GUVNINE ( GAGRICE ) ~ GRADINSKO NASELJE

~ se nalaze kad se krene iz doline Neretve ili Blagaja prema Stocu u

istočnoj Hercegovini. Lokalitet ima izgled zaravnjena stošca koji se znatno

uzdiže iznad okolnog terena, padine su blage i nema oštrijih lomova terena.

Tlo je kamenito sa tankim slojem humusa. Osnovni prostor je zaravnjeni plato

elipsastog oblika 90 x 60. Prahistorijsko naselje nije samo zauzimalo ovaj

plato, nego se širilo i na padinama, a veličinu i izgled određuje fortifikacijski

sustav, sačuvan gotovo u cjelini. Naselje je potpuno prilagođeno zahtjevima

terena.

ISTRAŽIVANJA

~ 1984. god.istraživanjem na svim dijelovima središnjeg platoa, uočeni su

usitnjeni komadi kućnoga lijepa. Na području sonde utvrđen je kulturni sloj

0,80 m, pri čemu je moguće izvojiti dva stratuma i dvije faze u životu naselja.

Stariji sloj ( o,80 – 0,40 ) = zemlja svijetložute boje je sadržavala

materijal RAZVIJENOG ENEOLITIKA.

Mlađi sloj ( 0,40 – 0,00 ) =je dao nalaze BRONČANOG DOBA.

Ovu stratigrafiju u pokusnoj sondi treba provjeriti i na većoj površini,

zbog činjenice da se naselje sastoji od 3 cjeline zbog čega se ne može isključiti

postojanje vodoravne stratigrafije.

Na središnjem prostoru pronađeno je usitnjenog arheološkog materijala

= keramika i kućni ljiep, zapažena je i koncentracija žrvnjeva, kamenih kugli i

satirača.

Znatna pozornost je posvećena fortifikacijskom sustavu, na način

gradnje i relativnokronološki poredak prema razvojnim fazama naselja.

Na Guvninama se izdvajaju dvije faze razvoja :

o starija ( faza I ) = RAZVIJENI ENEOLITIK, stratigrafski

dokumentiran na krajnje ograničenom prostoru pokusne sonde.

o mlađa ( faza II ) = SREDNJE BRONČANO DOBA, dokumentirano

na svim istraživanim dijelovima lokaliteta.

1

Između ove dvije faze ne postoji nikakav kontinuitet, što je zaključeno na

tipološkim karakteristikama pokretnog arheološkog materijala. ( iako

nema sterilnog sloja )

Nedostatak eneolitičke keramike na istočnoj strani naselja, govori

da je eneolitičko naselje valjda zauzimalo samo središnji plato, i to

igraničeno na zapadnu polovicu, te je utvrđeno da eneolitičko naselje

nioje bilo fortificirano.

Naselju srednjeg brončanog doba pripada čitava površina

nalazišta. Čitav prostor naselja jasno je sdefinoran bedemima čiji je

prostor populacija srednjeg brončanog doba zauzimala u jednom

trenutku na što upućuje i pokretni materijal koji je ujednačena na čitavoj

površini naselja u cjelini.

FORTIFIKACIJSKI SUSTAV

Karakteristično za mlađe naselje u Guvninama srednjeg brončanog

doba koje je bilo bolje utvrđeno u prostornom i organizacijskom smislu.

Naselje je utvrđeno TRIMA PRSTENASTIM SUHOZIDNIM BEDEMIMA .

Osnovnim bedemom je utvrđen središnji plato, dok druga dva

koncentrična prstena utvrđuju padinski prostor naselja, prateci

konfiguraciju terena. Suhozidni bedem je sačuvan samo u najnižoj

temeljnoj zoni , od krupno amorfnog kamanja koji formiraju oba lica

bedema, a sredina je ispinjena krupnijim i sitnijim kamenjem. Debljina

bedema od 1,70 do 2,00 m govori o masivnosti konstrukcije.

ORGANIZACIJA PROSTORA

O organizaciji eneolitičkog naselja potječe samo jedan podatak koji

upućuje na postojanje neke vrste nastambi. To je pravilno kružno

vatrište konstatirano na samoj zdravici na sredini probne sonde. To je

prostor sa intezivnim tragovima gorenja. Nisu uočeni ostaci bilo kakve

konstrukcije koja bi taj prostor definirala.

Najvažniji dio naselja je bio onaj na središnjem platou, što

potvrđuju ostaci keramike i kućnog lijepa, te koncentracija žrvnjeva,

kamenih kugli i satirača, upravo na tom području. Naseje na ovom

2

platou imalo je ovalni oblik koji ima i sam plato. Ako je ova pretpostavka

točna onda su i stambeni objekti raspoređeni u koncentričnim nizovima,

formirajući tako i sam oblik naselja. Nije bilo više od dva niza tako

raspoteđenih objekata, dok je središnji dio ostao prazan i služio cijeloj

zajednici.

GOSPODARSTVO

O ekonomici starijeg naselja mogla bi biti znakovita njegova

kratkotrajnost. Naime polazeći od činjenice da se naselje nalazi u vrlo

plodnom okružju koji pruža mogućnost razvoja različitih grana

gospodarstva. Populaciji starijeg naselja nije znakovit udio zemljoradnje,

što bi značilo da je stočarstvo nomadskog tipa grana o kojoj je ta

populacija ovisila.

Međutim mlađe naselje upućuje na drugačiji karakter

gospodarstva koje je orjentiranou prvom redu na zemljoradnju, što

potvrđuje veliki broj žrvnjeva Osim zemljoradnje znatnu ulogu u

gospodarstvu je imalo i stočarstvo te lov.

KULTURNA STRATIGRAFIJA

Na ovom području nije pronađena niti jedna izrađevina od kosti,

kamena, kremena ili bronce, pa su keramički nalazi jedini oslonac u

rješavanju pitanja vezanih za ovo nalazište. Keramika je ujedno i

temeljno polazište u primarnoj podjeli kulturnog sloja ovog nalazišta.

FAZA I

~ nema ujednačena tehnološka svojstva zbog čega nije moguća

podjela na grubu i finu keramiku. GRUBOM KERAMIKOM može se

uvjetno nazvati malo broj ulomaka debljih stijenki od dobro pročišćene

zemlje u koju su kasnije dodani primjuesi zrnaca krečnjaka.

Sav keramički materijal karakteriziraju sljedeća svojstva : ~ dobro

pročišćena zemlja ; ujednačeno pečenje oksidacijskim postotkom ( pa

imaju svijetlu oker boju unutrašnjeg i vanjskog lica stijenke ), a i presjek

je ujednačeno toniran; površina posude je ujednačeno obrađena i na

3

nekim primjerima se razaznaje sjaj postignut glasanjem, ali veći dio

površina je imao mat podlogu.

Što se tiče tipologije moguće je cjelokupni fundus svrstati unutar

jednog jedinog tipa : ~ posude manjih dimenzija sa izrazito loptastim

dojnjim dijelom i cilindrični vratom. ( T.I, 1-6 i T.II, 1-6; u knjizi ).

Ornamentalne tehnike su : urezivanje, utiskivanje, žljebljenje. Ove

tehnike odgovaraju finoj keramici, a gruboj keramici je ukras utiskivanje

prstom. Žljebljenjem je izrađen najveći broj ornamenata.

U tipološkom pogledu potpuno dominiraju posude sa loptastim

dojnjim dijelom i cilindrični vratom, dok je najizratitija pojava u

ornamentalnom sustavu tehnika žljebljenja. Značajne su dvije

manifestacije = posude sa prstenasto zadebljanim obodom i

ornamentika ljubljanske kulture.

FAZA II

Klasičnu podjelu na finu i grubu nije moguće detaljnije odrediti.

Posude su rađene od pročišćene zemlje sa naknadno dodanim zrncima

krečnjaka, ali najveći dio keramike je izrađen od zemlje bez ikakvog

primjesa u arhaičnoj fakturi koja je bliska fakturi eneolitičke keramike.

