HAD - Arheološka Istraživanja u Lici

ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA U LICI

H R V A T S K O A R H E O L O Š K O D R U Š T V O

M U Z E J L I K E G O S P I Ć

C R O AT I A N A R C H A E O L O G I C A L S O C I E T Y – Z A G R E B - F o u n d e d 1 8 7 8

M U S E U M O F L I K A G O S P IĆ - G O S P IĆ

„ARCHAEOLOGICAL RESEARCH IN LIKA“

AND„CAVE AND KARST ARCHAEOLOGY“

CONFERENCE

GOSPIĆ, 16-19 OCTOBER 2007

ZAGREB-GOSPIĆ, 2008.

H RVAT S K O A R H E O L O Š K O D R U Š T V O – Z A G R E B - Utemeljeno 1878

M U Z E J L I K E G O S P IĆ - G O S P IĆ

„ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA U LICI“

I„ARHEOLOGIJA PEĆINA I KRŠA“

ZNANSTVENI SKUP

GOSPIĆ, 16.-19. LISTOPADA 2007.

ZAGREB-GOSPIĆ, 2008.

Organizacijski odbor skupa u Gospiću: Jacqueline Balen (Hrvatsko arheološko društvo), Božidar Čečuk (Hrvatsko arheološkoGospić conference organization committee: društvo), Tatjana Kolak (Muzej Like Gospić), Darko Komšo (Arheološki muzej Istre)

Izdanja Hrvatskog arheološkog društvaISSN 0351-8884UDK 902+904

ISBN 978-953-7637-02-6 (Rijeka)

God.Vol. 23 2008.

YearIzdanja HAD-a

S. 1-224, Zagreb, 2008.P.

I Z D A N J A H R V A T S K O G A R H E O L O Š K O G D R U Š T V A

S V E Z A K 2 3

C R O A T I A N A R C H A E O L O G I C A L S O C I E T Y E D I T I O N S

V O L U M E 2 3

Nakladničko vijeće: Božidar Čečuk (Zagreb), Ivo Fadić (Zadar), Editorial committee: Zorko Marković (Zagreb), Jasna Šimić (Osijek)

Urednik: Tatjana Kolak (Gospić)Editor:

Korice: Ivana Pavičić SkalonjićCover:

Grafi čki urednik: Ivana Pavičić SkalonjićLayout:

Lektor: Vesna Grahovac-Pražić, Sanja Vrcić-MataijaCopyeditor:

Prijevod sažetaka: “Poliglot”, ZagrebSummary translation:

Nakladnici: Hrvatsko arheološko društvo, HR – 10000 Zagreb – Hrvatska, Tomašićeva 6/IV, Publishers: tel./fax.: (385) 01 49 22 610 (za nakladnika: Hrvoje Potrebica), Muzej Like Gospić,

HR – 53000 Gospić – Hrvatska, Franje Tuđmana 3, tel.: (385) 053 57 20 51, fax.: 56 05 45, E-mail:[email protected] (za nakladnika: Vesna Bunčić)

Naklada: 700 Copies:

Tisak: Kratis d.o.o., ZagrebPrinted by: Tisak izdanja omogućili Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Gospić i Ličko-senjska županija

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 120117084

ISBN 978-953-7637-02-6

5

SADRŽAJ

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 Preface

Martina Dubolnić Važnost Velikog Vaganca u prometnoj povezanosti primorske padine južnog Velebita i Like u prapovijesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9Veliki Vaganac and Communication Links between Littoral Slopes of South Velebit and Lika through Prehistory

Tajana Trbojević Vukićević Nalazi kostiju špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus) iz Cerovačkih pećina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23– Krešimir Babić Cave bear (Ursus spelaeus) bones from the Cerovac caves

Emil Podrug Dacitni ignimbrit – lički primjer vulkanskog kamena za izradbu glačanih alatki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29– Boško Lugović Dacitic Ignimbrite – Lika Example of a Stone for Making Burnished Implements

Jasmina Osterman Špilja Jankuša – prilog poznavanju brončanodobnih špiljskih ličkih lokaliteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41Jankuša Cave: Contribution to the Knowledge of Bronze Age Cave Localities in Lika

Krešimir Raguž Istraživanja špilja u kanjonu Jadove . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69– Jasmina Osterman Exploration of Caves in the Jadova Canyon

Lazo Čučković Sjeverna granica Japoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 Northern Iapodes Boundary

Sineva Kukoč Lik japodskog ratnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 Figure of a Iapodian Warrior

Lidija Bakarić Astragalna zrna od jantara iz japodske zbirke Arheološkog muzeja u Zagrebu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117Astragal Shaped Amber Beads from the Iapodic Collection of the Archaeological Museum in Zagreb

Klara Buršić-Matijašić Gradine Istre i gradine Like – arheološko-kulturološki fenomen krša . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 Hill-forts of Istria and Lika – archaeological and cultural phenomen of karst

Marin Zaninović Japodi, Histri, Liburni i konzul Tuditan godine 129. prije Krista . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 The Iapodes, the Histri, the Liburni and Consul Tuditanus 129 B.C.

Miroslav Glavičić Dvije tzv. japodske urne iz Donjeg Kosinja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 Two Inscribed Square Stone Urns from Donji Kosinj

Radomir Jurić Arheološka istraživanja u Udbini (1996. – 2006.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165 Archaeological Research in Udbina (1996-2006)

Vladimir Sokol Starohrvatska ostruga iz Brušana u Lici Neki rani povijesni aspekti prostora Like - problem banata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183 An early Croatian spur from Brušani in Lika Some early historical aspects of the Lika region - the “banat” problem

Lada Prister Brinje na razmeđu povijesnih komunikacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199 Brinje at the Crossroads of Historical Communications

Tatjana Kolak Problemi istraživanja i zaštite arheoloških lokaliteta na ličkom području . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209– Dalibor Šušnjić Problems related to exploration and protection of archeological sites in Lika

Franko Oreb Uz 120. obljetnicu Kninskog (Hrvatskog) starinarskog društva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221

Mate Zekan Dosanjani san vizionara – uz 150. obljetnicu rođenja fra Luje Maruna, utemeljitelja hrvatske nacionalne arheologije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223

6

PREDGOVOR

Znanstveni skup Hrvatskog arheološkog društva, nastavljajući dugogodišnju tradiciju “društvenog angažiranja i stručnog rada” održan je u suradnji s Muzejom Like u Gospiću od 16. do 19. listopada 2007. godine. Za što uspješniji rad, osim organizatoru, zasluge pripadaju Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, Gradu Gospiću i Ličko-senjskoj županiji bez čije bi fi nancijske potpore bilo znatno teže.

Tijekom četverodnevnog Skupa, u okviru kojeg je održana i godišnja skupština Druš-tva organiziran je cjelodnevni stručni izlet u Lovinac, Cerovačke špilje, Udbinu i Smiljan. U prostorijama Kulturno-informativnog centra održana su trideset i šest predavanja podijeljena u dvije skupine, glavnu temu “Arheološka istraživanja u Lici” i kolokvij pod naslovom “Arheo-logija pećina i krša”.

Objavljena su dva zasebna sveska izlaganih radova na temu “Arheološka istraživanja u Lici” u izdanju HAD-a, a radovi s kolokvija bit će objavljeni u posebnom izdanju Arheološkog muzeja Istre. Zahvaljujući ažurnosti kolega predavača, u razdoblju od siječnja do listopada 2008. godine prikupljeno je, od osamnaest prijavljenih i održanih izlaganja, petnaest radova koji su danas pred vama. S obzirom da smo u godini održavanja Skupa proslavili i dvije značaj-ne obljetnice – 150. godina rođenja fra Luje Maruna, utemeljitelja hrvatske nacionalne arheolo-gije te 120 godina od osnutka Kninskog (Hrvatskog) starinarskog društva, prigodni tekstovi su objavljeni kao sastavni dio ovog izdanja.

Prvi objavljeni svezak naše strukovne publikacije odnosio se na Skup održan u Otočcu 1974. godine pod nazivom “Arheološka problematika Like” i u toj prigodi je tadašnji predsjed-nik Društva Željko Rapanić izrekao “za mjesto održavanja znanstvenog skupa, (društvo, op.u.) učinilo je to stoga, što je taj naš kraj bogat spomeničkom baštinom bio, uglavnom, po strani za-mašnijih arheoloških istraživanja”. Na ovom drugom skupu u Lici 2007. godine, u mogućnosti smo sagledati dosege arheoloških istraživanja tijekom protekle 33 godine.

Kao domaćin i suorganizator, Muzej Like Gospić ove godine slavi 50 obljetnicu postoja-nja te je održavanje Znanstvenog skupa HAD-a prošle godine i objava zbornika radova u 2008. godini slavljenički doprinos Muzeju i arheološkoj baštini Like.

U Gospiću, 3. studenog 2008. Urednica

Tatjana Kolak

7

PREFACE

Continuing a long-standing tradition of “social commitment and scientifi c work”, the Croatian Archaeological Association in collaboration with the Museum of Lika in Gospić or-ganized a symposium between 16 – 19 October 2007. Credited for the successful work of the symposium, apart from the organizer, is the Ministry of Culture of the Republic of Croatia, the town of Gospić and the Lika-Senj County, whose fi nancial support made the symposium so much easier to organize.

During the four-day gathering, also comprising the annual meeting of the Association, a day’s working visit was organized to Lovinac, Ceorovac Caves, Udbina, and Smiljan. The Culture and Information Centre was the venue of as many as thirty-six lectures divided into two groups: Archaeological Research in Lika (the main topic of the symposium), and a colloquium on Cave and Karst Archaeology

Two separate volumes of presented papers Archaeological Research in Lika were pu-blished by the Croatian Archaeological Association (HAD), while the papers from the colloqu-ium will be published in a special edition by the Archaeological Museum of Istria. Thanks to the promptness of lecturers in supplying papers, fi fteen out of eighteen registered and presented papers were collected in the period from January to October 2008. Since the year of the sympo-sium also marked two important anniversaries – 150th birth anniversary of father Lujo Marun, founder of Croatian national archaeology, and120th anniversary of foundation of the Croatian (National) Antiquarian Society of Knin, this publication also includes special, commemorative texts.

The fi rst volume of our specialist publication was published in connection with the sym-posium held in Otočac in 1974 on the Archaeological Issues of Lika. On the occasion of this symposium the then chairman of the Association Željko Rapanić said that (Lika)…has been chosen as the venue for the symposium, because this region, although rich in monumental heritage, has frequently been left aside by more extensive archaeological research. At the 2007 symposium, second in Lika, we were able to appraise the archaeological research achievements in the past 33 years.

This year our host and co-organizer, the Museum of Lika in Gospić, celebrates 50 years of existence. Therefore, the symposium of the Croatian Archaeological Association last year in Gospić and the publication of the symposium proceedings in 2008 is a contribution to anniver-sary celebrations of the Museum and the archaeological heritage of Lika.

Gospić, November 3rd , 2008 Editor

Tatjana Kolak

8

9

Tema ovoga rada obuhvaća jedan segment velikog ko-munikacijskog prostora na razmeđi današnje Like i Primorja poznatijeg pod nazivom Velebit. Velebitski planinski masiv jedinstven je komunikacijski prostor koji se pruža u oko 150 km dugom potezu između uskog primorskog pojasa i prostran-stva Like u zaleđu. Prostor pokazuje značajke obiju regija i kao takvog ga treba promatrati van okvira današnjih teritorijalnih granica i podjela.

Splet krševitih kukova mjestimično viših od 1700 meta-ra čovjek je od najranijeg doba naučio svladavati, pa su tijekom vremena nastali ugaženi putovi koji postaju pravci trgovačkih razmjena i kulturnih migracija između sjevera i juga. Rimskim osvajanjima grade se i prve ceste koje u svojim osnovnim prav-cima ne odstupaju puno od trasa starih stočarskih putova. Glav-ne komunikacije išle su najpovoljnijim velebitskim prijevojima poput Vratnika kod Senja, Oštarija kod Karlobaga i Malog Ha-lana poviše Tulovih greda kod Obrovca (slika 1).1 Od lokalnog značaja važnije su bile pojedine stočarske staze koje jačanjem trgovine (pogotovo kroz brončano i željezno doba) postaju “žile kucavice” ovoga područja. Veliku važnost u korištenju tih pra-vaca imala je sol2 koja se proizvodila na otocima i uz obalu i

zajedno s ostalom robom distribuirala preko velebitskih prije-voja za Liku u zaleđu i dalje prema unutrašnjosti, pa su s pra-vom neke od tih komunikacija i nazvane “putovima soli”.

Primorska padina južnog Velebita na potezu od Starigra-da Paklenice preko polja Velikog i Malog Vaganca te Velikog i Malog Rujna prostor je kojim prolaze neke od najstarijih ko-munikacija na Velebitu. Rekognosciranjima terena provedenim 2006. i 2007. godine3 na području koje obuhvaća segment pro-stora južnog Velebita od oko 35 km² utvrđen je određen broj prapovijesnih lokaliteta smještenih uz ili nedaleko od stočar-skih i trgovačkih putova iz primorja prema velebitskom nadgor-ju i Lici (većina tih putova je i danas prohodna, a u funkciji su kao markirane planinarske staze).4 Koncentracija prapovijesnih lokaliteta (spilje, gradine, grobni humci) ukazuje na korištenje tih putova i kroz prapovijesno doba.

Iz primorja možemo pratiti trase dvaju putova prema zaravni polja Veliki Vaganac koje je predstavljalo “vrata” za prolaz prema najvećim velebitskim poljima Velikom i Malom Rujnu (karta 1). Odatle je preko planinskih prijevoja na višim nadmorskim visinama bilo moguće najsigurnije i najbrže stići

MARTINA DUBOLNIĆ

VELIKI VAGANAC U PROMETNOJ POVEZANOSTI PRIMORSKE PADINE JUŽNOG VELEBITA I LIKE U PRAPOVIJESTI

VELIKI VAGANAC AND COMMUNICATION LINKS BETWEEN LITTORAL SLOPES OF SOUTH VELEBIT AND LIKA THROUGH PREHISTORY

Primljeno: siječanj 2008UDK 903.4 (497.5 – Veliki Vaganac)

Primorska padina južnog Velebita na potezu Starigrad Paklenica – Veliki Vaganac − Veliko i Malo Rujno prostor je kojim prolaze neke od najstarijih komunikacija na Velebi-tu. Rekognosciranjima terena provedenim 2006. i 2007. godine na području koje obuhvaća segment prostora južnog Velebita od oko 35 km² utvrđen je određen broj prapovijesnih lokali-teta smještenih uz ili nedaleko od ugaženih stočarskih i trgovačkih putova iz primorja prema velebitskom nadgorju i Lici. Koncentracija prapovijesnih lokaliteta ukazuje na korištenje tih putova i kroz brončano i željezno doba. U radu se donose dosad poznata i novootkrivena nalazišta na prostoru obuhvaćenom istraživanjem.

Ključne riječi: Južni Velebit, komunikacije, Veliki Vaganac, rekognosciranje, pra-povijest, gradine, grobni humci, spilje.

Martina DubolnićZavod za povijesne znanosti HAZU u ZadruObala kneza Trpimira 823 000 [email protected]

10

Veliki Vaganac u prometnoj povezanosti primorske padine Južnog Velebita i Like u prapovijesti

u Liku. Osim nekolicinom najpovoljnijih putova čitav prostor funkcionirao je mrežom uzdužnih i poprječnih pravaca koji su međusobno povezivali određene punktove od velike važnosti za život na tom prostoru (obradiva površina, izvori vode, paš-njaci, šume, spilje itd.).

Trasa prvog puta na potezu Starigrad − Dokoze − Mali i Veliki Vaganac nedavno je asfaltirana do ulaza u samo po-lje Velikog Vaganca. Pregledom terena poviše starigradskog centra ubicirana su 3 gradinska lokaliteta i 15 grobnih huma-ka-tumula, koje prema smještaju i nadmorskoj visini, možemo podijeliti u tri skupine (karta 1). Svi tumuli su kameni, kružnog ili izduženog oblika (djelovanjem erozije),5 građeni od većeg i srednje velikog kamenja. Površinskim pregledom na pojedi-nim humcima uočeni su ostatci grobne arhitekture od kamenih ploča tzv. grobnih škrinja, kamenih obzida te ponešto ulomaka prapovijesne keramike. Većina humaka je devastirana nestruč-nim iskopavanjem ili pljačkom.

Poviše centra Starigrada na oko 50 metara nadmorske visine nalazi se 6, međusobno više ili manje udaljenih tumula među kojima se ističe jedan nedavno devastiran prolaskom ba-gera radi izgradnje obližnje vikendice (karta 1). Dužinom od 15 m i visinom od 2,5 metra taj je humak najveći među stotinjak dosad ubiciranih tumula na ovom dijelu Velebita. Ovi lokalite-ti nalaze se na građevinski atraktivnom terenu u zaleđu centra Starigrada koji je posljednjih godina sve popularnija turistička destinacija. Kao posljedica toga užurbano se gradi čime ova na-lazišta dolaze pod udar građevinskih strojeva, a ako se pravo-vremeno ne zaštite sasvim sigurno će biti uništena.

Osim grobnih humaka na ovom području dokumentirani su i gradinski lokaliteti. Novootkriveni lokalitet, Gradina Sta-rigrad nalazi se na na 139 metara nadmorske visine na obronci-ma brda Mali Vitrenik poviše starigradske Punte. Površinskim pregledom lokaliteta ustanovljeni su ostatci raznih suhozida i podzidanih terasa te tipičnih ulomaka raznih posuda prema ko-jima nalazište okvirno možemo datirati u kasno brončano i rano željezno doba. Na ovom prostoru poznata su još tri gradinska lokaliteta (karta 1). Gradina Marasovići nalazi se na obronci-ma brda Veliki Vitrenik s desne-zapadne strane ulaza u klanac Velike Paklenice.6 Kao i Gradina Paklarić (na suprotnoj strani ulaza u kanjon) i ovaj lokalitet je strateški smješten uz početak još jednog starog puta koji je vodio kanjonom Velike Paklenice i na Stražbenici se spajao s putom iz Velikog Rujna prema prije-voju Buljma i Lici. Istaknuto na samom vrhu brda Veliki Vitre-nik (433 m) nalazi se još jedan manji gradinski lokalitet Visoka gradina. Lokalitet je vjerojatno imao funkciju izvidnice jer je s Velikog Vitrenika moguć nadzor nad cijelom starigradskom

okolicom, Ravnim Kotarima, a pogled se pruža sve do zadar-skih otoka.7 Materijal prikupljen površinskim pregledom upu-ćuje na korištenje ovih lokaliteta u željezno doba.

Trasa drugog puta iz primorja ide u potezu Grabovača − zaseok Milovci − Krčevine − Ploče odakle izlazi na zaravan Velikog Vaganca (karta 1).

Na povišenom položaju Grabovača uz more, nedaleko od samog početka puta iz Milovaca nalazi se Gradina Milovci.8 Ovaj lokalitet spada u tip manjih gradinskih nalazišta kojem suhozidni bedem zatvara manji plato koji je vjerojatno imao naseobinsku funkciju. Ulomci keramike pronađeni na površi-ni platoa i obroncima Gradine također upućuju na korištenje u željezno doba.

Reambulacijom terena Ravna strana poviše zaseoka Ča-vići ubicirana je nekropola od 9 grobnih humaka raspoređenih na visini od 290−330 metara. Na tom oko 700 metara dugom potezu dosta je ostataka raznih suhozidnih konstrukcija (ograda, kuća, itd.). Nekropola grobnih humaka i nalaz grube keramike (rađene slobodnom rukom) među ostatcima suhozida ukazuje na mogućnost da je na tom prostoru egzistiralo prapovijesno naselje (vjerojatno gradinskog tipa) koje je uništeno i presloje-no kasnijim srednjovjekovnim ili novovjekovnim gradnjama.

S istočne strane puta za Veliki Vaganac nedaleko od do-laca Krčevina i Luga izdiže se manja glavica u narodu zvana Kosa od Luga. Podno vrha glavice na blagoj padini nalazi se kameni humak građen od većeg i srednje velikog kamenja, u promjeru dužine 8 metara i visine oko 1 m. Po sredini hum-ka uočava se oko 0,5 m duboka raskopana rupa što upućuje na to da je poput većine humaka na primorskoj padini južnog Velebita i ovaj opljačkan ili devastiran izgradnjom pastirskog skloništa. Humak je smješten na blagom prijevoju (uz sam put iz Milovaca prema obradivim dolcima Luga) koji omogućava vrlo dobar pregled okolice prema jugu i Velebitskom kanalu (slika 3).

Vrlo vješto izvedena staza iz Milovaca mjestimično je podzidana u širini do 4 metra, a nekoć je predstavljala najkraći mogući put iz tog dijela primorja do Velikog Vaganca i dalje prema Velikom Rujnu.

Polje Velikog Vaganca na oko 600−620 metara nadmor-ske visine, manja je zaravan dužine oko 1 km (slika 5) sa svih strana zaštićena krševitim kukovima i uzvišenjima (Žlibati kuk, Vidurnovića glavica, Stapić itd.). Polje je do sedamdesetih go-dina 20. st. bilo naseljeno tijekom cijele godine. Karakterizira ga nešto obradive površine i trave za ispašu, ali i nedostatak živog izvora vode. Stanovnici polja su nedostatak izvora na-doknađivali vodom iz brojnih većih i manjih kamenica koje

11

Izdanja HAD-a 23/2008., 9-21

nalazimo uz same rubove polja, a pojedine su imale dovoljno vode za ljude i njihovu stoku čak i tijekom ljetnih suša. Uz rub polja uočava se koncentracija spiljskih lokaliteta s tragovima korištenja u prapovijesnim razdobljima te jedan dosad nepoznat gradinski lokalitet.

Gradina u narodu zvana Zaskok na 656 metara nadmor-ske visine izdiže se nad sjeverozapadnim rubom Vaganačke za-ravni odakle kontrolira sve prilaze polju: s južne strane put iz Milovaca, s istočne strane prilaz puta iz Starigrada preko Malog Vaganca, te na sjeveru nastavak komunikacije za Veliko Ruj-no (karta 1). Ulomci prapovijesne keramike (kasno brončano ili rano željezno doba) i životinjskih kostiju pronađeni su na obroncima i među ostatcima suhozidnih bedema koji su opa-savali vrh gradine. Na južnim i zapadnim padinama lokaliteta pregledom terena pronađena su dva speleološka objekta koja su stanovnici Gradine zasigurno poznavali i koristili (slika 4). Nekoliko metara podno vrha nalazi se jamski ulaz u speleološki objekt Spilja podno Gradine Zaskok 1 koja je jednim kanalom (dimnjakom) povezana s vrhom Gradine. Na južnim obroncima Gradine nalazi se otvor još jedne manje spilje nazvane Spilja podno Gradine Zaskok 2.

Kontinuitet naseljavanja ovog prostora potvrđuju nalazi iz Vaganačke spilje koju su osamdesetih godina 20. st. sondi-rali Stašo Forenbaher i Pavao Vranjican.9 Arheološkim istraži-vanjima pronađeni su kulturni slojevi debljine 4 metra s ostat-cima koji ukazuju na kontinuitet korištenja spilje od razdoblja mezolitika pa sve do željeznog doba. Upravo taj dosad jedini sondirani objekt na području bogatom speleološkim tvorevi-nama daje nam uporište za dataciju korištenja ovih putova u najstarija razdoblja.

Unutar sondi na najvećoj dubini dokumentirani su sloje-vi u debljini 2,5 m, a sadržavali su ostatke kremena i keramike datiranih u razdoblje mezolitika te kroz rani, srednji i kasni ne-olitik i eneolitik. Za temu ovoga rada najzanimljiviji su kulturni slojevi debljine oko 1,5 metara koji pripadaju ranom, srednjem i kasnom brončanom dobu kao i najstarijoj fazi željeznog doba. Količina arheoloških ostataka ukazuje na pojačan intenzitet ko-rištenja spilje tijekom brončanog i početkom željeznog doba. Razmjenu kulturnih utjecaja naročito pokazuje keramički ma-terijal kojem Forenbaher i Vranjican analogije nalaze na nekim brončanodobnim i željeznodobnim nalazištima u Lici poput onih u Cerovačkoj donjoj spilji, spilji Golubinjači kod Kosinja kao i nalazištima u sjevernoj Dalmaciji (Nin, Radovin itd.).10 Osim Vaganačke spilje koja je jedini istraživani lokalitet na tom području i ostali spiljski lokaliteti na prostoru polja Velikog i Malog Vaganca također pokazuju tragove korištenja kroz pra-povijesna razdoblja.11

Spilja u Lužnama (Dokozina) nalazi se uz istočni rub polja Mali Vaganac (slika 7).12 Spilja je ukupne dužine 210 m i sastoji se od tri etaže. Površinskim pregledom ostatci prapovi-jesne keramike koja se okvirno može datirati u kasno brončano i rano željezno doba pronađeni su u ulaznoj dvorani, te u donjoj etaži, od ulazne dvorane odvojenom 13 metara dugim vertikal-nim skokom. Objekt je vrlo dobro zaklonjen i smješten nedale-ko od najprometnijeg puta iz primorja, pa je mogao biti korišten kao sklonište ili čak mjesto za privremen boravak.

Sa zapadne strane Vidakovog kuka na uzvišenju Vida-kove kose, oko 1 sat hoda od polja Malog Vaganca nalazi se jedan od rijetkih izvora vode na ovom području. Podno izvo-ra, nalazi se Spilja na Vidakovoj kosi, manji suhi objekt oko 5 metara dug i 1−1,5 m širok u kojem je nedavno pronađena glačana kamena sjekirica koju okvirno možemo datirati u raz-doblje starijeg ili srednjeg neolitika.13 Površinskim pregledom unutrašnjosti objekta drugi nalazi nisu pronađeni, a pronalazak kamene sjekirice (kakvih na Velebitu nije pronađen velik broj), čini Spilju na Vidakovoj kosi interesantnim lokalitetom za bu-duća istraživanja.

S jugoistočne strane Velikog Vaganca na 732 metra nad-morske visine nalazi se abri Turska peć koji se sastoji od manje okapnice s većim ulazom okrenutim na jug−jugoistok (karta 1). Površinskim pregledom unutrašnjosti i okolice poluspilje pro-nađeni su ulomci keramike koji se okvirno mogu datirati u ka-sno brončano ili rano željezno doba. Slični su površinski nalazi pronađeni i pregledom ostalih speleoloških objekata na Malom i Velikom Vagancu.

Između Velikog i Malog Vaganca nalazi se napušten za-selak Jatare (Kojići) 14 podno kojeg se okomito pruža prostran otvor spilje Jatare okrenut prema jugozapadu (slika 7). Spilja se sastoji od dvije dvorane ukupne dužine 115 metara. Ulom-ci prapovijesne keramike uočeni su na strmom siparištu podno ulaznog otvora glavne dvorane.

Uz sjeverni rub Vaganačkog polja na 670 metara nad-morske visine nalazi se predio u narodu zvan Samogred (u li-teraturi spomenut kao Samograd) čija sjeverna litica tvori veću okapnicu okrenutu prema jugu i pogodnu za stanovanje (slika 8). Abri Samogred čini oko 50 m dugo udubljenje u stijeni nat-kriveno širokom liticom koja ga štiti od bure. Unutar pripećka nalaze se dobro očuvani ostatci kuća,15 a na pojedinim dijelo-vima bez raslinja uz noviju keramiku pronađeni su fragmenti prapovijesne keramike i kremenih odbitaka. Nedaleko od abria nalazi se još jedan speleološki objekt Spilja podno Samogreda koji je prema površinskim nalazima vjerojatno služio kao sklo-nište za stoku stanovnicima obližnjeg Samogreda.

12


S Velikog Vaganca ugaženim putom za oko 1 sat hoda stiže se na oko 8 kilometara dugu zaravan Velikog Rujna na čiji se zapadni rub nastavlja oko 4 km dugo polje Malog Rujna. Ta najveća polja južnog Velebita na nadmorskoj visini od 800−900 metara još su u prošlom stoljeću bila gusto naseljena i predstav-ljala središta stočarskih i trgovačkih komunikacija iz Primorja i Like. Polja su bila naseljena i u prapovijesno doba što dokazu-ju nalazi tri gradinska lokaliteta: Gradina na Velikom Rujnu te Gradina i Gradinica na Malom Rujnu.16

Arheološkim sondiranjima osamdesetih godina 20. sto-ljeća istraživana je samo Gradina na Velikom Rujnu (slika 9). Na prostoru središnjeg dijela naselja pronađeni su ostatci teme-lja nastambi, ognjišta i keramike koju Aleksandra Faber datira u razdoblje ranog, srednjeg i kasnog brončanog doba i prijelaza u rano željezno doba.17 Pronađeni keramički materijal pokazuje sličnost s materijalom brončanog i ranog željeznog doba prona-đenom istraživanjima u Vaganačkoj spilji, kao i lokalitetu Zir u Lici.

S Velikog i Malog Rujna putovi se dalje račvaju u smje-ru najpogodnijih planinskih prijevoja Buljma, Ribnička i Je-lovačka vrata na nadmorskoj visini od 1250 do 1350 metara kojim se stiže do zone najkvalitetnijih ljetnih pasišta u visokom gorju i vrhgorju, te dalje prema Metku i Počitelju u ličkom za-leđu Velebita. Na prostoru zone pašnjaka i danas nalazimo na ostatke ljetnih stanova sezonskih stočara iz Dalmacije, Primor-ja i Like koji su još u prošlom stoljeću intenzivno koristili taj prostor u sklopu transhumantnog i nomadskog načina bavljenja stočarstvom. Takav način stočarenja vjerojatno se javlja već u prapovijesno doba, međutim materijalni dokazi s tog gorskog dijela terena (koji je skoro pola godine pod snijegom i ledom) nisu se sačuvali. Treba napomenuti da su danas prolazi ovim prijevojima minirani što također ističe i njihovu stratešku važ-nost u nedavnim borbama u Domovinskom ratu.

S obzirom na ljetos provedenu akciju razminiranja uspjeli smo proći nekoć najtranzitnijim putem preko prijevoja

Buljma za Liku gdje put izlazi na Medak ravno na Medačku Gradinu, željeznodobni lokalitet japodske kulture (slika 10).18

Na samom prijevoju Buljma na 1394 m nadmorske vi-sine nalazi se jedan kameni humak promjera 12 x 18 m i visine oko 1 m. Humak je građen od srednje velikog i manjeg kamenja (rasutog erozijom terena) i devastiran iskopom po sredini.19 Mo-žemo pretpostaviti da je humak funerarnog karaktera i dosad je jedini lokalitet ovog tipa pronađen na tako visokoj nadmorskoj visini na planinskom dijelu južnog Velebita (slika 11).

Podno prijevoja Buljma nalazi se speleološki lokalitet Spilja u Zubu Buljme, na 1305 metara nadmorske visine ulaza okrenutog prema jugu s pogledom na kanjon Velike Paklenice (karta 1). Objekt je oko 250 m dug, visinske razlike + 67 metara i pretežno suh. Boravak vojske u objektu za ratnih godina Do-movinskog rata rezultirao je devastacijom ulaznog dijela spilje koji je pregrađivan i nasut nanosima šljunka. Rezultati probnih sondiranja vršenih 2001. godine na mjestu ranijih nestručnih iskopavanja ukazuju da je spilja značajno paleontološko na-lazište.20 Nalaz kremenih odbitaka na ulaznom dijelu upuću-je na zaključak da objekt ima i arheološki značaj. Obilaskom lokaliteta uočena je nova devastacija iskopom kanala odnosno nestručne sonde oko pedesetak metara od ulaznog otvora.21 U iskopu se uočavaju razbacane životinjske kosti, a u profi lu razni spiljski slojevi. Detaljnijom analizom trebalo bi utvrditi pripad-nost tih slojeva.

Primorska padina južnog Velebita jednako kao i njego-vo ličko zaleđe iako obiluju arheološkim lokalitetima vrlo su slabo istražena područja. Rezultatima dvogodišnjeg pretraživa-nja terena iznesenih u ovom radu pokušali smo dati podlogu za buduća rekognosciranja i istraživanja spomenutog područja koja će nadamo se ubrzo uslijediti, a čiji će rezultati zasigurno baciti nešto više svijetla na arheološku sliku ovog nepreglednog planinskog prostranstva.

13

Izdanja HAD-a 23/2008., 9-21

1 Abramić, Mihovil − Colnago, Anton. 1909. Untersuchungen in Nor-ddalmatien. Jahreshefte des Österreichischen Archäologischen Institu-tes in Wien 12, Wien, 18–26; Pejnović, Dane − Vujasinović, Branko. 1998. Prometna valorizacija Velebita – Povijesno-geografski prikaz. Geografski horizont 1, Zagreb, 29.

2 Zaninović, Marin. 1988. Naselje i teritorij u antici Hrvatskoga primorja. Izdanja Hrvatskog arheološkog društva 13, Zagreb, 14; Zaninović, M. 1984. Stanovništvo velebitskog podgorja u antici. Senjski zbornik 10/11, Senj, 30−31; Zaninović, M. 1996. Sol u an-tici naše obale. Od Helena do Hrvata, 398–399; Glavičić, Miroslav. 1991./1992. Željeznodobna i antička naselja podno Velebita. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 31 (18), Zadar, 112−113.

3 Prilikom obilaska terena veliku pomoć pružio nam je nadzornik NP Paklenica i prijatelj Duje Bušljeta porijeklom s Velikog Vaganca pod čijim vodstvom smo ubicirali i dokumentirali opisivane lokalitete. U rekognosciranju i dokumentaciji speleoloških objekata s autoricom ovih redaka sudjelovali su: članovi Speleološkog odsjeka “Liburni-ja” Planinarskog društva “Paklenica” iz Zadra (Livio Kotlar, Predrag Kurtin, Tvrtko Dražina, Natalija Andačić, Anika Ivković) te Vedrana Glavaš, Tomislav Glavan, Nikolina Surać, Andrija Surać i Duje Bu-šljeta na čemu im se zahvaljujem.

4 Istraživani prostor proteže se na potezu Čavići − Starigrad Paklenica − kanjon Velike Paklenice s južne strane preko Vidakova kuka, Ma-log i Velikog Vaganca te Velikog i Malog Rujna. Topografska karta, Velika Paklenica, 469-2-4, 1:25 000, (TK 25, 1997.).

5 Na čitavom području primorske padine Velebita izražena je erozija zemljišta koja na vapnenačkoj podlozi vrlo brzo izmijeni izgled kra-jolika, stoga danas većim dijelom ovog područja dominira krš.

6 Batović, Šime. 1977. Caractéristiques des agglomérations fortifi ées dans la région des Liburniens. Centar za balkanološka ispitivanja XV/13, 855−857; Glavičić, M. 1995. Pregled prapovijesnih nalazi-šta na primorskom obronku Velebita. Paklenički zbornik 1, Starigrad Paklenica, 220−221; Dubolnić, Martina. 2006. Prapovijesna nalazi-šta na području Starigrada Paklenice. Radovi Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti u Zadru 48, Za-dar − Zagreb, 16−17.

7 Dubolnić, M. 2007. Argyruntum i njegov teritorij u antici. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 49, Zadar − Zagreb, 8−9.

8 Glavičić, Ante. 1984. Nalazi iz Senja i okolice (VI.). Senjski zbornik 10-11, Senj, 15−16; Glavičić, M. 1995. Pregled prapovijesnih nalazi-šta na primorskom obronku Velebita. Paklenički zbornik 1, Starigrad Paklenica, 220−221. Dubolnić, M. 2006. Prapovijesna nalazišta na području Starigrada Paklenice. Radovi Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti u Zadru 48, Zadar − Za-greb, 16−17.

9 Forenbaher, Stašo i Vranjican, Pavao. 1985. Vaganačka pećina. Opuscula archaeologica 10, Zagreb, 1−21.

10 Forenbaher, S. i Vranjican, P. 1985. Vaganačka pećina. Opuscula ar-chaeologica 10, Zagreb, 1−15, T 3−11.

11 Spiljski lokaliteti: Vaganačka pećina, abri Samogred, pećina Jatara, pećina u Lužnama (Dokozina) i Turska peć ubicirani su rekognos-ciranjima provedenim osamdesetih godina od strane Arheološkog zavoda Filozofskog fakulteta u Zagrebu, vidi Forenbaher, S. 1988. Rekognosciranje speleoloških objekata. Arheološki pregled. Zagreb, 237–239; U razdoblju od travnja do kolovoza 2007. obišli smo i doku-mentirali spomenute lokalitete. Prilikom rekognosciranja Velikog Va-ganca dokumentirana su tri nova speleološka objekta i jedan gradinski lokalitet.

12 Objekt je u literaturi ubiciran pod nazivom Dokozina pećina. U raz-govoru s nekadašnjim stanovnicima Velikog i Malog Vaganca nismo naišli na spomen tog imena već na narodni naziv “Pećina u Lužna-ma”.

13 Sjekiricu je slučajno pronašao nadzornik Nacionalnog parka „Pakle-nica“ Duje Bušljeta koji nam ju je ljubazno ustupio. Objava nalaza uslijedit će nakon obavljenih analiza.

14 Jatara − naziv za sezonski stan primorskih stočara na Velebitu. Zase-ok Jatare su do sedamdesetih godina 20. stoljeća naseljavale obitelji Kojića. Zaseok je danas napušten i izložen propadanju.

15 Spomenute kuće danas su napuštene i imaju etnografsku vrijednost. Pripadaju obitelji Bušljeta koja je nekoć naseljavala polje Velikog Vaganca tijekom čitave godine.

16 Lokaliteti su uočeni arheološkim rekognosciranjima terena osamde-setih godina 20. stoljeća koje je provodio Gradski muzej u Senju pod vodstvom prof. Ante Glavičića, vidi Glavičić, A. 1984. Nalazi iz Senja i okolice (VI.), Senjski zbornik 10-11, Senj, 7-28.

17 Faber, Aleksandra. 2000. Život na velebitskoj visoravni u pretpovije-sno doba, Veliko Rujno. Senjski zbornik 27, Senj, 15−44.

18 Razminirana je trasa puta na potezu Medak − Medačka vrata − Mara-sovac − Struge, dok su prolazi ostalim prijevojima za Liku (Ribnička vrata, Jelovačka vrata itd.) kao i dio vršne zone južnog Velebita još uvijek minirani i nesigurni za prolaz.

19 Humak se spominje u Faber, A. 1995. Ekonomsko značenje putova oko Paklenice u prapovijesti, antici i srednjem vijeku. Paklenički zbornik 1, Starigrad Paklenica, 257; Prošavši s ličke strane putom iz Metka prema Strugama i prijevoju Buljma u sklopu provedenog rekognosciranja terena obišli smo spomenuti humak i napravili po-trebnu dokumentaciju.

20 Objekt su speleološki istražili članovi Speleološkog odsjeka “Želje-zničar” i Speleološkog odsjeka “Velebit” iz Zagreba tijekom 1992. godine; Jalžić, Branko. 1995. Pregled faune podzemnih kornjaša Nacionalnog parka “Paklenica” i bliže okolice. Paklenički zbornik 1. Starigrad Paklenica, 133−135; Troha, D. 1993. Na Velebitu u Do-movinskom ratu. Velebiten 14. 19−24.

21 Iskopani kanal je dimenzija: oko 5 m dužine, 3.5 m širine i oko 1.5 m dubine, a na vrhu je veći nasip od izbačene zemlje.

14


LITERATURA

ABRAMIĆ, M. − COLNAGO, A. 1909. Untersuchungen in Norddalma-tien. Jahreshefte des Österreichischen Archäologischen Institutes in Wien

12, Wien

BATOVIĆ, Š. 1977., Caractéristiques des agglomérations fortifi ées dans la région des Liburniens. Centar za balkanološka ispitivanja XV/13

DUBOLNIĆ, M. 2006., Prapovijesna nalazišta na području Starigrada Paklenice. Radovi Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti u Zadru 48, Zadar − Zagreb

DUBOLNIĆ, M. 2007., Argyruntum i njegov teritorij u antici. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 49, Zadar − Zagreb

FABER, A. 1995., Ekonomsko značenje putova oko Paklenice u pra-povijesti, antici i srednjem vijeku. Paklenički zbornik 1, Starigrad Paklenica

FABER, A. 2000., Život na velebitskoj visoravni u pretpovijesno doba, Veliko Rujno. Senjski zbornik 27

FORENBAHER, S. 1988., Rekognosciranje speleoloških objekata. Ar-heološki pregled. Zagreb

FORENBAHER, S. - VRANJICAN, P. 1985., Vaganačka pećina. Opus-cula archaeologica 10, Zagreb

GLAVIČIĆ, A. 1984., Nalazi iz Senja i okolice (VI.). Senjski zbornik 10-11, Senj

GLAVIČIĆ, M. 1991./1992., Željeznodobna i antička naselja podno Velebita. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 31 (18), Zadar

GLAVIČIĆ, M. 1995., Pregled prapovijesnih nalazišta na primorskom obronku Velebita. Paklenički zbornik 1, Starigrad Paklenica

JALŽIĆ, B. 1995., Pregled faune podzemnih kornjaša Nacionalnog parka “Paklenica” i bliže okolice. Paklenički zbornik 1. Starigrad Paklenica

PEJNOVIĆ, D.−VUJASINOVIĆ, B.1998., Prometna valorizacija Ve-lebita – Povijesno-geografski prikaz Geografski horizont 1, Zagreb

TROHA, D. 1993., Na Velebitu u Domovinskom ratu. Velebiten 14.

ZANINOVIĆ, M. 1984., Stanovništvo velebitskog podgorja u antici. Senjski zbornik 10/11, Senj

ZANINOVIĆ, M. 1988., Naselje i teritorij u antici Hrvatskoga primor-ja. Izdanja Hrvatskog arheološkog društva 13, Zagreb

ZANINOVIĆ, M. 1996., Sol u antici naše obale. Od Helena do Hrvata

15

Izdanja HAD-a 23/2008., 9-21

The sea-facing slopes of South Velebit on the route Sta-rigrad Paklenica – Veliki Vaganac − Veliko and Malo Rujno is a territory through which some of the oldest and most suita-ble communications run from South Velebit to Lika. Through reconnaissance of the terrain conducted in 2006 and partly in 2007 on an area covering approx. 35 square kilometres a num-ber of prehistoric sites were uncovered: caves, hill-forts, and grave mounds located along or near trodden cattle and trade paths leading from the coast to the mountain valleys of Velebit. Most of these paths are still today in use as mountain trails.

In the light of the known and some newly discovered archaeological localities in the regions, the Veliki Vaganac karst fi led lying at around 600 − 620 meters above the sea level is an interesting complex which undoubtedly served as a “door” to

Veliki and Mali Rujan − the largest fi elds of the Velebit Mo-untain that once served as the centre of cattle movements from the littoral and some of the major intersections of routes. The concentration of archaeological sites indicates that there routes date back to the prehistoric times.

The continuity of settlement in this area is confi rmed by the fi nds from the Vaganačka spilja cave where cultural layers about 4 meters deep were explored by means of probes (Fore-nbaher, S. − Vranjican, P. 1985) with archaeological remains indicating the continuity of use of the site since Mesolithic all the way to the Iron Age. According to surface fi nds, other cave localities (Vidakova kosa cave, cave at Lužname, Jatara, Turska peć, Samogred, cave at Zub Buljma, etc.) in this area also provi-de evidence of human existence in the prehistoric period.

MARTINA DUBOLNIĆ

VELIKI VAGANAC AND COMMUNICATION LINKS BETWEEN LITTORAL SLOPES OF SOUTH VELEBIT AND LIKA THROUGH PREHISTORY

(Summary)

16


Karta 1. Južni Velebit, karta promatranog područja (Garmin MapSource 6.11.1).Map 1. South Velebit, map of the observed area (Garmin MapSource 6.11.1).

Sl. 1. Masiv Velebita s naznačenim najpovoljnijim prijevojima (Ozi Explorer 3.90.3).Illus. 1. Velebit massif with the most suitable passes marked (Ozi Explorer 3.90.3).

17

Izdanja HAD-a 23/2008., 9-21

Sl. 2. Tumul devastiran prolaskom bagera (poviše starigradske Punte), foto: M. DubolnićIllus. 2. Tumulus devastated by a dredger (above Starigrad Punta), Photo: M. Dubolnić

Sl. 3. Kameni humak na padini Kose od Luga, pogled sa zapada (foto: M. Dubolnić)Illus. 3. Stone mound at the slopes of Kosa od Luga, view from the west (Photo: M. Dubolnić)

18


Sl. 4. Gradina Zaskok (656 m) na Velikom Vagancu (crvena strelica). Plavim strelicama označeni su spiljski objekti na prostoru Gradine (foto: D. Bušljeta)Illus. 4. Zaskok hill-fort (656 m) at Veliki Vaganac (red arrow). Caves in the hill-fort territory are marked with blue arrows (Photo: D. Bušljeta)

Sl. 5. Polje Velikog Vaganca, pogled sa sjevera (foto. M. Dubolnić)Illus. 5. Veliki Vaganac fi eld, view from the north (Photo: M. Dubolnić)

19

Izdanja HAD-a 23/2008., 9-21

Sl. 6. Spilja u Lužnama, pogled na ulaznu dvoranu (foto: M. Dubolnić)Illus. 6. Cave at Lužname, view of the entrance hall (Photo: M. Dubolnić)

Sl. 7. Spilja Jatara, pogled na ulaznu dvoranu (foto: M. Dubolnić)Illus. 7. Jatara cave, view of the entrance hall (Photo: M. Dubolnić)

20


Sl. 8. Abri Samogred (foto: M. Dubolnić)Illus. 8. Abri Samogred (Photo: M. Dubolnić)

Sl. 9. Gradina na Velikom Rujnu, pogled s juga (foto: D. Bušljeta)Illus. 9. Gradina at Veliko Rujno, view from the south (Photo: D. Bušljeta)

21

Izdanja HAD-a 23/2008., 9-21

Sl. 10. Medačka gradina, pogled s ličke strane Velebita (foto: D. Bušljeta)Illus. 10. Medačka gradina, view from the Lika side of the Velebit (Photo: D. Bušljeta)

Sl. 11. Pogled na kanjon Velike Paklenice s prijevoja Buljma (1394 m). (foto: M. Dubolnić)Illus. 11. View of the Velika Paklenica canyon from the Buljma pass (1394 m). (Photo: M. Dubolnić)

22

23

Uvod

U Hrvatskoj su područja krša Istra, Hrvatsko Primorje, Gorski kotar, Lika i Dalmacija s otocima (Malez 1965a, 3), a svakako su najzanimljivije Cerovačke pećine. Nalaze se oko 4 km južno od Gračaca na sjeveristočnoj padini brda Crnopca koji pripada Velebitskom masivu (Malez 1965a, 4). Pod zajed-ničkim nazivom Cerovačke pećine podrazumijeva se sistem od tri međusobno spojena speleološka objekta: Gornja Cerovačka pećina (1200 m duljine) i Donja Cerovačka pećina (2500 m du-ljine), koje se sastoje od više horizontalno položenih dvorana, hodnika i kanala te Srednje pećine koja je kombinacija špilje i jame, a povezuje Gornju i Donju pećinu (Jambrešić 2005, 40).

Cerovačke su pećine u vrijeme gornjeg pleistocena slu-žile kao brlog brojnim generacijama pećinskih medvjeda (Ur-sus spealeus Rosenm. & Heinroth). Dokaz ovoj tvrdnji su tzv. “medvjeđa brušenja”, koja se pripisuju životnim navikama i djelovanju pećinskih medvjeda. Naime, te su se životinje za vri-jeme ledenog doba sklanjale u pećine u vrijeme zimske hiber-nacije i graviditeta ženki. Zbog tame u podzemlju, medvjedi su se kretali uz bočnu stijenu. S obzirom da se u njihovom krznu nalazilo pijeska i zemlje, tarući tijelo o pećinsku stijenu tijekom

vremena su postepeno brusili, zaobljivali i glačali izbočene di-jelove na bočnim zidovima. Tako su nastale zaobljene i uglača-ne površine na pećinskim stijenama, uvijek na određenoj visini od tla, redovito do visine medvjeđih lopatica (Malez 1965a, 8).

Na više su mjesta u Cerovačkim pećinama i tzv. “gni-jezda” pećinskih medvjeda. To su okrugle ili elipsaste udubine promjera oko 2,5 m, redovito formirane u crvenkastoj ilovači, na suhim i zaštićenim mjestima nedaleko vode (Malez 1973). Medvjeđa brušenja i gnijezda siguran su indikator da se u talo-zima pod njima nalaze uklopljene kosti pećinskih medvjeda.

U dijelu Gornje Cerovačke pećine nazvanom Dvorana paleolitskog lovca (Malez 1965b), otkrivena je i jedna fosilna čovječja kost. To je cijela i dobro očuvana desna goljenična kost (tibia) paleolitskog lovca iz skupine Homo sapiens fossilis, otkrivena u sigurno utvrđenim naslagama gornjeg pleistocena. Uklopljena je u sediment istovremeno kada i kosti pećinskih medvjeda i drugih gornjopleistocenskih životinja i najvjerojat-nije pripada tzv. “lovcu na pećinske medvjede”, jer su oni u to vrijeme široko rasprostranjeni na području Alpa, Karpata i Dinarida.

TAJANA TRBOJEVIĆ VUKIĆEVIĆ, KREŠIMIR BABIĆ

NALAZI KOSTIJU ŠPILJSKOG MEDVJEDA (URSUS SPELAEUS) IZ CEROVAČKIH PEĆINA

CAVE BEAR (URSUS SPELAEUS) BONES FROM THE CEROVAC CAVES

Primljeno: siječanj 2008.UDK 562/569 (497.5 – Cerovačke pećine) 903 (497.5 – Cerovačke pećine)

Površinski nalaz iz “Dvorane paleolitskog lovca” Gornje Cerovačke pećine sadrža-vao je i životinjske koštane ostatke. Analizom kostiju u Zavodu za anatomiju, histologiju i embriologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu potvrđeno je da se radi o ostacima špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus). Ukupan broj identifi ciranih uzoraka (NISP) iznosi 33. Najmanji broj jedinki (MNI) iznosi tri, što ukazuje da su u istraživanom uzorku prisutne kosti najmanje tri jedinke. Na ventralnoj površini jednog kralješka vidljivi su urezi oštrim predme-tom, a na nekoliko ostalih kostiju vidljivi su tragovi zuba, najvjerojatnije pećinske hijene.

Iz Donje Cerovačke pećine na analizu su dopremljene i tri sige u kojima su se nalazile kosti. Rendgenskom analizom pod različitim kondicijama nije se moglo razlučiti o kojim se kostima radi. Razbijanjem siga dobiveni su fragmenti nekoliko kostiju glave, četiri tijela kra-lješka i tri rebra, za koje se pretpostavlja da pripadaju istoj jedinki. Izdvojeni su i dijelovi jedne lakatne kosti i jednog članka prsta.

Ključne riječi: Cerovačke pećine, špiljski medvjed, koštani fragmenti, morfološka analiza, tafonomija

Tajana Trbojević VukićevićKrešimir BabićZavod za anatomiju, histologiju i embriologijuVeterinarski fakultet Sveučilišta u ZagrebuHeinzelova 5510 000 ZagrebE-mail: [email protected]

24

Nalazi kostiju špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus) iz Cerovačkih pećina

Tijekom istraživanja Cerovačkih pećina kroz dugi niz godina, izdvojene su tisuće ostataka pećinskih medvjeda koji čine gotovo 99% svih paleontoloških nalaza u špiljama (Ma-lez 1975, 10). Sporadično su otkriveni osteološki i odontološki ostaci velike pećinske mačke ili pećinskog lava (Panthera spe-laea Goldf.), fosilnog smeđeg medvjeda (Ursus arctos Goldf.), divljeg konja (Equus caballus fossilis), jelena običnog (Cervus elaphus L.) i divokoze (Rupicapra rupicapra), a u nekim se izvorima spominju i ostaci kune zlatice.

Materijali i metode

Životinjski koštani ostaci iz Cerovačkih pećina dopre-mljeni su na analizu u Zavod za anatomiju, histologiju i embri-ologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Iz “Dvo-rane paleolitskog lovca” Gornje Cerovačke pećine površinski je nalaz sadržavao 33 koštana fragmenta špiljskog medvjeda (Schmid, 1972). Iako su kosti dobro očuvane, nema ni jedne cjelovite kosti, a donja je čeljust bez zuba.

Iz Donje Cerovačke pećine na analizu su dopremljene tri sige u kojima su se nalazile kosti. Sige su u Zavodu za ren-dgenologiju, ultrazvučnu dijagnostiku i fi zikalnu terapiju Vete-rinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu podvrgnute rendgen-skoj analizi pod različitim kondicijama (jačine od 45 – 60 KW (45,50,60,70) i brzine ekspozicije od 14-32 mAs (14, 20, 32, 42 mAs). Nakon toga su sige razbijene i dobiveno je oko pedesetak većih ili manjih fragmenata kostiju špiljskog medvjeda.

Rezultati

Površinski nalaz iz “Dvorane paleolitskog lovca” Gor-nje Cerovačke pećine sadržavao je 33 koštana ostatka špiljskog medvjeda (Ursus spealeus Rosenm. & Heinroth). Od kostiju osovinskog kostura (skeleton axiale) identifi cirani su jedna do-nja čeljust (mandibula) bez zuba, četiri vratna kralješka (verte-brae cervicales) i osam rebara (costae). Od kostiju prsnog uda (ossa membri thoracici) determinirana je jedna lopatica (scapu-la), 5 nadlaktičnih kostiju (humerus), 4 palčane (radius) i 3 la-katne kosti (ulna). Od kostiju zdjeličnog uda (ossa membri pel-vini) identifi cirane su dvije zglobne čašice kuka (acetabulum), jedno tijelo crijevne kosti (corpus ossis ilii), jedna bedrena (os femoris) i 3 goljenične kosti (tibia). Ukupan broj identifi ciranih uzoraka odnosno NISP (Number of Identifi ed Specimens) izno-si 33. Na temelju 3 proksimalne epifi ze lijevih lakatnih kostiju (ulna) određen je najmanji broj jedinki (MNI) koji iznosi 3, što ukazuje da su u istraživanom uzorku prisutne kosti najmanje tri jedinke.

Na nekim su fragmentima opaženi tragovi glodanja i drobljenja, a najizrazitije udubine od zuba vidljive su na obje površine tijela crijevne kosti (Slika 1.) i najvjerojatnije potječu od snažnog zubala pećinske hijene (Crocuta spelea Goldf.).

Na ventralnoj površini tijela jednog vratnog kralješka vidljivi su urezi. Najizrazitiji je urez ravnih stijenki, oštrih ru-bova i dna u obliku slova V (Slika 2.) što je prepoznato kao mogući trag kamenog oruđa, koje bi u tom slučaju moralo biti izrazito oštro.

Rendgenskom analizom siga iz Donje Cerovačke pećine pod različitim kondicijama nije se moglo razlučiti koje su ko-sti “zasigane”. Razbijanjem siga dobiveni su koštani odlomci koje se moglo djelomično determinirati. Iz jedne su sige deter-minirani fragmenti nekoliko kostiju glave: donja čeljust (man-dibula), gornja čeljust (maxilla) s korjenom drugog kutnjaka (Slika 3.), jagodična (os zygomaticum), suzna (os lacrimale), nepčana (os palatinum), klinasta (os sphenoidale) i sljepoočna kost (os temporale). Odlomci svih navedenih kostiju gotovo su sigurno dijelovi iste lubanje, odnosno desne strane lubanje jednog pećinskog medvjeda. Iz druge su sige izdvojena četiri tijela kralješka (corpus vertebrae) i tri rebra (costa), za koje se također pretpostavlja da pripadaju istoj jedinki. U trećoj su sigi izdvojeni odlomci jedne lakatne kosti (ulna) i jednog članka prsta (phalanx digiti).

Ostali fragmenti dobiveni razbijanjem siga uglavnom su dijelovi već spomenutih kostiju, ali se zbog krhkosti nisu mogli sljepiti.

Razmatranje i zaključci

S obzirom na oštećenost istraživanih kostiju (nema ni jedne cjelovite kosti, a mandibula je bez zuba) nije provede-na morfometrijska analiza. Međutim, prijašnjim statističkim, osteometrijskim i biomehaničkim analizama kostiju i zuba špiljskog medvjeda iz Cerovačkih pećina u odnosu na lokali-tete sjeverozapadne Hrvatske, ustanovljene su niže vrijednosti parametara. Naime, medvjedi iz Cerovačkih pećina razlikuju se od tipičnog predstavnika vrste Ursus spelaeus iz razdoblja kasnog virmskog glacijala s obzirom na veličinu, robusnost, morfologiju i opterećenje lokomotornog sustava (Jambrešić et al. 2000, 50).

Analiza metapodija ukazuje na gornjopleistocenska obilježja, dok karakteristike dugih kostiju iz Cerovačke pećine određuju u kategoriju visokogorskih srednjoeuropskih lokali-teta (Jambrešić et al. 2000, 49). Isto tako, vrijednosti indeksa kostiju medvjeda iz visokogorskog područja Cerovačkih pećina

25

Izdanja HAD-a 23/2008., 23-27

manje su od vrijednosti medvjeda s brežuljkastog tipa nalazišta (Vindija, Velika pećina, Veternica). Iz toga proizlazi zaključak da je opterećenje udova uzrokovano manjom tjelesnom masom, odnosno da su medvjedi sa sjeverozapadnih brežuljkastih nala-zišta bili veći, teži i da je njihova lokomocija bila nezgrapnija (Jambrešić i Paunović 2002, 9).

Rezultati analize zuba najvećim dijelom upućuju na mogućnost da su medvjedi iz Cerovačkih pećina bili na nižem stupnju evolucije, odnosno znatno stariji od 40 000 godina. Morfogenetska analiza pokazala je da je kod špiljskog medvje-da iz Cerovačkih pećina došlo do kasnije ili nepotpune molari-zacije premolara, što nije slučaj kod tipičnog predstavnika vrste (Jambrešić 2005, 41).

Od tafonomskih čimbenika na istraživanim kostima špiljskog medvjeda iz Dvorane paleolitskog lovca, najizrazitije je djelovanje grabežljivaca, što se očituje u tragovima gloda-nja na površini nekih kostiju. Okruglasta udubljenja na obje površine tijela crijevne kosti upućuju na zube pećinske hijene.

Pretpostavlja se da su pećinske hijene povremeno ulazile u Ce-rovačke pećine, gdje su nailazile na lešine uginulih pećinskih medvjeda i njima se hranile (Malez 1965,16).

Budući da su u Gornjoj Cerovačkoj pećini pronađeni litički artefakti i odbici kremena bjelutka (Malez 1975,12), ne može se isključiti mogućnost da su urezi vidljivi na ventralnoj površini tijela jednog vratnog kralješka nastali izrazito oštrim kamenim oruđem. Međutim, sam položaj ureza na kralješku ne opravdava uporabu oružja (npr. za usmrćivanje životinje) ili oruđa (npr. za skidanje kože ili odvajanje dva kralješka), a uz postojeći rez nema ni tipičnih kratkih i grubih paralelnih tra-gova koji su karakteristični za tragove rezova kamenog alata (Binford 1981,169). S obzirom da se radi o površinskom nalazu u pećini koja je bila otvorena (i bez nadzora) duži niz godina, lako je moguće da je do oštećenja došlo puno kasnije, odnosno da se radi o svojevrsnoj kontaminaciji nalaza oštrim, moguće čak i metalnim predmetom.

LITERATURA

BINFORD, L. R. 1981., Bones:Ancient Man and Modern Myths. New York, Academic Press.

MALEZ, M. 1965A., Cerovačke pećine. Izdanja Speleološkog društva Hrvatske, 1, 3-21. Zagreb.

MALEZ, M. 1965B., Nalazišta fosilnih hominida u Hrvatskoj. Geološ-ki vjesnik 18,2, Zagreb.

MALEZ, M. 1973., Prvi ljudi na teritoriju Like. Lika u prošlosti i sadaš-njosti, Zbornik Historijskog arhiva, 5, 121-130, Karlovac.

MALEZ, M. 1975., Tragovi paleolitika u Lici i susjednim oblastima. Izdanje Hrvatskog arheološkog društva,1, Arheološka problematika Like, 9-18, (Znanstveni skup, Otočac, 1974), Split.

JAMBREŠIĆ, G., KRKLEC, N. I PAUNOVIĆ, M. 2000., Upper Ple-istocene bears from Cerovačke caves (Mt. Velebit, Croatia). Geološki zbornik 15, 41-50.

JAMBREŠIĆ, G. I PAUNOVIĆ, M. 2002., Osteometry, Variability, Bi-omechanics and Locomotor Pattern of the Cave Bear Limb Bones from Croatian Localities. Geologia Croatica 55/1, 1-10.

JAMBREŠIĆ, G. 2005., Cerovačke pećine. 50 godina Zavoda za pale-ontologijuigeologiju kvartara 1995-2005., 40-42.

SCHMID, E. 1972., Atlas of animal bones for prehistorians, archae-ologists and Quaternary geologists. Amsterdam-London-New York, Elsevier Publishing Company.

26

Nalazi kostiju špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus) iz Cerovačkih pećina

The surface fi nds uncovered in the Paleolithic Hunter’s Hall of the Gornja Cerovac Cave contained some animal bone re-mnants. The bone analysis conducted at the Institute of Anatomy, Histology and Embryology at the Faculty of Veterinary Medicine in Zagreb confi rmed that the bones belonged to a cave bear (Ursus spelaeus). The total Number of Identifi ed Specimens (NISP) is 33. Along with one lower jaw without teeth, 4 cervical vertebrae, 8 ribs, and 3 pelvis bone fragments, 17 fragments of limb long bones were discovered.. The Minimum Number of Individuals (MNI) is three, determined on the basis of 3 distal epiphyses of the left humeri and 4 proximal epiphyses of the left elbow bones (ulna), which indicates that the analyzed sample contains bones

of at least three individuals. The ventral surface of one vertebra shows visible cuts made with a sharp object, while some of the other bones show teeth marks, most probably from a cave hyena.

Brought for analysis from the Donja Cerovačka Cave were also three dripstones with bones. The X-ray examination under different conditions failed to show which bones were trapped in dripstone. On breaking the dripstone, fragments of several head bones were identifi ed (lower jaw, upper jaw with the second molar root, cheekbone, lacrimal bone, palatine bone, sphenoid bone, and temporal bone), four whole vertebrae and three ribs, assumed to belong to the same individual. Also identifi ed were parts of an elbow bone and one fi nger phalanx.

TAJANA TRBOJEVIĆ VUKIČEVIĆ, KREŠIMIR BABIĆ

CAVE BEAR (URSUS SPELAEUS) BONES FROM THE CEROVAC CAVES

(Summary)

Sl. 1. Tijelo crijevne kosti (corpus ossis illium) špiljskog medvjeda (Ursus spealeus Rosenm. & Heinroth) iz Gornje Cerovačke pećine s nastalim tragovima zuba najvjerojatnije pećinske hijene (Crocuta spelea Goldf.)

Illus. 1. The corpus ossis ilium of a cave bear (Ursus spealeus Rosenm. & Heinroth) from the Gornja Cerovac Cave with tooth marks, most probably from a cave hyena (Crocuta spelea Goldf.)

27

Izdanja HAD-a 23/2008., 23-27

Sl. 2. Ventralna površina tijela vratnog kralješka (corpus vertebrae) špiljskog medvjeda (Ursus spealeus Rosenm. & Heinroth) iz Gornje Cerovačke pećine s urezom nastalim oštrim predmetom

Illus 2. Ventral surface of a cervical vertebral body (corpus vertebrae) of a cave bear (Ursus spealeus Rosenm. & Heinroth) from the Gornja Cerovac Cave with a cut made with a sharp object

Sl. 3. Desna gornja čeljust (maxilla) s korijenom drugog kutnjaka špiljskog medvjeda (Ursus spealeus Rosenm. & Heinroth) iz Gornje Cerovačke pećine.

Illus 3. Right upper jaw (maxilla) with the second molar tooth of a cave bear (Ursus spealeus Rosenm. & Heinroth) from the Gornja Cerovac Cave

28

29

Dacitni ignimbrit je kamen vulkanskog podrijetla čije je ležište unutar jadranske regije zasad ubicirano jedino u blizini Brušana kod Gospića (Lugović, Šegvić 2006; Preglej 2006) (karta 1). Ležište je eksploatirano vjerojatno sve do u recentno vrijeme, što je dalo ime selu Brušanima. Dacitni ignimbrit kao sirovi-na za izradbu brušenih i glačanih kamenih artefakata nije dosad spominjan u arheološkoj literaturi. No, treba imati u vidu kako su sustavne petrografske analize glačanih artefakata i kartiranje sirovinskih ležišta u hrvatskoj arheologiji prisutni tek u posljednje vrijeme, i to, zasad, s naglaskom na razdoblja neolitika i eneolitika (V. npr.: Petrić 1997; Burić 2000; Balen, Balen, Kurtanjek 2002; Paunović 2002; Šimek, Kurtanjek, Paunović 2002; Težak-Gregl, Burić 2002; Radić, Lugović, 2004.).1

Povod ovom radu je slučajni nalaz fragmentiranog kame-nog predmeta izrađenog glačanjem. Gledano u tlocrtu, neoštećene bočne strane predmeta su glačanjem dijelom zaobljene, a jedna je ravna. Gornja je ploha glačanjem zaravnjena, a nasuprotna je oštećena (sl. 1 i 2). Dužina artefakta je 9,0 cm, širina 7,5 cm, a debljina 4,5 cm. Fragment je za rekognosciranja pronašao B. Lu-gović na žalu uvale Stara Povljana, na južnoj strani otoka Paga

(nasuprot Ljubačkog zaljeva), izvan jasnog arheološko-stratigraf-skog konteksta (karta 1). Na šljunku žala nađeno je, uz to, nešto željezne troske i ulomci artefakata izrađenih od nekolicine drugih vulkanskih stijena: havajiita i mugearita (vjerojatno sicilijanskog podrijetla: Etna, Iblejske planine) i venecijanskih trahita (porije-klom iz Euganejskih brežuljaka) (Lugović, Šegvić 2006, sl. 3.). Zbog fragmentiranosti prikazanog artefakta teško je odrediti koji je bio njegov izvorni oblik, no moguće je da je riječ o rastiraču ili, pak, o brusnom kamenu. Mjesto nalaza ne daje nam osnove za dataciju i kulturno-kronološko određivanje predmeta, budući da u okolici Stare Povljane ne poznajemo arheološko nalazište uz koje bismo ga mogli dovesti u kontekst. Podatak da je nađen u asocijaciji sa željeznom troskom, te četvrtastim i subangularnim predmetima izrađenima od vulkanskog kamenja stranog porijekla, otvara mogućnost pretpostavci da ovu skupinu nalaza treba vezati uz dobro poznati pomorsko-trgovački pravac istočnom obalom Jadrana koji je oduvijek povezivao južnu Italiju i istočni Jadran sa sjevernim Jadranom i srednjom Europom. No, na pitanje kako su ovi predmeti dospjeli na žalo uvale zasad ostaje neodgovoreno. 2

BOŠKO LUGOVIĆ, EMIL PODRUG

DACITNI IGNIMBRIT - LIČKI PRIMJER VULKANSKOG KAMENA ZA IZRADBU GLAČANIH ALATKI

DACITIC IGNIMBRITE – LIKA EXAMPLE OF A STONE FOR MAKING BURNISHED IMPLEMENTS

Primljeno: ožujak 2008.UDK 903.21:552 (497.5 – Brušane)

Dacitni ignimbrit je kamen vulkanskog podrijetla. U području Sredozemlja pripada među geološke raritete, a jedno od primarnih ležišta ubicirano je u blizini sela Brušana kod Gospića. Na temelju mikroskopskih analiza ulomka glačanog kamenog predmeta nepoznate datacije s otoka Paga i uzoraka dacitnog ignimbrita iz ležišta u okolici Brušana, ustanovljeno je da je ovaj kamen u prošlosti korišten kao sirovina za izradbu alatki.

Ključne riječi: dacitni ignimbrit, vulkanski kamen, glačane alatke, Brušane, Lika

Boško Lugović Rudarsko-geološko-naftni fakultetZavod za mineralogiju, petrologiju i mineralne sirovinePierottijeva 610000 [email protected]

Emil PodrugMuzej grada ŠibenikaGradska vrata 322000 Š[email protected]

30

Dacitni ignimbrit – lički primjer vulkanskog kamena za izradbu glačanih alatki

O dacitnom ignimbritu

U zaleđu Brušana u Lici, desetak kilometara jugozapad-no od Gospića, nedaleko od ceste koja preko Oštarijskih vrata vodi prema Karlobagu, ubicirano je primarno ležište dacitnog ignimbrita. Uzduž jarka u srednjem toku Pikovačkog potoka, približno 1 km sjeverno od Brušana, nalaze se izdanci i blo-kovi piroklastičnih stijena među kojima izrazito prevladavaju ignimbriti različitog strukturnog sklopa. Ove stijene su odavno poznate kao “vulkansko kamenje dacitnog karaktera” (Salopek 1938), ali su tek nedavno prepoznate kao dacitni ignimbriti (Preglej 2006) što ih čini prvoopisanim pirokastičnim stijenama takve vrste u Vanjskim Dinaridima. Ignimbriti su vjerojatne la-diničke starosti i mogu se na temelju petroloških i geokemijskih obilježja pozitivno korelirati i genetski povezati sa srednjotrija-skim magmatskim stijenama u Vanjskim Dinaridima.3

Kako u Dinaridima, tako i u području Sredozemlja, da-citni ignimbriti su geološki raritet. Brušane su jedino poznato nalazište sirovinskog dacitnog ignimbrita u cijeloj jadranskoj regiji i šire, uključujući južni dio balkanskog i italski poluotok. Najbliže sljedeće analogno ležište srednjotrijaskih ignimbrita je u Grčkoj, sjeveroistočno od Soluna (Pe-Piper 1998, s literatu-rom). Grčki ignimbriti su klasifi cirani kao riolitni i od brušanskih dacitnih razlikuju se po prisutnosti hidroznih minerala i znatno manjem omjeru Na2O/K2O (≈ 0,5). Stoga ih isključujemo kao mogući sirovinski materijal za izradu analiziranog artefakta s Paga. Zbog istih petroloških i geokemijskih razloga isključuje-mo postpaleogenske ignimbrite egejskog otočja i pleistocenske ignimbrite rimsko-kampanijske vulkanske provincije.

U jarugi Pikovačkog potoka nisu vidljivi tragovi ek-sploatacije ignimbrita. No, ovdje vjerojatno ne treba očekivati konkretne uočljive tragove vađenja kamenja jer se sirovina na-lazi u obliku nepravilnih većih i manjih blokova koji se mogu jednostavno pokupiti (sl. 3), a ima ih u dovoljnoj količini za zadovoljiti svaku potražnju.

Dacitni ignimbrit je kamen prevladavajuće sive boje, sa svijetlim (fenokristali kvarca i plagioklasa) i tamnim mrljama (nastalim uslijed devitrifi kacije vitričnih klasta, čime je dobive-na smjesa kvarca pigmentiranog kloritom i hematitom), zbog čega odaje dojam pseudozrnaste strukture (sl. 4). Zahvaljujući visokom udjelu vrlo tvrdih kristaloklasta (kvarc i plagioklasi) u strukturi formiranoj staljivanjem čestica u suhom piroklastič-nom toku na temperaturi koja se procjenjuje na 900-1000˚C, dacitni ignimbriti imaju neusporedivo bolja fi zičko-mehanička svojstva u odnosu na artefakte izrađene iz sedimentnih stije-na (u ovom je slučaju ta osobina dodatno povećana potpunom

devitrifi kacijom stakla). To se odnosi i na obilato zastupljene okolne pješčenjake, iako imaju dacitnim ignimbritima sličan mineralni sastav, a pogotovo na karbonatne stijene (vapnenci i dolomiti). Tehnološka prednost ignimbritskih alatki, odnosno alatki izrađenih iz vulkanskih stijena općenito, posebno bi se očitovala u uporabi, primjerice, žrvnjeva i rastirača, jer omogu-ćava visoku čistoću mljevenog produkta zbog neznatnog osipa-nja minerala iz alatke (kamen se ne trusi pri usitnjavanju hrane). Zbog izrazite tvrdoće, dacitni ignimbrit je pogodan i za eventu-alnu izradbu manjeg oruđa (sjekire, batovi i dr.), a korisni su i u obliku brusnog kamenja, zbog visokog udjela kvarca.

