti kako te volim? Zar sam ja kukavica? Misli li da te neu moi braniti?- Znam Francesko, ali ti si u tamnici.-Vidi, debele su ove zidine, ali ljubav e razvaliti i tvrave. Ja te ne dam nikome, razumije li? Ili emo biti svoji, iliemo zajedno umrijeti. Prisegni mi Sando, da nee nita uiniti dok se sa mnom ne sporazumije!-Neu Francesko, tako mi Bog pomogao!- Ali tko te je pustio ovamo k meni?- Notar Sale.-Notar? Prijatelj Dvojkoviev? To je zbilja nedokuivo!- Bio je vrlo udvoran prema meni i rekao mi da to ne smije

saznati nitko, pa ni Dvojkovi.- to to znai? - upita Francesko.- Da Sale ne moe nijednoj lijepoj eni nita odbiti - odvrati Tito. -Ali mnogo je udnovatije zato Dvojkovi hoe daoeni Sandu. Mora da je vana stvar radi koje on hoe da jeuzme. Ona nema miraza, nema visokih veza, a on je ne ljubi.Zato je hoe oeniti?- To je sad svejedno - nestrpljivo e Sanda. - Reci radije toda uinim. Drem od straha pred ocem. On me mrzi, i ja gase bojim! Kad nou ujem njegove korake, od straha se zakljuavam. On nije vie na otac, Tito, on nas je odbacio. Moj jeivot uz njega straan.

- Znam - odvrati brat. -Izmeu njega i nas dvoje prazno

vjerje je iskopalo jaz koji se moda nikad nee premostiti. Alimenije sad samo do toga kako da tebe spasimo od te enidbe.Mi smo ovdje u tamnici nemoni.- Zato imamo svoje drugove na slobodi? - ree Francesko.- Potrai Meska. Moda e to pronai. Gledaj, Sando, ovdjegore ove reetke. Upamti dobro taj prozor, trei od ugla. Ovuda nam moe ubaciti u eliju svaku obavijest.

I

MARIJA JURI ZAGORKA


Francesko uhvati njezine ruke i pogleda je oima u kojima se zrcalilavjernost, ljubav i mladenaki zanos. Iza vrata elije oglasi se hrapaviglas straara.-Moram ii, straar zove! - apne Sanda, a oi joj se napune suzama.- Umiri se i misli na mene. Tito i ja izbavit emo te svih boli- ree njeno Francesko i zagrli je.Sanda se oprosti i s Titom i poput sjene iezne iz tamnice.OSVETAStara Palika i Mikica stoje u kutu duana i povjerljivo razgovaraju.

Menar ajler pijucka komovicu i polako prislukuje. Pokraj vrata nekiovjek poloio glavu na ruke i hre. Uza nj prazna boca komovice.


25/346

Palika i Mikica ne obaziru se na nj.- Ne bojte se - govori Mikica poluglasno. - Ovaj put ona vie nee ugledati sunce. Sale je nee pustiti iz tornja. Samo neka Andrija nabrusi jezik.- Prokleto pseto! Dre pred Adamom kao pile pred jastrebom. Ali ja u mu ve otvoriti vale ako sam ne bude znao

govoriti.-A vi, ajler? - okrene se Mikica menaru. - Hoete li visvjedoiti kod suda?-Zato ne bih?!-A koliko traite?-Ako moram svjedoiti pravo, onda pol cekina, ako krivo,onda cijeli.- Cijeli cekin? -Mikica e zaueno.- Dobro - odvrati ajler i poee se po nosu to mu se izbeioiz lica kao veliki crveni prit. - A protiv koga da svjedoim?

- Protiv Barice Cindek - ree Mikica. -A sad, Palika, zbo

gom. Neka se Andrija dobro potkuje.- Samo neka doe kui, ve u ga ja potkovati - odvratistara.ovjek stoje dotad spavao podigne glavu.- ujte, majstorice, a tko je tajovjek? - tiho upita ajlerPaliku.-Vrag bi ga znao! Dolazi svaki dan, pije kao utura i ondaspava kao puh.ovjek u kutu ustane, plati i izae.Bijae to Filip.urio se uz Kamenita vrata i poao ravno u kuu Barice Cindek nadajui seda e ondje nai Siniu.Barica mu, meutim, ree da Sinia nije doao, ali je zato u prvoj sobiNera. Filip brzo priopi Barici stoje uo kod Pali