Površina posude je uglavnom dobro obrađena ali pretežno

hrapava. Boja posuda pretežno varira od tamnosivih do crnih i od

svijetlih oker do crvenkastosmeđih.

Postoje dvije vrste posuda : lonci i zdjele, ali su prisutni i pehari, a

njihova glavna odlika je potpuno preovladavanje zaobljenih formi nad

bikoničnima.

Lonci se javljaju u dvije osnovne forme : jednostavni jajasti lonci i

neprofilirana oboda, drugima je čitava forma zatvorenija i zaobljenija,

što je prelaz prema drugoj varijanti jajastih lonaca sa izdvojenim vratnim

segmentom. Drugom tipu pripadaju izrazito zaobljene bokate forme sa

kratkim prstenastim vratom.

Zdjele čine važnu grupu, a važno njihovo tipološko svijstvo jeste

potpuno preovladavanje zaobljenih formi nad bikoničnim. To su

uglavnom dublje zdjele mekano modelirana profila sa diskretno

naglašenim ili blago izmjenjenim obodom.

4

KULTURNI I KRONOLOŠKI ODNOSI

FAZA I

Guvnine su prvo poznato nalazište čiju kulturnu pripadnost,

odnosno kulturnu pripadnost njegove starije faze u cjelini određuje

žljebljena keramika ( pojam je uveo B.Čović, na osnovu tehničkih odlika

ukrašavanja). Što znači da se ne misli na tipološke nego na

ornamentalne odlike jer one daju poseban izraz fizionomiji starije faze

na Guvninama.. O značajnom fundusu ovakvih nalaza možemo govoriti u

Zelenoj pećini, Grapčevoj špilji, Ravlića pećini i dr. – gdje ta keramika

nema vrijednost primarne nego sekundarne pojave, pa je i samim time

značenje Guvnina, u kojim aj ova poja primarna, veća.

Što se tiče ornamentike kada promatramo žljebljenu keramiku s

drugih nalazišta, odmah se uočava kako jednostavna i linearno

koncipirana ornamentika, kakva karakterizira stariju fazu na

Guvninama, na tim nalazištima nema tako dominantan karakter, jer se

uz te motive pojavljuju i drugi znatno složeniji. Dok sa druge strane npr.

u Lazaruši linearna koncepcija je sasvim u drugom planu.

Mišljenje N.Perića i B.Čovića, da ova keramička vrsta nema

nikakve veze s lasinjskom kulturom stoji. Autor također prihvaća

Čovićevo mišljenje koje se odnosi na ulogu vučedolske kulture u

nastanku žljebljene keramike, tj. vrlo malu mogućnost uspoređivanja

njezina ukupnog stilskog izraza sa vučedolskim dekorativnim

sadržajem. Budući da prihvaćanje ovoga mišljenja isključuje ona koja su

iznijeli Č.Marković, S. Dimitrijević i Š. Batović ostaje mišljenje B.

Govedarice koji ovu keramičku vrstu drži lokalnim stilskim izrazom ali i

integralnim dijelom ljubljanske kulture , odnosno njezinog jadranskog

tipa – koje autor drži dosta spekulativnim i slabo utemeljenim te teško

prihvatljivim.

Sobzirom da je žljebljena keramika na istočnojadranskim

nalazištima potpuno strana pojava , posebno važna činjenica je što je

ona na istočnobalkanskom i srednoeuropskom prostoru tjesno povezana

sa « schnur » keramikom te da se ta veza djelomice manifestira i na

5

ovom području. Što znači posljedicu kretanja stepskih pipulacija s istoka

prema zapadu. Postavlja se pitanje dometa takvog kretanja zbog još

uvijek skromnog fundusa nalaza « schnur « keramike te relativno malog

broja nalazišta istočnojadranskog prostora : Odmut, Zelena pećina,

tumulus XI u Ljeskovoj glavici kod Ljubomira, umin – Bitelić, Gudnja te

albanska nalazišta. Ako se još dodaju nalazi Lazaruše taj broj još uvijek

ostaje skroman A time i nedostatan za zaključivanje o izravnoj

prisutnosti « schnur « keramike.

Dali je potpunu dominaciju žljebljene keramike moguće objasniti

kao jednostavnu posljedicu kulturnih utjecaja ili prisutnost jedne sasvim

nove populacije iz koje je moglo doći do širenja ograničenog utjecaja na

lokalno stanovništvo i obratno.

Što se tiče relativnokronološkog pripadanja ove faze već je

određeno izrazom

« razvijeni eneolitik «.. Ovu pripadnost moguće je predpostaviti i na

temelju nekih njegovih sekundarnih odlika - posude sa prstenasto

zadebljanim obodom – jer upravo ove posude pokazuju jedan od

primarnih obilježja razvijenog eneolitika ovog područja što je

zabilježeno na većem broju nalazišta.

Pripadnost žljebljene keramike razvijenom eneolitiku potvrđuje i

keramika Ravlića pećine faze IIIA, dok je u fazi IIIB koja pripada ranom

brončanom dobu uopće nema, takav slučaj je sasvim jasan i u Lazaruši.

Ova keramička vrsta je zastupljena i u sloju VI pećine Odmut, u Gudnji

ova manifestacija je vezana za za VI stratum, te na albanskim

nalazištima.

Prama tome kronološku poziciju starije faze naselja na Guvninama

je moguće usporediti sa Lazarušom II, Hateljskom pećinom IIIA,

Odmutom V/VI, Gudnjom VI, Gajtanom I.

FAZA II

Po pitanju relativnokronološke i kulturne pozicije je dosta

jednostavnije zahvaljujući studiji B. Čivića o posuškoj kulturi. Prema tom

6

autoru, glavni predstavnici završne faze te kulture upravo su mlađe

naselje na Guvninama .

Najveći dio keramičkog materijala malađeg naselja na Guvninama

pokazuju svojstva faze Gagrice – Hatelji posuške kulture. Tako da

kronološka pozicija mlađeg naselja na Guvninama Ostaje u okvirima koje

je postavio B. Čović.

HATELJSKA PEĆINA

~ istočno od Stoca iznad Dabarskog polja. Nevelik prostor

nepravilnog kruškolikog oblika, sa proširenim istočnim dijelomi suženim,

poput tunela formiranim ulazom. Pećina je uglavnom bila stalno

naseljena čiju dojnju granicu određuje stariji neolitik, a gornju srednje

brončano doba. U stratigrafiji postoje dva prekida koja označavaju i

prekid njenog korištenja, što je povezana sa smjenama populacija i

kultura koje im pripadaju.

POVIJEST ISTRAŽIVANJA

Prvo pokusno sondiranje je izvedeno 1984. god. kada je otvorena

sonda veličine 4x2, na samom ulazu u pećinu. Dubina kulturnog sloja na

ovom mjestu je 1,60 m, te je dobivena prva predodžba o stratigrafiji

nalazišta.

Keramički nalazi omogućuju izdvajanje nekoliko faza razvoja : ~

brojni su i raznovrsni nalazi IMPRESSO KULTURE ( moguće je

kompariranje sa drugim nalazištima, posebno onima u Zelenoj pećini ),

zatim sloj RAZVIJENOG ENEOLITIKA JADRANSKOG TIPA, te izrazit

materijal RANOG BRONČANOG DOBA.

1988. otvorena je gotovo približno polovica korisnog dijela pećine, koja

su pružila podatke o još dvije faze razvoja.

STRATIGRAFIJSKA SLIKA

7

U pokusnom sondiranju izdvojene su 3 faze razvoja : STARIJI

NEOLITIK; RAZVIJENI ENEOLITIK; RANO BRONČANO DOBA. Ovi

rezultati su ostavili mogućnost postojanja i nešto razvijenije stratigrafije

u kvadrantima sa debljim kulturnim slojem, ali samo u okvirima ove tri

osnovne epohe.

U III i IV kvadrantu postojala je mogućnost izdvajanja jedne pod

faze ranog brončanog doba čija bi pripadnost bila vezana za sam kraj

ranog i početak srednjeg brončanog doba.