Petrografska i geokemijska analiza

Predmet s Paga već na makroskopskoj razini ostavlja uvjerljiv dojam da je izrađen od opisanog vulkanskog kamena. Naše mišljenje da bojom i teksturom uvelike podsjeća na sastav dacitnog ignimbrita iz Brušana, trebalo je potvrditi petrograf-skom i geokemijskom analizom. S obzirom na to da je kameni ulomak s Paga uvelike fragmentiran, te je zbog okolnosti nalaza upitno je li uopće riječ o arheološkom ili predmetu recentnijeg datuma, bio je pogodan za uzimanje izbruska za mikroskopsku analizu (sl. 2).

Mineralni sastav, mikrostrukture i teksture uzoraka ar-tefakta s Paga i mogućeg sirovinskog materijala iz Pikovačkog potoka uspoređeni su odredbom pomoću polarizacijskog mi-kroskopa u prolaznoj svjetlosti u izbruscima debljine oko 0,03 mm. Kvantitativni kemijski sastav uzoraka određen je meto-dom rendgenske fl uorescentne analize (XRF) i masenom spek-tometrijom pomoću induktivno spregnute plazme (ICP-MS). Mjereni kemijski sastav uzoraka korišten je za ocjenu njihove istovrsnosti s obzirom na sveukupne geokemijske parametre, uključivši petrografsku klasifi kaciju i nomenklaturu, te za nala-ženje šireg izvorišta odnosno provenijencije sirovine. Metodom elektronske mikroanalize pomoću mikrosonde (EPMA) odre-đen je kvantitativni kemijski sastav minerala u pojedinačnim uzorcima radi potvrde njihove korelacije, a potom i preciznog lociranja izvorišta sirovinskog materijala unutar vulkanske od-nosno magmatske provincije.

U mikroskopskim izbruscima, artefakt s Paga i uzorci kod Brušana pokazuju slična strukturna i mineraloška obilježja (sl. 5). Uzorci sadrže fenokristale kvarca, plagioklasa i podre-đeno pseudobrukita unutar sitnoklastičnog vitričnog martiksa. Poneki fenokristali kvarca sadrže inkluzije vulkanskog stakla. Mikrostrukture su tipične za stapanje vulkanskih čestica stalji-vanjem unutar tokova piroklastičnog materijala tijekom erup-cija Plinijevog tipa. Obzirom na mineralni sastav analizirani

31

Izdanja HAD-a 23/2008., 29-39

uzorci predstavljaju stijene koje se mogu povezati uz erupcije dacitnih lava i klasifi cirati kao dacitni ignimbriti. Posebno je upečatljiv potpuni izostanak hidroznih minerala (biotit, am-fi bol), inače vrlo karakterističnih za ovaj tip stijena odnosno za asocirane dacitne lave. U oba primjerka vitrični materijal je potpuno devitrifi ciran u kvarc uz ponešto klorita i neznatno he-matita čime su maskirane izvorne granice među vitričnim kla-stima u matriksu.

Kemijska analiza artefakta s Paga i srednja vrijednost uzoraka dacitnih ignimbrita kod Brušana prikazani su u tabli-ci 1. Rezultati analiza otkrivaju njihovu veliku podudarnost u gotovo svim geokemijskim vrijednostima. Uzorci odgovaraju kiselim lavama (SiO2 70,7-73,6 mas. %) i odlikuju se visokim omjerom Na2O/K2O (8,7-21,2). U dijagramu za klasifi kaciju i nomenklaturu vulkanskih stijena analizirani uzorci nalaze se u polju dacita (sl. 6). Uslijed devitrifi kacije neki uzorci su selek-tivno obogaćeni sa SiO2, tj. kvarcom i neznatno izlaze iz nave-denog polja. Relevantni uzorci vulkanskih artefakata iz uvale Stara Povljana svojim položajem u klasifi kacijskom dijagramu nedvojbeno ukazuju na pripadnost drugim, međusobno različi-tim vulkanskim provincijama. To znači da su u toj uvali kroz vulkanske artefakte kumulirani litični materijali iz triju geološ-ki različitih izvorišta. Prikaz varijacije relativnih koncentracija dijagnostičnih elemenata u artefaktu i dacitnim ignimbritima Brušana nalazi se u spider-dijagramu (sl. 7). Sukladni profi li krivulja u spider-dijagramu ističu genetsku povezanost analizi-ranih uzoraka, a njihov opći oblik, uz velike negativne anoma-lije relativnih koncentracija elemenata para Ta-Nb, Ti i P, iden-tičan je kao i za kalcijsko-alkalijske vulkanske stijene srednjeg

trijasa (anizik-ladinik) u obalnom dijelu Vanjskih Dinarida i na srednjodalmatinskim otocima (Đomlija 2005, 71; Krkač 2005, 73; Klafurić 2006, 58), te u obalnom području Helenida (Pe-Piper 1998, s literaturom).

Rezultati kemijskih analiza fenokristala plagioklasa iz artefakta i dvaju brušanskih ignimbrita dani su u tablici 2. Tro-komponentni dijagram sastava prikazan je na sl. 8. Plagioklasi iz uzoraka ignimbrita formiraju relativno usko polje varijacije sastava (Or1,9-5,0Ab55,7-69,5An25,5-42,1) u kojem se projiciraju i pla-gioklasi iz artefakta (Or1,6-5,7Ab50,5-67,0An27,3-47,7). Na taj način po-tvrđena je njihova “genetska” srodnost i ukazuje se da sastav plagioklasa može u budućnosti poslužiti kao diskriminirajući parametar za ocjenu pripadnsti nekog ignimbritskog artefakta brušanskom izvorištu.

Zaključak

Petrografske i geokemijske analize uzoraka dacitnih ignimbrita s izdanaka kod Brušana i relevantnog artefakta s otoka Paga otkrivaju njihovu potpunu podudarnost. Stoga je cilj ovog rada ukazati na postojanje ležišta vulkanskog kamena dacitnog ignimbrita u Lici koji je očigledno služio kao sirovina za izradbu glačanih alatki. Zasad poznajemo tek jedan ovakav nalaz iz kojeg, uslijed okolnosti pronalaska, ne možemo iščitati kada je eksploatacija kamena kod Brušana započela, niti koliko je dugo trajala. No, zbog navedenih prednosti ovog kamena, kao i zbog njegove lake dostupnosti u koritu potoka, alatke izra-đene od dacitnog ignimbrita vjerojatno treba očekivati i među arheološkim nalazima.

32


gačijoj strukturi. Stoga nisu uvrštene u ovu objavu, te jedini zasad poznati nalaz od dacitnog ignimbrita ostaje artefakt s Paga.

3 Smatra se da srednjotrijaski magmatizam u Vanjskim Dinaridima predstavlja površinsku manifestaciju završnog tektonskog čina ra-zlamanja Pangeje uz posljedično formiranje oceanskog prostora – mezozojskog Tetisa. Vulkanski produkti ovog magmatizma obilato izdanjuju u unutrašnjosti Dinarida, u kristalizacijskom rasponu od bazalta preko andezita do dacita, a zanimljivo za ovaj rad je da se sporadično nalaze i na srednjodalmatinskim otocima (Jabuka, Bru-snik i Vis), kod Fužinskog Benkovca, na Vratniku kod Senja i u krškim poljima između Knina i Sinja (kompilirano u: Pamić 1982, 236). Različite, relativno distalne piroklastične stijene, ali bez ignim-brita (Marci, Pleteš, Bosak, Šatara 1990), vezane za andezitni do dacitni vulkanizam ladiničke starosti nalaze se većinom u Ličkom polju kod Donjeg Pazarišta (Sokač, Šćavničar, Velić 1976). Dacitni ignimbriti Brušana predstavljaju proksimalni facijes, najbliži grotlu brušanskog vulkana tijekom erupcije.

1 Dio navedenih radova publiciran u časopisu Opuscula archaeologi-ca sv. 25/2001 i 26/2002, nastao je u okviru međunarodnog projekta IGCP/UNESCO No. 442 The Raw Materials of Neolithic/Aeneolit-hic Artefacts, započetog 1998. godine. Rezultati projekta postignuti korelacijom petrografskih analiza alatki i znanja o lokacijama siro-vinskih ležišta pokazali su svu važnost interdisciplinarnog pristupa ovoj problematici. O ciljevima projekta, te o dosadašnjem stupnju objavljenosti nalaza od glačanog kamena iz neolitika i eneolitika u Hrvatskoj v. Težak-Gregl 2001.

2 Napomena: u okviru predavanja o dacitnom ignimbritu održanom na znanstvenom skupu u Gospiću, predstavljene su i tri neolitičke sjekire s nalazišta Krivače kod Bribirskih Mostina koje su bojom i strukturom uvelike podsjećale na dacitni ignimbrit. Na osnovu ovih sjekira, autori su pretpostavili početak eksploatacije brušanskog le-žišta već u neolitiku. Međutim, naknadnom analizom ustanovljeno je da sjekire ipak ne karakterizira pseudozrnati piroklastični sastav ignimbrita, već je riječ o naočigled dosta sličnoj, ali u osnovi dru-

33

Izdanja HAD-a 23/2008., 29-39

PAUNOVIĆ, M. 2002., Origin of the neolithic raw materials in Croatia. Opuscula archaeologica 26, 7-11.

PE-PIPER, G. 1998., The nature of Triassic extension-related magma-tism in Greece: evidence from Nd and Pb isotope geochemistry. Geolo-gical Magazine 135, 331–348.

PETRIĆ, N. 1997., Sjekire od žadeita i nefrita u pretpovijesti Hrvatske. Histria Archaeologica 26/1995, 5-27.

PREGLEJ, A. 2006., Petrogenetske značajke dacitnih piroklastičnih stijena okolice Brušana. Neobjavljeni diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu.

RADIĆ, D., LUGOVIĆ, B. 2004., Petrografska i geokemijska korela-cija artefakta iz mezolitičkih naslaga Vele spile i magmatskih stijena srednjodalmatinskoga otočja. Opuscula archaeologica 28/2004, 7-18.

SALOPEK, M. 1938., Proučavanje gornjeg paleozoika u brušansko-oštarijskom prodoru. Ljetopis JAZU 50.

SOKAČ, B., ŠĆAVNIČAR, B., VELIĆ, I. 1976., Osnovna geološka karta SFRJ 1:100.000, Tumač za list Gospić. Beograd, Savezni geo-loški zavod, 64.

ŠIMEK, M., KURTANJEK, D., PAUNOVIĆ, M. 2002., Eneolitičke glačane kamene alatke iz špilje Vindije (SZ Hrvatska). Opuscula arc-haeologica 26, 39-54.

TEŽAK-GREGL, T. 2001., Glačane kamene rukotvorine neolitičkog i eneolitičkog razdoblja u Hrvatskoj. Opuscula archaeologica 25, 7-25.

TEŽAK-GREGL, T., BURIĆ, M. 2002., Polished stone implements of the Neolithic Starčevo Culture in Northern Croatia. Opuscula archae-ologica 26, 13-17.

LITERATURA

BALEN, J., BALEN, D., KURTANJEK, D. 2000., Kamene alatke s na-lazišta Samatovci iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu. Opuscula archaeologica 26, 19-37.

BURIĆ, M. 2000., Findings of Nephrite and Jade Axes on the territory of Croatia. Krystalinikum 26, 39-43.

Đomlija, P. 2005., Petrološke karakteristike keratofi ra, metaandezita i metabazalta otoka Visa. Neobjavljeni diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu.

HOFMANN, A. W. 1988., Chemical differentiation of the Earth: the relationship between mantle, continental crust, and oceanic crust. Earth Planetary Science Letters 90, 297-314.

KLAFURIĆ, K. 2006., Petrološke karakteristike magmatskih stijena otoka Brusnika. Neobjavljeni diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu.

KRKAČ, M. 2005., Petrološke karakteristike magmatskih stijena Vrat-nika. Neobjavljeni diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu.

LE BAS, M. J., LE MAITRE, R. W., STRECKEISEN, A., ZANETTIN, B. 1986., A chemical classifi cation of volcanic rocks based on the total alkali-silica diagram. Journal of petrology 27, 745-750.

LUGOVIĆ, B., ŠEGVIĆ, B. 2006., Geological and archaeological si-gnifi cance of volcanic artefacts from the East Adriatic Sea. Adria. Inter-national Geological Congress on the Adriatic area, Urbino 19-20 June 2006, Abstracts, 69-71.

MARCI, V., PLETEŠ, G., BOSAK, Z., ŠATARA, D. 1990., Prvi nalazi akrecionih lapila u trijaskim naslagama kod Donjeg Pazarišta. Geološki vjesnik 43, 113-120.

PAMIĆ, J. 1982., Trijaski magmatizam Dinarida. Nafta, Posebno izda-nje, Zagreb, 236.

34


on the same beach was also some iron slag as well as fragments of artifacts made from other volcanic rocks: hawaiite and muge-arite (probably of Sicilian origin: Etna, Ibleian mountains), and Venetian trachyte (originating from the Euganean hills). Due to the artifacts being fragmented, it is diffi cult to identify their original form, but it is possible that the fragments belonged to a pestle or an emery stone. The place and the circumstances of the fi nd provide no ground for dating or cultural and chronolo-gical identifi cation of artifacts. Already on macroscopic level, the artifacts from Pag are convincingly identifi able as being made of the above mentioned volcanic rocks. Our opinion that it resembles the composition of dacitic ignimbrite from Brušani both in color and texture had to be verifi ed by petrographic and geo-chemical analysis and the results had to be correlated to the analyzed samples of ignimbrite rocks at Brušani.

The mineral composition, microstructure and textures of samples taken from the Pag artifacts and the possible raw material from the Pikovečki potok have been compared thro-ugh identifi cation by means of a polarising microscope in the transmitted light using 0.03 mm specimens. The electron mi-croanalysis with a micro probe (EPMA - Electron Probe Mi-cro Analysis) was used to determine the quantitative chemical composition of minerals in individual specimens in order to verify their correlations, and also to accurately locate the so-urce material withnin a specifi c volcanic i.e. magmatic provin-ce. The results of the analysis demonstrated a high correlation between the Pag artifacts and the mean values of the Brušani dacitic ignimbrite specimens in almost all petrographic and geo-chemical parameters. Thus their “genetic” relationship was confi rmed, and it was also demonstrated that the composition of plagioclase can be used in future as a discriminating parameter for evaluating the allocation of a specifi c ignimbrite artifact to the Brušani source.

The goal of this paper is to point to the existence of depo-sits of dacitic ignimbrite volcanic rock in Lika, evidently used as a raw material for the manufacture of burnished implements. So far only one such artifact exists, which, due to the circum-stances in which it was found, does not provide any clue as to the time when the extraction of stone at Brušani began, or how long it lasted. Nevertheless, considering the benefi ts provided by this type of stone and its easy availability in the streambed, implements made from dacitic ignimbrite are likely to be found among archaeological fi nds as well.

Located in the hinterland of Brušani in Lika, some dozen kilometers southwest of Gospić, close to the road to Karlobag via Oštarijska vrata, is a primary deposit of dacitic ignimbrite – a rock of volcanic origin. Found along a ditch in the midd-le stream of the Pikovečki brook, about 1 kilometres north of Brušani, are spurs and blocks of pyroclastic rocks with higly predominant dacitic ignimbrite. Still, no traces of ignimbrite quarrying are visible here, as was probably to be expected since the material exists in form of smaller or larger blocks of irregu-lar size that can be easily picked up and are available in suffi ci-ent quantities to meet any demand. The deposit in Brušani, whi-ch gave the village its name (brusiti = polish), was probably in use until the recent past. Dacitic ignimbrite as a raw material for the manufacture of polished and burnished stone artifacts has not yet been mentioned in architectural literature. However, we have to bear in mind that systematic petrographic analyses of burnished artifacts and mapping of raw material deposits have only been recently introduced in Croatian archaeology.

Dacitic ignimbrite is a rock predominantly grey in color with light (quartz and plagioclase phenocryst) and dark stains (created by devitrifi cation of vitreous particles, resulting in a mixture of quartz pigmented by chlorite and hematite), which creates an impression of pseudo grainy structure. Owing to the high content of very hard crystal particles (quartz and plagi-oclase) in a structure formed through melting of particles in a pyroclastic fl ow at an estimated temperature of 900-1000˚C, dacitic ignimbrites have an incomparably better physical and mechanical properties than artifacts made from sedimentary rocks (here this property is additionally enhanced through complete devitrifi cation of glass). The technological advanta-ge of ignimbrite implements and tools made of volcanic rocks in general is especially manifested in the use of, for instance, grindstones and pestles, as it allows high purity of the ground product due to minimum fall-off of the implement material (the stone does not crumble during the grinding process). Due to its hardness, dacitic ignimbrite is suitable for making smaller tools (axes, hammers, etc.), and is also useful as grindstone owing to its high quartz content.

The present paper was induced by a random fi nd of a fragmented stone artifact manufactured by the process of bur-nishing. The fragment was discovered on a pebble beach in the Stara Povljana cove on the south side of the island of Pag, outsi-de any clear archaeological or stratigraphic context. Discovered

BOŠKO LUGOVIĆ, EMIL PODRUG

DACITIC IGNIMBRITE – LIKA EXAMPLE OF A STONE FOR MAKING BURNISHED IMPLEMENTS

(Summary)

35

Izdanja HAD-a 23/2008., 29-39

Sl. 1 Ulomak kamenog predmeta s Paga (crtež: B. Vukorepa) Illus. 1 Fragment of a stone artifact from the island of Pag (Drawing: B. Vukorepa)

Karta 1Map 1

36


Sl. 3 Blok dacitnog ignimbrita na primarnom ležištu (Pikovački potok, zaleđe Brušana) (snimio: B. Lugović)Illus. 3 Dacitic ignimbrite block at a primary deposit (Pikovački potok, Brušani hinterland) (Photo: B. Lugović)

Sl. 2 Ulomak kamenog predmeta s Paga nakon uzimanja izbruska (snimio: Ž. Krnčević)Illus. 2 Fragment of a stone artifact from Pag after specimen taking (Photo: Ž. Krnčević)

37

Izdanja HAD-a 23/2008., 29-39

Sl. 4 Makrosnimak površine kamenog predmeta s Paga (snimio: Ž. Krnčević) Illus. 4 Macro photo of the surface of a stone artifact from Pag (Photo: Ž. Krnčević)

Sl. 5 Mikrofotografi je izbrusaka uzoraka artefakta s Paga (uzorak SP-02, lijevo) i uzorka dacitnog ignimbrita s primarnog ležišta kod Brušana (uzorak BR-10, desno). Qtz = fenokristali kvarca, Inkl = inkluzije (devitrifi ciranog) vulkanskog stakla, Pl = fenokristali plagioklasa, Psbr = pseudobrukit, Mtx =

matriks, osnovna masa.Illus. 5 Macro photos of ground specimens of the artifact from Pag (specimen SP-02, left) and a dacitic ignimbrite specimen from the primary deposit at

Brušani (specimen BR-10, right). Qtz = quartz phenocrysts, Inkl = inclusions of (devitrifi ed) volcanic glasss, Pl = plagioclase phenocrysts, Psbr = pseudo-brookite, Mtx = matrix, base mass.

38


Sl. 6 Dijagram za kemijsku klasifi kaciju vulkanskih stijena na temelju ukupnog sadržaja alkalijskih oksida (Na2O i K2O) i SiO2 (Le Bas, Le

Maitre, Streckeisen, Zanettin 1986). Zbog usporedbe, prikazani su i vul-kanski artefakti sicilijanske vulkanske provincije (havajiiti i mugeariti) i iz Euganejskih brežuljaka u venecijanskoj vulkanskoj provinciji (trahiti)

(Lugović, Šegvić 2006).

Illus. 6 Diagram of chemical classifi cation of volcanic rocks on the basis of total content of alkali oxides (Na2O i K2O) and SiO2 (Le Bas, Le

Maitre, Streckeisen, Zanettin 1986). Shown for comparison are volcanic artifacts from the Sicily volcanic province (hawaiites and mugearites) and from the Euganean hills in the Venetian volcanic province (trachyte)

(Lugović, Šegvić 2006).

Sl. 7. Prikaz varijacije relativnih koncentracija dijagnostičnih elemenata u artefaktu i dacitnim ignimbritima Brušana (spider dijagram). Elementi su poredani s lijeva u desno prema rastućoj kompatibilnosti prema kru-tim fazama, a koncentracija u analiziranim uzorcima normalizirana je prema koncentracijama istovrsnih elemenata u primitivnom zemljinom

plaštu (Hofmann 1988).Illus. 7. Outline of the variation of relative concentrations of diagnostic

elements in the artifact and dacitic ignimbrites from Brušani (spider diagram). Elements are arranged from left to right in growing compatibi-lity according to solid phases, and the concentration in analyzed samples was normalized according to concentrations of identical elements in the

primitive earth’s mantle (Hofmann 1988).

Sl. 8 Trokomponentni dijagram varijacije sastava fenokristala plagioklasa iz dva uzorka ignimbrita s primarnog ležišta (osjenčeno polje) i uzorka artefakta s Paga (crni krugovi).

Illus. 8 Three-component diagram of the variation of the plagioclase phenocryst composition from two ignimbrite samples from the primary deposit (shaded fi eld) and a sample from the Pag artifact (black circles).

39

Izdanja HAD-a 23/2008., 29-39 Dacitni ignimbrit – lički primjer vulkanskog kamena za izradbu glačanih alatki

Tablica 1 Kemijske analize artefakta s Paga i ignimbrita iz zaleđa Brušana Table 1 Chemical analysis of artifacts from Pag and ignimbrite from Brušani

Tablica 2 Reprezentativne kemijske analize fenokristala plagioklasa iz analiziranog artefakta s Paga i dacitnih ignimbrita iz okolice Brušana Table 2 Representativne chemical analysis of plagioclase phenocryst from the analyzed artifact from Pag and dacitic ignimbrites from Brušani.

40

41

Špilja Jankuša nalazi se na južnoj strani kamenoloma brda Velika Jankuša (kota 580) po kojemu je dobila ime. Brdo (slika 1) je smješteno oko 300 m jugozapadno od sela Lički Novi i oko 300 m južno od sela Oštra (slika 2), nasred plodnog polja i pokraj izvora vode (x = 49 31 458, y = 55 29 978, z = 570).

Špilja je do sada nekoliko puta spominjana u arheološ-koj literaturi kao lokalitet srednjeg i kasnog brončanog doba (Čečuk, Drechsler-Bižić 1983, 255; Drechsler-Bižić 1984, 192; 1984, 627; Čović 1976, 136; Kolak 2001, 28), ali to se temeljilo samo na površinskim nalazima koje je prikupio Arheološki mu-zej iz Zagreba. Tom prilikom je pronađeno nekoliko ulomaka keramike s plastičnim trakama ukrašenim otiskom prstiju (Dre-chsler-Bižić 1983, 255; 1984, 627).

Tijekom studenog i prosinca 1988. godine izvedena su sustavna istraživanja ove špilje koja je organizirao Muzej Like u Gospiću. Ekipu su sačinjavali voditeljica istraživanja Branka Proroković-Lazarević, apsolvent arheologije Željko Ležaja, ama-ter arheolog-speleolog Krešimir Tomljenović i suradnik Muzeja Like Zlatko Šahbazović. U iskapanjima je povremeno sudjelo-vala i dipl. arh. Dunja Vujasinović. Radovi su trajali 22 dana.

Ulaz u špilju je smješten u samom podnožju brda. Na sa-mom brdu Velika Jankuša za sada nisu pronađeni nikakvi ostaci materijalne kulture. Međutim, konfi guracija tla (naznaka tera-sa) upućuje na mogućnost postojanja prapovijesnih objekata, pa bi se trebala provesti arheološka istraživanja i na samoj Ve-likoj Jankuši. Prvobitni je ulaz u špilju, niski nadsvođeni kanal, 50-tih godina prošlog stoljeća uništen miniranjem kamenja, te je zatrpan kamenjem i zemljom. Danas je taj ulaz teško pristu-pačan jer je obrastao trnjem i ljeskom, ali prilikom nedavnog istraživanja njime se, uz malo puzanja, moglo ući u špilju.

Sekundarni, također vrlo mali ulaz u obliku procijepa, nastao je miniranjem kamena i teško je prohodan. Leži nešto južnije od prvobitnog ulaza. Pregledom lokaliteta početkom li-stopada 2007. godine1 pronađen je još jedan potencijalni ulaz, koji se do sada još nije istražio.

Od ulaza prema unutrašnjosti nalazi se ovalna prosto-rija koja je u središnjem dijelu malo uleknuta i u koju prodire malo danje svjetlosti (slika 3). Dužina joj je 11, širina 6 a visi-na 1.5 metara i pruža se u pravcu sjeveroistok-jugozapad. Na sjevernoj strani nalaze se tri uska, jedva prohodna kanala. Tlo dvorane je prekriveno zemljom i sitnim i krupnim kamenjem.

JASMINA OSTERMAN

ŠPILJA JANKUŠA: PRILOG POZNAVANJU BRONČANODOBNIH ŠPILJSKIH LOKALITETA LIKE

JANKUŠA CAVE: CONTRIBUTION TO THE KNOWLEDGE OF BRONZE AGE CAVE LOCALITIES IN LIKA

Primljeno: svibanj 2008.UDK 903.2 (497.5 – Špilja Jankuša) „637/638“

Špilja Jankuša nalazi se u blizini naselja Lički Novi, na južnoj strani kamenoloma na brdu Velika Jankuša (kota 580). U literaturi se već spominjala kao lokalitet srednjeg i kasnog brončanog doba. Sustavno istraživanje špilje proveo je, u studenom i prosincu 1988. godine, Muzej Like u Gospiću pod vodstvom Branke Proroković-Lazarević. Tijekom istraživanja pro-nađen je veliki broj ulomaka keramičkih posuda i životinjskih kostiju, tri brončana, konična dugmeta, ostatak jednog koštanog šila i jedno veće bikonično zrno jantara. Otkriveno je i ne-koliko ognjišta i vatrišta. Cjelokupan materijal, zajedno s popratnom dokumentacijom, bio je do današnjih dana pohranjen u Muzeju Like u Gospiću. Raznovrsnost oblika posuda, načina ukrašavanja i tipova drški omogućuje kvalitetnu tipološku analizu materijala i određivanje kronološkog okvira nalazišta. Špilja Jankuša je time vrijedan prilog boljem poznavanju bron-čanodobnih špiljskih lokaliteta Like.

Ključne riječi: špilja Jankuša, srednje i kasno brončano doba, starije željezno doba, špiljski lokaliteti Like

Jasmina OstermanOdsjek za povijestFilozofski fakultetSveučilišta u ZagrebuI. Lučića 310 000 [email protected]

42

Špilja Jankuša – prilog poznavanju brončanodobnih špiljskih ličkih lokaliteta

Istraživanjima je ustanovljeno da u njoj nema nikakvih arheo-loških nalaza.

Od ove prostorije, preko kamene, sigom prekrivene ste-penice visine 0.6 metara, vodi prema sjeverozapadu kanal du-žine 8 metara koji se proširuje prema sjeveroistoku. Nasuprot njemu nalazi se drugi kanal dužine 2.5 i širine od 1.3 do 2.8 metara. Na početku kanala visina iznosi 0.7, a nakon 5 metara, pa sve do kraja kanala, visina je prosječno oko 1.3 metra. Tlo kanala prekriveno je na cijeloj dužini zemljom, djelomično si-gastom korom, kamenjem i brojnim ulomcima keramičkih po-suda. U njemu je pronađena glavnina arheoloških nalaza. Na jugozapadnoj strani postoji još jedan uski kanal dužine 10 me-tara, u kojem nisu zamijećeni tragovi ljudskog boravka. Glavni kanal se nastavlja u obliku uskog i kosog hodnika dugog 5.5 metara, koji je zatrpan zemljom i velikim kamenjem. Nakon či-šćenja hodnik je proširen i širina mu iznosi 0.7 a visina 1 metar. Hodnik se vrlo strmo ruši u koso nagnutu nepravilnu dvoranu dugačku 7, široku 4 metara i s najvećom visinom od 2 metra. Većina ove dvorane prekrivena je kamenim blokovima, koji su mjestimično povezani sigastom korom. Središnji, zaravnjeni dio ove dvorane prekriven je zemljom, a u procijepima stijena sa zemljom i sigastom prevlakom. U hodniku i ovoj dvorani pronađeno je više ulomaka keramike koje je ovdje najvjerojat-nije nanijela voda iz glavnog špiljskog kanala. Međutim, arhe-ološka istraživanja na ovom dijelu bila su onemogućena zbog velikih kamenih blokova prekrivenih sigom.

Iza dvorane špilja se nastavlja prema istoku u obliku na-gnutog i kosog kanala. Dužina mu je 6, širina 4, a visina oko 0.4 metra. Njime se silazi u jednu veću dvoranu nepravilnog oblika čije je tlo prekriveno sigastom korom. U sjeveroistočnom dijelu dvorane nalaze se dva mala kanala. Prema istoku špilja se od dvorane nastavlja kanalom u čijem su sigastom tlu oblikovani bazeni u kojima ima vode. Na njegovom kraju, s jugoistočne strane, nalazi se jedna manja dvorana koja se postepeno spušta. Dužina joj je 3, širina 2 a visina 2.5 metara. Tlo joj je prekrive-no zemljom. Kanal se dalje suzuje, postepeno uzdiže i skreće prema jugu. U tom završnom dijelu špilje nisu pronađeni nika-kvi arheološki nalazi.

Sveukupno špilja ima oko 250 m kanala od kojih 150 m otpada na glavni kanal.

Arheološki nalazi uglavnom su ograničeni na glavni ka-nal, u kojem je istražena površina od 75 m2. Otvoreno je 7 sondi koje su pokrivale čitavu širinu špiljskog kanala (slika 4).

Kulturni sloj počinje od današnje površine. Debljina mu varira i povećava se od središta kanala prema krajevima, što je

posljedica djelovanja vode. U sredini kanala kulturni sloj ima najveću debljinu 0.3-0.4 metara. Prema sjeverozapadu i istoku sloj je deblji i dostiže na istoku 0.8, a na sjeverozapadu 0.7 metara. Kulturni sloj je ispremiješan zbog dijelovanja vode, pa nije zamijećena nikakva posebna stratigrafi ja.

Unutar svih 7 sondi pronađeno je mnoštvo arheoloških nalaza. Otkriveno je 1 vatrište i 4 ognjišta. Među pokretnim ostacima materijalne kulture prevladavaju keramičke posude. Pronađeno je i mnoštvo životinjskih kostiju koje su vjerojatno bile hrana tamošnjim ljudima, ali nažalost nisu prikupljene, pa nije bilo moguće provesti potrebne analize. Tako o gospodar-stvu ljudi koji su boravili u špilji možemo nešto reći samo pre-ko posrednih podataka (usporedba s okolnim istovrsnim i isto-vremenim nalazištima, analiza keramike i namjena pojedinih keramičkih posuda). Metalnih predmeta i izrađevina od drugih materijala nađeno je vrlo malo.

Glavninu nalaza čini gruba keramika crvene, smeđe i ta-mno i svijetlo sive boje. Pronađena je i manja količina fi ne crne keramike. Po fakturi razlikuje se keramika s primjesom sitnijih i krupnijih zrnaca pijeska te ona s primjesom usitnjenog va-pnenca i usitnjenim kalcitom. Pojedine posude su prije pečenja premazane tankim slojem razmućene gline koja je naknadno glačana. Oblici posuda su raznovrsni. Zastupljene su šalice (T II/1-4, III/1-4, IV/1-3), zdjele, tanjuri (T VII/1-4), veliki lonci, bikonične, konične i loptaste posude, posude s ili bez naglaše-nog vrata, posude s visokim cilindričnim vratom (T VI/1-4) i, vrlo česte, posude s široko razvraćenim obodom. Posude imaju ravno ili izuzetno prstenasto dno (T VIII/1-3). Od ručki su pri-sutne horizontalne i vertikalne prstenaste, sedlaste i trakaste, jezičaste, potkovičaste, vertikalne tunelaste, pa horizontalne dvostruke kvadratne (T IX/1-7, X/1-3). Ukrašene posude čine mali dio ukupne keramike. Najzastupljeniji ukrasi su plastične trake s ili bez otiska prstiju (T XII/1-3), otisci prstiju ili nokta na rubu posude, polumjesečasti plastični naljepci, plastična re-bra (T IV/1, 3), bradavičasti ukrasi, plitke kanelure na trbuhu najčešće šalica (T III/1, IV/2), fasetirani obodi najčešće tanjura (T XIII/1-4). Posude vrlo često imaju naglašen prijelaz s vrata na trbuh (T II/4, III/1, 2, 4, IV/3). Javljaju se još i dugmetasti ukrasi na trbuhu posuda (T II/3, XII/1), urezani snopovi linija i to horizontani, geometrijski ili u obliku girlandi (T XI), braz-danje (vertikalne linije na trbuhu posuda) i plastične trake u obliku osmice (T V/2). Na malobrojnim primjercima većih, grubljih posuda javlja se i vrlo nemarno izveden grubi mrežasti ornament.

Posude ponekad imaju s unutrašnje strane, ispod oboda veća šiljata izbočenja (T X/3).

43

Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67

Dosta brojni su i ulomci posuda debelih stijenki, s do-sta primjesa kalcita, na čijim je unutrašnjim površinama prije pečenja urezana nepravilna mreža linija (Slika 6, T XIV/1-3). One pri samom dnu posude, također s unutrašnje strane, imaju po dva ili četiri šiljata bradavičasta izbočenja. Većini tih posuda ta je unutrašnja strana dosta oštećena od upotrebe.

Pronađena je i posuda s rupom na sredini trbuha.

Fragmenti grube i debele keramike s masivnom, koncen-tričnom plastičnom trakom vjerojatno pripadaju „peki“, to jest to su poklopci korišteni prilikom pečenja na otvorenom ognji-štu. Na vrhu je obično stajala i masivna ručka, ali ona u ovom slučaju nije sačuvana. Možda neki od pojedinačnih fragmenata masivnih ručki pripada jednom ovakvom poklopcu. Masivne plastične trake imale su ne toliko dekorativnu koliko praktičnu namjenu: da zadržavaju gar koji se prilikom pečenja nasipavao na peku2 (Čović 1962, 51, 52; 1976, 143, 144).

Od ostalih keramičkih predmeta pronađen je jedan bi-konični pršljen.

Od metalnih nalaza nađena su tri brončana kalotasta du-gmeta s ušicom na poleđini (T I/2-4). Pronađeno je i jedno veće bikonično zrno jantara s četvrtastom rupom (T I/1). Od koštanih predmeta nađeno je jedno prelomljeno šilo (T I/5).

Datacija nalazišta predstavlja svojevrstan problem. Bu-dući da nije sačuvana stratigrafi ja i da nisu provedene nikakve analize, kronološku pripadnost lokaliteta moguće je odredi-ti samo usporedbom nalaza s drugim, obližnjim lokalitetima. Keramički materijal Jankuše pokazuje najizrazitije sličnosti s onim iz Bezdanjače, Jozgine špilje i Cerovačke donje špilje. Sličnosti se zamijećuju u obliku koničnih i bikoničnih šalica3, tanjura4, posuda s visokim cilindričnim vratom5, ručki (trakaste, sa zadebljanim, profi liranim rubovima, polumjesečaste, jeziča-ste, s dva otvora)6, ukrasima (otisak prsta na obodu7, ručki8 i na plastičnim trakama9, kaneliranje10, fasetiranje11, urezivanje12, bradavice), brojnih posuda kojima je vrat od trbuha odvojen dubokom linijom13, obradi gline (primjesa čestica kalcita, pre-mazivanje posuda tankim slojem razmućene gline prije pečenja i naknadno glačanje te prevlake14). Gotovo istovjetni fragmenti keramike ukrašene otiscima prstiju na plastičnim trakama, ruč-ki i obodu pronađeni su na Markaševcu kod Široke Kule (Dre-chsler-Bižić 1983, str. 255, T XXXVI/7-9). R. Drechsler-Bižić ih datira u srednje brončano doba. Neke sličnosti u oblicima15 i ukrašavanju16 posuda postoje i s materijalom 8. faze Vaganačke pećine smještene na primorskoj padini Velebita iznad Starigra-da-Paklenice, koja se datira u kraj kasnog brončanog i početak starijeg željeznog doba (Forenbaher, Vranjican 1985, 13, 14, T

10). Određene sličnosti postoje i s materijalom obližnjih bosan-skih lokaliteta, onim srednjeg brončanog doba iz Varvare-B17 i Velikog Gradca u Privali-B18 i onim kasnog brončanog doba iz Visa-C19, Alihođa-C20, Zecova-III, II21, Poda-B22, Debelog brda-C23, Kusača-C24, Kekića glavice25, Čungara26, Velikog Gradca u Privali-C27, gradine Korita28, gradine Letke29, Cazina30.

Fasetirani razgrnuti obodi ukazuju na utjecaj kulture Velatice-Baierdorf-Val (Ha A) s područja Austrije, Češke i Ma-đarske (Köszegi 1959, 289, 295; Petres 1960, 17-42; Pittioni, 1954, 421, 425, 426; Řihovský 1958, 67-117). Ovaj se ukras na našem području zadržava i u Ha B stupnju (Drechsler-Bižić 1970, 103; Marić 1960-1961, 165). Primjeri takvih oboda vrlo sličnih onima iz Jankuše, pronađeni su u sloju 8. faze Vaganač-ke pećine (Forenbaher, Vranjican 1985, T 9/5-8, 11/3, 4), naj-starijem sloju naselja na Kekića glavici, koje B. Čović (1962, 49, 56, 57, sl. 1, 2) datira u kraj kasnog brončanog doba (Ha B, kraj IX stoljeća pr. Kr.), u sloju III faze na gradini Zecovi (Benac 1959, 43, T XVII/1, XVIII/3), fazi C Velikog Gradca u Privali (Govedarica 1982, T VII/2), u slojevima datiranima u Ha B na Reljinoj gradini u Glamočkom polju i gradini Grkovci u Livanjskom polju (Govedarica 1982, T XVI/5, 12), u sloju kasnog brončanog doba (Ha B 2/3) srednjovjekovnog grada Cazina (Raunig 2001, 130-133, T VIII/4, 14, 17) i u mlađem sloju špilje Hrustovače (Korošec 1946, T II, sl. 4 g, h).

Keramika ukrašena nizovima udubljenja javlja se još u neolitiku i eneolitiku jugozapadnog Balkana, ali je u tim raz-dobljima sporadična pojava. Masovnija upotreba ovog ukrasa započinje u ranom brončanom dobu31 i od tada, pa sve do kraja prapovijesnog razdoblja, nizovi utisnuća bit će vodeći ukrasni motiv na gruboj keramici32 (Govedarica 1982, 166, 167).

Okomita plastična rebra na trbuhu posude javljaju se na lokalitetima japodskog prostora i na onima susjednih kultura od srednjeg brončanog doba33, a traju i u starijem željeznom dobu34.

Polumjesečaste ili potkovičaste ručke na ovom se teri-toriju u većem broju javljaju od kasnog brončanog doba (Ha B stupanj), ali prisutne su već i u srednjem brončanom dobu (I ho-rizont u Bezdanjači, I horizont u Cerovačkoj donjoj špilji; Dre-chsler-Bižić 1984, 626, T I/4, 5, II/5, 7). Te se ručke javljaju još i na keramici starijeg željeznog doba (Batović 1987, sl. 19/10, T XXXV/3; Drechsler-Bižić 1972-1973, 17; Vinski-Gasparini 1987, T XXIII/5). Tanjuri s različito oblikovanim ručkama ili bez njih također su uobičajeni dio inventara japodskih kasnih brončanodobnih i starijih željeznodobnih lokaliteta, kao i onih susjednih područja35.

44


Jantarna zrna nalaze se već u starijim slojevima japodske kulture (u kasnom brončanom dobu) i to isključivo okruglog i ovalnog oblika. Okrugla, plosnata se nižu u ogrlice, a ovalna se stavljaju na luk fi bula. U kasnijim fazama razvijenog željeznog doba ove oblike zamjenjuju zrna u obliku kuglice i tzv. kesiča-sta zrna (Drechsler-Bižić 1972-1973, 17).

Brončana kalotasta dugmad s ušicom na poleđini ne mogu se preciznije datirati, jer su bila vrlo dugo u upotrebi. Ona su imala praktičnu funkciju, a služila su i kao ukras našiven na dijelove odjeće (Balen-Letunić 1987, 10).

Po spomenutim analogijama materijal špilje Jankuše mogao bi se kronološki smjestiti u srednje (Br B2, C) i kasno (Br D-Ha B) brončano doba. U obzir treba uzeti i mogućnost trajanja lokaliteta i u starijem željeznom dobu, budući da se neki oblici keramike i ukrasa na ovim prostorima dosta dugo održavaju. Nažalost, keramički inventar starijeg željeznog doba japodskog prostora još uvijek nije u potpunosti razrađen, pa se i u ovom slučaju moramo dobrim dijelom oslanjati na analogije s lokaliteta susjednih područja.

O načinu života ljudi u špilji se bez dodatnih stratigraf-skih podataka i provedenih analiza može malo toga sa sigurno-šću reći. Keramički materijal pripada uglavnom posuđu za sva-kodnevnu upotrebu. Prevladavaju velike posude koje su vjero-jatno služile za čuvanje hrane i to je jedini, indirektni pokazatelj postojanja poljoprivrede. Budući da nisu sačuvane životinjske kosti, možemo samo pretpostavljati, po analogiji s obližnjim istovremenim nalazištima (Bezdanjača, Cerovačka donja špilja, Jozgina pećina) 36, da su se i stanovnici Jankuše bavili stočar-stvom u kojem prevladava uzgoj goveda, ovaca i koza37. Tome možda u prilog govori i nalaz posude s istakom na unutrašnjoj strani (T X/3). Posude većih dimenzija s istakama na unutraš-njoj strani pronađene su na lokalitetu Velika gradina u Varvari u slojevima razvijenog srednjeg brončanog doba (Varvara B-1) i u istovremenom sojeničkom naselju na otočiću Dugišu kod Sinja (Čović 1978, 64, 76, T XXXVII/3, 4; Marović 2002, 242, T XVIII). Takvi su ostaci pronađeni i na liburnskom naselju u Ninu i na zadarskim otocima Viru (lokalitet Križice), Dugom otoku (Božava, gradina Kruna), Sestrunju (gradina Gračanica i Gračina) i Ugljanu (gradina Kuran) (Batović 1970, 38; 1973, 108, T LXX/2, LXXIV/3, LXXXVI/4, XCI/2, XCV/7). Posude s većim šiljatim istakama u unutrašnjosti posude, ispod obo-da, kao i one s manjim šiljatim bradavicama na dnu recipijenta pronađene su u ranobrončanodobnom sloju Poda kod Bugojna (Čović 1983b, 175, 176). Te su posude najvjerojatnije služile za kuhanje mlijeka (Drechsler-Bižić 1983, 269; Marović 2002, 242 - 246, 259). Po analogijama iz apeninske brončanodobne

kulture (Puglisi 1959, 31 – 38, sl. 4 – 12, T 3/2, 4, 5 i T 4/3) može se pretpostaviti da su istake služile za pridržavanje ra-zličitih perforiranih poklopaca čija je svrha bila da se mlijeko prilikom kuhanja ne izlije preko ruba (slika 5). Takvi poklop-ci do sada nisu pronađeni na našem području. Možda takvom obliku pripada jedan keramički ulomak s većim otvorom oko kojega su rupe pronađen na gradini Čungar u zapadnoj Bosni38 (Radimský 1896, sl. 111).

Pronalazak koštanog šila ukazuje na postojanje domaće radinosti (obrada kože).

Za postojanje drugih radinosti za sada nema sigurnih po-kazatelja. Jedino bi veliki i masivni, plitki recipijenti s žljebovi-ma na unutrašnjoj strani ukazivali na izradu metalnih predmeta (Slika 6, T XIV/1-3). Oni se pronalaze već na nalazištima ranog brončanog doba zapadne Hercegovine (Čović 1983c, 149). Po-sude debelog dna s roščićima na unutrašnjoj strani, obično jako nagorene, nalažene su na lokalitetu Velika gradina u Varvari39 (sloj B -2 i C). Taj tip posude su već V. Ćurčić i Ć. Truhelka protumačili kao dio pribora za taljenje manjih količina bron-ce (Čović 1978, 71, 76, T XLII/6; 1983a, 399; Ćurčić 1900, 115). Svrha užljebljenih linija bila je da spriječi pucanje posu-de kada ona dođe u doticaj s visokim temperaturama taljenog metala40. Ličko područje inače nije bogato rudačama i do sada u slojevima brončanog doba nisu zamjećeni tragovi postojanja samostalnih, domaćih radionica za preradu metala (Drechsler-Bižić 1983, 269). Sirovina se za metalnu proizvodnju, ako je ona ipak postojala, morala dobavljati iz okolnih ležišta, a naj-bliža su ona u Bosni. Možda je trgovina rudačama bila jedan od razloga podudaranja ličkog i bosanskog keramičkog materijala u brončanom dobu.

Na širem području Gospića postoje brojna svjedočan-stva o životu ljudi tijekom cijele povijesti, ali i prapovijesti. Prirodne granice ovog prostora omeđene su uglavnom slivom rijeke Like s dodatkom Perušićkog i Kosinjskog polja. Uz na-ziv Ličko polje, upotrebljava se i naziv Središnja lička zavala. Prvi tragovi naseljavanja ovog prostora potječu iz paleolitika41. Slijede nalazi, doduše još uvijek rijetki, iz neolitika42 i eneoliti-ka43. Brojniji tragovi materijalne kulture pripadaju brončanom dobu. Uz nekropolu pod tumulima u Ličkom Osiku (lokalitet Novoselije) i slučajnog nalaza mača tipa Sauerbrunn iz razore-nog grobnog humka u Smiljanskoj ulici u Gospiću, već od sred-njeg brončanog doba nailazimo na širem području na dokaze o postojanju brojnih špiljskih lokaliteta (naselja i nekropola)44. Njihov je broj još veći od kasnog brončanog doba45 kada se jav-ljaju i brojna gradinska naselja i nekropole na otvorenom, a u nekima od njih život se nastavlja i u starijem željeznom dobu46.

45

Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67

Krajem brončanog doba, zbog burnih promjena i migracija na širem području, u Lici dolazi do miješanja sjevernih, panonskih i autohtonih tradicija, te se formira posebna kulturna skupina – Japodi (Benac 1977, str. 12; Kolak 2001, str. 28, 29; Olujić 2007, str. 44-47, 49). Neću dublje ulaziti u problematiku da li se materijalna kultura brončanog doba (pogotovo kasnog) s ovih prostora može pripisati jednom narodu Japoda47, ali slijedeći mišljenje B. Olujića (2007, 23), smatram da se nalazi iz Jankuše mogu pripisati jednoj zasebnoj etničkoj cjelini - Japodima, koja se u ovom razdoblju počinje kristalizirati.

Po navedenim podacima može se zaključiti da su u špi-lji Jankuši ljudi boravili tijekom srednjeg i kasnog brončanog doba, a možda i u starijem željeznom dobu. Namjerno kažem samo boravili jer se bez preciznijih podataka malo toga može točnije reći o namjeni špilje. Ne znamo da li je bila stalno ili pri-vremeno stanište, ili su se možda ljudi u nju sklanjali u trenut-cima opasnosti. Općenito se o namjeni špiljskih lokaliteta vrlo malo zna. Sustavno provedenih istraživanja je malo, a i rezultati onih provedenih nisu uvijek objavljeni. Također za kvalitetnu interpretaciju nalaza potrebne su i analize, ne samo tipologi-je pokretnih nalaze, već i uzoraka koji bi se trebali prikupiti

tijekom istraživanja i sirovina od kojih su nalazi izrađeni. Pri interpretaciji lokaliteta trebalo bi u obzir uzeti i širi kontekst u kojem se on nalazi, obližnje gradine, nekropole, pristup vodi, geografski smještaj, odnose s ostalim špiljskim lokalitetima. Trebalo bi napraviti i analizu same špilje (mikroklima, konfi -guracija, vlažnost, sedimentacija...) iz čega bi se također mogli izvući određeni zaključci o ulozi koju je imala u životu tadašnjih ljudi. Nažalost, takva se istraživanja uglavnom ne provode što je jednim dijelom uzrokovano nedostatkom fi nancijskih sred-stava. Posljednjih se godina za špiljske lokalitete zainteresirao veći broj arheologa, a i speleolozi posvećuju sve veću pažnju tragovima ljudskog prisustva unutar špilja. Njihovim radom i međusobnom suradnjom otkriven je, ne samo na području Like, veliki broj novih špiljskih nalazišta koja bi u dogledno vrijeme trebalo barem sustavno popisati.

Za špilju Jankušu, nažalost, takvih podataka nema, pa se o njenoj namjeni nešto određenije za sada ne može reći. Na temelju dostupnih podataka (velika količina pronađenog ma-terijala, postojanje vatrišta i ognjišta) sigurno je jedino da su u njoj ljudi određeno vrijeme boravili

46


1 U pregledu su sudjelovali dr. sc. Boris Olujić, izv. prof., dipl. arheol. Jasmina Osterman sa Odsjeka za povijest na Filozofskom fakulte-tu Sveučilišta u Zagrebu, mr. sc. Tatjana Kolak iz Muzeja Like u Gospiću i speleolozi Marina Trpković i Neven Šuica iz speleološkog društva „Ozren Lukić“ s Rudarsko-goeloško- naftnog fakulteta u Za-grebu.

2 Rekonstrukciju jedne takve peke, nađene na Kekića glavici, napravio je B. Čović (1962, 51, sl. 7). Takvi se keramički oblici nalaze na bosanskim nalazištima, na primjer u nekropoli Petkovo brdo u Rado-savskoj kod Banja Luke koja je datirana u 8. stoljeće pr. Kr. (Čović 1966/67, 163, T II/5). U starijem željeznom dobu su pogotovo česti na susjednom liburnijskom području (Batović 1987, 372, sl.19/16, T XXXV/14).

3 Drechsler-Bižić 1970, T VII/2, 3; R. Drechsler-Bižić (1979-1980, 34, 35, T IX/1, 7, X/1, XVIII/4; 1984, 626-629, T I/4, 5, II/4, III/1, 6; 1987, 57, 58, T I/3, 4) dovodi slične šalice s naglašenim prelaskom vrata na trbuh iz Jozgine pećine i špilje Bezdanjače u vezu s nalazima Transdanubije, istočnoalpske regije i Moravske i Slovačke, gdje se one javljaju u kulturi grobnih humaka srednjeg Podunavlja. U Kar-patskoj kotlini one su datirane u Br C2-D stupanj po Hänselu (1968, 21). Slične šalice su pronađene i u nekropolama sjeverne Hrvatske (Virovitica i Sirova Katalena kod Đurđevca) koje pripadaju najsta-rijoj fazi kulture polja sa žarama srednjeg Podunavlja (Br C/D). Ko-nične šalice s trakastom drškom zadebljanih rubova i udubljenom linijom ispod vrata, kakve su pronađene u Bezdanjači i Jozginoj pe-ćini, R. Drechsler-Bižić (1984, 629) datira u Br C-D.

4 Drechsler-Bižić 1970, 95, T V/8, 95 Drechsler-Bižić1979-1980, T XXII/1, XXVIII/1,2, XXXV/5,

XXXIX/4; 1987, 57, T II/16 Drechsler-Bižić 1970, T III/7-13, IV/2-9; 1979-1980 34, T VIII/2,

3, 8,XI/1, 3, XII/3, 11, XIII/1, 7, 10, XVIII/8, XX/2, XXV/2, 3, XXIX/6, XXX/2, 3, 6, XXXI/1, 3, 7, XXXII/4, 5, XXXIII/2, 4, 6, 7, XXXIV/2, 3, XXXIX/1; 1984, 627; 1987, 57, T I – III, V/3-6, VI/8

7 Drechsler-Bižić 1987, T IV/ 1, VI/88 Drechsler-Bižić 1987, 57, T V/49 Drechsler-Bižić 1970, 98, T IV/9, 12-14, VII/6, 10, VIII/5; 1979-

1980, T XXIX/4; 1984, 627, T II/5, 6, 810 Drechsler-Bižić 1970, 98, T V/4, 6, 1111 Drechsler-Bižić 1970, 98, T VI/4, 5; 1987, T V/1, 212 Drechsler-Bižić 1979-1980, T X/9, 10, XII/6, 7, 9, XXXV/2,3,13 Drechsler-Bižić 1987, 7, T I/4, II, 14 Drechsler-Bižić 1970, 95; 1987, 56,15 Trbušasti lonci cilindričnog vrata s izvjenim obodom (Forenbaher,

Vranjican 1985, T 10/2, 11/6, 7), tanjuri s izvijenim, fasetiranim obo-dom (Forenbaher, Vranjican 1985, T 11/ 3, 4)

16 Plastične trake s otiscima prstiju (Forenbaher, Vranjican 1985, T 10/4, 11/6), fasetirani obodi (Forenbaher, Vranjican 1985, T 9/5-8, 11/3, 4), polumjesečasate ručke (Forenbaher, Vranjican 1985, T 10/5), kaneliranje na trbuhu posuda (Forenbaher, Vranjican 1985, T 9/3, 9)

17 Plastične trake s otiskom prsta (Čović 1965, T IV/24; Drechsler-Bi-žić 1983, 265, sl. 18/8), polumjesečaste ručke (Čović 1965, 45, 60, T V/12), šalice s jednom okomitom ručkom (Drechsler-Bižić 1983, 265, sl. 18/5), posude s istakama na unutrašnjoj strani (Čović 1978, 76, T XXXVII/ 3, 4). Faza B se datira u srednje brončano doba (Br B2-C; Čović 1978, 76; Drechsler-Bižić 1983, 266)

18 Aplicirane plastične trake s utiscima prstiju (Govedarica 1982, 121, 122, T VI/7, 11), vodoravne masivne ručke s utiscima prstiju (Gove-darica 1982, T VI/10), plastična okomita rebra (Govedarica 1982, T VI/12),

19 Plastične trake s otiskom prsta (Marić 1960-1961, T V/16), oblici ručki (Marić 1960-1961, T V/1, 6-9, 12, 14, 15), fasetirani obodi (Marić 1960-1961, 159, sl. 7, T IV/10),

20 Koso kanelirani trbusi posuda (Čović 1965, 66, T XVIII/7) 21 Oblici ručki (Čović 1965, T II/2,3), urezivanje (Čović 1965, T II/7),22 Plastične trake s otiskom prsta (Čović 1965, 51, T XI/7, XII/11), po-

lumjesečaste ručke (Čović 1965, 51, T XI/7, 10)23 Polumjesečaste ručke (Čović 1965, 60, T XIX/1), plastične trake s

otiskom prsta (Čović 1965, T XIX/2)24 Polumjesečaste ručke (Čović 1965, 60, T XXI/3, 6), plastične trake s

otiskom prsta (Čović 1965, T XXI/1, 7)25 Fasetirani obodi (Čović 1962, sl. 1, 2), vodoravne ručke (Čović

1962, T I/13, 15), aplicirane plastične trake s utiscima prstiju (Čović 1962, 49, sl. 3), peke (Čović 1962, 51, sl. 7)

26 Fasetirani obodi (Raunig 1983, 75, 76, T III/7, 8, 10, 11), aplicirane plastične trake s utiscima prstiju (Raunig 1983, 76, T IV/2)

27 Aplicirane plastične trake s utiscima prstiju (Govedarica 1982, 121, 122, T VII/8), fasetirani obodi (Govedarica 1982, T VII/2), ureziva-nje (Govedarica 1982, T VII/4, 9)

28 Aplicirane plastične trake s utiscima prstiju (Govedarica 1982, T XII/9, 10, 11), urezivanje (Govedarica 1982, T VIII711, XI/1, 10)

29 Aplicirane plastične trake s utiscima prstiju (Govedarica 1982, T XX/2, 4, XXI/10)

30 Fasetirani obodi (Raunig 2001, 130-133, T VIII/4, 14, 17), peke (Raunig 2001, 131, T VIII/21), aplicirane plastične trake s utiscima prstiju (Raunig 2001, 132, T VIII/11, 13),

31 Gruba keramika s otiscima prstiju prisutna je već u eneolitskim sloje-vima nekih nalazišta na obližnjem području (na primjer Varvara A-1, Ravlića pećina, Zelena pećina, Škarin samograd), ali u većem broju se nalazi tek u ranom brončanom dobu (lokaliteti cetinske kulture, istarski lokaliteti ranog brončanog doba, Trostruka gradina u Sovi-ćima u Hercegovini, Debelo brdo, Pod, Varvara, Alihodže; Čović 1965, 98; 1980, T VI/1-3; 1983, 108, T XIII/2-5, XVI/1, 2, XXI/1-7; Govedarica 1989, 224).

32 B. Čović (1978, 55; 1980, 8; 1983, 108) smatra da su u formiranju kulture ranog brončanog doba na tlu jugozapadnog Balkana važnu ulogu odigrali prodori iz pravca kulture Bubanj-Hum III i Belotić-Bela Crkva i da je jedan od važnijih tragova tog prodora upravo gru-ba keramika ukrašena nizovima udubljenja.

33 U Varvari su prisutni u fazi B koja se pripisuje srednjem brončanom dobu (Čović 1978, 70, T XL/2).

34 Npr. na liburnskom području (IIa faza liburnske kulture po Š. Batovi-ću, 8. stoljeće pr. Kr.; Batović 1987, T XXXV/7), u grupi Martijanec-Kaptol (horizont 2, druga polovica 7. stoljeća pr. Kr.; Vinski-Gaspa-rini 1987, 207, sl. 13/13, 14, XXIII/10)

35 U Varvari se javljaju već u kanoeneolitičkom sloju (Varvara A1; Čo-vić 1978, 19, T V). U starijem željeznom dobu tanjuri slični onima iz Jankuše nalaze se na liburnskim lokalitetima datiranim u 8. stoljeće pr. Kr., IIa faza liburnske kulture (Batović 1987, 361, sl. 19/1).

36 U Bezdanjači je pronađen veliki broj kostiju domaćih (koza, ovca i govedo) i divljih životinja (divlji zec, divlja svinja, jelen, srna, vuk, lisica, smeđi medvjed; Drechsler-Bižić 1979-1980, 43; Malez 1979-1980, 16, 17).

37 Japodski prostor ima vrlo povoljne uvjete za uzgoj stoke i na tom području inače nalazimo brojne tragove transhumantnog stočarenja tijekom prapovijesnog i antičkog razdoblja (Olujić 2007, 154, 155).

38 Priboru za preradu mlijeka pripadaju i razna keramička cjedila koja se inače dosta često nalaze na lokalitetima srednjeg brončanog doba u Lici i Bosni (Drechsler-Bižić 1983, 269).

47

Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67

39 Čitavo dno ove posude bilo je pokriveno nataloženim garom.40 Usmeno priopćenje prof. Aleksandra Durmana.41 Donje Pazarište, lokalitet Popovača42 Gospić, Ćukovac, Vrebac, Medak, Bilaj, špilja Golubinjača43 Jedna zaobljena kamena sjekira s proširenjem u obliku čekiča na

vrhu44 Golubinjača (Drechsler-Bižić 1984, 624 datira keramiku s metliča-

stim ukrasom u rano brončano doba), Jozgina pećina, špilja Bezda-njača, Pećina u Ličkom Lešću, Cerovačka donja špilja, Šarića pećina u Lovincu, Petrićeva pećina u Studencima (Drechsler-Bižić 1984, 625)

45 Špilja u kanjonu Jadove (vidi u ovom broju i Raguž, Cvitanović 2004, 33-37), Cerovačka donja špilja, Pećina u Ličkom Lešću, špilja Bezdanjača, Baračeva spilja u Novoj Kršlji, ostava u Gajinoj pećini kod Drežnika (Drechsler-Bižić 1984, 629)

46 Cerovačka donja špilja, Pećina u Ličkom Lešću, Vranjkova pećina kod Drežnika i Mračna špilja na Plitvičkim jezerima (Drechsler-Bi-žić 1987a, 422, 423)

47 O problematici pripisivanja određenih materijalnih ostataka poje-dinim etničkim zajednicama ili narodima, u prvom redu Japodima i o počecima njihove etnogeneze, vidi nedavnu studiju B. Olujića (2007, 11-24, 43-49)

48


LITERATURA

BALEN-LETUNIĆ, D. 1987., Prethistorijski nalazi s gradine Kirin-grad, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu XX ser. 3., 1-30.

BATOVIĆ, Š. 1970., Istraživanje liburnskog naselja u Ninu 1969. go-dine. Diadora 6, 33-48.

BATOVIĆ, Š. 1973., Prapovijesni ostaci na Zadarskom otočju. Diadora 6, 5-153.

BATOVIĆ, Š. 1987., Liburnska grupa. u A. Benac (ur.), Praistorija ju-goslavenskih zemalja V, 339-390. Sarajevo, Svjetlost.

BENAC, A. 1959., Slavonska i ilirska kultura na prehistorijskoj gradini kod Prijedora. Glasnik Zemaljskog muzeja n. s. XIV, 13-51.

BENAC, A. 1977., Prediliri, Protoiliri, Prailiri-neki novi aspekti. Bal-canica VIII, 1-16.

ČOVIĆ, B. 1962., Gradinsko naselje na Kekića Glavici. Glasnik Ze-maljskog muzeja n. s. XVII, 41-61.

ČOVIĆ, B. 1965., Uvod u stratigrafi ju i hronologiju praistorijskih gra-dina u Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja n. s. XX, 27-94.

ČOVIĆ, B. 1966/67., Praistorijska nekropola „Petkovo brdo“ u Rado-savskoj. Glasnik Zemaljskog muzeja n. s. XXI/XXII, 161-167.

ČOVIĆ, B. 1976., Od Butmira do Ilira. Sarajevo, Veselin Masleša.

ČOVIĆ, B. 1978., Velika gradina u Varvari – I dio (slojevi eneolita, ranog i srednjeg bronzanog doba). Glasnik Zemaljskog muzeja n. s XXXII, 5-81.

ČOVIĆ, B. 1980., La prima e media età del bronzo sulle coste orientali dell’ Adriatico e sul suo retroterra. Godišnjak CBI XVIII (16), 5-20.

ČOVIĆ, B. 1983., Eneolitski supstrat, u A. Benac (ur.), Praistorija jugo-slavenskih zemalja IV, 103-113. Sarajevo, Svjetlost.

ČOVIĆ, B. 1983.a, Kasno brončano doba. Prelazna zona, u A. Be-nac (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja IV, 390-412. Sarajevo, Svjetlost.

ČOVIĆ, B. 1983b., Regionalne grupe ranog bronzanog doba: Prelazna zona, u A. Benac (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja IV, 170-183. Sarajevo, Svjetlost.

ČOVIĆ, B. 1983c., Regionalne grupe ranog bronzanog doba: Zapadna Hercegovina, u A. Benac (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja IV, 138-158. Sarajevo, Svjetlost.

ĆURČIĆ, V. 1900., Gradina na vrelu Rame, prozorskog kotara. Glasnik Zemaljskog muzeja n. s XII, 99-118.

DRECHSLER-BIŽIĆ, R. 1970., Cerovačka donja spilja. Iskopavanje 1967. godine. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu ser.3 IV, 93-110.

DRECHSLER-BIŽIĆ, R. 1972-1973., Nekropola praistorijskih Japoda u Prozoru kod Otočca. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu ser.3. VI/VII, 1-54.

DRECHSLER-BIŽIĆ, R. 1979-1980., Nekropola brončanog doba u pe-ćini Bezdanjači kod Vrhovina. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu ser.3 XII/XIII, 27-78.

DRECHSLER-BIŽIĆ, R. 1983., Srednje brončano doba u Lici i Bosni, u A. Benac (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja IV, 242-270. Sara-jevo, Svjetlost.

DRECHSLER-BIŽIĆ, R. 1984., Brončano doba u pećinama Like. 9. jugoslavenski speleološki kongres, Karlovac, 17.-20.X.1984. Zbornik predavanja, 623-646. Zagreb.

DRECHSLER-BIŽIĆ, R. 1987., Istraživanje Jozgine pećine u Trnovcu Ličkom (problematika veza Like s istočnom i zapadnom obalom Jadra-na). Arheološki radovi i rasprave HAZU (JAZU) 10, 53-71.

DRECHSLER-BIŽIĆ, R. 1987a., Japodska grupa, u A. Benac (ur.) Pra-istorija jugoslavenskih zemalja V, 391-441. Sarajevo, Svjetlost.

FORENBAHER, S. I VRANJICAN, P. 1985., Vaganačka pećina. Opus-cula archaeologica 10, 1-21

GOVEDARICA, B. 1982., Prilozi kulturnoj stratigrafi ji praistorijskih gradinskih naselja u jugozapadnoj Bosni. Godišnjak CBI XX/18, 111-188.

GOVEDARICA, B. 1989., Rano bronzano doba na području istočnog Jadrana. Sarajevo, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

HÄNSEL, B. 1968., Beiträge zur Chronologie der Mittleren Bronzezeit im Karpatenbecken, Bonn.

KOLAK, T. 2001., Arheološka slika Gospića i okolice. Lička revija 1, 28-32.

KOROŠEC, J. 1946., Pećina Hrustovača, novi lokalitet slavonske kul-ture. Glasnik Zemaljskog muzeja n. s. I, 7-38.

KÖSZEGI, F. 1959., Funde in Érd aus der frühen Hallstattzeit. Acta Archaeologica Academiae Scientiarum Hungaricae 9, 289-298.

MALEZ, M. 1979-1980., Pećina Bezdanjača kod Vrhovina i njezina kvartarna fauna. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu ser.3 XII/XIII, 1-26.

MARIĆ, Z. 1960-1961., Vis kod Dervente, naselje kasnog bronzanog doba. Glasnik Zemaljskog muzeja n. s XV/XVI, 151-171.

MAROVIĆ, I. 2002., Sojeničko naselje na Dugišu kod Otoka (Sinj). Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 94, 217-295.

OLUJIĆ, B. 2007., Povijest Japoda. Pristup. Zagreb, Srednja Europa.

PETRES, F. É. 1960., Früheisenzeitliches Gräberfeld in Vál. Alba regia 1, 17-42.

49

Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67

PITTIONI, R. 1954., Urgeschichte des österreichischen Raumes. Wien, Franz Deuticke.

PUGLISI, S. M. 1959., La civilità appenninica, origine delle comunità pastorali in Italia. serija Origines, Firenca

RADIMSKÝ, W. 188(?)6., Die Gradina Čungar bei Cazin, Wissensc-haftliche Mittheilungen aus Bosnien und Herzegovina IV, 73-93.

RAGUŽ, K. I CVITANOVIĆ, H. 2004., Japodska nekropola u špilji u kanjonu Jadove. Subterranea croatica 2/II, 33-37.

RAUNIG, B. 1983., Neki manji i neobjavljeni nalazi bronzanog doba zapadne Bosne. u B. Govedarica (ur.), Arheološka problematika

zapadne Bosne, Zbornik knj. 1, 71-78. Sarajevo, Arheološko društvo Bosne i Hercegovine.

RAUNIG B. 2001., Prahistorijski nalazi na srednjevjekovnom gradu Cazinu. Glasnik Zemaljskog muzeja n. s XLVIII/XLIX, 113-163.

ŘIHOVSKÝ, J. 1958., Žárový hrob z Velatic I a jeho postavení ve vývoji velatické kultury, Památky Archeologické XLIX/1, 67-117.

VINSKI-GASPARINI, K. 1987., Grupa Martijanec-Kaptol, u A. Be-nac (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja V, 182-231. Sarajevo, Svjetlost.

50


The Jankuša Cave is situated on the south side of the query at Velika Jankuša (elevation 580) southwest of the vil-lage of Lički Novi and south of the village of Oštra amid a fertile fi eld close to water springs. In November and Decem-ber 1988, a systematic research of the cave was conducted by the Museum of Lika in Gospić under the leadership of Branka Proroković-Lazarević. The entrance to the cave is located at the very foot of the hill. No evidence of material culture has as yet been found on the Velika Jankuša hill itself.

Archaeological fi nds are mostly restricted to the main duct in which 7 probes have been opened.

The cultural layer, which starts from the present surface, is mixed due to the infl uence of water so that no signifi cant stratigraphy has been observed. An abundance of archaeologi-cal fi nds was discovered in all of the 7 probes. One fi replace and four hearths were unearthed. Predominating among small artifacts are ceramic vessels. Also uncovered were numerous animal bones, probably from animals used as food, which were, unfortunately, not collected. Only few metal items and artifacts from other materials were found: three bonze buttons, one bone awl and a small piece of amber. The bulk of fi nds consist of heavy pottery – red, brown, dark grey, and light grey with only a small amount of fi ne black pottery. The vessels uncovered vary in shape: cups, bowls, plates, large pots, biconical, conical and round bowls, vessels with and without pronounced neck, ves-sels with a high cylindrical neck, and a large number of bowls with a wide edge turned outward. The vessels have either a fl at or a pronounced circular bottom. Vessel handles vary in shape from horizontal and vertical circular, saddle-like and bandl-like, tongue-shaped, horseshoe-shaped, vertical tunnel-like, to horizontal double angular. Of the uncovered pottery items only a small number are decorated vessels. The most prevalent deco-rations are raised bands with or without fi nger imprints, fi nger or nail imprints on the bowl edge, moulded crescent ornaments, raised ribs, nipple ornaments, shallow fl utes on the body, most-ly on cups, faceted rims, notably on plates. Vessels often feature an indented line which accentuates the transition between neck and body. Other common decorations include button-like or-naments on vessel bodies, incised bundles of lines: horizontal, geometric or garlands, grooving (vertical lines on vessel body)

and raised fi gure-eight-shaped bands. The few uncovered ex-amples of larger, courser pottery are decorated with carelessly wrought rough net ornaments. Fragments of course, thick pot-tery with solid, concentric, raised bands probably belong to “baking pottery”.

Dating of the fi nds poses some problems due to a lack of preserved stratigraphy and the fact that no analyses have been conducted. The chronological position of the locality is possi-ble only by comparing the fi nds with those found in other, near-by sites. The pottery from the Jankuša cave shows the greatest similarity to items discovered in the Bezdanjača, Jozgina, and Cerovačka Donja caves. Some similarities in vessel shape and ornamentation are observed to Phase 8 Vaganačka Cave fi nds. Certain similarities can also be found to nearby sites in Bosnia (Varvara-B, Vis-C, Alihođe-C, Zecovi-III, II, Pod-B, Debelo Brdo-C, Kusače-C, Kekića Glavica, Čungar, Veliki Gradac in Privala-Phase B and C, hill-fort Korita, hill-forts Letke, Cazin) and Herzegovina (Ravlića Cave).

Without additional stratigraphic details and analyses little can be said with certainty about the life of cavemen. The artifacts uncovered are mostly pottery for everyday use with predominant large vessels, probably used for storing food, this being the only direct indicator of the existence of agriculture. Since no animal bones were preserved, we can only guess, by analogy to nearby contemporaneous sites (Bezdanjača, Cerovačka Donja, Jozgina caves), that the inhabitants of the Jankuša Cave were also engaged in cattle-raising, predominant-ly cows, sheep and goats. Possible evidence to support this is vessel with a protrusion on the inside. The discovery of a bone awl points to the existence of handicraft (leather processing). As for the existence of other crafts, no conclusive evidence ex-ists as yet. Only the large, shallow recipients with grooves on the inside could serve as evidence of metalworking.