-ke dok se pretvarao daspava.-Meni onda nema spasa. to e, zaboga, kontesa ako mene opet odvuku? - ree Barica i poe u sobu da priopi Nerito joj prijeti.-Morali bismo se posavjetovati to da uradimo! - ree Nera. - Zovnite kapetana.Kad je zanoilo, sjedili su Adam i Barica uz veeru i smiljali osnove kakobi se spasili Saleove osvete. Na bijeg se nije moglo ni pomiljati. To bise smatralo sigurnim znakom daje vjetica. Odlue zaprijetiti Saleu da eodati kako se dao podmititi.Jo nisu poveerali kad u kuu osvanu dva straara s dija-kom Mikicom.Predadoe Barici pozivnicu od gradskog notara da mora odmah umagistrat.Adam i Barica osjeali su da im ta pozivnica radi o glavi.U prvi as Barica se prestrai. Pobojala se za Neru koja je bila udvorinoj sobici. Ali nije se mogla opirati jer bi time samo pobudilasumnju.

MARIJA JURI ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Mikica najprije pretrai smonicu i ponese sobom sve trave i korijenje toih je Barica imala za lijek. Kad je doao u Neri-nu sobu, zaueno stane iupita Baricu:- Tko je ta enska?-Moja roakinja. Kako vidite, bolesna je.


26/346

Mikica je promjeri od glave do pete, Nera je gledala u pod. Promatrao jeneko vrijeme, a onda utei izae iz sobe.Adam i Barica ostave Neru i odoe sa straarima do magistrata.Sale je sjedio u svom uredu i zluradim podsmijehom gledao Baricu.- ao mije majstorice - ree Barici - ali protiv vas su ponovno dva svjedoka iskazala vrlo sumnjive stvari. Istraga je svr

ila zlo, pa vas ponovno moram zatvoriti u toranj.- Znam - vikne ona. -Ali ja se ne bojim. I vas e stiiplaa.- Zato se ljutite? Nisam li vam rekao da doete k meni i dau vas osloboditi sumnje? Jo nije prekasno.- Sale joj se posve priblii i dotakne se njezina golog vrata.Ali ga Barica gurne od sebe i vikne:- Nosite se lopove!Sale se samo nasmijei i pozove pandura.Adama nisu pustili u uredsku sobu. Dok je on ekao na hodniku odvedoeBaricu na druga vrata u toranj.Kad je Adam to saznao, pohiti k Sinii da mu sve ispripovijeda i zapita gaza savjet. Ali kod kue nije naao ni Filipa. Tuna srca vrati se kui.

Bijae mu pusto, nesnoljivo. A kad opazi da je Bariino mjesto za stolomprazno, pritisne glavu rukama i zaplae.

CRNA VIJESTNa Trgu sv. Marka talasa se svjetina. Gradski panduri tre okolo ipotiskuju ljude da mogu proi sjajne etveroprene koije kojima upravljajukoijai u modrim, crvenim i crnim surkama. Na pragu crkve pojavljuju segospode u svilenim i krznenim kaputima, a sa irokim eirima punim perja,krzna i zlatnih ipaka. Iza njih stoje gospoda u sjajnim odorama od svile isukna obrubljenim krznom. Samo gdjegdje vidi se kavalir u bogatojfrancuskoj nonji s bijelom vlasuljom i o-kruglim klobukom. Gospoda vodedame iz rasvijetljene crkve niza stube, pokrite debelim sagovima, i pomauim pri ulazu u koiju.Pred crkvenim vratima stane koija optoena zlatom. Ispred nje trza glava

maest vranaca, sjajnih kao crna svila, na njima blista zlatom obrubljenaorma. Nekoliko zraka zapa-dajueg sunca osvijetli crkvene stube. Ba tadapojavi se krasna mlada ena u bijeloj svili, s dugom bijelom koprenom ukojoj dru briljanti i sjaje se biseri. Vatrenim oima zaokrui cijelitrg. Sve zadivljeno gleda u nju, njezinu ljepotu, mladost i svadbenu odoru.Uz nju stupa visok, otmjen mladi, s plavim briima, u sjajnom crnomodijelu hrvatskog velikaa. Kad su se pribliili koiji, ona pode naprijed,a on naas zaostane.- Lijepa Terka, bit e gospodar u kui! - apu ene. - Vidi, ona ide naprijed!- Makar je on grof Erdodv i premda je bogat, ipak je onabanova ki.- Ipak je on bolje odabrao nego ona! -primjeuju mukarci.Mladenci udu u estoroprenu koiju. Nestrpljivi vranci ponosno diu zlatomureene vrane glave i krenu korakom pre-


MALLEUS MALEFICARUM

ma Opatikoj ulici. Za njima se reda koija za koijom. Jure predsvjetinom, a za njima u zraku ostaje miris svile, parfema i bjelila.Filip stoji snuden, neodluan. U ruci gnjei ruiasto mirisavo pisamce.