U V i VI kvadrantu ukazalo se postojanje posebne razvojne etape

koja je pripadala srednjem brončanom dobu. Što je upućivalo na 4 faze

razvoja : STARIJI NEOLITIK; RAZVIJENI ENEOLITIK; RANO I SREDNJE

BRONČANO DOBA. Još je V i VI kvadrant pokazao postojanje MLAĐEG

NEOLITIKA.

Slojevi starijeg i mlađeg neolitika međusobno su razdvojeni

sterilnim međuslojem kakav postoji i između sloja mlađeg neolitika i

razvijenog eneolitika. Nasuprot tome između slojeva razvijenog

eneolitika, ranog i srednjeg brončanog doba ne postoje nikakvi prekidi i

oni čine jednu stratigrafsku cjelinu.

STAMBENE ZONE I PRATEĆI OBJEKTI

Pojedine zone pećine su vlažne i izložene čestim prodorima

površinske vode, značilo je smanjenje korisne površine pećine. Sva

ognjišta stoje u suhim dijelovima pećine. Ognjišta brončanog doba

nalaze se na istim onim mjestima na kojima su se nalazila ognjišta

mlađeg neolitika. Središnji prostor pećine je imao zajednički karakter ~

komuniciranja.. Sav život je koncentriran oko ognjišta, prema čemu je

populaciju Hateljske pećine moglo činiti 6 – 7 obitelji prema rasporedu

ognjišta.

Uz vatrišta brončanog doba pronađeno je nekolikao uomaka

masivnih keramičkih predmeta plosnatih, 5-6 cm debeli od dobro

pročišćene i odlično pečene zemlje, koji su služili za pripremu hrane. na

istočnom dijelu pećine koja nije upotrebljavana za boravak uočena su

udubljennja od nekoliko centimetara pri zdravici što je možda za prve

stanovnike pećine služilo da zatvore ulaz nekom konstrukcijom od

8

drveta ili nekog drugog materijala tako da su mogle biti i sezonske. Tako

da su ove udubine mogle predstavljati ležišta nosača te konstrukcije.

GOSPODARSTVO

U svim slojevima pećine pronađena je relativna količina kostiju

divlje svinje, plemenitih životinja i kosti sitnih životinja. U svim slojevima

su pronađene kućice puževa i riječkih školjki ~ dosta skromno tako da

se ovaj segment gospodarstva ne može dovesti na istu ratinu sa oblicima

ostalog privređivanja Gospodarstvo svih popuilacija pećine je počivalo

na stočarstvu i lovu, dok je uloga zemljoradnje bila krajnje ograničena,

gotovo zanemarena, te je skupljanje plodova imalo veći značaj.

KULTURNA STRATIGRAFIJA

Razdvajanje razvojnih faza moguće je lako provesti na temelju

stratigrafskih zapažanja i tipoloških svojdtava pokretnog arheološkog

materijala.

FAZA I

Najstarija faza pripada starijem neolitiku što istodobno označava

pripadnost impresso kulturi. Pronađeno je nešto kamenog i koštanog

oruđa, ali keramički materijal je zastupljena u velikom broju.

o Prvoj brojnijoj grupi pripadaju ulomci različitih veličina; od malih i

velikih posuda izrađenih od zemlje sa naknadno dodani m

primjesama izmljevena kamena sitnih zrnaca.Varira debljina

stijenki, bojapovršine se kreće od svjetlih oker preko crvenkastih i

smeđih i crnih tonova, rijetko je čitava posuda jednobojno

tonirana. Sve posude ove grupe su bile ukrašene nekom od

impresso tehnika.

U ovoj grupi impresso keramike preovladavaju oblikom : lonci, zdjele,

lončići i šalice.

Postoje 3 tipa među loncima = najjednostavniji tip koničnog lonca,

jednostavnih ravnih stijenki ( T. III, 1 ); tip jajastog lonca i češći tip

izrazito zatvorenog i loptastog lonca ( T. III, 4-5-6 ). Zdjele se dijele na

konične i zaobljene oblike od izrazito zatvorenih do otvorenih oblika.

9

o druga manje zastupljena grupa su ulomci manjih dimenzija, tankih

stijenki samo što je u ovoj grupi potpuna odsutnost ukrasa, a

površina je fino oglačana do visokog sjaja, boja je uglavnom u

crvenkastim, crvenkastosmeđim i crnim tonovima.

Tipovi monokromne keramike su srednjih io manjih dimenzija i

preovladavaju zaobljene forme. Najbolje su zastupljene duboke zdjele u

izrazito zatvorenoj varijanti.

Što se tiče ornamentike, najveći broj ulomaka je ukrašen impresso

tehnikama: utiskivanjem prsta, nokta ili štipanjem; zatim utiskivanjem

nekog ornamenta; tehnika žigosanja zrokutastim, kružnim, ovalnim

motivima; rijedak ornament je utiskivanje rubom školjke.

FAZA II

Pripada mlađem neolitiku ~ odnosno propada hvarsko – lisičićkoj

kulturi. Keramika se dijeli na grubu i finu. Oblici grube keramike se

dijele na dva tipa : jednostavni konični lonci sa uvučenim gornjim

dijelom ( T. XVI,1 ); te izrazito bokati loptasti lonci ( T.XV,1 ).

Posude manjih dimenzija su otvoreniji poluloptasti, gotovo loptasti

oblici, te lončići u rijetkim primjercima. Ornamentika je rijetka : svodi se

na urezane jednostavne linije, trake, a rijetko se javljaju složene

kompozicije (šrafirani trokutovi koji formiraju cik cak traku ).

U finoj keramici potpuno preovladavaju zdjele poluloptastih i

loptastih formi. Ornamentika ove keramike ima obilježja hvarsko –

lisičićke kulture, odnosno varijante iz Lisičića. Motivi su izvedeni

tehnikom urezivanja.

FAZA III

Posude su rađene od pročišćene zemlje bez dodataka. Obradi

površine posude nije poklonjena nikakva posebna pozornost. Kod nekih

ulomaka se jasno vide tragovi dotjerivanja površine nekim oruđem

10

vjerojatno koštanim, u pitanju je poravnjavanje a ne i glačanje. Najveći

broj keramičkog materijala ove faze pripada kategoriji srednje glačane

keramike.

Najbrojnije su posude sa cilindričnim nešto suženim vratom i

dojnjim dijelom od jajajastog do loptastog oblika. Tu su još i konične ili

poluloptaste posude.

Preovladavaju dva ukrasna sustava : rane faze cetinske kulture

koja je zastupljena na posudama manjih dimenzija sa loptastim

recipijentom i višim cilindričnim vratom; te obilježje ljubljanske kulture

= jadranski tip ljubljanske kulture vezan za konične ili poluloptaste

zdjele.

Ova dva sustava ukrasa nisu nikada međusobno kombinirana.

FAZA IV

Pripada tipu “posuške kulture”, te brončanom dobu.

FAZA IV a = potupuno preovladvanje grube keramikem, pripadanje

oblicima posuda manjih dimenzija. Boja posuda se kreće od svijetlih oker

do crvenkastih , smeđi, i tamnomrkih tonova.

Najčešći tipovi su lonci u više varijanata – eneolitička tradicija =

duboki jajasti lonci blago zaobljena trbuha, te bokati lonci sa naglašenim

obodom i kratkim konkavnim vratom, te bikonični lonci. Tu su još i

zdjele = duboke poluloptaste i slične tipu bokastih lonaca.

Ornamentika je rijetka – aplicirane plastične trake modelirane

utiskivanjem prsta.

FAZA IV b = preovladava gruba keramika, povećan je postotak u

odnosu na prethodnu fazu keramike izrađene od zemlje sa primjesama

kristaliziranog kalcita.

Preovladavaju : lonci, zdjele, šalice i pehari

Duboki lonci kruškastog oblika, sa visokim suženim vratom,

Duboki mekoprofilirani lonci jajastog oblika,

11

Duboki izrazitije zaobljeni, sa kratkim vratom i blago izvijenim obodom,

Izrazito zatvoreni i bokati lonci.