According to these analogies, the Jankuša Cave fi nds could be chronologically traced aback to the Middle (Br B2, C) and Late (Br D-Ha B) Bronze Age. One should also take into account the possibility of continued existence of the locality through to the Early Iron Age, since some forms of pottery and ornaments survived quite a long time in these parts.

JASMINA OSTERMAN

JANKUŠA CAVE: CONTRIBUTION TO THE KNOWLEDGE OF BRONZE AGE CAVE LOCALITIES IN LIKA

(Summary)

51

Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67Špilja Jankuša – prilog poznavanju brončanodobnih špiljskih ličkih lokaliteta

Sl 2. brdo Velika JankušaIllus. 2 The Velika Jankuša Hill

Sl 1. Položaj brda Velika JankušaIllus. 1 Location of the Velika Jankuša Hill

52


Sl 3. Tlocrt špilje JankušeIllus. 3 Layout of the Jankuša Cave

Sl 4. Tlocrt istraženih sondi (S 1-7)Illus. 4 Layout of investigated probes (S 1-7)

53

Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67

Sl 5. Velika posuda s unutrašnjim istakama i poklopcem, Caverna Pertosa (Puglisi 1959, T 3)Illus. 5 Large lidded vessel with inner protrusions, Caverna Pertosa (Puglisi 1959, T 3)

Sl 6. Posude sa žljebovima i šiljatim ispupčenjima na unutrašnjoj strani (foto J. Osterman)Illus. 6 Vessels with grooves and spiky protrusions on the inside (Photo J. Osterman)

54


55

Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67

56


57

Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67

58


59

Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67

60


61

Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67

62


63

Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67

64


65

Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67

66


67

Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67

68

69

KREŠIMIR RAGUŽ, JASMINA OSTERMAN

ISTRAŽIVANJA ŠPILJA U KANJONU JADOVE1

EXPLORATION OF CAVES IN THE JADOVA CANYON

Primljeno: svibanj 2008.UDK 903.2 (497.5 – Špilja Jadova) „6377“

Prilikom rekognosciranja terena provođenog u okviru gradnje Autoceste Zagreb-Split, pronađen je u kanjonu Jadove, kod Gornje Ploče, arheospeleološki lokalitet („špilja 2“), koji je svojim smještajem i površinskim nalazima keramike ukazao na potrebu za detaljnijim istra-živanjima. Zaštitna arheološka istraživanja ovog i naknadno pronađenog arheospeleološkog lokaliteta na suprotnoj obali Jadove („špilja 1“), izvršena su u studenom i prosincu 2002. go-dine. Istraživanja su vodili diplomirani arheolozi Krešimir Raguž i Jasmina Osterman. Priku-pljeni su i evidentirani i površinski nalazi s ulaza u oba objekta. Pronađeni materijal u „špilji 2“ sastojao se od dosta ulomaka keramike, ljudskih i životinjskih kostiju, ostataka paljevine, ulomaka brončanog nakita i komadića kože. Ispred „špilje 1“ se, uz dosta fragmenata kerami-ke i životinjskih kostiju, naišlo i na ostatke jednog vatrišta. Naknadnom analizom prikupljenog materijala utvrđena je pripadnost nalazišta kasnom brončanom dobu, što je potvrdila i analiza uzorka metodom C14.

Ključne riječi: prapovijest, kasno brončano doba, špilja, groblje, Japodi

Krešimir RagužMinistarstvo kultureKonzervatorski odjelKarlovac

Jasmina OstermanOdsjek za povijestFilozofski fakultetSveučilišta u Zagrebu

Arheospeleološki lokalitet u kanjonu Jadove („špilja 2“) otkrili su arheolozi Domagoj Perkić i Krešimir Raguž 2002. godine, kada je uočen njegov povoljan položaj i ulomci kera-mike na površini. Pregledom su ustanovljeni površinski nalazi ulomaka keramike na predšpiljskom prostoru, u ulaznom dijelu i u dvorani u unutrašnjosti špilje. Od polovice pa sve do kraja kanala, kao i u dvorani, tlo je (osim naravno zasiganih stijena) prekriveno crnom izgorenom zemljom. Ovaj crni sloj je već na samoj površini vrlo bogat nalazima ulomaka keramike i kosti-ju, čija je koncentracija najveća u dvorani na kraju špilje. Duž cijele špilje vidljivi su tragovi djelovanja vode.

Naknadno je, na suprotnoj obali Jadove, 50-ak m uzvod-no arheolog Luka Bekić pronašao i drugi arheospeleološki objekt („špilja 1“) na čijoj površini su također zamijećeni povr-šinski tragovi keramike.

Speleološki opis špilje

„Špilja 2“ je smještena ispod stijene visoke oko 10 m. Ulaz joj je dimenzija 2 x 1,5 m, otkud se kanal blago uspinje prema sjeverozapadu. Do dužine od otprilike 9 metara od ulaza prosječna širina kanala je 1,2 m, a visina oko 2,2 m. Na 9-om metru strop se spušta na svega 0,6 m, dok je širina kanala na tom mjestu 0,5 m. Nakon kraćeg provlačenja ulazi se u manju dvoranu dimenzija 3 x 1,6 m. Kanal i dalje zadržava isti smjer i pad. Na kraju dvorane nalazi se stepenica visine 1 m koja se slo-bodno prelazi bez ikakve dodatne opreme. Od tog mjesta tlo je zasigano, a kanal koji vodi dalje je širine od 0,8 do 1 m i nakon 5 m spušta se za 1 m na stari nivo. Otud pa do kraja špilje goto-vo da i ne postoji pad. Nakon spuštanja kanal se suzuje na 0,6 m i nakon 4,5 m ulazi u drugu dvoranu. Na ulasku u dvoranu kanal se grana u tri smjera, sjever, jug i sjeverozapad. Sjeverni kanal je dužine i visine od 4 m, a južni je dugačak 3,5 m i visok 4 m. Sjeverozapadni kanal se nastavlja na glavni pravac pružanja špilje i ukupno je dugačak 8,5 m, dok mu je visina 4 m.

70


Tlo u objektu je prekriveno s pijeskom, kršljem i sigovi-nom, a sam objekt je izgrađen u dolomitnim vapnencima donje krede. Ukupna dužina mu je 32,5m, dok je dubina +1 m.

Terenska istraživanja

U studenom i prosincu 2002. godine provedena su za-štitna arheološka istraživanja „špilje 1“ i „špilje 2“. Prvo su pri-kupljeni i evidentirani površinski nalazi s ulaza u oba objekta.

U „špilji 2“ su postavljene dvije sonde: sonda 1 na ulazu i sonda 2 u završnoj dvorani. Sonda 1 je imala 3 pravocrtne stranice: SZ 1,1m, SI 2m, JI 2,3m, dok joj je JZ stranica bila ne-pravilnog oblika određena JZ zidom špilje2. Sonda 2 se pružala u smjeru sjever-jug i bila je dimenzija 1,5x1 m.

Završna dvorana je, zbog prisustva crnog sloja zemlje i velike količine površinskih nalaza, bila arheološki najzanimlji-vija pa se posebno pažljivo radilo u sondi 2. Vođena je precizna dokumentacija o svakom nalazu pri čemu su bilježene relativne koordinate x, y, z (u cm) svakog važnijeg nalaza, dok su ostali nalazi (ulomci keramike i komadi kosti) ucrtavani u tlocrt u mjerilu 1:10. Uočeni slojevi su u obje sonde evidentirani kao stratigrafske jedinice (SJ) i od svakog sloja je izdvojen uzorak za analizu (također s relativnim koordinatama x, y, z u cm).

„Špilja 2“ je dala bogate nalaze ljudskih kostiju i zuba, životinjskih kostiju, ostataka paljevine, ulomaka keramičkih posuda, ulomaka brončanog nakita i komadića kože.

U „špilji 1“ su otvorene 3 sonde, pred ulazom (sonda 1), u ulaznom dijelu (sonda 2) i u unutrašnjosti objekta (sonda 3). U njima je također prikupljeno dosta ulomaka keramike i kostiju.

Provedena je i makromorfološka analiza koštanog i den-talnog materijala iz „špilje 2“3. Analizirani fragmenti su srednje do loše očuvani. Uglavnom se radi o dijelovima dugih kostiju bez zglobnih površina. Izdvojeni su koštani ostaci sedam oso-ba različite starosne dobi (od 5-45 godina) kao i koštani ostaci nekoliko vrsta životinja: govedo (Bos sp.) svinja (Sus sp.), zec (Lepus europaeus, L.), i srna (Capreolas capreolus L.).

Za osobu A je utvrđena starost 7-9 godina. Osoba B je najvjerojatnije bio muškarac od 35-45 godina i imao je izuzetno abradirane zubne površine. Osoba C je imala 9-11 godina, a osoba D 5 godina i 6 mjeseci u trenutku smrti. Osoba E i F su najvjerojatnije žene, prva 21-24, a druga 25-35 godina starosti. Kod obje se očne orbite na gornjem dijelu zamjećuje blaži oblik zaliječene cribra orbitalia, što je jedan od najranijih znakova anemije koja se javlja u djetinstvu. Od osobe G (9-13 godina) očuvan je samo fragment donje vilice s nekoliko zuba.

Sonde 1, 2 i 3 „špilje 1“ i sonda 1 „špilje 2“ su dovršene, a sonda 2 „špilje 2“ još ima sloja SJ 10 koji treba skinuti (prema dosadašnjim rezultatima ispod SJ 10, koji je arheološki sterilan, bi trebao biti kamen živac) 4.

Zaključak

Istraživanje „špilje 2“ je dalo izvanredne arheološke rezultate. Pronađeni su ostaci barem sedam osoba različitog spola i starosne dobi koji su vjerojatno izloženi na kraju špi-lje i zapaljeni zajedno s keramičkim posudama i životinjskim kostima. Na ljudskim kostima nema tragova gorenja, ali kosti su istrošene dugotrajnim djelovanjem vode. Kosti su pobijelile čemu bi jedan od mogućih uzroka mogao biti i visoka tempera-tura pri gorenju. Za životinjske kosti nije bilo moguće ustvrditi pripadaju li ostacima popudbine pokojnika ili su naknadno div-lje životinje u špilju donosile svoj plijen, ali prisustvo kostiju domaćih životinja (goveda i svinje) govori u prilog prvoj tezi. Valja naglasiti da se po količini gara može ustvrditi da je za gorenje upotrebljena velika količina drveta5. Analiza keramike i brončane ogrlice ukazuje na dataciju nalaza u kasno brončano doba.

Provela se i analiza „uzorka 7“ metodom C14 pri čemu je ustanovljena starost kulturnog sloja SJ 6 od 2685 (+-45) go-dina, a kalibrirana datacija je dala rezultat između 915 pr. Krista i 797 pr. Krista što se podudara s vremenom kasnog brončanog doba6.

Nakon analize nalaza prikupljenih prilikom probnih za-štitnih istraživanja „špilje 1“ i „špilje 2“ u kanjonu Jadove usta-novljeno je da je „špilja 2“ vjerojatno bila mjesto prapovijesne nekropole. Toj tezi u prilog idu i već spomenute kosti domaćih životinja i količina drveta korištena pri gorenju7.

Nasupot „špilje 2“ s nekropolom, uz „špilju 1“ prona-đeno je vatrište koje, po usporedbi keramičkih nalaza pripada istom vremenu i vjerojatno je bilo privremeno boravište.

Dalje arheološko istraživanje ove špilje bi možda dalo cjelovitiji uvid u ovaj arheološki lokalitet.

Čišćenje i konzervacija ogrlice: Damir Doračić; rekon-strukcija i crteži posuda: Miljenka Galić; tlocrt i presjek špilje: Hrvoje Cvitanović; dokumentacija: Jasmina Osterman; foto: Hr-voje Cvitanović, Domagoj Perkić i Krešimir Raguž

71

Izdanja HAD-a 23/2008., 69-77

6 Dr. J van der Plicht – Centrum voor IsotopenOnderzoek, Faculteit der Wiskunde en Natuurwetenschappen, Rijksuniversiteit Gronin-gen.

7 U obzir treba uzeti i mogućnost da je špilja bila boravište, te da su osobe, čije se ostatke našlo, zapaljeni u njemu. Argument koji bi išao u prilog toj pretpostavci bila bi keramika, koja, prema dosadašnjoj analizi materijala ovog prostora, više sliči „naseobinskoj“ nego „grobnoj“ vrsti keramike.

1 Ovaj članak je objavljen u Altium illyricarum studija 1, Povijest u kršu. Zbornik projekta Naselja i komunikacije u kontekstu veza ja-dranskog priobalja i unutrašnjosti u prapovijesti i antici, SS Press, Zagreb 2008.

2 Nepravilnom JZ stranicom sonde 1 do zida špilje dobiven je s jedne, JZ strane potpun presjek špilje na ulazu.

3 Analizu je napravila dipl.ing.Zdravka Hincak.4 Sloj SJ 10 je sterilna, crvena vrlo masna kompaktna ilovača.5 Sloj gara i zemlje debljine 5 – 10 cm (SJ 6).

72


Protection archaeological exploration of archaeologi-cal and speleology sites (caves and semi-caves on the opposite banks of the Jadova river) in the Jadova canyon at Gornja Ploča have been carried out in November and December 2002. Co-llected and recorded were also surface fi nds from entrances to both caves. The material discovered in the cave consists of a substantial number of pottery fragments, remains of seven hu-mans, animal bones, burnt remnants, bronze jewelry fragments and pieces of leather. Aside from abundant pottery fragments and animal bones, a hearth was uncovered in front of the se-mi-cave whose interior is archaeologically sterile. Subsequent analysis and comparison of the collected material dated both fi nds to the Late Bronze Age, as confi rmed by the analysis of cave samples using the C14 (915 - 797 cal BC) method. The analysis of the necklace and fi bula fragments showed them to

be made of a copper and tin alloy with different proportions of nickel, lead, iron, silver, arsenic, and antimony. Through analysis of bone materials remains of 7 persons were identifi ed ranging in age from: 1. 7-9 years old, 2. 35-45 years old, most probably male, 9-11 years old, 4. 5.5 years old, 5. 21-24 years old, most probable female, 6. 25-35 years old, most probably female, 7. 9-13 years old, as well as ox, pig, rabbit, and doe re-mains. The cave in the Jadova canyons was most likely the site of a prehistoric necropolis. Evidence in support of this are the above mentioned bones of domestic animals and the large amo-unt of wood used for fi re. By comparison of pottery fi nds, the fi replace discovered next to “Cave 1” opposite the cave housing the necropolis was dated to the same period and was probably used as a temporary dwelling.

KREŠIMIR RAGUŽ, JASMINA OSTERMAN

EXPLORATION OF CAVES IN THE JADOVA CANYON

(Summary)

73

Izdanja HAD-a 23/2008., 69-77

Sl.1. Pogled na špilju (H. Cvitanović)Fig 1. View of the cave (H. Cvitanović)

Sl.2. Pogled na polušpilju (H. CvitanovićIllus.2. View of the semi-cave (H. Cvitanović)

74


Sl. 3. Presjek špilje (H. Cvitanović)Illus. 3. Cross-section of the cave (H. Cvitanović)

Sl. 4. Tlocrt špilje (H. Cvitanović)Illus. 4. Cave ground plan (H. Cvitanović)

75

Izdanja HAD-a 23/2008., 69-77

Sl. 5. Ulomak brončane ogrlice (D. Doračić)Illus. 5. Bronze necklace fragment (D. Doračić)

Sl. 6. Ulomci fi bule, kosti i kože (D. Doračić)Illus. 6. Fibula, bone and leather fragments (D. Doračić)

76


Tabla 1 (M. Galić)Tablet 1 (M. Galić)

77

Izdanja HAD-a 23/2008., 69-77

Tabla 2 (M. Galić)Tablet 2 (M. Galić)

78

79

Proučavanje materijalne i duhovne kulture Japoda zau-zima središnje mjesto u našoj prapovijesnoj arheologiji. To ne treba čuditi jer se radi o zanimljivoj plemenskoj zajednici ili bolje rečeno narodu zanimljive i burne prošlosti, a pored toga u posljednjih stotinjak godina su na terenu prikupljeni i vrlo atraktivni pokretni nalazi. No, kako su u posljednje vrijeme iz-dane dvije knjige sa sintetskim pregledom japodske povijesti i materijalne kulture, te s obilnom bibliografi jom, nije nužno da ovdje trošimo previše vremena na isticanje tih vrijednosti. Riječ je o dva rada pomalo rezličitog pristupa, ali koji se izvanredno mađusobno nadopunjuju.1

Predmet zanimanja za sjevernu granicu Japoda u po-sljednje vrijeme je prilično velik i to ne toliko zbog Japoda samih već i zbog defi niranja rasprostranjenosti kulture prapovi-jesnih Kolapljana te izdvajanja sličnih, ali i različitih elemenata materijalne i duhovne kulture ova dva naroda.2 Problematika se pokazala daleko složenijom nego što se u prvi mah činilo. Velik dio istraživača, pa tako i autor ovih redaka, bili su ranije skloniji tezi da su Kolapljani marginalno japodsko pleme “marginal ia-podian tribe”. Naime, Strabon govori da Kupa teče kroz zemlju Japoda (Strab VII, 5, 2) što je iz njegove perspektive vjerojatno točno jer je moguće da je prostor Pokuplja kao važno strateško područje Japoda bio na neki način pod njihovim jakim utjecajem

ili možda čak, u nekim razdobljima, i direktnom, uvjetno reče-no, upravom. Međutim, to nikako ne znači da je riječ o jednom narodu, plemenskoj zajednici ili jedinstvenoj kulturnoj skupini. Prevladava mišljenje (Plinije Stariji i Ptolomej) da su Kolaplja-ni bili narod južno panonskog podrijetla pod jakim utjecajem Segešćana i Japoda. Gospodarstvo im je počivalo na riječnom prometu, trgovini i metalurgiji. Uostalom i spomen Kolapljana na kasnosrednjovjekovnim i rano novovjekovnim geografskim kartama (slika 1.) potvrđuje postojanje kontinuiteta pamćenja o davno iščezlom narodu.

Ovakva razmišljanja nailaze na sve brojnije potvrde na terenu. U tom kontekstu posebno je zanimljivo područje istoč-nih Kolapljana (Poglinje i okolica Topuskog) gdje su brojna na-lazišta željezne rude3 pa se može pretpostaviti da su ti prostori bili od izrazite strateške važnosti i Japodima i Segešćanima te da su stoga Kolapljani bili pošteđeni od direktnih osvajanja i pljačkaških pohoda, odnosno nastojale su se izbjeći direktne konfrontacije jakih zajednica. Nešto slično se događalo i na zapadnom području Kolapljana u Beloj krajini u Sloveniji i srednjem Pokuplju u Hrvatskoj kao graničnom području izme-đu jake dolenjske grupe i Japoda. Ovako postavljen problem zahtijeva šire elaboriranje za što ovdje nemamo dovoljno pro-stora i vremena, ali valja podsjetiti na jednu manje poznatu tezu

LAZO ČUČKOVIĆ

SJEVERNA GRANICA JAPODA

NORTHERN IAPODES BOUNDARY

Primljeno: rujan 2008.UDK 94 (398)

Razmatranje područja rasprostiranja prapovijesnih plemana te drugih skupina ili za-jednica samo na osnovu pisanih izvora nije dostatno. Analiza arheoloških nalaza može znatno dopuniti naše spoznaje o raširenosti pojedinih zajednica u određenom vremenskom razdoblju. Sjeverna granica Japoda vrlo je zanimljiva u tom kontekstu. Potrebno je argumentirati dali se ona poklapa s granicom između rimskih provincija Dalmaciom i Panoniom i gdje se ta granica može očekivati na samom terenu.

Posebna priča je, pak, uočavanje razlika, ali i sličnosti, u materijalnoj i duhovnoj kul-turi između Japoda i Kolapljana. Gradski muzej u Karlovcu čuva u svojim zbirkama dosta neobjavljene građe koja bi mogla pomoći u rasvjetljavanju odnosa između prastanovnika Like i Pokuplja u prapovijesnom razdoblju.

Ključne riječi: Japodi, sjeverna granica, Kolapljani

Gradski muzej KarlovacStrossmayerov trg 747000 Karlovac

80

Sjeverna granica Japoda

Alojza Benca o tampon zoni upravo na području Poglinja. Iako je pošao od krive teze da na tom prostoru nema ili su vrlo rijetki proto povijesni nalazi, zanimljivo je razmišljanje o postojanju međuprostora između Japoda i panonskih naroda. Relativno novija iskopavanja Turske kose, Topuskog,4 Krčevina kod Veli-ke Kladuše5 i niz lokaliteta otkrivenih rekognosciranjima potvr-đuju razvoj osebujne kulturne pojave na navedenom prostoru i prilično gustu naseljenost, možda čak veću nego na samom ma-tičnom području Japoda. Nedavno je otkriveno nekoliko malih gradina s tumuloidnim bedemom6 na ulazu, tipičnim za krajeve oko Kupe, a u neposrednoj blizini velikog nalazišta kvarcnog pijeska koji, pak, ima veze s nalazištima željezne rude. Zani-mljivo je da su dvije od njih udaljene svega tristo metara jedna od druge, a ni druge nisu previše daleko.

Upravo pretpostavljena gustoća naseljenosti, jaka eko-nomska osnova i kulturne posebnosti, odnosno, intenzitet i punoća života oko rijeke Kupe i njenih pritoka upućuju na nužnost posvećivanju veće pažnje u arheološkim i drugim istra-živanjima porječja Kupe, ali i Like. Bez novih istraživanja s primjenom istovjetne metodologije nećemo biti u mogućnosti doći do pravih zaključaka. Trenutno se stječe dojam o izrazitoj dominaciji Japoda u središnjoj Hrvatskoj što je samo djelomič-no točno. Japodi su se razvili u dobro organiziranu zajednicu zahvaljujući relativnoj blizini razvijenijem mediteranskom svi-jetu, a s druge strane relativnoj izoliranosti koja je omogućavala veoma dug kuntinuitet razvoja vlastite kulture. Samim tim se stvorila mogućnost formiranja bogate osebujne kulture koja je iza sebe ostavila brojne atraktivne predmete koji jako privlače arheologe pa se na njihovim matičnim područjima istraživalo više nego u njihovom susjedstvu. Pored toga povijesni doga-đaji se najčešće razmatraju kroz ratna događanja, a Japodi su u tom kontekstu izazvali znatnu pažnji kod antičkih pisaca. S druge strane u Pokuplju su turbulencije kudikamo izraženije i nisu omogućavale dugotrajniji razvoj neke posebne skupine ili naroda. To je otežavalo stvaranje jasno defi nirane materijalne ostavštine koja bi privukla značajniji angažman arheologa. Va-lja naglasiti i otežavajuće okolnosti pri istraživanju Pokuplja

uvjetovane geološkom osnovom. Naime, zbog kiselosti tla ko-sturi pokojnika na području Kolapljana nisu sačuvani. Sličan proces se događa i s ostalim predmetima. Za razliku od toga kosturi su i predmeti u kraškom centralno japodskom prostoru izvrsno sačuvani. To je samo jedan usputni primjer koji upo-zorava da bi se kod budućih usporednih statističkih tabela i ta činjenica morala uzeti u obzir. Drugi važan otežavajući faktor je nepoznavanje nizinskih naselja Pokuplja koji se nalaze pod dubokim slojevima riječnog nanosa pa ih je teško otkriti, a po-kazalo se upravo to da je daleko više ljudi živjelo u nizinama nego ne gradinama u okolici. Dobar primjer su arheološki loka-liteti u gradu Karlovacu gdje na malom prostoru ima nekoliko velikih naselja (Dubovac, Gradac, Kamensko...). Gradina Du-bovac na brdu uz Kupu ima kontinuitet od eneolitika do Rima te kulturni sloj debljine preko dva metra7 na površini od oko 1000 m², a s druge strane Kupe nalazi se veliki tell u naselju Gradac8 površine preko 10 000 m² također s kulturnim slojem većim od 2 metra. Nedaleko se nalaze i druga, manje više jednoslojna, ni-zinska naselja kao primjerice ono u Kamenskom. Dakle, bogat život slabo poznat arheološkoj javnosti koji zbog male atraktiv-nosti i velike uništenosti grobova nije dovoljno “zanimljiv” da bi privukao veću pažnji arheologa.

Da zaključimo: detaljnije istraživanje sjeverne granice Japoda će dovesti do novih spoznaja koje će, najvjerojatnije, pomaknuti južne granice Kolapljana prema jugu, možda čak do Trošmarije. To neće umanjiti značaj japodske kulture već će, dapače, potvrditi njihovu moć i dobru društvenu organizaciju koja je uspijevala imati velik utjecaj na brojčano vrlo jaku za-jednicu Kolapljana. Takvo razgraničenje vjerojatno potvrđuje i razgraničenje rimskih provincija Dalmacie i Panonie kojom prilikom se vjerojatno poštivalo zatečeno stanje u etničkom smislu s tim da se samom granicom nastojalo i minorizirati utjecaj Japoda u Pokuplju. Cjelovitija istraživanja i objava na-laza s područja Pokuplja bi svakako mogla pomoći u boljem poznavanju problema. Istraživanja u tom pravcu tek predstoje, a ovaj rad neka posluži kao skroman doprinos novijim razmi-šljanjima o sjevernoj granici Japoda.

Celeres

Highlight

Celeres

Underline

81

Izdanja HAD-a 23/2008., 79-83

ČUČKOVIĆ, Z., 2001., Dubovac 2001 – izvještaj o zaštitnim arheo-loškim istraživanjima, Glas gradskog muzeja Karlovac 1-2, Karlovac, 21-22.

MARKOVIĆ, S., 2002., Hrvatske mineralne sirovine, Zagreb

OLUJIĆ, B., 2007., Povijest Japoda – pristup, Zagreb

RAUNIG, B., 1996., Krčana – naselje mlađeg željeznog doba u selu Trnovi u sjeverozapadnoj Bosni, Opuscula archaeologica 20, Zagreb, 39-70.

LITERATURA

BALEN-LETUNIĆ, D., 2006., Japodi – arheološka svjedočanstva o ja-podskoj kulturi u posljednjem pretpovijesnom tisućljeću, Ogulin

DRAGAN BOŽIČ, D., 1999., Imenovali su se po Kolpi, Zaklada ti-sočletij, Zgodovina Slovenije od neandertalcev do Slovenov, Ljubljana, 174-176.

ČUČKOVIĆ, L., 1993., Prapovijesne gradine karlovačkog kraja, Iz-dHAD 16, Zagreb, 163-171.

ČUČKOVIĆ, L., 2004., Kolapiani, Ratnici na razmeđu istoka i zapada, Starije željezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb,174-209.

1 Dubravka Balen-Letunić, Japodi – arheološka svjedočanstva o ja-podskoj kulturi u posljednjem pretpovijesnom tisućljeću, Ogulin 2006. - Boris Olujić, Povijest Japoda – pristup, Zagreb 2007.

2 Dragan Božič, Imenovali su se po Kolpi, Zaklada tisočletij, Zgo-dovina Slovenije od neandertalcev do Slovenov, Ljubljana 1999, 174-176. – Lazo Čučković, Kolapiani, Ratnici na razmeđu istoka i zapada, Starije željezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb 2004,174-209.

3 Stjepan Marković, Hrvatske mineralne sirovine, Zagreb 2002. 4 L. Čučković, o.c. (2), 184-209.

5 Branka Raunig, Krčana – naselje mlađeg željeznog doba u selu Tr-novi u sjeverozapadnoj Bosni, Opuscula archaeologica 20, Zagreb 1996, 39-70.

6 Lazo Čučković, Prapovijesne gradine karlovačkog kraja, IzdHAD 16, Zagreb 1993, 163-171.

7 Zoran Čučković, Dubovac 2001 – izvještaj o zaštitnim arheološkim istraživanjima, Glas gradskog muzeja Karlovac 1-2, Karlovac 2002, 21-22.

8 L. Čučković, o.c. (2). 176, 188.

82

Sjeverna granica Japoda

Recently two books have been published providing a synthetical overview of the history and material culture of the Iapodian people, both containing an extensive bibliography. Al-though using a slightly different approach to the subject, these two works beautifully complement each other. (1). Quite a huge interest has recently been shown in the northern Iapodes boun-dary, not so much for Iapodes themselves, but in order to defi ne the distribution of culture of the prehistoric tribe of Colapians (2). The majority of researches, including the author of the pre-sent paper, were earlier more prone to believe that Colapians were a marginal Iapodian tribe. Strabon thus claims that Kupa fl ows through the Iapodian lands (Strab VII, 5, 2). According to Pliny the Elder and Ptolemy, Colapians were a people of South Pannonian origin who were strongly infl uenced by the Sege-stians and the Iapodes. Their main economic activities were river traffi c, trade and metallurgy. The mention of Colapians in the late medieval and early Modern History geographical maps (Illus. 1) confi rms the continuity of memory of a long-vanished people. Such considerations are increasingly being confi rmed in the fi eld. Especially interesting in this context is the territory of east Colapians (Poglinje and Topusko surroundings) where numerous iron ore fi nds were uncovered. (3). Relatively recent excavations at Turske kose, Topusko, (4) Krčevina near Velika Kladuša (5) and a range of sites discovered through reconna-issance confi rm the development of a distinct cultural pheno-menon in this area and a quite dense population, perhaps even larger than the one that resided in the original Iapodes territory. Recently a number of small hill-forts were discovered with a

tumulus-like wall (6) at the entrance, typical of the areas aro-und the river Kupa, in the immediate vicinity of a large silica sand deposit, itself connected to iron ore deposits. A signifi cant aggravating factor in better differentiation of Iapodes and the Colapians is the poor knowledge of the lowland settlements of Pokuplje which lie deep under layers of alluvial deposits and are therefore hard to discover. As it turns out, far larger po-pulations lived in the plains that in the neighboring hill-forts. A good example are the archaeological sites in the town of Karlovac where several large settlements developed within a small space (Dubovac, Gradac, Kamensko...). The Dubovac hill-fort situated on a hill along the Kupa has a continuity sin-ce the Aenolithic to the Roman times and a cultural layer over two meters deep (7) spreading over an area of 1000 m². On the other side of the Kupa there is large tell in the village of Gradac (8) covering a surface area of over 10 000 m² also with a cultural layer of over two meters deep. To conclude: more extensive research of the northern Iapodian boundary will lead to new understanding that will probably shift the south boun-dary of the Colapians further towards the south, perhaps all the way to Trošmarije. Far from diminishing the importance of the Iapodian culture, this will confi rm their power and good social organization which managed to exert a large infl uence on the populous community of the Colapians. Such demarcation is probably confi rmed by the demarcation of the Roman provin-ces of Damatia and Pannonia, but the actual place of separation still remains to be determined in the fi eld.

LAZO ČUČKOVIĆ

NORTHERN IAPODES BOUNDARY

(Summary)

83

Izdanja HAD-a 23/2008., 79-83

Sl 1. A.Ortelius, Karta Ilirika i Panonije, 1590. (Ankica Pandžić, Pet stoljeća zemljopisnih karata Hrvatske, Zagreb 1988.)Illus. 1. A.Ortelius, Map of Illyricum and Panonnia, 1590. (Ankica Pandžić, Pet stoljeća zemljopisnih karata Hrvatske, Zagreb 1988.)

84

85

Ratnik je ikonografska (idejna) okosnica fi gurativnosti s japodskih urni (sl.1-4a); ratnik je dominantna fi gura cjelokupne japodske likovnosti. Stoga je u japodskoj kulturi ratnički lik go-tov sinonim za lik i pojam čovjeka. Antropomorfna pak forma bitan je indikator stila, likovnog ukusa i duhovnosti uopće. Ali, uz to što oslikava društveni realitet s ratom kao bitnim fenome-nom, “ratnička” forma, “skrivajući” neka značenja, simbolizi-rajući stvari i pojave, pogodna je i u spoznaji svjetonazornih odrednica arhaičnih zajednica. Proces simbolizacije osebujan je u konkretnoj kulturi, posebno u njezinom kultu mrtvih. No, u svijetu mrtvih, u grobnom (i nadgrobnom) kontekstu, rat je ipak samo artefaktni (i slikovni), dakle, “slabi” odraz stvarnosti. Ja-podska kultura tipičan je primjer iznijansiranih odnosa između društvenog (“ratničkog”) realiteta, strukture pokopa (bez oruž-ja) i nadgrobnih “slika” (sl. 1-4a).

Tijekom željeznog doba nedostatak oružja u japodskim grobovima opća je pojava1. Oružje, uglavnom mačevi i nože-vi, prilaže se u grob tek u zadnjim fazama japodske kulture2. Ostali su nepoznati religijski i svjetonazorni “razlozi” koji nisu

dozvoljavali ulazak oružja u grob u kulturi s naglašenom fune-rarnom „ratničkom“ ikonografi jom (sl:1- 4a), u povijesnim tre-nucima kada je japodski ratnik sigurno bio središnja društvena fi gura, u zadnjim stoljećima stare ere.

Uz prvi, “ratnički”, funkcionalni, često je istican blago-tvoran i apotropejski aspekt oružja u arhaičnim sredinama3; kao što štiti od rata, oružje štiti od svih zala. Osobito ova zaštitnička i "oslobađajuća" funkcija pretpostavlja slojevitu simboličnost oružja: ono ulazi u sferu plodnosti, bogatstva, tj. mira i duhovne ravnoteže. To je arma intacta4, oružje koje nije bilo namijenjeno ratu već bogovima i ritualu, s pozitivnim djelovanjem na žive i mrtve (muškarce i žene), koje je moralo proći obred očišće-nja. Samo takvo oružje moglo se unijeti u grob i u zajednicu. Oružje ratnika u japodskim “slikama” libacije ili banketa (sl. 2-3) bilo je oružje mira i obreda, a ne rata. Bila je to japodska arma intacta.

U blagotvornom djelovanju oružja ulogu ima i energija samog metala. Ona je bliska vatri, ona je vrst tapasa. Ratnik i njegovo oružje posjeduju nešto od te "kreativne topline".5 U

SINEVA KUKOČ

LIK JAPODSKOG RATNIKA

FIGURE OF A IAPODIAN WARRIOR

Primljeno: listopad 2008.UDK 903.2 (497.5 – Lika)

Ratnik je dominantna fi gura cjelokupne japodske likovnosti i glavni japodski znak i simbol (društveni religijski); središnji je lik jednog japodskog mita i ključni dio japodske Sli-ke svijeta. Ovdje se analiziraju, na osnovu skromnih arheoloških podataka, oprema, uloga i shvaćanje ratničkog u japodskoj zajednici. Koriste se i određene usporedbe s indoeuropskom relevantnom građom.

Japodski ratnik je plesač, itifaličan je, istaknuti je sudionik (funeralnog) obreda (liba-cija, banket), sudionik je Posljednjeg putovanja u pratnji ptice-duše s kacigom, te mitski (he-roiziran, deifi ciran?) posrednik između zemlje i Kozmosa. Kao dio društvene zbilje i religije, ratnik „dodiruje“ sfere plodnosti i posvećenosti: uspostavlja „poredak“ i postaje vrhunska japodska vrednota i ideal. Posebno su analizirani u japodskoj kulturi naglašeni simbolički aspekti ratničkog lika; također, i njegova „stvarna“ uloga u zajednici, no tek u zadnjim stolje-ćima japodske kulture, kada se u japodsko – keltsko/rimskim dodirima intenzivira naoružanje i postoji (Lika, Pounje) tip pokopa s (bojnim ) nožem, posudom i drugom opremom (pojasne kopče, itd).

Ključne riječi: Japodi, ratnik, naoružanje, kult mrtvih, plodnost, simbolika, mit, Kozmos, rat, poredak.

Sineva KukočSveučilište u ZadruOdjel za arheologijuObala kralja Petra Krešimira IV.HR 23000 Zadar

86

Lik japodskog ratnika

ratniku se dotiču voda i vatra.6 Uz vrača, šamana i kovača, i ratnik je intimno povezan s Vatrom; tijekom (inicijacijske) bor-be, njegova “toplina” slična je “magijskoj vrućini” šamana i vračeva ili furoru božanskih “gospodara bijesa”, bogova rata (Indra, Mars, Odin).7 Toplina ratnika i vrelina njegovog oružja, nastala u borbi, povezuje ga sa svijetom magije, mistike i omo-gućuje ratniku “neobične” prodore u religijsko.8 Podupire to i neraskidiva veza ratnika i konja, temeljnog indoeuropskog zna-ka i simbola. Ipak, ostaje nepoznat, simbolički složen proces djelovanja oružja na svijet pokojnika.9 Pitanje je na kojim je sve simboličkim osnovama uopće bio uspostavljen odnos oružja/rata i smrti u japodskoj kulturi koja uz pokojnika ne prilaže oružje, ali upravo na nadgrobnim slikama “forsira” ratnički lik (sl. 1-4a).10

Izgled i moći japodskog ratnika u mnogočemu su ti-pične; neke njegove „funkcije“, mada nisu strane senzibilitetu željeznog doba, teže su objašnjive. Iako oskudan i isključivo funerarne naravi, japodski artefaktni sklop (pogrebna nošnja, nadgrobne „slike“) ipak govori o liku i karakteru japodskog ratnika i o njegovoj percepciji u kolektivnoj svijesti. Polaze-ći od tog skromnog fundusa, obrisi japodskog ratnika mogu se deducirati i iz iznijansiranih, gotovo arhetipskih koncepata tipa božanskog Indre, Marsa, Rudre, Maruta (i Varune) i drugih Gospodara rata. U pojedinim indoeuropskim ritualima i mitovi-ma koji se tiču oružja, ratnika i rata, snažno se odražava ono što se blijedo nazire ili pretpostavlja u japodskim “ratničkim” sli-kama. Stoga su poželjne japodsko-indoeuropske socioreligijske usporedbe. Kao jedan od mogućih „modela,“ ovdje se uzimaju složeni odnosi Indra – Varuna i Mars – Quirin, koji oslikavaju bit ratničke (indoeuropske) funkcije.11

Kao što je brahman načelo vrhovništva, vedska kshatra12 je načelo ratničke i kraljevske funkcije; neodvojiva je od vrhov-ne vlasti. Ratnički i kraljevski svijet nazvan je kshatriya13 Indra, bog rata je kshatriya.14 Ali, nasilan i dinamičan Varuna koji nije bog rata, ali se ratu osebujno približava, drugi je pol koncepta kshatre.15 Za iransku pak kshatru (“herojstvo”),16 također am-bivalentan entitet, veže se, na materijalnoj razini, pojam „me-tala“, no u svim njegovim izdanjima i oblicima, od plemenitih koji pripadaju vrhovništvu, do grubih i ratničkih, kojima se izrađuje oružje.17

Japodski ratnik dio je ratničke družine, svojevrsne ja-podske marye18 (sl.5-6 ). On je plesač (sl. 7-8) ). Itifaličan je (sl. 1/c,10-11). Sudionik je funerarnog banketa (sl.3) i izvršitelj/pri-nositelj libacije (sl.2). Glavni je sudionik mitske priče o nebe-skom (Sunčevom) koplju (sl. 12-15a,17-18b)19, u kojoj se iden-tifi cira sa simboličnom strukturom božanskih Blizanaca (?). On

je konjanik iz svečane povorke (sl. 1d) i, na kraju, putnik na konju u Posljednjem putovanju (sl. 4). Njegov izgled s kacigom tada preuzima antropomorfi zirana ptica – najdomljiviji ikonični simbol japodske kulture. Japodski ratnik je forma realiteta i te-meljni japodski znak i simbol: društveni i religijski.

Nabrojene funkcije japodskog ratnika, tek naslućene u likovnim predodžbama, dotiču problem odnosa ratnika i plod-nosti, ratnika i sfere svetoga i “vrhovništva” (auctoritasa); do-tiču pitanje hijerarhizacije japodskog društva i religijskih aspe-kata funerarnog i božanskog kulta. Kroz „ratničko“ doista se najbolje prati funkcioniranje simboličnog u japodskoj kulturi.

Japodskog ratnika obilježava defenzivno, ponekad i ofenzivno oružje. Najčešće ima samo kacigu i štit, no nosi i koplje i mač. Kaciga ga najdosljednije determinira. Pojavljuju se tip s perjanicom (sl. 1/a-b, e - 4a, 6 -8, 10 -11) i poluloptasti tip (sl. 1/d, 13 -13a, 14 -14a, 17 –17b, 18b). Na japodskim urna-ma Pounja, važnom izvoru za poznavanje japodskog ratničkog svijeta, ratnik nosi oba tipa (sl.1). Kaciga s perjanicom, načel-no, mogla je biti starija od poluloptaste. Jer, japodska kaciga s predimenzioniranom perjanicom s repom najbliža je širokoj obitelji brončanih Helme mit Krempe, koja počinje u 7. st. pr. Kr.20 Negovski tip posljednja je njezina inačica u istočnoalp-skom krugu.21 Duga perjanica prati ratnika i u kasnim situlskim prikazima (4./3. st. pr. Kr.).22 (Ali, i ilirsko-grčki tip kacige imao je perjanicu, koja se još u zadnjim stoljećima stare ere likovno prikazivala, npr. na srebrnoj kopči iz Albanije – Selcë së Posthme).23

Zbog likovne stiliziranosti japodskih “ratničkih” prikaza, ne može se u njima tipološki i vremenski prepoznati konkretna inačica tipa kacige s perjanicom24, koji u različitim oblicima dugo traje u životu i umjetnosti alpskog kruga i šire. Među naj-starije njegove japodske prikaze vjerojatno spada ona u prizoru ratničke povorke na pojasnoj kopči, bez arheološkog konteksta iz Prozora (sl.6).25 Analogijom prema antropomorfnim privjes-cima tipa Prozor (sl.10), kaciga na kopči iz Prozora može se pri-bližno odrediti u 6. – 5. st. pr. Kr. Naime, veliki polumjesečasti element na glavi antropomorfnih likova tipa Prozor, bar onih s falosom, (sl.10), kao i sličan „polumjesec“ na glavi ratnika iz Gračaca (sl.7-8) i Jezerina i (sl.11), predstavljao je stiliziranu kacigu s krestom s dugim repom. Njima je likovno srodna kaci-ga s perjanicom na drugim japodskim artefaktima: na jantarnom zrnu iz Prozora, neodređene vremenske pripadnosti.26 Nose je ratnici s malim okruglim štitom, prikazani u povorci u likovnoj „geometrijskoj“ maniri koja u japodskoj kulturi, međutim, nije kronološki “osjetljiva”.

87

Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116

Perjanica, ne samo svojim dimenzijama već i pravilno-šću linija izvedenih šestarom, najizravnije dočarava “ljepotu” japodskog ratnika (sl.1/a-b, 2-4a, 7-8,11). I najmonumentalni-jeg ratnika jadranskog svijeta, iz Capestrana, primarno obilje-žava ono što je nosio na glavi: velik šešir ili kaciga s perja-nicom.27 Na japodskim urnama kacigu s predimenzioniranom perjanicom uglavnom imaju ratnici s neizražajnom fi zionomi-jom, stilski neosjetljivom (sl. 1a-b, 2, 4). Izuzetak je ratnik u prizoru banketa s velikom perjanicom i “orijentalizirajućim” profi lom (sl. 3). Mada se kaciga s perjanicom rano pojavljuje u jugoistočnoalpskom svijetu i u samoj japodskoj likovnosti, na japodskim urnama ona, dakle, nije kronološki relevantna.

Poluloptasti japodski tip kacige (sl. 1/c-d, 13a, 14a, 17a-17b,18/b) može se prepoznati kao proizvod keltsko-latenske kulture.28 Tip je, međutim, sličan i rimskim republikanskim i kasnijim kacigama.29 Teško je odrediti prostor (italski, alpski) odakle je njegova inačica inspirirala japodski svijet. Jer, iako je u jugoistočnoalpskom krugu i na okolnom prostoru, od 4. st. pr. Kr. keltski „model“ naoružanja postao dominantan, on je mnogim elementima (kacige, dugi mačevi, štitovi), pogotovo u likovnim predodžbama, bio srodan republikanskom i kasnijem rimskom naoružanju.30

Na pločici iz Prozora (sl. 17/1, 17a) na vrhu polulopta-ste kacige je dugme; ne naziru se štitnici za vrat. Ovaj prikaz kacige u stvarnosti najbližiji je kacigi iz Vrankamena kod Bo-sanske Krupe31 iz zadnjih stoljeća stare ere (sl.19).32 (Podsjeća i na kape Dioskura.) Ipak, nejasno je nose li ratnici-konjanici u povorci iz Založja (sl. 1/d) poluloptasti tip sa štitnikom za vrat (i paragnatidama)33 ili možda kasni tip ilirsko-grčke kaci-ge, predočen u 2. st. pr. Kr., između ostalog i na pojasnoj kopči iz Gostilja34.

Iako je u naoružanju konjanika iz Založja kaciga prika-zana u kombinaciji s dugim mačevima “keltske” inspiracije,35 koji nisu stariji od 4./3. st. pr. Kr., ona se ne može sa sigurnošću odrediti kao keltska, ranorimska ni grčko-ilirska (?). Jer, sva tri oblika istodobno se upotrebljavaju i likovno predočavaju, u zadnjim stoljećima stare ere. I Japodi su vjerojatno poznavali i predočavali i ilirsko-grčki tip kacige. One su nađene u najbli-žem japodskom susjedstvu, kod Kolapijana (u rijeci Kupi kod Siska),36 u Donjoj dolini,37 u Kaptolu, itd.38

Poluloptastu kacigu (u kombinaciji s dugim mačem) na pounskim urnama najčešće nose ljudi s “orijentalizirajuće-arhaj-skim” profi lom (sl.1/d), što je ikonografsko-stilski i vremenski nerealno. Ali, ta kombinacija moguća je u kontekstu japodske kulture, gdje se u cjelinu okupljaju oblici koji u „izvanjskim“

kulturnim središtima i stilskim tokovima nisu istovremeni. Iko-nografski spoj orijentalizirajuće-arhajskog profi la, dugog mača i poluloptaste kacige govori da je za fi gurativnost japodskih urni ipak bio važan situlski „model,“ u svojoj dugotrajnosti i sam ikonografski naglašeno retardiran i hibridan. On je mogao sadržavati starije i mlađe elemente naoružanja i oblikovanja antropomorfnoga i „prenijeti“ih Japodima u bilo kojem razdo-blju “mlađeg“ željeznog doba. Japodski ratnik u činu libacije, s kacigom, s kratkom ukrašenom tunikom i s rogom u ruci (sl. 2/b), potpuno odgovara “situlskom” konceptu ratničkog lika (ogledalo Arnoaldi,39 5. st. pr. Kr.; sl. 41; pojas iz Vača,40 5. st. pr. Kr.: sl. 20/ b).

Iako je izgled ratnika na japodskim urnama (sl.1- 4a) do-brim dijelom inspiriran svijetom situlske fi gurativnosti i nado-punjen elementima naoružanja “latenskog” tipa, vjerojatno po-sredstvom jugoistočnoalpskog („situlskog“) kruga, Japodima su određena oružja sigurno stizala i iz „južnih“i ilirskih zajednica. Neke elemente (koplja)41 Japodi su sami proizvodili. Također, u likovnim prikazima s japodskih urni nazire se cijeli niz autoh-tonih osobitosti u kombiniraju “posuđenih” elemenata ratničke opreme i u „prenamjeni“ situlskih kompozicija. Konkretno, u umjetnosti situla, perjanica kacige nikad nije predimenzionira-na na "japodski način". Jedino je istaknuta u prizorima natjeca-nja, najčešće nagih boraca (sl.20); ona označava vrijednost koja pripada pobjedniku, simbolizira uspjeh i virilnu superiornost. U situlskim prizorima rat je prisutan, ali dominira njegov paradni, ceremonijalni, “mirni” i herojski aspekt, s rijetkim naglaskom na borbenom, no, gotovo uvijek na individualnom činu pobjede (pojas iz Vača, 5. st. pr. Kr.).42

Japodska funerarna fi gurativnost ratničkom liku daje funkcije (libacija, banket) koje on nije imao na situlama. U si-tulskoj fi gurativnosti ratnici ne obavljaju obred. Situlski borci, antitetično okupljeni oko trofeja, nemaju ratnička obilježja43 (sl.20). Japodski pak ratnici, s kacigom i štitom, obred libaci-je obavljaju rogom. Rog je atribut ratnika i lovca u mnogim likovnim prikazima željeznog doba44 (sl.37). Rog je i ritualni recipijent,45 čarobna i božanska posuda koja izaziva plodnost. Zato je on istaknut “prinčevski” prilog u bogatim halštatskim pokopima od Trebeništa46 do Hochdorfa.47 U situlskoj fi gurativ-nosti rog je ratnički instrument za oglašavanje i zapovijedanje (sl. 41),48 ali i gozbeni recipijent (situla Benvenuti).

Pitanje je što je točno sačinjavalo stvaranu japodsku ratničku opremu u vrijeme nastanka urni iz Pounja pri kraju japodske kulture, kao i u prethodnim stoljećima. Blijedu sli-ku toga pružaju groblja Pounja (Jezerine,49 Ribić,50 Crkvina51) i ličke nekropole.52 Dominiraju (željezni) bojni noževi (sl. 21),

88


zakrivljeni, jednoreznog sječiva iz zadnje faze japodske kulture (Prozor, gr. 71, gr. 7553: sl. 24 -25; slučajni nalazi54 iz Siska, Prozora, Zagreba: sl. 21-23) ili pak noževi ravnog hrpta i za-krivljenog sječiva (Prozor, gr. s pojasnom kopčom55: sl. 16b-16c- ; Kompolje I, gr.12756: sl. 26; Drenov Klanac,57 Kompo-lje58, Lipova Glavica59: sl. 30).

Mač je relativno slabo sačuvan, tek nekoliko primjeraka kratkih jednoreznih željeznih mačeva (s uzdužnim žlijebom): Kostel (6. st. pr. Kr),60 Ribić, (gr. 12) 61 Jezerine (gr.150,62 gr. 237,63 gr. 99,64 gr. 400,65 gr. 288,66 Prozor.67 Ponekad su krivi mačevi svojom dužinom (oko 40 cm) sličniji velikim noževima (Ribić, gr. 17, kraj 1. st. pr. Kr).68 Dugi, tzv. “latenski” mačevi, tipični za “keltske” horizonte (3. – 1. st. pr. Kr.) na Japodima susjednom prostoru (Slovenija),69 u japodskoj kulturi samo su predočeni na urnama, isključivo u scenama konjaničkih povor-ki (sl.1/d).

Japodski repertoar sačuvanog oružja tvori i manja koli-čina uglavnom željeznih kopalja (gradina u Pećanima u Lici;70 Klokot u Pounju, 3. – 1. st. pr. Kr.71). Uz noževe, koplja su naj-brojnije oružje (Klokot72 : sl. 27; gr. 303 iz Ribića, 1. st. pr. Kr.73). Pojavlju se sjekire,74 rijetke su kacige (negovski tip s gra-dine Čungar/Osredak kod Cazina75 i poluloptasti tip (sl.19),76 te brončani bodež mošunjskog tipa iz Kostela.77 Na urnama ratnik, sudionik banketa (sl. 3), ima koplje, kacigu s velikom perja-nicom i goljenice. Taj tip goljenica dugo se upotrebljavao na širokom prostoru.78 Samo na jednoj japodskoj goljenici nazna-čen je njezin završetak na ratnikovu stopalu. Iako ratnici s ja-podskih urni rijetko nose okrugli štit (sl.4a), na urnama se često predočava motiv diska-rozete. Možda je on ovdje doista samo dekorativan. Izvorno, bio je “solaran”. Motiv diska-rozete na širokom prostoru „ukrašava“ štitove: na daunskim “muškim” stelama, ispunja ponekad i diskove bolonjskih stela, itd. Na pojasnim pak japodskim pločicama iz 2. st. pr. Kr. iz Prozora ratnici nose jedino okrugli štit (sl. 17b, 18a).

U japodskim nekropolama Pounja pred kraj stare ere, rijetko oružje, uglavnom noževi i mačevi, postavljano je uz urnu, pobodeno u zemlju79 ili pak položeno na urnu.80 Običaj postavljanja oružja izvan urne, u vertikalnom položaju, izvodi se iz autohtone, a ne rimske tradicije.81 I u Donjoj Dolini koplje i mačevi stavljani su okomito uz urnu tijekom željeznog doba.82 Običaj pobadanja koplja, tipičnog simbola boga rata, zabilje-žen je i u gostiljskoj nekropoli.83 Okomito koplje, pobodeno u zemlju svojim vrškom, često se spominje (pisani izvori), ali i (obredno) prakticira u arhaičnom svijetu; pobada se u zemlju oko pokojnika, kao trofej i znak posebne važnosti.84

Kao što Indru prati marya, družina mladih vojnika Maruta,85 japodskog ratnika od samog početka željeznog doba slijedi ratnička skupina, obično likovno naznačena u linearnom i monotonom nizu geometriziranih, trokutastih, bezličnih fi gura (nož iz Metka:86 sl. 5). Poput Indre, koji je plesač- nrtu87 i ja-podski ratnik je plesač (sl. 7-8). Indra pak i Mars praobrazac su velikog ratnika; predstavljaju “pravi” aspekt rata: bitku, osva-janje i moć.

Ratničkog tipa bio je i ples starorimskih naoružanih sve-ćenika Marsa i Quirina – zaštitnika plodnosti i stabilnog mira. Saliji, koji nastupaju in “tutela Jouis Martis Quirini“, dva puta na godinu,88 u obredima udaraju štapom/kopljem o “nebeski” štit i njegovih 11 kopija.89 Rimski svećenici-plesači s oružjem provodili su obrede koji su osiguravali i rat i mir: hrabrost, snagu, pobjedu, zemljoradnju, plodnost, kontinuitet političkog i religijskog života zajednice.90 I mitski kovači-metalurzi Ku-reti (Kouretes),91 „moćnici vatre“, „mladi ratnici“ i „gospodari peći“ bili su poznati plesači s oružjem; imali su funkciju u ini-cijaciji (dječaka).92

Figurica japodskog ratnika-plesača iz okolice Gračaca obješena je o tipično japodsku pločastu naočalastu fi bulu iz 5. ili 4. st. pr. Kr.93 (sl. 7-8). Likovno, japodski ratnik-plesač s dugom perjanicom i istaknutim rukama u biti je trokutasti pri-vjesak tipa Prozor (sl. 10), oslobođen geometrijskog okvira i u prostoru pokrenut. Njegov neposredni likovni “prethodnik“ je „muški“ lik tipa Prozor s izdiferenciranim udovima i falo-som (sl. 10). U japodskoj zajednici, u vrijeme uspona željezno-dobnog društva, postojao je suživot dvaju različitih likovnih koncepcija u predočavanju antropomorfnog (ratničkog) lika: trokutaste, brončanodobne derivacije i „konkretne“, rastvore-ne. To potvđuje i ratnik (sl. 11) oblikovan u 3. st. pr. Kr. na pojasnoj kopči iz Jezerina. (gr. 36 b).94 On je japodski likovni vrhunac (u predočavanju ratničkog svijeta). I kod Japoda, taj svijet shvaćen je kao svojevrsni magnifi cum spectaculum,95 no ipak daleko skromnije nego u moćnim „središtima“. Možda i lik ratnika iz Jezerina svojom likovnom “ljepotom” - pokretno-šću u prostoru, zapravo dočarava ples.

Figure u „orantskoj“ pozi, raširenih prstiju na prenagla-šenim dlanovima, postoje od samih početaka kulture po Euro-pi i drugdje, predočene u skrovitim prostorima pogodnim za obred (pećine, stijene)96 ili pak na brojnim posudama97 i dru-gim artefaktima.98 Isto vrijedi i za motiv ruke (i stopala) (sl. 50),99 koji i u sustavu japodskih znakova (simbola) u Lici (sl. 30-31) i Pounju ima određeno mjesto.100 (Japodskom sustavu znakova na području Like u najnovije vrijeme priključuje se i slikana spirala-valovnica iz Lipove glavice: sl. 28-29). Tek neki

89

Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116

od prapovijesnih orantskih likova su ratnici i plesači. Možda i lik japodskog “oranta” (Ličko Lešće – Otočac: sl. 9), obješen o spiralno-naočalastu fi bulu iz 6. st. pr. Kr.,101 dočarava obredni ples. Njegova haljina je resasta, poput kratke japodske ratničke odore (sl. 1/b-2). On pripada seriji japodskih „oranata“, predo-čenih u istoj ratničkoj (?) resastoj odjeći, s analogijama na su-sjednom prostoru (Donja Dolina).102 Obično se prikazuju samo tri rese; stoga, fi gurica možda dočarava (i) muški lik s falosom i nogama, analogan „muškim“ likovima tipa Prozor (sl.10).

Itifaličan, japodski ratnik-plesač iz okolice Gračaca, s posebno istaknutim šakama, u pozi je stanovite ekstatičnosti (sl. 7-8). Položaj njegovih nogu ponavlja se na urni iz Ribića;103on se ne može „izvesti“ iz situlske likovnosti. Ratnik-plesač očito je lik iz japodskog realiteta; ali, njegova funkcija sigurno je bila simbolična u socioreligijskoj japodskoj sferi. Pokret njegova tijela je ritualan, prastar u prapovijesnoj likovnosti; obilježava mnoge „zagonetne“ likove: vrača, šamana berserkersa, ratnika-inicijanta obuzetog životinjskom snagom, furorom.104 Ritualna je i poza nagog muškarca-plesača s falosom u erekciji, rašire-nim rukama i prstima, iz Picenuma s kraja 7. st. pr. Kr. (gr.17, nekropola Monte Penna, Pitino di S. Severino: sl.32-33).105 On nema ratnička obilježja, ali atmosfera koja ga okružje i činje-nica da je prikazan na paradnim diskovima ratničkog odijela, nedvojbeno upućuju na ratnički svijet. To nije svijet borbe već fantastike, irealnosti, likovnog sklada i simboličnosti. Ratnik je često uronjen u kompozicijama s “nestvarnom” atmosferom (sl. 34-36, 38, 41-42) u kojoj i ptica ima svoju ulogu (sl. 38-39).106 Muškarac na disku iz Monte Penna, S. Severino (sl.32-33 ) je u shemi despotes ton hippon,107 omiljenoj kod Picena. Ista shema temeljna je za japodske i druge pektorale i privjeske s antitetičnim konjima i antropomorfnim (muškim ili ženskim) likom u sredini. Picenski konji antitetično izlaze iz zajedničkog tijela, koje je antropomorfi zirano, s naglašenim rukama i noga-ma. Čovjek i konj ovdje se najtješnje prožimaju, izrasli jedan iz drugoga, kao u liku kentaura. Stoga ovakvi (picenski) prika-zi “objašnjavaju” brojne stilizirane, gotovo apstraktne prikaze „gospodara/gopodarice konja“ ili pak motive antitetičnih konja iz mlađih faza željeznog doba, od Alpa do Apeninskog poluoto-ka i kod samih Japoda.(sl. 11).

Ples je elementarni znak „duhovnosti“ u ratničkoj sferi; on je izraz obuzdane ratničke mahnitosti i „uvod“ u djelovanje ratničkog izvan uskog svijeta borbe. Japodima relativno blizak, picenski svijet prepun je motiva ratnika, konja, brižljivo ukra-šenog oružja, posebno diskova (kardiophylax) i složenih rat-ničkih prizora. Jedan od najdomljivijih obrednih plesova nagih ratnika, s predimezioniranom perjanicom na kacigi, u oblicima

sitne plastike, predočen je krajem 7. ili početkom 6. st. pr. Kr. na velikom brončanom poklopcu (?) (gr. 14 iz Monte Penna, Pitino di S. Severino: sl. 34).108 On je, naravno, uspoređen s poznatom scenom iz Bisenzija (sl. 35 ).109 U oba slučaja ratnici-plesači sudjeluju u obredu sa zarobljenom (mitskom) životinjom ire-alnog izgleda. Picenska životinja ima dodane konjske protome. Poklopac (?) na kojem se odvija ovaj picenski ratnički ples na-lik je štitu, sa središnjim umbom, odnosno, omphalosom; stoga cijeli prizor 110 kroćenja, umoljavanja ili uništenja (?) mitske životinje, poprima naglaske kozmičke simbolike.

Ratnički ples je tipičan inicijacijski čin. Inicijacija je „tehnika“ kojom se postiže radikalna pretvorba društvenog i religijskog statusa inicijanta.111 Je li japodski ratnik-plesač inicirani novak ili onaj koji, poput svojevrsnog vrača/sveće-nika, vodi kroz obred inicijacije? Inicijacija se načelno mogla odnositi na ograničen japodski društveni segment i označavati „ulazak“ u muška „zatvorena“ društva. Mogla se ticati i šireg društvenog segmenta: prigodom “odrastanja” tj. “uvođenja” mladića (japodskih neotes, iuventus112), u mušku/ratničku dru-žinu, svojevrsnu japodsku maryu, pri „ulasku“ u rat, u životnu zrelost, možda i u samu smrt i prekogrobno (?). Na posmrtnoj monumentalnoj postelji “prinčevskog” pokopa iz Hochdorfa (6. st. pr. Kr.) oslikan je upravo itifaličan ratnik s mačem u po-kretu, plesu (?) ili pak u obredu, natjecanju ili funerarnoj igri (sl. 43).113

Plesom, ratnik sudjeluje u stanovitoj uspostavi reda, da-kle, u uređenju svijeta114; najavljuje ratničkoj sferi imanentnu “solarnost” i određenu kozmičnost: skladne odnose Zemlje i Univerzuma (sl. 42). Japodski ratnik, poput ratnika iz Bisen-zija (8. st. pr. Kr.)115 ili Picenuma (Monte Penna, Pitino S. Se-verino) i Strettwega (7. st. pr. Kr)116 i mnogih drugih, svojim pokrenutim tijelom i naglašenom spolnošću, u nekoj japodskoj obrednoj svečanosti simbolički uspostavlja odnos s društvenim i religijskim silama, bitnima za blagostanje zajednice, za održa-vanje japodskog pojma Cjeline. Nepoznato je kojim božanskim (?) silama se obraćao japodski ratnik-plesač.

Kao mnogi ratničkih likovi iz željeznog doba, od Vača do Hirschlandena, japodski ratnik često je nag i itifaličan. Do-tiču li njegove virilne i kreativne moći, naglašene falosom u erekciji, stvaralačku bit Prirode?

Ratnik, i ratnički božanski entitet, sklapa osebujne, ponekad teško shvatljive odnose sa sferom plodnosti,117 koja podrazumijeva ne samo svijet sjemena, zrnja, vegetacije već i sferu mrtvih. Svijet mrtvih zapravo je dio sfere Bogatstava (opes). Taj svijet tradicionalno pripada podzemlju, neovisno o konačnom boravištu pokojnika. Indra, kao gospodar voda, također uspostavlja odnos s plodnosti. Uspostavljajući odnos

90


s Quirinom,118 i starorimski Mars na stanoviti način “ulazi” u istu sferu.119 To je “mirni Mars”; Mars tranquillus je naoruža-ni Quirinus.120 Quirin, koji koordinira sve vidove bogatstva, simbolizira aspekt oružja u miru (arma Quirini), u plodnosti i blagostanju zajednice.121 Ova osebujna jednačenja Marsa i Qu-irina govore o složenim i nikad do kraja shvatljivim odnosima (božanstva) rata i svijeta plodnosti Prirode (zemljoradnja, ve-getacija, fauna).122

Japodski itifalični i nagi ratnici, kao i njima slični u broj-nim željeznodobnim sredinama, osobito u ex voto kontekstima, temelje se na složenom konceptu tipa “mirnog Marsa” – “naoru-žanog Quirina”. Poneki, možda, imaju i aspekte tipa vrhovnog Varune, koji je drugi pol ratničkog/herojskog načela (kshatre), ali i gospodar magije, diluvijalnih i kozmičkih voda (Oceana) i, napokon, čuvar rte.123 Prodor u sferu plodnosti vjerojatno je pretpostavka prodoru "ratničkog" u funerarni kult. Ratničko u japodskom funerarnom kultu trebalo bi biti bliže aspektu “na-oružanog Quirina” nego “čistog” Marsa (Mars belli). Oružje u japodskom svijetu mrtvih moralo je biti poput arma Quirini,124 oružje mira u blagostanju.

Plodnost iskazana falosom u erekciji u japodskoj kulturi gotovo u cijelosti je vezana upravo za ratničku fi guru. Itifaličan je, međutim, i muški lik s kacigom, ratnik (?) ili atlet-ratnik na ploči iz Založja (sl. 1/c). Naglašeno itifaličan je i konj koji nosi ratnika-konjanika u Posljednjem putovanju (sl. 4). Ratniku-atletu na bočnoj strani ploče iz Založja pandan je uspravljena životinja na drugoj bočnoj strani iste ploče. Gipkošću zaoblje-nih linija podsjeća na egzotičnu zvijer koja se pojavljuje u si-tulskim frizovima.

Lik iz Založja jedina je fi gura sa sepulkralnih spome-nika Pounja s konkretnijom anatomijom tijela. On je zapravo jedina naga fi gura na japodskim urnama. Naglašavanje njegove spolnosti, kao i one konjske u Posljednjem putovanju iz Golu-bića, ističe virilne moći i „univerzalnu“ plodnost, štoviše, mož-da ima (magijsku) funkciju njezina izazivanja. Čak i vepar (i bovidi)125 na japodskoj urni (sl. 44) može se interpretirati kroz ratnički lik, jer vepar posebno naglašava ratničku moć.(sl. 45). S veprom se identifi ciraju mitski ratnici Maruti, demon Vrtra i kozmogonijski Prajapati, koji na leđima podiže zemlju iz vode. 126 Uništenje pak vepra, posvećenog Aresu, pravi je inicijacijski čin u ratničkoj sferi.127

“Priča” s japodskih pojasnih kopči (sl.12c-18), s ista-knutim likom ratnika, posredno objašnjava simboliku japod-skog obrednog potapanja oružja. Jer, upravo ratnik „dočekuje“ najdužu sunčevu zraku, tj. (analogijom prema pojasnoj kopči iz Gostilja128) ratnik „prihvaća“ sunčevo koplje koje okomito spaja nebo/vatru i zemaljsku vodu.129 Također, ova japodska

„priča“ (mit) upućuje na neke univerzalne oznake žrtvenog da-rivanja oružja vodama u prapovijesti i kasnije. Ona još jednom potvrđuje arhaičnu povezanost ratnika i Kozmosa (sl. 17b, 18a, 42).

Japodi u Pounju, naime, prakticirali su obred bacanja oružja u vode, konkretno, u rijeku Klokot (sl. 27), lijevi pri-tok Une.130 Vjerojatno su bacali oružje i u samu Unu. Oružje je sigurno bilo bacano i u Kupu, od Japoda ili Kolapijana.131 Obred “potapanja” oružja u vodama odavno je uočen u širim prostorno-vremenskim relacijama. Posebno se veže za kasno brončano doba koje voli “deponiranje” dragocjenosti; traje, međutim, i kroz željezno132 i rimsko doba.133 Darovano oružje je bilo koncentrirano uz određene točke, velike europske rijeke i jezera, ali ne i mora.134 Posebno su neki tipovi oružja (štitovi, kacige, mačevi) vezani za „vlažne“ prostore.135 Zagonetna je bit tog obreda u kojem se dovodi u najtješnji simboličan odnos oružje (ratnik, rat) i voda. Obredu je vjerojatno bio imanentan i čin lustracije oružja. Ona se inače postizala (vatrom136) i na druge načine, bačeno oružje žrtvena je tvar, vrijednost darovana vodama, točnije božanskim Gospodarima voda. No, to još ne objašnjava simboliku obreda.

Indra, božanski ratnik, gospodar je voda. U Indri se izravno “susreću” vode, svjetlo i oružje. Oružje je u Indrinoj sferi produžetak kozmičke svjetlosti. Indra je, naime, postavio Sunce i Zore na Nebo i omogućio da sjaje.137 Ubojstvom Vr-tre, skrivenim u vodama, bljeskovitim udarcem svoje metalne strijele, tj. munje, vajre,138 Indra “oslobađa” (kozmičke) vode i otvara put zorama, svjetlu i suncu i nalazi svjetlo u tami; epitet “osloboditelj voda” (apsujif), Indrin je temeljni atribut.139 Vaj-ra, koju mu je iskovao demijurg Tvaštar, mitski kovač, leži u oceanu, okružena vodom, njezino je mjesto „dolje”, ispod sun-ca; ona je višekutna, oštra, sastavljena od tisuću šiljaka/oštrica, sjajna, zlatna, žutosmeđa ili metalna (“ayasa”).140 Ponekad je Soma nazvan Indrinom vajrom.141 Soma (piće i lijek) je besmrt-nost; ona pak leži u dubinama voda.

Oružje je u mitskom kontekstu često nebeskog i vatrenog podrijetla. Tipičan primjer simboličnog (obrednog, mitskog) „funkcioniranja“ oružja u naglašenom solarnom kontekstu jest slikarstvo od eneolitika do brončanog i željeznog doba (na ste-lama-menhir, posebno na stijenama od Alpa do Sjevera), gdje se oružje „antropomorfi zira“ i gdje se sunce, bodeži, obredne sjekire i mačevi neizostavno zajedno pojavljuju u različitim pri-zorima (sl.47-49 ).142

Oružje pada s neba (koplja, štitovi, strijele, mačevi), pada u vode; stoga ono spaja nebo/vatru i zemlju/vodu. Iz (ne-beske) svjetlosti rađa se voda (kiša). I oružje koje je „svjetlost“, poput munje ili groma, rađa izvor. Kod Japoda koplje je sigurno

91

Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116

imalo istaknutu simboličku vrijednost. Ono je jedan od ključnih japodskih simbola, društvenih i religijskih. Nalazi se u temelj-nim „slikama“ japodske kulture: u rukama ratnika u prizoru banketa (sl. 3 ) i Posljednjeg putovanja (sl. 4), u rukama ratnika koji dočekuju sunčevo kopolje (17b, 18a), zatim, pobodeno u veprovim leđima (sl. 44) i, napokon, dekorativno (?) urezano na „muškom“ artefaktu, štipaljki ( gr. 171 iz Jezerina iz 4./3. st. pr. Kr.143). Koplje je za Japode bilo os svijeta (sl. 17b, 18a), identi-fi cirano s okomitim nebeskim djelovanjem. (sl.17-18c).

Ratnik željeznog doba, u različitim europskim sredi-nama, pojavljuje se u eksplicitnim solarnim/kozmičkim kon-tekstima, osobito u kultu mrtvih (sl. 36, 39). Ikonografsko-se-mantički spoj neba, stabla, koplja (motke) i ratnika upućuje na simboliku osi i središta svijeta, tj. uređenja Kozmosa. Koplje je produžetak Neba, tj. Sunca i Stabla svijeta. Tu ideju u ape-ninskim relacijama jasno oslikava prikaz ratničkog/kozmičkog koplja urezanog na deblu Stabla na protofelsinskoj steli iz Via Tofane iz 7./6. st. pr. Kr.144 Simboliku spoja Stabla i koplja po-navlja tipičan bolonjski ikonografski spoj Stabla svijeta i kapri-da (sl. 40).145 Istu simboliku prate i indoeuropske jezične podu-darnosti: slično se nazivaju koplje, motka i stablo/drvo. Fraxi-nus (lat.) je jasen i koplje/motka; od jasena se izrađuje motka koplja; i kod Grka (Heziod) jasen je simbol čvrstoće i oznaka za koplje.146 Nordijski jasen je Yggdrasill – stablo svijeta.