Ve tri puta donio je to pismo Terkin sluga traei Siniu, ali ga ne nadekod kue. Trei put je pismo o-stavio i naloio Filipu da odmah potrai


27/346

svoga gospodara. On je znao gdje je. I kad se svijet poeo razilaziti asunce zapalo, uputi se Filip na Kapucinski trg.Sinia je esto zalazio k ocu Smoleu da u njegovoj eliji proboravi kojisat i govori s njim o Neri i staroj grofici Ratkav. Danas se oitosakriojer mu je naloio da nikome ne ree gdje je. Filip je ipak pozvonio navratima samostana i poao u eliju oca Smolea.

Mladi fratar zgurio se u naslonjau. Lice mu je ostarjelo, kosa sasvimpobijelila. Sinia je stajao kraj prozora i po stoti put sluao kako seSmole optuuje da je samo on skrivio Nerinu nesreu. Da nije doveo u njenukuu Kuenku, ona ne bi dospjela u toranj. A onda je po stoti put uzdiuiaptao:- Samo dobri Bog zna gdje je sada i kako joj je!A Sinia je utio. Morao je utjeti.Tako je htjela Nera. Kad je Filip uaou eliju, mladi se kapetan gotovo razljuti.- Oprosti - apne mu Filip. - Morao sam ti donijeti ovopismo.Sinia ga otvori, a zatim ga srdito zgnjei i baci.- Nema me kod kue! Zar ti nisam rekao?-1 grofica Auersperg je prispjela na svatove i dva puta je poslala svoga

slugu po tebe.Kad je uo to ime, uuti. Nakon nekoliko asaka ree:- Idemo, Filipe!Sinia se opratao od oca Smolea, a Filip iskoristi zgodu i pokupizgnjeeno pismo. Na hodniku ga kriomice proita. U njemu su bile napisaneove rijei: "Sinia! Danas je na dan. ekam vas. Terka!"

Za nekoliko asaka bio je Sinia kod kue i odijevao sveanu oficirskuodoru. I Filip obue crvenu odoru Trenkove ete i pode sa Siniom u palaugrofa Nadadija.- Zanima me to e ti rei tvoja vjerenica - usudi se primijetiti Filip.-1 mene. Danas moram uiniti kraj toj stranoj neizvjesnosti. Saznat u tkoje ona ena to sam je one noi uguio.

"Dakle, zato on ide na svadbu?" pomisli Filip. "Ali nita zato. Terkinaljepota pobijedit e mladu krv. To je njegov jedini spas da se izlijei odbolesne ljubavi prema Neri."Filip je ostao medu ostalim slugama koji su dopratili svoje gospodare, aSinia ude u veliku sjajnu dvoranu. Bila je ispunjena sjajem svijea, umomsvilenih povlaka i mirisom razgaljenih enskih ramena.Sve se oi uprijee u njega kad se pojavio na vratima u sjajnoj odori tose priljubila njegovu jakom, visokom stasu. Gospode su napeto promatralehoe li pristupiti najprije grofici Auersperg. Od onog dana kad je takonenadano nestao s dvora u Mokricama, aputale su daje s njom prekinuo. AliSinia pode najprije domaici, banovoj sestri, poljubi joj ruku, onda sepokloni grofici Auersperg, a tek se tada uputi Terki da joj estita. Ona muje vrsto stisnularuku koju on tek galantno poljubi. Terka mu nije moglarei nita jer je bila opkoljena svatovima. Samo gaje ispod oka motrila kadje ponovno priao grofici Auersperg.- Dugo se nismo vidjeli - ree ona mirno.-Na alost, ali ja tome nisam kriv.- Znam. ampanjac je kriv da si onda onako otiao. Pa jos onom grdobom sobaricom! Meutim, ja sam od onog danabolesna. I kad sam te molila da me u bolesti posjeti, ti nisidoao.- Imam vii nalog da se odavle ne smijem maknuti.- Tako? Uskoro e dobiti druginalog pa e moi ostati-MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM


28/346

kod mene u Mokricama. Mislim da bismo se mogli vjenati u veljai.U taj as pristupi im dvorski grofa Nadadija i zamoli Sini-u da groficuikulini povede k veeri, a baruna Skerleca opet dovede grofici Auersperg.Grofica od bijesa stisne zube i apne prijateljici:

- Sigurno je tako naredila Terka, samo da Sinia ne sjediuza me. Zmija!Veera je trajala puna dva sata. Sinia je itavo vrijeme motrio grofaVojkffvja koji je dobacivao znaajne poglede grofici Auersperg i katkadmrano pogledao preko stola Terku. Promatrao je Skerleca koji je dobacivaonjene poglede svim gospoama to su sjedile u njegovoj blizini. Terka jesvaki as nastojala da se sastane sa Siniinim oima, ali je on toizbjegavao.Poslije veere grofica ikulini apne grofici Auersperg.- to se dogodilo sa Siniom? On se posve promijenio. Gledaj samo kako mu oi plamte. Misli su mu negdje daleko.- Opazila sam to i odluila povesti ga sa sobom.- Krajnje je vrijeme. S njim se zbiva neto neobino!

Jo su bili u rijeima kad prie Sinia i zamoli groficu Auersperg zarazgovor.Ona rado prihvati. Pod ruku pooe kroz plesnu dvoranu gdje su mladenciotvorili ples uz burni pljesak mladei.U pokrajnjem salonu Sinia ponudi grofici da sjedne.- Prije veere govorila si mi o naem vjenanju - ree mirno - i zato sam odluio da prije svega raistimo jednu vanustvar. Hou da znam tko je onaj ovjek koji zna za moj nesretnimladenaki in o kojem si mi govorilau Mokricama.- To ti ne mogu rei. Konano, to je i posve suvino. On tenikad nee odati.- Zastoje to onda pripovijedao tebi?-1 to je suvino da zna.

-Nipoto nije suvino. Ti ne zna itav dogaaj onako kakose zaista zbio. Ja nikad nisam bio zavodnik one ene.- Prvi njezin zavodnik doista nisi bio! Zar ti je lijepa groficarekla da si ti prvi kojega je ljubila?"Sad moram lagati hou li da doznam tko je ta grofica", pomisli Sinia.Ree glasno:- Naravno da mi je to rekla.- Kolike li drskosti! Ona je imala ljubavnika, nekog mladoggrofa, i kad je htjela da ostavi mua, izvela je lukavu osnovu.Jednog dana dok je njen mu bio u lovu, dooe u dvor neki lovci i donesu joj poruku da joj je mu u lovu ranjen. Silno uzbuena, ona pohiti s lovcima u lovite, ali sve je to bila la. Njezin mu nije bio ranjen. Sve je to dogovorila s ljubavnikom i tako pobjegla. Mu joj je od alosti otiao u rat iondje poginuo, a ona se bacala iz naruaja u naruaj dok senije uguila u tvome.- A djece nije imala?- Kako nije? Zar ne zna daje Nera njezina ki?Sinia protrne. U grudima mu zastao dah i srce prestalo udarati.- Grofica Ratkav pomno je tajila kakva joj bijae ki - nastavi Auerspergova. - Nera je znala samo to daje njezina majkapoinila samoubojstvo od alosti to joj je mu pao u ratu. Jase nikad nisam udila to te Nera tako mrzila. Kao daje u tebiosjeala ubojicu svoje majke.- Prestani -povikne Sinia muklo, uhvati se objema ruka

ma za elo i pokrije lice.-Ne razumijem to te to uzbuuje- nastavi grofica. - Za


29/346

to se nisi prije uzrujavao? Jo se sad sjeam kako si ono htiosilom plesati s Nerom i podigao itavu galamu. Zar onda nisina to mislio?Sinia nije odgovarao. Nita nije uo. U uima mu je umilo kao da okonjega vitla orkan. Nekoliko trenutaka prosjedio je

u -


MALLEUS MALEFICARUM

ovako dok ga je grofica iznenaeno gledala ne znajui to da misli o tom.Najednom se on digne i naglo izjuri iz salona.Brzim koracima proao je dugim hodnicima i naao se na otvorenoj verandi.Noni zrak hladio mu je elo. Nasloni se na stup i zagleda u tamnodvorite. Dugo je stajao na toj verandi, a glavom mu se kriale teke i