Zdjele među kojima preovladavaju zaobljene poluloptaste ili

loptaste forme sa kratkim prstenastim obodom, (T.LII, 3 – 5)

Ornamentika je vrlo rijetka – linearno urezani motivi.

KULTURNI I KRONOLOŠKI ODNOSI

FAZA I

Stariji neolitik, kojeg karakteriziraju dvije vrste keramike :

monokromna i impresso keramika. Što je važno jer omogućuje

konstataciju o izrazito velikoj podudarnosti sa obilježjima najstarijeg

stratuma Zelene pećine. Naravno da između monokromne keramike ove

dvije pećine postoje određene razlike = One u zelenoj pećini se javaljaju

u sivim i crnim nijansama, dok je u Hateljskoj pećini zastupljena u

crvenkastim i crvenkasto smeđim tonovima.

Značajne bliskosti između Zelene i Hateljske pećine može se

utvrditi kad je riječ o ukrašenoj keramici pri tome se ne misli na

ornamente koji su zajedničko svojstvo svih nalazišta impresso kulture

već samo na one zahvaljujući kojima je Zelena pećina dobila značenje

tipnog predstavnika starijeg neolita Hercegovine.

To se odnosi na vrlo guste žigosane redove polukrugova, uglatih I

izduženih štapićastih motiva ovalnih udubljena i sl. Međutim, postoje i

izvjesne razlike koje Hateljsku pećinu približavaju nalazištima s obale i

otoka. Riječ je o ukrasima izvedenim utiskivanjem ruba školjke koji su u

Hateljskoj pećini zastupljeni daleko skromnije nego ostali, ali su u

Zelenoj pećini sasvim nepoznati.

Hateljska pećina pokazuje još jednu razliku od Zelene pećine i u

odnosu na ostala nalazišta impreso kulture na Jadranskoj obali. Riječ je

o nalazima slikane i barbotin keramike (sl. 7, TXIII,5).

Riječ je o kramičkim vrstama karakteristično za drugo kultureno

područje. Analogije je moguće tražiti jedinona području starčevačke

kulture koju više od svega karakteriziraju barbotin i slikana keramika.

12

Ova pojava nije čudna ako se uzme u obzir činjenica o koegzistiranju

starčevačke impreso kulture u Obrima I. Može predpostaviti da je ovo

nalazište odigralo posredničku ulogu u prenošenju keramike

Starčevačkog tipa u Hateljsku pećinu - jasno je da je u pitanju import.

Određene razlike između Hateljeske pećine i drugih nalazišta

impreso kulture očituje se i u nekim tipološkim obilježjima poglavito

vezanim za monokromnu keramiku, što je najočitije kod posude (T.VII,6)

koja bi se po svojim svojstvima mogla uspješno uspoređivati i sa

odgovarajućim formama Danilske kulture. Ova konstatacija bi se mogla

proširiti I na veći dio monokromne keramike Hateljske pećine, s tim da

nije riječ o čistim danilskim formama već o tipovima posuda koji se samo

približavaju njezinim oblicima.

Veze između Hateljske i Zelene pećine važne su i zbog

relativnokronološkog pitanja. Ako između njihovih stilskih izraza postoji

usklađenost onda je do njih moglo doći samo u istim vremenskim

relacijama. Što znači da između ova dva nalazišta ne postoji samo

stilsko, tipološko već i kronološko korespondiranje. Nešto je teže

odrediti relativnokronološki položaj Hateljske pećine i unutar čitavog

impreso kompleksa pri čemu imamo u vidu sasvim različita datiranja

Zelene pećine III.

Prema A. Bencu Zelena pećina III pripada ………… fazi impreso

kulture i dijelom se dodiruje sa Danilskom kulturom. Š. Batović je

predstavnik rane faze starijeg neolitika, dakle faze I impreso kulture.

Svoje datiranje je temeljio na potpunom nedostatku ukrasa izvedenih

utiskivanjem ruba školjke,držeći taj način ukrašavanja svojstvo mlađih

faza impreso kulture. Ako prihvatimo datiranje Zelene pećine III u

razvijenu i kasnu fazu impreso kulture (A. Benac ) onda to znači da je

Hateljsku pećinu I moguće postaviti samo u istu razvojnu fazu. Prema

svemu ovome ovu fazu Hateljske pećine treba uzeti najranije za prijelaz

iz zrele u kasnu fazu impreso kulture dok njenu gornju granicu određuje

početak danilske kulture.

13

FAZA II

Pripada mlađem neolitiku i Hvarsko – Lisičičkoj kulturi – onoj

njenoj varijanti rasprostranjenoj u Hercegovini, a poznatoj na temlju

nalaza sa lokaliteta kod Konjica.

Tehnološka svojstva keramičkih izrađevina potpuno odgovara

tehnološkim svojstvima keramike iz Lisičića i Ravlića pećine, kao što ni

tipološke značajke ne izlaze iz okvira Lisičića, Ravlića pećine i drugih

nalazišta ove kulture, te se ornamentika i u tehničkom i u sadržajnom

smislu podudara sa ovim eponimnim lokalitetima.

No postoje i neke razlike = dosta sužen repertuar keramičkih

tipova Hateljske pećine u odnosu na tipologiju Lisičića.

Suženost je očita kod grube keramike među kojom u Hateljskoj

pećini nedostaju zedjele, šalice, plitke zdjele sa valovitim obodom,

posude na nozi i varijante lonaca.

Ista je situacija kod fine keramike koja je u Hateljskoj pećini potpuno

obilježena dominacijom zdjela dok nedostaju šalice, posude na nozi,

butmirski ili butmiroidni tipovi piriformnih posuda dr.

Razlike se očituju i u ornamentalnom sustavu. U Hateljskoj pećini

on je u potpunom znaku urezanih motiva sa pojavom crvenog

inkrustriranja. Dok crveni slikani motivi kakvi su u Lisičićima relativno

brojna pojava posebice vodoravne trake ispod oboda - sasvim nedostaju.

Još veće razlike se uočavaju prema ornamentalnom sustavu Ravlića

pećine II B .

U ovoj fazi postoje dva ulomka koja ne pripadaju Hvarsko – Lisičićkoj

kulturi . Jedan s obzirom na analogne nalaze potječe sa južno – italskih

lokaliteta mlađeg neolita i radi se o importu. On je dosta česta pojava, a

dobro je dokumentirana sve do središnje Bosne, pa nije ništa neobično.

Dok drugi ulomak ukrašen kanelirama, kad se kaže da nema Hvarsko -

Lisičićki karakter onda na umu imamo klasičnu Hvarsko – Lisičićku

kulturu u kojoj su zastupljeni i oni sa kaneliranim ukrasima, ali su

drugačije vrste nego ulomak iz Hateljske pećine.

Mišljena oko ove pojave su različita, ali svi se slažu da pripada

ranom eneolitiku.

14

Kako ovaj ulomak nema Hvarsko – Lisičićki karakter blizak je nešto

mlađim pojavama – ova konstatacija isključuje samo klasično shvaćanje

Hvarsko – Lisičičke kulture, ali ne i onaj njezin stupanj koji pripada

ranom eneolitiku, a okarakteriziran je upravo kaneliranjem kao

dominantnom ornamentalnom pojavom. Ovaj nalaz ima i stanovitu

relativnokronološku vrijednost budući da upućuje na mogućnost gornje

granice faze II Hateljske pećine. Ovu fazu moguće je datirati najdalje na

kraj klasične Hvarsko - Lisičićke kulture, a nikako unutar one faze koja

odgovara Ravlića pećini II C.

FAZA III

Dominantne pojave u ovoj fazi Hateljske pećine su posude sa

loptastim i jajolikim recipijentom, visokim vratom i prstenasto

zadebljalim obodom, te posude sa proširenim i prema unutra koso

odrezanim obodom.