Osebujan primjerak solarnosti ratnika i oružja (mača) potječe sa Sardinije (Padria: sl. 46) iz 8./7. st. pr. Kr. (?).147 Ge-ometriziran, gotovo apstraktan lik ratnika (božanstva?), postav-ljen je na vrhu jednog od triju izduženih, tankih mačeva nalik kopljima. Ratnik je identifi ciran s mačem: konkretno, ratnikova glava/kapa u obliku je vrška mača, a njegove uzdignute ruke nose antitetične jelenske glave. Apstrahirane od ratnikova če-tvrtastog tijela, one su vrst „solarne“ lađe. Ova identifi kacija mača i čovjeka (ratnika, božanstva ?) ikonografski podsjeća na stariji monumentalni prikaz boga-mača (?) iz Yazlikaya (Bo-gazköy) - hetitskog svetišta u stijenama, na otvorenom148. Naj-tješnji odnos čovjeka i mača predočen je u pojedinim prizorima prapovijesnog slikarstva na stijenama (sl. 47- 49)

Izuzetna je i „solarnost“ ratnika, iskazana vrlo konkret-nim likovnim govorom (sl. 42) na mramornoj steli brončano-dobne „intonacije“, no, vjerojatno iz mlađeg željeznog doba (Razlog, Bugarska).149 Ratnik, sa solarnom lađom u ruci, očit je posrednik između Zemlje i Neba (Sunca), koje moćnom mre-žom spirala djeluje prema dolje. Ratnik izravno prihvaća ono što dolazi s Neba, poput mitskih ratnika na japodskim pojasnim pločicama iz Prozora (sl. 17b-18a), okupljenih oko završetka nebeske okomice- najduže Sunčeve zrake, tj. nebeskog koplja.

Oružje se, dakle, baca vodama, jer ono je, kao i ratnik, toplo i vatreno. Voda je njegova suprotnost; ona gasi vrelinu oružja. No, u vodi od iskona boravi i sama vatra/svjetlost, toč-nije “vatra u vodama”; to je besmrtnost. Oružje se baca na dno voda, na mjesto gdje se nalaze temeljni simboli obilja i vječnog života (khvarenah, soma/“haoma, Dagdin kotao,150 devet ko-tlova Žutog cara151). Čuvari “bogatstava” obično su i božanski Gospodari magije.

Čin bacanja oružja u vode, kao i alkemijski proces pre-tvorbe, spaja vatru i vodu. Ubojito oružje, koje usmrćuje nepri-jatelje i demone, “oslobađa” vode, njihovu svjetlost i plodnost: zemaljsku i kozmičku. Darivanjem oružja vodama, uspostavlja se simbolički odnos ratnika, plodnosti i poretka, tj. kozmosa. U potapanju oružja, na osebujan način, još jednom kristalizira se elementarna arhaična suprotnost vatra – voda i nazire njezina iznijansirana („metafi zička“) dijalektika, utemeljena na kon-ceptu „vatre u vodama“. Božanski primatelj žrtvovanog oružja, uz (vjerojatnu) „čistu“ ratničku komponentu, sigurno je imao moći u sferi „bogatstava“ i određene „besmrtnosti“. U sličan okvir simboličnih odnosa vatre i vode može se smjestiti i čin potapanja (solarnih) konja u vodama - obred darivanja i umolja-vanja božanskoga posebno visokim vrijednostima, od kojih se u konačnici očekuje sigurnost, „poredak“ i novi “početak.”152

Japodska društvena “stvarnost” je nepoznata. No, rat je bio neosporno bitan društveni fenomen u doba susreta Japoda s rimskom civilizacijom.153 Logično je zaključiti da je i u pret-hodnim stoljećima sve ono vezano za arma aktivno sudjelova-lo u tvorbi japodskih ideala i vrednota,. Nepostojanje oružja u japodskim grobovima vjerojatno je „dokaz“ njegove izuzetne važnosti, funkcionalne i simbolične, u japodskoj sredini. Jer, ratnički atributi i oblici, mada provocirani realitetom, u sferi smrti često tek simboliziraju neke (“skrivene”) socioreligijske težnje zajednice i pojedinca. U dodiru pak s rimskom civilizaci-jom, rat u japodskoj kolektivnoj svijesti sigurno je bio percipi-ran na drugačiji način nego u prethodnim stoljećima.

Sfera rata i sfera svetoga obično su jasno odijeljene. Njihovo svojevrsno prožimanje, u ritualu i dogmi, sazdano je na spoju (prividnih) nepomirljivosti. Sfera rata i ratničkoga podređena je svećeničkoj sferi – svijetu svetoga i vrhovnom autoritetu općenito. Sudeći pak prema japodskim nadgrobnim “slikama”, ratnik dotiče sferu svetoga i “vrhovništva”. Pri tome se lik ratnika od znaka uspinje do simbola.

Konkretno, ratnik u libaciji (sl. 2) nije „prava“ simbolič-na forma, već lik iz japodskog „realiteta“. Kao oznaka ovoze-maljske moći i uzvišenosti, ratnik-izvršitelj (ili pak prinositelj)

92


libacije u kultu mrtvih kondenzirana je, ne i linearna, projekcija jedne od najviših društvenih vrijednosti: herojstva. Sudjelova-nje u žrtvi naglašava njegov dodir sa sakralnim. Na potencijal-nu ratničku obrednu ulogu kod Japoda, blisku funkciji vrača, šamana ili svećenika u arhaičnim zajednicama, ukazuje i lik japodskog ratnika-plesača (sl. 7-8).

Ratnik u banketu (sl. 3), međutim, simbolična je forma: on se izravno obraća pokojniku i time ulazi u „prostor“ mrtvih. Na ratnika se prenosi nešto od “tajanstvenosti” između veli-ke ribe i pokojnika s kojim se riba sjedinjuje. Držeći posudu, znak banketa, ratnik preuzima i sva bitna značenja gozbe: druš-tveno-politička i religijska. Ratnik, s osebujnim recipijentom pokojniku “nudi” gozbu i „smisao“ vlastitog svijeta: rata, ali i vrijednosti koje rat nadilaze154. Time japodski ratnik s posu-dom postaje zgusnuta, metaforička, slikovno iskazana zamjena za ratničko-gozbenu “scenografi ju” koja je stoljećima pratila europske pokope (“prinčevske”, “ratničke” tj. “herojske”) iz I. tis. pr. Kr. Gomilom odabranih grobnih artefakata, oni su sto-ljećima sugerirali prožimanje rata/oružja i gozbe. Jer, gozba je idealizirani prikaz (društvenog) poretka i odnosa među stvari-ma; zato je posebno učinkovita u kraljevskim ritualima155 te u kultu mrtvih. Tu se, kao uostalom i u politici (sfera auctoritasa), kroz rituale, simbole i znakove, forsira “sveobećavajuća” for-mula blagostanja (reda), u ovostranosti, odnosno, onostranosti. Sinteza rata i gozbe najbolje dočarava herojsku atmosferu, koja u arhaičnoj svijesti primarno pripada herosu i “odabranim” mr-tvima. Ideal željeznodobne epohe jest „heroj“ ratničkog lika, sudionik (gozbenog) obreda.

Svojom energijom i furorom, ali i tapasom svoga oružja, ratnik osigurava “okvir” blagostanja. Sudjelujući u obredu (Bi-senzio, Strettweg, Monte Penna, Hochdorf, Razlog, Ribić, Pro-zor: sl. 2-3,7), ratnik pak pridonosi uspostavi zemaljske i koz-mičke vertikale. Svojim položajem i moćima u zajednici (koz-mosu), ratnik osigurava “prijelaz” u preko/grobno „stanje“.

U japodskoj “gozbenoj” funerarnoj slici (sl. 3) ratnik, dakle, funkcionira kao i sam banket, tj. izjednačuju se njihova simbolična značenja. I banket i oružje u prostoru groba nose ideju Blagostanja kao zalog Cjelovitosti. Jer, banketu, kao me-tafori „sreće“, imanentna je misao o trajanju. To oplemenjuje “konačnost” i naslućuje onostranost. Združeni, banket i oružje/ratnik prizivaju nastavak “sklada” u japodskoj onostranosti.

U Posljednjem putovanju (sl. 4) japodski pokojnik i nje-gov "dvojnik", predodžba njegove duše, imaju ratnički izgled. A kao i svaki heroj, i japodski pokojnik-ratnik iz Posljednjeg putovanja neposredno je vezan s monstrumom i zamišljen kao puna suprotnost smrti, kao izvor univerzalne vitalnosti.. U pro-cesu heroizacije pokojnika, ratnička forma i dalje funkcionira

kao stanoviti odraz japodske društvene zbilje, no, višestruko je nadslojava i neposredno zadire u eshatološko. Ratničko, kao bitna odrednica japodske “Slike svijeta”, upliće se u japodsko shvaćanje „posljednjih stvari svijeta“.

Kaciga, temeljni element individualizacije ratnika-pokojnika,156 odnosno, njegove duše (antropomorfi zirane pti-ce), očita je veza duše s ovozemaljskim. Kaciga s perjanicom sudjeluje, dakle, u tvorbi najduhovnije simbolične ikonične strukture u japodskoj kulturi. U grafi čkoj predodžbi duše ona nije samo oznaka ratničke “profesije” već simbolizira najuzvi-šenije ovozemaljske vrijednosti: herojstvo, svojevrsnu japod-sku kshatru.157 Možda kaciga sadrži i općenitu simboliku glave, prema kojoj se glava shvaća kao središte onog što je suprotno tjelesnom i materijalnom. To bi kacigu, odnosno, dušu u ja-podskoj funerarnoj "slici" približilo duhovnom i božanskom. U funerarnom kontekstu kacigi odgovara i simbolika nevidlji-voga; zahvaljujući kacigi koju su mu darovali Kiklopi, Had je "nevidljiv". Atribut nevidljivosti, neuhvatljivosti (poput ptice ili psyche) vjerojatno je svojstven i hibridnom krilatom biću –japodskoj predodžbi duše (sl. 4).

Rat i Bogatstva (svi vidovi plodnosti) ujedinjeni su pod vrhovnim arhaičnim autoritetom koji obično ne pripada rat-ničkoj sferi.158 Jer, vrhovni autoritet ("kralj"),159 mada obično izlazi iz ratničkog staleža, ubrzo ga nadslojava. "Problem kra-lja" i njegovi odnosi s drugim sferama (opes, arma, ali i sacra) promjenjivi su u vremenu i prostoru; uglavnom su nedovoljno poznati.160

Kako japodski slikovni ostaci u prvom redu govore o ratniku kao o složenoj fi guri, koja je uvelike prodrla u japodsku „sliku svijeta“, u segmente plodnosti i posvećenosti, nameće se pitanje njegove stvarne pozicije u japodskom društvu: njegova odnosa s princepsom, temeljnim sačuvanim pojmom iz japod-ske društveno-političke hijerarhije. Japodsko društvo imalo je određen sustav općinskih središta, no nepoznat je intenzitet nji-hove povezanosti i kohezionih društvenih sila općenito. Japod-sko društveno okupljanje oko zajednica (općina) vjerojatno je bilo relativno staro i trajnijeg tipa.161 Japodska općina (civitas) razvijala se pod dominacijom vijeća prvaka, vodećeg društve-nog sloja.162 Japodski prvaci, na razini sustava, vjerojatno su primarno funkcionirali unutar svoje zajednice (civitas).163

Japodsko-rimska titula "prepositus et princeps“ označa-vala bi pripadnike japodske "aristokracije", dakle, uzak druš-tveni sloj, u kojem je bila koncentrirana sva vrhovna vlast; kon-kretno, ona vezana za upravu, kult i rat.164 Ova koncentracija vlasti podsjeća na polivalentnost drevnog „rexa“ ili bar njego-vog starorimskog nasljednika (rex sacrorum), s funkcijama (i) u kultu. Ali, institucija vijeća prvaka, koji odražavaju nešto od

93

Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116

japodske predrimske društvene strukture, načelno ne govori u prilog instituciji arhaičnog (indoeuropskog) kraljevstva. Kod Japoda vjerojatno nije bilo kraljevstva.165 Jer, japodski princeps (praepositus), koji između ostalog, prinosi žrtvu bogu Bindu Neptunu,166 nije vrhovni vladar: on je tek primus inter pares. Ipak, nije poznato kojim intenzitetom je svaka od temeljnih društvenih funkcija (politička, religijska, ratnička) bila sadrža-na u njegovoj osobi. Ona koja se odnosila na rat, morala je imati vrlo istaknuto značenje. Ostaje, dakle, problem vrhovne vlasti

u japodsko-rimskoj i arhaičnoj, željeznodobnoj japodskoj kul-turi, s bitnom ulogom ratničke funkcije. Očita važnost ratnika u nadgrobnim slikama (s kraja japodske kulture: sl. 1-4a) i u japodskom društvu općenito, nije argument za njegovo izjed-načavanje s princepsom. Ipak, rimsko-japodski princeps i pro-topovijesni japodski ratnik, aktivni sudionik obreda, okupljaju u sebi neke, za japodsko društvo bitne vrijednosti. Sigurno je postojao stanoviti kontinuitet japodskog svjetonazora iz proto-povijesti u (rano) rimsko doba.

94


1 Grob (?) 303 iz Ribića (110.- 35. g. pr. Kr.) stoga je neobičan po ve-ćoj količni oružja (željezna koplja, nož, sjekire); u njemu, međutim, nedostaje pokojnik., MARIĆ, 1968., 31, 46, T IX/ 6-13.

2 MARIĆ, 1968., 48, 563 Ahilovo koplje s motkom od jasena imalo je iscjeliteljske moći. Ata-

lanta, upletena u lov na kalidonskog vepra, udarcem koplja o stije-nu oslobađa izvor (GREVS, 1990., 230, 237). Isto vrijedi i za mač: udarcem o stijenu stvara izvor.

4 “Intacta caedibus arma”, sintaksa sačuvana u pisanim izvorima, možda se odnosi na činjenicu da su Saliji – svećenici-ratnici staro-rimskog boga Quirina i Marsa, uporebljavali oružje isključivo u ritu-alne svrhe. DUMÉZIL, 1977., 141

5 Vedski tapas ima metafi zičko podrijetlo i kozmogonijsku funkciju: vrst je primordijalne topline („stvaralačke vreline“) iz koje izlazi sama rta (red); tapas je i „strogost“, „pokora“ kojom Indra, ali i obič-ni smrtnici, dosežu nebesa. Napokon, deifi cirani Tapas (Žar), neod-vojiv je od deifi ciranog Manyua (Gnjev), koji je poput vatre i pokre-će nasilnog i divljeg Indru, ali i Varunu., MACDONELL, 1974., 13, 17 119, 132, 167; SHARMA, 1981., 717-718

6 BADER, 2004., 79-1157 ELIADE, 1983., 114-1158 ELIADE, 1983., 1159 Pokojnik u lijesu samo izgleda mrtav; ali, štap, mač i sandale poma-

žu očuvanju njegova tijela (BALDRIAN, 1987., 292). U toističkoj alkemiji, u koju su bila ugrađena ranija, protopovijesna saznanja o traženju i dosizanju besmrtnosti, oružje, odnosno metal koji je yin, pomaže umrlome u “oslobađanju od trošnog tijela” i dosizanju tjele-sne besmrtnosti. Jer, u taoističkoj kozmologiji ravnoteža yang – yin djeluje preko 5 elemenata: drva, vatre, zemlje, metala i vode. BAL-DRIAN, 1987., 290, 292, 299; EDWARDS, 1981., 714

10 Upravo Varuna, koji ima posebne odnose s borbom i ratom, ali i ve-likim Oceanom (samudra), ponekad je asociran s Yamom, vladarom mrtvih. DUMÉZIL, 1985., 59

11 DUMÉZIL, 1977., 189-240; 1985., 56-6012 Znači: vlast, dostojantsvo, moć.. MONIER MONIER-WILLIAMS,

1979., 325.13 DUMÉZIL, 1985., 29, O pojmu kshatre, DUMEZIL, 1977., 194;

1985., 29.14 MACDONELL, 1974., 45: DUMÉZIL, 1985., 2915 Strašan i despotski Varuna također je naoružan (borbena kola), ali i

komplementaran s vrhovnim “mirnim” Mitrom. DUMÉZIL, 1985., 41-50, 58, 63.

16 Usp. BENVENISTE, 2005., 356.17 DUMÉZIL, 1985., 2918 MACDONELL, 1974., 78, Indoiranska marya su trajne, profesional-

ne ratničke skupine. DUMÉZIL, 1977., 23619 BAKARIĆ, 2004., 112, sl. 15420 Inspirirane etruščansko-picenskim uzorima, kacige ovog tipa, omi-

ljene u jugoistočnoalpskom krugu traju od druge polovice 7. do 4. st. pr. Kr., kada ih zamjenjuju keltski oblici. EGG, 2004., 46, sl. 11

21 Podrijetlom iz Etrurije s kraja 6. st. pr. Kr., proširio se u Picenum, postao omiljen u alpskom svijetu, gdje je u nekim regijama preživio sve do kraja 1. st. pr. Kr., odnosno, trajao usporedno s keltskim polu-loptastim tipovima. EGG, 2004., 51

22 Na pojasu i pločici iz Este-Caldeviga, na pločici Este-Baratela. UMETNOST ALPSKIH ILIROV, 1962., T 42/56, T 43/58, T44/60.

23 BALEN-LETUNIĆ, 2001., 30-3124 FREY, 1998., 266

25 BALEN-LETUNIĆ, 2004., 248, 337, sl. 2426 MAJNARIĆ-PANDŽIĆ, 1998., 297, sl. 12127 CHERICI, 2003., 52528 BOŽIĆ,1984., 78, sl. 24; 1987., sl. 46/9; JOVANOVIĆ, 1987., T

LXXXIV,1; ŠKOBERENE, 2001., 17, 34-35; GAMBACURTA, 1999., 448-449, sl. 7

29 GREGL, 2001., 44-51; BISHOP-COULSTON, 2006., 66, sl. 3230 BISHOP-COULSTON, 2006., 4831 TRUHELKA, 1894., 491; BOŽIČ, 1984., 129, sl. 7632 Kaciga iz Vrankamena bliska je etruščansko-rimskom tipu ( 4.-2. st.

pr. Kr.), iz kojeg su izišle neke keltske inačice kaciga. DE JULIIS, 1992., 549, sl. 1

33 BOŽIĆ, 1984., 78 34 BASLER, 1969, T VII35 BOŽIČ, 1984., 78-8136 ŠKOBERNE, 2001., 2837 MARIĆ, 1964., T 11/ 10, I ilirsko-grčke kacige traju sve do 3. st.

pr. Kr. (Ošanići, Budva); likovno se prikazuju i kasnije, npr. na ma-kedonskom novcu iz 2. st. pr. Kr. (MAROVIĆ, 2006., 22.; BOŽIČ, 1984., 82). Makedonski novac s prikazom ilirsko-grčke kacige na-đen je i u nekropoli Gostilj. BASLER, 1969., T VIII, 34/8

38 TERŽAN, 1995., 111-121, sl. 5-8 5-7 39 UMETNOST ALPSKIH ILIROV, 1962., 87, T 17; BONFANTE,

1978.; BERMOND MONTANARI, 1999., sl. 2 Ovaj lik jedan je od najzanimljivijih „situlskih“ ratnika; ima rog i okružen je, u shemi „Gospodara zvijeri“, fantastičnim životinjama.

40 UMETNOST ALPSKIH ILIROV, 1962., 101, T 35/47; TURK, 2005., 39

41 U Ripču su nađeni kalupi za lijevanje kopalja. RAUNIG, 2002, 27542 UMETNOST ALPSKIH ILIROV, 1962., Prilog D, B, G43 TURK, 2005., 37, sl. 55 44 Bolonjska stela iz Via Righi, reljef iz Bormia ( 2-1.st.. pr. Kr.) s

prikazom trofeja (?) s ratnikom s rogom. MANSUELLI, 1957.; DE MARINIS, 1991., 94

45 Izgleda da se u dardanskom svijetu u rimsko doba obredno pilo upra-vo iz roga pri oplakivanju pokojnika. DOBRUNA-SALIHU, 2005., T 136-137

46 VASIĆ, 1987., 726, T LXXVI, 247 U jednom od najmonumentalnijih keltskih “prinčevskih“ pokopa,

u tumulu s kolima iz Hochdorfa (Baden – Wűrttemberg) iz druge polovice 6. st. pr. Kr. bilo je priloženo devet rogova. BIEL, 2004., 436-437

48 BERMOND MONTANARI, 1999., 491, Na situli Arnoaldi (4. st. pr. Kr.) ratnik s negovskom kacigom svira u rog i ima četvrtast štit, poput ratnika iz japodske libacije. UMETNOST ALPSKIH ILIROV, 1961., T 42

49 MARIĆ, 1968., tabela IV/128 (gr. 150); VI/220 (gr. 237, gr. 50, gr. 99); VII/263a, 264, 265 (gr. 62, gr. 400, gr. 464, gr. 288)

50 MARIĆ, 1968., T IX-XI, T XXI51 RAUNIG, 1968., 81-97, T II/32-35, T III/ 6-8, T IV/22., U grobo-

vima 33, 40, 66 nađeno je nekoliko primjeraka oštećnih željeznih noževa, odnosno, bodeža.

52 DRECHSLER-BIŽIĆ, 1987., 41653 DRECHSLER-BIŽIĆ, 1973., 41, T XXXIV – XXXV; 1987.a, 416,

sl. 25/1154 BALEN-LETUNIĆ, 2006., T 2/1

95

Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116

55 BALEN-LETUNIĆ, 1996., 27, T I-II56 BALEN-LETUNIĆ, 1990, T II/1-457 BALEN-LETUNIĆ, 1996., 27 (neobjavljen)58 BALEN-LETUNIĆ, 1996., 27 (neobjavljen) 59 KOLAK, 2004., 178-17960 RAUNIG, 1962., 54-55, T III; 2002., 275 61 MARIĆ, 1968., T X/ 13-1662 MARIĆ, 1968., 27, tabela IV, 12863 BALEN-LETUNIĆ, 2006.a, 65, bilj. 11, 1764 BALEN-LETUNIĆ, 2006.a, 65, bilj. 1365 MARIĆ, 1968., Tabela VII/26466 MARIĆ, 1968., Tabela VII/ 264b67 DRECHSLER-BIŽIĆ, 1987., 41668 MARIĆ, 1968., T X /2769 BOŽIĆ, 1984., 78, 82; 1987., T LXXXV- LXXXVIII, sl. 43-4670 DRECHSLER-BIŽIĆ, 1987., 404, sl. 23/1471 RAUNIG, 2002., 274, T II72 RAUNIG, 2002., 272, 282, T 273 MARIĆ, 1968., T IX/6-1374 RAUNIG, 2002., T I75 FIALA, 1894., 683; DRECHSLER-BIŽIĆ., 1987., 398 76 TRUHELKA, 1894, 491; BOŽIČ, 1984., 128, sl. 7677 RAUNIG, 1969., 2378 VINSKI -GASPARINI, 1987., 194, T XIX, 1, 279 MARIĆ, 1968., 56; RAUNIG, 1968., 88 (gr. 40 u Crkvini – Bihać)80 Mač i nož bili su položeni na gr. 400 u Jezerinama (BALEN-LETU-

NIĆ, 2006., 65, sa starijom literaturom).81 MARIĆ, 1968., 56-5782 Ponekad su stavljani u urnu ili na njezin poklopac. U pojedinim ko-

sturnim pokopima nalazi se kompletna ratnička oprema; ali, kaciga i štitovi nikad nisu nađeni na mjestu gdje su se nosili za života. Štitovi su nađeni na nogama pokojnika (gr. 37, 39), pored kukova (gr. 1); kaciga pak pod nogama pokojnika (gr. 37). Koplja (2 kom.) bila su sa strane ili uz pokojnikovo tjeme, a mač uz noge. MARIĆ,1964., 20-22: 1968., 55

83 BASLER, 1969., 784 CHERICI, 2003., 52885 DUMÉZIL, 1987., 21, 44, 86 86 ČOVIĆ, 1976., 147, sl. 6787 MACDONELL, 1974., 58; DUMEZIL, 1987., 44, Skr. nartaka

je plesač, pjevač, glumac, bard, ali u mitološkom kontekstu znači „oružje“. MONIER MONIER – WILLIAMS, 1979., 529

88 DUMÉZIL, 1977., 38, 141-142; Usp. SABATUCCI, 1988., 94, Rat-nički plesovi i litanije Salija vezani su uglavnom za Marsove svet-kovine u vezi s početkom sezone rata (Eguirria, Tubilustrium i dr.) i njezinim krajem (October equus, Armilustrium). SABATUCCI, 1988., 93, 331. Konkretno, za proljetne feste Qinquatrus podrazu-mijevao se čin “ancilia mouere” (DUMÉZIL, 1977., 248). Obred je možda izvorno imao i inicijacijsko obilježje i simbolizirao prijelaz iz muškosti (ostvarene za Lupercalije, u veljači) u ratništvo (SABATU-CCI, 1988., 97). Za jesenske pak feste Armilustrium, Saliji izvode obred (“ancilia condere”) (DUMÉZIL, 1977., 141-142, 248). U vezi s Armilustriumom, ostala je dilema je li to bio obred očišćenja oružja (lustrum) ili pak obred vezan uz ples (ludum) s oružjem. SABATU-CCI, 1988., 331-332

89 Njihov svečani kostim sadržavao je tuniku, brončani oklop, plašt na ramenu, vrst tijare, mač o boku, štit u ljevici i koplje ili štap u de-snici. Pjesmom po svetim mjestima u gradu obraćali su se različitim bogovima; u predasima bio je uključen i banket s glazbom. SABA-TUCCI, 1988., 93-95

90 DUMÉZIL, 1977., 24991 Već u prošlosti kretske Kurete koji mašu sa štitovima, uspoređivali

su (Dionizije iz Halikarnasa) sa Salijima. SABATUCCI, 1988., 95 92 ELIADE, 1983., 110-111; BURKERT, 1990., 261-262, 28093 BALEN-LETUNIĆ, 2007., 383-386, sl. 1-294 MARIĆ, 1968., T III95 TAGLIAMONTE, 2003., 54496 Grotta dell′ Addaura-Palermo, Grotta di Levanzo (Egadi), Porto Ba-

disco; brončanodobni Bohuslän, itd. GRAZIOSI, 1973., sl. 59, 62- 63, 146-147, 152, 158 ; MARASZEK, 1997., 75, sl. 4; ARCÀ, 2005., sl. 8,14, 40-41.

97 Na apulskoj keramici oslikanoj geometrijskim motivima, rijedak je ljudski lik, shematiziran, gotovo apstraktan, no, vrlo često s prenagla-šenim šakama na „orantskim“ rukama. Ruke mu ponekad završavaju pticama, što asocira na „ptičju“ lađu, tj. pektoral, koji se također, mada rijetko, likovno predočava (Ferrandina). ORLANDINI, 1972., T XXX/1-2, T XXXI-/1, T XXXII/1, T XXX-XXXIV/1, T L/1

98 GRAZIOSl, 1973., sl. 110 -11199 CAPELLE, 1985. 37, sl. 22100 Plastično izveden motiv ruke apliciran je na japodskoj keramici Pou-

nja (RAUNIG, 2004., 27) i Like, Muzej u Gospiću (KOLAK, 2004., 178-179). Na ovdje priloženim fotografi jama nalaza s Lipove glavi-ce, zahvaljujem kolegici iz Muzeja u Gospiću, T. Kolak.

101 BALEN-LETUNIĆ, 2004., 372102 TESSMANN, 2001., 82, sl. 52, sl. 58/15103 BALEN-LETUNIĆ, 2007., 386, bilj. 17104 LINDOW, 1987., 115-116; ELIADE, 1987., 228105 TAGLIAMONTE, 2003., sl. 1, 2; CAMPOREALE, 2003., 224, 234,

T II/a106 STARY,1981., T 4/2, T 19/6; BARTOLONI, 2000., 56 107 Podrijetlom je vjerojatno iz Etrurije. CAMPOREALE, 2003., 223-

224; Usp. BRENDEL, 1978., 40, sl. 21108 COLONNA, 2000., 90, sl. 64109 SGUBINI MORETTI, 2000., 80; TAGLIAMONTE, 2003., 534, bilj.

13, 61 110 Likovi u ovom prizoru interpretirani su u kontekstu procesa antropo-

morfi zacije božanskoga koji je u Etruriji i Laziju bio dovršen krajem 7. i početkom 6. st. pr. Kr. COLONNA, 2000., 90

111 ELIADE, 1987., 225112 ČAČE, 1979., 89113 BIEL, 1982.; 2004., 436; GLEIRSCHER, 2004., 246114 Indra, iako nije „pravi“ čuvar rte, na osebujan način sudjeluje u ar-

tikulaciji Kozmosa, nadgledajući njegovu podjelu na nebo i zemlju, izmjenu dana i noći, godišnjih doba, itd. DUMÉZIL, 1985., 42

115 CAMPOREALE, 1992., 81-82116 FORESTI, 1992., 163 117 Skandinavski bogovi iz skupine Azi (Ođinn i Torr), s kompetenci-

jama u sferi vrhovništva, magije i rata, zainteresirani su za plodnost zemlje i Bogatstva, ali ipak na drugačiji način od bogova iz skupine Vani (božica Freyja, zatim Njörđr, Freyr), kojima je plodnost primar-no polje djelovanja. DUMÉZIL, 1987., 60, 61

96


118 DUMÉZIL, 1977., 224, 236-237; 1987., 55-57119 U arhaičnom Rimu (i Grčkoj) postoji kalendarsko podudaranje po-četka rata i prirodnog ciklusa (sjetve), te kraja rata (arma condere) i žetve i spremanja plodova. U tom kontekstu, uključujući October equus, zatim Pariliju i Fordicidiju u travnju, kao i druge podatke, može se objašnjavati, odnosno, negirati „agrarni“ Mars (DUMÉZIL, 1977., 195-218); no, „agrarni“ Mars i dalje ostaje predmet rasprave.

120 DUMÉZIL, 1977., 108; 1987., 57121 DUMÉZIL, 1977., 224; 1987., 57122 I dok Mars, koji za Ambarualije sudjeluje u lustraciji polja, interve-

nira u ruralnom prostoru (zemljoradnja, stoka), ali samo “izvana”, osiguravajući “okvir” plodnosti, Quirin i drugi bogovi plodnosti izravno se bave Prirodom. DUMÉZIL, 1977., 209-214-215

123 DUMÉZIL, 1985., 37-68124 DUMÉZIL,1977., 249125 I bik je životinja ratnika (Indre, Rudre). MACDONELL, 1974.,

150.126 MACDONELL, 1974., 151127 Kalidonskog vepra prva je probola djevica s oružjem – Atalanta.

GREVS, 1990., 230, 233128 BASLER, 1969., T VII, 30/2129 KUKOČ, 1998., 7-26130 Slučajno je nađeno 7 željeznih kopalja. RAUNIG, 2002., T II131 GLOGOVIĆ, 1998., 567132 BERGONZI, 1990., 421133 Tada je posebno zabilježen u krajevima izvan granica Carstva (Dan-

ska, Švedska, Schleswing-Holstein). U vodama je istovremeno de-ponirano domaće i rimsko naoružanje, osobito mačevi. BISHOP-COULSTON, 2006., 31

134 BRIARD, 1996., 174; TORBRÜGGE, 1996., 567-581; HANSEN, 1997., 29-31; HARDING, 2007., 124

135 D′ ERCOLE, 1997., 72; HARDING, 2007., 123-135136 Vatra i voda, združeni su i kombinirani na različite načine u mnogim

obredima (npr. starorimski suffi ttio za Parilije sredstvo je purifi kaci-je: ljudi/pastira, životinja, prirode). SABATUCCI, 1988., 129

137 JEŽIĆ, 1986., 72138 Indra, rođen na zlatnim kolima, naoružan je lukom i strijelom sa stoti-

nu šiljaka i tisuću krila, ponekad i sa srpolikom ankušom i, napokon, mačem (paranja). MACDONELL, 1974., 55, 59, 61; DOWSON, 2005., 131

139 MACDONELL, 1974., 59140 Indra je također zlatan, sjajan; ponekad je poput željeza. MACDO-

NELL, 1974., 55141 Osim toga, Indra je “opijen” Somom; intimno je s njim povezan u

gospodarenju vodama i njihovom svjetlošću. MACDONELL, 1974., 109-110

142 ANATI, 1968., 78-79, sl. 5, 18, 23, 24, 39-40, 51, 77; PERONI, 2004., 164, sl. 4

143 MARIĆ, 1968., T II/36144 BERMOND MONTANARI, 1988., 35, sl. 19/b.145 BISI, 1984., 84.146 Također, jasen (i hrast) privlači munju i važan je u obredu u vezi s

kišom i vatrom. GREVS, 1990., 42, 237147 CONTU, 1974., 191, T 164; BIANCHI BANDINELLI -GIULIA-

NO, 1985., 68- 69, sl. 75; RUSSU, 1999., 217-218148 ALKIM, 1975, 18383-184, sl. 106149 HÄNSEL, 1969., sl. 1150 DUMÉZIL, 1987., 30151 SEIDEL, 1987., 484-485152 KUKOČ, 2003., 62153 ČAČE, 1979., 80-81154 KUKOČ, 2007., 145155 DIETLER, 1999.; D’ AGOSTINO, 1999., 85156 Glineni poklopac-kaciga antropomorfi zira villanova urnu, naglašava

pokojnikovu vezu s ratom i društvom i „uranja“ pokojnika u sfere „solarnosti“.

157 MONIER MONIER – WILLIAMS, 1979., 325158 DUMÉZIL, 1977., 109; 1987., 36-37, 53. Rat i Bogatstvo (plodnost)

u starom Rimu stvarno i simbolički podređeni su vrhovnoj sveće-ničkoj vlasti, svojevrsnom produžetku prapovijesnog rexa. Naime, regija, boravište kralja u predrepublikansko, a u republikansko doba središte njegova baštinika (rex sacrorum, sacerdos publicus), ujedi-njavala je Marsovu kapelu s oružjem i drugu, također tajnu, kapelu božice Ops. Mars, tj, arma i Ops (bogatstvo dobiveno žetvom i druge vrste), kao temeljne “rezervne” vrijednosti društva, bili su prostor-no i ritualno povezani pod patronatom vrhovne vlasti (auctoritas). DUMÉZIL, 1977., 109, 190-191, 241.

159 BENVENISTE, 2005., 347-370160 Na božanskom planu odnos rata i vrhovnog autoriteta odražava se

u komplementarnosti para Mitra – Varuna, dvaju aspekata staroin-dijskog božanskog vrhovništva. Upravo Varuna, koji je drugi pol ratničkog načela, a ne Mitra (niti Mitra – Varuna), model je kralju u ceremoniji njegova posvećenja (rayasuya). Jer, Varuna je poput zemaljskog kralja koji vlada teritorijem, koji je osigurao bog rata (Indra) sa svojom družinom (DUMÉZIL, 1985., 50-51, 56, 63). Ipak, posvećenje vedskog kralja odvijalo se pred ognjištem Mitre i Varune; dvije kraljeve ruke nazivaju se Mitrom i Varunom. JEŽIĆ, 1986., 136-137.

161 ČAČE, 1979., 80162 ČAČE, 1979., 78163 ČAČE, 1979., 79164 ČAČE, 1979., 79165 ČAČE, 1979., 65-66 166 MEDINI, 1984., 16

97

Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116

LITERATURA

ALKIM B. U., 1975., Anatolia I, Archaeologia mundi, Enciclopedia archeologica, Roma

ANATI E., 1968., Arte preistorica in Valtellina, Centro camuno di Studi preistorici, Capo di Ponte (Brescia)

ARCÀ A., 2005., Archeologia rupestre in Valcamonica, Dos Cüi, Un caso di studio. Rivista di Scienze Preistoriche LV, Firenze

BADER F., 2004., L' eau et le feu du querrier: l' ordalie d' Achille dans le Scamandre -Xanthe, L' eau et le feu dans les religions antiques, Actes du premier colloque international d' histoire des religions 1995, (ed. G. Capdeville), Paris

BAKARIĆ L., 2004., Japodska kultura, nastanak i razvoj, Vodič, Pret-povijesna zbirka, Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb

BALEN - LETUNIĆ D., 1990., Perle s tri lica pronađene na području Like, VAMZ, 3. s, XXIII

BALEN - LETUNIĆ D., 1996., Figuralno ukrašne trapezoidne pojasne kopče tipa Prozor, VAMZ, 3, 28-29

BALEN - LETUNIĆ D., 2001., Ilirska kaciga, Kacige u Hrvatskoj, Zagreb

BALEN - LETUNIĆ D., 2004., Japodi, Ratnici na razmeđu istoka i zapada, Starije željezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb

BALEN - LETUNIĆ D., 2006., Kasnolatenski noževi tipa Pritoka –Bela Cerkev, VAPD 99

BALEN - LETUNIĆ D., 200., Novi prikaz japodskog ratnika iz oko-lice Gračaca, Scripta praehistorica in honorem Biba Teržan, Situla 44, Ljubljana

BALDRIAN F., 1987. , s.v. Taoism, ER

BARTOLONI G., 2000., Le origini e la diffusione della cultura villano-viana. Gli Etruschi, Venezia

BASLER Đ., 1969., Nekropola na Velim Ledinama u Gostilju (Donja Zeta), GZM NS 34

BENVENISTE E., 2005., Riječi indoeuropskih institucija, Zagreb

BERGONZI G., 1990., L' offerta votiva in Italia settentrionale, Anat-hema, Regime delle offerte e vita dei santuari nel Mediterraneo antico, (Roma 1989 ), Roma

BERMOND MONTANARI G., 1988., La stele a disco della Valle dell' Idice, La formazione della città in Emilia Romagna, Bologna 1987 -1988, Bologna

BERMOND MONTANARI G., 1999., Gli strumenti musicali nell' arte delle situle, Protostoria e storia del “Venetorum angulus”. Atti del XX Convegno di Studi Etruschi ed Italici, Portogruaro - Quarto d' Altino - Este – Adria, 1996, Pisa - Roma

BIANCHI BANDINELLI R. – GIULIANO A., 1985., Etruschi e Italici prima del dominio di Roma, Roma

BIEL J., 1982., Ein Fürstengrab der späten Halltattzeit bei Eberdingen- Hochdorf, Kreis Ludwigsburg (Baden- Württenberg), Germania 60

BIEL J., 2004., I primi Celti in Occidente, Guerrieri, Principi ed Eroi, Eroi tra Danubio e il Po dalla Preistoria all' Alto Medievo, Trento

BISHOP M.C.- COULSTON J. C. N., 2006., Roman Military Equi-pment, from the Punic Wars to the Fall of Rome, Oxford

BISI A., 1984., “L' albero della vita “ e gli animali in schema araldi-co sulle stele protofelsinee. Alcune considerazioni sull' orientalizzante bolognese, Culture fi gurative e materiali tra Emilia e Marche, Studi in onore di Mario Zuffa, Rimini

BONFANTE L., 1978., The Arnoaldi Mirror, the Treviso Discs and Etruscans Mirrors in North Italy. AJA, 83

BOŽIČ D., 1984., Naoružanje ratnika mlađeg željeznog doba, Keltoi, Ljubljana

BRENDEL O.J., 1978., Etruscan Art, Harmondsworth

BRIARD J., 1996., Symboles religieuses, lieux de culte et dépôts votivs de l' Age du Bronze en Armorique, Archäologische Forschungen zum Kultgeschehen in der jüngeren Bronzezeit und frühen Eisenzeit Alte-uropas, Regensburg 1993, Regensburger Beiträge zur prähistorischen Archäologie, Band 2, Bonn

BURKERT W., 1990., Greek Religion, Oxford

CAMPOREALE G., 1992., La „discipline“ étrusque: espace célestes, espaces terrestres, Les Etrusques et l' Europe, Paris

CAMPOREALE G., 2003., Ancora tra Piceno ed Etruria, I Piceni e l' Italia medio- adriatica, Atti del XXII Convegno di Studi Etruschi ed Italici, Ascoli Piceno- Teramo- Ancona 2000, Pisa -Roma

CAPELLE T., 1985., Geschlagen in Stein, Skandinawische Felsbilder der Bronzezit, Hannover

CHERICI A., 2003., Armi e società nel Piceno, con una premessa di metodo e una nota sul guerriero di Capestrano, I Piceni e l' Italia medio-adriatica, Atti del XXII Convegno di Studi Etruschi ed Italici, Ascoli Piceno – Teramo – Ancona, 2000, Pisa-Roma

COLONNA G., 2000., Le forme della devozione, Piceni, Popolo d' Eu-ropa, Roma

CONTU E., 1974., La Sardegna dell' età nuragica, PCIA v. III

ČAČE S., 1979., Prilozi proučavanju političkog uređenja naroda sjeve-rozapadnog Ilirika, RFF u Zadru, 18 (1978-1979)

D' AGOSTINO B., 1999., I principi dell' Italia centro – tirenica in epoca orientalizzante, Les Princes de la Protohistoire et l' émergence de l' Etat, Actes de la table ronde internationale de Naples (1994), Coll. CJB, 17/ Coll. EFR 252, Naples-Rome

D' ERCOLE V.,1997., Spade del età del bronzo deposte nelle acque dei fi umi e dei laghi abruzzesi, Acque, grotte e Dei, Imola

98


DE JULIIS E. M., 1992., Gli elmi, Principi Imperatori Vescovi, Bari 1992, Venezia

DE MARINIS R. C., 1991., I Celti golasecchiani, I Celti, Milano

DIETLER M., 1999., Rituals of commensality and the politics of sta-te formation in the “princely” societies of early Iron Age Europe, Les princes de la Protohistoire el' émergence de l' Etat, Actes de la table ronde internationale de Naples (1994), (Coll. CJB 17 / Coll. EFR 252 ), Naples

DOBRUNA- SALIHU E., 2003-2005., Plastika dekorative dhe fi gurati-ve e gurit në Dardani gjatë kohës romake, I-II, Prishtinë

DOWSON J., 2005., A Classical Dictionary of Hindu Mythology and Religion, Geography, History and Literature, New Delhi

DRECHSLER-BIŽIĆ R., 1973., Nekropola prahistorijskih Japoda u Prozoru kod Otočca, VAMZ 3. sv. VI- VIII, 1972-1973

DRECHSLER-BIŽIĆ D., 1987., Japodska grupa, PJZ V, Željezno doba, Sarajevo

DUMÉZIL G., 1977., La religione romana arcaica, Milano

DUMÉZIL G., 1985., Gli dei sovrani dei Indoeuropei, Torino

DUMÉZIL G., 1987., Tridelna ideologija Indoeuropcev, Ljubljana

EDWARDS C.W., 1981., Taoizam, religijski, Enciklopedija živih reli-gija, Beograd

EGG M., 2004., I guerrieri, Guerrieri Principi ed Imperatori, Eroi fra il Danubio e il Po dalla Preistoria all' Alto Medioevo, Trento

ELIADE M., 1983., Kovači i alkemičari, Zagreb

ELIADE M., 1987., Initiation: An Overview, ER v. 6

FIALA F., 1894., O nekim nasutim gradinama u sjeverozapadnoj Bo-sni, GZM VI

FORESTI L. A., 1992., L' Italia et l' Europe centrale: les temps protohi-storiques, Les Etrusques et l' Europe, Paris

FREY O.-H., 1998., „Hallstatt und Altitalien“, Zur Bedeutung des me-diterranen Imports, Archäologische Untersuchungen zu den Beziehun-gen zwischen Altitalien und der zone Nordwärts der Alpen während der frühen Eisenzeit Alteuropas, Kolloquiums in Regensburg 1994, Bonn

GAMBACURTA G., 1999., Considerazioni sul ruolo della valle del Piave, Aspetti culturali e cultuali, Protostoria e storia del “Venetorum angulus”, Atti del XX convegno di studi etruschi ed italici, Portotogru-aro - Quarto d' Altino - Este - Adria, 1996, Pisa – Roma

GLEIRSCHER P., 2004., I carri cerimoniali dei primi Celti, Guerrieri, Principi ed Erroi, ed Eroi fra il Danubio e il Po dalla Preistoria all' Alto Medioevo, Trento

GLOGOVIĆ D., 1998., Bronze Age Swords: Aquatic Finds from Cro-atia and the Neighbouring Regions, Mensch und Umwelt in der Bron-zezeit Europas, Kiel

GRAZIOSI P., 1973., L' arte preistorica in Italia, Firenze

GREGL Z., 2001. Oprema rimskog vojnika, Kacige u Hrvatskoj, Zagreb

GREVS R., 1990., Grčki mitovi, Beograd

HANSEN S., 1997., Sacrifi cia ad fl umina- Gewässerfunde im bronze-zeitlichen Europa, Gaben an die Götter, Schätze der Bronzezit Europas (A. i B. Hänsel, Konzeption und Zusammnenstellung), Bestandskata-loge, Band 4, Berlin

HÄNSEL B., 1969., Plastik der jüngeren Bronzezeit und der alteren Eisenzeit aus Bulgarien, Germania 47

HARDING A.F., 2007., Warriors and Weapons in Bronze Age Europe, Budapest

JEŽIĆ M., 1986., Rgvedski himni, Zagreb

JOVANOVIĆ B., 1987., Istočna grupa, Izvori za istoriju Skordiska, PJZ V, Željezno doba

KOLAK T., 2004., Lipova glavica, HAG 1

KUKOČ S., 1998., Grčki simboli u ilirskom svijetu, OA 22

KUKOČ S., 2003., Žrtvovanje konja na Jadranu u Iliriku. HA, 10

KUKOČ S., 2007., Banket, slika i obred u protopovijesti na Jadranu, HA 15

LINDOW J., 1987., „Berserkers“, ER v. 2

MACDONELL A. A., 1974., Vedic Mythology (reprint), Delhi-Varanasi-Patna

MANSUELLI G.A., 1957., Una stele felsinea di tradizione villanovia-na, Rivista dell' Istituto Nazionale d' Archaeologia e Storia dell' Arte VI –VII, 1956 - 1957, Roma

MARASZEK R., 1997., Kultgerät im mittleren Oderraum: Die Dei-chselwagen, Gaben an die Götter, Schätze

MARIĆ Z., 1964., Donja Dolina, GZM. n.s XIX

MARIĆ Z., 1968., Japodske nekropole u dolini Une, GZM XXIII

MAROVIĆ I., 2006., Grčko-ilirska kaciga, VAPD 99

MEDINI J., 1984., Autohtoni kultovi u razvoju religija u rimskoj pro-vinciji Dalmaciji, Dometi 5, Rijeka

MONIER MONIER-WILLIAMS, M. A., K. C.I.E.,1979 (reprint) A Sanskrit-English Dictionary, Etymologically and Philologically Arran-ged, Oxford

ORLANDINI P., 1972., Aspetti dell' arte indigena in Magna Graecia, Atti del XI Convegno di Studi sulla Magna Grecia, Taranto 1971, Napoli

PERONI R., 2004., Culti, comunita tribali e gentilizie, caste guerriere e fi gure di eroi e principi nel secondo millenio in Italia tra Europa Cen-

99

Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116

HAG -Hrvatski arheološki godišnjak, Zagreb

OA - Opuscula archaeologica- Zagreb

PCIA - Popoli e Civiltà dell′Italia antica, Roma

VAMZ.- Vjesnik Arheološkog muzeja, Zagreb

VAPD - Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, Split

trale ed Egeo, Guerrieri, Principi ed Eroi fra il Danubio e il Po dalla Preistoria all' Alto Medioevo, Trento

PICENI, POPOLO D′ EUROPA, 2000., Roma

RAUNIG B., 1962., Oružje iz Kostela kod Bihaća, Zbornik krajiških muzeja, I, Banja Luka

RAUNIG B., 1968., Japodska nekropola na Crkvini kod Golubića, GZM XXII

RAUNIG B., 1969., Bodež mošunjskog tipa iz Kostela kod Bihaća, Zbornik krajiških muzeja III, Banja Luka

RAUNIG B., 2002., Slučajni nalazi prahistorijskog oružja iz Bihaćkog polja, GCBI XXXII/30

RAUNIG B., 2004., Umjetnost i religija prahistorijskih Japoda, Djela, Knjiga LXXXII, CBI, Knjiga 8, Sarajevo

RUSSU A. G., 1999., Power and Social Structure of Nuragic Sardinia, Eliten in der Bronzezeit, Mainz

ŞABATUCCI D., 1988., La religione di Roma antica, Milano

SEIDEL A, 1987., s.v. Huang- ti, ER

SGUBINI MORETTI A. M. 2000., Pitino di San Severino, Marche. Piceni, popolo d' Europa, Roma

SHARMA J. C., 1981., Tapas, Enciklopedija živih religija, Beograd

STARY von P.F., 1981., Zur eisenzeitlichen bewaffnung und kampfe-sweise in Mittelitalien (ca. 9. bis 6. Jh. V.Chr.), Marburger Studien zur vor- und frühgeschichte, Band 3. Mainz/Rhein

ŠKOBERNE Ž. 2001., Prapovijesne kacige, Kacige u Hrvatskoj, Zagreb

TAGLIAMONTE G., 2003., La terribile belezza del guerriero, I Piceni e l' Italia medio- adriatica, Atti del XXII Convegno di Studi Etruschi ed Italici, Ascoli Piceno- Teramo- Ancona 2000, Pisa-Roma

TERŽAN B., 1995., Handel und soziale Oberschichten im früheisen-zeitlichen Südosteuropas, Handel, Tausch und Verkeher im bronze- und früheisenzeitlichen Südosteuropa, (ur. B. Hänsel), Südosteuropa Schriften 17, München- Berlin

TESSMANN B., 2001., Schmuck und Trachtzubehor aus Prozor, Kro-atien- Ein Beitrag zur Tracht im japodischen Gebiet, Acta Praehistorica et Archaeologica 33

TORBRÜGGE W., 1996., Spuren in eine andere Welt, Archäologie der vorzeitlichen Wasserkult, Archäologische Forschungen zum Kultges-chehen in der jüngeren Bronzezeit und frühen Eisenzeit Alteuropas, Regensburger Beiträge zur prähistorischen Archäologie 2, Regensburg 1993, Bonn

TRUHELKA Ć., 1894., Broncani šljem od Vrankamena kod Krupe, GZM VI

TURK P., 2005., Podobe življenja in mita, Ljublja

VASIĆ R., 1987., Ohridska oblast, PJZ V, Željezno doba, Sarajevo

VINSKI-GASPARINI K., 1987., Grupa Martijanec- Kaptol, PJZ V, Željezno doba

UMETNOST ALPSKIH ILIROV IN VENETOV 1962, Ljubljana

SKRAĆENICE

AJA - Americacn Journal of Archaeology

ER - Encyclopedia of Religion, New York

GCBI - Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja, Sarajevo

GZM - Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo

HA - Histria Antiqua, Pula

100


The warrior is a dominant fi gure in all of Iapodian art and the main Iapodian sign and symbol (social, religious); he is a central fi gure of a Iapodian myth and a key part of the Iapodi-an view of the world. This paper analyzes, based on modest ar-chaeological information, the attire, the role and understanding of warriors in the Iapodian community. Certain comparisons are made with the relevant Indo-European sources.

The Iapodian warrior is a dancer, he is ithyphallic, a distinguished participant in (funeral) rites (libation, banquet), a partaker of the Last Journey accompanied by the soul-bird, and a mythical (heroized, deifi ed ?) mediator between the earth

and the Cosmos. As part of the social reality and religion, the warrior „touches“ the spheres of fertility and consecration: he establishes the „order“ and becomes the supreme Iapodian asset and idol. Special attention is paid to the analysis of the prono-unced symbolic aspects of the warrior fi gure in the Iapodian culture; but also his „practical“ role in the community, but only in the last centuries of the Iapodian culture when the Iapodian – Celtic/Roman clashes lead to an increase in armament and a type of burial (Lika, Pounje) which include grave goods such (battle) knifes, vessels and other accessories (belt clasps etc.).

SINEVA KUKOČ

FIGURE OF A IAPODIAN WARRIOR

(Summary)

Sl. 1. Warrior fi gures on Iapodian urns from Pounje, last centuries B.C.; Ribić: a-b, e; Založje: c-d.Illus. 1. Likovi ratnika na japodskim urnama iz Pounja iz zadnjih stoljeća pr. Kr.; Ribić: a-b, e; Založje: c-d.

101

Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116

Sl. 2. Prizor libacije na urni iz RibićaIllus. 2. Libation scene – urn from Ribić

Sl. 3. Prizor gozbe na urni iz Ribića Illus. 3. Banquet scene – urn from Ribić

Sl. 4. Prizor Posljednjeg putovanja na urni iz GolubićaIllus. 4. Last Journey scene – urn from Golubić

Sl. 4a. Ulomak urne iz Golubića Illus. 4a. Urn fragment from Golubić

102


Sl. 6. Povorka ratnika na pojasnoj kopči iz Prozora, 6/5.st.pr.KrIllus. 6. Procession of warriors on a belt clasp from Prozor, 6/5.c. B.C.

Sl. 5. Medak kod Gospića, brončani ukrašeni nož, 8.st.pr. Kr. Illus. 5. Medak near Gospić, decorated bronze knife, 8th c. B.C.

Sl. 7-8. Pločasto-naočalasta fi bula s privjeskom u obliku ratnika-plesača, okolica Gračaca, 4.st.pr. Kr. (?) (BALEN-LETUNIĆ, 2007)Illus. 7-8. Two-piece disc fi bula fi bula with a warrior-dance pendant, vicinity of Gračac, 4th c. BC (?) (BALEN-LETUNIĆ, 2007)

103

Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116

Sl. 12. Pojasna pločica (kopča) iz Prozora, 2.st.pr. Kr. (snimio I. Krajcar, Fototeka AMZ)

Illus. 12. Belt clasp (buckle) from Prozor, 2nd c. B.C. (Photo: I. Krajcar, Photo Archive AMZ)

Sl. 10. Antropomorfni privjesci tipa Prozor, 6-5.st.pr. Kr.Illus. 10. Anthropomorphic pendants Prozor type, 6-5 c. B.C.

Sl. 11. Pojasna kopča iz Jezerina, 3.st. pr. Kr. (gr. 36 b) Illus. 11. Belt clasp from Jezerine, 3rd c. B.C. (gr. 36 b)

Sl. 9. Spiralno-naočalasta fi bula s antropomorfnim privjeskom u obliku „oranta“, Ličko Lešće (Otočac), 6.st.pr.Kr.

Illus. 9. Two-piece spiral fi bula with an orant-like anthropomorphic pendant, Ličko Lešće (Otočac), 6th c. B.C.

104


Sl. 13. Pojasna pločica (kopča) iz Prozora, 2.st.pr. Kr. (snimio I. Krajcar, Foto-teka AMZ)Illus. 13. Belt clasp (buckle) from Prozor, 2nd c. B.C. (Photo: I. Krajcar, Photo Archive AMZ)

Sl. 14. Pojasna pločica (kopča) iz Prozora, 2.st.pr. Kr. (snimio I. Krajcar, Foto-teka AMZ)Illus. 14. Belt clasp (buckle) from Prozor, 2nd c. B.C. (Phot: I. Krajcar, Photo Archive AMZ)

Sl. 15. Pojasna pločica (kop-ča) iz Prozora, 2.st.pr. Kr. (snimio I. Krajcar, Fototeka AMZ)Illus. 15. Belt clasp (buckle) from Prozor, 2nd c. BC (Pho-to: I. Krajcar, Photo Archive AMZ)

Sl. 13a. Pojasna pločica (kopča) iz Prozora, de-talj; 2.st.pr. Kr. (snimio I. Krajcar, Fototeka AMZ)Illus. 13a. Belt clasp (buckle) from Prozor, detail; 2nd c. B.C. (Photo: I. Krajcar, Photo Archive AMZ)

Sl. 14a. Pojasna pločica (kopča) iz Prozora, de-talj; 2.st.pr. Kr. (snimio I. Krajcar, Fototeka AMZ)Illus. 14a. Belt clasp (buckle) from Prozor, detail; 2nd c. B.C. (Photo: I. Krajcar, Photo Archive AMZ)

Sl. 15a. Pojasna pločica (kopča) iz Prozora, 2.st.pr. Kr. (snimio I. Krajcar, Fototeka AMZ)

Illus. 15a Belt clasp (buckle) from Prozor, 2nd c. B.C. (Photo: I. Krajcar, Photo Archive AMZ)

105

Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116

Sl. 16 a. Pojasna pločica (kopča) iz groba iz Prozora, 2.st.pr. Kr. (snimio I. Kraj-

car, Fototeka AMZ)Illus. 16 a. Belt clasp (buc-kle) from a grave in Prozor, 2nd c. B.C. (Photo: I. Kraj-car, Photo Archive AMZ)

Sl. 16 b. Grob s pojasnom kopčom iz Prozora, 2.st.pr. Kr. (snimio I. Krajcar, Fototeka AMZ)Illus. 16 b. Grave with belt buckle from Prozor, 2nd c. B.C. (Photo: I. Krajcar, Photo Archive AMZ)

Sl. 16 c. Grob s pojasnom kopčom iz Prozora, 2.st.pr. Kr. (BALEN-LETUNIĆ, 1996) Illus. 16 c. Grave with belt buckle from Prozor, 2nd c. B.C. (BALEN-LETUNIĆ, 1996)

106


Sl. 17b. Pojasna pločica (kopča) iz Prozora, detalj; 2.st.

pr. Kr. (BAKARIĆ, 2004)Illus. 17b. Belt clasp (buckle) from Prozor, detail, 2nd c. BC

(BAKARIĆ, 2004)

Sl. 18b. Pojasna pločica (kopča) iz Prozora; detalj, 2.st.

pr. Kr. (BAKARIĆ, 2004)Illus. 18b. Belt clasp (buckle) from Prozor; detail, 2nd c. BC

(BAKARIĆ, 2004)

Sl. 17a. Pojasna pločica (kopča) iz Prozora, detalj; 2.st.pr. Kr. (BAKARIĆ, 2004)

Illus. 17a Belt clasp (buckle) from Prozor, detail, 2nd c. BC (BAKARIĆ, 2004)

Sl. 18a. Pojasna pločica (kopča) iz Prozora; detalj, 2.st.pr. Kr. (BAKARIĆ, 2004)

Illus. 18a. Belt disc (buckle) from Prozor; detail, 2nd c. B.C. (BAKARIĆ, 2004)

Sl. 18. Pojasne poločice (kopče) iz Prozora, 2.st.pr. Kr. (BAKARIĆ, 2004)Illus. 18. Belt clasps (buckles) from Prozor, 2nd c. B.C. (BAKARIĆ, 2004)

Sl. 17. Pojasne pločice (kopče) iz Prozora, 2.st.pr. Kr. (BAKARIĆ, 2004)Illus. 17. Belt clasps (buckles) from Prozor, 2nd c. BC (BAKARIĆ, 2004)

107

Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116

Sl. 20. a) Pojas iz Magdalenske gore( detalj): prizor natjecanja; b) pojas iz Vača (detalji): ratnici Illus. 20. a) Belt from Magdalenska gora (detail): competition scene; b) belt from Vače (detail): warriors

Sl. 19. Kaciga iz Vrankamena (BOŽIČ, 1984)Illus. 19. Helmet from Vrankamen (BOŽIČ, 1984)

108


Sl. 21. a) Željezni bojni nož iz Siska (?); b) Željezni nož iz Prozora, slučajni nalaz (BALEN- LETUNIĆ, 2006, Fototeka AMZ)

Illus. 21. a) Iron battle knife from Sisak (?); b) Iron knife from Prozor, random fi nd (BALEN- LETUNIĆ, 2006, Photo Archive AMZ)

Sl. 22. 175. Željezni bojni noževi: 1, Zagreb; 2, Prozor, slučajni nalaz; 3-4, Sisak; (BALEN-LETUNIĆ, 2006)

Illus. 22. 175. Iron battle knives: 1, Zagreb; 2, Prozor, random fi nd; 3-4, Sisak; (BALEN-LETUNIĆ, 2006)

Sl. 23. Karta rasprostranjenosti bojnih noževa tipa Pritoka- Bela Cerkev iz kasnog željeznog doba (Ljubljanica, Bela Cerkev, Zagreb, Sisak,

Prozor, Obrovac, Ribić, Jezerine) (BALEN- LETUNIĆ, 2006)Illus. 23. Map showing the distribution of battle knives type: Pritoka- Bela Cerkev, Early Iron Age (Ljubljanica, Bela Cerkev, Zagreb, Sisak,

Prozor, Obrovac, Ribić, Jezerine) (BALEN- LETUNIĆ, 2006)

Sl. 24. Prozor, gr. 71 (DRECHSLER-BIŽIĆ, 1973) Illus. 24. Prozor, gr. 71 (DRECHSLER-BIŽIĆ, 1973)

Sl. 25. Prozor, gr. 75 (DRECHSLER-BIŽIĆ, 1973)Illus. 25. Prozor, gr. 75 (DRECHSLER-BIŽIĆ, 1973)

109

Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116

Sl. 27. Željezna koplja iz Klokota (RAUNIG, 2002) Illus. 27. Iron spearheads from Klokot (RAUNIG, 2002)

Sl. 26. Kompolje I, gr.127 (BALEN-LETUNIĆ, 1990)Illus. 26. Kompolje I, gr.127 (BALEN-LETUNIĆ, 1990)

110


Sl. 29. Lipova glavica, slikana keramika, detalj; Muzej u Gospiću

Illus. 29. Lipova Glavica, painted pottery, detail; Museum in Gospić

Sl. 28. Lipova glavica, slikana keramika; Muzej u Gospiću

Illus. 28. Lipova Glavica, painted pottery; Museum in Gospić

Sl. 30. Lipova glavica, keramika s plastično izvedenim motivom ruke; Muzej u Gospiću

Illus. 30. Lipova Glavica, pottery with a hand motif in relief; Museum in Gospić

Sl. 31. Lipova glavica, posuda s plastično izvedenim motivom ruke (?); Muzej u Gospiću

Illus. 31. Lipova Glavica, vessel with a hand motif in relief (?); Museum in Gospić

111

Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116

Sl. 33.. Ukrašeni diskovi, gr. 17, nekropola Monte Penna, Pitino S. Severino ( PICENI, POPOLO D′ EUROPA, 2000, 120)

Illus. 33. Decorated discs, gr. 17, necropolis Monte Penna, Pitino S. Severino (PICENI, POPOLO D′ EUROPA, 2000, 120)

Sl. 35. Prizor na poklopcu metalne posude iz Bisenzija, nekropola Olmo Bello, gr. 22, 8.st.pr.Kr.

Illus. 35. Scene on the lid of a metal vessel from Bisenzio, necropolis Olmo Bello, gr. 22, 8th c. B.C.

Sl. 32. Ukrašeni diskovi, gr. 17, nekropola Monte Penna, Pitino di S. Severino (TAGLIAMONTE, 2003., sl. 3)

Illus. 32. Decorated discs, gr. 17, necropolis Monte Penna, Pitino di S. Severino (TAGLIAMONTE, 2003., p. 3)

Sl. 34.. Prizor na poklopcu metalne posude iz gr.14, nekropola Monte Penna, Pitino S. Severino (COLONNA, 2000a, 90)

Illus. 34. Scene on the lid of a metal vessel, gr.14, necropolis Monte Penna, Pitino S. Severino (COLONNA, 2000a, 90)

112


Sl. 36. Bolonjska stela Benacci- Caprara Illus. 36. Bologna stele, Benacci- Caprara

Sl. 37. Reljef iz Bormija, 2-1. st. pr. Kr. (DE MARINIS, 1991)Illus. 37. Relief from Bormio, 2-1 ct. B.C. (DE MARINIS, 1991)

113

Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116

Sl. 39. Bolonjska stela, Valle d’ Idice Illus. 39. Bologna stele, Valle d’ Idice

Sl. 38. a) Prikaz na zlatnoj nozi –disku fi bule iz Vulcija, 650. g.pr. Kr.; b), Privjesak iz Vulcija (STARY,1981)

Illus. 38. a) Depiction on the golden arm – disc of a fi bula from Vulci, 650 BC; b), Pendant from Vulci (STARY,1981)

Sl. 40. Bolonjska stela Crespellano Illus. 40. Bologna stele, Crespellano

Sl. 41. Disk Arnoaldi Illus. 41. Disc Arnoaldi

114


Sl. 42. Stela iz Razloga (HÄNSEL, 1969)Illus. 42. Stele from Razlog (HÄNSEL, 1969)

Sl. 43. Prikaz ratnika iz Hochdorfa, Baden - Württenberg (GLEIRSCHER, 2004)

Illus. 43. Warrior from Hochdorf, Baden-Württenberg (GLEIRSCHER, 2004)

Sl. 44.Velika urna uz Ribića: prikaz vepra i antitetičnih bovida Illus. 44. Big urn from Ribić: boar and antithetical bovine animals

Sl. 45. Kaciga s prikazom antitetičnih veprova iz Melfi ja (ORLANDINI, 1972)

Illus. 45. Helmet with antithetical boars from Melfi (ORLANDINI, 1972)

115

Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116

Sl. 47. Prikazi ratnika i oružja na stijenama, Monte Bego (ANATI, 1968)Illus. 47. Depiction of warriors and weapons on rocks, Monte Bego

(ANATI, 1968)

Sl. 48. Prikazi ratnika i oružja na stijenama, Val Meraviglia, Monte Bego (ANATI, 1968)

Illus. 48. Depiction of warriors and weapons on rocks, Val Meraviglia, Monte Bego (ANATI, 1968)

46. Metalna skulptura u obliku ratnika- koplja, Padria, Sassari (CONTU, 1974) 46. Metal sculpture of a warrior – spearhead, Padria, Sassari (CONTU, 1974)

116


Sl. 50. Prikazi ruku i stopala u nordijskom slikarstvu (CAPELLE, 1985) Illus. 50. Hands and feet in Nordic painting (CAPELLE, 1985)

Sl. 49. Prikazi ratnika i oružja na stijenama, Torri di Benaco, Lago di Garda, Verona (PERONI, 2004) Illus. 49. Depiction of warriors and weapons on rocks, Torri di Benaco, Lago di Garda, Verona (PERONI, 2004)

117

LIDIJA BAKARIĆ

ASTRAGALNA ZRNA OD JANTARA IZ JAPODSKE ZBIRKE ARHEOLOŠKOG MUZEJA U ZAGREBU

ASTRAGAL SHAPED AMBER BEADS FROM THE IAPODIC COLLECTION OF THE ARCHAEOLOGICAL MUSEUM IN ZAGREB

Primljeno: svibanj 2008.UDK 903.5 (497.5 – Lika)

U zbirci jantara iz Japodske zbirke AMZ-a pronađeno je sedam zrna u obliku astraga-la. Četiri komada pripadaju lokalitetu Prozor, jedan komad lokalitetu Hrvatsko polje (Vlaško polje), te dva komada lokalitetu Kompolje. Niti jedno zrno nije pronađeno u sačuvanoj grob-noj cjelini. Svi komadi su probušeni, što upućuje da su nošeni kao privjesak, odnosno amulet.

Astragal je grčka riječ koja označuje kost papka preživača, a latinska riječ je talus. Četvrtastog je oblika, a u pretpovijesnom i antičkom svijetu (i dalje kroz povijest) najčešće se upotrebljavala kost ovce ili koze koja je manjih dimenzija. Služila je kao predmet za igru i kockanje, u kultne svrhe i za proricanje. Astragali izrađeni od jantara nošeni su kao privjesak, te je pretpostavka da nisu služili za igru ili kockanje, već kao amulet, odnosno kao zaštita od zlih sila i u magične svrhe za prizivanje povećanja plodnosti i obilja.

Ključne riječi: astragal, jantar, kocka, plodnost, Japodi

Lidija BakarićArheološki muzej u Zagrebu Trg N. Zrinskog 1910000 [email protected]

U Japodskoj zbirci jantara AMZ-a pronađeno je sedam privjesaka u obliku astragala. Četiri komada pripadaju lokalite-tu Prozor, (iskopavanja 1881. g.) bez sačuvanih grobnih cjelina (T. 1, sl. 1-4) (Bakarić 2006, 78), jedan komad lokalitetu Hrvat-sko polje (Vlaško ili Srpsko polje) (iskopavanja 1876. g.) bez sačuvanih grobnih cjelina (T. 1, sl. 5), te dva komada lokalitetu Kompolje (iskopavanja 1903. g.) (T. 1, sl. 6 - 7). Od privjesaka iz Kompolja jedan je bez oznake pripadnosti nekom grobu, a drugi nosi oznaku pripadnosti grobu 145. Prema Brunšmido-vom dnevniku iskopavanja Kompolja, grob 145 pronađen je na dubini 1,60 – 1,80 m, te sadrži „više hrpica kostiju od nekoliko mrtvaca“, odnosno nekoliko grobova osoba neodređenog spola. Od sačuvanih predmeta sa sigurnošću se može samo nekoliko komada pripisati tom skupnom grobu, a s ostalih je otpala si-gnatura, te ih je nemoguće identifi cirati. Sadržaj skupnog groba može se okvirno datirati 8 – 4. st. pr. Kr1. Kako iz opisa nije jasno koliko je osoba sahranjeno na tom mjestu, a pronađeni predmeti nisu signirani, nije moguće ustanoviti u kojem kon-tekstu je nađeno zrno astragala, pa i taj primjerak možemo sma-trati kao da je izvan grobne cjeline.

Dužina svih 7 primjeraka je između 3,7 – 1,8 cm, što odgovara i prirodnoj veličini astragalne kosti ovce ili koze

(Slika 1). Za razliku od kosti, jantarni primjerci su plosnati i tanji. Oblik vrlo je vjerno modeliran. Šira ploha s jedne strane konveksno je zaobljena, a druga ploha ima udubljenje. Dvije uže strane su ravne. Donja strana ima blaga ispupčenja koja naglašavaju oblik te kosti (Slika 2). Jedno zrno iz Prozora ima s konveksne i konkavne strane po nekoliko ureza, za koja nije ja-sno da li su namjerno napravljeni ili je jantar raspucan. Zrno iz Vlaškog polja s konkavne strane ima dvije izbušene rupe dubi-ne 2 mm, kojima nije jasna namjena (Slika 3). Sva zrna bušena su na isti način – gornja uža strana bušena je horizontalno po dužini, te još jedna rupica probušena po sredini.

Što je astragal?

Naziv kosti dolazi od grčke riječi astragalos, koja ozna-čuje gležanj, članak. Plural astragaloi označava kocke, kocka-nje, jer su se isprva kocke pravile od gležnjeva nekih životinja (Senc 1910, 130). Engleska riječ knuckle-bone (gležna kost) upotrebljava se za kost kao predmet iz domene igara ili sličnih radnji. Gležna kost astragal ili latinski talus (plur. tali) označava dio zgloba ovaca i koza, svinja, goveda, jelena te još nekih pre-živača. U arheološkom kontekstu najčešće nalazimo astragale ovaca ili koza (nije moguće razlučiti kojoj vrsti pripada), koji su

118

Astragalna zrna od jantara iz japodske zbirke Arheološkog muzeja u Zagrebu

malih dimenzija, četvrtastog oblika sa zaobljenim stranicama. Zbog nedostatka koštane moždine ta kost je slabije podložna truljenju (Jurišić 1996, 66; Gostenčnik 2005, 196-197).

Upotreba

Ova kost najčešće se upotrebljavala kao preteča kocke. Služila je kao predmet za igru i zabavu, u kultne svrhe i za proricanje. Često je nošena kao talisman u kombinaciji ogrlice ili nekog drugog nakita, zamotana u kožnu vrećicu ili ušivena u odjeću.

Arheološki, povijesni i etnološki podaci nam pokazuju da je kost čvrsto povezana s igrama, kao i s duhovnim svijetom. Igranje astragalima pripada vrsti igara na sreću, koje ponekad prelaze u kockanje, na primjer za ulog gubitnika. U mongol-skoj narodnoj tradiciji u stočarskim zajednicama uobičajeno je igranje astragalima. Njihove igre su na neki način ritualne predstave koje pomažu vlasnicima stoke da osiguraju sretniju i bogatiju budućnost. Kost označuje životinju, te joj pridaju ma-gične karakteristike u vezi s plodnosti. Za stočare veća količina životinja predstavlja ekonomski boljitak, pa tako i veća količina sakupljenih astragala simbolički označuje bogatstvo. Igre ima-ju vjersko – magijsko - ritualni karakter, igraju se u određene dane s određenim ciljem, koji je kod većine igara poboljšanje plodnosti. Česta su pravila da pobjednik dobiva sve astragale od gubitnika. Uvođenje novca kao zaloga doprinijelo je gubitku vjere u ritualno simboličko značenje igre (Kabzinska – Stawarz 1983, 137).