sumorne misli. U toj samoi njegove su boli bile sve glasnije i tee.Uskoro je osjetio da se vie ne moe vratiti u drutvo i odlui neopaenootii.Tiho i oprezno proulja se kroz hodnike i spusti niza stube. Dolje nadeFilipa i pozove ga da podu kui.- Upravo sam htio da ti donesem poruku od bana. eli daodmah doe k njemu. Ima s tobomrazgovarati neto vano.Sinia je bio uvjeren da se banova stvar odnosi na potragu za vjeticama irazbojnicima i odlui da se odazove pozivu.Filip povede Siniu u drugo krilo palae gdje je ekao sluga. Oito je vebio obavijeten o Siniinom dolaskupa ga je poveo u mali salon i zamolioda ga tu prieka. Prolo je tek nekoliko asaka. Otvore se pokrajnja vrata.Sinia ustane mislei da ulazi ban. Ali se nemalo iznenadi. Na vratimastajae Terka u bijeloj laganoj haljini od ipaka, bez vijenca i kopren

e.- Oprostite, ekam ovdje njegovu preuzvienost - ree Sinia.- Neete ga doekati. Ovaj trenutak pozvali su ga u salon.Sinia uvidi da gaje Terka prijevarom namamila da budes njim nasamu.- A vi, grofice, zar ste ostavili goste?- Samo naas. Pola noi je prolo, a ja sam morala odloitisvoje vjenano odijelo. Skinula sam ga, tovie, moj mi jemu pred djeveruama skinuo vijenac s glave. Oh, kako sambrzo poslala iz sobe i njega i djeverue! Mislila sam na vas.- Grofice, jednom zaista treba dabudemo nacistu. Ne elim vas uvrijediti, ali bih vas zamolio da me otpustite. Ova i-gra nije dostojna.

- Sinia, zar me opet kanite razgnjeviti? Vi strani ovjee!Vama se svia kad ludujem za vama, kad uspirujete u menisvu moju mladu krv!-Nipoto,grofice. To ne kanim i ne elim. Opametite se ipustite me svojim putem.Terka ga pogleda rairenim oima i podigne ruke koje su ekale na zagrljaj.Nije dugo ekala. Savije mu ruke oko vrata i stane ga cjelivati.Sinia se trgne, skine Terkine ruke sa svoga vrata i odgurne je od sebe.- Grofice, sluajte moju ozbiljnu rije. Vaa ljepota ostavljame hladnim. Ne mislite da se pretvaram. Moja je dua punaboli i bio bih sretan da je kod vas mogu naas zaboraviti. Ali,

vidite, mene se vaa ljepota ne doima. Ja nisam tu, kod vas,moja je svaka misao drugdje, moj svaki kucaj srca vapi dru


30/346

gamo.Glas mu bijae taman i mukao, a lice tako blijedo daje Terka iznenaenokriknula:- Sinia, kako to izgledate? Vi ste poludjeli, vi niste pri sebi? Vae misli, vae osjeaje preputam onoj drugoj, ali vaecjelove hou da imam ja.

- Ona ih nee, a druge ne mogu cjelivati. Razumijete li mesada?- Zar je tako lijepa, tako bogata, arobna?- Ba obratno! Nita od svega toga nema, a ja umirem zanjom.- Sinia, vi ste bolesni. Vae oi zure kao da gledate strailo. Evo, pogledajte me, Sinia. Zar nije ovo ar, ljepota, slastivota?Terka spusti sa sebe ipke to su pokrivale prozirnu nonu haljinu odkoprene.Izgledala je kao kip u kojemu se probudilo stotinu mladih ivota.


MALLEUS MALEFICARUM

- Da, ljepota je to. Ali ne za mene!Terka omota svoje krasno tijelo i ree:-Neu mirovati dok ne smrvim onu zbog koje me odbijate.Iz njezinih oiju siktali su otrovi stotinu zmija. Sinia osjetitakvu tjeskobu da je zaelio poletjeti zrakom onamo, u tihu dvorinusobicu, podii Neru na ruke i odnijeti je daleko kako bije sakrio pred tomenom.U blijedom mramornom licu ljepotice sijevnulo je neto kao munja prije