U relativno dobro definiranu opću sliku razvijenog eneolitika

Hercegovine, a i većeg dijela istočne Jadranske obale vrlo se dobro

uklapaju i nalazi faze III. To je prije svega ornamentalna keramika koja

je skup raznovrsnih pojava : nalazi cetinskog tipa, ljubljanskog tipa,

žljebljene i barbotin keramike i dr.

Grupu nalaza moguće je usporediti s materijalom faze I cetinske

kulture = uspravne, guste poredane linije na vratu, vodoravno mrežasto

šrafirane trake na ramenu, te snopovi okomitih cik – cak na drški.

Ova skupina keramike sa svojstvima cetinske kulture čini

malobrojnu grupu nalaza koja ne pripada nikakvim izoliranim dijelovima

sloja već je asocirana sa drugim vrstama keramičkog materijala. Jasno je

da se radi o elementima cetinske kulture a ne o cetinskoj kulturi kao

kulturnoj manifestaciji. U tom pravcu govore i tehnološka svojstva ovih

nalaza budući da ne odudaraju od tehnoloških svojstava ostale keramike,

što znači da se ne može govoriti o njihovom podrijetlu van Hateljske

pećine već je riječ isključivo o lokalnoj produkciji.

15

Pitanje je način na koji je taj proces proveden – I. Morović I B.

Čović imaju predpostavku da je vjerojatno riječ o kratkotrajnom

sezonskom boravku manjih grupa stanovništva. U kontaktu sa lokalnom

populacijim moglo je doći do razmjena ideja u ukrašavanju keramike što

bi upravo moglo biti smisao nalaza Cetinskog tipa u III fazi Hateljske

pećine.

Grupa nalaza sa svojstvima ljubljanske kulture, ne govori o

ljubljanskij kulturi nego o njenim elementima. Kada govorimo o

ljubljanskoj kulturi onda se misli na kulturni fenomen pod nazivom “

jadranska grupa “. Ovdje nema ni govora o razvoju ljubljanske kulture

kao samostakne manifestacije, već je riječ o njenim elementima

inkorporiranim u drugačiji kulturni – etnički prostor. To znači da nalazi

ljubljanskog tipa na jadranskoj obali pripadaju nositeljima lokalnog

razvoja.

Važna pojava u keramografiji ove faze Hateljske pećine je barbotin

keramika. Njihova prisutnost ovdje nije nikakva novost jer se može naći i

na drugim lokalitetima. Velika gradina u Varvari, Racvlića pećina,

Lazaruša i dr. Barbotin keramiku karakterizira bosanska nalazišta

vučedolske kulture, što dovodi do povezivanja keramike Hateljske

pećine i istovrsne vučedolske keramike.

Relativnokronološka pozicija III faze Hateljske pećine je određena

pripisivanjem razvijenom eneolitiku te navedenim analogijama što

znači sinkronizaciju prije svega s Ravlića pećinom IIIA, Guvninama I,

Lazarušom II, fazom AI Velike Gradine u Varvari i fazom I Cetinske

kulture. Moguće je da ova faza traje nešto duže od navedenog okvira, te

da zahvaća i veći dio ranog brončanog doba Br. A1 u srednjoeuropskom

smislu.

FAZA IV

Kulturnu i relativnokronološku poziciju ove faze Hateljske pećine

je B. Čović olakšao svojom studijom o posuškoj kulturi, završni stupanj

koji je označen kao faza Gagrice – Hatelji. Tu ulazi samo mlađi dio faze

16

IV. Hateljska pećina ( IV b), što istodobno znači da njen stariji dio

okvirno pripada predhodnoj fazi razvoja posuške kulture ( faza Sovići ).

FAZA IV a

Postoji razvojni kontinuitet ove i predhodne faze u tehnološkom,

tipološkom I ornamentalnom pogledu. Kad je riječ o tehnološkim

obilježjima = keramika rađena od zemlje bez primjesa ~ što je arhaična

tradicija tipična za eneolitičku fazu Hateljske pećine. Tipološke značajke

nisu toliko brojne, ali neki primjeri su dovoljno karakteristični. To se

odnosi na tipološka svojstva ulomaka ( T.XXXV, 1 ), vrlo bliskoga tipa sa

zaobljenim recipijentom I niskim vratom.

Isto tako eneolitičkom tradicijom bi se mogla smatrati i

ornamentika na ulomku ( sl. 30. ). Slično ukrašeni ulomci poznati su iz

Zelene pećine I Lazaruše. Ako se obrati pažnja na tehniku izvođenja

motiva, tj. da su koncentrične kružnice izvedene žljebljenjem, ta tehnika

je upravo vezana za eneolitičke slojeve.

Tipološke značajke su znatno indikativnije za definiranje

relativnokronološke pozicije ove faze Hateljske pećine. Tako bi ova faza

morala zahvaćati relativnokronološki okvir koji odgovara fazi Sovići,

posuške kulture i prijelazu prema fazi Nečajno – Sovići, a možda I

samom kraju faze Nečajno.

Od predloženog kronološkog okvira za faze Nečajno i Sovići,

njihova pozicija u periodizaciji brončanog doba u srednjoeuropskom

smislu, te paralela prema egejskom području, to bi odgovaralo kraju Br.

A1 do Br. B1, odnosno MH I do LH I.

FAZA IV b

Pitanje relativnokronološke pozicije faze IV b Hateljske pećine je

dosta jednostavnija zbog činjenice da je upravo njen materijal poslužio

17

ne samo za definiranje završne faze faze posuške kulture nego i pri

određivanju njene kronološke pozicije.

Ulomci keramike sl. 34. I 35. imaju posebnu vrijednost. Iako ne

pripadaju onom kulturnom području značajni su zbog proučavanja

kulturnih veza ovog područja s drugim istodobnim kulturama. Moguća je

usporedba sa kasnoheladskim nalazima koju nameću ovi ulomci sami po

sebi, ali i okvirma sinkronizacija faze Gagrice – Hatelji s krajem LH I do

kraja LH IIIA, mikenski karakter dvaju ulomaka keramike sa Debelog

brda kod Sarajeva, te mikenski karakter nalaza s Kosova i Albanije.

Usporedba nalaza Hateljske pećine sa kasnoheladskim

materijalom nije sasvim uspješna, ali spomenute nalaze nije moguće

vezati za vrijeme prije kasnoheladskog IIIA ( LH III A ).

Faza IV b postaje mogućnost uspoređivanja sa Varvarom B2

( ulomak T. LIII1 ).

LAZARUŠA

~idući od Stoca prema sjeveru 25 km je selo Dabrica koje se nalazi

u prostranoj dubokoj kotlini, okružena visokim obroncima planina. Pet

kilometara od sela nalazi se pećina Lazaruša koja je smještena na desnoj

strani kanjona Radimlje. Okrenuta prema jugu I djelomično osunčana

ova pećina je izuzetni skroman prostor – ljevkasto sužen od otvora

prema unutrašnjosti.

POVIJEST ISTRAŽIVANJA

~1984. poduzeto je pokusno sondiranje, kada je otvorena sonda

4x2, postavljena paralelno sa ulaznim otvorom. Kulturni sloj u ovoj sondi

je izrazito neujednačene debljine I kretao se od oko 0,40m u južnom 1,20

m u sjevernom dijelu.

18

~ sustavno iskopavanje provedeno je 1988. god., znatno deblji

kulturni sloj dao je brojniji i raznovrsniji arheološki materijal.

STRATIGRAFSKA SLIKA

Premda je kulturni sloj vrlo homogen i ostavlja dojam potpuno

neprekinute cjeline i u kronološkom i u kulturnom smislu, neke

stratigrafske značajke ipak omogućuju njegovu finiju podjelu. Postoje

dva oštećenja kulturnog sloja koja su nastala prije trajnog napuštanja

ovog nalazišta. Smještena su u središnjem dijlu pećine i u objema

jamama pronađeni su gotovo cijeli kosturi sitnih sisavaca, vjerojatno

mladunaca. Ovdje nema karaktera ikakvog kultnog ukopavanja .