Sakupljanje astragalnih kosti kao i upotreba zadiru u du-boku prošlost, a najstariji nalazi potječu s Bliskog istoka iz vre-mena neolitika (Bar-Oz 2001, 215). Iz eneolitičkog razdoblja poznat je grob 36 iz Varne (Bugarska), koji među mnoštvom predmeta grobne opreme načinjene od zlata sadrži i imitaciju astragala načinjenu od zlata (Ivanov, Nikolov 1986, 85). Astra-galima su se igrali u rimsko doba, u srednjem vijeku, a i danas. Početkom 20. stoljeća metalne kopije astragala bilo je moguće kupiti u prodavaonicama igračaka u Belgiji i Nizozemskoj (Lo-vett i drugi 1901, 280), a u Mongoliji se i danas igraju s kosti-ma (Kabzinska – Stawarz 1983; Kabzinska – Stawarz 1985). U pretpovijesno i antičko doba koristili su se za igru, kocka-nje, proricanje (astragalomantija), zazivanje plodnosti i sreće, te za razne kultne svrhe. Kockanje i nastojanje predskazivanja događaja usko je povezano s vjerovanjima mnogih naroda da natprirodne sile, kao i bogovi, određuju sreću.

Najpoznatija te u antičkim izvorima najviše spominja-na je upotreba astragala za kockanje. Četiri strane imale su brojčane vrijednosti 1, 3, 4 i 6, a razne kombinacije brojčanih

vrijednosti označavale su gubitak ili dobitak. Često se spominju kombinacije nazivom Pas ili Venera, koje su kombinacije odre-đene igre s 4 komada astragala (kao npr. poker u igri kartama). Prikazi dobitne kombinacije iactus Veneris, odnosno najsretnije bacanje, očuvani su na prečkama antičkih sidara nađenih u uva-li Vela Svitnja (Arheološka zbirka Issa) te kod rta Glavat, otok Mljet (Radić Rossi 2005, 149-150). Postojale su i druge igre s većim ili manjim brojem astragala, dok se za proricanje upotre-bljavalo 5 komada, iako neki autori govore i o drugom broju.

Legenda kaže da je kocku za igranje izmislio Palamed, junak Trojanskog rata, da bi njome zabavljao vojnike na odmo-ru (Pauzanija, Vodič po Troji, X,31). Igra je toliko uzela maha da je Palamed kao zavjetni dar kocku postavio u Hramu sreće (posvećen božici Fortuni) (Pauzanija, Vodič po Troji, II, 20, 3). Herodot smatra da je kocka izmišljena od Liđana, a da je isto-vremena i u Grčkoj (Herodot, Povijest, I, 94).

Svetonije opisuje Augustovu strast za kockom, pravila igre, dobitne kombinacije Venus i Pas. August je kockao u sva-ko vrijeme, a ne samo za vrijeme saturnalija, kada je to bilo dozvoljeno (Svetonije, Dvanaest rimskih careva, August 71,1). To znači da je kockanje bilo toliko rašireno da ga je zakonom trebalo ograničiti. Spominje Nerona kao igrača, a Kaligula nije htio biti “manipuliran” od kocke, u smislu određivanja sudbi-ne. Tiberije je na putu u Ilirik kod Patavija pohodio proročište Gerionovo, izvukao je ondje ždrijeb, koji ga je opomenuo, te savjetovao da baci zlatne kocke u Aponov izvor (kod današnjeg kupališta Albano, nedaleko Padue), da dobije odgovor na svoje upite; i dogodi se da su njegove kocke pokazivale najveću broj-ku. Još danas vide se kocke pod vodom (Svetonije, Dvanaest rimskih careva, Tiberije 14,3).

Kockanje može biti bezazlena igra, kao što Pauzanija spominje da je Polignot naslikao djevojke ovjenčane cvijećem i zabavljene u igri s kockama – astragalima (Pauzanija, Vodič po Troji, X, 30, 2) ili Apolonije Rođanin u djelu Doživljaji Argonauta (III, 117) koji spominje Erosa i Ganimeda kako se igraju zlatnim astragalima (Schädler 1996, 67). Grci su najče-šće upotrebljavali kost, koju su ponekad pohranjivali u posebne posude u obliku astragala. Takve posude nađene su najčešće u grobovima, a sadržavale su astragalne kosti (Richter 1941, 122-123; Sebesta 1999, 219). Platon opisuje dvojicu dječaka koji se igraju kostima, a vade ih iz male košare (Lisid 206E). Običaj držanja kostiju u košarici zabilježio je i srednjovjekovni fl amanski slikar Breugel na slici „Dječje igre“, (1560 g.) gdje se u jednom detalju slike dvoje djece igra sa 16 komada astragal-nih kosti (Hagen 2007, 32; Koerper - Whitney-Desautels 1999, 73-74).

119

Izdanja HAD-a 23/2008., 117-125

Kockanje može biti i opaka igra, gdje se igra u novac ili neki drugi zalog, te zazivaju ili psuju razna božanstva, ovisno o sreći. Takva igra danas se zove hazard. Tacit govori da se Germani kockaju trijezni, kao da je to ozbiljan posao, te da kada prokockaju sve što imaju, igraju za slobodu i tijelo. Gubitnik se daje na svojevoljno ropstvo, dozvoljava da ga svežu i prodaju. Tacit smatra da je to ludorija, a da oni sami to zovu vjerom (Tacit, Germanija, 24).

U svim prijevodima antičkih pisaca govori se o igri koc-kom ili kockanju, a riječ astragal najčešće se prevodi kao kocka.

Okolnosti nalaza

U zemljama Mediterana astragal nalazimo u različitim periodima već od neolitika. Nalazimo ga u kućama, palačama, hramovima, brodovima, različitim svetilištima, kao i u grobo-vima muškaraca, žena ili djece (Bar-Oz 2001, 216). Većina pri-mjeraka okarakterizirana je kao predmet za igru ili kockanje, zbog zaravnjenih ili modifi ciranih stranica. Obične igračke su kosti, a luksuznije imitacije astragala načinjene su od stakla, zlata, keramike i drugih materijala. Ipak, imitacije su rađene najčešće od stakla, u raznim bojama (Whitehouse 2003, 57, 58). Pojedini primjerci kosti imaju urezane znakove, oznake ili posvete bogovima, kao i ureze bez nama poznatog znače-nja (Sebesta 1993, 9-13; Perini 1999, 146). Koštani astragali s urezanim retskim slovima nađeni su u Ciaslir del Monte Ozol (Trentino) (Perini 1999, 137, fi g. 24). Zanimljiv je primjerak astragala iz lokaliteta Shaar-Haamakim-a u Izraelu (250 – 15. g. pr. Kr.), koji ima urezanu posvetu bogu Hermesu (Bar-Oz 2001, 216). Pronađen je na dnu cisterne za vodu, koja je u sekundar-noj namjeni bila otpadna jama. Tu su nađena još 4 astragala koze ili ovce, nešto životinjskih kostiju te veća količina razbije-ne keramike. Kako jantarno zrno iz Prozora ima nekoliko ureza na prednjoj i stražnjoj strani, pitanje je da li ti urezi imaju neko značenje ili su samo raspukline nastale pročišćavanjem prozir-nosti metodom zagrijavanja jantara (engl. sun spangles, njem. Sonnen-Flinten) (Rice 2006, 350; Ross 1998, 4; Sprincz, Beck 1981, 482). Mišljenja smo da ti urezi nisu namjerno izvedeni, kao ni urezi na drugim zrnima jantara (Slika 4.) (Bakarić 2006, kat. br. 124, 133 itd.).

Životinjske kosti kod Japoda

Kod Japoda sahranjivanje životinjskih kostiju u ljudski grob nije uobičajen. U grobu 7 u Gornjem Kosinju u sklopu ogrlice od jantara umetnut je zub goveda kao amulet. Grob je datiran u 8. st. pr. Kr (Bakarić 1900, 90-91, Balen 2004, 232). U Skradniku – Sultanov grob, Tumul 1, grob 1 (centralni grob),

u žari je pored paljevinskih ostataka ljudskih kostiju nađen i goveđi zub2. U nekropoli u Golubiću, u žarnom grobu 68, pored fi bule s dvije spirale i 2 zrna jantara na luku pronađene su dvije falange od ovce? (kosti papka), probušene da se mogu nositi kao privjesak (Raunig 1968, 92, T. IV, 28). Prema tipu fi bule, grob se može datirati u 3 – 2. st. pr. Kr. U sva tri slučaja goveđi zubi i falange od ovce ili koze upotrijebljeni su kao amuleti, odnosno privjesci. Astragalne kosti nisu nađene. Kako su ljud-ske kosti u japodskim grobovima rijetko sačuvane, većina ih je propala zbog sastava tla, ne iznenađuje činjenica da nema više sačuvanih priloga od životinjskih kostiju.

Kod Japoda stočarstvo je bila dominantna privredna grana, a njihova stada u pravom smislu riječi njihovo blago (Drechsler – Bižić 1987, 419). Smatra se da se u centralnom japodskom području pretežno uzgajalo ovce i koze, a u manjoj mjeri goveda. Analiza koštanih nalaza istraženih kuća central-nog japodskog područja nije rađena. Jedina analiza životinjskih kostiju načinjena je na nalazima iz ripačke sojenice (Woldrich 1896, 4). Oko jedne trećine ukupnih koštanih nalaza pripada svinji, pretežno domaćoj, a mnogo manje divljoj. Druga trećina uzroka pripada ovci ili kozi, manji broj pripada govedu, a ostalo raznim životinjama.

Zrna u obliku astragala izrađena od jantara

Zrna u obliku astragala izrađena od jantara kod Japoda nisu česta, nađeno je samo 7 primjeraka među velikim brojem raznih izrađevina, pretežno ogrlica i fi bula. Mišljenja smo da su bili sastavni dio nakita, na primjer ogrlice, te da su imala sim-boličko značenje. Jantar sam po sebi nosi određenu simboliku, prvenstveno označuje želju za poboljšanjem plodnosti, a zatim za sreću i blagostanje (Dankowska 1999, 261 – 266). Kako je ovčarstvo bilo jedno od važnih grana ekonomije, svakako je bila važna i plodnost ovaca.

Zrna su nađena u materijalu s nekropola Prozor, Kompo-lje i Hrvatsko polje. Nekropole Kompolje i Hrvatsko polje nala-ze se južno i sjeverno od gradine Crkvine, za koju se smatra da je predstavljala japodski grad Avendo. Pretpostavka je da su na obje nekropole sahranjeni stanovnici jedne gradine (Crkvina), te (možda) stanovnici okolnih gradina. Nekropola Kompolje imala je preko 500 grobova (slika 4, 5), nekropola Hrvatsko polje neznani broj grobova (prema arhivi AMZ-a oko 200?). Nekropola Prozor pripadala je dvojnoj gradini Veliki i Mali Vi-tal, za koju se smatra da je predstavljala japodski grad Arupium. Otkriveno je oko 200 grobova (Slika 6, 7). To bi značilo da je u otprilike 900 grobova pronađeno svega 7 zrna u obliku astraga-la izrađenih od jantara.

120


krilatog poprsja, komadić lančića, 1 pinceta, 1 zaponac od pojasa, pripaljen ulomak od lima, ulomci od 3 tanke jantarske pločice sa gra-viranim krstom, 2 neobičnija jantarska zrna, 12 kesičastih i 5 velikih i 76 manjih oblih jantarskih zrna, 47 žutih staklenih, 23 modrih i 2 srednja modro bijela šarena zrna.

2 Neobjavljeno. Podatku najljepše zahvaljujem kolegici Dubravki Ba-len

Kod Liburna nađen je jedan jantarni privjesak u obli-ku astragala iz razorenog groba u Ninu (Batović 1981, 140, sl. 15/12.; Palavestra 1993, 246). U Nezakciju u skupnom grobu iz 1981. g. kao prilog nađena je veća količina astragalnih kosti i falangi (Jurišić 1996, 65–69; Mihovilić 1996, 54). Mnogi su izbrušeni i izlizani od upotrebe, a tek nekolicina je probušena. Mnoge antičke imitacije astragala od stakla probušene su po sredini, a interpretirane su kao predmeti za igru (Whitehouse 2003, 57, 58). S ozirom na raširenost običaja sakupljanja kosti astragala te pravljenja imitacija od raznih materijala, na broj-nost zapisa o upotrebi, smatramo da bi ih trebalo biti u većoj količini i na našem području, ali da su zbog sastava tla ili iz drugih razloga, propali.

Naziv zrna

U arheološkoj literaturi termin „zrna u obliku astragala“ ili „astragaloidna zrna“ koristi se za perle tipa Tyrins (Mastro-cinque 1991, 60 – 62; Teržan 1984, 110; Negroni Catacchio 1973; Zavattieri 2007, 92). Kako su istraživanja pokazala, niti jedan termin nije sretno rješenje za taj oblik zrna. Naime, naziv „perle tipa Tyrins“ dobile su po prvom nalazištu u Grčkoj, ali su istraživanja pokazala da su takva zrna češća na talijanskom području, gdje su bile radionice i odakle se vršila distribucija. Upravo zbog toga, u talijanskoj literaturi se izbjegava termin Tyrins, a češće nalazimo termin astragalna zrna (grani d’ambra ad astragalo), kako kažu autori, zbog velike sličnosti s tom ko-sti. Na ovom mjestu ne bi se upuštali u raspravu o sličnosti ili

različitosti tih zrna s astragalnom kosti, ali nas taj naziv dovodi u nedoumicu oko naziva zrna koja su vjerna kopija kosti, iako plosnatija. Čini se da će taj problem ostati neriješen, jer sma-tramo da naziv „zrna u obliku astragala“ bolje odgovara našem tipu zrna.

Zaključak

Igra astragalima nije isključivo zabava, već ima svoje ritualno simboličko značenje. Iz etnoloških istraživanja u Mon-goliji znamo da su takve igre bile vezane za određene datume u godini, te da su imale određeni cilj, u većini slučajeva po-boljšanje plodnosti i osiguravanje blagostanja. Nošenje imita-cije astragala od jantara ima simboličko značenje, koje može označavati želju za pojačanjem plodnosti životinja kao i ljudi, vlasnika stada, te želju za općom srećom i blagostanjem, koja uključuje brojnost obitelji ili zajednice, kao i brojnost stoke. U svakom slučaju takvo zrno imalo je ulogu amuleta zaštite stada i plodnosti u širem smislu. Niti jedno zrno nije nađeno u zatvo-renoj grobnoj cjelini, pa je teško govoriti o dataciji. Analogije, osim zrna iz Nina, koje je također bez grobne cjeline, nisu nam poznate. Skupni grob 145 iz Kompolja (iskopavanja 1905.g.) možemo okvirno datirati od 8 – 4 st. prije Kr.

Zbog svega navedenog, možemo reći da nalazi imitacije astragala izrađene od jantara pripadaju željeznom dobu, preci-znije starijem željeznom dobu, a novi nalazi dati će zasigurno i bolje podatke.

1 Iz dnevnika J. Brunšmida: grob145. (=129) U dubljini od 1,60 – 1,80 pod naslagom kamena više hrpica kostiju od nekoliko mrtvaca. Pri-lozi: 2 nepotpune halšt. fi bule s dugmetima i brons. iglama, nožica od 3. komada, proveslo od srodne fi bule a navicella, ulomci od 5 fi bule na luk sa jantarskim zrnima, 2 uresne igle sa glavicama, ulomci od 2 duple uresne igle, ulomci od 4 saltaleona, 1 velik i 1 ½ srednjega naočarastoga privjeska, zdrobljena velika bula, privjesak u obliku

121

Izdanja HAD-a 23/2008., 117-125

LITERATURA:

BAKARIĆ L., 1990., Gornji Kosinj/Plešina glavica – japodska nekro-pola (Gornji Kosinj/Plešina glavica – Iapodic Cemetery), Arheološki pregled 29, (1988) 1990, 90-91.

BAKARIĆ L., 2006., Pretpovijesni Prozor (Prehistoric Prozor) u: L. Bakarić, B. Križ. M. Šoufek, Pretpovijesni jantar i staklo iz Prozora u Lici i Novog Mesta u Dolenjskoj (Prehistoric Amber and Glass form Prozor in Lika and Novo Mesto in Dolenjska), Zagreb 1006, 48 – 81.

BALEN – LETUNIĆ D., 2004,, Japodi (The Iapodes; Die Japoden); u: Ratnici na razmeđu istoka i zapada, starije željezno doba u kontinental-noj Hrvatskoj (Warriors at the Crossroads of East and West; Krieger am Scheideweg Zwischen Ost und West), Zagreb 2004, 211 – 257.

BAR-OZ G., 2001., An Inscribed Astragalus with a Dedication to Her-mes, Near Eastern Archaeology (the American Schools of Oriental Re-search), Vol. 64, No. 4, 215 – 217.

BATOVIĆ Š., 1981., Katalog, u: Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas (Parures dans la Dalmatie du nord depuis la pré-histoire jusqu’a nos jours), Zadar 1981.

DANKOWSKA J., 1999., Peasant gold – amber jewellery in folk cul-ture, u: Investigations into amber, Proceedings of the International Interdisciplinary Symposium: Baltic Amber and Other Fossil Resins, Gdansk 1999, 261 – 268.

DRECHSLER BIŽIĆ R., 1987., Japodska grupa, u: Praistorija jugosla-venskih zemalja, Željezno doba, 5, Sarajevo 1987, 391 – 441.

GOSTENČNIK K., 2005., Die Beinfunde vom Magdalensberg / von Kordula Gostenčnik, Verlag des Landesmuseums Kärnten, (Archäolo-gische Forschungen zu den Grabungen auf dem Magdalensberg ; 15)(Kärntner Museumsschriften ; 78), Klagenfurt 2005

HAGEN, ROSE – MARIE I RAINER, PIETER BRUEGEL STARIJI 2007., oko 1525.-1569. : Seljaci, lude i demoni, Zagreb, Europapress holding, 2007.

IVANOV I. S., NIKOLOV V., 1986., Katalog; u: Das erste Gold der Menschheit, Die älteste Zivilisation in Europa, Freiburg 1986.

JURIŠIĆ M., NEZAKCIJ, 1996., Životinjske kosti – osteološka analiza (Nesctium: An Osteological Analysis of the Animal Bones), u : Kristi-na Mihovilić, Nezakcij; nalaz grobnice 1981. godine (Nesactium; The Discovery of a Grave Vault in 1981), Monografi je i katalozi/Monograp-hies and catalogues/Arheološki muzej Istre; 6, Pula 1996.

KABZINSKA – STAWARZ I. 1983., Game as a communication. Sym-bolical – magical function of games in Mongolia, Ethnologia Polona, vol. 9, Wroclaw, Warszawa, Krakow, Gdansk, Lodz, 1984. 135 – 147.

KABZINSKA – STAWARZ I. 1985., Mongolian games of dice. Their symbolic and magic meaning, Ethnologia Polona, vol. 11, Wroclaw, Warszawa, Krakow, Gdansk, Lodz, 1985. 237 – 263.

KOERPER H. C., WHITNEY-DESAUTELS N. A. 1999., Astragalus Bones: Artifacts or Ecofacts, Pacifi c Coast Archaeological Society Qu-arterly, Volume 35/2&3, 69-79, 1999.

LOVETT E., LONGWORTH DAMES M., DE L’HOSTE RANKING D. F., VIOLET TURNER C., LINDER E., SYKES E. C.,1901., The Ancient and Modern Game of Astragals, Folklore, Vol. 12, No. 3 (Fol-klore Enterprises, Ltd.), 1901.

MASTROCINQUE A., 1991., L’ambra e l’Eridano (Studi sulla lettera-tura e sul commercio dell’ambra in eta preromana), Este 1991.

MIHOVILIĆ K., 1996., Nezakcij; nalaz grobnice 1981. godine (Nesac-tium; The Discovery of a Grave Vault in 1981), Monografi je i katalozi/Monographies and catalogues/Arheološki muzej Istre; 6, Pula 1996.

NEGRONI CATACCHIO N., 1973., La problematica dell’ambra nella protostoria italiana: ancora sulle ambre di Fratesina di Fratta Polesine, Padusa 1973, A IX – 2-3-4. 141 – 153.

PALAVESTRA A., 1993., Praistorijski ćilibar na centralnom i zapad-nom Balkanu (Prehistoric amber in central and western Balkans), Srp-ska akademija nauka i umetosti, Balkanološki institut, Posebna izdanja, knj. 52, Beograd 1993.

PERINI R., 1999., Dati inediti su ritrovamenti retici nel Trentino, Ar-cheologia delle Alpi 5*, Trento 1999, 120 – 149.

RADIĆ ROSSI I., 2005., Sjećanje na vrijeme Tritona i Nereida. O vjeri i obredima na antičkim brodovima (Remembering the Times of Triton and Nereides. About Religion and Ceremonies on Ancient Ships), Hi-stria Antiqua, Pula 2005, 143 – 155.

RAUNIG B., 1968., Japodska nekropola na Crkvini u Golubiću, Gla-snik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija, sveska 23, 81 – 98, Sarajevo.

RICE P. C., 2006., Amber, The Golden Gem of the Ages, Fourth Editi-on, Bloomington 2006.

RICHTER G. M. A., 1941., An Atheinian Astragalos, The Metropolitan Museum of Art Bulletin (The Metropolitan Museum of Art), Vol. 36, No. 5 (May 1941), 122-123.

ROSS A., 1998., Amber, London 1998.

SCHÄDLER U., 1996., Spielen mit Astragalen, Archäologischer Anze-iger, 1, (Deutsches Archäologisches Institut), Berlin, New York 1996, 61 – 73.

SEBESTA C., 1993., Nota sugli astragali di capride, Archeologia delle Alpi 2, Trento 1933, 5 – 29.

SEBESTA C., 1999., Ancora sugli astragali di animali domestici nell’antichità, Archeologia delle Alpi 5**, Trento 1999, 208 – 221.

SENC S., 1910., Grčko – hrvatski rječnik za škole, Zagreb 1910 (re-print 1991).

SPRINCZ E., BECK C. W., 1981., Classifi cation of the Amber Beads of the Hungarian Bronze Age, Journal of Field Archaeology, Vol. 8, No. 4. Boston University 1981, 469-485.

TERŽAN B., 1984., O jantarju z Debelega vrha nad Pregradom (The amber from Debeli vrh above the village of Pregrad), Arheološki ves-tnik XXXV, Ljubljana 1984, 110 – 118.

WHITEHOUSE D., 2003., Roman Glass in The Corning Museum of Glass, Volume Three, The Corning Museum of Glass, New York 2003.

WOLDRICH I., 1896., Fauna kičmenjaka ripačke sojenice, GZM BiH VIII, 1896, 4 (3-43).

ZAVATTIERI G. 2007.,In: Nava, M. L., A. Salerno (ed.), Ambre – Tras-parenze dall’Antico. Exhibition catalogue, Napoli.

122


Seven astragal shaped amber beads were discovered in the amber collection of the Iapodic Collection of the Archaeolo-gical Museum in Zagreb. Four beads originate from the Prozor site, one from the Hrvatsko (Vlaško or Srpsko) Polje site, and two from the Kompolje site. No single bead was found in a pre-served grave complex. All beads have a hole, which indicates that they were worn as a pendant or charm.

Astragal is a Greek word for a bone from the back ankle of ruminants, the Latin word is talus. In prehistoric and ancient times (and later through the history), anklebones of sheep or goats were used for their smaller size. Cubic in shape, astragals were used for gaming and gambling, for votive and divination purposes.

Archaeological, historical and ethnological evidence in-dicates that astragal bone was closely linked with games, but also the spiritual world. Preservation and use of animal astra-gal bones can be traced from the Neolithic to the present time. Often, bone imitations were made from other materials: glass, gold, bronze, ceramics, etc. The contexts in which astragals are found are widely varied. In Mediterranean countries, astragals

are uncovered in houses, palaces, temples, ships, various san-ctuaries, but also in graves of men, women and children. Some items bear incised signs or letters for the casting of lots.

Animal bones as grave goods are extremely rare in Iapo-dic graves. At Gornje Kosinje and in Skradnik – Sultan’s Gra-ve, a bovine tooth was found in each grave placed there as an charm, with two phalanxes found in the grave at Golubić, also serving as charms. No astragal bones were uncovered in the Iapodic area.

Astragal-shaped amber beads were a part of jewellery, e.g. necklaces, and were presumably not used for gaming, but rather had a symbolic meaning. Since Iapodes were predomi-nantly a cattle-raising people, astragal could signify a desire to increase fertility both in animals and humans, as well as a desire for general happiness and wellbeing. One bead from Prozor fe-atures grooves inscribed in amber. Whether such grooves have some meaning or are simply fractures created in the process of increasing the transparency of amber through heating - sun spangles, (germ. Sonnen-Flinten), is a question that remains to be answered.

LIDIJA BAKARIĆ

ASTRAGAL SHAPED AMBER BEADS FROM THE IAPODIC COLLECTION OF THE ARCHAEOLOGICAL MUSEUM IN ZAGREB

(Summary)

123

Izdanja HAD-a 23/2008., 117-125

Slika 2: imitacija astragalne kosti od jantara, Hrvatsko (Vlaško) polje, prednja stranaIllus. 2: Amber astragal bone imitation,

Hrvatsko (Vlaško) Polje, front side

Slika 1: astragalna kost kozlića (recentno)Illus. 1: Astragal bone of a goat (recent)

Slika 3: imitacija astragalne kosti od jantara, Hrvatsko (Vlaško) polje, stražnja stranaIllus. 3: Amber astragal bone imitation,

Hrvatsko (Vlaško) Polje, back side

Slika 4: imitacija astragalne kosti od jantara, Prozor, stražnja stranaIllus. 4: Amber astragal bone imitation, Prozor, back side

Slika 5: imitacija astragalne kosti od jantara, KompoljeIllus. 5: Amber astragal bone imitation, Kompolje

124


Slika 6: imitacija astragalne kosti od jantara, KompoljeIllus. 6: Amber astragal bone imitation, Kompolje

Slika 7: imitacija astragalne kosti od jantara, Prozor Illus. 7: Amber astragal bone imitation, Prozor

Slika 8: imitacija astragalne kosti od jantara, Prozor, profi lIllus. 8: Amber astragal bone imitation, Prozor, side view

125

Izdanja HAD-a 23/2008., 117-125

1 – 4 Prozor4 zrna jantara u obliku astragalaDuž. 2,8; 2,5; 2,7; 2;2 cmŠir. 2,7; 2,4; 2,1; 2,0 cmDeb. 1,2; 1,2; 0,9; 0,9 cmAMZ, inv. 20363.

5 Hrvatsko (Vlaško ili Srpsko) poljeZrno u obliku astragalaDuž. 3,7 cmŠir. 3,7 – 2,4 cmDeb. 1,2 cmInv. AMZ, 13862

6 – 7 Kompolje2 zrna u obliku astragalaDuž. 1,9; 1,8 cm (vrh manjeg zrna nedostaje)Šir. 1,9; 1,7 cmDeb. 0,9; 0,9 cmInv. AMZ 20392, 20393.

1 – 4 Prozor4 astragal-shaped amber beads Length: 2.8; 2.5; 2.7; 2.2 cmWidth: 2.7; 2.4; 2.1; 2.0 cmThickness: 1.2; 1.2; 0.9; 0.9 cmAMZ inv. 20363.

5 Hrvatsko (Vlaško or Srpsko) Polje Astragal-shaped bead Length:3.7 cmWidth: 3.7 – 2.4 cmThickness: 1.2 cmInv. AMZ, 13862

6 – 7 Kompolje2 astragal-shaped beadsLength:1.9; 1.8 cm (top missing from the smaller bead) Width: 1.9; 1.7 cmThickness: 0.9; 0.9 cmInv. AMZ 20392, 20393.

126

127

KLARA BURŠIĆ-MATIJAŠIĆ

GRADINE ISTRE I GRADINE LIKE – ARHEOLOŠKO-KULTUROLOŠKI FENOMEN KRŠA1

HILL-FORTS OF ISTRIA AND LIKA – ARCHAEOLOGICAL AND CULTURAL PHENOMENON OF KARST

Primljeno: kolovoz 2008.UDK 903.4 (497.5 – Istra) 903.4 (497.5 – Lika)

Gradine kao tip prapovijesnog naselja, predstavljaju jedan od najupečatljivih materi-jalnih ostataka u Istri i Lici. Njihova nit poveznica jest morfologija kraškog terena prisutna na prostorima sjevernog Jadrana i njegovog zaleđa gdje su za život prapovijesnih zajednica iskorišteni strateško pogodni položaji. U članku se najveća pozornost posvećuje gustoći nase-lja u prostornoj konfi guraciji oba područja gdje, u rasporedu gradina, prevladavaju prirod-ne zakonitosti na temelju kojih možemo govoriti o njihovom unutrašnjem i vanjskom ustroju. Analizom ostataka građevinskih, stambenih, gospodarskih, materijalnih i duhovnih elemenata dobivamo presjek života na gradinama kroz posljednja dva tisućljeća pr. Krista. Prve gradine nastaju tijekom početka brončanog doba, kao rezultat novih, sudbonosnih promjena s nastu-pom bitno drugačijih uvjeta u Europi. U većem dijelu histarskog i japodskog prostora one egzistiraju i nakon što su ušli u sastav globalizirajuće rimske civilizacije.

Ključne riječi: prapovijest, naselja, gradine, Istra, Lika, Histri, Japodi, krš

Klara Buršić-MatijašićSveučilište Jurja Dobrile u PuliOdjel za humanističke znanostiOdsjek za povijestIvana Matetića Ronjgova 1, [email protected]

Gradine Istre i Like predstavljaju jedinstveni fenomen na dva različita prostora kojeg povezuje zajednička morfologija krša. Kako bih što jednostavnije defi nirala teritorij na kojem se javljaju gradine, odlučila sam obraditi prostor kojega su nasta-njivale kulturne grupe tijekom željeznog doba: Histri i Japodi. Histri su živjeli na teritoriju Istre koji obuhvaća istarski polu-otok: on je na sjeverozapadu određen rijekom Dragonjom, a na istoku rijekom Rašom. Na sjeveru je odvojen od kontinenta planinskim lancem Ćićarije i Učkom. Matično područje Japo-da bila je Lika s pet prostornih cjelina: Srednja Lika, Gacka, Krbava, Južna Lika i Ličko Pounje, a kojima je u jednom vre-menskom razdoblju sigurno pripadao i dio obale. Japodskim matičnim prostorom smatramo Liku kao i dio podvelebitskog primorja, Ogulinsko-plaščansku udolinu, Gorski kotar i dio Korduna. U određenom vremenskom periodu sigurno je obu-hvaćao i dijelove uz istočne granicu Hrvatske, uz srednji tok Une kao i one zapadne u prostorima današnje Slovenije (Balen-Letunić, 2004, 212; Olujić, B. 2007, 109).

I dok čitajući geografsku literaturu dobivamo jasne crte razgraničenja, dotle u djelima arheologa i povjesničara, u anali-zi materijalne i nematerijalne kulture nalazimo točke kontakata, putove poveznice između ta dva prostora. I Istra i Lika čine

dvije značajne makroregije Hrvatske kako u prirodnom tako i gospodarskom obliku, a kulturna baština ničim ne zaostaje.

Na prostoru sjevernojadranskog bazena i njegove unu-trašnjosti, vrlo dinamični izgled reljefa stvorio je složena tek-tonska gibanja s uzdizanjem vapnenačkih masiva poput Ćića-rije, Učke, Velebita, ali i Osorčice, južnog Krka kao i Senjskog bila. Geološka osnova Sjevernog Hrvatskog primorja sastoji se većim dijelom od vapnenca s manjim zonama dolomita. Zbog prevlasti krša ovaj je prostor siromašan pokrovom tla (Roglić, J. 1975, 18, 28). Biljni pokrivač prati reljef gdje se od primor-skih površina do planinskih vrhova izmjenjuje mediteranska, submediteranska i kontinentalna fl ora.

I u Istri kao i u Lici najupečatljivi prapovijesni tragovi u prostoru jesu gradine (Olujić, B. 2007, 144). U analizi gra-dina u obzir je, zbog relativno slabe istraženosti, uzet geograf-ski princip podjele prostora. Većina autora ograničava istarsku kulturnu grupu na područje poluotoka (Gabrovec, S. – Mihovi-lić, K. 1987), a geografska cjelina Like s izdvojenim gorskim prostorom, graniči i s dijelom submediteranskom velebitskom primorskom padinom kao i predpanonskim teritorijem (Rogić, V. 1975, 7).

128

Gradine Istre i gradine Like arheološko-kulturološki fenomen krša

Gradinama nazivamo prapovijesna naselja izgrađena na strateško pogodnim položajima. Praćenjem osnovnih građevin-skih, stambenih, gospodarskih, materijalnih i duhovnih, ali i jezičnih elemenata, možemo doći do zaključka da dva prilič-no različita svijeta povezuje sličan način prapovijesnog života unutar dobro koncipiranih prostora. Gradinska naselja su ogra-đena bedemima, a na iznivelirane terase ulazilo se kroz prolaze - vrata koja su tijekom vremena mijenjala svoj oblik. Svaku gradinu karakterizira određena materijalna kultura koju može-mo defi nirati u okviru kulturnih grupa, u ovom slučaju histarske i japodske kulturne grupe željeznog doba.

O njihovoj dataciji, vremenu osnivanja i životu na vr-hovima ili padinama brjegova moguće je suditi samo na teme-lju arheološke građe jer se tehnike izgradnje naselja nisu bitno mijenjale od najstarijih primjera gradina do promjene načina života na prijelazu iz stare u novu eru, kada prestaje gradnja novih gradina, ali ne prestaje gradinski način života.

Pojam gradina na čitavom teritoriju Hrvatske ima vrlo široku primjenu. Upotrebljava se za naselja na uzvisinama od prapovijesti do srednjeg vijeka iako se danas u arheološkoj i stručno-popularnoj literaturi ustalio naziv gradina ili kašteljer za tip prapovijesnog naselja gdje su ljudske zajednice obitavale stalno ili povremeno, a koji im je pružao određeni stupanj sigur-nosti kako od mogućih napada tako i u gospodarskom smislu. Za život u takvim naseljima upotrebljava se pojam gradinski način života (Čović, B. 1965). Da zauzimaju važno mjesto u kronološkom i prostornom smislu nije sporno, no nesuglasje nastaje kada se pokušava za pojam gradina vezati i gradinska kultura. Ako je u arheologiji kultura sinonim za način života kojeg je izgradila jedna ljudska zajednica, a prenosi se iz gene-racije u generaciju, što podrazumijeva tipove ručnih izrađevina, običaje, ponašanje, onda pojam gradinska kultura nije umjesna defi nicija za mjesta i prostore gdje se javljaju gradine. Gradine ne možemo poistovjetiti s pojmom gradinska kultura. Gradine se javljaju na vrlo velikom prostoru, no moramo imati na umu da one nisu jedinstvene ni u kulturnom ni u kronološkom smi-slu. Svaka kultura koja je imala gradinu kao osnovni naseobin-ski oblik imala je svoje posebnosti kod kojih je tip naselja samo jedan u nizu određivanja njenog identiteta.

Imenica gradina može imati dvojako značenje: u arheo-loško-kronološkom smislu njome označavamo prapovijesno na-selje, a može biti i uvećanica od imenice grad kojim nazivamo srednjovjekovne burgove ili njihove ostatke. Kako u Istri tako i u Lici uzvisine na kojima se nalaze prapovijesna naselja tipa gradina nazivaju se različitim imenima. U Istri imenica gradi-na ima vrlo mnogo inačica: gradina (Gradina na Brijunima),

gradìna (Gradina kraj Bratulići), gradinje, gradišće (Gradišće 767 kraj Semića), gračišće (Gračišće kraj Bresta), gradac (Gra-dac-Turan kraj Koromačna) ili pak imenica u množini, gradine (Gradine 208 kraj Prnjani). Istovremeno gotovo u istom broju slučajeva javlja oblik kašteljer, odnosno kaštelir (Kaštelir kraj Štinjana, Kaštelir kraj Nove Vasi), ili samo kaštel (Kaštel kraj Buja) koji dolazi od tal. castelliere, a ovaj pak od lat. riječi ca-stellum. Posebna kategorija toponima jesu toponimi koji se od-nose na visinski karakter nalazišta poput glavice (Glavica kraj Radmani) ili vrha (Veli vrh kraj Tinjana), a naglašen može biti i element obrane poput straža (Vela Straža na Brijunima). Vrlo su brojne uzvisine na kojima se nalaze ostatci prapovijesnih na-selja svetačkih imena među kojima je najčešći naziv Sv. Marije i njenih inačica (Sv. Marina, Svetica, Sv. Marija Magdalena). Lika pak gotovo da i ne poznaje ovakve toponime (Crkvina u Kompolju). U Lici uz imenicu gradina vrlo često se naglašava pripadnost terena pojedinim osobama ili kolektivima (Svilareva gradina u Pećanima, Radekina gradina u Mekinjaru). Vrlo su česti toponimi motivirani fi ziogeografskim karakterom objekta, među kojima prevladavaju oni koji naglašavaju njegovu veli-činu (Veli Vrh i Velika Metaljka kraj Plaškog, Velika Viničica kraj Josipdola). Izgled terena naglašava se toponimima poput Humac u Brinju kao i Vijenac u Toliću, a karakter obrane mje-sta izražen je u imenima poput Stražbenica u Vrepcu i Stražište u Bjeljevinama.2

Istra početkom prvog tisućljeća mijenja način pokapanja pokojnika, no u tipologiji naselja ostaje vjerna tradiciji bronča-nodobnih starosjedilaca. Gradine ostaju osnovni oblik naselja što proizlazi iz karaktera reljefa, općeg društvenog stanja i od-nosa s drugim prostorima. Gradine prapovijesnih Histra većim dijelom poznajemo analizom materijala iz nekropola jer sustav-na istraživanje naselja nisu nikad provedena. Valja imati na umu da pored ukupnog broja dokumentiranih gradina u Istri (436 nalazišta, od kojeg su 240 s materijalnim ostatcima, a 196 su dvojbeni položaji) nemamo brojčani podatak o onima iz bron-čanog i onima iz željeznog doba (Buršić-Matijašić, K. 2007, 563-564), jer kronološku determinaciju nije moguće provesti na temelju površinskog pregleda. S obzirom na reljef, smje-štene su na uzvisinama koje se od podnožja uzdižu nekoliko desetaka metara. Njihova površina obuhvaća prostor od 1.500 (Rogatica - 30 x 50 m) do 125.000 m2 (Kaštelir, Nova Vas - 500 x 250 m). Bile su opasane zidinama, najčešće u više redova. Je-dan od karakteristika histarskih gradina bile su zone pokapanja koje su se nalazile između dva gradska bedema, tradicija koju su naslijedili od starosjedilaca (Brijuni, Vrčin). Ipak, izgleda da se u Nezakciju preslojava nekropola i istovremeno naselje

129

Izdanja HAD-a 23/2008., 127-139

(Mihovilić, K. 2001). Dok o brončanodobnom načinu gradnje bedema zahvaljujući Baćićevim, a nadasve istraživanjima me-đunarodne ekipe na Monkodonji (Buršić-Matijašić, K. 2001), danas znamo mnogo više, o gradnji željeznodobnih bedema po-sjedujemo samo sporadične zapise. Najbolje istražen je obram-beni sustav Nezakcija. Već 1900. godine kada su započela prva istraživanja u Nezakciju, učinjeni su prvi geodetski snimci i de-fi niran tok obrambenih zidina. U daljnjim radovima otvoreni su kasnoantički dijelovi zidina ispod kojih se nalazio prapovijesni bedem. Bedem je bio građen s dva lica, unutrašnjim i vanjskim od pravilno slaganih kamena i unutrašnjom ispunom od sitnog šuta. U prostoru nezakcijske nekropole prepoznato je nizanje paralelnih zidova, tradicija koja je poznata iz brončanodobnog Vrčina, ali i gradine Kaštelir pri Dvorih nad Izolom. Valja na-pomenuti da moramo računati i na neki drugi vid zaštite jer na većem dijelu vanjskog perimetra gradine ne postoji kameni bedem. Dvoja vrata Nezakcija, popularno nazvana Porta Po-lensis i Porta Praehistorica, imala su oblik koridora s bazama za stupove za vrata (Mihovilić, K. 2001, 17-25). Nažalost, ne raspolažemo nikakvim drugim elementima mjesta življenja Hi-stra dok o njihovom životu možemo govoriti na temelju arheo-loškog materijala iz nekropola. U histarskoj materijalnoj kulturi prve faze razvoja od 11. do 7. st. pr. Kr. vidljive su žive veze s italskim i slovenskim prostorom te jugoistočnom Europom. Tijekom treće faze razvoja, uz jači utjecaj srednje i sjeverne Italije, neosporne su veze s jugoistočnoalpskim i japodskim prostorom (Mihovilić, K. 2001). Kuće su bile građene na te-rasama, u nizovima ili međusobno odvojene nekoliko metara, dok su svojim začeljem mogle biti prislonjene i uz unutrašnje gradinske zidove čime su dobile na sigurnosti, a time je mogao biti i racionaliziran prostor za komunikaciju. O željeznodobnim kućama u Istri znamo vrlo malo, no zbog kontinuiteta uvjeta koji su vladali na gradinama možemo zaključiti da se kako obli-kom, tako ni veličinom nisu razlikovale od onih građenih tije-kom brončanog doba. Kao najčešći tip koristili su se pravokutni objekti građeni kombinacijom suhozida i drvenim elementima koji su pridržavali drvene krovove. Na akropoli su bile građene prostranije i udobnije kuće, a u nižim dijelovima naselja kuće su bile građene u nekoliko nivoa s istaknutim ognjišnim pro-storom (Monkodonja: Hänsel, B. – Mihovilić, K. – Teržan, B. 1999).

Japodi su na svom životnom prostoru naslijedili stari brončanodobni način života na strateškim položajima, a gra-dine ostaju kao osnovni oblik naselja i s prodorom Kelta, pred kraj prvog tisućljeća. Kao i na većini nalazišta u Istri, život se i nakon što cijeli teritorij potpada pod rimsku vlast, nastavio

odvijati na gradinama. Pored 150 registriranih gradina (na sre-dišnjem japodskom području Like i Ogulinsko-plaščanskoj zavali), manji dio stanovništva živi u pećinama, a samo na po-dručju Pounja grade se sojenička naselja. Oblik gradina ovisio je o karakteristikama terena, a bio je određen zidovima. Obrana naselja sastojala se od zidova, sklopova zidova i međuprostora ispunjenih sitnim kamenjem, nasipa, drvenih elemenata i vrata (Drechsler-Bižić, R. 1987, 412, 416-422).

Poput gradina Istre i o gradinama Like imamo malo podataka, a na temelju manjih sondažnih istraživanja ne poznajemo do-voljno stambenu arhitekturu i njen raspored u okviru naselja (položaj, komunikacija, radionice, sakralni objekti). Pravokut-ne kuće s jednom ili dvije prostorije najčešće su bile sagrađene na južnim stranama uzvisina, na terasama ili uz bedeme. Bile su dijelom sagrađene od kamena u tehnici suhozida, a dijelom od drva i slame. Podove, na kojima su bila izgrađena ognjišta, predstavljao je sloj nabijene ilovače. Graditelji su ponekad kao zidove iskoristili prirodne litice (Masnikosina gradina u Pećanima, Balen-Letunić, D. 2004, 226).

Lička prapovijesna gradinska naselja mogla su biti pojedinačna (jednostruke gradine) ili dvojna (Veliki i Mali Vital u Pro-zoru) kao i proširena (Masnikosina gradina u Pećanima). Naselja su bila najčešće okružena jednim zidom izgrađenim u tehnici suhozida. Zidovi su bili građeni s dva pravilna lica i unutrašnjom ispunom. Jedan od takvih primjera je zid na gradini Velika Punta u Hrvatskom polju koja je zauzela važan položaj naseljen od kasnog brončanog do rimskog doba. Snažni kameni zidovi sačuvali su se na gradini Rudine do visine od 2 metra. Radi bolje obrane i usporavanja prodora na gradinu, prostor između dva zida zasipavali su velikom količinom sitnog kamena. Na nekoliko gradina zabilježena je kombinacija neko-liko tehnika gradnje. Na Velikom Obljaju u Gornjim Vrhovi-nama i Velikoj Punti u Hrvatskom polju zidovi širine od 1,5 do 5 metara okružuju središnji dio naselja. Drugi zid napravljen od neobrađenog kamena prati rub naselja, a međuprostor širine od oko 3,5 do 4 metra ispunjen je zemljom i sitnim kamenjem. Posebnu vrstu zaštite predstavljaju nasipi koji su građeni samo na najugroženijim dijelovima kao što je to slučaj kod Mas-nikosine gradine u Pećanima, čiji su temelji široki od 5 do 10 metara. Bedem, grudobran, sačuvan je u visini od 2 do 3 metra, a čini ga sitno neobrađeno i grubo lomljeno kamenje. Drechsler-Bižić smatra da su (u Krbavskom polju) činili obranu ljudi i njihovih stada od divljih životinja. Na gradini Stražbenica kod Vrepca analiziran je sklop dvaju koncentričnih bedema. Jedan je tekao kružno oko najvišeg dijela kupastog brijega gdje je na-jvjerojatnije štitio refugij. Kraci bedema kružno završavaju na

130


međusobnoj udaljenosti od oko 1,5 m, prolazom koji je pred-stavljao ulaz u refugij. Drugi bedem nalazi se na nižoj koti bri-jega, a njegovi krakovi u jednom trenutku se odvajaju od jedin-stvene crte i desetak metara teku usporedo, čime se dobila jedna vrsta ulaznog prostora koji je bio zatvoren vratima. Ovaj sklop moguće je dovesti u vezu s mediteranskim sustavima zaštite ulaza, koji su poznati u kretsko-mikenskoj kulturi srednjeg brončanog doba (Drechsler-Bižić, R. 1987, 416-422).

Gustoća gradinskih naselja u prostornoj konfi guraciji oba područja upućuje na prirodne zakonitosti, ali govori i o unutrašnjem i vanjskom ustroju gradina.

Položaj gradina u prostoru mogao je biti uvjetovan s nekoliko razloga:

A) Gospodarski razlozi:

- prirodni resursi,

- zbog podjele/raspodjele agrarno vrijedne zemlje,

- zbog podjele/raspodjele pašnjaka,

- defi niranja lovno/ribolovnog prostora,

- iskoristivosti prirodnih sirovina (voda, sol, glina, metalne rudače).

B) Strateški razlozi – sigurnosni element.

C) Komunikacijski razlozi – promet.

D) Društveni razlozi – ako na jednom mjestu dolazi do koncentracije bogatstva, neminovna je bila društvena diferenci-jacija odnosno isticanje važnosti pojedinog naselja.

Istra

A) Gospodarski razlozi.

Najveća prisutnost gradina u Istri javlja se na prostoru tzv. Cr-vene Istre, koja zauzima najveću površinu poluotoka. Blago razigrani reljef s mnoštvom lako branjivih brda koja se uzdižu iznad plodne zemlje i bogatih pašnjaka, razlozi su koji su doveli do stvaranja dobrih uvjeta za podizanje gradina na prostoru današnje Rovinjštine, odnosno na prostoru kojega na sjeveru određuje Limski kanal, na istoku prometnica Pula – Sošići, a na jugu zamišljena crta povučena između Bala i obale.

Svakoj gradini pripadao je određeni životni prostor koji se može odrediti postavljanjem mreže tzv. Thiessenovih poligona. Ova metoda primjenjiva je na površinama blažih oblika reljefa gdje postoje rezultati sustavnih istraživanja teritorija određene zajednice. Metoda se sastoji u povlačenju simetrala poprečno na dužine koje predstavljaju najkraću udaljenost između dviju susjednih gradina. Poprečne crte se međusobno sijeku i stvara-ju višekutni oblik idealnog teritorija pojedine naseljene točke

(Hodder, I. – Orton, C. 1976, 59-60), u našem slučaju gradine.3 Primjenom Thiessenovih poligona primijećena je određena pravilnost oko nalazišta Monkodonja. Gradini ne pripada – geometrijski gledano – pravilni teritorij, već se pravilnost poka-zuje promatranjem teritorija nalazišta koja ju okružuju.

Na prostoru Poreštine, od Limskog kanala do doline rijeke Mirne, nalazišta su manje brojna ali su ipak učestalija no drugd-je u Istri. Pravilno je raspoređeno šest gradina oko središnje, Montižane. Sva su nalazišta na istoj podjednakoj udaljenosti od 2,5 km. Druga pravilnost koja se primjećuje jest trojnost gra-dina. Jedna skupina su Picugi, drugu skupinu čine Sv. Anđeo, Mordele i Bevjakin vrh, a treću skupinu čine Jugovac, Vrsar i M. Riko ili Gavanov vrh. Slične pojave grupiranja gradina zabilježio je Š. Batović analizom nalazišta otoka Paga gdje je razmještaj plodnih polja uvjetovao podjelu i grupiranje gradina u skupine od tri do četiri gradine na prosječnoj udaljenosti od 1 do 3 km (Batović, Š. 1987, 160-166).

B) Strateški – sigurnosni razlozi.

Većina nalazišta smještena je podalje od same morske obale. U slučaju da su naselja ipak na samoj morskoj obali, ili u neposrednoj blizini, to nikad nije u skrovitim uvalama već na vrhovima s dobrim pregledom prostora poput Gradine kod Pre-manture ili Svetice kod Šišana.4 Druga pravilnost ogleda se u položaju važnijih naselja brončanog doba, Monkodonje i Vala-rona, koji su zbog sigurnosti bili smješteni nekoliko kilometara od morske obale. More postaje važan oblik komunikacije ti-jekom prvog tisućljeća pr. Kr. kada se pomorski promet odvi-jao duž istočnojadranske obale iz pravca juga prema sjeveru koristeći prirodno strujanje mora (Kozličić, M. 1990). Stari, brončanodobni sigurnosni element iskorišten je i u odabiru mjesta utemeljenja najvažnijeg histarskog središta, Nezakcija.

Veća koncentracija nalazišta uz obronke riječnih dolina Mirne i Raše, gdje se preslojava prirodni sa strateškim elementom, vidimo koliko su bili značajni prometni pravci. Postoji čitav niz nalazišta poput Sv. Martina iznad Tarske vale, Sv. Duha, Kaštelira ili Valarona, te dalje punktova u srednjem toku rijeke Mirne (Monte d’Oro kod Vižinade, Motovun, Gradinje kod Livada) koji upućuju na pravce kontakata unutrašnjosti i mor-ske obale. Dolinom rijeke Mirne moglo se jednostavno stići do podnožja Učke i prirodnim prijevojima prema Dinarskim Al-pama put komunikacije bio je otvoren.

C) Komunikacijski razlozi – promet.

Ostatke prapovijesnih komunikacija vrlo je teško prepoznati, a njihove moguće smjerove možemo rekonstruirati na temelju razmještaja gradina, po reljefnim karakteristikama terena i os-

131

Izdanja HAD-a 23/2008., 127-139

tatcima trasa i puteva iz kasnijih razdoblja.

Najsjeverniji dio, tzv. Bijela Istra, oduvijek je zbog oštrijih klimatskih uvjeta zaostajao za ostalim, južnim dijelom Istre, no ovaj je prostor odigrao važnu ulogu u komunikaciji Istre s kopnenim zaleđem. Gradine Črni Grad i Beligrad značajni su primjer kontrole puta jer su smješteni nad uskim klancem kojim je prolazila cesta iz Ročkog polja prema Lanišću (Buršić-Matijašić, K. 2001a). Prijevoji Učke i Ćićarije vodili su u unutrašnjost, u Postojnsku dolinu, a dio njih bio je usmjeren i prema prijevojima Velebita. Razmještaj gradina u prostoru bio je uvjetovan i ulogom uzvišenja u vizualnoj komunikaciji, kara-kteristika koja je privukla i prve istraživače gradina u Istri. Ta je karakteristika bila presudna i kad se položaje gradina sma-tralo antičkim postajama (Buršić-Matijašić, K. 2007, 69-88). Ovakve pretpostavke dijelom i nisu bile pogrešne, jer su neki položaji, poput gradine na Sv. Martinu iznad Limskog kanala, kota 230.5, bili i važni antički lokaliteti u kontroli puteva od mora kroz Dragu, prema središtu Istre. Prirodni putevi i komu-nikacija planinskim usjecima i klancima nadovezuje se na slov-enski dio Istre gdje su se putevi i komunikacije s obale u krašku unutrašnjost koristili i u srednjem vijeku za prijevoz soli. Na glavnim pravcima sagrađeni su kašteli u čijoj se neposrednoj blizini nalaze prapovijesne gradine (Flego, S. – Župančić, M. 1991, 10).

D) Ustroj – diferencijacija društva.

Baćić je analizom položaja brončanodobnih gradina (Monkodonja, Mlunska Meja) došao do zaključka da su gra-dine u prostoru imale određeni ustroj, gdje su nekoje mogle biti važnija središta. Takve pravilnosti govore u prilog postojanja manjih rodovskih zajednica. Istra je tijekom željeznog doba pod jakim utjecajem egejskog i italskog prostora, što je dovelo do društvene diferencijacije gradina po važnosti i prema funkciji. Zbog svog istaknutog položaja, kako u teritorijalnom tako i u materijalno-duhovnom smislu, važno mjesto među istarskim gradinama željeznog doba imao je Nezakcij (Gabrovec, S. – Mihovilić, K. 1987, 320, 327).

Lika

Sve nabrojene pravilnosti vidljive su i na japodskom prostoru, s izraženijom razlikom u tome što su lička nalazišta grupirana po mikroregijama, odnosno poljima. Svako polje (Ličko, Gacko, Krbavsko) činilo je zasebnu cjelinu u kojoj zbog geomorfoloških karakteristika vladaju osebujna pravila. U svakom polju ističe se jedna veća gradina koja je mogla biti središnje naselje šireg prostora: Piplica u Lovincu, Masnikosina gradina u Pećanima. One su mogle biti dvojne: Veliki i Mali Obljaj u Vrhovinama

ili Veliki i Mali Vital u Prozoru kraj Otočca te Velika i Mala Karaula u Širokoj Kuli.

Na ličkom području primijećena je određena pravilnost u rasporedu pojedinačnih i dvojnih gradina u prostoru. Dvojnih gradina je daleko manje. U Gackom polju od 20 gradina samo Veliki i Mali Vital u Prozoru ima karakteristike dvojne gra-dine. Od ukupnog broja gradina u Krbavskom polju dvije su dvojne, dok su u Ličkom polju brojčano podjednako zastu-pljene (Drechsler-Bižić, R. 1987, 417). Središnja naselja bila su u pravilu okružena većim brojem manjih gradina koje su imale ulogu stražarnica, a zajedno su činile lanac obrambenog sustava.

Na utemeljenje japodskih naselja veliku ulogu odigrao je položaj mjesta u prostoru, najčešće na uzvisinama uz rubove polja i tok-ova rijeka. Drugi važan element bili su komunikacijski pravci, ali i obrambeni položaj. Smještaj središnjeg naselja morao je zadovoljiti sve spomenute uvjete kao i faktor međusobne povezanosti, uzimajući u obzir i vizualnu komunikaciju. Na prostoru Gacke centralni položaj ima današnje mjesto Otočac, gdje su na uzvišenim humovima nastala i najstarija japodska središta. Glavno japodsko utvrđeno naselje bilo je smješteno na Vitlu (557m) (Rogić, V. 1975, 35-36). Gradine središnjeg ličkog prostora smještene su na izoliranim krškim humovima u prostoru zaravni. U Ličkom Pounju pak, gospodarski resursi leže u dijelovima zaravni i fosilnim udolinama kao i na uskom unskom prostoru Zavale Srba. Upravo ovdje nalazimo najstar-ija središta prapovijesnog života (hum Obljaj 661 m), a prostor oko regionalnog središta Donjeg Lapca dodatno je valoriziran zbog prometnog čvorišta odakle se otvaraju transverzalni prav-ci s Likom i Bosnom (Rogić, V. 1975, 47-50).

Gradine Like odlikuju se položajem u prostoru koji se očituje u dobroj organizaciji obrane teritorija. Ova karakteristika dobro je vidljiva u rasporedu, odnosno položaju gradina na zapadnom prostoru Gackog polja gdje je valjalo motriti i štititi polje iz pravca današnjeg Senja odnosno Žute Lokve na sjeverozapadu i Vrhovina na jugoistoku. Na najugroženijim mjestima smještene su s obje strane tzv. kontrolne gradine. Na mjestima koja su okrenuta prema ulazu u polje sagrađena je po jedna vrlo svr-sishodna kula okruglog oblika. Ona je imala ulogu stražarnice s koje se kontrolirao ulaz, ali i čitavo Gacko polje (Drechsler-Bižić, R. 1987, 420).

Osim obrane teritorija, u Lici su neke gradine imale ulo-gu obrane drugog, važnijeg naselja. Dvije gradine, Crkvina i Stražište, kontrolirale su prilaz gradini Velika Punta5 kao naj-važnijem naselju ovog dijela Gackog polja. One su imale ulogu

132


satelita u odnosu na veću i značajniju gradinu (Drechsler-Bižić, R. 1987, 421).

Što se gospodarstva naselja na gradinama tiče možemo sažeti samo nekoliko osnovnih činjenica. Tradicionalna kom-ponenta gospodarstva, kako u Istri tako i u Lici bili su ratarstvo i stočarstvo. No jasno je da su geomorfološke i klimatske karak-teristike mikrolokacija odigrale presudnu ulogu.

U Istri veliki broj prapovijesnih naselja gradinskog tipa u suprotnosti je sa stanjem njihove istraženosti. Materijalni ostatci sakupljeni terenskim pregledom, ili manjim sondažnim istraživanjima, ali najvećim dijelom iz nekropola, kazuju da su pored lova i ribolova, osnovne gospodarske grane Histra bile zemljoradnja i stočarstvo. Poznat je podatak da od ukupnog broja ostataka domaćih životinja, 50% čine ostatci stoke sit-nog zuba. Na gradinama se u domaćim radionicama izrađivala keramička roba, ali i metalni predmeti. Istarski poluotok bio je posrednik u kopnenoj, a nadasve pomorskoj trgovini, dok se gusarstvo može smatrati legitimnom granom privređivanja (Gabrovec, S.-Mihovilić, K. 1987, 322-324).

Gospodarstvo japodske kulturne grupe tijekom željeznog doba temeljilo se na nekoliko tradicionalnih grana: stočarstvo, zemljoradnja, lov i ribolov. Japodi su dobili snažan ekonomski poticaj povećanjem broja stanovništva, razvojem metalurgije s kojom su u neraskidivoj vezi zanatstvo i trgovina (jantar) (Dre-chsler-Bižić, R. 1987, 429-431). Prednost njenog prometnog položaja između panonskog prostora na sjeveru i jadranskog na jugu te balkanskog na istoku i predalpskog i alpskog na zapadu ogledala se u kolanju ljudi, robe i ideja. Mnogobrojnim prijevo-jima u planinskim lancima na obalu je osim kože, krzna, vune, mesa, mliječnih proizvoda, meda, stizalo kvalitetno drvo, a u izrazito stočarske zajednice uvozila se prijeko potrebna sol. O intenzitetu trgovine govore mnogobrojne gradine podignute uz komunikacijske pravce (Balen-Letunić, D. 2004, 219-220).

Kontakti i veze između dva područja očitovali su se u posredništvu između Apeninskog poluotoka, jugoistočnog alp-skog područja, Balkana i Panonije, kao i fi zičkim kontaktima koji se manifestiraju u materijalnoj kulturi. Histarska kulturna grupa kronološki je obrađena 1987. godine u tekstu Gabrovec-Mihovilić (Praistorija jugoslavenskih zemalja V), a detaljno je obrađen objavom materijala iz nekropole Nezakcija (Mihovilić, K. 2001). U sferi materijalne kulture presudne su veze s narodi-ma čitavog jadranskog bazena, od Daunije, Picena do Veneta, Notranjske, Liburna i Japoda.

U trećem stupnju, pored jačanja utjecaja Picena i sje-verne Italije, prisutne su i veze s Japodima. Predmeti iz muških

grobova poput koničnog šljema iz Picuga (grob II/19), zakriv-ljeni željezni mač također iz Picuga, te višeglave igle iz Ne-zakcija (Gabrovec, S. – Mihovilić, K. 1987, 310, T. XXXII: 6; Sl. 17, 5;. XXXII, 2, 10) prepoznat je kao japodski materijal. Na veze s Japodima ukazuju i narukvice od višestruko savije-ne žice (Gabrovec, S. – Mihovilić, K. 1987, 310-311, Sl. 17: 12). Kasno brončanodobni sloj na gradini Gradac – Turan kod Koromačna pokazuje nove elemente (kaneliranje, facetiranje) koji su stigli iz podunavsko-panonskog područja, preko Like, prodorom nositelja tzv. druge egejske seobe krajem brončanog doba (Ha A2 – B 1). S istog je nalazišta jednodijelna fi bula tipa „serpeggiante“ – s trakastim, sedlasto oblikovanim lukom i graviranim cik-cak ukrasom koja se pojavljuje na japodskom i liburnskom području odakle su se proširile na istočnojadransku obalu i Apeninski poluotok (Mihovilić, K. 1997, 44-46).

U dugom vremenskom razdoblju od 12. st. do 1. st. pr. Kr. na prostoru Like i Ogulinsko-plaščanske udoline razvija se jedinstvena cjelina materijalne kulture. Na temelju istraživanja i analize pokretnih arheoloških ostataka stvoren je pojam po-sebne kulturne pojave, japodska kultura željeznog doba, koja je pored jakih poticaja izvana, imala samostalni razvoj (Olujić, B. 2007, 53). Japodska kultura nastala je snažnim utjecajem kultu-re polja sa žarama na starosjedilačku populaciju koju je činilo više kasnobrončanodobnih regionalnih grupa (Balen-Letunić, D. 2004, 212-257). Lika ostvaruje bliske veze sa susjedima Liburnima kao i zapadnopanonskim i istočnoalpskim prosto-rima, dok su veze s Apeninskim poluotokom tekle preko luka sjevernog Jadrana, Istre i Slovenije (Drechsler-Bižić, R. 1987, 431). Import dolazi i iz mnogo udaljenijih krajeva, poput poli-hromnih staklenih zrna koja potječu iz sjevernoafričkih radio-nica (Kartaga i Egipat), a stigli su na teritorij Histra i Japoda iz italskih emporija (Drechsler-Bižić, R. 1987, 414).

Na prostorima Istre i Like geografski faktor i povijesni trenutak uvjetovali su stvaranje zajedničkog jedinstvenog fenomena gra-dina. Veze i dodire možemo pratiti u zoni sjevernog Jadrana, gdje je svaki od naroda nalazio svoj životni prostor i gospodarski značaj. Ti su prostori dijelili zajedničku sudbinu: prodora i kolo-nizacija (kultura žarnih polja, Picena, Este, jugoistočnoalpskog prostora, tračko-kimerski utjecaj, do latenskih elemenata i keltskih upliva) ili su bili samo pod utjecajem iz određenog kul-turnog kruga (Picen: Drechsler-Bižić, R. 1987, 406). I na jedan i na drugi entitet neupitan je utjecaj zajedničkih susjeda Liburna preko čijeg se teritorija odvijala komunikacija. U predmetima materijalne kulture prepoznat je import ili pak primjeri naprav-ljeni u lokalnim radionicama po uzoru na predmete sa susjed-nih područja, ponajprije latenske kulture. Nakon što se istarski

133

Izdanja HAD-a 23/2008., 127-139

prostor u djelima nekih istraživača vrlo intenzivno vezivao za estenski teritorij, gdje je histarska kultura viđena kao sastavnica estenske kulture, pomnom analizom materijalne građe danas možemo govoriti o intenzivnijim vezama s jugoistočnoalpskim i japodskim prostorima (Gabrovec, S. – Mihovilić, K. 1987). Svi zajedno čine prepoznatljiv profi l jedinstvenog prostora u vrijeme pred nadolazeću rimsku civilizaciju kada će posebnost svakog teritorija biti samo u prepoznavanju pojedinačnih el-emenata u raznolikoj mapi naroda Rimskog Carstva.

Gradine Istre i gradine Like predstavljaju jedinstveni kulturološki fenomen. One čine širi krug prapovijesnog načina

života, a njihov se daleki odjek sačuvao do danas.6 Njihove do-dirne točke izražene su kroz osnivanje i utvrđivanje naselja na strateškim položajima, u gospodarstvu, materijalnoj i duhov-noj kulturi. Nažalost, na svim prostorima najviše podataka o gradinama potječe iz terenskih obilazaka i površinskog pre-gleda terena, pa je ovaj rad više rezultat stanja istraženosti no što odražava pravo stanje na terenu. Očekivanja i perspektive u očuvanju gradina leže u zaštiti cjelokupnog krajolika; izradi karte rasprostranjenosti; sustavnim istraživanjima u smislu rje-šavanja konkretnih pitanja, a zaštita prirode sve se više izražava kao zaštita samog čovjeka (Pavić, R. 1975, 189).

5 Po mišljenju mr.sc. Tatjane Kolak, Velika Punta predstavlja značajni položaj s kojeg se mogla vršiti kontrola prostora, no naselje s karak-teristikama stalnog boravka moglo je biti na položaju Latice, nepo-sredno uz zaselak Rukavine.

Ovom prilikom zahvaljujem Tanji na pojedinostima na kojem mi je ukazala prilikom pisanja članka.

6 Narod je u Lici utvrđena mjesta nazivao gradinama (Balen-Letunić, D. 2004, 220), a za susjedni slovenski prostor prof. Gabrovec navodi da su gradine sve do danas sačuvale vidno mjesto u slovenačkom pejzažu i narodnom predanju (Gabrovec, S. 1987, 79).

1 Tekst objavljen i u „Arheologija pećina i krša“, AMI, Pula, Mono-grafi je i katalozi, u tisku

2 Kategorije toponima prema motivu postanka imena predložena je po klasifi kaciji Petra Šimunovića (Šimunović, P. 1992).

3 Takva analiza izvršena je na prostoru sjeverne Dalmacije, na terito-riju liburnske zajednice gdje je prosječna udaljenost među naseljima oko 10 km (Čače, S. 1982, 45).

4 Gradine iznad zaštićenih zaljeva odigrale su značajne uloge u za-dnjim stoljećima histarske neovisnosti. S položaja gradina južnog di-jela poluotoka nadzirali su i ponekad napadali brodove koji su prola-zili sjevernim Jadranom, što je bio i glavni povod histarsko-rimskim ratovima (Matijašić, R. 1999-2000.).

134


LITERATURA

BALEN-LETUNIĆ, D. 2004. Japodi, Ratnici na razmeđi istoka i zapa-da. Starije željezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb

BATOVIĆ, Š. 1987., Prapovijesni ostaci na otoku Rabu. Rapski zbornik

BURŠIĆ-MATIJAŠIĆ, K. 2001., Bedemi i ulazi istarskih gradina, Hi-stria Antiqua 6

BURŠIĆ-MATIJAŠIĆ, K. 2001a., Gradinski obrambeni sustav sjever-ne Istre, Buzetski zbornik 27

BURŠIĆ-MATIJAŠIĆ, K. 2007., Gradine Istre – Povijest prije povi-jesti, Pula

ČAČE, S. 1982., Liburnske zajednice i njihovi teritoriji, Dometi 12

ČOVIĆ, B. 1965., Uvod u stratigrafi ju i hronologiju praistorijskih gra-dina u Bosni. Einleitung in Stratigraphie und Chronologie prähistoris-cher Gradinen in Bosnien. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu 20

DRECHSLER-BIŽIĆ, R. 1987., Japodska grupa. Praistorija jugosla-venskih zemalja, V

FLEGO, S. – ŽUPANČIČ, M. 1991., Arheološka topografi ja občine Dolina: Tržaška pokrajina, Italija; Topografi a archeologica del co-mune di San Dorligo della Valle: Provincia di Trieste, Italia, Narodna in študijska knjižnica Trst, Odsek za zgodovino, Znanstvenorazisko-valni center Slovenske akademije znanosti in umetnosti, Inštitut za arheologijo

GABROVEC, S. – MIHOVILIĆ, K. 1987., Istarska grupa. Praistorija jugoslavenskih zemalja. V

HÄNSEL, B. – MIHOVILIĆ, K. – Teržan, B. 1999. Monkodonja – utvrđeno protourbano naselje starijeg i srednjeg bron-čanog doba kod Rovinja u Istri (Monkodonja – a fortifi eld protourban settlement from the older and middle bronze age near Rovinj in Istria ). Histria archaeologica 28

HODDER, I. – ORTON, C. 1976., Spatial analysis in archaeology, Cambridge

KOZLIČIĆ, M. 1990., Istočni Jadran u Geografi ji Klaudija Ptolomeja. Latina et Graeca, Zagreb

MATIJAŠIĆ, R. 1999-2000., Smještaj Mutile i Faverije (Liv., 41, 11, 7) u svijetlu topografi je južne Istre, Opuscula Archaeologica 23-24, Spor-tula dissertationum Marino Zaninović dicata

MIHOVILIĆ, K. 1997., Fortifi kacija gradine Gradac-Turan iznad Ko-romačna, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva

MIHOVILIĆ, K. 2001., Nesactium, Prapovijesni nalazi 1900.-1953. Monografi je i katalozi 11, Arheološki muzej Istre

OLUJIĆ, B. 2007., Povijest Japoda, Zagreb

PAVIĆ, R. 1975., Gorski kotar i ogulinsko-plaščanska udolina. Geogra-fi ja SR Hrvatske, 4

ROGIĆ, V. 1975., Lika. Geografi ja SR Hrvatske, 4, Zagreb

Roglić, J. 1975., Prirodna osnova. Geografi ja SR Hrvatske, 5, Zagreb

Šimunović, P. 1992., Buzetska toponimija, Buzetski zbornik 17

135

Izdanja HAD-a 23/2008., 127-139

In karst archaeology hill-forts have special research va-lue as a region’s architectural, economic, material, ethnical and cultural phenomenon. Much like other archaeological elements, space is an artifact, an object that is subject to permanent chan-ge. It can be viewed as an ethnic territory, even though it consti-tutes a landscape where humans, consciously or unconsciously, leave traces of their existence. Space thus becomes an object of permanent interaction with man (Olujić, B. 2007, 105-117). Hi-ll-forts, on the other hand, are a phenomenon of space, both of Istria and Lika. The natural environment is the precondition for settlement and sustained life in any territory, and the knowledge of the distribution of soil, vegetation cover, and the presence of water resources is essential for the knowledge and research of hill-forts in such environment. Hill-fort fi nds are distributed throughout the Istrian peninsula which is characterized by an amazing diversity of relief from the fl at territory in the west, which gently rises in an undulating relief of central Istria, to the mountain rage of Ćićarija in the northeast. The fi nds in Lika follow the natural confi guration of the terrain, and are mostly located along spacious fi elds. In both of these territories, the main reasons for setting up of prehistoric settlements and the continuity of life here lie in the natural conditions such as the fertile land, good pastures, shady forests and the availability of potable water.

Although similar because of the karst character of the terrain, Istria and Lika are fundamentally different in climatic terms due to differences in altitude. What they have in common, however, is that in both of these territories strategically suita-ble locations were used for human settlement throughout the prehistoric period. In Istria, which is a relatively homogenous locality, and the Iapodes territory, a unique type of settlement is found – the hill-forts. Hill-forts represent a mixture of elements (architectural, housing, economic, material, and spiritual, but also linguistic) which has its peculiarities and common features in each territory. Due to the historical circumstances of the 19th and 20th centuries, cultural phenomena, i.e. prehistoric gro-ups, in both of these regions were relatively poorly researched. Owing to interdisciplinary surveys conducted by international teams, research projects by local scientists, but also protective works1, such situation is gradually changing, with the broken line of elements slowly developing into an interesting historical story.