oluje. Onda se okrene i naglo nestane.Sinia uzme svoj klobuk, izae na druga vrata u hodnik, pojuri niza stube ipozove Filipa.U velikoj dvorani plesali su menuet. Na elu parova bila je groficaDrakovi i ban Nadadi, osim njih plesala je Terka sa svojim mladim muem,zatim je slijedila grofica ikulini sa Skerlecom. Samo je grofica Auerspergplesala s grofom Vojkf-fyjem, pa su gospode radoznalim pogledima kruile podvorani traei Siniu.On, koji ih je uvijek kod menueta zadivljavao svojim otmjenim kretanjem,danas nije plesao i nije ga bilo u plesnoj dvorani.Jedino je Terka znala zato ga nema. Odjenula je za ples krasnu utu svilusa zlatnim ipkama, a na glavi joj je sjao dijadem od dijamanata, poklonvjerenika. Njezine su oi plamtjele i esto se sastajale s pogledomotmjenog i zanimljivog grofa Vojkffvja.Kad god se Terka u plesu sastala s njim, pogledao ju je znaajno i stisnuojoj struk.Glazba zamukne, ples zavri. Parovi se meusobno poklone zahvaljujui se.Terka i Auerspergova sretnu se licem u lice. Obje se lako naklone. Umjestoda se udalji, Terka uhvati groficu ispod ruke i smijeei se upita je:

ii

- Smijem li vas, grofice, povesti u svoj salon da vam pokaem vjenane darove?-Vrlo u se veseliti - odvrati Auerspergova nemalo iznenaena. Grof Vojkffvi grof Erdodv ostadoe sami, a obje ene pooe dvoranom u mali salon gdjesu bili darovi.

Terka na pola puta stane i vrlo srdano pogleda groficu Auersperg:- Grofice, osjeam da mi je dunost meu nama razjasniti


31/346

jednu stvar.- Zaista ne znam o emu se radi. Mismo uvijek bile dobreprijateljice.- Ipak, vidite, grofice, danas sam postala ena ovjeka kojega vrlo volim i cijenim pa ne elim da o meni mislite krivo.Radi se o kapetanu Sinii.

Grofica Auersperg priini se vrlo zauenom.- O mom vjereniku? Zaista me zanima kako njegova osobadolazi u vezu s vama?- On, sigurno, nije nita kriv. Vi znate, grofice, daje Siniatako lijep i tako napadan da gotovo nema ene koja se naasnije u nj zagledala. tavie, mog je oca tako osvojio da me jehtio za nj udati.Mislila sam da moram sluati oca - premdasam bila zaljubljena u grofa Erdodvja, ali Sinia je lijep. Kadsam ula da Sinia ljubi drugu, odlanulo mije. Jedne mije veeri, onako sluajno, priznao da umire za nekom enom kojanjega nee da gleda.Pogled grofice Auersperg potamni, a Terka nastavi:- Dakako, nije mi odao vae ime, ali sam slutila da ste vi

ona nedokuiva srea za kojom tako uzdie. I drago mije toje tako.- On ne obiava drugima govoriti o svojim osjeajima.- Oito je one veeri bio malo slab pa se osjetio prisiljenimgovoriti o svojoj enji za nekom enom koja ga ne ljubi, kojanije ni lijepa ni bogata, a on umire za njom.

is


MALLEUS MALEF1CARUM

Terka je naglaavala svaku rije. Lice dvorske gospoe smr-kavalo se svevie, a usta joj se stiskala.- Naravno - nastavi smijeei se Terka - on je govorio takopo svoj prilici zato to nije htio da saznam da ste to vi -jer viste, zacijelo, prelijepi i bogati. To je to vam htjedoh rei. Jedne veeri sreliste me kad sam bila s njim u intimnijem razgovoru pa mi se ini daje otada meu nama nastala neka mrzovolja, a ta je suvina. Ja ljubim svoga mua, a Sinia opetumire za vama. Samo, vi ste malo krti prema njemu. Kad jedanas odlazio, susrela sam ga i opet je bio silno snuden. Ali,ne biste li izvoljeli pogledati darove?Grofica prihvati ponudu. Ali je jedva ekala trenutak da se Terki izmakne ipotrai groficu ikulini.- Julijo - ree ona tiho kad je nala groficu - Sinia nekogaljubi.Na brzu ruku ispripovjedi joj razgovor s mladom groficom, a onda ree:- Ona sigurno ne misli da sam tako glupa pa ne shvaamnjezine rijei. Sve sam progledala. Ona je sigurno Siniu htjela namamiti k sebi, a on ju je odbio i rekao joj da ljubi nekudrugu. On je doista posve izmijenjen. To opaaju drugi, a bogme i ja. Pomisli, taj strastveni mladi, uvijek edan cjelova,ve me se odavna kloni.-Nisam te htjela rastuivati i zato sam dosad utjela, alikad to ve sama uvia, onda ti moram iskreno rei daje Sinia u neku zaista zaljubljen do besvijesti. Ali u koju? Kakva jeto osobita krasotica?- Terki je rekao da nije ni lijepa ni bogata.