Ovdje se radi o dvije životinjske jazbine, ti. skrovišta njihova ulova

koji su ukopani u kulturni sloj, što implicira na žazključak o postojanju

diskontinuiteta u nastanjenosti pećine. Potpuno je jasno da pećina nije

mogla služiti i kao ljudsko i kao životinjsko stanište. O čemu govori i

postojanje dvaju proslojaka sive rastresite zemlje koja nema karakter

kulturnog sloja. Ti su se proslojci formirali kada pećina nije bila

naseljena, a koincidiraju sa obe životinjske jazbine . Međutim postavlja

se problem prisutnosti arheološkog materijala, koji iako nije brojan stoji

u opreci sa predhodnom tvrdnjom. Kako svako oštećenje kulturnog sloja

izaziva i dislociranje arheološkog materijala, u ovom slučaju to je značilo

njegovo izbacivanje iz dubljih slojeva na tadašnju površinu. Naime zvijeri

koje su pravile svoje skrovište morale su kopajući I izbacujući zemlju

izbaciti i sav arheološki materijal.

U kulturnom sloju Lazaruše moguće je izdvojiti dvije razvojne faze

od kojih mlađu treba podjeliti na dva stupnja:

Faza I 1,90 –0,80

( 0,80 – 0,72 sterilni sloj )

Faza II a 0,72 – 0,60

( 0,60 – 0,55 sterilni sloj )

Faza II b 0,55 – 0,00

19

STAMBENE ZONE I PRATEĆI OBJEKTI

Svojim oblikom i veličinom pećina je potpino jedinstvena i

nedjeljiva cjelina, te nije mogla primiti populaciju veću od jedne obitelji .

Otvoreno je pitanje dali je ona služila kao stalno ili pretežno stalno

mjesto življenja. Na to pitanje nema odgovora,ali je sigurno da se

Lazarušom nije moglo služiti istovremeno više od 5 do 6 pojedinaca . U

takvim okolnostima nije bila potrebna nikakva unutrašnja organizacija i

podjela prostora, jer bez obzira o kakvoj se vrsti zajednice radi ona je

morala biti čvrsto povezana cjelina. Tako je pećina služila kao osnovni

životni prostor jedne male populacije koja nije imala potrebe za

njegovim posebnim organiziranjem i podjelom. Postoji veliki broj

ognjišta na sve strane koji bi upućivali na eventualnu induvidualizaciju,

međutim ta su ognjišta najjednostavniji ostaci vatre zapeljene na

površini zemlje bez ikakvih konstrukcijskih zahvata , tako da i nisu ništa

nego obična vatrišta, što je izgleda svojstveno najvećem broju pećinskih

naselja.

GOSPODARSTVO

Podaci o gospodarskoj osnovi su vrlo skromni i ograničeni na

jednu skupinu nalaza – ostatke životinjskih kostiju. Sobzirom na položaj

nalazišta i njegovu okolicu koja ne pruža nikakve uvjete za poljodjelsku

djelatnost zbog nedostatka obradiva zemljišta. Stoga izgleda da se

egzistencija stanovnika temeljila na stočarstvu i to vjerojatno na uzgoju

stoke sitnog zuba i lovačkoj djelatnosti. I jedan i drugi oblik

privređivanja podrazumjeva veliku pokretljivost populacije i izrazitu

ovisnost o ekonomskim potencijalima prostora u kojima se njezin život

odvija . Možda je upravo ova pokretljivost uzrok prekida upotrebe

pećine. Naime predpostavljeni karakter gospodarstva dopušta

mogućnost sezonskog napuštanja pećine. Isto tako pećina je smještena

uz samo korito Radimlje, te se neradi o pravom vodotoku, već o

sezonskoj rijeci , zimskoj bujici – ta činjenica isključuje ribolov kao

komponentu u gospodarstvu.

20

KULTURNA STRATIGRAFIJA

Dvije faze razvoja međusobno su jasno izdvojene prema svojim

svojstvima , te mlađa faza ( faza II ) je razdvojena na dva stupnja ( II a I

II b ). Ova podjela ima formalan karakter i u osnovi znači samo uzimanje

u obzir činjenice da je tjekom trajanja mlađe faze došlo do privremenog

napuštanja pećine.

FAZA I

Ovoj fazi pripada nešto više od polovice ukupnog kulturnog sloja

Lazaruše. Materijal je skroman po broju i prema vrstama i prema

namjeni. Sveukupni keramički materijal karakterizira neolitička

tehnologija, te pri podjelu na grubu i funu preovladava fina nad grubom

keramikom. Sva je keramika izrađena od zemlje dobro pročišćene od

prirodnih primjesa kojoj je naknadno dodana značajna količina

kristaliziranog kalcita, te je čvrsta i vrlo kvalitetna.

Grauba keramika se javlja u sivim, tamnosivim i mrkim tonovima,

dok finu keramiku karakterizira veći broj tonova : oker,

crvenkastosmeđi, smeđi, tamnosivi i crni tonovi. Gruba keramika ima

dobro poravnatu ali uvijek hrapavu površinu, dok je kod fine keramike

uglačana do visokog sjaja. A razlike postoje i u tuipološkom pogledu.

Gruboj keramici pripadaju posude većih dimenzija, dok se kod fine

keramike radi gotovo isključivo o zdjelama. U gruboj keramici sa

sigurnošću se mogu odrediti samo tip dubokog lonca s kratkim

prstenastim vratom.

Nasuprot tome finu keramiku karakteriziraju :

-plitke zdjele s neprofiliranim i izrazito uvučenim gornjim dijelom (

T. II, 1-2 )

-duboke poluloptaste zdjele sa diskretno naznačenim obodom ( T.

II, 3-4 )

21

-bikonične zdjele ( T.II, 5 )

-plitke zdjele s uvučenim I polukružno zadebljalim unutrašnjim

dijelom oboda ( T. II, 7). Ukrašavanje fine i grube keramike gotovo je

potpuno nepoznato.

FAZA II a- b

Malđa faza je znatno bolje dokumentirana, nije moguće podjeliti

klasičnu podjelu na grubu i finu keramiku.

Najveći broj posuda je izrađen u eneolitičkoj tehnologiji, od

zemlje pročišćene od prirodnih primjesa sa naknadno dodanim zrncim

akrečnjaka ili bez ikakvih dodataka. To je i bitna karakteristika u odnosu

na predhodnu fazu u kojoj je neolitička tehnologija bila najznačajnija.

Boja posuda se kreće od oker, crvenkastosmeđih i smeđih do sivih

i crnih tonova. Ipak moguća je podjela na ornamentalnu i

neornamentalnu keramiku.

Neornamentalnu keramiku karakterizira izrazita tipološka

stereotipnost. Radi se samo o jednom tipu posuda sa zaobljenim

recipijentom i visokim vratom koji može biti okomit, sužen ili izvijen ( T.

III, 1-2 ; T. IV,1-2 ). Neke od njih imaju prstom modeliranu traku

apliciranu neposredno ispod oboda ( T.III,1; T.IV,1 ). Izvan ovoga

apsolutno dominantnog tipa zastupljeni su pojedinačni primjerci sa

prstenasto zadebljalim obodima ( T IV, 3 ). Ovoj keramici pripada i

barbotin keramika ( T. III, 3 ).

Ornamentalna keramika je zastupljena u znatno široj skali tipova :

- posude sa izrazito zaobljenim, više manje loptastim recipijentom i

visokim vratom ( T.V, 1-3; T.IV,1-4; T. VII,1-5; T.VIII, 3-4; T. IX, 1-2 )

- duboke konične zdjele, blago zaobljenih stijenki (T.X,1; sl. 5 ) te

njihove varijante s uvučenim obodom ( T.VIII,1-2; sl. 6.)