Hill-forts were surrounded by walls. Partly man-made terraces were entered through entrances – doors the shape of

which changed through history. Each hill-fort is characterized by a specifi c material culture, defi nable as belonging to a speci-fi c cultural group, in this case the Histrian and Iapodic cultural groups of the Iron Age, both characterized by a distinctive spi-ritual culture.

Decisions regarding dating, time of settlement, and life on the slopes or tops of hills can only be made on the basis of archaeological evidence, because the construction techniques barely changed from the oldest examples to the changed way of life at the turn of the old and new era when the construction of new hill-forts stopped, but not the hill-fort way of life itself. The two territories are connected by an identical historical bac-kground, with Lika establishing a close relationship with the neighboring Liburnians, the west Pannonian and east Alpine regions. The links to the Italian Peninsula ran over the north Adriatic, Istrian and Slovenian ports (Drechsler-Bižić, R. 1987, 431). Playing a signifi cant role in the development and commu-nication of both territories is their good traffi c location – Istria on the northernmost tip of the Adriatic, and Like along traffi c routes from and to the inland. Despite the fact that a large num-ber of prehistoric fi nds were discovered (over 400, identifi ably and unidentifi able, were registered in Istria, and an additional 150 on the territory of Lika), it is as yet not possible to make a distinction between Bronze Age hill-forts and Iron Age hill-forts, except on the basis of the material culture and the way they buried their dead. Although they add to the identity of hi-ll-forts, due to a multitude of separate elements they have not been covered in detail in this paper.

The greatest attention is paid to the territorial density of fi nds. Similar hill-fort elements crop up in all areas due to their being conditioned by similar natural conditions, a similar histo-rical development, similar infl uences and stimuli, in equal time periods. A predominant factor in the settlement of the coastal regions of Istria is the greater settlement safety of inland loca-tions. The density of hill-fort settlements in the spatial confi gu-ration indicates certain regularities in the vicinity of the towns of Rovinj and Poreč. Hill-forts in Lika are concentrated around fi elds combing economic factors with elements of safety and traffi c, i.e. visual communication. Both in Istria and Lika, gro-upings of settlements of one group of hill-forts were observed, with one hill-fort having a prominent location.

The hill-forts of Istria and Lika provide an inexhaustible source of information which we need to approach guided by the mutual interest of research and preservation of hill-forts.

KLARA BURŠIĆ-MATIJAŠIĆ

HILL-FORTS OF ISTRIA AND LIKA - ARCHAEOLOGICAL AND CULTURAL PHENOMENON OF KARST

(Summary)

136


1 Monkodonja in Istria is being researched by an international team under the lead of professor Bernhard Hänsel, DSc, professor Biba Teržan, DSc, and Kristina Mihovilić, DSc. Boris Olujić, DSC, is looking for target-oriented solutions related to Lika as part of scien-tifi c projects, and Tatjana Kolak, MSc has completed several highly successful research projects (Lipova Glavica) as part of protection works.

Sl. 1. Karta Istre s označenim gradinskim nalazištimaIllus. 1. Map of Istria with marked hill-fort fi nds

137

Izdanja HAD-a 23/2008., 127-139

Sl. 2. BuzetIllus. 2. Buzet

Sl. 3. KringaIllus. 3. Kringa

Sl. 4. ŽminjIllus. 4. Žminj

138


Sl. 5. Karta Like s označenim glavnim gradinskim nalazištima (preuzeto B. Olujić, 2007.)Illus. 5. Map of Lika with marked hill-fort fi nds (from B. Olujić, 2007)

139

Izdanja HAD-a 23/2008., 127-139

Sl.6. Vrebac – StražbenicaIllus. 6. Vrebac - Stražbenica

Sl. 7. Bruvno – Gornja gradina Illus. 7. Bruvno – Gornja gradina

Sl. 8. Prozor – V. VitalIllus. 8. Prozor – V. Vital

140

141

MARIN ZANINOVIĆ

JAPODI, HISTRI, LIBURNI I KONZUL TUDITAN 129. PRIJE KRISTA

THE IAPODES, THE HISTRI, THE LIBURNI AND CONSUL TUDITANUS 129 B.C.

Primljeno: lipanj 2008.UDK 94 (398)

U proljeće i ljeto 129. g. pr. Kr. konzul Gaj Sempronije Tuditan vodio je pohod brodov-ljem duž obale Histrije i Liburnije do rijeke Titija (Krka), kako nam je zabilježio Plinije Stariji u “Naturalis historia” (III 129): Tuditan koji je pokorio Histre na svome je kipu napisao: od Akvileje do rijeke Titija M (1000) stadija”. Natpisi u čast Tuditana nađeni kod Akvileje i Devina (Duino) potvrđuju Plinijevu tvrdnju. 1. listopada iste godine trijumfi rao je nad Japo-dima. Kako se ovaj Skup Hrvatskog arheološkog društva održava u srcu naše junačke Like, podsjetimo se nekih činjenica iz tih zbivanja, kojima na neki način počinje pisana antička povijest ličke zemlje

Ključne riječi: Tuditan, Japodi, rimska vojska, rimska osvajanja, Lika

Marin ZaninovićOdsjek za arheologiju HAZUA. Kovačića 510 000 ZAGREB

Povijesna epizoda pohoda konzula Gaja Sempronija Tuditana iz 129. g. pr. Kr. važan je dio naše antičke povijesti s više aspekata. Bilo je to vrijeme širenja prevlasti i teritorija Rimske Republike, koja je nakon pada Kartage 146. g. pr. Kr. praktički ovladala Sredozemljem. Ta se vlast proširila i na sje-ver Apeninskog poluotoka, gdje su Rimljani osnovali niz svojih kolonija, a za naše krajeve posebno je bilo važno utemeljenje Akvileje 181. g. pr. Kr., koja je bila mostobran za prodiranje prema Noriku, Iliriku i njegovoj obali. Osnutak ove naseobine ubrzo su osjetili Histri, koje su napali i u krvi i ognju pokorili konzuli Manlije Vulson, Klaudije Pulher i Junije Brut 178/7. g. pr. Kr. Njihove su legije razorile središte Nezakcija (Vizače kod Pule), te uz opću pljačku velik broj stanovnika pretvorili u robove. Ove kopnene operacije podupirao je i duumvir navalis Aulo Furije s deset bojnih lađa. Akvileja je bila velika nasobina u koju je u prvom potezu stiglo 3000 kolonista, a svaki je dobio 50 ha zemlje. Zatim je 169. g. pr. Kr. stiglo još 1500 doseljeni-ka, a smatra se da je još jedan broj kolonista stigao u vrijeme cara Augusta. Akvileja je postala glavna luka sjeverne Italije u koju se slijevao velik dio prometa iz čitave Padanije, alpskih, ilirskih i panonskih predjela.

Kao moćna trgovačka luka ona je imala i ratnu funkciju pa su iz nje kretali mnogi rimski brodovi za razne operacije. Ono što je nekad bila cvatuća venetsko-etruščanska i grčka

naseobina u Spini na ušću Pada, tisućljeće prije Akvileje dok je nisu dokrajčile keltske provale i zasipavanje ušća Pada, to je sada bila Akvileja. Cvatući rimski grad imao je prema procjena-ma svoje urbane strukture u vrijeme prosperiteta kraja Republi-ke i ranog Carstva između 70 000-100 000 stanovnika.1

Podsjetimo se, međutim, da je prvo rimsko prodiranje na istočnu jadransku obalu počelo 229. g. pr. Kr. prvim ilirskim ratom protiv Teute. I tu je rimska mornarica stvorena nakon pr-voga kartaškog rata (264.-241.) imala odlučujuću ulogu. Ona je intervenirala i 221., kada su Histri gusarili protiv Rimljana na nagovor Demetrija Hvaranina, kada su Rimljani bili zauzeti sukobima s Keltima oko rijeke Eridana (Pada), kako je to zabi-lježio Apijan (Illyr. VIII).2

Propast ilirske države 167. g. pr. Kr. stvorila je određenu političku i stratešku prazninu na većem dijelu naše obale. To su stanje iskoristili Delmati i počeli se širiti prema moru i Saloni iz svojih predjela u zaleđu ovoga staroga lučkog središta i nje-gove moćne gradine. Oni ugrožavaju isejske naseobine i njiho-ve posjede u Traguriju (Trogir) i Epetiju (Stobreč). Kao rimski saveznici, Isejci su se obratili za pomoć senatu, koji je uputio protiv Delmata konzula Gaja Marcija Figula 156. g. pr. Kr. Fi-gul se nije dobro proveo u sukobu s Delmatima, pa je operaciju dovršio slijedeće godine njegov nasljednik P. Kornelije Scipion Nazika, koji je iste godine triumfi rao “de Delmateis”. Ovi su pohodi kretali iz prijateljske ilirsko-grčke luke u Naroni.

142

Japodi, Histri, Liburni i konzul Tuditan 129. prije Krista

Mislim da nećemo pogriješiti, ako pretpostavimo da su lađe ovdje došle iz Akvileje.3 Međutim, ovi pohodi nisu uspjeli smiriti ova plemena ili narode. Rimska je vlast ostala na obali, a preko brda se nastavilo živjeti kao i ranije, a ni sama obala nije bila pod čvrstom i trajnom kontrolom. O tome svjedoče gusar-ske aktivnosti Ardijejaca s kojima su oni ponovo počeli i nakon propasti svoje države. Stoga je protiv njih i susjednih Plereja pošao u pohod konzul Servije Fulvije Flak 135. g. pr. Kr. s 10 000 pješaka i 600 konjanika. Operacija je bila radikalna, jer je Flak prisilio Ardijejce na preseljenje u unutrašnjost zemlje, gdje su s vremenom nestali, pa ih je Plinije Stariji (N. h., III 141) u svome nabrajanju plemena i njihovih dekurija spomenuo: „Po-pulatores que quondam Italiae Vardaei non amplius quam XX decuriis – Nekoć pljačkaši Italije Vardeji ne više od 20 dekuri-ja.” Dočim Delmata ima 342 dekurije.4 To bi bili konzulski po-hodi koji se odvijaju u našim jadranskim vodama nakon prvog rimskog pohoda 229. g. pr. Kr.

Pohod koji nas ovdje posebno zanima je ekspedicija konzula Gaja Sempronija Tuditana u 129. g. pr. Kr. Semproniji su bili ugledni rimski plebejski rod, kojem su pripadala i braća Grakhi. Senat mu je htio povjeriti složena pitanja zemljišnih podjela zasnovanih po braći Tiberiju i Gaju Grakhu s ograni-čenjem veličine posjeda i dijeljenja zemlje bezemljašima iz posjeda rimske države – ager publicus populi Romani. Zemlju su trebali dijeliti triumviri koji bi se birali svake godine. Prvi članovi te komisije bili su 134. g. braća Grakhi i Apije Klau-dije (App., Bell. civ., I 9). Senatori i drugi veleposjednici su se pobunili i ubili Tiberija na Kapitoliju s mnogim suradnicima i tijela im bacili u Tiber o čemu pišu Apijan i Plutarh. Senat je bio imenovao Tuditana da presuđuje u brojnim zemljišnim sporovima umjesto triumvira. Videći kako je Tiberije završio, povukao se i pošao na sjever. Apijan, koji nam je ovo opisao zaslužan je za ovu i brojne druge obavijesti o našim krajevima u svojoj raspravi o Iliriku – Illyrike. Ova su zbivanja predmet zanimanja naših povjesničara od renesanse na ovamo. Tako naš poznati dominikanac, Hvaranin Vicko Pribojević, prvi ideolog panslavizma u svome djelu “De origine successibusque Slavo-rum – O podrijetlu i zgodama Slavena”, što ga je održao hvar-skim plemićima i pučanima u samostanu sv. Marka 1525., citira pored drugih antičkih autora, na više mjesta i Apijana. Svojim sugrađanima sa zadovoljstvom navodi Apijanovu tvrdnju: “Ali neka ovi čitaju Apijana Aleksandrijca, koji prikazuje u pregledu ilirske ratove; on kaže da je Demetrije Hvaranin, vaš sugrađa-nin oružanom rukom pokorio Histre, ilirski narod, kako ga sam naziva”. Druga je stvar, što je Pribojević u svome lokalpatri-otskome žaru malo izmijenio Apijana tvrdnjom da je “Apijan

pokorio Histre”. Izvorno je Apijan napisao da se “Demetrije s Histrima udružio ili združivao radi poduhvata u gusarenju...”. Istrous ethnos heteron Illyrion es touto proselambane... (App., Illyr., II 8)5.

Zanimanje povjesničara i fi lologa za Apijana je trajno, što se vidi u gotovo svakodnevnim raspravama. Spomenimo kao kuriozitet za našu kulturno-povijesnu tradiciju i za ličko hrvatsku povijest simboličnu i za nas dragu činjenicu, da je naj-veći sin kršne Like “Otac Domovine” dr. Ante Starčević (1823-1896.) u svojim zrelim godinama preveo Apijana pod naslovom “Rimska Iliria od Apiana Alexandrinskoga”, (Arkiv za povies-tnicu jugoslavensku, 7, Zagreb 1863, 163-177). To je i danas dobar prijevod iskazan pomalo specifi čnim jezikom ovog našeg velikog čovjeka i političara.6 Brojna su historiografska djela o za nas dragocjenom spisu Apijanovu. Podsjetio bih na sudbinu jedne knjige, koja je i danas jedna od najboljih studija o ovome povjesničaru i njegovim ilirskim ratovima. To je djelo češkoga povjesničara povijesti staroga vijeka na Karlovom Sveučilištu u Pragu: Josef Dobiàš, Studie k Appianovĕ knize Illyrske – Ėtudes sur le livre Illyrien d’Appien, izdanje Filozofskoga fakulteta Karlova univerziteta, Prag 1930, 304 stranice. Iako najbolja studija na ovu temu, knjiga je zbog češkoga jezika ostala ne-kako po strani, iako je imala i opsežan sažetak na francuskom jeziku. To je nažalost sudbina mnogih izvrsnih djela na slaven-skim jezicima, pa tako i hrvatskih stručnjaka. To sam više puta spominjao u svojim raspravama, podsjećajući na poznatu izre-ku istaknutog belgijskog povjesničara Henrija Gregoire-a, kada je na jednom bizantološkome skupu u Bruxellesu 30-tih godina 20. stoljeća prekinuo jednoga izlagača. Taj je naime duže pri-čao o sukobima bijelih i zelenih u carigradskom cirkusu, pa ga je Gregoire prekinuo riječima: “Kolega, to što vi ovdje pričate razriješio je kolega Natko Nodilo desetljeća prije vas i zatim dodao “Slavica non leguntur – Slavenske se knjige ne čitaju”. To se, nažalost, uz rijetke iznimke ozbiljnih stručnjaka, nije ni do danas promijenilo. Tako je prošao i veliki znalac antičkoga svijeta Josef Dobiàš (1888-1972.) i pisac niza knjiga stare po-vijesti. Ali zato ga pozna drugi veliki profesor antike Ronald Syme u svojim poznatim raspravama “Danubian Papers”. Kod nas je Dobiàša ispratio lijepim nekrologom dragi prijatelj i ko-lega Jaro Šašel, koji se s njime dopisivao niz godina.7 Proš-lo je 76 godina od njegova klasična djela o Apijanu i Ilirima, kada je naša vrijedna kolegica Marjeta Šašel Kos, potaknuta i radovima i uspomenama svoga oca nakon višegodišnjeg rada i proučavanja objavila novu, opsežnu i temeljitu studiju: “Appi-an and Illyricum”, Situla 43, Ljubljana 2005, 671 stranica. U njemu je autorica suvereno raspravila sve relevantne činjenice

143

Izdanja HAD-a 23/2008., 141-148

o Apijanovu tekstu, smjestivši ih u njihov kronološki i zemljo-pisni prostor. Iskoristila je opsežnu stariju i noviju literaturu, domaću i stranu, te je napisala djelo, koje će dugo funkcionirati, a pošto je objavljeno na engleskom jeziku nadati se je da će imati bolju sudbinu od Dobiàša. Dobili smo izvrsno djelo, koje nam pomaže u interpretaciji Apijanovih podataka kao i podlogu za nove poticajne terenske i arheološke raščlambe.

U međuvremenu smo i u Hrvatskoj dobili također izvr-snu knjigu kolege Borisa Olujića, “Povijest Japoda”, Zagreb 2007, 310 stranica, koji je prvi ovako temeljito obradio i pri-kazao ovaj poznati ilirski narod ili pleme, iskoristivši narav-no i Apijana, kao i druge brojne relevantne izvore u vrelima, knjigama, raspravama i arheološkim dokumentima i građi. Od G. Zippela i njegova klasična djela “Die römische Herrschaft in Illyrien bis auf Augustus”, Leipzig 1877, pa do naših dana brojni su autori pisali o Japodima, Histrima i Liburnima. Pod-sjetimo na neke naše stručnjake koji su ispisali desetke raspra-va na ove teme tumačeći njihovu povijest i arheologiju kao i druge predjele Ilirika. To su A. Mayer, D. Rendić Miočević, G. Novak, M. Suić, I. Bojanovski, Š. Mlakar, A. Šonje, R. Bižić Drechsler, Š. Batović, R. Katičić, M. Križman, J. Medini, A. i M. Glavičić, S. Čače, V. Jurkić Girardi, M. Kozličić, R. Ma-tijašić, K. Mihovilić, S. Kukoč, B. Kuntić Makvić, D. Balen Letunić, A. Starac, I. Šarić, L. Bakarić, T. Kolak i drugi, ako sam nekoga ispustio nije namjerno. Upućujem zainteresirane na odgovarajuće bibliografi je u navedenim djelima B. Olujića, M. Šašel Kos, R. Matijašića, A. Starac i drugih. I potpisani je dao više priloga o ovim temama. Moramo spomenuti i naše ta-lijanske kolege, koji su također napisali vrijedne studije o ovim problemima. Sjetimo se kapitalnih studija A. Degrasija čija je poznata rasprava: “Ricerche sui limiti della Giapidia”, Scritti vari di antichità, 2, Roma 1962 i danas primjer obrade jednoga problema, kao i druge njegove studije. Tu su i radovi C. Bande-llija, F. Cassole, C. Zaccarije, V. Vedaldi Jazbec, za čije radove i drugih autora vidi u gore spomenutim bibliografi jama.

Tuditan je dakle krenuo prema našim krajevima, pa tako i na Japode, kao na trajni problem rimske penetracije u Ilirik. Nije nam poznat razlog za ovaj pohod, ali nije ga teško pronaći u nemiru ovih ljudi, koji su kao i drugi Iliri duž obale, koristili različite prilike u potrazi za nekim plijenom. Prometna obala prirodno je trajno privlačila svojim prometom i svojim razvi-jenijim lučkim naseljima. Veće ili manje silaženje pojedinaca ili skupina išlo je u pravilu mnogo češće na obalu nego li u unutrašnjost. To možemo pratiti kod Japoda, Delmata, Ardi-jejaca, Daorsa, Plereja i drugih. U različitim razdobljima oni podjednako djeluju, koristeći prilike koje su im mogle pribaviti

plijen pa i teritorij. Stoga su pitanja ovih zajednica i njihova područja u različitim vremenima veoma složena, čemu su po-svećene brojne rasprave naših stručnjaka. Ta su se područja mijenjala tijekom stoljeća, ovisno o snazi pojedinih zajednica i pravcima njihova kretanja koja su različita. Možda je u tome smislu najtipičniji primjer Delmata, ali i Japoda, koji su kao i Liburni bili prisutni u dijelovima Apeninskog poluotoka. Libur-ni su, štoviše, i gospodarili Jadranom već u 10. stoljeću pr. Kr. Svojevremeno sam napisao da su Liburni u jednom povijesnom vremenu mogli doći u Jadran s obala Male Azije, što su pomi-šljali i neki drugi autori.8 Nažalost, kako se, čini se, malo čita-mo, nisam primijetio da je bilo reagiranja kolega, koji se bave ovim pitanjima. Osobno sam i danas uvjeren u ovu mogućnost zbog niza onomastičkih, društvenih, povijesnih i drugih podu-darnosti, što sam obrazložio u navedenoj i drugim raspravama. Pitanje japodskoga primorja je i danas predmet rasprava, što je dobro prikazao kolega Olujić u svojoj novoj knjizi. Naravski, arheološka istraživanja, koja su, dobrim dijelom još na početku, možda će nam u budućnosti dati odgovore na brojna pitanja i uz pomoć novih tehnologija, koje se dnevno pojavljuju i puno sporije primjenjuju, jer su u pravilu skupe.

Tuditanovu ekspediciju mogli su uzrokovati i postupci rimskih došljaka u ova područja, što je možda nešto izvjesnije za Histriju, ali i za dijelove Japudije. Akvileja se brzo razvijala kao rimski mostobran, ali ne samo u vojničkome pogledu već i kao ključno mjesto rimskih trgovaca i gospodarstvenika. U njoj je ubrzo bio osnovan i portorij, koji je u prvom stoljeću pr. Kr. bio jedan od najznačajnijih u rimskoj državi. Bila su dva carinska ureda, jedan za vanjsku trgovinu kopnom prema Iliriku i njegovoj obali te drugi, lokalni za naplatu gradskih, odnosno lučkih pristojbi. I nalazi novaca i njihovih ostava svje-doče o ovome prometu već od 3. st. pr. Kr.9 Italski i akvilejski trgovci bili su zainteresirani za mir u svome području kako bi neometano mogli razvijati svoje poslove. Slično je uostalom bilo i kod Isejaca na jugu. U ovim krajevima moramo računati i s djelatnostima posebne kategorije rimskih poslovnih ljudi iz svijeta zakupnika i novčara, poznatijih pod imenom negotia-tores i publicani, dakle veletrgovci i zakupnici. Ti su ljudi u traženju zarade često prethodili i rimskim vojnicima, a njihovi poslovni postupci, koje su nametali domaćem stanovništvu če-sto su bili povod bunama, jer su preuzeli sve poslove i namete s bezobzirnošću s pokorenim stanovništvom. Poznat je primjer iz 88. g. pr. Kr., kada je zbog nezasitnosti ovih ljudi pontski vladar Mitridat VI. Eupator poubijao oko 80 tisuća rimskih građana, a rimskoga predstavnika Manlija Akvilija ugušio rastaljenim zla-tom s riječima: “Evo ti, pa se najedi zlata koliko hoćeš”. Nema

144


sumnje da je jedan broj ovih ljudi djelovao i iz važnoga sredi-šta, kakva je bila Akvileja već u svojim početcima razgranatom trgovinom i drugim poslovima i iz koje su polazili rimski poho-di prema Noriku, Panoniji, Iliriku i Jadranu.10

Apijan je zabilježio (Illyr., X 30): “Iáposi de tois entos Alpeon epolemese men Sempronios ho Tuditanos epiklen kai Pandousas Tiberios. Kai eoikasin hoi Iapodes autois hypakou-sai, eoikasi de kai Segestanoi Leukio Kotta kai Metello, amfo-teroi d’ou poly hysteron apostenai. – Protiv Japoda s ove strane Alpa borio se Sempronije zvan i Tuditan i Tiberije Panduza. Čini se da su ih porazili kao što su Lucije Kota i Metel porazili Segestance, ne dugo nakon toga oba su se naroda pobunila”. Ovaj pohod spominje i Livije u svojim Periochama, ali i dru-gog konzula D. Junija Bruta (Liv., Per., 59): C. Sempronius consul adversus Iapydas primo male rem gessit; mox vistoria cladem acceptam emendavit virtute Decimi Iunii Bruti, eius qui Lusitaniam subegerat – Gaj Sempronije konzul isprva je slabo ratovao protiv Japoda i gotovo da je pretrpio poraz, kojeg je u pobjedu pretvorio (svojom) hrabrošću Decim Junije Brut, onaj koji je bio pokorio Luzitance”. D. Junije Brut je bio sin kon-zula M. Junija Bruta, koji je skupa s A. Manlijem Vulsonom vodio pohod u Histriju 178. g. Vrela nam ne daju više podataka o Tuditanovu pohodu, međutim, ove borbe nisu bile bez teškoća i kako bilježi Livije konzul je skoro pretrpio poraz. Znači da možemo zaključiti kako su Japodi pružali jak otpor što su mogli u svojim klancima i šumama. U Akvileji je, bez sumnje, bilo dovoljno slobodnih Japoda i onih robova, pa su Rimljani mogli naći one koji će ih povesti tovarnim putevima i stazama na svo-me području. Kao i drugi konzuli na svojim pohodima i Tuditan je naravno opljačkao sve što je mogao, a ljude pretvorio u ro-bove. Senat mu je priznao pobjedu i korist i odobrio mu triumf, što ga je održao 1. listopada 129. g. pr. Kr.: C. Sempronius C. F. C. N. Tuditan/us/ a. DCXXIV cos. De Iapvdibvs K/alendis/ Oct/obris/, A. Degrassi, Inscr. It., XIII, I, 82 = CIL I2, p. 48. U tom triumfu bili su zarobljeni mnogi Japodi, Histri, Karni, Taurisci i drugi. Za našu Liku i Ilirik u cjelini ovo je prvi ratni pohod rimskih osvajača u području Japoda i našu čarobnu Liku u kojoj držimo ovaj skup, u jednako tako lijepom i herojskom gradu Gospiću, 2137 godina nakon Tuditanova pohoda.

Sretan je stjecaj okolnosti i za povjesničare i arheologe da su nam ova zbivanja ostala zabilježena u ulomcima dvaju rimskih latinskih natpisa od kojih je prvi bio pronađen još 1788. godine, ali su dugo mislili da je falsifi kat. Drugi je bio nađen 1906., a preostala dva 1924.11 Baza Tuditanove statue bila je nađena u ruševinama kod dvorca u Dovinu (Duino) i na njoj je sačuvano samo Sempronijevo ime i titula. Drugi je natpis

složen u starinskim saturninskim stihovima i veoma oštećen pa su ga epigrafi čari dopunili da je “Tuditan prisilio Tauriske, Karne i Liburne da siđu s brda”.12 O ovim vrijednim natpisima i problemima oko njih pisali su mnogi autori. Osobno sam se upoznao s time još kao mladi asistent u Dobiàšovoj raspravi prije, pa valjda 40 godina, a zatim i drugim autorima.13 U svo-joj zabilješci Plinije je izdvojio Histre, koje je Tuditan pokorio. Nije nam, nažalost, poznato, što se dogodilo da je Tuditan mo-rao intervenirati. Da li su to bili postupci publikana iz Akvileje i drugih krajeva, koji su vjerojatno već na svoj način bili okupi-rali poluotok te izazvali bunu domaćih. Bilo je već prošlo pola stoljeća od osvajanja poluotoka 177. g. i poslovni interesi su uvijek bili primarni za dijelove vodećih rimskih staleža. Pro-blem je, što veoma malo znamo, što se sve događalo u Histriji nakon osvajanja. Arheološki je to također prilično nedefi nirano razdoblje. O tome sam napisao jedan osvrt prije nekoga vre-mena pa upućujem na nj.14 Znamo i za histarski rat, što ga je opisao pjesnik Hostije, koji je bio Tuditanov suradnik te mu je po nekim mišljenjima i napisao saturninske stihove elogija.15 Tuditan je plovio duž histarske obale i vjerojatno je htio pod-sjetiti domaće stanovništvo, koje se dijelom bilo oporavilo od genocidnih postupaka iz 178./77. g., u čijim je rukama vlast na moru i kopnu. Već je Pseudo Skilak u posljednjoj trećini 4. st. pr. Kr. zapisao da plovidba duž histarske obale traje jedan dan. U protohistoriji su već postojala prikladna pristaništa u Paren-tiju, Ruginiju, Poli i Nezakciju-Budavi kao i druge manje uva-le. Nezakcij se sa svojom zaštićenom uvalom u Budavi upravo nametao kao završetak plovne linije obalom s juga, pogotovo kada je puhalo jugo, pa i bura, koji su u ondašnjim plovidbenim uvjetima prisiljavali drvene galije da se ovdje sklone. Upravo su ti plovidbeni razlozi učinili da je Nezakcij silom prometnih uvjeta ponovno nastavio svoju tisućljetnu lučku tradiciju sve do kraja antike. S tog istog razloga dobio je status municipija, iako se nalazio u području kolonije Pole, jer su praktični Ri-mljani uvidjeli potrebu bržeg rješavanja ljudskih i prometnih problema, bez skretanja u Polu, a nevrijeme je to bez sumnje veoma često diktiralo.16 Prema tome Tuditanovo putovanje duž histarske obale imalo je moguće, i razlog i želju konzula da na-prosto upozna jednu lijepu obalu. A neke usputne intervencije su u mašti pjesnika Hostija zbog dodvoravanja uglednom kon-zulu i vojskovođi postale pravi ratni pohod. Naravski da neće-mo isključiti i moguće jače sukobe, koji su mogli imati različite uzroke. Interesi ljudi u unutrašnjosti često su se razlikovali i sukobljavali s interesima onih koji su dolazili s mora, u ovome slučaju iz prosperitetne i moćne Akvileje. Stoga možemo za-ključiti da je Plinijev podatak točan. Koliki i kakav je bio opseg

145

Izdanja HAD-a 23/2008., 141-148

ovih intervencija mi ne možemo odgovoriti. Nadajmo se da će neka buduća istraživanja dati i neke nove odgovore, to prepu-stimo našim nasljednicima koji će možda raspolagati i nekim novim istraživačkim mogućnostima.

Isto je tako povijesno pitanje i Tuditanova plovidba duž obala Liburnije. Većina autora smatra da je ovaj pohod bio u funkciji potpore Liburnima demonstracijom rimske pomorske moći, s čime se i osobno slažem. I Liburni su imali problema sa svojim japodskim susjedima u zaleđu i nema sumnje njihovim čestim pritiscima na tu obalu. S druge strane Liburnija je imala stare i trajne veze s Apeninskom obalom, kojom su u području Picenuma i sami dugo vladali. Tu su uostalom i najbliže zem-ljopisne točke između dviju obala, jer je udaljenost između Zadra i Ankone nešto više od 150 km. To je naravski tijekom stoljeća olakšavalo ljudske, trgovačke i pomorske veze s ap-eninskom obalom. Naravski, bilo je i vremena gusarenja i ne-prijateljstava, ali u vrijeme Tuditanove plovidbe to je bila ipak više manje prošlost. Sada je dominirala rimska mornarica, što je i Tuditan pokazao ovom svojom plovidbom, vjerojatno ipak prijateljskom ili možda nazovimo je tako, čak “turističkom”. Mogao je kao i Cezar nekoliko desetljeća kasnije imati želju “upoznavanja naroda i ovih krajeva” (Caes., Bell. Gall., III 7). Tuditan je došao do rijeke Titija /Krke/, granične linije Liburna i južnih im susjeda, u ovo vrijeme vjerojatno Delmata, u čije područje i nije htio ulaziti, jer mu je bilo dosta posla s Japodi-ma. Važno je pitanje kojim je smjerom Tuditan bio ušao u područje Japoda. To je mogao kopnom, sjeverno od Histrije za Tauriske i dijelom Japode, odmah sjeveroistočno od Akvileje.

Ako je išao obalom, onda je mogao proći najkraćim putem za japodsku unutrašnjost, a to je kroz luku liburnske Senije, koja je uvijek bila prirodni ulaz u unutrašnjost Japudije, odmah iza brdskog lanca. Liburnsko primorje zbog svojih brojnih uvalica i škrtoga i neprikladnoga kraškoga oblika nije nikada imalo rim-sku cestu. Kopneni su putovi uvijek bili teži i opasniji, a oni prikladniji su išli iza brdskih obalskih lanaca.17 Većina prometa išla je duž obale morem.

Možemo zaključiti ovaj sažetri prikaz tvrdnjom da pisana povijest unutrašnje Japudije, a to znači današnje Like, započinje poho-dom konzula Tuditana 129. g. pr. Kr. Vrela su nam zabilježila da je najvažniji dio njegova pohoda bilo ratovanje s Japodima. Zbog toga mu je senat i dodijelio triumf nad njima zbog težine i važnosti ove akcije. Prema tome, kako to često biva, povijest nekoga kraja, gotovo u pravilu započinje ratovanjem. To je već krajem 6. st. pr. Kr. formulirao veliki Heraklit tvrdnjom: “Rat je otac svega i svega kralj...”.18 Kada ima rata ima i povijesti, te historici imaju o čemu pisati, to je eto slučaj i s našom lijepom Likom. Nalazeći se na raskrižju putova, ona je uvijek trpjela zbog svoga položaja zbog tolikih invazija koje su stizale k njoj, tako sve do naših dana. Tu su bogatu prošlost u mnogočemu os-vijetlili naši brojni kolege od početaka naše arheologije do da-nas. Međutim, još je mnogo posla i za nove naraštaje stručnjaka u istraživanju i reviziji daleke prošlosti. Toj budućnosti neka se posvete naši vrijedni članovi, gotovo stoljeće i pol staroga, Hrvatskoga arheološkoga društva, za našu stoljećima izmučenu i konačno slobodnu, junačku hrvatsku Liku.

146


1 L. BERTACCHI, Aquileia, The Princeton Encyclopedia of Classical Sites, R. Stillwell editor, Princeton Univ. Press, Princeton, New Jer-sey, 1976.

2 M. ZANINOVIĆ, Histri i Liburni prema rimskoj ekspanziji, Diado-ra, 12, Zadar 1990.50. M. ŠAŠEL KOS, Apian and Illyricum, Situla, 43, Ljubljana, 2005., 272.

3 M. ZANINOVIĆ, Ilirsko pleme Delmati, Šibenik, 2007., 16-17.4 M. ZANINOVIĆ, Delmati..., 80-86. IDEM, Pomorstvo Ardijejaca

kao temelj njihove moći, Opvscvla archaeologica, 16, Zagreb, 1992, 103-115. M. ŠAŠEL KOS, o.c., 314-320 i passim.

5 V. PRIBOJEVIĆ, O podrijetlu i zgodama Slavena, Uvod i bilješke napisao i tekst za tisak priredio Grga Novak, preveo i kazalo imena sastavio Veljko Gortan, Zagreb, 1951., 30.

6 B. KUNTIĆ MAKVIĆ, O prvim prijevodima Apijanovih ilirskih ratova, znanstveni skup “Antički temelji naše suvremenosti”, Pula, listopad 1986., Latina et Graeca, Zagreb, 1988., 67-77.

7 J. ŠAŠEL, J. Dobiàš (1888.-1972.), Arheološki vestnik, 23, Ljublja-na, 1972., 444-445.

8 M. ZANINOVIĆ, On some relations between Anatolia and Dalma-tia, Proceedings of the Xth Intern. Congr. of Classical Archaeology, Ankara – Izmir, 20. - 30. Sept. 1973., Turk tarin kusumu Basimevi, Ankara, 1978., 81-93. IDEM, Ranokršćanske crkve kao postaje plov-nog puta duž istočnog Jadrana, VAHD, 86., Split, 1994., 130-131., F. ALTHEIM, Geschichte der Latinischen Sprache von den Anfangen bis zum Beginn der Literatur, V. Klostermann, Frankfurt am Main, 1951., 60., n. 6.

9 B. OLUJIĆ, Povijest Japoda, Zagreb, 2007., 189-194., M. SUIĆ, Marginalije uz isejsko poslanstvo Cezaru, VAHD, 68., Split, 1966., 185., S.J. de LAET, Portorium, Brugge, 1949., 179.

10 O publikanima: M. ROSTOWTZEV, Geschichte der Staatspacht in der romischen Kaiserzeit bis Diokletian, Leipzig, 1902., IDEM, The Social and Economic History of the Hellenistic World, vol. II., Oxford, 1953., 972, 994 i passim., M. SUIĆ, Marginalije..., 181-194., IDEM, Odabrani radovi iz stare hrvatske povijesti – Opera selecta, Zadar, 1996., 317-330.

11 J. DOBIÁŠ, Studie k Appianove knize illyrske – Etudes sur le livre illyrien d’Appien, Praha 1930., 152.

12 Ovaj se natpis povezuje s Plinijevim navodom: Tuditanus qui domuit Histros in statua sibi inscripsit: Ab Aquileia ad Tytium fl umen stadia M [MM] – Tuditan koji je pokorio Histre na svome je kipu napisao: od Akvileje do rijeke Titija stadija tisuću”, Plin., N.h., III 129.

13 J. DOBIÁŠ, o.c.,150-157., M. GWYN MORGAN, Pliny, N.h., III 129., The Roman Use of Stades and the Elogium of C.Sempronius Tuditanus (Cos. 129 B.C.), Philologus, 117, Berlin – Wiesbaden 1973., 29-48., B. OLUJIĆ, o.c., 77., M. ŠAŠEL KOS, o.c., 235., M. ZANINOVIĆ, Pojava antike u središnjoj Hrvatskoj, Izdanja Hrvat-skog arheološkog društva, 10, Zagreb 1986., 60-61. Vidi i radove S. Čače, G. Bandellija, F. Casolle i dr.

14 M. ZANINOVIĆ, Poslije Nezakcija, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, Pula 2008., u tisku

15 M. KRIŽMAN, Antička svjedočanstva o Istri, Pula – Rijeka, 1979, 125-133., B. KUNTIĆ-MAKVIĆ, De bello Histrico, Izdanja Hr-vatskog arheološkog društva 18, Pula, 1997, 169-175. smatra da se radi o pohodu 178/177., B. OLUJIĆ, o.c., 76., M. ŠAŠEL KOS, o.c., 323.

16 M. ZANINOVIĆ, Apsorus, Crexa, Nesactium/Bado sulla rotta ma-rittima adriatica, Quaderni di archeologia di Veneto, vol. X., Padova 1994., 179-188. IDEM, Apsorus i Crexa na jadranskom putu, Senjski zbornik, 32, Senj 2005., 5-24. IDEM, La costa dalmata e la Decima regio, La Venetia nell ‘area Padano Danubiana, Le vie di comunica-zione, Padova, ediz. Cedam 1990., 183-195., M. KOZLIČIĆ, Histo-rijska geografi ja istočnog Jadrana u starom vijeku, Književni krug Split, 1990., i drugi radovi ovog autora.

17 Ž. MILETIĆ, Roman Roads along the Eastern Coast: State of Re-search, u S. ČAČE, A. KURILIĆ, F. TASSAUX, Les routes de l’Adriatique antique. Geographie et economie – Putovi antičkog Jadrana. Geografi ja i gospodarstvo, Bordeaux – Zadar, 2006., 125-136. U istoj knjizi vidi i: M. BRATANIĆ – M. KOZLIČIĆ, Ancient Sailing Routes in Adriatica, 107-124., M. ZANINOVIĆ, Pojava an-tike..., 60-64., B. OLUJIĆ, o.c., 80, 88., M. ŠAŠEL KOS, o.c., 326 i passim.

18 H. DIELS, Fragmenti predsokratika, Naprijed, Zagreb, 1983., 154.

147

Izdanja HAD-a 23/2008., 141-148

LITERATURA

ALTHEIM, F. 1951., Geschichte der Latinischen Sprache von den An-fangen bis zum Beginn der Literatur, V. Klostermann, Frankfurt am Main

BERTACCHI, L.1976., Aquileia, The Princeton Encyclopedia of Cla-ssical Sites, R. Stillwell editor, Princeton Univ. Press, Princeton, New Jersey

BRATANIĆ, M. - KOZLIČIĆ, M. 2006., Ancient Sailing Routes in Adriatica, u S. ČAČE, A. KURILIĆ, F. TASSAUX, Les routes de l’Adriatique antique. Geographie et economie – Putovi antičkog Jadra-na. Geografi ja i gospodarstvo, Bordeaux – Zadar

DIELS, H. 1983., Fragmenti predsokratika, Naprijed, Zagreb

DOBIÁŠ, J. 1930., Studie k Appianove knize illyrske – Etudes sur le livre illyrien d’Appien, Praha

GWYN MORGAN, M. 1973., Pliny, N.h., III 129., The Roman Use of Stades and the Elogium of C.Sempronius Tuditanus (Cos. 129 B.C.), Philologus, 117, Berlin – Wiesbaden

KOZLIČIĆ, M. 1990., Historijska geografi ja istočnog Jadrana u starom vijeku, Književni krug Split

KRIŽMAN, M. 1979., Antička svjedočanstva o Istri, Pula – Rijeka

KUNTIĆ MAKVIĆ, B. 1988., O prvim prijevodima Apijanovih ilirskih ratova, Znanstveni skup “Antički temelji naše suvremenosti”, Pula, li-stopad 1986., Latina et Graeca, Zagreb

KUNTIĆ-MAKVIĆ, B. 1997., De bello Histrico, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva 18, Pula

de LAET, S.J. 1949., Portorium, Brugge

MILETIĆ, Ž. 2006., Roman Roads along the Eastern Coast: State of Research, u S. ČAČE, A. KURILIĆ, F. TASSAUX, Les routes de l’Adriatique antique. Geographie et economie – Putovi antičkog Jadra-na. Geografi ja i gospodarstvo, Bordeaux – Zadar

OLUJIĆ, B. 2007., Povijest Japoda, Zagreb

PRIBOJEVIĆ, V. 1951., O podrijetlu i zgodama Slavena, Uvod i bilješ-ke napisao i tekst za tisak priredio Grga Novak, preveo i kazalo imena sastavio Veljko Gortan, Zagreb

ROSTOWTZEV, M. 1902., Geschichte der Staatspacht in der romis-chen Kaiserzeit bis Diokletian, Leipzig

ROSTOWTZEV, M. 1953., The Social and Economic History of the Hellenistic World, vol. II., Oxford

SUIĆ, M. 1966., Marginalije uz isejsko poslanstvo Cezaru, VAHD, 68., Split

SUIĆ, M. 1996., Odabrani radovi iz stare hrvatske povijesti – Opera selecta, Zadar

ŠAŠEL, J. 1972., J. Dobiàš (1888.-1972.), Arheološki vestnik, 23, Ljubljana

ŠAŠEL KOS, M. 2005., Apian and Illyricum, Situla, 43, Ljubljana

ZANINOVIĆ, M. 1978., On some relations between Anatolia and Dal-matia, Proceedings of the Xth Intern. Congr. of Classical Archaeology, Ankara – Izmir, 20. - 30. Sept. 1973., Turk tarin kusumu Basimevi, Ankara

ZANINOVIĆ, M. 1986., Pojava antike u središnjoj Hrvatskoj, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 10, Zagreb

ZANINOVIĆ, M. 1990., Histri i Liburni prema rimskoj ekspanziji, Di-adora, 12, Zadar

ZANINOVIĆ, M. 1990., La costa dalmata e la Decima regio, La Ve-netia nell ‘area Padano Danubiana, Le vie di comunicazione, Padova, ediz. Cedam

ZANINOVIĆ, M. 1992., Pomorstvo Ardijejaca kao temelj njihove moći, Opvscvla archaeologica, 16, Zagreb

ZANINOVIĆ, M. 1994., Apsorus, Crexa, Nesactium/Bado sulla rotta marittima adriatica, Quaderni di archeologia di Veneto, vol. X., Padova

ZANINOVIĆ, M. 1994., Ranokršćanske crkve kao postaje plovnog puta duž istočnog Jadrana, VAHD, 86., Split

ZANINOVIĆ, M. 2005., Apsorus i Crexa na jadranskom putu, Senjski zbornik, 32, Senj

ZANINOVIĆ, M. 2007., Ilirsko pleme Delmati, Šibenik

ZANINOVIĆ, M., Poslije Nezakcija, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, Pula 2008., u tisku

148


The expedition of Consul Gaius Sempronius Tuditanus in the fi rst half of the year 129 B.C. was aimed at bringing un-der control some Illyrian communities. Source mention the Ia-podes, the Histri, the Liburni, the Carni, the Taurisci. Unfortu-nately, the details and causes of this expedition are not known. Lasting peace could not be established until the Roman authori-ties, following the last Illyrian-Pannonian uprising of A.D. 6-9, fi nally conquered a large territory stretching from the east Adri-atic coast to the banks of the rivers Sava, Drava, and Danube bringing Roman legions to the camps in Burnum and Tilurius, who constructed a system of roads there.

Each of these communities had its own territory and its very own interests. The Romans applied a different policy for each taking into account these distinctions. For examples, the Histri had close ties to Aquileia, while the coastal tribe of Liburni with their center in Iader were closest to Ancona in Pi-cenum on the opposite coast where trading and ethnical connec-tions had already existed centuries earlier. A couple of dozen

miles away from Aquileia and spreading to the middle of the Illyricum and beyond the hills of Adriatic, Iapodes were a fac-tor that presented a challenge to the Roman politics. Tuditanus’ main goal was therefore to conquer these tribes and to try to fi nd a modusa vivendi. As shown by later events, his expedition failed to completely stifl e their resistance. On the other hand, the Senate acknowledged his triumph against the Iapodes, as this was considered the chief purpose of his campaign. For us, taking part at this symposium in the heart of the noble Croati-an province of Lika, Tuditanus’ campaign means the beginning of Lika’s written history which is laden with military attacks and plundering. This was, unfortunately, only the fi rst recorded military campaign among the many campaigns in the centuries that followed.

The countless recorded and unrecorded heroic deeds of the inhabitants of Lika are part of our turbulent but glorious history that was fi lled with struggle and yearning for freedom.

MARIN ZANINOVIĆ

THE IAPODES, THE HISTRI, THE LIBURNI AND CONSUL TUDITANUS 129 B.C.

(Summary)

149

Izdanja HAD-a 23/2008., 141-148

150

151

Na znanstvenom skupu Hrvatskog arheološkog društva Arheološka problematika Like, održanom u Otočcu od 22. do 24. rujna 1974., Ivan Šarić održao je priopćenje pod nazivom “Kamene urne u Lici”, koje je kasnije u obliku znanstvenog rada tiskano u zborniku skupa. U tom je radu obradio poznati fundus velikih kamenih urni s natpisom na latinskom jeziku, koje je podijelio u dvije skupine, tj. prema obliku razlikuje tzv. japodske urne i četverokutne kamene urne s latinskim natpi-som. U opsežnom katalogu spomenika obradio je i dvije četve-rokutne kamene urne koje su kao spolije ugrađene u ogradnom zidu crkve sv. Ivana Krstitelja u Donjem Kosinju (Sl. 1.). Bile su već ranije spomenute u stručnoj literaturi,1 a Ivan Šarić prvi donosi njihov detaljan opis.2 Na žalost, tada nisu objavljeni natpisi koji su jamačno bili čitljiviji nego danas. Naime, zbog slabije kvalitete sivoga lokalnog vapnenca slova natpisa bila su plitko uklesana, a izravna izloženost atmosferilijama i druga

mehanička oštećenja natpisne površine rezultirala su vrlo sla-bom čitljivošću, mjestimice i potpunim brisanjem slova.

S unutrašnje strane ogradnog zida dvorišta crkve sv. Ivana Krstitelja u Donjem Kosinju ugrađena je desno od ulaza u dvorište četvrtasta kamena urna izrađena od lokalnog sivoga vapnenca (Sl. 2). Dimenzije masivnog kamenog bloka iznose 100 x 90 x 67 cm. Prema podjeli koju je učinio Ivan Šarić, spomenik pripada trećoj inačici četvrtastih kamenih urna kod kojih prednja strana imitira pročelje hrama.3 To se vidi i danas. Bočne stranice reljefno prikazanog antičkoga hrama fl ankiraju dva tordirana polustupa s kapitelima na koje je nalegao arhitrav koji nosi zabat s rozetom u sredini. Natpisno polje (dimenzija 51 x 57 cm) smješteno je u edikulu i uokvireno dvostrukom profi lacijom. Sigle posvetne formule Dis Manibus uklesane su na profi laciji iznad natpisnog polja i ravnomjerno raspoređene lijevo i desno od sredine spomenika. Tekst natpisa isklesan je

MIROSLAV GLAVIČIĆ

DVIJE ČETVEROKUTNE KAMENE URNE S NATPISOM IZ DONJEG KOSINJA

TWO INSCRIBED SQUARE STONE URNS FROM DONJI KOSINJ

Primljeno: travanj 2008.UDK 904 (497.5 – Lika)

U ogradnom zidu dvorišta crkve sv. Ivana Krstitelja u Donjem Kosinju nalaze se dvi-je kamene urne s uklesanim latinskim tekstom. Obje su spomenute (A. Horvat) i opisane u stručnoj literaturi (I. Šarić). Zbog slabije kvalitete lokalnoga vapnenca i stoljetne izloženosti atmosferilijama, natpisi su prilično nečitki i nisu objavljeni. Ipak, mogu se pročitati imena komemoratora i komemoriranih, a dadu se i odrediti međusobni rodbinski odnosi. Osobito je zanimljivo da su na urni uzidanoj desno od dvorišnih vrata spomenuti C. Iulius Secundus i njegov brat P. Iulius Rufi nus bili članovi gradskog vijeća (dec. munic.). Navodi gentilicija Aurelius, Iulius i Septimius te epigrafske karakteristike natpisa omogućuju dataciju ovih spo-menika u 3. st.

Prema tradiciji, za gradnju crkve sv. Ivana Krstitelja u Donjem Kosinju građevinski materijal dovezen je s lokaliteta Basarica, gdje se nalazila “stara crkva sv. Marka”. S Basari-ce su dopremljene spomenute urne, ali od tamo potječu još i poklopac japodske urne u obliku dvoslivnog krova, koji danas služi kao postament raspela postavljenog uz lokalnu cestu podno crkve, te dva kamena sarkofaga koja su u crkvi. Basarica je istaknuta glavica u Kosinjskom polju, čija morfologija i smještaj pružaju izvrsne uvjete za organizaciju željeznodobnog nase-lja, ali se ondje život nastavlja i tijekom antike. To dokazuju pronađeni monumentalni kameni spomenici, a postoji mogućnost, koju za sada treba tretirati samo na nivou radne pretpostavke, da je na prostoru Kosinja egzistirala autohtona civitas, koja je u doba kasnoga Principata postigla municipalitet.

Ključne riječi: Donji Kosinj, Japodi, kamene urne, civitas

Miroslav GlavičićSveučilište u ZadruOdjel za arheologijuObala kralja Petra Krešimira IV., br. 2HR 23000 ZadarE-mail: [email protected]

152

Dvije četverokutne kamene urne s natpisom iz Donjeg Kosinja

u 9 redaka i pokriva cijelu natpisnu površinu. Visina sigli pos-vetne formule D M iznosi 3,5 cm, slova od 2. do 9. retka 4 cm, a u 10. retku 3,5 cm. S obzirom na slabu čitljivost, a mjestimice i potpunu nečitljivost zbog izlizanosti slova ili oštećenja natpisne površine, također i zbog lišaja koji se uhvatio na kamenu, dono-simo prilično vjerodostojno čitanje i restituciju teksta natpisa:

D(is) M(anibus)

IN MEMOR(iam) AV[R(eliae) MA]XI”N(a)E” (sic)

AN(norum) LX “ET” P(ublio) IVL(io) RUF”IN”O” AN”(norum) XVI

DEC(urio) MVNIC(ipi) “ET” IVLI(a)E RUFI”N(a)E”

“AN”(norum) VI “ET” MAXI”N(a)E” (annorum) XI MA”TR”I

“ET” FRA”TR”I “ET” SOROR[IB]VS

INFELICISSIMIS [SVIS]

C(aius) I”VL”(ius) SECVNDVS “AN” XXX

DEC(urio) MVNIC(ipi) “ET” SIBI “ET” SEP”TI”

MI(a)E MAXIM(a)E [UXORI] SVAE

Već na prvi pogled uočava se rustična izrada spomenika, ali i vještina majstora koji je dobro poznavao tehniku izrade prilično velikoga grobnog spomenika i strukturu vrlo tvrdoga lokalnog vapnenca. Tordirani pulustupovi i kapiteli na njima izrađeni su vrlo plastično s naglašavanjem detalja, dok su greda arhitrava i profi lacije zabata s rozetom pravilno izvedeni i blago naglašeni. Vrlo opširan tekst sepulkralnog karaktera dobro je raspoređen i smješten unutar raspoložive natpisne površine, a pri tom se dobro prati vodoravnost redova i zadržava pravilni razmak između njih. Slova su plitko uklesana, ali ista slova, čak ni u istom retku, nisu identična. Njihov duktus nije posve pra-vilan i svojim izgledom odudaraju od cjeline spomenika. Mo-guće je da je tekst naknadno ispisao neki manje vješti klesar. Što zbog mode a što zbog margina natpisnog polja, pri pisanju riječi korištene su ligature: kombinacija slova “ET” - veznik et, “AN” – kratica za genitiv množine imenice an(norum), “TR” – dativi jednine imenica matri i fratri, “IN” – dativ jednine kognomena Rufi no, “VL” – nominativ gentilicija Iulius, “ND” – nominativ kognomena Secundus, “NE” – završetak dativa kognomena Maxima i moguće “TI” u dativu kognomena Septi/mi(a)e. Ispuštanje slova i pogrješke pri pisanju teksta na latin-skim natpisima rimskoga doba nisu rijetkost, osobito u ruralnim sredinama gdje su većinu stanovništva činili romanizirani au-tohtonci, a to je primjetno i na ovom natpisu. Naime, pri pisanju dativa kognomena Maxima i Rufi na redovito je dvoglasniku ae ispušteno a (Maxim(a)e, Rufi n(a)e). Dativ posvojno-povratne zamjenice napisan je pravilno suae. Kod kognomena Maxima

u dva slučaja slovo m zamijenjeno je sa slovom n (Maxin(a)e). Od drugih epigrafskih osobitosti valja još spomenuti da su gen-tilna imena AVR(elius) i IVL(ius) pisana skraćeno, što se često prakticira u doba kasnoga Principata. Čini se da između kratica i riječi nije bilo distinkcija.

Već smo istaknuli razloge zbog kojih je natpis slabo čit-ljiv, odnosno zbog čega se na pojedinim dijelovima slova jedva razabiru. Iz tih razloga na dva mjesta ponuđena je restitucija koja je logična u kontekstu ukupnosti teksta natpisa. U 7. retku natpisa nakon dativa množine superlativa pridjeva (infelicissi-mis) umetnuli smo posvojno-povratnu zamjenicu u istom pa-dežu i broju (suis), a u posljednjem 10. retku nakon navedena imena ženske osobe Septimi(a)e Maxim(a)e slijedi nastavak u dativu jednine uxori, čime se objašnjava bračna veza spomenu-te s komemoratorom. U 5. retku je možda neobično da ispred kognomena Maxima nema gentilicija, međutim, budući da se jedna za drugom na natpisu navode dvije sestre,4 a u prethod-nom je retku prije kognomena Rufi na naveden gentilicij Iulius, nije bilo potrebe za dupliranjem istoga porodičnog imena. Na-kon kognomena Maxima u 5. retku nema kratice an(norum), iza nje slijedi broj XI koji je dovoljan da se shvati kao navod pro-življenih godina pokojnice.5 Iako predložene nadopune možda nisu potpuno točne, sadržajno se ne mijenja ništa osobito ako se drugačije restituira tekst.

Natpis sepulkralnog karaktera donosi imena šest osoba, preciznije imena četiriju žena i dvojice muškaraca. Najznačaj-nija osoba na natpisu je C. Iulius Secundus, a premda je pokoj-ni (umro je u tridesetoj godini života), budući da je njegovo ime navedeno u nominativu, on je komemorator po čijem je nalogu supruga Septimia Maxima izvršila obvezu postavlja-nja porodičnog grobnog spomenika. Nije ništa neobično da po nalogu glavnog člana porodice živi supružnik, djeca ili netko od nasljednika (čak i oslobođenici) postavi porodični spomen i tako ispuni svoju, često puta i testamentom određenu, obvezu. Dakle, po nalogu ili volji pokojnoga Sekunda na natpisu su još komemorirani Aurelia Maxima, njegova majka, P. Iulius Rufi -nus, njegov brat, te Iulia Rufi na i Maxima, njegove sestre. Svi su pokojni, primjetno je da su navedeni brat i sestre umrli vrlo mladi, mati je doživjela za ono doba respektabilnu starost, a komemorator je umro u srednjoj životnoj dobi.

Muški članovi porodice Iulius pripadnici su lokalne aristokracije i članovi gradskoga vijeća (decuriones) nekoga municipija. Ime municipija nije navedeno, u trenutku postav-ljanja spomenika svima je znano koji je to municipij, međutim ne i nama. O tome gdje su Secundus i Rufi nus mogli obnašati dekurionsku čast, nešto kasnije. Za sada se zadovoljimo samo

153

Izdanja HAD-a 23/2008., 151-163

konstatacijom da su na ovom natpisu komemorirani pripadnici porodice Iulius dekurioni jednog municipija, čime se naglašava njihov osobni i porodični ugled u lokalnoj zajednici. Sve je još pojačano i podatkom da je mladi Rufi nus već u svojoj 16. go-dina života postigao članstvo u gradskom vijeću. On vjerojatno nije bio punopravni nego samo pridruženi član municipalnog orda (adlectus), međutim to je privilegij članova najugledni-jih i najbogatijih porodica. Budući da je poznato kako se brak redovito uspostavlja unutar istog staleža, što je potvrđeno i epigrafskom građom s prostora rimske provincije Dalmacije, među ugledne porodice onoga doba treba uvrstiti i Aurelije i Septimije, čije su bračne veze s dekurionskom porodicom Iuli-us jasne. Spomenuti na natpisu živjeli su na porodičnom imanju koje se nedvojbeno nalazilo na prostoru današnjega Donjega Kosinja. Ondje su umrli, njihovi posmrtni ostatci pohranjeni su u zajedničku grobnicu, tj. u veliku četverokutnu kamenu urnu koja spada u kategoriju vrlo skupih grobnih spomenika dostu-pnih i rezerviranih samo za one najuglednije i najbogatije, što indirektno dokazuje porodičnu moć i ugled.6

Gentiliciji navedenih osoba (Aurelius, Iulius i Septimius) javljaju se rimskoj provinciji Dalmaciji tijekom kasnoga Princi-pata, preciznije u drugoj polovici 2. i u 3. st.7 Nositelji carskih gentilicija u kasnom Principatu većinom su rimski građani, koji su (ili njihovi preci) stekli civitet tijekom vladanja careva čija gentilna imena nose, tj. u razdoblju od vladanja Marka Aurelija do Karakale, čijom su uredbom godine 212. (Constitutio Anto-niniana) peregrini i osobe slobodnog podrijetla postali rimskim građanima.8 Poznata natpisna građa s prostora Like i drugih dijelova unutrašnjosti provincije te druge relevantne činjenice (mjesto nalaza, specifi čan oblik grobnog spomenika čiju je ge-nezu na prostoru Japoda moguće pratiti i prije dolaska Rimlja-na) omogućavaju nam da zaključimo kako su osobe spomenute na ovom natpisu članovi romaniziranih autohtonih porodica. Budući da su njihovi kognomeni latinski (Secundus, Rufi nus, Rufi na i Maxima),9 tj. u imenovanju ne nalazimo tragove do-maćeg onomastikona, oni su vjerojatno potomci u drugom ili nekom kasnijem naraštaju nakon postizanja građanskog prava. A to je važno, jer to je jedna u nizu povlastica koje su postizali samo članovi najuglednijih i najmoćnijih porodica u zajednici, možda čak i članstvom u municipalnom vijeću koje se redovito popunjavalo iz redova lokalne aristokracije.10

S obzirom na uočene epigrafske, paleografske i onoma-stičke osobitosti moguća je datacija ovog četverokutnog grob-nog spomenika s natpisom u razdoblje prve polovice 3. st.

U ogradnom zidu s lijeve strane ulaza u dvorište crkve ugrađen je veći dio druge četvrtaste kamene urne (Sl. 3). Urna je

pri ugradnji pretrpjela znatna oštećenja,11 otkresana je otprilike u visini završetka natpisnog polja, a tada je, otprilike po sredini natpisnog polja, i razbijena na dva dijela, koja su vjerojatno u novije doba nestručno povezana cementnom masom. Izrađena je od sivoga lokalnog vapnenca. Prema ranijoj objavi, sačuvane dimenzije kamenog bloka iznose 62 x 81 x 70 cm. Prema po-djeli Ivana Šarića, spomenik pripada trećoj inačici četvrtastih kamenih urna kod kojih prednja strana imitira pročelje antičko-ga hrama.12 Danas se na njezinoj prednjoj strani naziru ostatci reljefno prikazanih stupova s kapitelima, a potpuno nedostaje gornji dio na kojem se nalazio stilizirani zabat i udubljene za pohranu pepeonih ostataka pokojnika. Jednostavno profi lirano natpisno polje izvedeno je u obliku tabulae ansatae. Tekst nat-pisa isklesan je u pet redaka i koncentriran u gornji dio natpisne površine. Kako se čini, preostala natpisna površina ostavljena je za kasniju nadopunu. Slova su plitko uklesana (visina slova iznosi 3 cm), a na izlizanoj i oštećenoj natpisnoj površini jedva se naziru. Čitanje četvrtog retka je upitno, a zbog loma spome-nika peti redak natpisa gotovo u cijelosti nedostaje. Koliko se dade razabrati, tekst natpisa može glasiti:

D(is) M(anibus)

“AVR”(elio) SEV(ero) C(ivi) R(omano) “AN”(norum)

XXXV “AVR”(eliae) MET

AE M(ensium) III PIE

[NTI]S(imae) PAR(entes)

Današnje stanje spomenika, ili bolje rečeno dijela koji je ostao, je loše. Unatoč tome stječe se dojam da je ova velika četvrtasta kamena urna bila solidan zanatski proizvod. Klesar se potrudio naznačiti detalje, na desnoj strani vidljiv je stup s kapitelom, natpisno polje u obliku tabulae ansatae je pravilno, međutim onaj tko je kasnije klesao natpis izveo je to loše i ama-terski, tekst nije ravnomjerno raspoređen, slova su nepravilna i nejednaka. Ligature su korištene pri skraćenom pisanju genti-licija AVR(elius) i pri navodu proživljenih godina AN(norum). Moguće je da su u drugom retku između kratica postojale distinkcije.

Natpis započinje uobičajenom posvetom D(is) M(anibus). U drugom retku nalazimo kratice AVR SEV popraćeno siglama C R, za koje smo predložili restituciju u dativu: Aur(elio) Sev(ero) c(ivi) R(omano). Izostavljanje prenomena u imenskoj formuli tijekom kasnoga Principata nije neuobičajeno, skraćivanje ko-gnomena je rjeđe i u konkretnom slučaju onemogućava pouz-danu restituciju padeža. Sigle C i R razriješili smo navodom građanskog prava (civis Romanus) navedenog Severa, jer tim se navodom dodatno naglašava posjedovanje civiteta i njegov

154


status u jednoj ruralnoj i zatvorenoj autohtonoj sredini.13 Slijedi navod proživljenih godina života, tj. Severus je umro u trideset-petoj godini života. Druga komemorirana osoba na natpisu je žena Aurelija Meta.14 Budući da na natpisu nije naveden njezin rodbinski ili bračni odnos sa Severom, ne znamo je li mu do-tična sestra ili supruga. U raspoloživoj stručnoj literaturi nismo pronašli potvrdu kognomena Meta i moguće je to latinizirani oblik ženskog imena autohtonog podrijetla.15 Ostatak četvrtog retka natpisa je nečitak, raspoznaje se nekoliko slova, jasno M i na završetku PIE, a između njih tri okomite haste, možda broj III. Posljednja tri slova četvrtog (PIE) i početak petog ret-ka valja restituirati epitetom u superlativu PIE/[NTI]S(simae), čime se naglašava tragičnost trenutka i žalost zbog smrti Mete koja je umrla u dobi od samo tri mjeseca života. Na kraju nat-pisa prilično se dobro vide slova PAR koja razrješavamo kao PAR(entes), odnosno na kraju natpisa navedeno je da su kome-moratori umrlom sinu i kćeri njihovi roditelji. Oni su u trenutku podizanja spomenika vjerojatno živi, njihova su imena trebala biti dopisana kasnije na preostalom slobodnom dijelu natpisne površine, ali to nije učinjeno. Još jednom napominjemo da je restitucija teksta natpisa problematična, odnosno u 4. i 5. retku hipotetična.16

Prema tradiciji, za gradnju crkve sv. Ivana u Donjem Kosinju građevinski materijal dovezen je s lokaliteta Basa-rica, gdje se nalazila “stara crkva sv. Marka”. S Basarice su dopremljene opisane velike četverokutne kamene urne, ali od tamo potječu još tri veoma vrijedna kamena spomenika. Prvi je kameni poklopac četvrtaste urne u obliku dvoslivnog krova (Sl. 4). Poklopac urne, čiji je zabat ukrašen jednostavnom va-lovitom trakom i rozetom u sredini, danas služi kao postament raspela postavljenog uz lokalnu cestu podno crkve.17 S Basarice potječu i dva kamena sarkofaga koja danas u crkvi sv. Ivana Kr-stitelja služe kao pomoćni oltari (Sl. 5 i 6). Dobro su sačuvani, jedan od njih (desni) ima i poklopac u obliku dvoslivnog krova s akroterijima. Budući da su premazani debelim slojem boje i prislonjeni uz zidove crkve, prije nekih budućih restauratorskih ili konzervatorskih radova nećemo znati imaju li možda natpis ili neki reljefni ukras, a upitna je i njihova datacija. Za sada pretpostavljamo da su antičke ili kasnoantičke provenijencije,18 jer ta dva sarkofaga iz Donjeg Kosinja nisu jedini dokumenti-rani antički sarkofazi na prostoru Like.19 U Arheološkom mu-zeju u Zagrebu čuva se sarkofag Tita Flavija Marcella, dati-ran u 2. st., koji je pronađen u Prozoru kod Otočca.20 Izrađen je od lokalnog vapnenca prema shemi sarkofaga salonitanske produkcije, a zbog specifi čne likovne interpretacije ukrasa i skulptorske obrade drži se da predstavlja produkt neke lokalne

radionice za izradu kamenih spomenika, odnosno proizveden je u istoj radionici koja je izrađivala velike četvrtaste kamene urne.21 Po svemu sudeći ta se klesarska radionica nalazila na te-ritoriju Arupija, glavnog antičkog središta na prostoru današnje Like, gdje je u podnožju gradinskog naselja Veliki i Mali Vital dokumentiran kamenolom u kojem su se vadili kameni blokovi dovoljne veličine za izradu monumentalnih kamenih spomeni-ka.22 Opisujući velike četvrtaste kamene urne iz Donjeg Kosi-nja, kazali smo da spomenici, gledajući u cjelini, predstavljaju vrlo kvalitetne zanatske proizvode. Ipak, a to posebno vrijedi za natpis na urni koja je uzidana lijevo od ulaza, klesanje se-pulkralnih natpisa nije na toj razini. Stoga pretpostavljamo da su te urne izrađene u nekoj renomiranoj klesarskoj radionici,23 a najbliža je u Arupiju, gdje su se mogli kupiti već gotovi ili po posebnoj narudžbi izrađeni monumentalni sepulkralni spome-nici. Pošto su bili dopremljeni do mjesta gdje je živio naručitelj, neki je lokalni i manje vješti klesar mogao naknadno uklesati tekst natpisa.

U konkretnom slučaju to znači da je koncem 2. i u 3. st. na prostoru Donjeg Kosinja na lokalitetu Basarica egzistiralo naselje u kojem su živjeli vrlo bogati pojedinci, koji su mogli naručiti i platiti skupocjene sepulkralne spomenike. Ugled po-rodice i bogatstvo pojedinca ne znači previše ako nije popraće-no i odgovarajućim društvenim statusom, odnosno ako postoji nešto s čime se valja ponositi to se na natpisima ne propušta navesti. Tako je istaknuto da je Aurelius Severus rimski građa-nin, koji je civitet postigao u doba kada to nije baš uobičajeno, tj. jamačno prije Constitutio Antoniniana iz godine 212. Još su veći ugled imali muški članovi porodice Iulius, jer su navedeni Secundus i Rufi nus bili članovi gradskoga vijeća nekoga muni-cipija (dec. munic.). Na natpisu nije navedeno koji je to munici-pij i to nam stvara poteškoće u interpretaciji, međutim posebno još jednom treba istaknuti da su dekurionsku čast obnašali u municipiju. Prema dosadašnjim spoznajama tijekom antike na prostoru Like samo je Arupium postigao municipalni status i to tijekom vladavine Flavijevaca, moguće za Hadrijana. Ostala središta autohtonih civitates koja se spominju u povijesnim vre-lima i itinerarima (Monetium, Avendo, Epidotium, Ausancalio, Ancus) ne postižu municipalitet. Ako to prihvatimo, jasno je da su spomenuti Secundus i Rufi nus bili dekurioni u Arupiju, a sahranjeni su na porodičnom imanju na prostoru današnjeg Donjeg Kosinja. Ipak, postoji mogućnost, ali nju za sada treba tretirati samo na razini radne pretpostavke, da tijekom antike na prostoru Gornjeg i Donjeg Kosinja postoji još jedna autohtona civitas koja nije spomenuta u pisanim vrelima, a čije središte u

155

Izdanja HAD-a 23/2008., 151-163

kasnom 2. ili u 3. st. postiže municipalitet. S tim u svezi navo-dimo i podatak koji je u stručnoj literaturi prošao neopaženo. Naime, u knjizi Lika i Krbava objavljenoj 1945. Rudolf Hor-vat pri opisu povijesti Gornjeg i Donjeg Kosinja piše: “Godine 1901. našao se u Donjem Kosinju kamen s latinskim natpisom, iz kojega se razabire, da je tu nekada stajao rimski ‘municipium Tesleum’”.24 Na žalost, druge potankosti nisu navedene, ne zna-mo niti odakle Horvat preuzima taj podatak, jedino znamo da je natpis sa spomenom municipija pronađen u Donjem Kosinju.25 Premda nemamo razloga dvojiti u vjerodostojnost Horvatova navoda, osobito jer na natpisu s urne iz Basarice nalazimo kon-kretan navod dvojice municipalnih dekuriona, neobično je da se municipij zove Tesleum. U šumskim predjelima Velebita ne-daleko Kosinja na lokalitetu Begovača nalazi se poznati “Pisani kamen” na kojemu piše da se Ortoplinima dozvoljava pristup “živoj vodi” koja je na teritoriju Parentina.26 Budući da je utvr-đeno kako su Ortoplini obitavali na primorskom obronku Vele-bita, Parentini, koji nisu dokumentirani u antičkim povijesnim vrelima, naseljavaju lički obronak, tj. zapadni dio današnje Like. Ako je Ortopla središte Ortoplina, Avendo Aventina, Aru-pium Arupina, tada bi se i središte Parentina trebalo zvati slično prema stanovnicima zajednice (Parentinum?). Tako misli Karl Patsch,27 čije je poznato djelo Lika u rimsko doba još uvijek glavna studija na koju se pozivaju istraživači antičke povijesti ovoga kraja, koji središte Parentina ubicira u Gornji Kosinj.28 Dakle, neobično bi bilo da se glavno središte Parentina naziva Tesleum. Je li na prostoru Kosinja u rimsko doba postojala au-tohtona zajednica, čije je središte tijekom 2. ili u 3. st. postiglo municipalni status i kako se zvalo, ili ne, pitanja su kojima u daljnjim istraživanjima svakako treba posvetiti pozornost, ba-rem, kako smo to prethodno objasnili, na nivou radne pretpo-stavke, a u tom smislu valja shvatiti i sljedeću elaboraciju.