32/346

Cikulinka podigne ruku kao da se dosjetila neem neobinom.- uje, ti si mi pripovijedala itav dogaaj one veeri uMokricama kad je odveo onu sobaricu.-Ali, zaboga, ona je ena bila runa kao strailo. Pa i seljanka!

-Ne zna to sve umiju seoske ene. Zaaraju grofa i kneza. Sinia je s njom pobjegao one noi i otada je nitko nije vidio. Premalo smo vanosti polagali na onaj dogaaj i na to toje djevojka nestala.- Tu se neto zbiva to ja ne znam. Ja u se s Terkomsprijateljiti da od nje to vie saznam. Glavno je samo da doznamo gdje je ona sobarica.- Evo, ide Sale, moda e ti on pomoi.Notar pristupi k njima uz tajanstveni smijeak. Grofica ikulini ode, advorska gospoa povede Salea u prazni salon gospoa.PRIZNANJEVe je odavno odmakla pono kad su Filip i Sinia stigli kui.

- Naloi vatru - ree kapetan i sjedne u stari konati naslonja.Za koji as crvenkasti je plamen veselo pucketao. Filip se tada nasloni nakamin i kriomice pogleda u mladog kapetana. Ovaj se podupro rukama, skupioobrve i mrko zurio preda se.Jedna cjepanica u kaminu turobno je pitila kao da plae za svojim ivotom.Filip je osjetio da se neto dogodilo. Sinia je uvijek tako utio kad godgaje snalo neto teko. Ali se nije usudio da ga pita. utio je i ekao.- Filipe - oglasi se napokon Sinia podigavi glavu. - Doiblie! Ono to sam slutio, istina je. Ona ena bila je Nerinamajka.Mukla utnja ispuni sobu. Samo je cjepanica u kaminu pitila udnim,plauim glasom...

- Znam -ree Filip

-daje to strano, ali ti ima opravdanje

pred sobom, a i pred njom.

MARIJA JURI ZAGORKA


- Tu nema opravdanja!-Ti e joj reci sve?-Moram! Dao sam joj rije.

-Ali ne zataji joj kako je dolo do toga da si nesretnicuubio.- Onda joj moram rei i to kakva joj je bila majka...- Naravno!- Bi li ti nekome tko ti je drag mogao rei: Tvoja je matibilazla i pokvarena djevojura?Filip metne obje ruke na Siniina ramena i upita ga tihim toplim glasom:- Sinia moj, zar ne vidi da e te sve to upropastiti?-Ja sam je upropastio...-Ne govori uludo! to bi ona imala u ivotu od onakve majke? Saberi se. Poi, idemo odavle.- Ti si luak! -povikne Sinia. -Ako me ne shvaa, ondauuti i pusti me na miru.-Ne, sinko, ja te odve ljubim, a da bih te pustio. Ostat u

uza te do posljednjeg asa svog ivota. Samo sam te htio upozoriti da ne srlja u propast. Ali, kad ti ne moe drukije, o-


33/346

stat u s tobom. to god hoe uinit u. Sve to hoe!Siniu su te rijei ganule. Uzme Filipovu ruku i naglo je poljubi.Ovaj je trgne, sagne se k njemu i ree mu ganuto:- Samo budi iskren i reci mi sve...- Sto da ti reem? Zarobljenik sam svoga srca, okovan sam,trpim i ljubim te patnje...

Ve se no susrela s danom i prozore osvijetlie prvi traci zore, kad seFilip i Sinia spremie na poinak.Najednom netko dva-tri puta udari po staklu prozora.- Tko je? - trgnue se obojica i priskoie k prozoru.- Gumbar Adam - ree Filip. - Otvorit u vrata.- Da se nije to dogodilo? - dahne Sinia. - Ovako ranodolazi...

Adam je uao blijeda lica na kojem su se vidjeli tragovi ne-prospavanenoi.- Barica je sino odvedena u toranj - obavijesti ih Adam.Vijest se Sinie nemilo kosnula. Prva mu je misao bila: A Ne-ra? to e biti s njom?