- zatvorene loptaste posude uskog otvora ( T.VIII, 4; T. IX,3; T. XI, 1-2 )

- poluloptaste zdjele sa uvučeni I profiliranim obodom ( T. XI, 3; T.XII,

1 )

22

Ornamentalni sustav je potpuno u znaku žljebljenja, ovakav način

ukrašavanja je gotovo isključivo vezan za posude sa zaobljenim recipijentom i

visokim cilindričnim ili blago proširenim vratom.

Postoje dva zanimljiva nalaza zbog svog oblika i namjene , te je

jedini nalaz te vrste u eneolitu čitavog istočnog Jadrana. Riječ je o poklopcu

grube izrade ali bogate ornamentike. ( sl. 9.)

Drugi nalaz pripada grupi znatno kvalitetnije izrađene keramike a

u tipološkom pogledu je bliska odgovarajućim formama vučedolske

kulture.

KULTURNI I KRONOLOŠKI ODNOSI

FAZA I

Keramičke izrađevine ove faze karakterizira neolitička

tehnologija, što upućuje na činjenicu da je najveći dio keramičkih

nalaza karakterizira tipološka podudarnost s keramikom hvarsko –

lisičićke kulture. Naravno najveća sličnost postoji sa nalazima iz Lisičića

u kojima su dobro zastupljene pltke i duboke poluloptaste zdjele sa

neprofiliranim i uvučenim gornjim dijelom - koje i karakteriziraju ovu

fazu Lazaruše.

Činjenica da keramičke izrađevine karakterizira neolitička

tehnologija, te da se najveći broj posuda kreće u okvirima tipoloških

svojstava hvarsko – lisičićke kulture, što potvrđuje da traženje izvora ne

smije izlaziti iz okvira te kulture. Što znači da populacija Lazaruše i jeste

mali dio ukupne populacije hvarsko – lisičićke kulture.

S druge strane potpuni nedostatak odgovarajuće ornamentike

predstavlja smetnju izravnom povezivanju Lazaruše I sa tom kulturom –

hvarsko – lisičićkom, ali treba uzeti u obzir sasvim istovjetnu situaciju na

još nekim hvarsko – lisičićkim nalazištima : Popov do kod Goražda I

Gradac u Donjem selu kod Konjica na kojim je ova kultura

prepoznatljiva samo zahvaljujući tipološkim i tehnološki značajkama

keramičkog materijala. Gotovo potpuno istovjetna situacija je u gornjim

slojevima Lisičića a I u Varvari A1.

23

Izrazita podudarnost osnovnih obilježja Lazaruše I i dva naveden

nnalazišta hvarsko – lisuičićke kulture mogla bi odražavati i istovjetnost

razvojnih procesa, što znači da među njima postoji i kronološko

korespondiranje.

Čini se da Lazaruša I većim dijelom svojih obilježja korespondira

s Popovim dolom i Gradcom, dok se s drugim dijelom veže za Ravlića

pećinu IIC, što znači da bi njena relativno kronološka pozicija morala biti

negdje između njih.

Relativnokronološka pozicija Lazaruše I na prijelazu faza IIB/IIC

Ravlića pećine određuje i njezin položaj unutar kasnog neolitika i ranog

eneolitika istočnog Jadrana i njegova zaleđa. Trajanje ove faze Lazaruše

nije moguće dalje od faze IIC Ravlića pećine, budući da joj nedostaju sve

najvažnije značajke te faze Ravlića pećine – posebice kanelirana

keramika.

FAZA II a-b

Ova faza ima izrazito složenu strukturiranost, što znači ustvari

raznorodnost komponenti : žljebljena i “schnur” keramika , nalazi

cetinskogiI ljubljanskog tipa, barbotin keramika i dr.

Idući od dominantnijih pojava počet ćemo sa tzv. žljebljenom

keramikom – radi se o specifičnom načinu ukrašavanja kakav se sreće na

značajnom broju eneolitičkih lokaliteta. U svim slučajevima se radi o

slabije zastupljenim komponentama u kulturnoj slici, ali iznimka su

Lazaruša II a-b I Guvnine I. Na oba lokaliteta ovaj način ukrašavanja je

dominantna pojava.

Što se tiče “schnur” keramike izgleda da je ova vrsta najizraženija i

najbrojnije zastupljena upravo u Lazaruši. Ova okolnost je važna zbog

toga što je ona ovdje jednako kao i na prostoru istočnog Balkana,

asocirana upravo sa žljebljenom keramikom.

Činjenica je da Lazarušu karakterizira jednostavnost i izrazita

linearnost kompozicije, te potpuna odsutnost složenijeg ukrasnog

sustava kakav je zastupljen na nalazima iz Zelene pećine, Ljeskove

glavice i nekim nalazima s juga Balkana.

24

Autor smatra kako upravo nalaz “schnur” keramike na Jadranu

označava i prvu značajniju pojavu Kurgan naroda. Slično mišljenje je

iznjela i M. Gimbutas koja na temelju “schnur” keramike i pokopavanja

pod tumulima zaključuje kako je na Jadranu prusutna stepska populacija

Kurgan IV tipa. U vezi sa tim razmišljanjima iznose mišljenja i S.

Dimitrijević, koji unatoč nedovoljno jasnom karakteru, prisutnosti

stepskih elemenata, govori o prisutnosti ove neobične mobilne stočarske

populacije u svim tim područijma. Isto i B.Čović govori o postojanju

jednog horizonta sa “schnur” keramikom koji j epriblžno istovremeno

zahvatio znatne dijelove Balkanskog poluotoka, čije tragove pratimo u

srednjoh Grčkoj i u zaleđu Jadranske obale.

Očito je da je u svim mišljenjima prisutnost “schnur” keramike

dovodi u svezu sa izravnom prisutnošću i njihovih autentičnih nositelja.

Postavlja se pitanja prisutnosti autentične populacije u Lazaruši – što bi

bilo moguće, međutim autor ne isključuje potpuno svaku mogućnost

prisutnosti manjih skupina nositelja “schnur” keramike na širem

prostoru Jadranskog zaleđa, a nalaze toga tipa u Lazaruši je skloniji

promatrati kao posljedicu stanovitog oblika kulturnih utjecaja.

Segment kulturnih komponenata Lazaruše vezanih za područje

sjeverozapadnog Balkana upotpunjuje i manji broj nalaza cetinskog i

jadranskog tipa ljubljanske kulture (T.VII,5; T.VIII,3,3,6). Njihova se

prisutnost ovdje dobro uklapa u situaciju na većem btoju eneolitičkih

nalazišta ovog područja s tim što su ovdje zasustupljeni u manjem broju.

Ni cetinska ni jadranski tip ljubljanske kulture nemaju karakter

samostalnih konzistentnih pojava, većse radi samo o njihovim

elementima čija je prosutnost važna zbog rješavanja kronoloških pitanja,

te kao pokazatelj strukturiranosti razvijenog eneolitika ovog područja.

Stoga se ova faza Lazaruše može usporediti sa Ravlića pećinom

IIIA, Varvarom A1, Hateljskom pećinom III, Odmutom V/VI I drugim

istodobnim lokalitetima. Veza među svim ovim nalazištima jesu posude

sa visokim vratom, jajastim ili loptastim recipijentom I prstenasto

zadebljalim obodom zastupljeni u Lazaruši koje se manifestiraju kao

tipske značajke ovog kronološkog odsjeka eneolitika.

25

Na kraju nešto o dva nalaza iz mlađe faze u Lazaruši, riječ je o

nalazima sa slika 9. I 10. Nalaz sa slika 10. nema izravne analogije

sobzirom na njegove ornamentalne značajke, jer je u tipološkom pogledu

blizak odgovarajućim formama vučedolske kulture s bosanskog

područja. Raskošan ukras zauzima gotovo cijelu površinu posude osim

vrata, ukras je izveden tako da se uočavaju dvije zone – gornja : sa

sučelice postavljenim ttrokutima u čijim se međuprostorima formira cik-

cak linija, I široka dojnja površina sa motivom riblje kosti.