Basarica je markantna uzvisina, jedna u nizu glavica koje se uzdižu u Kosinjskom polju nedaleko zaseoka Sv. Ivan u Donjem Kosinju, čija morfologija i smještaj pružaju izvrsne uvjete za organizaciju željeznodobnog naselja (Sl. 7). Smještaj naselja na uzvisini u polju imao je prvenstveno stratešku funk-ciju, ali je bio i neobično važan zbog čestih poplava rijeke Like, koja protječe poljem uz jugozapadnu stranu Basarice. Iz tog ra-zloga vjerujemo da je još poneko uzvišenje u polju bilo naselje-no tijekom prapovijesti i antike, npr. uzvisina na kojoj se danas nalazi kapela sv. Petra, lokalni je naziv “Kloštar”, gdje smo u profi lu probijenoga puta do crkve uočili manju količinu uloma-ka željeznodobne keramike. Gospodarska osnovica stanovnika Basarice bila je dosta dobra, rijeka koja je plavila polje činila ga je tako još plodnijim, okolni prostor obilovao je šumom, a

obronci Velebita bili su idealna pasišta za stoku. Identične ži-votne uvjete imali su i stanovnici drugih onodobnih naselja u Kosinjskom polju. Premda nisu provedena arheološka istraži-vanja, postoje čvrste indicije da su tijekom antike egzistirala naselja na prostoru današnjega Gornjeg Kosinja,29 Kosinjskog Bakovca,30 Mlakve31 i obližnjeg Lipova polja, a stanovništvo toga teritorija moglo je činiti jednu autohtonu zajednicu. Ko-sinjski prostor je jedna izolirana cjelina smještena podalje od magistralne prometnice koja je od Senije preko prijevoja Vrat-nik prolazila kroz Liku, povezujući redom Avendo, Arupium, Epidotium, Ausancalio i dalje prema prostoru današnje sje-verne Dalmacije (Sl. 8). Neka od tih naselja možda su važnija samo zato što su bila smještena uz magistralnu komunikaciju i zbog toga su zabilježena u itinerarima (Itinerarium Antonini, Tabula Peutingeriana). Ipak, kosinjski prostor u antici nije bio potpuno odsječen, vjerojatno je postojala komunikacija prema Arupiju, također i prema Epidotiju, a postojali su i putovi koji su preko šumskih predjela Velebita vodili prema moru.32 Te su komunikacije imale samo lokalno značenje, što je za kriznih vremena čak bila i prednost za zajednicu koja je imala dovoljno prirodnih resursa za samostalni opstanak.

Proces romanizacije autohtonog stanovništva koji je na prostoru Liburnije bio snažan i iznimno brz pa je većina au-tohtonih civitates postigla municipalni status već tijekom 1. st., u neposrednom zaleđu, kojega od obale dijeli samo planinski masiv Velebita, odvijao se znatno sporije. Možda to najbolje ilustrira podatak zabilježen kod Plinija prema kojemu je pod jurisdikciju skardonitanskog konventa potpalo četrnaest liburn-skih zajednica i Japodi, a to pojednostavljeno znači da tijekom već poodmaklog 1. st. niti jedna od japodskih civitates ne posje-duje municipalnu autonomiju. Kako se čini, municipalni status tijekom vladavine Flavijevaca postiže Arupium, a to je za sada i jedini sigurni potvrđeni municipalitet na prostoru današnje Like. Arupium je najvažnije središte “ovostranih” Japoda, koje zbog svog prometnog i trgovačkog značenja privlači Italike i druge, kao što je bio trgovac parfemima T. Flavius Marcellus,33 koji tu nalaze svoj poslovni interes. Municipalni status Arupija potvrđuju natpisi na kojima je pri iskazivanju počasti carevima dokumentirana aktivnost gradskoga vijeća.34 Prema dostupnim podatcima poznat je i jedan magistrat, neki Sabinus koji je ob-našao službu vrhovnog magistrata i bio član gradskoga vijeća.35 Osim njega dva sljedeća poimence poznata municipalna duž-nosnika dokumentirana na natpisnoj građi u Lici su braća C. Iulius Secundus i P. Iulius Rufi nus. Što se tiče njihova imenova-nja, najbližu analogiju nalazimo na ulomku natpisa pronađenog u Arupiju, na kojemu je dokumentiran C. Iulius Rufi nus. On

156


je, teoretski, mogao biti i porodično povezan s dekurionima iz Donjeg Kosinja.36 Gentilicij Aurelius poznat je na nekoliko nat-pisa pronađenih u Lici,37 dok gentilicij Septimius do sada nije dokumentiran.

Porodična imena (Aurelius, Iulius i Septimius) navede-nih na dvije velike četvrtaste urne iz Donjeg Kosinja javljaju se tijekom kasnoga Principata, preciznije u drugoj polovici 2. i u 3. st. Kognomen Meta do sada nije dokumentiran u provinciji Dalmaciji, vjerojatno je latinizirani oblik autohtonog imena, ostali kognomeni su dobro potvrđeni i među romaniziranim autohtoncima. Imajući u vidu epigrafske, paleografske i ono-mastičke osobitosti spomenika, također i niz drugih činjenica koje smo spomenuli, poglavito da su velike četverokutne ka-mene urne specifi čni sepulkralni spomenik lokalne produkcije i mjesto nalaza, možemo zaključiti da su osobe spomenute na natpisu pripadnici autohtone aristokracije, čiji članovi obnaša-njem dekurionske časti participiraju u municipalnoj upravi, te datirati spomenike u 3. st. Nalazi ovih sepulkralnih spomenika obogatili su i ne veliki fundus rimskodobnih natpisa s prostora Like, a budući da nisu adekvatno smješteni valjalo bi ih žurno zaštititi barem od negativnih utjecaja atmosferilija.

Kameni spomenici koji su pronađeni u Donjem Kosi-nju nedvojbeno dokazuju da je na Basarici postojalo značajnije rimskodobno naselje. Tijekom kraćeg obilaska, a prema priča-nju mještana koji su nam pokazali lokalitet, mogli smo utvrditi i postojanje nekropole na kojoj su se nalazili novci,38 “šalice”, staklo i metalni predmeti, a osobito je interesantna legenda o postojanju “crkve sv. Marka”, čiji se temeljni ostatci još naziru na proplanku podno Basarice (Sl. 9). Tu se, dakle, nalazila “sta-ra crkva” čiji su građevinski ostaci iskorišteni pri gradnji “nove crkve” sv. Ivana Krstitelja, koja je na novom mjestu podignuta nešto prije godine 1700.39 U svakoj predaji postoji i ponešto istine, međutim je li “stara crkva” na Basarici postojala prije turskog osvajanja,40 jesu li već pri njezinoj gradnji kao spolije bili korišteni antički kameni spomenici i drugo može se provje-riti samo arheološkim istraživanjima.

Mnoštvo korisnih podataka o povijesnoj i kulturnoj ba-štini Like te spomenicima na terenu doznao sam od prof. Ante Glavičića s kojim sam više puta pohodio ove prekovelebitske krajeve. Na kosinjskom prostoru posljednji smo puta boravili 15. srpnja 2002., a kao trajno sjećanje na naša terenska istraži-vanja posvećujem ovaj rad uspomeni na svoga oca.

157

Izdanja HAD-a 23/2008., 151-163

1 A. HORVAT, 1970, 732, sl. 5.2 I. ŠARIĆ, 1975, 64 (3a i 3b).3 I. ŠARIĆ, 1975, 61, 64 (3a).4 Dativ množine sororibus potvrđuje zaključak da su na natpisu nave-

dene dvije ženske osobe istoga gentilicija.5 Gentilicij Iulius i kratica an(norum) izostavljeni su u 5. retku možda

i zbog nedostatka natpisne površine.6 I. ŠARIĆ, 1975, 59: “Najčešći oblik nadgrobnog spomenika u Lici

predstavljaju četverokutne kamene urne s latinskim natpisom. (...) To su u pravilu ‘porodične’ urne za ukop više pokojnika”. Budući da se posmrtni ostatci pokojnika sahranjuju u urnu koja ima natpis, dakle ona je vidljiva i nije ukopana, bolje je reći da su one grobni a ne nadgrobni spomenik (op. M. G.).

7 G. ALFÖLDY, 1969, 31-36, 46-53.8 Utvrđeno je da je velik broj nositelja tih gentilicija autohtonog podri-

jetla, premda je i mnogo doseljenika iz istočnih provincija.9 G. ALFÖLDY, 1969, 242-245, 283, 291-292.10 Iako nije imao propisanu životnu dob za obnašanje magistrature i članstvo u gradskom vijeću, mladi je Rufi nus već u šesnaestoj godini života bio adlektiran u municipalni ordo.

11 A. HORVAT, 1970, 732, sl. 5.12 I. ŠARIĆ, 1975, 61, 64 (3b).13 Isto nalazimo na natpisu CIL III, 30012 (Arupium): Marcus / Livius

/ Lucius / c(ivis) Ro(manus).14 Dativ kognomena (Met/ae) prelazi iz trećeg u četvrti redak.15 Kognomen Mete (Methe) je grčkoga podrijetla. Usp. G. ALFÖLDY,

1969, 248.16 U drugom retku je moguća i restitucija nominativom Aur(elius)

Sev(erus) c(ivis) R(omanus). Natpis bi tada mogao završiti npr. [sibi et par(entibus) ], a to bi značilo da je Sever komemorator koji spo-men postavlja sebi, sestri i roditeljima.

17 A. HORVAT, 1970, 732, sl. 4; I. ŠARIĆ, 1975, 64 (3c), sl. 9.18 Moguće je da su u kasnijem razdoblju bili i reupotrijebljeni.19 S teritorija Arupija potječu još dva ulomka antičkih sarkofaga. O an-

tičkim sarkofazima na prostoru Like usp. N. CAMBI, 1975, 75-83.20 N. CAMBI, 1975, 75-83, sl. 1, bilj. 3 s navodima ranijih objava.21 N. CAMBI, 1975, 76-77.22 I. ŠARIĆ, 1980. Usp. A. RENDIĆ-MIOČEVIĆ, 1974, 76-77; 1975,

170.23 Isto možemo pretpostaviti i za sačuvani poklopac urne te dva kame-

na sarkofaga.24 R. HORVAT, 1993, 58.25 Prema R. Horvatu isto navodi J. POLJAK, 1969, 159. 26 CIL III, 15053: Ex conventione / fi nis inter Orto/plinos et Pare/nti-

nos. Aditus ad / aquam vivam Ortop/linis passus / D latus I.27 K. PATSCH, 1990, 38, 69-70. Patschov boravak u Gornjem Kosinju

nije bio osobito uspješan, nije pronašao spomenike koje je tražio, čak ni “Pisani kamen”. U Donjem Kosinju nije bio, a za natpis na kojem se spominje municipium Tesleum nije mogao znati jer je bio pronađen nekoliko godina kasnije.

28 Novija arheološka istraživanja daju mogućnost pretpostavci da se središte Parentina traži i na području obližnjeg Pazarišta.

29 K. PATSCH, 1990, 70 spominje da su na Benčića brdu kod škole pro-nađeni brončani predmeti koji dokazuju da je mjesto bilo naseljeno i u predrimsko doba.

30 U crkvi sv. Vida uzidan je kao spolija nadgrobni natpis CIL III, 3005: T(itus) Au[re]ius AVNI / IT XXXX v(ivus?) f(ecit) et I / P P P M.

31 Godine 1987. ekipa tadašnjeg Regionalnog Zavoda za zaštitu spo-menika kulture u Zagrebu obavila je arheološko rekognosciranje područja Gornjeg Kosinja. U skromnom izvješću navodi se da su na brijegu Marina Glavica u Mlakvi otkriveni ostatci japodskoga nase-lja, s pretpostavkom da se život u tom naselju nastavlja i tijekom an-tike. U podnožju Marine Glavice u sekundarnoj uporabi pronađena je četvrtasta kamena urna s latinskim natpisom. Priložena je fotografi ja urne, ali drugi podatci o tom vrijednom spomeniku nisu navedeni. Koliko se dade razabrati s fotografi je, spomenik pripada trećoj inači-ci četvrtastih kamenih urna kod kojih prednja strana imitira pročelje hrama (I. ŠARIĆ, 1975, 61). Natpis je uklesan u sedam redaka, ali se tekst sepulkralnog karaktera, osim početne formule D(is) M(anibus), s fotografi je ne može čitati. Usp. I. ŠARIĆ, 1989, 197-198, sl. 2.

32 Na žalost, a možda i na sreću, Kosinj ni danas nije dobro povezan s drugim i važnijim suvremenim središtima. Čini se kao da su ranije antičke i srednjovjekovne komunikacije koje slijede konfi guraciju terena samo neznatno proširene i presvučene asfaltom.

33 CIL III, 15088: D(is) M(anibus) / T(itus) Fl(avius) Marcellus / sepla-sarius an(norum) LXX / s(ibi) v(ivus) f(ecit). N. CAMBI, 1975, 81, bilj. 29: “Seplasia je ulica u gradu Capui, u Campaniji, u kojoj su bile trgovine i radionice parfema i pomasti.”

34 CIL III, 3006: Imp(eratori) Caesar(i) Nerva[e] / Aug(usti) p(atri) p(atriae) [c]o(n)[s(uli)] III d(ecreto) d(ecurionum); CIL III, 3007: Marco Ae/lio Aurelio / Vero Caesari / Imp(eratoris) T(iti) Aeli Ca-esaris / Hadriani Antoni/ni Augusti Pii patris / patriae fi lio divi Ha/driani nepoti divi / Traiani Parthici pro/nepoti divi Ne/rvae abnepoti / co(n)s(uli) II d(ecreto) d(ecurionum); CIL III, 3008: Imp(eratori) Caesar(i) / Au<g=C>(usto) p(atri) p(atriae) co(n)s(uli) V / decreto / decurionum.

35 CIL III, 3009: [...] / Sabi[nus] / dec(urio) [IIvir] / iur(e) [dic(undo)] / [p]ate[r fecit]. Natpis je bio pronađen u crkvi sv. Marka kod Založni-ce, a to je nedvojbeno teritorij Arupija.

36 CIL III, 3011: C(aio) Iulio Rufi [no] / [f]ilio patri A[...].37 CIL III, 2993 (Počitelj): D(is) M(anibus) Aur(elio) Quinto an(norum)

XXXV et Fl(avia) Q[u]i[et]a m[a]r[i]to; CIL III, 3005 (Kosinjski Bakovac): T(itus) Au[re]ius AVNI / IT XXXX v(ivus?) f(ecit) et I / P P P M; CIL III, 15056 Vrebac: D(is) [M(anibus)] Aur[(eli)...] a[nn(orum)...].

38 Pronađeni su rimski novci kasnijeg razdoblja. Čini se da su prije arheologa Basaricu obišli, a možda i još obilaze, znatiželjnici koji skupljaju starine, jer i ovdje postoji legenda o zakopanom zlatu.

39 Z. HORVAT, 2003, 124-125.40 Senjski biskup Sebastijan Glavinić, koji je godine 1696. opisao Liku

i Krbavu, kaže da se na prostoru Kosinja vide ostatci sedam crkava.

158


LITERATURA

ALFÖLDY, G. 1969., Die Personennamen in der römischen Provinz Dalmatien, Heidelberg

CAMBI, N., 1975., Antički sarkofazi iz Like, Izdanja Hrvat-skog arheološkog društva, sv. 1, Znanstveni skup “Arheološka problematika Like”, Otočac 22.-24. IX. 1974., Split, 75-83.

CIL III 1902., Corpus inscriptionum Latinarum, sv. III, Berlin, 1873, Suppl., Berlin

HORVAT, A. 1970., O odrazima kulture antike na doba predromanike u Lici, Adriatica praehistorica et antiqua, Zagreb, 727-739.

HORVAT, R. 1993., Lika i Krbava, I.-II., Zagreb, Mala knjižica Mati-ce hrvatske, kolo VI., sv. 31, Zagreb, 1941. (pretisak: Savez hrvatskih ličkih zavičajnih klubova “Vila Velebita”, Zagreb, ur. N. Bičanić)

HORVAT, Z. 2003., O nekim osobinama sakralne arhitekture u Lici nakon protjerivanja Turaka, Senjski zbornik, 30, Senj, 109-148.

PATSCH, K. 1990., Die Lika in römischer Zeit, Schriften der Balkanco-mmision, Antiquarische Abteilung, I, Wien, 1900. (Lika u rimsko doba, Ličke župe, Gospić, prijevod Z. Derossi.)

POLJAK, Ž. 1969., Velebit, Planinarski savez Hrvatske, Zagreb

RENDIĆ-MIOČEVIĆ, A. 1974., Prozor, Otočac, Lika – antički Arupi-um, Arheološki pregled, 16, Beograd, 1974, 74-79.

RENDIĆ-MIOČEVIĆ, A. 1975., Istraživanja antičkog naselja kod Pro-zora u Lici (Arupium), Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. s., 9, 169-171.

ŠARIĆ, I. 1975., Kamene urne u Lici, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, sv. 1, Znanstveni skup “Arheološka problematika Like”, Oto-čac 22.-24. IX. 1974., Split, 57-74.

ŠARIĆ, I. 1980., Antički kamenolom u Prozoru (Tehnologija vađenja kamena), Zagreb

ŠARIĆ, I. 1989., Gornji Kosinj. Rekognosciranje, Arheološki pregled 1987., Ljubljana, 1989, 197-198.

159

Izdanja HAD-a 23/2008., 151-163

Inserted inside the courtyard fence wall of St John the Baptist Church in Donji Kosinj are two stone urns with Latin inscriptions. Both urns are mentioned (A. Horvat) and descri-bed in specialist literature (I. Šarić). Due to the poor quality of the local limestone and centuries-long exposure to elements, the inscriptions are hard to decipher and have not been published. The names of the commemorator and the commemorated are, however, still legible, and it is possible to defi ne the kinship. An interesting fact is that C. Iulius Secundus and his brother P. Iulius Rufi nus¸ both names inscribed on the urn walled to the right of the courtyard entrance, were members of the town council (dec. munic.). The family names Aurelius, Iulius and Septimius and epigraphic features of the inscription allow these monuments to be dated back to the 3rd century.

According to tradition, the material used for the con-struction of St John the Baptist Church in Donji Kosinj was shipped from the Basarica locality, the site of the “old St Mark’s Church”. Brought from Basarica were both of the said urns, as was a gable roof-shaped lid of a Iapoian urn, today serving as a base of a crucifi x put up by the side of a local road beneath the church, and two stone sarcophagi in the church. Basarica is a protruding peak in Kosinjsko polje whose morphology and lo-cation provided excellent conditions for organization of an Iron Age settlement, where life continued throughout the ancient period. Testifying to this are the discovered stone monuments. There is also a possibility, as yet to be treated only as a working assumption, that Kosinje was also the site of an indigenous ci-vitas, which gained the status of a municipality at the time of the late Principate.

MIROSLAV GLAVIČIĆ

TWO INSCRIBED SQUARE STONE URNS FROM DONJI KOSINJ

(Summary)

Sl. 1. Donji Kosinj, crkva sv. Ivana Krstitelja – ogradni zid crkve s obilježenim mjestom ugradnje dviju četverokutnih kamenih urna.Illus. 1. Donji Kosinj, St John the Baptist Church – church fence wall with the marked location of two square stone urns.

160


Sl. 2. Donji Kosinj, crkva sv. Ivana Krstitelja – grobni spomenik članova dekurionske obitelji Iulius.Illus 2. Donji Kosinj, St John the Baptist Church – sepulchral monument of the decurion family Iulius.

Sl. 3. Donji Kosinj, crkva sv. Ivana Krstitelja – grobni spomenik članova obitelji Aurelius.Illus 3. Donji Kosinj, St John the Baptist Church – sepulchral monument of the Aurelius family.

161

Izdanja HAD-a 23/2008., 151-163

Sl. 4. Donji Kosinj, crkva sv. Ivana Krstitelja - poklopac urne u obliku dvoslivnog krova iskorišten kao postament raspela postavljenog uz lokalnu cestu podno crkve.

Illus. 4. Donji Kosinj, St John the Baptist Church – gable roof-shaped urn lid serving as a base of a crucifi x put up by the side of a local road beneath the church.

162


Sl. 5. Donji Kosinj, crkva sv. Ivana Krstitelja – antički sarkofag u funkciji pomoćnog oltara s lijeve strane svetišta.Illus. 5. Donji Kosinj, St John the Baptist Church – ancient sarcophagus serving as an auxiliary altar on the left side of the shrine.

Sl. 6. Donji Kosinj, crkva sv. Ivana Krstitelja – antički sarkofag u funkciji pomoćnog oltara s desne strane svetišta.Illus. 6. Donji Kosinj, St John the Baptist Church – ancient sarcophagus serving as an auxiliary altar on the right side of the shrine.

163

Izdanja HAD-a 23/2008., 151-163

Sl. 7. Položaj lokaliteta Basarica u Kosinjskom polju.Illus. 7. Location of Basarica site in Kosinjsko polje.

Sl. 8. Položaj lokaliteta Basarica u odnosu na druga antička središta ubicirana na prostoru današnje Like.

Illus. 8. Location of Basarica site in relation to other ancient centres ubicated the territory of present-day Lika Like.

Sl. 9. Donji Kosinj, lokalitet Basarica – mjesto na kojem se prema tradiciji nalazila stara crkva sv. Marka.Illus. 9. Donji Kosinj, Basarica locality – the place traditionally considered the location of the old St Mark’s Church.

164

165

RADOMIR JURIĆ

ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA U UDBINI (1996.-2006.)

ARCHAEOLOGICAL RESEARCH IN UDBINA (1996-2006)

Primljeno: srpanj 2008.UDK 904:726.8 (497.5 – Udbina) „12/18“

Izvješćuje se o rezultatima arheoloških istraživanja koja su Arheološki muzej iz Zadra i Muzej Like iz Gospića proveli od 1996. do 2006.

Od 1996. do 2000. trajala su istraživanja crkve Sv. Marka Groba u Podudbini. U ci-jelosti su otkriveni ostaci barokne crkve i djelomice graditeljski ostaci kasnosrednjovjekovnih sakralnih objekata. Istražena su 32 groba, a neki grobovi sadržavali su priloge (14. do 19. st.).

U sklopu priprema za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika pristupilo se zaštitnim ar-heološkim istraživanjima na položaju nekadašnje župne crkve sv. Nikole Biskupa (2005. god.). Istraženi sakralni objekt pripada tipičnoj krajiškoj baroknoj arhitekturi. Oko crkve i u crkvi pokapalo se od konca 17. st. pa najkasnije do 1874. godine.

Od 2000. do 2006. provodila su se arheološka istraživanja stolnice krbavskih biskupa. U cijelosti je istražen prostor južnog dodatka te se započelo s istraživanjima pretpostavljenog biskupskog dvora. Otkriveni graditeljski ostaci datiraju se u konac 13. i početak 14. st.

Osobita pozornost je posvećena istraživanju brojnih grobova (dosad su istražena 194 groba). Od nalaza je zastupljen nakit, pojasne pređice, ostruge, novac i dr.).

Ključne riječi: Udbina, crkve, stolnica, grobovi, grobni nalazi

Radomir JurićArheološki muzej ZadarTrg opatice Čike 123 000 ZADAR

Prethodno smo na nekoliko znanstvenih skupova i sim-pozija izvješćivali o rezultatima arheoloških istraživanja koja su se u novije prijeme provodila u Udbini1.

Ovom prigodom se na sažet način donose rezultati istra-živanja crkve sv. Marka Groba u Podudbini (1996.-2000.), ne-kadašnje župne crkve sv. Nikole Biskupa (2005.) i stolnice sv. Jakova Starijeg (2000.-2006.).

Crkva sv. Marka Groba u Podudbini

Slijedom ne tako davnog županijskog ustroja Republi-ke Hrvatske, područje Udbine i Krbavskog polja bilo je u Za-darsko-kninskoj županiji. Čelnici, tada novoosnovane Općine Udbina zamolili su 1996. Arheološki muzej u Zadru da prona-đe fi nancijska sredstva i pruži stručnu pomoć pri istraživanju položaja na kome se nalazi crkva sv. Marka Groba, a to je u Podudbini, s desne strane potoka Krbava (Sl. 1.).

Kako je to područje pod stručnim nadzorom Muzeja Like u Gospiću, prije istraživanja postignut je dogovor između Opći-ne Udbina, Muzeja Like u Gospiću, Uprave za zaštitu kulturne

baštine, Konzervatorskog odjela u Karlovcu i zadarskoga Ar-heološkoga muzeja o vođenju istraživanja i stručno-znanstve-noj obradi pronađenih arheoloških nalaza. Dogovoreno je da će istraživanja voditi Arheološki muzej u suradnji s Muzejom Like, te da će arheološka građa biti pohranjena u tom muze-ju. Dobivši fi nancijsku potporu Zadarsko-kninske županije, godine 1996. pristupili smo pokusnim i zaštitnim arheološkim istraživanjima, koja su provedena od 11. rujna do 24. listopada. Radovi su izvedeni u suradnji s Muzejom Like, Općinom Udbi-na i Klubom Udbinjana u Zagrebu. Istraživanja su nastavljena 1997, dok su godine 1998. nakratko prekinuta te nastavljena 1999. i 2000.2, sve fi nancijskom potporom Ministarstva kultu-re. Međutim, nakon 2000. godine poradi nedostataka novčanih sredstava nisu do danas nastavljena.

U početku naših istraživanja na navedenom položaju bio je vidljiv tek manji humak prekriven travom i niskim raslinjem (Sl. 2). Prvi radovi su obuhvatili otkrivanje crkve sv. Marka Groba, čije je ruševine već zatekao F. J. Fras. Istraživanjima je otvorena površina barokne crkve dimenzija 7,65 x 5,70 m s

166

Arheološka istraživanja u Udbini (1996.-2006.)

trostranom apsidom na sjevernoj i stubištem s ulazom na južnoj strani. Zidovi su građeni od krupnih i fi no obrađenih kamenih blokova (Sl. 3), a popločana je cijela površina poda. Cijeli je objekt tako otvoren u visinu od 30 do 100 cm.

Daljnjim istraživanjima zapadno od crkvice pokazao se ostatak većeg objekta nepravilnog četvrtastog tlorisa, dimenzija 8,90 x 8,85 x 9,10 m. O kakvom se objektu radi (brod ili kla-ustar), zasad je teško reći. To će se, držimo, utvrditi budućim istraživanjima.

Na istočni zid te građevine nalegla je crkvica sv. Marka. Ispod te crkvice u smjeru istoka je starija, moguće romanička, građevina s polukružnom apsidom, kojoj je sa sjeverne strane kasnije dodana kapelica. Oko starije polukružne apside naknad-no je izgrađena četvrtasta apsida (Sl. 4).

Na cijeloj površini iskopa pojavljuju se ljudske kosti i grobovi. Primjerice, u prostoru južno od pročelja mlađe crkvice javljaju se grobovi u dva sloja (donji je sloj bez grobne arhi-tekture), a dalje prema jugoistoku, kao i istočno od četvrtaste apside naišli smo na više grobova s debelim monolitnim poklo-pnicama, ali ih nismo istraživali (to nas čeka u narednom raz-doblju). Ukupno su istražena 32 groba. Pronađena je zanimljiva arheološka građa (Sl. 6), među kojom prevladava nakit 14. i 15. st. (naušnice, napose s tri jagode i prstenje). Ostali arheološki nalazi datiraju se od 14. do 19. st. Gotovo svi ti nalazi mogu se vidjeti u stalnom postavu Arheološkoga odjela Muzeja Like u Gospiću.

Povijesni izvori u Krbavi, Udbini početkom 16. st.3 spo-minju dva franjevačka samostana, od kojih je onaj u Krbavi sta-riji. Možda se samostan sv. Ivana („svb castro Vduini“)4, „pod Udbinom“ nalazio baš na mjestu, uz rječicu Krbavu, tj. na polo-žaju sv. Marka Groba. To bi značilo da je uz stariju romaničku crkvu, nanovo preuređenu (najviše je franjevačkih samostana u tim krajevima osnovano u 15. st.), dograđen omanji franjevački samostan sv. Ivana. Za isto se zalaže i kolega Zorislav Horvat.5

U narodu se ovaj položaj naziva Sveti Grob, iz vjerova-nja da je tu pokopan svetac-mučenik, ali i nekoliko junaka.

Idućih godina svakako valja nastaviti arheološka istraživanja, kako bi bili još sigurniji u naše zaključke te stručnoj i znanstve-noj interpretaciji ovog sklopa.

Crkva Sv. Nikole Biskupa u Udbini

U sklopu priprema za izgradnju Crkve hrvatskih muče-nika 2005. pristupilo se zaštitnim istraživanjima na položaju nekadašnje župne crkve sv. Nikole Biskupa podno udbinske Gradine (Sl.1). Izvedena su i pokusna sondiranja, baš na platou

na kojem je bila predviđena gradnja samog objekta, ali nisu dala značajnijih rezultata. Arheološka istraživanja, uz fi nan-cijsku potporu Gospićko-senjske biskupije, proveli su Muzej Like i zadarski Arheološki muzej pod stručnim vodstvom mr. sc. Tatjane Kolak više kustosice u Muzeju Like. Uz zahvalnost kolegici Kolak, sada se koristim njenim podatcima6.

Graditeljski ostaci su veoma skromni, jer je crkva goto-vo u cijelosti porušena godine 1948. Radi se o tipičnoj krajiškoj arhitekturi, odnosno jednobrodnoj crkvi, orijentiranoj u smje-ru istok-zapad, izgrađenoj 1714. godine, koja je imala plitko poligonalno svetište i sakristiju na sjevernom zidu. Crkva je prethodno imala zvonik prislonjen uz zapadno pročelje, a po-tom je zvonik ukorporiran u novo dograđeno predvorje. To je vjerojatno učinjeno 1838. kada su na južnom zidu otvorena i bočna vrata. Naime, u izvješću J. Modestina s početka 20. st. spominje se spomen ploča na zapadnom pročelju koja govori o dograđenom tornju. Navedene dvije građevinske faze dobro su dokumentirane slojem ukopa.

Zidovi su plitko sačuvani osim u dijelu zapadnog pro-čelja. To je stoga što je crkva prvo spaljena 1943., a potom u razdoblju od navedene 1948., pa do 1956., tako razorena da ne postoji čak polovica temelja istočnog dijela broda i svetišta (Sl. 7-8). Crkva je bila ograđena zidom koji je, također, samo dje-lomice sačuvan. Oko crkve i u crkvi istraženo je više grobova s nalazima od konca 17. do druge polovice 19. st. Pojedinačnih ukopa bilo je 118, dok su unutar pet zidanih svođenih grobnica bila, najmanje 54 pokojnika.

Grobne priloge ima 74, 5 % pojedinačnih ukopa. To je uglavnom osobni nakit, djelovi narodne nošnje ili odjeća. U grobu br. 15 je pokopan muškarac s parom željeznih ostruga. Pokojnik je vjerojatno bio pripadnik vojnokrajiške konjaničke postrojbe. Nalazi ostruga u novovjekovnim grobovima su rijet-ki (spominjemo nalaze u župnoj crkvi Sv. Antuna Padovanskog u Ličkom Novom 1998. i u kapeli Sv. Duha u Mušaluku 2001.-2002.).

U usporedbi s nalazima istog tipa naselja, udbinska po-pulacija tijekom 18. i 19. stoljeća pokazuje određenu gospo-darsku moć.7

Na navedenom položaju ne postoje raniji slojevi od kon-ca 17. st. Međutim na sjevernostočnoj padini Gradine, izvan zone istraživanja, uz novo probijeni križni put pronađena je veća količina željeznodobne gradinske keramike. Planiranim, budućim istraživanjima na udbinskoj Gradini pokazat će se nje-na slojevitost od željeznog do poslijeturskog doba.

167

Izdanja HAD-a 23/2008., 165-182

Stolnica sv. Jakova Starijeg u Krbavi (Udbini)

Tijekom navedenih istraživanja crkve sv. Marka Groba, višekratno su nas tadanji čelnici općine Udbina kao i Klub Ud-binjana iz Zagreba molili da pokušamo pronaći novac za zašti-tina arheološka istraživanja na položaju Karija ili Korija (Sl. 1, Sl. 9), gdje se nalaze ostaci stolnice sv. Jakova Starijeg koja je devastirana tijekom Domovinskog rata (Sl. 10).

Naime, godine 1994. pobunjeni Srbi su na navedenom položaju iskopali dva velika zaklona za višecijevne bacače ra-keta (famozne VBR) i umnogome uništili ostatke Katedrale, koji su do tada bili pod zemljom (Sl. 10). Na vidjelo su izišli ostaci zidova katedrale, grobovi i dijelovi crkvenog pokućstva.

Godine 2000. Ministarstvo kulture je osiguralo mi-nimalna sredstva pa se je uporedo s istraživanjima crkve sv. Marka pristupilo i radovima na ostacima krbavske stolnice. Istraživanja su, također, provođena u suradnji s Muzejom Like iz Gospića (istraživanjima je nazočila štovana kolgica mr. sc. Tatjana Kolak).

U 2001. pa sve do 2006. godine nastavilo se s arheološ-kim istraživanjima, potporom Ministarstva kulture, a od 2005. godine i potporom Gospićko-senjske biskupije. Ukupno je pro-vedeno 7 istraživačkih kampanja.8

Istraživalo se na četiri položaja: zapadno od crkve (u prostoru ispred i iza nekadašnjeg pročelnog zida Katedrale, u prostoru južnh dogradnji (Sl. 11-14) te sjeveroistočno od apsi-de crkve. Radilo se također na iskopu parametra zida koji se u smjeru sjever-jug proteže s južne strane kapele, tj u pretpostav-ljenom biskupskom dvoru.

Arheološkim istraživajima je ustanovljeno da Katedrala ima poligonalno svetište s vanjskim i unutarnjim kontraforima (Sl. 23). Dužina joj iznosi 36 m. Širina broda Katedrale je 12 m, a svetišta 9 m, dok je dužina južne dogradnje 18 m, a širina 5 m. Visina okrivenih zidova je od 10 do 70 cm u prostoru broda te od 10 do 65 cm u svetištu. Širina zidova iznosi od 110 cm (brod) do 135 cm (temeljna zona u svetištu). Pronađeno je više obrađenih kamenih ulomaka, koji su pripadli vratima, prozori-ma i rebrastim svodovima (Sl. 20).

Otkriveni graditeljski ostaci kojima pridružujemo i dije-love crkvenog pokućstva zaista govore o zavidnom klesarskom znanju majstora koji su tu radili.

Osobita pozornost posvećena je istraživaju brojnih gro-bova u prostoru južnog aneksa i ispred i iza pročelja Stolnice (Sl. 14). U unutarnjem dijelu crkve nalazi se mnogo grobova, od kojih je istraženo samo nekoliko, dok će istraživanja preo-stalih grobova uskoro uslijediti.

Ukupno su istražena 194 groba. Riječ je uglavnom o ukopima odraslih pokojnika i djece u obične zemljane rake. Sav osteološki materijal iz navedenih grobova je analiziran u Odsje-ku za arheologiju HAZU u Zagrebu pod stručnim vodstom prof. dr. Maria Šlausa. Te analize su dale iznimno vrijedne rezultate, među kojima izdvajamo realnu mogućnost da je tu pokopan dio stradalih u Krbavskoj bitci 1493. Grobovi se javljaju u nekoliko slojeva, a najviše ih je iz ranog novog vijeka, odnosono iza vre-mena kada je Katedrala napuštena i razrušena (primjerice, neki grobovi su ukopani u pročelni zid Stolnice).

Od nalaza je zastupljen nakit (dijelovi dijadema, naušni-ce, prstenje), pojasne pređice, novac i dr. Kvalitetom materijala i izrade izdvajaju se naušnice s tri jagode9 iz kasnog srednjeg vijeka, pronađene u nekoliko inačica (Sl. 18-19).

U jednom grobu pronađeno je 25 komada novčića, tako-đer iz kasnog srednjeg vijeka.

U istom sloju grobova pronađen je par ostruga s opre-mom za zakopčavanje (veoma su dobro sačuvane i nalaze se u postupku konzervacije, Sl. 17). Na trnu ostruge je dodatak u obliku zvijezde. Prema usporedbama s ostrugama s ostalih pro-stora Hrvatske mogu se datirati u 14. i 15. st.,10 što korespondira s vremenom kada je krbavska Stolnica bila u funkciji.

Katedralom krbavskih biskupa bavili su se F. J. Fras,11 V. Heneberg,12 M. Bogović,13 M. Kruhek,14 Z. Horvat 15 i R. Jurić,16 a o toj biskupiji i biskupima pisali su mnogi.17 Nekoliko autora i sam potpisani, navodili su Frasov opis položaja s graditeljskim i drugim ostacima krbavske stolnice (1835.)18 pa zato to ne či-nimo ovom prigodom.

Položaj Stolnice i biskupskog dvora snimio je oko 1830. M. Sabljar.19 Vidio je i nacrtao više zidova, gdje bi se mogao na-zrijeti prostor nalik klaustru, ali ne i katedrala. Položaje Karija i Karaula obišli su 1986. M. Kruhek i Z. Horvat i o tomu pisali povodom 800. obljetnice Krbavske biskupije.20

Godine 1997. Z. Horvat21 je donio sve dotad poznate po-datke, kao i svoja saznanja o katedrali sv. Jakova Starijeg, za-lažući se tada za arheološka istraživanja. U monografi ji “Sred-njovjekovne katedralne crkve krbavsko-moduške biskupije” (2003.)22 detaljno se bavi ovom stolnicom koristeći se razulta-tim naših dosadašnjih istraživanja.

M. Bogović23 je također 1997. donio podatak iz Vatikan-skog arhiva po kojem se Stolnica s punim naslovom (posvećena sv. Jakovu Starijem) spominje godine 1431. Te godine je kr-bavskim biskupom imenovan Vid Ostojić Marinić.24 Međutim postoji i starija vijest o sjedištu Biskupije i Stolnici. U listini iz 1389. u sporu između zagrebačkog Kaptola i krbavskog biskupa

168


izričito stoji da je Krbava mjesto u kojoj se nalazi biskupski dvor i katedrala posvećena sv. Jakovu.25

U buli kojom papa Pijo II. 1460.26 premješta sjedište bi-skupije iz Krbave u Modruš navodi se: “No poznata je stvar da je krbavska crkva... u svojoj strukturi i zidovima ruševna, a nalazi se u šumom obraslom i od naselja udaljenom kraju i kao takva potpuno neprikladna za biskupsko sjedište. Uz to nema trenutačno ni biskupskog dvora ni kaptola”.27

Sigurni smo da je to upravo položaj koji mi posljednjih godina istražujemo (Sl. 23).

Na crkvenom saboru u Splitu, godine 1185., kao što je poznato, osnovana je Krbavska biskupija. U ispravi je određe-no i jasno rečeno da će izabrani biskup svoje sjedište imati u Krbavi.

Poradi turskih opasnosti godine 1460. biskup se seli u Modruš, a poslije (1493.) također poradi istih opasnosti biskup se seli u Novi u Vinodolu.

Gdje se nalazila Stolnica prvog krbavskog biskupa Ma-teja, nismo u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi.

Z. Horvat je višekratno upozorio na sličnost tlorisa kr-bavske Stolnice s tlorisom propovjedničko-prosjačkih crkava, druge polovice 13. i početka 14. st. Arhitektura katedrale sv.

Jakova, napose njezin tloris (Sl. 23) i sustav svođenjak, odgo-vara srednjoeuropskoj propovjedničko-prosjačkoj arhitekturi, prilagođenoj, naravno, potrebama i statusu Krbavske biskupije, uz preuzimanje lokalnih običaja (pozorno zidanje priklesanim komadima kamena uobičajeno je u Dalmaciji). Posebice uspo-ređuje krbavsku Stolnicu s franjevačkom crkvom u Našicama (to je ujedno i najbliža analogija), crkvom minorita u Ptuju (sa-mostan osnovan između 1271. i 1280.), te s nekoliko samostan-skih crkava u Austriji (Bečko Novo Mjesto, samostan osnovan prije 1277., Enns, samostan građen između 1270.-1300. i dr.) i Mađarskoj (Budim, dominikanska crkva i Margitsziget nedale-ko Budima - crkva dominikanki, sredina 13. st.).28

Prema analogijama kakve iscrpno donosi Z. Horvat29, rezultata najnovijih istraživanja i naših razmišljanja, koji još nisu konačni, ostaci Katedrale mogli bi pripadati koncu 13. i početku 14. st.

Ukratko smo izvjestili o rezulatima arheoloških istra-živanja koja je posljednjih godina proveo Arheološki muzej u suradnji s Muzejem Like iz Gospića. Dobivenim rezultatima smo veoma zadovoljni. Nestrpljivo očekujuemo nastavak istra-živanja ovog iznimno vrijednog sakralnog sklopa. To će, narav-no, biti moguće samo uz još veću potporu nadležnih.

169

Izdanja HAD-a 23/2008., 165-182

1 Bilo je to na znanstvenim skupovima Hrvatskog arheološkog društva u Rijeci (2000.) i Dubrovniku (2005.), na simpoziju „Kulturno po-vijesni korijeni Gospićko-senjske biskupije“ (2004.), koji je priredio Katoličko bogoslovni fakultet – Teologija u Rijeci (Područni studij) i na Znanstvenom skupu „Identitet Like: korijeni i razvitak“ (Gospić, 2007.) koji su zajednički priredili Institut društvenih djelatnosti „Ivo Pilar“, Hrvatski institut za povijest, Gospićko-senjska biskupija, Centar za promicanje socijalnog nauka HBK, Državni arhiv Gospić, Gradski muzej Senj i Udruga Ličana „Vila Velebita“ (Zagreb).

2 Jurić Radomir, “Arheološka istraživanja u Udbini (1996.-2003)”, Riječki teološki časopis 1(23) (2004): 20-24 (dalje: Jurić Radomir, nav. dj. Ovaj članak je prenesen u Zborniku biskupa Mile Bogovića “Prošlost obvezuje, povijesni korijeni Gospićko-senjske biskupije”, Rijeka 2004, 119-133. O crkvi Sv. Marka Groba čita se na stranica-ma od 120-124).

3 Hoško, Franjo Emanuel, “Franjevci u Krbavskoj biskupiji”, u: Zbor-nik Krbavska biskupija u srednjem vijeku, Ur. Bogović Mile, Rijeka, Visoka bogoslovna škola, Zagreb Kršćanska sadašnjost, 1988, 91. Franjevački samostan u Krbavi je osnovan 1373. ali se danas ne zna njegov točan položaj.

4 Isto, 91, bilj. 715 Horvat, Zorislav, Srednjovjekovne katedralne crkve Krbavsko-mo-

druške biskuppije, (Zagreb: Hrvatski institut za povijest, Gospić, Dr-žavni arhiv, 2003,) 63-64 (dalje Horvat, Srednjovjekovne katedralne crkve).

6 Kolak, Tatjana, “Udbina-Sv. Nikola”, Hrvatski arheološki godišnjak 2 (2005): 294-295.

7 Isto, 295.8 Jurić, Radomir, “Katedrala Sv. Jakova u Krbavi (Udbini)”, Obavije-

sti Hrvatskoga arheološkoga društva 3 (2001): 127-131; Jurić R, nav. dj. (bilj. 1), 24-33; Jurić, Radomir, “Udbina-stolnica Sv. Jakova”, Hrvatski arheološki godišnjak 1 (2004): 186-187; Jurić R, Udbina, u: Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta (Zagreb, Leksikografski zavod, 2006, 276-277; Jurić Radomir, “Udbina-stolnica Sv. Jakova”, Hrvatski arheološki godišnjak 2 (2005): 293-294; Jurić Radomir, “Stolnica Sv. Jakova Starijeg u Krbavi (Udbina)”.Novija arheološ-ka istraživanja na području Like, katalog izložbe, Gospić 2007 (bez paginacije), Jurić Radomir, “Udbina-stolnica Sv. Jakova”, Hrvatski arheološki godišnjak 3 (2006): 326-327.

9 O trojagodnim naušnicama u Primorskoj Hrvatskoj vidi: Jakšić N, “Pokušaj određivanja horizontalne stratigrafi je starohrvatskih nekro-pola,” u: Znanstveni skup Novija arheološka istraživanja u Dalma-ciji, Vodice, 10.-13. svibnja 1975, Split 1978: 91-94; Jakšić Nikola, „Naušnice s tri jagode u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu“, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 23 (1983): 68-93; Jakšić Nikola, „Crkve na Begovači i problem starohrvatskih nekro-pola“, Diadora 11 (1989): 414-415; Jurić Radomir, „O srednjovje-kovnom nakitu kod crkve Sv. Nikole u Solinu“, Vjesnik za arheo-logiju i historiju dalmatinsku, 85 (1992): 167-176 i tamo navedena literatura koja se tiče trojagodnih naušnica.

10 Bach I, „Ostruge iz XIV i XV stoljeća“, Zbornik Muzeja grada Ko-privnice 2 (1947): 83; Nikolić D, „Tipološki razvoj mamuza od XIV – XX veka sa osvrtom na zbirku mamuza u Vojnom muzeju“, Vesnik 3 (1956): 60-70; Petrinec Maja, „Kasnosrednjovjekovno groblje kod Sv. Spasa u Vrh Rici“, Starohrvatska prosvjeta 23 (1996): 74-75; Pe-trinec Maja, „Izvještaj o arheološkim iskapanjima crkve Sv. Petra na Kuli Atlagića“, Starohrvatska prosvjeta, 27 (2000): 224; Vrsalović Dasen, „Kasnosrednjovjekovne ostruge u Muzeju hrvatskih arhe-oloških spomenika“, Starohrvatska prosvjeta 8-9 (1963): 151-169; Zekan Mate, „Pregled istraživanja lokaliteta Otres-Lakačuša“, Sta-rohrvatska prosvjeta 27 (2000): 268.

11 Fras, Franjo Julije, Cjelovita topografi ja Karlovačke vojne krajine, (Gospić1988), 138-139 (dalje Fras F. J, Nav. dj. u bilj. 11, vidi još izvorni tekst, Fras F. J, Vollständige Topographie der Karlstädter Mi-litärgrenze, Zagreb 1835, 178-179).

12 U ostavštini Većeslava Heneberga nalazi se snimak tlorisa katedra-le Sv. Jakova (Usp. Horvat Z, „Katedrala Sv. Jakova u Krbavi kraj Udbine“. u: Krbavska bitka i njezine posljedice, ur. Dragutin Pavli-čević (Zagreb Hrvatska matica iseljenika, 1997, 152, bilj. 3, 154, sl. 3, tloris stolnice iz 1923 (dalje Horvat, „Katedrala Sv. Jakova u Krbavi“). Njegov tloris je bitno drugačiji od onog kakav se zatekao našim najnovijim istraživanjima. Kolegi Z. Horvatu je gosp. Stjepan Marinović dao na uvid ostavštinu Većeslava Heneberga skupa s tlo-risom katedrale Sv. Jakova).

13 Bogović Mile, „Pomicanje sjedišta Krbavske biskupije od Mateja Marute do Šimuna Kožičića Benje (Pregled povijesti krbavske ili modruške biskupije)“, u: Krbavska biskupija u srednjem vijeku, ur. Mile Bogović (Rijeka-Zagreb Visoka bogoslovna škola, Kršćanska sadašnjost, 1988), 52-52 (dalje Bogović, „Pomicanje sjedišta Krbav-ske biskupije“); Bogović Mile, „Crkveno ustrojstvo današnjeg po-dručja Riječko-senjske biskupije u srednejm vijeku“, Riječki teološ-ki časpopis 2 (1996): 317-318; Bogović Mile, „Crkveno ustrojstvo Like i Krbave u srednjem vijeku“, u: Krbavska bitka i njezine po-sljedice, ur. Dragutin Pavličević (Zagreb, Hrvatska matica iseljenika, 1997), 83 (dalje Bogović, „Crkveno ustrojstvo Like i Krbave“.

14 Kruhek Milan.-Horvat Zorislav, „Sakralna arhitektura Krbave i Like na području Krbavsko-modruške biskupije, u Krbavska biskupija u srednjem vijeku, ur. Mile Bogović (Rijeka-Zagreb Visoka bogoslov-na škola, Kršćanska sadašnjost, 1988), 190-195 (dalje Kruhek-Hor-vat, „Sakralna arhitektura Krbave i Like“): Kruhek Milan, „Topo-grafi ja krbavske spomeničke baštine“, u: Krbavska bitka i njezine posljedice, ur. Dragutin Pavličević (Zagreb Hrvatska matica iseljeni-ka, 1997), 107.

15 Horvat, Zorislav „Katedrala Sv. Jakova u Krbavi“, 151-155; Horvat, Srednjovjekovne katedralne crkve, 73-85. te navedeni zajednički rad Milana Kruheka i Zorislava Horvata u prethodnoj bilješci. Usp. Gvozdanović V, „Vrijednost romaničke arhitekture u kontinentalnoj Hrvatskoj i kapela Sv. Marije u Bapskoj“, Arhitektura 106 (1970), 64.

16 Navedeni radovi u bilj. 817 Farlati, Daniele, Illyricum sacrum, vol. IV, (Venetis, 1789, 91-105;

Sladović, Manojlo, Povêst biskupijah senjske i modruške ili krbav-ske (Trst, 1856), 133-142; Crnčić, Ivan, Najstarija poviest krčkoj, rabskoj, osorskoj, senjskoj i krkavskoj biskupiji (Rim 1867); Klaić Vjekoslav, “Građa za topografi ju Ličko-krbavske županije u sred-njem vijeku”, Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva 7 (1903-1904): 129-144; Horvat Anđela, “O spomenicima u Krbavi”, Bulletin JAZU, VII/1 (1959), 1-3; Peloza, Makso, “Historijat stvaranja Mo-druške biskupije sa sjedištem u Rijeci 1818-1822”, Jadranski zbor-nik VII (1969), 417-437; Gulin Ante, “Pečat prvog ktbavskog bisku-pa Mateja i olovni pečat, vjerojatno splitskog kaptola”, u: Krbavska bskupija u srednjem vijeku, ur. Mile Bogović (Rijeka-Zagreb, Viso-ka bogoslovna škola, Kršćanska sadašnjost, 1988), 239-245; Gulin Ante, “Krbavsko-modruški kaptol prije iposlije Krbavske bitke”, u: Krbavska bitka i njezine posljedice, ur. Dragutin Pavličević (Zagreb Hrvatska matica iseljenika, 1997).90-95; Bogović Mile, “Pomicanje sjedišta krbavske biksupije”, 5-54; Bogović M, “Srednjovjekovna vinodolska crkva i Novi Vinodolski kao biskupsko sjedište”, Novalj-ski zbornik, knj. IV (2000), 29-33; Barbarić Josip, “Građa za povijest krbavske biskupije”, u: Krbavska biskupija u srednjem vijeku, ur. Mile Bogović (Rijeka Zagreb Visoka bogoslovna škola, Kršćanska sadašnjost, 1988), 247-275.

18 Fras Julije, Franjo, Nav, dj. u bilj. 11, 138-13919 Horvat, Z., Srednjovjekovne katedralne crkve, 75., sl. 57

170


20 Kruhek, Milan -Horvat, Zorislav, “Sakralna arhitektura Krbave i Like”, 183-233

21 Horvat, Zorislav, “Katedrala Sv. jakova u Krbavi”, 151-155, 160-16222 Horvat, Zorislav, Srednjovjekovne katedralne crkve, 73.-8723 Bogović, Mile, “Crkveno ustrojstvo Like i Krbave”, 83, bilj. 2024 Bogović, Mile, “Pomicanje sjedišta krbavske biskupije”, 52

25 Isto mj.26 Isto mj.27 Horvat, Zorislav, Srednjovjekovne katedralne crkve, 8328 Horvat, Zorislav, “Katedrala Sv. Jakova u Krbavi”, 161-162; Horvat,

Srednjovjekovne katedralne crkve, 8529 Literatura navedena u prethodnoj bilješci

171

Izdanja HAD-a 23/2008., 165-182

LITERATURA

BACH, I. 1947., Ostruge iz XIV i XV stoljeća, Zbornik Muzeja grada Koprivnice 2, Koprivnica

BARBARIĆ, J. 1988., Građa za povijest krbavske biskupije, u: Krbav-ska biskupija u srednjem vijeku, ur. Mile Bogović, Rijeka – Zagreb

BOGOVIĆ, M. 1988., Pomicanje sjedišta Krbavske biskupije od Ma-teja Marute do Šimuna Kožičića Benje (Pregled povijesti krbavske ili modruške biskupije), u: Krbavska biskupija u srednjem vijeku, ur. Mile Bogović, Rijeka-Zagreb

BOGOVIĆ, M. 1996., Crkveno ustrojstvo današnjeg područja Riječ-ko-senjske biskupije u srednjem vijeku, Riječki teološki časpopis 2, Rijeka

BOGOVIĆ, M. 1997., Crkveno ustrojstvo Like i Krbave u srednjem vijeku, u: Krbavska bitka i njezine posljedice, ur. Dragutin Pavličević, Zagreb

BOGOVIĆ, M. 2000., Srednjovjekovna vinodolska crkva i Novi Vino-dolski kao biskupsko sjedište”, Novaljski zbornik, knj. IV

CRNČIĆ, I. 1867., Najstarija poviest krčkoj, rabskoj, osorskoj, senj-skoj i krbavskoj biskupiji, Rim

FARLATI, D. 1789., Illyricum sacrum, vol. IV, Venetis

FRAS, F. J. 1988., Cjelovita topografi ja Karlovačke vojne krajine, Gospić

GVOZDANOVIĆ, V. 1970., Vrijednost romaničke arhitekture u konti-nentalnoj Hrvatskoj i kapela Sv. Marije u Bapskoj, Arhitektura 106

GULIN, A. 1988., Pečat prvog krbavskog biskupa Mateja i olovni pe-čat, vjerojatno splitskog kaptola, u: Krbavska bskupija u srednjem vije-ku, ur. Mile Bogović Rijeka-Zagreb

GULIN, A. 1997., Krbavsko-modruški kaptol prije i poslije Krbavske bitke, u: Krbavska bitka i njezine posljedice, ur. Dragutin Pavličević, Zagreb Bogović, “Pomicanje sjedišta krbavske biksupije”, 5-54;

HORVAT, A. 1959., O spomenicima u Krbavi, Bulletin JAZU, VII/1

HORVAT, Z. 1997., Katedrala Sv. Jakova u Krbavi kraj Udbine“ u: Kr-bavska bitka i njezine posljedice, ur. Dragutin Pavličević, Zagreb

HORVAT, Z. 2003., Srednjovjekovne katedralne crkve Krbavsko-mo-druške biskupije, Zagreb: Hrvatski institut za povijest, Gospić, Državni arhiv

HOŠKO, F. E. 1988., Franjevci u Krbavskoj biskupiji, u: Zbornik Kr-bavska biskupija u srednjem vijeku, Ur. Bogović M, Rijeka, Visoka bogoslovna škola, Zagreb Kršćanska sadašnjost

JAKŠIĆ, N. 1978., Pokušaj određivanja horizontalne stratigrafi je staro-hrvatskih nekropola, u: Znanstveni skup Novija arheološka istraživanja u Dalmaciji, Vodice, 10.-13. svibnja 1975, Split

JAKŠIĆ, N. 1983., Naušnice s tri jagode u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 23, Split

JAKŠIĆ, N. 1989., Crkve na Begovači i problem starohrvatskih nekro-pola, Diadora 11, Zadar

JURIĆ, R. 1992., O srednjovjekovnom nakitu kod crkve Sv. Nikole u Solinu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 85

JURIĆ, R. 2001. “Katedrala Sv. Jakova u Krbavi (Udbini)”, Oba-vijesti Hrvatskoga arheološkoga društva 3

JURIĆ, R. 2004., Arheološka istraživanja u Udbini (1996.-2003) Riječ-ki teološki časopis 1(23); i u Zborniku biskupa Mile Bogovića “Prošlost obvezuje, povijesni korijeni Gospićko-senjske biskupije,” Rijeka

JURIĆ, R. 2004., Udbina - stolnica Sv. Jakova, Hrvatski arheološki godišnjak 1

JURIĆ R. 2005., Udbina-stolnica Sv. Jakova, Hrvatski arheološki go-dišnjak 2

JURIĆ, R. 2006., Udbina-stolnica Sv. Jakova, Hrvatski arheološki go-dišnjak 3 (2006): 326-327.

JURIĆ, R. 2006., Udbina, u: Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta Zagreb, Leksikografski zavod

JURIĆ, R. 2007., Stolnica Sv. Jakova Starijeg u Krbavi (Udbina), Novi-ja arheološka istraživanja na području Like, katalog izložbe, Gospić

KLAIĆ, V. 1903.-1904., Građa za topografi ju Ličko-krbavske županije u srednjem vijeku, Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva 7

KOLAK, T. 2005., Udbina-Sv. Nikola, Hrvatski arheološki godišnjak 2

KRUHEK, M. 1997., Topografi ja krbavske spomeničke baštine, u: Kr-bavska bitka i njezine posljedice, ur. Dragutin Pavličević, Zagreb

KRUHEK, M.-HORVAT, Z. 1988., Sakralna arhitektura Krbave i Like na području Krbavsko-modruške biskupije, u Krbavska biskupija u srednjem vijeku, ur. Mile Bogović Rijeka-Zagreb

NIKOLIĆ, D. 1956., Tipološki razvoj mamuza od XIV – XX veka sa osvertom na zbirku mamuza u Vojnom muzeju, Vesnik 3, Beograd

PELOZA, M. 1969., Historijat stvaranja Modruške biskupije sa sjedi-štem u Rijeci 1818-1822, Jadranski zbornik VII

PETRINEC, M. 1996., Kasnosrednjovjekovno groblje kod Sv. Spasa u Vrh Rici, Starohrvatska prosvjeta 23, Split

PETRINEC, M. 2000., Izvještaj o arheološkim iskapanjima crkve Sv. Petra na Kuli Atlagića, Starohrvatska prosvjeta, 27, Split

SLADOVIĆ, M. 1856., Povêst biskupijah senjske i modruške ili kr-bavske Trst

VRSALOVIĆ, D. 1963., Kasnosrednjovjekovne ostruge u Muzeju hr-vatskih arheoloških spomenika, Starohrvatska prosvjeta 8-9, Split

ZEKAN, M. 2000., Pregled istraživanja lokaliteta Otres-Lakačuša, Sta-rohrvatska prosvjeta 27, Split

172


A brief summary is provided of the results of archaeo-logical research of the Church of St Mark Sepulcher in Podud-bina, the former Parish Church of St Nicholas the Bishop and the Cathedral of St Jacob the Elder. Research was conducted by the Archaeological Museum in Zadar, and the Museum of Lika in Gospić.

Archaeological exploration of the Church of St Mark Sepulcher lasted from 1996 to 2000 resulting in the discovery of the remains of a Baroque church. Uncovered beneath the church were remains of a building dating back to the Middle Ages. A total of 32 graves were explored with grave goods ran-ging in date back from the 14th century to the Modern Age.

It is assumed that during the Late Middle Ages a small Franciscan monastery of St John (“svb castro Vduini”) was annexed to an older Romanesque church and that the church was extended by adding a square sanctuary.

As part of preparations for the construction of the Chur-ch of Croatian Martyrs in 2005 archaeological research was conducted in the Church of St Nicholas the Bishop (beginning of the 18th century) and its close surroundings. Architectural re-mains are very scarce because the church was fully demolished in 1948. Explored were also a number of graves in and around the church with fi nds ranging in date from the end of the 17th to the second half of the 19th century. No layers older than the 17th century were discovered on this site. However, a larger quantity of Iron Age pottery was unearthed on the northeast slopes of Gradina along the new Stations of the Cross.

Research at the Cathedral of the Bishops of Krbavastarted in 2007, and a total of 7 research campaigns have been carried out until 2006.

The research conducted so far revealed the Cathedral of following dimensions: length - 36 meters, aisle width - 12 meters, sanctuary width - 9 meters. The south annex is 18 me-ters long and 5 meters wide. The height of uncovered walls is between 10 and 70 cm. The Cathedral had as polygonal sanctu-ary with inner and outer buttresses. It is believed that the rema-ins leaning onto the south annex belonged to a bishop’s palace. A number of wrought stone fragments were discovered – parts of windows, doors and fl uted arches. The uncovered architec-tural remains date back to the end of the 13th and the beginning of the 14th centuries.

Special attention was given to the exploration of nume-rous graves (a total of 194 were explored so far). The entire oste-ological material was analyzed at the Archaeology Department of the Croatian Academy of Arts and Sciences in Zagreb.

The artifacts include jewelry (mostly rings), belt buckle pins, spurs, coins, etc. Standing out in quality of workmanship and material are earrings with three strawberries (2005) of whi-ch several variants have been discovered.

In the lower layer of graves a pair of spurs with a faste-ning portion was discovered. The thorn has a star-shaped addi-tion. Compared with spurs from other Croatian sites, they can be dated back to the 14th and 15th centuries (at the time when St. Jacob’s Cathedral was in use). The same is true of the earrings with three strawberries, other pieces of jewelry and coins found in the late medieval layer of graves.

RADOMIR JURIĆ

ARCHAEOLOGICAL RESEARCH IN UDBINA (1996-2006)

(Summary)

173

Izdanja HAD-a 23/2008., 165-182

Sl. 1. Položaji crkava sv. Marka Groba, sv. Nikole Biskupa i stolnice sv. JakovaIllus. 1. Location of the churches of St Mark Sepulcher, St Nicholas the Bishop, and St Jacob’s Cathedral

Sl. 2. Podudbina. Križ na humku ispod kojeg je crkva sv. Marka Groba. Zatečeno stanje prije početka arheoloških istraživanja 1996. (foto F. Nedved).

Illus. 2. Podudbina. Cross on a mound beneath which lies the Church of St Mark Sepulcher. Situation before the beginning of archaeological research in 1996. (Photo F. Nedved).

174


Sl. 3. Podudbina- Sv. Marko Grob. Postupak konzervacije (foto F. Nedved).Illus. 3. Podudbina- St Mark Sepulcher. Conservation procedure (Photo F. Nedved).

Sl. 4. Podudbina- Sv. Marko Grob. Ostaci srednjovjekovne crkve (foto F. Nedved).Illus. 4. Podudbina- St Mark Sepulcher. Remains of a medieval church (Photo F. Nedved).

175

Izdanja HAD-a 23/2008., 165-182

Sl. 5. Podudbina. Stara i nova crkva sv. Marka Groba (foto F. Nedved).Illus. 5. Podudbina. The old and the new Church of St Mark Sepulcher (Photo F. Nedved).

Sl. 6. Podudbina-Sv. Marko Grob. Dio arheoloških nalaza (crteži I. Čondić).Illus. 6. Podudbina- St Mark Sepulcher. Part of archaeological fi nds (drawings by I. Čondić).

176


Sl. 7. Udbina. Istraživanje nekadašnje župne crkve sv. Nikole Biskupa 2005. (foto T. Kolak).Illus. 7. Udbina. Exploration of the former Parish Church of St. Nicholas the Bishop 2005. (Photo T. Kolak).

Sl. 8. Udbina.Crkva sv. Nikole Biskupa u fazi istraživanja (foto T. Kolak).Illus. 8. Udbina. Saint Nicholas the Bishop Church during explorations (Photo T. Kolak).

177

Izdanja HAD-a 23/2008., 165-182

Sl. 9. Krbava. Položaj katedrale sv. Jakova Starijeg (foto F. Nedved).

Illus. 9. Krbava. Location of the Cathedral of St Jacob the Elder (Photo F. Nedved).

Sl. 10. Krbava, Stolnica sv. Jakova. Zatečeno stanje prije arheoloških istra-živanja. Položaj je devastiran u Domovinskom ratu (foto F. Nedved).

Illus. 10. Krbava, St Jacob’s Cahtedral. Situation before the beginning of archaeological research. The site was devastated in the recent war in Croatia (Photo F. Nedved).

Sl. 11. Krbava. Stolnica sv. Jakova u fazi arheoloških istraživanja (foto F. Nedved).Illus. 11. Krbava. St Jacob’s Cathedral during archaeological exploration (Photo F. Nedved).

178


Sl. 12. Krbava-Stolica sv. Jakova. Istraživanja u južnoj dogradnji (foto I. Čondić)Illus. 12. Krbava - St Jacob’s Cathedral. Exploration in the south annex (Photo I. Čondić)

Sl. 13. Krbava-Stolnica sv. Jakova. Arheološka istraživanja u južnim dogradnjama (foto F. Nedved)Illus. 13. Krbava - St Jacob’s Cathedral. Archaeological exploration in the south annexes (Photo F. Nedved)

179

Izdanja HAD-a 23/2008., 165-182

Sl. 14. Krbava. Grobovi ispred pročelja (?) stolnice (foto I. Čondić)Illus. 14. Krbava. Graves in front of the façade (?) of the cathedral (Photo I. Čondić)

Sl. 15. Krbava - Stolnica sv. Jakova. Brončano prstenje (foto I. Čondić).

Illus. 15. Krbava - St Jacob’s Cathedral. Bronze rings (Photo I. Čondić).

Sl. 16. Krbava - Stolnica sv. Jakova. Srebrni prsten s krunom (foto I. Čondić)

Illus. 16. Krbava - St Jacob’s Cathedral. Silver ring with crown (Photo I. Čondić)

180


Sl. 17. Krbava - Stolnica sv. Jakova. Kanosrednjovjekovne ostruge (foto I. Čondić).

Illus. 17. Krbava - St Jacob’s Cathedral. Late medieval spurs (Photo I. Čondić).

Sl. 19. Krbava - Sv. Jakov. Naušnica s tri jagode (foto. I. Čondić).

Illus. 19. Krbava – St. Jacob. Earring with three strawberries (Photo. I. Čondić).

Sl. 18. Krbava - Sv. Jakov. Naušnica s tri jagode (foto I. Čondić).

Illus. 18. Krbava – St. Jacob. Earring with three strawberries (Photo I. Čondić).

Sl. 20. Krbava - Sv. Jakov.(foto F. Medved).Illus. 20. Krbava – St Jacob.(Photo F. Medved).

181

Izdanja HAD-a 23/2008., 165-182

Sl. 22. Krbava. Stolnica sv. Jakova nakon konzervacije (foto I. Čondić)Illus. 22. Krbava. St Jacob’s Cathedral after conservation works (Photo I. Čondić)

Sl. 21. Krbava. Stolnica sv. Jakova nakon nužnog konzervatorskog zahvata (foto I. Čondić).Illus. 21. Krbava. St Jacob’s Cathedral after the required conservation works (Photo I. Čondić).

182


Sl. 23. Krbava. Stolnica sv. Jakova (foto F. Nedved 2005. godine).Illus. 23. Krbava. St Jacob’s Cathedral (Photo F. Nedved 2005).

183

stožera kod Brušana“. U Lici je boravio u razdoblju između 1827. i 1840. godine, kada je umirovljen u činu satnika (Vuj-nović 1991, 26). Njegov zapis i opis jednog takvog putovanja po Lici, u kojem je također nacrtao više različitih spomenika i arheoloških artefakata, među njima i ostrugu u Brušanima, može se približno datirati oko 1837.godine (sveščić Sabljar 1837.), danas se čuva u arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Opis ostruge: ostruga od bakra-vjerojatno bronce, na gornjem dijelu tijela nalazi se izduženi stožasti šiljak ukrašen usporednim urezanim crtama koje se (zamišljeno) sastaju u vrhu te dva pojasa razdvojena s dvije kružne zadebljane pojasnice – u donjem crte tvore jednu vrstu trokutića, a na vrhu se nalazi izdužena polukugla od tijela ostruge odvojena plitkim kanali-ćem. Ostružni kraci u obliku su izdužene poluelipse, polukruž-nog presjeka, s plosnatim, donekle nepravilnim pravokutnim

Ostavština Mijata Sabljara kulturološki je važna i po op-segu velika. Sačuvana u brojnim tekama-sveščićima, sadržava različite društvene teme, pa i one arheološke. Tako je u svojim putovanjima po Lici sredinom prve polovice devetnaestog sto-ljeća zabilježio mnoge arheološke spomenike, koje je tada još mogao vidjeti, a danas ih više nema: mozaike, latinske natpise, gradišta; uz to, bilježio je i dokumentirao nalaze materijalne kulture. Među takvim artefaktima on donosi jedan predmet iz Brušana, jugozapadno od Gospića, koji naziva „rimskom ostru-gom“ (Sl. 1.).

Također, savjesno, donosi i njezin crtež u naravnom mjerilu, što nam je omogućilo njezino prepoznavanje i atribu-ciju (Sl. 2.).

Uz nju donosi tekst na njemačkom, tad administrativ-nom jeziku vojske u kojoj je službovao, koji u prijevodu glasi: „Rimska ostruga od bakra, nađena u Velebitu iznad časničkog

VLADIMIR SOKOL

STAROHRVATSKA OSTRUGA IZ BRUŠANA U LICI NEKI RANI POVIJESNI ASPEKTI PROSTORA LIKE – PROBLEM BANATA

AN EARLY CROATIAN SPUR FROM BRUŠANI IN LIKA SOME EARLY HISTORICAL ASPECTS OF THE LIKA REGION – THE “BANAT” PROBLEM

Primljeno: lipanj 2008.UDK 904 (497.5 – Brušane) „653“

U tekstu se obrađuje davni nalaz starohrvatske ostruge iz Brušana, zabilježene kao rimska kratkim opisom i crtežom u mjerilu 1:1 u terenskom dnevniku Mijata Sabljara, voj-nog službenika u Lici u prvoj polovini 19. stoljeća. Tijekom obrade, autor je utvrdio njezinu pripadnost te vrijeme nastanka sredinom, ili u drugoj polovini 9. stoljeća. Donosi također njezine usporedbe prema europskim tipologijama i kronologijama, temeljem čega je postavlja u opći karolinškodobni krug ranosrednjovjekovnih ostruga s naznačenim posebitostima koje dopuštaju da se, uz druge tipološki i kronološki bliske, odredi kao „hrvatskokarolinški“ tip ostruga. Zatim se daje pregledna karta rasprostiranja s kraćim osvrtom na prisustvo tog tipa ostruga u prekodravlju do Balatona vezano uz zajamčeno spominjanje Muncimira i Braslava u Panoniji.

U drugom dijelu rada raspravlja se o „nekim ranim povijesnim aspektima prosto-ra Like – uz problem “banata” u kojem se ukazuje na sličnosti gotske organizacije prostora u doba kasne antike i hrvatskoga ranog srednjega vijeka. Iznosi se i vjerojatnoća da „lički banat“ izvorno ne potječe iz avarske nomenklature, već iz germansko-karolinškog prava, kao i da su Gačani teritorijalni (od hidronima) a ne etnički pojam koji se, kao nekad Grekoi, pre-nosio povremeno na cijeli narod – Hrvate. To se također odnosi i na antički pojam Dalmacija – Hrvatska država, koju najbolja geografi ja IX. stoljeća Alfreda Velikog (oko 885.) smješta do Drave i Dunava.

Ključne riječi: ranosrednjovjekovna ostruga, Brušane, pojam banata, ban, Hrvati, Avari

Vladimir SokolMuzej PrigorjaSesvete D. Domjanića

184

Starohrvatska ostruga iz Brušana u LiciNeki rani povijesni aspekti prostora Like - problem banata

Po spomenutoj tipologiji i kronologiji Wachowskog, prema tom elementu, pripadale bi njegovom VII/3 tipu – va-rijetet a´ i datirale bi se u prvu do početka druge polovine IX. stoljeća. Po istoj podjeli, šiljak bi pripadao skupini c – 3 vari-janta, dok bi same ostruge, po veličini svoje unutrašnje dužine (L), vremenski bile klasifi cirane također do 870-tih godina.

Područje rasprostiranja hrvatsko-karolinške varijante karolinškodobnih ostruga znatnog je opsega. Prostire se od Vi-nodola, Like, Ravnih Kotara, u unutrašnjosti, zasad, poznato do Knina, zatim Mogorjela i doline Neretve. Izvan primorskih pro-stora, jedna zanimljiva skupina tih ostruga nalazi se danas izvan Hrvatske. To je nekadašnji bekšinski arhiđakonat Zagrebačke biskupije (Klaić 1976, 267; valorizacija Sokol 1990, 194) sje-verno od Drave do Blatnog jezera, pretežno današnja županija Zala u južnoj Mađarskoj (Sl. 9.).