Sva trojica stadoe vijeati to da uine. Sinia uputi gum-bara da sampoe Saleu i neka mu zaprijeti da e ga odati kako se dao podmititi i dajeBaricu htio otpremiti u toranj zbog osvete to nije htjela da bude njegova.On pak ide k banu da mu sve to ree.Sunce je pozlatilo smrznuto inje kad je Sinia pohitao u kuu hljebariceBarice. Ogledao se da ga tko ne opazi. Kad se uvjerio daje ulica pusta, udeu kuu.Neka sitna, mala ena, Bariina roakinja, uputi Siniu da je djevojka kojutrai ve davno ustala.Sinia nade Neru snudenu, potitenu.- Konteso, vi odmah morate iz ove kue - ree Sinia.- Zato? - upita ona iznenaeno.

-Sigurno osjeate pogibelj otkad su Baricu ponovno za

tvorili.- Ne - odvrati ona. - Ja ostajem ovdje, kapetane. Svoju zadau jo nisam izvrila.-Vaa je zadaa samo jedna: izvriti obvezu stoje dadoste svojoj baki: naiubojicu svoje majke.- Jo ga nisam nala.- Ja sam ga naao...-Vi! - klikne Nera glasom od kojeg je Sinia protrnuo.- Jest, konteso, naao sam ga. Kad god zaelite, on je u vaim rukama. Ubojica vae majke stoji pred vama.Nerin pogled, pun preneraenja ukoi se. U Siniinim oima drhtala jepritajena strava izmuene due koja eka na osudu svoje ljubavi. Gledali suse napregnutim nijemim

I

MARIJA JURI ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

pogledom. Kao da su uli stranu vijest koja ih je oboje jednakoprestravila.Nera se najednom nasloni na pe kao da ne moe stajati. Samo drhtajSiniinih obrva odavao je da mu je taj as zatrep-tjela itava dua.


34/346

U nijemom ekanju proe vie asova. Sinia je ekao da Nera prvaprogovori. Uskoro je uo tih, plah i prestraen glas kakav jo nikad nijeuo s njezinih usana.- Dakle, ipak - vi?...-Nesrea je tako htjela.Sinia ponikne glavom.

- Jest, konteso, samo nesrea.

-Nesrea? A nije li ubojica moje majke bio i njezin zavodnik? - vikne ona oajnim glasom. - Onaj isti koji je moju majku odmamio iz dvora moga oca himbenom varkom? Onaj istikoji ju je ubio i spalio...- Nije konteso - dahne Sinia slomljenim glasom. - Nije, tako mi Bog pomogao!-Nisu li vai ljudi doli u dvor moga oca i poveli moju majku sa sobom, jer da je otac u lovu ranjen? A sve to bijae lai himba, samo da je mogu odmamiti. Otada je vie nitko nijevidio. Kako je umrla, zastoje umrla? Govorite: to ste uinilis njom? Govorite!

- Konteso, nikad nisam bio zavodnik vae majke. Priznajem da sam u jednom nesretnom asu okaljao svoje ruke njezinom krvlju, ali je zaveo nisam. Promislite: to se dogodiloprije deset godina, vi to sami znate, a onda mije bilo tek 15godina. Bio sam jo djeak - nisam bio zavodnik, samo samje ubio.-Ali zato? Zato ste to poinili? - upita ona drui kao da bi eljela dase on opravda.- U tom je ba moja nesrea to vam ne mogu rei uzrok.Ne pitajte me jer vam neu rei ni kad bih znao da biste mi

oprostili. Alija ne traim, ja neu oprotenje. Ja se, evo, predajem posvevama. Uinite sa mnom to hoete. Samo vas jedno molim, da prije poete sa

mnom, da vas odvedem na sigurno mjesto gdje ne mogu do vas doprijetiosvetljive zloinake ruke.- Ne, ja se odavle ne miem.-Konteso, prijeti vam opasnost. Otkako je Barka zatvorena, mogla bi lakopasti sumnja i na vas jer ste u njezinoj kui.-Menije svejedno to e se sa mnom dogoditi.- Ali meni nije! - klikne on uzbueno i poe korak premanjoj. Ali odmah nastavi svladavajui se:- Ja imam jo samo jednu zadau u svom ivotu - da vasotpremim na si

Documents

Gricka Vjestica 3 - Malleus Malificarum Marija