Gornji dio kompozicije moguće je promatrati u kontekstu istovrsnih

ukrasa jadranskog tipa ljubljanske kulture” i vučedolske kulture. Autor

smatra da ovaj ulomak treba promatrati kao lokalni proizvod , u kojem je

samo vanjski poticaj polazna osnovica, čemu u prilog ide drugi dio

ukrasne kompozicije, koji promatran izolirano podsjeća na tipične ukrase

Cernavoda III. Kako veza sa Cernavoda III kulturom nije moguać , treba

otpisati mogućnost i povezivanja sa badenskom, pa ostaje samo

vučedolska kultura., Zbog sličnih ukrasa sa njenim bosanskim

nalazištima. To su slični ukrasi jer analogije nema, a najveću sličnost

pokazuju pojedini primjerci s Debelog brda. Tako ako vučedolsku

kulturu uzmemo kao vjerojatan izvor i ovoga dijela ukrasa, ostaje

činjenica da je ona mogla biti samo uzor ali ne i odlučujući čimbenik u

formiranju likovnog izraza koji ovaj nalaz karakterizira.

Još je pronematičniji drugi nalaz sa sl. 9. , ovom nalazu nije moguće naći

ni izravne ni neizravne analogije.Što znači da mu analogije treba tražiti

van ovoga područja, ali se I tu mora konstatirati nedostatak

odgovarajućih pojava, te je tako ovaj nalaz osamljena pojava .

Kulturna slika ove faze Lazaruše je vrlo složena, a određuje ju više

komponenata koje su već poznate sa drugih nalazišta razvijenog

eneolita istočnog Jadrana i njegova zaleđa. Tako se ova faza Lazaruše

dobro uklapa u opće razvojne procese, ali pokazuje i stanovite osobitosti

koje se očituju u nešto drukčijim međusobnim odnosima pojedinh

zastupljenih komponenata. Što se odnosi na vrlo dobro zastupljenu

žljebljenu I “schnur” keramiku na temelju kojih je moguće pomišljati i na

26

udio novih populacija u formiranju izraza, premdas e ne zna o kojem

obliku sudjelovanja je bilo riječi : izravnom ili neizravnom.

S druge strane ni ostale komponente – nalazi cetinskog tipa,

ljubljanskog tipa, posude sa prstenasto zadebljanim obodima, zdjele sa

koso zasječenim obodima – ne pokazuju jako velika odstupanja od

njihove uobičajene zastupljenosti na drugim nalazištima, što govori o

mogućnosti na pomišljanje o obliku simbioze autohtonih i novih

elemenata.

Relativnokronoliški okvir unutar kojeg ovu fazu Lazaruše

treba datirati je vrijeme koje odgovara Varvari A1, Ravlića

pećina IIIA, Hateljska pećina III, Guvnine II, Odmut V/VI, Gudnja

V.

UKRATKO

27

GUVNINE

faza I = RAZVIJENI ENEOLITIK,

~posude manjih dimenzija sa izrazito loptastim dojnjim dijelom i

cilondičnim vratom + prstenasto zadebljalim obodom ( što je

odlika razvijenog eneolitika )

~u gospodarstvu prepvladava stočarstvo nomadskog tipa.

Relativno kronološka pozicija ove faze je uspoređena sa : LAZARUŠOM

II, HATELJSKOM PEĆINOM IIIA, ODNUTOM V/VI, GUDNJOM VI

faza II =SREDNJE BRONČANO DOBA,

~lonci, zdjele i pehari – preovladavaju zaobljene forme nad

bikoničnim, jajasti lonci sa neprofiliranim obodom

~ u gospodarstvu preovladava zemljoradnja

Relativnokronološka pozicija se poklapa sa fazom GAGRICE - HATELJI

posuške kulture.

HATELJSKA PEĆINA

faza I = STARIJI NEOLITIK = IMPRESSO KULTURA

~kojeg karakterizira MONOKROMNA I IMPRESSO KERAMIKA

a) preovladavaju lonci ( najjednostavniji konični, jajasti i češći

zatvoreni loptasti )

zdjele ( konične i zatvorene ), lončići i pehari

b) posude manjih dimenzija – preovladavaju zaobljene forme,

duboke zdjele u zatvorenoj varijanti.

Relativnokronološka pozicija ove faze spada na prijelaz iz ZRELE U

KASNU FAZU IMPRESSO KULTURE, a gornja granica određuje početak

DANILSKE KULTURE.

faza II =MLAĐI NEOLITIK = HVARSKO – LISIČIĆKA KULTURA

a) gruba keramika – konični i bokati lonci + posude manjih

dimenzija poluloptastih i loptastih oblika

28

b) fina keramika – preovladavaju zdjele loptastih i poluloptastih

formi, dok ormanentika ima obilježja hvarsko – lisičićke kulture.

Relativnokronološka pozicija ovu fazu datira najdalje u KRAJ KLASIČNE

HVARSKO – LISIČIĆKE KULTURE.

faza III = RAZVIJENI ENEOLITIK,

~ najbrojnije su posude sa cilindričnim nešto suženim vratom i

dojnjim dijelom jajastog do loptastog oblika + konične i

poluloptaste posude.

~ ukrasni sustav pripada RANOJ FAZI CETINSKE KULTURE – za

posude manjih dimenzija sa loptastim recipijentom i višim

cilindričnim vratom + obilježja LJUBLJANSKE

KULTURE ~ JADRANSKI TIP LJUBLJANSKE KULTURE –

vezan za konične i poluloptaste zdjele.

Relativnokronološka pozicija ove faze podudara se sa : RAVLIĆA

PEĆINE IIIA/ GUVNINE I/ LAZARUŠA II/ VELIKAGRADINA U VARVARI

I/ I FAZI I CETINSKE KULTURE.

faza IV = TIP POSUŠKE KULTURE

faza IV a = RANO BRONČANO DOBA,

~ preovladava gruba keramika – posude manjih dimenzija, sa

eneolitičkom tradicijom – duboki jajasti lonci, blago

zaobljena gtrbuha + bokati lonci naglašenog oboda sa

kratkim konkavnim vratom + bikonični lonci + zdjele poluloptase I

bokati.

Relativnokronološka pozicija ovu fazu stavlja u fazu SOVIĆI posuške

kulture, te PRELAZU PREMA NEČAJNO - SOVIĆI .

faza IV b = SREDNJE BRONČANO DOBA,

~preovladavaju lonci ( kruškastog oblika sa visokim suženim

vratom, jajastog oblika + bokati ), zdjele – zaobljene

poluloptaste ili loptaste forme + šalice ipehari.

Relativnokronološka pozicija ove faze se poklapa sa fazom GAGRICE –

HATELJI POSUŠKE KULTURE.

29

LAZARUŠA

faza I = PRELAZ IZ KASNOG NEOLITA U RANI ENEOLIT,

~gruba keramika, posude većih dimenzija – duboki lonci sa

dubokim prstenastim vratom

~fina keramika, gotovo isključivo samo zdjele ( duboke,

poluloptaste + bikonične sa uvučenim I polukružno

zadebljalim obodom.

~ova keramika nosi karakteristike neolitičke tehnologije = što

znači tipološke podudarnosti sa keramikom hvarsko –

lisičićke kulture.

Relativnokronološka pozicija Lazarušu I ja na prelazu faza IIB/IIC

RAVLIĆA PEĆINE, ŠTO ODREĐUJE NJEN POLOŽAJ UNUTAR KASNOG

NEOLITIKA I RANOG ENEOLITIKA.

faza II a-b

~ neornamentalna keramika – posude sa zaobljenim recipijentom I

visokim vratom+ barbotin keramika

~ornamentalna keramika - posude sa izrazito zaobljenim više-

manje loptastim recipientom + duboke konične zdjele

blagozaobljenih stjenki + zatvorene loptaste +

polulpotaste sa uvučenim I profiliranim obodom.

Ova faza se uspoteđuje sa RAVLIĆA PEĆINOM IIIA/ VARVAROM A1/

HATELJSKOM PEĆINOM III/ ODMUTOM V/VI I GUVNINE II.

30