Unutar nje nalazi se Blatnograd/Mosapurg – nekad grad Konstantina-Ćirila i Metoda, kojeg car Arnulf s čitavim pro-storom daje Braslavu na upravljanje, „knezu između Drave i Save“ (Rački 1877, 379). On tu ranije nasljeđuje Muncimira, koji oko 892. godine nastupa na hrvatsko prijestolje. Muncimir se u Panoniji spominje 873. (Boba 1986, 77), a Braslav prvi put 884. - zadnji put upravo u Mosapurgu 896. godine (Rački 1877, 379, 381, 383). Hrvatsko-karolinške ostruge u Bekšinu-Zali nalazimo u današnjem Zalavaru (Sós 1963, 262), Garaboncu (Szőke 1992, 99; on ih naziva „dalmatinske“, 101), vjerojatno u Alsórajku (Szőke 1996, 89-90) i na još moguće nekoliko na-lazišta s jako oštećenim željeznim primjercima ili dijelovima garnitura za zakopčavanje; sve između Drave, Mure i Balato-na. S obzirom da su svi navedeni primjerci sigurnog datiranja u prvu polovinu do sredine IX. stoljeća, oni naime pripadaju pretkršćanskom horizontu s keramikom, kao uglavnom i naši primjerci ostruga. No tu su i drugi nalazi, poput grozdolikih naušnica ili naušnica s tankim žičanim stošcem kao dijelovi-ma panonskog korpusa materijalne kulture, ali prisutnih možda još više u poganskom ili I. (starohrvatskom) horizontu (Sokol 2006, 119, 195, 199). Bit će potrebno povijesno razjasniti koji su to pripadnici hrvatske vojske ili vojske naoružane à la Croat, koji su tu živjeli s obiteljima, jer to su normalna naseobinska groblja. M. Šlaus (2000.) u tom je prostoru utvrdio fi zičko-antropološko prisustvo tzv. (hrvatsko)poljske populacije tipa Nin-Ždrijac, Mravince, Bugojno uz brojne druge, različite od susjedne bjelobrdske, upravo na nekim od spominjanih lokali-teta. Taj broj „poljskih“ antropotipova u prekodravlju danas je još uvećan, a podupire ga i genetičko prisustvo tzv. „hrvatskog haplotipa“ (Jurić, 2005; 2008.) u pretpostavljenim dijelovima Mađarske (Semino, Marcikić, Primorac i dr. 2000.). Sve je to

proširenjima na krajevima na kojem se nalaze po tri usporedne, djelomično sačuvane zakovice. Izrađena je tehnikom lijevanja i urezivanja te mogućeg zakivanja remenske pločice.

Veličina (prema tipologiji Wachowskog (1986/87, 52): unutarnja dužina – L=12,4 cm. Visina trna iznad luka=3,8cm/širina trna=1,1 cm, razmak krakova=9 cm, veličina pločica 1,9x1,2 cm/na pločici za remen vidljivi ostaci zakovica. Uku-pna duljina 17 cm. Prema tim mjerama i tipologiji spada u ka-tegoriju velikih ostruga.

Naša lička ostruga iz Brušana ima svoje dobre obli-kovne analogije u korpusu hrvatskih ranosrednjovjekovnih ostruga. One čine jedan od najvećih takvih fundusa ranoga sred-njega vijeka, a može ih se znatnim dijelom čvrsto datirati u ka-rolinško doba. Svojim izvorištem dolaze iz toga kulturnog kru-ga, ali u Hrvatskoj s autentičnim prilagodbama svom, ponajviše estetskom ukusu, ne zadirući pritom u konstruktivne elemente koji ih čine usporedivim i dijelom sličnog sustava u Europi toga doba. To je dobro vidljivo iz svih većih, do sada izrađenih tipo-loških sustava (Giesler 1974; Bialekova 1977, Werner 1978/79, 227-237; 135-138; Menghin 1983, 89; Wachowski 1986/87; 51-54 itd.). Tip ostruge koju je pronašao M. Sabljar najbliži je obliku koji bismo mogli nazvati „hrvatsko-karolinškim“ tipom, ponajviše radi oblikovanja i ukrašavanja njezinog trna, a tako-đer rjeđe i samog tijela. Trn ili šiljak, svojom izduženošću i reljefnošću ponekad može podsjećati na kulu, ili možda bolje, na „liburnski cipus“ koji čak ima i slične reljefne pojasnice, pa bismo još samo očekivali da se pojavi natpis (Sl. 4-6).

No, njega nema ali pojavit će se križ ili ornament, kao u Biskupiji-Crkvini (Sl. 7.).

U najvećem broju slučajeva, ako je ostruga željezna, u ravni zaobljeni pojas trna između dvije zadebljane pojasni-ce aplicirat će se tanka brončana traka s urezanim trokutima u ne previše različitim varijetetima, koji je time promatraču čine vrlo zamjetljivom, što joj je i bila namjena (Sl. 8.).

U našem slučaju trokutići su izrađeni tehnikom urezi-vanja, površine cjelovito ispunjene usporednim crtama. Ne bi-smo stoga bili skloni prihvatiti naziv samo „hrvatske ostruge“ (Milošević 2001, 56; 2006, 301), jer bi to značilo izbacivanje ovih ostruga iz europskog korpusa konjaničke opreme čiji su one, kako smo vidjeli, neizdvojiv dio. Najsličniji su takvima na paru iz Koljana-Crkvine, iako izrađenim od željeza, no traka je brončana, a sličnost se u ovom slučaju prenosi i na ostružne pločice za pričvršćivanje remena s također istim brojem okomi-to postavljenih zakovica te rebrom u sredini (Sl. 3.).

185

Izdanja HAD-a 23/2008., 183-197

i funkcije koje njezin nositelj obnaša, na području zapadnog ranofeudalnog prava. Još je A. Dabinović u svom enciklope-dijskom tekstu (1941, 176) donio tu mogućnost: “Ali se mogu navesti i slučajevi, kada je riječ bannum prenesena od stvari na ličnost, od zastave na zastavnika. To osobito vrijedi za izre-ku bannum mittere (najraniji spomen “... u jednoj listini Karla Velikoga”), koja je značila ujedno davanje ovlaštenja za neko područje, ali također imenovanje ovlaštenog”. Slično je i riječ potestas prešla na potestata, jednog od gradskih upravitelja. U isto vrijeme M. Bloch (1940./1958, 299) nam također daje vrlo zanimljivu mogućnost tumačenje riječi BAN, a kroz razvoj ba-nalitetnog prava u Franačkoj državi, navod: “... jedini osnov im je bio u seniorovoj moći da naređuje, koju je označavala stara germanska riječ “ban”,... ta je moć naređivanja bila neodvojiva od svake poglavarske vlasti, pa je dakle kao dio vlastelinskog autoriteta bila zapravo veoma stara”. U tom smislu još instruk-tivniji je J. L. Goff (1974, 103, 551) koji piše: “... najviši stu-panj gospodara... koji na određenom teritoriju vrše cjelokupnu javnu vlast (je nekadašnji kraljevski ban)”. “... Iz svoga zamka vlastelin je gospodar teritorije u kojoj vrši sva prava, privat-na i javna izmiješano: to je vlastelinstvo zvano “banalitetno” (mada je izraz bannus’ u to doba dosta rijedak)”; u Hrvatskoj „taj najviši stupanj gospodara“, to “banalitetno vlastelinstvo/oblast“ bila bi upravo nekadašnja rimska Liburnija, kako ju je rekonstruirao kao antičku, ali tada samo kratkotrajnu pojavu u II. stoljeću M. Suić (1955, 237). Akademik P. Šimunović nam je potvrdio (1988., arhiva ovdje) da je nastanak dugog naglaska u riječi ban od kratkog bannum bila fi lološki moguća, ali ne prije prijelaza VIII. u IX. stoljeće, a to je za hrvatsku povjesnicu po-sebno zanimljiva datacija. Liburnija bi u kasnoj antici bila pre-ma Mediniju (1980, 432-434; karta 5) obnovljena kao pokrajina od Istočnih Gota, i bila bi poprište borbi velikih vojnih efektiva bizantske i gotske države u doba Justinijanove rekonkviste ka-snih tridesetih godina VI. stoljeća u provinciji Dalmaciji. Za-bilježio bi je Got „Markomir“, prema Ravenatovoj geografi ji, u trenutku i opsegu kad je akcije bizantske vojske smanjuju u pravcu zapada do blizu Karina i Zrmanje. N. Klaić također pri-hvaća obnovu Liburnije od strane Gota i također misli da je ona zaista operativno postojala 12-13 godina kao samostalna oblast, sve do Totilina poraza i smrti 552. godine; takvu bi je, kako tvrdi, kasnije preuzeli Avari i u njoj boravili. Zaključuje dalje, da tada postoje županska i banska (prekovelebitska) Li-burnija, a Nin – Ždrijac bi bio avarska nekropola (Klaić 1988, 8-19). Što je, a posebno arheologiju, osvrtom odbio N. Budak, s osnovnom primjedbom da za njezine tvrdnje nema nikakvih materijalnih potvrda (1988, 252-253). To je naravno točno, no

dakle pedesetak godina prije Braslava, no Papa nešto kasnije opominje već spomenute 873. godine Muncimira, negdje u Pa-noniji, da se podvrgne panonskoj dijecezi (Rački 1877, 367) što on, očito je iz kasnijeg povijesnog razvitka, ipak nije učinio; tako se poslije njega sisačka crkva spominje kao sufraganska splitskoj na poznatom saboru 925. godine u doba kralja Tomi-slava, a ne nekom sjeverno- panonskom središtu. I kasnije će kraljevski sinovi, i hrvatski i mađarski, preuzimati panonsku Hrvatsku na upravljanje, bilo kao banovi, bilo kao knezovi, bilo kao hercezi.

NEKI RANI POVIJESNI ASPEKTI PROSTORA LIKE – PROBLEM BANATA

Uvodno, osmo stoljeće u sjevernom - istočnosla-vonskom međurječju zastupaju elementi iz domene avarskog kulturnog dobra, uglavnom dobro poznate mahom lijevane po-jasne garniture, tipično oružje i konjanička oprema. Materijal je većinom poznat iz nekropola smještenih praktički sve u pro-storu istočno od sredogorja Psunja i Papuka, oko Osijeka, za-tim Privlake, Starih Jankovaca, Dalja, Bijelog Brda, Vukovara, (vjerojatno) Vinkovaca, Borova, Sotina, daljeg Srijema, i drug-dje (Bojčić 1984, 211). Jedno za povijesnu geografi ju Hrvatske još nekorišteno vrelo, Paulinova Tužna pjesma napisana 799.-800-te godine povodom pogibije markgrofa Erika kod Trsata, stavlja taj prostor u Dalmaciju i točno ga opisuje: rijeka Drava, Dunav i meotske močvare – močvare između Murse i Cibala (Rački 1877, 301). Temeljem gornjeg, kao i zaista brojnog ra-sprostiranja lokaliteta, postavlja se pitanje: trebamo li, zapravo, tu tražiti Porfi rogenetove ostatke Avara u Hrvatskoj (Ferjančić 1959, 11, 27-28; i on u glavama 29, 30 DAI, govori o granici Dalmacije na Dunavu, a ne Cetini, kako se novije pokušava-ju prepravljati fakti poznatih dobrih vrela; Jakšić 1984.), a to traži geografi ja rasprostiranja arheoloških nalaza u zatvorenim grobnim cjelinama; odnosno gdje ih uopće tražiti? Naime, nji-hovo ranije općeprihvaćeno lociranje u Liku moglo se zahvaliti jednoj jedinoj(!) mogućnosti: etimologiji riječi BAN (upravitelj Like, Gacke i Krbave) - koja da bi nastala od imena avarskog kagana BAJANA; iako tu čak nema ni županija, za koje se ina-če općenito misli da predstavljaju avarsku upravnu organiza-ciju. U svjetlu novih činjenica oko seobe Hrvata, proizašlih iz ranijih teza L. Margetića (1977.) o njezinom mlađem datiranju u sredinu 2. pol. VIII. stoljeća, a ona bi došla blizu dva stoljeća kasnije od starijih teza uz, mislimo, bitno učešće u razaranju avarske državne organizacije, prethodna se pretpostavka sasvim hipotetizira. Ipak, jedna druga mogućnost se nameće kao puno prihvatljivija, a to je da potražimo značenje riječi BAN, kao

186


Prvi vrši novu analizu pleterne plastike iz Volarice kod Gospića u Lici. Nasuprot Karamanu koji ga kasno datira (1948, 114), on zaključuje da se ovdje radi o nalazu koji treba datirati u drugu polovinu VIII. stoljeća i povezati ga s langobardskom sjever-nom Italijom (Capelle 1985.); što bi moglo značiti da su Franci osim u Istru ušli i u dio Dalmacije - Liburniju. Isti ikonografski elementi ukrašavanja jednostavnijim pleterom-dvopletom, sti-liziranim pticama i umetnutim „jabukama“ relativno nedavno su otkriveni u Istri, i to na nekoliko mjesta, poput Bala, s više skulpturalnih artefakata, datirani također potkraj VIII. stoljeća (Jurković 2000, 19-22). Ovu zasad samo mogućnost, ako je do-vedemo u gornji okvir, ona će značajno poduprijeti. Eventualno ranije prisustvo Franaka u našim krajevima možda bi moglo objasniti zašto njihovi izvori Bornu tituliraju najprije s dux Ga-čana, što je inače hidrološki termin od gata-zagatiti (zagraditi, i slična značenja), pa onda i prijelaz („umjetni“, preko „mo-krine“), koji proizlaze iz *gьd: mokrina, kal, luža (Šimunović 2005, 105, 253). To je upravo osobina plavljenih krških polja i u Hrvatskoj su brojni – od Vinkovaca na sjeveru (Petković 2006, 115-119, 187, 206, 317 itd.) do više na Jadranu, a ne nekakav etnik kako je izlagano u „Hrvatima i Karolinzima“ (!; Ančić 2001, 11) i nekim srpskim tekstovima (Prvanović 1957.). Oni su Francima bili geografski najbliži – kao Grekoi Rimljanima, pa su tako svi Heleni postali Grci ili su tako susjedni Alemani postali Francuzima skupno ime za Nijemce. Zato paralelno nji-ma dolazi i Liburnija, čije je ime za te potrebe očito bilo poli-tički obnovljeno iz kasne antike, kao neka oznaka za Hrvatsku, ali i neodvojivi dio Dalmacije, jer se upravo u kasnoj antici po-činje koristiti pluralni naziv za Dalmaciju – Dalmatiae (Medini 1980, 426-427). Stoga je on - Borna - stvarno bio uvijek nešto drugo: knez čitave i jedinstvene Dalmacije/sinonimno Hrvatske – kao Bohemija za Češku, o čemu na koncu izvješćuju i tituli-raju ga i sami ARF za godinu 819. Također, o tome priopćuje i najbolja europska geografi ja IX. stoljeća postavljajući joj gra-nice na Dravi i Dunavu, ona Alfreda Velikog, o čemu smo više puta pisali (Matijević Sokol, Sokol 1999.-/2005.). Prepoznati elementi saveza Hrvata i Franaka, odnosno postojanje mogućeg stvarnog ugovora, zapravo su svjedočanstvo realnog vojno-po-litičkog partnerstva koje nazivam „rođenje Europe“; no, to je tema za jedan drugi tekst.

Dalje, K. Simoni u svom radu o kasnoavarskim nala-zima (1986.) donosi važan pregled nalaza artefakata tzv. “Blat-nica” i srodnih stilova sa šireg područja Hrvatske, kao i uže Like s Podgorjem. Taj se tip materijalne kulture inače datira u zadnje decenije VIII. i prijelaz u IX. stoljeće i smatra avar-skim. Na prostoru Primorske Hrvatske na kojem mnoge nalazi,

nije jasna „geneza“ tog slučaja (Avari u Ninu), jer se sličan „in-cident“ ponovio i na izložbi „Hrvati i Karolinzi“ (Split 2000), gdje je opet Ždrijac proglašen (između ostalog) avarskom ne-kropolom (Milošević 2001, 61). Također nedavno i na izložbi „Prvih pet stoljeća hrvatske umjetnosti“ (Jakšić 2006, 134-137; koštani artefakti s ikonografi jom); što je, također, ponovno vrlo kritički odbačeno (Benažić 2007, 144). Pritom nije uzeta u ob-zir ranija antropološka analiza osteološkog materijala, koja je nedvojbeno utvrdila da se u Ninu radi o tzv. poljskoj populaciji, kojoj su analogije otkrivene na grobištima u današnjoj srednjo-zapadnoj Poljskoj (Šlaus 1999-2000).

Ta bi se smanjena Liburnija, da se vratimo Medini-ju, prostirala uglavnom na području današnje Like (1980, bilj. 111), što će se, po našem mišljenju, gotovo u cijelosti poklopiti s prostorom buduće banske Hrvatske (Sl. 10).

Kako se kraj između Krke i Zrmanje u srednjem vije-ku, povremeno, nazivao Hrvati, a to je zapravo opozicija prema glavnom gradu teme Dalmacije Zadru pod ranom Bizantskom upravom - pa su poradi njega tu nužno bile smještene i bitne hrvatske državne institucije u Ninu, Biogradu, bliskom Kninu te hrvatski biskup, banskoj se hrvatskoj granica također mo-rala postaviti na Zrmanju. Kasnije se ona, kako je poznato iz više vrela u X.-XI. stoljeću učvrstila, da bi u kasnom srednjem vijeku bez i najmanjeg traga nestala, dok ban, nekada u funk-ciji bliskoj potkralju, postaje u zajednici s mađarskom krunom upraviteljem čitave Hrvatske – u de facto istoj funkciji. Ko-mentar ovomu gotovo da je suvišan, osim što sama izvorna sta-rost tog termina, bannus, nije presudna u smislu Goti=Franci, već sadržaj i smisao (izvršne i vojne) vlasti koju nosi i odakle potječe. S obzirom da se područje banske uprave geografski izravno nastavlja na franačku Istru, a posebno najbliže područ-je Guduščana-Gačana, da ne znamo što se u toj najzapadnijoj hrvatskoj teritorijalnoj organizaciji događalo između 787./788. (franačko osvajanje Istre) i 795.-800. godine (po materijalnoj kulturi užeg vremena dolaska Hrvata) kada su je Franci u svom prodoru na istok mogli “zakačiti” i početi preventivno organi-zirati u svoj sustav, priklonili bismo se traganju porijekla riječi BAN i banske funkcije iz toga društveno-političkog kruga, s kojim avarski nije u nikakvoj svezi. Kao posuđenica iz njega također je veoma star i termin KNEZ (od starogermanskog “chunning”), dok su mlađe npr. tipa ALODIJ (što sa sobom nosi i sasvim određenu zapadnu feudalnu organizaciju, prema tumačenju L. Margetića zabilježene u, zanimljivo, bizantskom (!) Zadru, ali i hrvatskom Biogradu), zatim KRALJ od Karlo, i druge. U novije doba dvoje autora: T. Capelle i K. Simoni valo-riziraju arheološku građu s područja povijesne banske uprave.

187

Izdanja HAD-a 23/2008., 183-197

„pljačkali“ mrtvacima pa stavljali na sebe i nosili kući, malo su neobične. No, u grobovima južne Hrvatske tog doba ne nalazi-mo ih, osim jednog-dva izuzetka, a od završetka avarskih vojni ionako je već prošla jedna dobra generacija pa bi i tu trebalo primijeniti tzv. „Ockhamovu britvu“, tj. „da teorijske entitete ne treba umnažati bez potrebe“. Naime, odavno smo sinkroni-zirali povijesna vrela i arheološku građu te vremenski povezali Konstantinovo izvješće iz gl. 30 (u kojoj se uopće ne spominje Heraklijem inicirana seoba, pa ni on sam) i gl. 31 o teškim više-godišnjim pobjedonosnim borbama Hrvata s Avarima s kasnim, 795.-800. godina, karolinškodobnim arheološkim materijalom bez starijih elemenata u starohrvatskim nekropolama (HRVAT-SKA I EUROPA I, Rano doba hrvatske kulture, Hrvatska aka-demija znanosti i umjetnosti Zagreb, 1997, 123-124, 136-137). No, danas se to slabo čita.

pa prema tome i u banskoj oblasti Like, Gacke i Krbave, nema (osim izuzetno jednog) drugih nalaza materijalne kulture VII. i VIII. stoljeća, pa tako ni iz ranoavarskog kaganata i Bizanta, ili doba Merovinga, koji jedini mogu biti vezani uz ranu doseobu Hrvata, te se može postaviti pitanje, a ujedno i odgovor, tko je taj rijetki, usko opredijeljeni materijal vremena propasti drugog Kaganata u tako kratkom vremenskom razdoblju tu donio i ot-kuda mu (opisano u: Porfi rogenet, DAI gl. 30).

EKSKURS: Metodološki, nedavno iznesene ideje da bi avarske pojasne artefakte, pa i ove ličke, nosili „slavenski“ vojnici i „neki“ slavenski knez iz međurječja Save i Drave1 još sredinom prve polovine IX. stoljeća, a Bornini Hrvati bi to, recimo, u ratu s njima (možda u Lici; Anali spominju to-ponim-izvedenicu /Einhardova pučka etimologija kao etnoni-ma, ARF 821. g./ od hidronima Sarb, preko kojeg se područ-ja „slavenski“ knez povlačio; Matijević Sokol - Sokol 2005.)

1 Ali to je već stara priča iz Koprivnice, otprije dvadesetak godina o Hrvatima, a ne Slavenima u Panoniji (Sokol, referat 1986./1990.), što su nedavno još jedanput paralelno dokazale i druge struke: hi-storijska geografi ja (Matijević Sokol, Sokol, 1999./2005.), fi zička antropologija (Šlaus, 2000.), molekularna biologija (Semino, Marci-kić, Primorac i dr., 2000.; Jurić, 2007.) te važni sastojci materijalne i duhovne kulture (Sokol, 2006.).

188


MENGHIN, W. 1983., Das Schwert im Fruhen Mittelalter, Stuttgart

MILOŠEVIĆ, A. 2001., Karolinški utjecaji u kneževini Hrvatskoj u svjetlu arheoloških nalaza, Arheološki nalazi karolinškog obilježja u Hrvatskoj, Split, 42-75

MILOŠEVIĆ, A. 2006., Ranokarolinška brončana ostruga iz korita ri-jeke Cetine u Sinjskom polju, Vjesnik za arheologiju i povijest dalma-tinsku 99, Split, 299-307

PETKOVIĆ, D. 2006., Srednjovjekovna naselja sjeverozapadnog dije-la vinkovačkog kraja, Vinkovci

PRVANOVIĆ, S. 1957., Ko je bio hrvatski knez Borna, Rad JAZU 311, Zagreb, 301-310

RAČKI, F. 1877., DOCUMENTA, Zagreb

SABLJAR, M. (CCA)1837., Bilježnica, Arhiv Jazu, XV-23 D/VI-81, Zagreb

SEMINO, MARCIKIĆ, PRIMORAC I DR. 2000., The Genetic Legacy of Paleolithic Homo sapiens sapiens in Extant Europeans: A Y Chromo-some Perspective, Science vol. 290, 1155-1159

SIMONI, K. 1986., Neobjavljeni okovi i jezičci nakitnog stila Blatnica iz AMZ, VAMZ, ser. 3. sv. XIX, Zagreb, 217-228

SOKOL, V. 1990., Panonija i Hrvati u 9. stoljeću, Izd. HAD. sv. 14, Zagreb, 193-195

SOKOL, V. 1997., Arheološka baština i zlatarstvo, Hrvatska i Europa I, Rano doba hrvatske kulture, HAZU Zagreb, 117-145

SOKOL, V. 2006., Hrvatska srednjovjekovna arheološka baština od Ja-drana do Save, Zagreb

SÓS, A. - BÖKÖNYI, S. 1963., Zalavár, Budapest.

SZŐKE, B. M. 1992., Karolingerzeitliche Gräberfelder I-II von Gara-bonc - Ófalu, Die Karoligerzeit im unteren Zalatal, Antaeus 21, Buda-pest, 41-203

SZŐKE, B. M. 1996., Das birituelle Gräberfeld aus der Karolingerzeit von Alsórajk-Határi tábla, Antaeus 23, Budapest

ŠLAUS, M. 1999-2000., Kraniometrijska analiza srednjovjekovnih nalazišta središnje Europe: novi dokazi o ekspanziji hrvatskih popula-cija tijekom 10. do 13. stoljeća, Opuscula archaeologica 23-24, Zagreb, 273-284

SUIĆ, M. 1955., Granice Liburnije kroz stoljeća, Radovi instituta JAZU u Zadru, Zadar

ŠIMUNOVIĆ, P. 1988., Zagreb, pismeno mišljenje, arhiv pisca

ŠIMUNOVIĆ, P. 2005., Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora, Zagreb.

VUJNOVIĆ, A. 1991., Mijat Sabljar i Lika, Zagreb, 26-32

WACHOWSKI 1986/87., Merowingische und Karolingische sporen auf dem Kontinent, Zeitschrift für Archäologie des Mittelalters, Jahr-gang 14/15, 49-79

WERNER, J. 1978/79., Zur Zeitstellung der altkroatischen Grabfunde von Biskupija-Crkvina (Marienkirche), Schild von Steier, Band 15/16, Graz, 227-237

LITERATURA

ARF, Annales regni Francorum za 821. g

ANČIĆ, M. 2001., Hrvatska u Karolinško doba, Split

BELOŠEVIĆ, J. 1980., Materijalna kultura Hrvata od 7. do 9. stoljeća, Zagreb

BENAŽIĆ, A. 2007., Izložba: Prvih pet stoljeća hrvatske umjetnosti, Obavijesti HAD, br. 3, god. XXXVIII, Zagreb, 142-145

BIALEKOVA, D. 1977., Sporen von slawischen Fundplätzenin in Po-bedim, Slovenska archeológia XXV-1, 102-160

BLOCH, M. 1940./1958., Feudalno društvo, Zagreb

BOBA, I. 1986., Novi pogled na povijest Moravie, Zagreb

BOJČIĆ, Z. 1984., Pregled istraživanja i rasprostranjenosti ranosred-njovjekovnih arheoloških nalaza u istočnoj Slavoniji i Baranji, Zagreb, 211-222

BUDAK, N. 1988., N. Klaić, Vinodol, Radovi Filozofskog fakulteta u Zagrebu, vol. 21., Zagreb, 252-253

CAPELLE, T. 1985., Münster

DABINOVIĆ, A. 1941., Hrvatska enciklopedija, sv. II, Zagreb, 176-179

FERJANČIĆ, B. 1959., Konstantin VII Porfi rogenit, DAI, Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, Tom 2, Beograd

GIESLER, J. 1974., Datierung und Herleitung der vogelförmigen Rie-menzungen, Münchner Beitrage zur Vor-und Frühgeschichte Ergänzun-gsband 1/II, München, 521-543

GOFF, J. L. 1974., Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope, Beograd

JAKŠIĆ, N. 1984., Constantinus Porphyrogenitus as the source for de-struction of Salona, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 77, Split, 315-326

JELOVINA, D. 1986., Mačevi i ostruge karolinškog obilježja u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika, Split

JURIĆ, I. 2007., Genetičko podrijetlo šokačkih rodova na području Vinkovaca, Godišnjak ogranka Matice hrvatske Vinkovci, br. 24, Vin-kovci, 143-160

JURKOVIĆ, M. 2000., Arhitektura karolinškog doba u: Arhitektura, skulptura i epigrafi ka karolinškog doba u Hrvatskoj, Split

KARAMANU, LJ. 1948., O umjetnosti srednjeg vijeka u Hrvatskoj i Slavoniji, Historijski zbornik, god. I., Zagreb, 103-127

KLAIĆ, N. 1976., Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb

KLAIĆ, N. 1988., Vinodol, Pazin-Rijeka

MARGETIĆ, L. 1977., Konstantin Porfi rigenet i vrijeme dolaska Hrva-ta, Zbornik historijskog zavoda JAZU 8, Zagreb, 5-88

MATIJEVIĆ SOKOL, M., SOKOL, V. 1999./2005. Hrvatska i Nin u doba kneza Branimira, Zagreb

MEDINI, J. 1980., Provincia Liburnia, Diadora, sv. 9, Zadar, 363-441

189

Izdanja HAD-a 23/2008., 183-197

problem“ and points to the similarities of the Gothic organiza-tion of territory at the time of late antiquity and the territorial organization of Croatian in the Early Middle Ages. The author also expresses the probability that „the Lika Banat“ does not originate from the Avar nomenclature, but from the Germanic Carolingian legal system, and that Gačani are a territorial term (derived from hydronym), and not an ethnical term, which, as once Grekoi, was sometimes used to refer to an entire people – Croats. This is also true of the ancient term Dalmatia → Cro-atian state which the best 9th-century geography by Alfred the Great (around 885 AD) located all the way to the Drava and the Danube. The rare Avar archaeological artefacts that are attri-buted to the territory of today’s Lika, once Croatia proper, can, beyond doubt, be dated only to the period of the decline of the Khaganat at the end of the 9th century.

The paper deals with an old fi nd of an early Croatian spur from Brušani, identifi ed as belonging to the Romans with a short description and a 1:1 drawing in the fi eld diary of Mijat Sabljar, an army offi cer in Lika in the fi rst half of the 19th cen-tury. Based on analysis, the author identifi ed the origin and time of the fi nd as the middle or the second half of the 9th century. The fi nd is described in detail and is compared according to Eu-ropean typologies and chronologies, based on which it is placed in the general Carolingian cycle of early medieval spurs with marked distinctions which allow it to be defi ned, along with other typologically and chronologically close fi nds, as “Croati-an-Carolingian type of spurs. Also provided is an outline map showing the distribution with a short reference to the existence of this type of spurs in Prekodravlje (the Drava plain) all the way to the Balaton lake, mentioned in connection with the Cro-atian princes Muncimir and Braslav in Pannonia.

The second part of the paper discusses „some ear-ly historical aspects of the Lika region – including the Banat

VLADIMIR SOKOL

AN EARLY CROATIAN SPUR FROM BRUŠANI IN LIKA SOME EARLY HISTORICAL ASPECTS OF THE LIKA REGION – THE “BANAT” PROBLEM

(Summary)

190


Sl. 1. Brušane (prema M. Sabljar 1837.)Illus. 1. Drawing of spur from Brušani; M. Sabljar’s fi eld diary, around 1837

Sl. 2. Brušane (crtež I. Vidošević prema M. Sabljar 1837.)Illus. 2. Drawing of spur from Brušani; graphical reconstruction

191

Izdanja HAD-a 23/2008., 183-197

Sl. 3. Koljane - Vukovića most i Crkvina (prema Jelovina 1986)Illus. 3. Croatian-Carolingian spurs (according to D. Jelovina, 1986)

192


Sl. 4. Koljane - Crkvina (prema Jelovina 1980.)Illus. 4. Croatian-Carolingian spurs (according to D. Jelovina, 1986)

193

Izdanja HAD-a 23/2008., 183-197

Sl. 5. Nin - Ždrijac (prema Belošević 1980.)Illus. 5. Croatian-Carolingian spurs (according to J. Belošević, 1980)

194


Sl. 6. Nin - Ždrijac (prema Belošević 1980.)Illus. 6. Croatian-Carolingian spurs (according to J. Belošević, 1980)

195

Izdanja HAD-a 23/2008., 183-197

Sl. 7. Biskupija - Crkvina (prema Jelovina1986.)Illus. 7. Croatian-Carolingian spurs (according to D. Jelovina, 1986)

196


Sl. 8. Biskupija - Crkvina (prema Jelovina 1986.)Illus. 8. Croatian-Carolingian spurs (according to D. Jelovina, 1986)

197

Izdanja HAD-a 23/2008., 183-197

Sl. 10. Liburnija (prema Medini 1980.)= Banska Hrvatska - prostori preklapanjaIllus. 10. Liburnia = Croatia proper, overlapping areas „OVLAST BANUM“

Sl. 9. Ostruge “hrvatsko-karolinškog tipa”: karta rasprostiranjaIllus. 9. Spurs – Croatian-Carolingian type, distribution map

198

199

LADA PRISTER

BRINJE NA RAZMEĐU POVIJESNIH KOMUNIKACIJA

BRINJE AT THE CROSSROADS OF HISTORICAL COMMUNICATIONS

Primljeno: svibanj 2008.UDK 904 (497.5 – Brinje)

Na izuzetnom strateškom položaju stoje ruševine feudalnog grada Brinja u Lici. Utvr-đeni grad u narodu nazvan „Sokolac“ bio je posebno važan obitelji Frankopan sve do prve polovice 16. stoljeća. Dolaskom Turaka u neposrednu blizinu grad Brinje gubi svoju trgovač-ko- tranzitnu ulogu, a od druge polovice 19. stoljeća prepušten je propadanju.

Ključne riječi: stari grad Brinje, kapela Svetoga Trojstva, obitelj Frankopan, trgo-vina i transport

Lada PristerHrvatski povijesni muzej10 000Zagreb Matoševa 9

Kroz Liku su od pretpovijesnog razdoblja pa do danas prolazili putevi koji su konstantno bili spona između kontinen-talnog i obalnog dijela Hrvatske. To potkrepljuju brojni arheo-loški nalazi na čitavom području Like1. Na žalost kasnosred-njovjekovni arheološki nalazi feudalnih gradova kontinentalne Hrvatske pa tako i na području Like nisu do danas dovoljno valorizirani. U ovom radu nastojala sam istaknuti što je sve fe-udalni grad Brinje značio njegovim vlasnicima, obitelji Franko-pan u razdoblju od sredine 15. stoljeća do prve polovice 16. sto-ljeća. Za Liku je to razdoblje nepovoljnih političkih događanja. Zbog nadiranje turske vojske sa istoka na tom će području doći do prekida između sjevera i juga. Lika neće predstavljati više sponu između kontinentalnog dijela Hrvatske i njene obale. Ona postaje područje koja dijeli Istok od Zapada. Takvo stanje u Lici događat će se više puta tijekom povijesti. Iako pojedina područja Like, uključujući i Brinje2, turska vojska nije nikada osvojila, trgovina je na tom području već od početka 16. stolje-ća pa sve do kraja 19. stoljeća bila minorna. Stoljećima odsje-čena od razvijenog Zapada, Lika se danas izgradnjom modernih prometnica vraća u ona vremena kada je bila važno tranzitno područje. Za trgovački zastoj u Lici skloni smo sve pripisati političkim prilikama na istoku, turskim prodorima, osvajanjima i pljačkama. I tada često zaboravljajamo upozoriti na razvijeni „Zapad“, odnosno na susjednu Veneciju, gdje je bila koncen-trirana najveća ekonomska moć na Mediteranu. Ona je feudal-cima u Lici i na obali još i prije 16. stoljeća onemogućavala

brži razvoj trgovine, a time i razvoj nekih gradova na istočnoja-dranskoj obali3. Ekonomskom nazadovanju često su pogodovali nesloga i rivalstvo među krupnim plemstvom na području Like. To dolazi do izražaja posebno nakon bitke i poraza na Krbav-skom polju 1493. godine. Opisi Like i njenih stanovnika nakon Krbavske bitke 1493. godine pa sve do kraja 19. stoljeća ra-zlikuju se od ranijih opisa. Ti kasniji opisi pridonose stvaranju iskrivljene slike Like u feudalno doba, a posljedice se osjećaju i danas. Razvoj utvrđenih feudalnih gradova Europe od srednjeg vijeka do 16. stoljeća odvija se na svim dijelovima podjedna-ko. Njihovu strukturu pratimo i analiziramo u kontekstu ratnih događanja i veća se pažnja posvećuje istraživanju fortifi kacija, te se analizira obrambena uloga srednjovjekovnog grada. Ono čemu se do sada pridavala manja važnost je uloga feudalnog grada kao mjesta gdje se odvija život svih društvenih slojeva, što podrazumijeva razvoj obrta, razmjenu dobara, trgovinu i tranzit. Feudalni grad je mjesto gdje boravi feudalac sa svojom obitelji i svojom pratnjom. To je mjesto gdje se rješavaju važni poslovi i gdje se dočekuju visoki svjetovni i crkveni dostojan-stvenici. Istraživanjima na pojedinim arhitektonskim dijelovi-ma Brinja, a posebno analizom njegove kapele Svetoga Troj-stva koja dominira gradom, možemo utvrditi koja je njegova uloga, osim obrambene, u doba kada ga drži istaknuta velikaška obitelj Frankopan. Za vrijeme Nikole (Mikule ) IV. Frankopana (1394-1432) i njegove druge žene Doroteje Brinje je siguran i već dobro utvrđeni grad. Na svodovima kapele na tri zaglavna

200

Brinje na razmeđu povijesnih komunikacija

kamena nalaze se grbovi Nikole Frankopana i Doroteje Franko-pan, rođene Gorjanski.

Njegovi vlasnici uvidjeli su važnost Brinja i njegov izgled prilagodili njegovoj budućoj namjeni, obrambenoj i trgo-vačko tranzitnoj. Naziv Brinje prema etimološkom riječniku dolazi od slavenske riječi “BRIN”, što znači plodovi borovice ili možda od riječi “ BRINA” što znači uzdignuta zemlja4. Na starim geografskim kartama nalazimo ga pod ovim nazivima: Prindl, Brindel, Brindl i Pryndel5. Kasnije, u 19. stoljeću sred-njovjekovni grad nosi naziv “Sokolac” koji se zadržao do da-našnjih dana6. Pretpostavljamo da je grad izgrađen u 14. stolje-ću kada se i spominje prvi put, u izvorima iz 1343. godine7. Na uzvisini, na strateški važnom položaju gradnjom je prilagođen konfi guraciji terena. Na raskršću putova i u blizini izvora pitke vode dominira udolinom. Razvija se i naselje uz utvrđeni grad, a u nizini uz potok smjestio se i augustinski samostan.8 Čitavo područje na kojem danas stoje zidine porušenog grada bilo je naseljeno i u antičko doba pa se tu možda nalazilo antičko na-selje Monetium. Moguće je da se antičko naselje nalazilo na području obližnjeg Humca. Područje je bilo naseljeno i u pret-historiji što nam dokazuju arheološki nalazi u Humcu i u Bri-nju.9 U Brinju i njegovoj bližoj okolici do danas nije bilo su-stavnih arheoloških istraživanja. Buduća arheološka iskopava-nja koja bi se odvijala na starom gradu i u blizini župne crkve Blažene Djevice Marije u Brinju, kao i u Humcu kod crkve Svetoga Vida i u blizini groblja, rasvijetlila bi neka pitanja ve-zana za srednjovjekovnu povijest ovog feudalnog posjeda. Pu-tevi kojima se vršila razmjena dobara kroz povijesna razdoblja često se odvijaju na istim mjestima. Na takvu situaciju često nailazimo na području Like. Jantarske ceste poklapaju se s rim-skim, a rimsku cestu kasnije zamjenjuje srednjovjekovni kara-vanski put. Možda je Brinje u rimsko doba bilo manje naselje koje je ujedno bilo stanica za obskrbu konja i putnika. Iz antičkog doba su i ostaci stanice za snabdjevanje otkrivene prilikom za-štitnih arheoloških iskopavanja u Žutoj Lokvi.10 Od 18. i 19. stoljeća, izgradnjom modernijih prometnica kroz Liku, ceste će samo djelomično slijediti staru trasu jantarske i rimske ceste. Planinski masivi uokolo Brinja uvijek su bili ispresijecani prije-vojima. Smatra se da preko Velebita, Male i Velike Kapele ima oko 40 prijevoja. Brinje se nalazi blizu prijevoja Vratnik na 700 metara nadmorske visine, ( K 698) koji je ujedno najniži prije-voj preko Velebita. Svi su putevi prolazili tim prijevojem i na tom mjestu se oduvijek vršila razmjena dobara (sl.1.). Arheo-loškim istraživanjima u Lici rad olokašavaju brojni toponimi. Uz planinski lanac područje Like karakteriziraju i udoline s ri-jekama ponornicama koje povremeno nabujaju i pretvaraju polja

u jezera i otuda mnoštvo toponima vezanih za vodu u okolici Brinja (Žuta Lokva, Fontana, Potok, Jezerane, Humac i Oto-čac). Kada analiziramo sve te toponime dolazimo do zaključka da oni označavaju i mjesta na nekom trgovačkom putu. U nesi-gurnim prilikama srednjeg vijeka postoji tendencija da se podi-žu feudalni gradovi i naselja na uzvisinama i na dobro zaštiće-nom mjestu. Neophodnost razmjene dobara, početkom 15. sto-ljeća i razvoj obrta te trgovine, uvjetuju gradnju i na manjim visinama, na raskršćima puteva, gdje se osiguravala maksimal-na zaštita grada.Tako će položaj i funkcija Brinja uvjetovati i njegov izgled. Izgrađen je na uzvisini i prilagođen je konfi gura-ciji terena, a položaj kapele i četvrtaste kule ujedno predstavlja-ju i maksimalnu zaštitu grada. Brojni putopisci isticali su izuze-tan položaj srednjovjekovnog Brinja i nakon što on više nije feudalni grad. Početkom 17. stoljeća Pieroni donosi zanimljiv opis Brinja: “Skoro tri milje spuštanja šumovitim brdima u smjeru juga dolazi se do Dalmacije. Na njenom početku nalazi se jedna visoravan, a u njenoj stredini podiže se odjednom je-dan brežuljak na kojem je sagrađeno Brinje”.11 Pieroni je uočio važnost Brinja iako u to vrijeme grad nije vojni već samo stra-teški punkt. Iz ovog opisa se vidi da je područje Like bilo šumo-vito kao i čitavo područje oko Brinja. Da je grad Brinje smje-šten na izuzetnom položaju i da uz njega prolaze važni putevi dokazuje i njegovo točno ubiciranje na geografskim kartama 16. stoljeća. Na Mercatorovoj karti iz 1589. godine tiskane u Duisburgu Brinje je vrlo precizno ubicirano za razliku od dru-gih srednjovjekovnih frankopanskih gradova koji su izgubili obrambenu funkciju.12 U fundusu Moderne galerije u Zagrebu čuva se akvarel starog grada Brinja, austrijskog slikara Franza Jaschkea ( 1775.- 1842. ). iz prve polovice 19. stoljeća13. Akva-rel Brinja kao i slika, istog autora, prikazuje prijelaz preko Vrat-nika, pripadaju topografskom vedutnom slikarstvu. Za autora se smatra da je vjerno prikazao stanje utvrđenih gradova kroz koje je putovao početkom 19. stoljeća, pa bi akvarel mogao po-služiti pri budućoj rekonstrukciji feudalnog Brinja. Kapela Sve-toga Trojsva i četvrtasta kula još i danas dominiraju čitavim gradom.To su danas i jedini sačuvani ostaci grada Brinja. Godi-ne 2007. dovršeni su restauratorsko konzervatorski radovi na kapeli, a u njenom donjem dijelu otvorena je stalna izložba o povijesti grada Brinja i njegovih vlasnika, obitelji Frankopana. Autor izložbe je povijesničar umjetnosti Drago Miletić. Zidovi palasa, koji su spajali kapelu s četvrtastom kulom potpuno su porušeni. Ono što iznenađuje na Brinju jesu dimenzije njene kapele. Mnogo veći srednjovjekovni utvrđeni gradovi u konti-nentalnoj Hrvatskoj nemaju tako prostranu i visoku kapelu.14 Nameće se pitanje čemu je sve mogla služiti kapela u Brinju (sl. 2, 3.): tri tlocrtno identična prostora kapele imala su višestruku

201

Izdanja HAD-a 23/2008., 199-207

funkciju.Važno je istaknuti da tri dijela kapele nisu međusobno povezani unutarnjim stepeništem i otvorima. S vanjske, dvoriš-ne, strane kapela je imala je nekoliko ulaza. Svaki od tih ulaza s dvorišne strane bio je povezan s nekim dijelom stambenih ili gospodarskih prostorija grada. Vanjski zidovi kapele rasčlanje-ni su različitim prozorskim otvorima. Svaki dio kapele ima oblik prozora, ovisno o svojoj funkciji. Gornji, najniži prostor kapele ispod krovnog dijela vjerojatno je služio kao osmatrač-nica. Sačuvali su se manji četvrtasti prozori ispod krovne kon-strukcije. Najreprezentativniji dio kapele s oltarima i pjevali-štem ima izdužene velike gotičke prozore. Otvori su propuštali dosta svijetla u prostor kapele. Pjevalište kapele nije bilo pove-zano sa svetištem, već je bilo stepenicama povezano s prostori-jama palasa. Feudalac i njegovi gosti direktno su iz svojih stam-benih prostorija ulazili u pjevalište. Da li je taj dio kapele imao još neku funkciju pitanje je budućih istraživanja na gradu. Tre-ći, donji dio kapele imao je višestruku funkciju i nije služio u sakralne i reprezentativne svrhe. Imao je uske izdužene otvore, koji su slični puškarnicama, ali nisu imali takvu funkciju. U taj prostor je ulazilo vrlo malo dnevnog svjetla. S dvorišne strane ulaz kapele bio je direktno povezan s prizemnim, gospodarskim prostorijama s lijeve i desne strane grada. Buduća arheološka istraživanja koja će se odvijati na gradu na potezu između kape-le i četvrtaste kule moći će možda utvrditi raspored prizemnih prostorija koje su bile povezane s kapelom. Taj dio kapele je građen od kvalitetnog kamena, a s dvije strane je ukopan u živu stijenu.15 U njega se silazilo strmim stepeništem. Pretpostav-ljam da je taj donji dio kapele služio kao spremište, odlagalište. U prostoru nema vlage i mogao je služiti za skladištenje većih količina ovisno o potrebama feudalnog grada. Stambene pro-storije za velikaše bile su vrlo raskošne i palas je bio izgrađen na dva kata te spojen s kapelom i četvrtastom kulom. Vlasnici Brinja kao i njihovi gosti direktno su iz svojih odaja mogli doći na pjevalište kapele, ali ne i u ostale prostore kapele. Tijekom 15. i 16. stoljeća u Brinju se sastaju velikaši i rješavaju se važni poslovi, a grad je ujedno odmorište na putu prema Veneciji i ostalim gradovima na jadranskoj obali Italije i Dalmacije. Ovi-sno da li se kreće na sjever ili na jug odmara se u Brinju. Iz Brinja se kreće na put prema Budimu, Kranjskoj i ostalim fran-kopanskim posjedima. Grad se nalazio na glavnom putu za Bo-snu, prema Livnu i Grahovu. Taj pravac će kasnije koristiti Tur-ci za svoje pljačkaške pohode na Zapad. Da su prostorije za boravak vlasnika i njegove obitelji u Brinju bile raskošne i udobne potvrđuje nalaz zeleno-ocakljenog pećnjaka datiranog na kraj 15.stoljeća ili na početak 16. stoljeća, koji je izložen u stalnom postavu Muzeja Like u Gospiću ( sl. 4 .) .

U Arhivu Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu pod signaturom XV -23DVI/81 čuva se bilježnica Mijata Sabljara u kojoj se nalaze zanimljivi podatci vezani za neke krajeve Like.16 U njoj se uz crteže opisuju arheološka na-lazišta u okolici Gospića. Spominje se i cesta „Crne kraljice“ koja se pružala od Jasenice preko Malog Alana na Lovinac. Na Velikom Alanu se do danas zadržao toponim „Kraljičina vrata“. U 15. stoljeću, kad se već osjeća jačanje trgovine na istočnoj obali Jadrana, Brinje je bio važan punkt njegovim vlasnicima Frankopanima. S jedne strane, bio je ugodno odmorište između dugih putovanja za feudalca i njegovu pratnju, a s druge strane bilo je mjesto gdje se trgovalo. Lika je oduvijek obilovala me-talima, kožom, krznom i mesom, a s obale je u Liku dolazila neophodna sol. Gdje su se sve u srednjem vijeku na sjevernom dijelu Jadrana nalazile solane nije sasvim jasno. Često se spo-minju otoci Krk i Rab kao mjesta odakle se dovozila sol u unu-trašnje krajeve. Ako pretpostavljamo da su Frankopani imali solane na otoku Krku i ako su u zaleđe dopremali sol s otoka Raba ili Krka, podatke o toj trgovini nećemo naći u pisanim dokumentima. Važan punkt za dovođenje soli u zaleđe bila je svakako Supetarska Draga na otoku Rabu. Od kada su posto-jale solane u blizini nekadašnje benediktinske opatije Svetoga Petra osnovane 1059. godine, nije poznato.17 Uvala Svetoga Petra je vrlo plitka u svom donjem dijelu i pogodna je bila za proizvodnju soli. Godine 1409. Venecija dolazi u posjed otoka Paga i od tada njegove solane postaju najveći proizvođač soli na istočnom Jadranu. Od tada će Venecija imati monopol nad trgovinom soli na čitavom Jadranu. To će se nepovoljno odra-ziti na ostala trgovačka mjesta na obalnom dijelu i u Lici. Kroz čitavo 15. stoljeće, pa možda do 30-tih godina 16.stoljeća, donji prostor kapele u Brinju mogao je služiti za skladištenje soli. Prostor kapele je dovoljno prostran i suh. Kameni zidovi u tom slučaju bili su obloženi nekom vrstom hidraulične žbuke kakva se koristila prilikom gradnje srednjovjekovnih žitnica. Sol se dopremala s obale, zatim se iz Brinja razvozila na razne strane, već prema potrebama. Koliko dugo se tako trgovalo i koliko je bogatstvo donosila sol vlasnicima Brinja nije nam poznato. Sve završava oko 1530. godine kada grad Brinje žele od obite-lji Frankopan preuzeti za vojnu posadu. Iz izvještaja kapetana Ivana Lenkovića iz 1530. godine poznato je da se Vuk Franko-pan, vlasnik Brinja ne obazire na tursku opasnost i ne želi grad ustupiti za vojnu posadu.18 Od 16. stoljeća pa sve do kraja 17. stoljeća trgovina u koju je uključeno i Brinje nije više od poseb-ne važnosti. Ponovno će Brinje postati važno nakon oslobođe-nja Obrovca od Turaka. U 18. stoljeću Obrovac postaje mjesto velike razmjene i trgovine između obalnog dijela i Like, a u

202


toj razmjeni značajnu ulogu ima i Brinje.19 Ponovo tom istom rutom ide i trgovina soli, ali trgovina nije takvog intenziteta kao što je to bila u 16. stoljeću.

Srednjovjekovni grad Brinje bio je u dobrom stanju sve do druge polovice 19. stoljeća kada ga je napustila krajiška voj-ska. Visoki vojni časnici obično nisu stanovali u Brinju nego u Otočcu. Za razliku od visokih vojnih časnika koji su živjeli u Otočcu, Petar Vukasović je stalno boravio u Brinju. U 18. sto-ljeću, za vrijeme svog boravka u Brinju, Vukasović je izgradio put preko Škamnice u Brlog. U starom gradu Brinju Vukaso-vić se brine za skladišta. Vjerojatno ih koristi, te ih obnavlja i proširuje.20

Zaključak

Feudalni grad Brinje bio je višestruko koristan njegovim vlasnicima, obitelji Frankopan od 14.stoljeća do 16. stoljeća. Grad je nastao na istaknutom strateškom položaju u blizini prijevoja na Velebitu gdje su oduvijek prolazili važni trgovač-ki putevi. Grad ne razvija samo svoju obrambenu i stambenu funkciju, nego se razvija i kao trgovište. On je crkveno središte i mjesto glagoljaške pismenosti. Njegov razvoj zaustavlja se u drugoj polovici 16. stoljeća kada ga preuzima krajiška vojska. Brinje u doba Vojne krajine neće imati značajnu vojnu funkciju. Značajnu ulogu u Vojnoj krajini imat će obližnji Otočac.

Na Brinju su u tijeku restauratorsko konzervatorski ra-dovi. Konzervatorski radovi koji su s prekidima trajali od 1983. godine rezultirali su dovršenjem kapele Svetoga Trojstva. U donjem dijelu otvoren je 2007. godine stalni postav o povije-sti feudalnog grada i njegovih vlasnika Frankopana. Izostala su arheološka istraživanja koja su se trebala izvršiti prije re-stauratorskih radova na vanjskim zidovima kapele. Neophodno bi bilo provesti arheološka sondažna istraživanja i na potezu od vanjskih zidova kapele do bastiona. Hrvatski restauratorski zavod koji u planu ima i restauraciju kule svakako bi morao arheološki istražiti teren. Arheološka istraživanja na čitavom prostoru dvorišta od kapele do četverouglate kule rezultirala bi otkrivanjem zidova prizemnih prostorija palasa u Brinju. U slu-čaju novih restauratorskih radova na Brinju arheološka istraži-vanja trebala bi se obaviti i na čitavoj površini koju je zapremao feudalni grad. Ne smijemo zanemariti ni galagoljicu kojom se u Brinju pisalo u ispravama i na kamenim spomenicima. Natpis na kamenu iz 1518. godine pronađen je u crkvi Svetoga Vida u Humcu, a kasnije je prenesen u župnu crkvu Blažene Djevice Marije u Brinju.21

Veći broj pisanih dokumenata iz Brinja iz 14. i 15. sto-ljeća čuva se u Državnom arhivu u Veneciji.

203

Izdanja HAD-a 23/2008., 199-207

1 Kada se 1978. godine kopao naftovod od Omišlja na otoku Krku kroz područje Gorskog Kotara na potezu: Plase, Lokve, Delnice, Konzer-vatorski zavod u Rijeci nadzirao je radove. Arheoloških nalaza nije bilo što je još jedna potvrda da tu zbog konfi guracije i neprohodnost terena nikada nisu prolazili važni putovi ni u predhistoriji ni u rimsko doba pa ni u srednjem vijeku. Svi putovi išli su kroz Liku i današnju Sloveniju.

2 Turci nisu osvojili Brinje, ali je bilo čestih upada i pljački. 3 Ban Ivan Karlović, unatoč povezanosti i relativno dobrim odnosima

s Venecijom pokušavao je razviti trgovinu u Obrovcu, ali bez uspje-ha; Grgec Petar, Hrvatski Job šesnaestog vijeka, ban Ivan Karlović, Jeronimska knjižica, Zagreb 1932., 23

4 Skok. Petar, Etimološki riječnik Hrvatskog ili srpskog jezika Jugo-slavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1971., sv I, 23

5 Pandžić. Ankica, Stare karte i atlasi, katalog izložbe, Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb 1987., 13

6 Naziv se često koristi za gradove na uzvisinama pa se zbog toponima Brinje može zamijeniti sa starim gradom Sokolcem nad Unom

7 Archivo di Stato,Venezia, Commemoriali, reg. 4, cc.11 r ( nova nu-meracija) (Državni arhiv Venecije).

8 Da li je u Brinju bio i pavlinski samostan nije potvrđeno; Kultura pavlina u Hrvatskoj, katalog izložbe Muzej za umjetnost i obrt, Za-greb 1989., 70

9 Ratnici na razmeđu istoka i zapada, Starije željezno doba u kontinen-talnoj Hrvatskoj, katalog izložbe Arheološki muzej Zagreb, 2004., 27

10 Vekić. Amelio, Zaštitno arheološko iskopavanje u Žutoj Lokvi, Senj-ski zbornik, Gradski muzej Senj, 1996., br. 23., 35

12 Miletić. Drago,Valjato. Fabris. Marija, Sokolac frankopanski ple-mićki grad u Brinju, Ministarstvo kulture, Zagreb 2003., 13

12 Pandžić. Ankica, isto, Gerhard Kremer Mercator (1512. - 1594.), 13.

13 U knjizi autora Milana Kruheka, Krajiške utvrde hrvatskog kraljev-stva, Institut za suvremenu povijest, Zagreb 1995., 89, akvarel je publiciran, ali se ne navodi ime autora, samo legenda:, grad Sokolac nad Unom.

14 Srednjovjekovni gradovi Samobor i Ružica imaju prostrane gradske kapele.

15 S vanjske strane prostor kapele je morao biti zaštičen do visine pro-zora, a taj dio kapele zaštićen je i bastionom iz 16. stoljeća.

16 Kukuljevićev arhiv; ostavština obitelji Katančić17 Mlacović. Dušan, Supetarska draga v srednjem veku, Raukarov

Zbornik, FF press, Zagreb 2005., 53118 Kruhek. Milan, isto 114.19 Peričić. Šime, Obrovac kao trgovište, Radovi Zavoda Jugoslavenske

akademije znanosti i umjetnosti, br 26., Zadar, 1979., 219.20 Ljubović. Enver, Grbovi plemstva Like i Gacke, Adamić, Rijeka

2001., 195.21 Fučić. Branko, Glagoljski natpisi, Jugoslavenska akademija znanosti

i umjetnosti Zagreb 1982., 108.

PERIČIĆ, Š. 1979., Obrovac kao trgovište, Radovi Zavoda Jugoslaven-ske akademije znanosti i umjetnosti, br 26., Zadar

VEKIĆ, A. 1996., Zaštitno arheološko iskopavanje u Žutoj Lokvi, Senjski zbornik, Gradski muzej Senj

Kultura pavlina u Hrvatskoj, katalog izložbe Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 1989.

Ratnici na razmeđu istoka i zapada, Starije željezno doba u kontinental-noj Hrvatskoj, katalog izložbe Arheološki muzej Zagreb, 2004.

IZVORI

Archivo di Stato,Venezia, Commemoriali, reg. 4, cc.11 r (Državni arhiv Venecije).

LITERATURA

FUČIĆ, B. 1982., Glagoljski natpisi, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti Zagreb

GRGEC, P. 1932., Hrvatski Job šesnaestog vijeka, ban Ivan Karlović, Jeronimska knjižica, Zagreb

KRUHEK, M. 1995., Krajiške utvrde hrvatskog kraljevstva, Institut za suvremenu povijest, Zagreb

LJUBOVIĆ, E. 2001., Grbovi plemstva Like i Gacke, Adamić, Rijeka

Miletić, D. - Valjato Fabris, M. 2003., Sokolac frankopanski plemićki grad u Brinju, Ministarstvo kulture, Zagreb

MLACOVIĆ, D. 2005., Supetarska draga v srednjem veku, Raukarov Zbornik, FF press, Zagreb

SKOK, P. 1971., Etimološki riječnik Hrvatskog ili srpskog jezika Jugo-slavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

PANDŽIĆ, A. 1987., Stare karte i atlasi, katalog izložbe, Povijesni mu-zej Hrvatske, Zagreb

204


The medieval town of Brinje is built on a small elevation with its shape adapted to the confi guration of the terrain. The town was at it height while under the administration of Nikola IV Frankopan. It is dominated by a square tower and the Chapel

LADA PRISTER

BRINJE AT THE CROSSROADS OF HISTORICAL COMMUNICATIONS

(Summary)

of the Holy Trinity, today restored. Its lower level houses a per-manent exhibition on the history of the mediaeval Brinje. Con-servation and restoration work is currently underway.

205

Izdanja HAD-a 23/2008., 199-207

Sl. 1. Franz Jaschke, „Prelaz preko Vratnika“, početak 19. st. (Moderna galerija, Zagreb)Illus. 1. Franz Jaschke, „Prelaz preko Vratnika“, early 19th c. (Moderna galerija, Zagreb)

206


Sl. 2. Kapela sv. Trojstva u Sokolcu, BrinjeIllus. 2. Holy Trinity Chapel in Sokolac

207

Izdanja HAD-a 23/2008., 199-207

Sl. 3. Otvorenje izložbe u Kapeli sv. TrojstvaIllus. 3. Opening of permanent exhibition in the Chapel

Sl. 4. Ulomak glaziranog pećnjaka, 16. st. (MLG)Illus. 4. Furnace fragment from Sokolac, 16th c. (MLG)

208

209

TATJANA KOLAK, DALIBOR ŠUŠNJIĆ

PROBLEMI ISTRAŽIVANJA I ZAŠTITE ARHEOLOŠKIH LOKALITETA NA PODRUČJU LIKE

PROBLEMS RELATED TO EXPLORATION AND PROTECTION OF ARCHAEOLOGICAL SITES IN LIKA

Primljeno: rujan 2008.UDK 902.2 (497.5 – Lika)

U priopćenju autori iznose presjek arheoloških istraživanja na području Like, u raz-doblju od 1974. godine, odnosno od proteklog skupa HAD-a u Otočcu. Upozorava se na či-njenicu da je u najvećoj mjeri riječ o provedbi zaštitnih iskopavanja uvjetovanih pojačanom izgradnjom infrastrukture, kao što su autoceste, odašiljači mobilnih operatera, plinovod, otvaranje novih kamenoloma, te projekti poput akumulacija ili vodovoda. Zbog iznimno loše komunikacije i koordinacije između investitora, izvođača – struke te osobito spore administra-cije državne i lokalne uprave, često se događa da se zaštita provodi retroaktivno ili uopće ne. Obzirom da je riječ o geografski velikom prostoru, koji pripada u kategoriju zanemarivo male istraženosti, na kojem djeluje i vrlo mali broj muzejskih institucija, kao i zaposlenih arheologa u njima, a ujedno je evidentna i opća nezainteresiranost lokalne samouprave, postavlja se pitanje u kom pravcu planirati dugoročne projekte istraživanja, zaštite, a na koncu i prezen-tacije in situ arheološke baštine u svrhu kulturnog turizma. Tim više što se od struke očekuje (zahtijeva) ad hoc provedba istraživanja i konačni rezultati.

Ključne riječi: Lika, arheološka istraživanja, zaštita lokaliteta, lokalna zajednica

Tatjana KolakMuzej Like Gospićdr. Franje Tuđmana 353000 Gospić[email protected]

Dalibor ŠušnjićMinistarstvo kulture Konzervatorski odjel u GospićuBudačka 1253000 Gospić[email protected]

Arheološka istraživanja provedena na području Like od skupa HAD-a u Otočcu 1974. godine do danas

Kako bi se uočile razlike u načinu rada i u stručnjacima koji su vršili arheološka istraživanja, s obzirom na uvjete dje-lovanja, napravljena je podjela na radove koji su izvršeni od skupa HAD-a u Otočcu 1974. godine do Domovinskog rata, odnosno do 1991. godine i istraživanja provedena nakon zavr-šetka rata 1995. godine.

U razdoblju od 1991. do 1995. godine iz razumljivih ra-zloga nije bilo arheoloških istraživanja na ovom području.

Pregledna obrada izvršenih radova odnosi se na kon-tinentalni dio Županije, odnosno ono što se danas regionalno smatra pojmom Lika.1 Provedena istraživanja unutar gradova Novalje i Senja te Općine Karlobag ostavljena su za neku drugu prigodu.

Istraživanja provedena do 1991. godine:

U dvije sezone iskopavanja (1974. i 1975.), vršena su - arheološka istraživanja antičkog naselja Arupium u selu Prozor, na položaju Buljma koja provodi ekipa Arheo-loškog muzeja u Zagrebu, pod vodstvom Ante Rendića-Miočevića.2 Istovremeno su pod vodstvom Ivana Šarića vođena i istraživanja antičkog kamenoloma3 te na polo-žaju gradine Mali Čardak u Konjskom Brdu.4

1980. godine provode se istraživanja japodske nekropo-- le II, podno gradine Miljača u Smiljanu, koja vode Ruža Drechsler-Bižić, Dubravka Balen i Lidija Bakarić,5 a 1981. istraživanja Jozgine pećine u Trnovcu pod vod-stvom Ruže Drechsler-Bižić i Dubravke Balen.6

Projekt br. 78:- 7 “Istraživanja naselja i kultura prethi-storijskog, antičkog i srednjovjekovnog razdoblja u SR Hrvatskoj i izrada Arheološke karte Hrvatske”, od 1986. do 1990. godine. Nositelj istraživanja je Ružica

210

Problemi istraživanja i zaštite arheoloških lokaliteta na području Like

Drechsler-Bižić, a cilj istraživanja je rješavanje pitanja geneze materijalne i duhovne kulture prethistorijskih Japoda. Tijekom trajanja Projekta rađeno je na kartira-nju i detaljnom opisu, kao i probnom iskopavanju većeg broja gradina u Gackom, Ličkom i Krbavskom polju.8 Predviđena su i dva sustavna istraživanja.9 U 1988. go-dini veća je pozornost data prostoru Nacionalnog parka “Plitvička jezera”.

Jedno od rijetkih istraživanja provodi i Muzej Like Gos-- pić, odnosno Branka Proroković Lazarević istražuje Jankuša pećinu u Ličkom Novom 1988., bez objave.

Zbog predviđene izgradnje hidroakumulacije Kosinj II., - tadašnji Regionalni zavod za zaštitu kulturne baštine, u suradnji s Arheološkim zavodom Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Arheološkim muzejom u Zagrebu, provodi probna zaštitna istraživanja na području Kosinjske doli-ne. U istraživanjima 1989. i 1990. godine sudjeluju broj-ni arheolozi – Ivan Šarić, Marija Šmalcelj, Lidija Baka-rić i dr.,10 a također i na položaju Sv. Marko u Podumu.

Istraživanja poslije 1995.

Kao zaštitno istraživanje 1996. godine Amelio Vekić - istražuje poziciju antičke putne postaje u Žutoj Lokvi,11

a T. Kolak, u razdoblju od 2000. do 2003. godine, vodi sustavno iskopavanje.12

Na području Udbine, od 1996. godine Arheološki muzej - Zadar13 sustavno provodi arheološko istraživanje nekoli-ko srednjovjekovnih lokaliteta – na položaju sv. Marko-Grob, od 1996.14 do 2000., položaju krbavske Katedrale sv. Jakova, od 2000., te kao zaštitno iskopavanje na po-ložaju ž.c. sv. Nikole Biskupa, 2005. godine.15

U okviru obnove sakralnih objekata, provedeno je neko-- liko zaštitnih istraživnja16 novovjekovnog razdoblja - u Ličkom Novom, T. Kolak 1999., u Mušaluku 2002. te Otočcu 2005., a Domagoj Perkić u Mušaluku 2001.

Kao zaštitna istraživanja prilikom izgradnje autoceste, - na ličkom području je provedeno nekoliko istraživanja. Na dionici IIIB1, 2002. istraživanja vodi T. Kolak, a di-onici IIIB2, Domagoj Perkić. Iste godine provodi K. Ra-guž zaštitno istraživanje na trasi “brze ceste” u Gornjoj Ploči17 te Luka Bekić na poziciji buduće cestovne petlje u Žutoj Lokvi.18

Zaštitno iskopavanje je provedeno pri izgradnji bazne - postaje GSM operatera na Lipovoj glavici 2004., a od iste godine započinje i projekt sustavnog istraživanja

srednjovjekovnih sakralnih lokaliteta na području sela Smiljan.19

Na poziv općine Lovinac, kao zainteresirane jedinice - lokalne samouprave, Boris Olujić započinje istraživanja i prezentaciju trase rimske ceste 2006., a Josip Burmaz iste godine vrši pripremne radove za nastavak istraživa-nja Sv. Marka u Podumu.

Od 2007. godine započinju sustavna istraživanja otočke - Fortice pod vodstvom Gorana Skelca.

S čime se danas susrećemo?

Iz nabrojenih istraživanja razvidno je stanje i načini provođenja arheoloških istraživanja na području Like, Gacke i Krbave. Vrlo je mali broj sustavnih istraživanja u odnosu na količinu arheološke baštine ovog područja.

Za oslikavanje stanja istraženosti dovoljno je prezenti-rati podatak da je još uvijek za veliku većinu poznatih arhe-oloških lokaliteta najvažnija literatura napisana i objavljena krajem 19. ili početkom 20. stoljeća. Najvažniji izvor za po-novno otkrivanje arheoloških lokaliteta još je uvijek F. J. Fras i njegov Mjestopis iz 1835. – Cjelovita topografi ja Karlovačke vojne krajine, u kojoj je naveden veliki broj lokaliteta o kojima današnje spoznaje nisu nimalo napredovale od tadašnjih. Kao osobito eklatantan primjer izdvaja se selo Visuć kod Udbine i lokaliteti Kardašica i Gradina, koji se u Frasa spominju kao nalazišta bogata arhitektonskim ostacima i arheološkim pokret-nim nalazima (sl.5.).

U međuvremenu su u mnogim slučajevima lokaliteti do-živjeli dodatnu devastaciju poradi sekundarne uporabe građe-vinskog materijala (od seljačkih kuća i gospodarskih objekata do izgradnje cesta).

Dosadašnja istraživanja su se vodila trenutnom potre-bom njihove provedbe, a u manjoj mjeri je ta provedba rezul-tat kontinuiranog, promišljenog projekta koji u konačnici tre-ba približiti široj javnosti arheologiju kao znanost i struku, a arheološku baštinu kao iznimno vrijedan segment potencijala lokalne zajednice.

I danas su osnovni razlozi provedbe istraživanja uvjeto-vani zaštitom arheološke baštine u okviru pojačane izgradnje infrastrukture:

autocesta- 20

odašiljači mobilnih operatera- 21 akumulacija- 22

plinovod- 23

obnova postojeće infrastrukture- 24

211

Izdanja HAD-a 23/2008., 209-219

Naravno da se u jednom trenutku postavlja pitanje, iz perspektive lokalnog stanovništva, o svrhovitosti arheoloških istraživanja. Kako je sve to inkorporirano u, npr. turističku po-nudu? Na primjeru istraživanja koja su sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća provedena na ostacima antičkog grada Aru-pium u Prozoru kod Otočca može se pokazati kako se i dobro zamišljene ideje25 mogu tijekom vremena razvodniti i donijeti prilično slabe ili nikakve rezultate.

Ovdje je u sustavnim istraživanjima otvoren, za ličke prilike, prilično velik dio lokaliteta. Utvrđeno je postojanje gra-đevinskih ostataka javnih zgrada i što je posebno zanimljivo ka-menoloma datiranog u ovo doba. Kamenolom je vrlo detaljno obrađen i rad objavljen26 te na kraju i prezentiran. Postavljena je drvena ograda za zaštitu posjetitelja od pada. Dok je kame-nolom ovako detaljno obrađen, otkopani građevinski ostaci su zatrpani27 bez detaljnog dokumentiranja položaja (geodetske snimke), a pokretni materijal nije nikad doživio svoju obradu i objavu. Objavljen je sumarni pregled i nekoliko fotografi ja istraživanja.28 Danas je na ovom položaju ponovo oranica s razasutim komadićima krovnog pokrova (tegula i imbreksa), žbuke, kamena (lomljenca, klesanaca…) i ostalog pokretnog materijala.

Tada prezentirani kamenolom, danas je u vrlo lošem stanju29. Ograda je propala i samo je na nekim dijelovima još vidljiva, nekad prezentirani ostaci su pokriveni mahovinom i lišajevima i neprepoznatljivi, a sam položaj je zarastao u žbunje tako da lokalitet lakše mogu naći samo oni koji otprije znaju za njega. Ne mora se niti spominjati da oznake koje bi slučajne posjetitelje odvele do njega ne postoje (sl.4.).

Iz ovog primjera se može zaključiti da od ovakve vrste istraživanja nije imala korist niti lokalna zajednica niti šira jav-nost, a niti sama arheološka znanost. Nije nam cilj provoditi istraživanja s manjkavom dokumentacijom i bez ikakve obrade i objave, jer su posljedice toga dalekosežne, a valorizacija loka-liteta zauvijek izgubljena (sl.3.).

Nije primjer Arupiuma jedini, bilo je dosta istraživanja koja su veoma šturo ili nikako dokumentirana i objavljena.30

Problemi s kojima se susrećemo u radu su mnogostruki. Najveći dio njih je zasigurno isti kao i diljem Hrvatske, no ima i onih koji su svojstveni ovom podneblju.

Loša komunikacija i koordinacija između investitora, izvođača – struke, inertnost državne uprave (zemljišno-knjižni odjeli, građevinski uredi, ministarstva, i sl.), ali i nepoznavanje pravnih propisa vezanih uz zaštitu kulturne baštine te neprove-divost sustava sankcioniranja. Jedini primjer je rušenje stupova

GSM operatera (sl.7.) što je zapravo Pirova pobjeda. Nakon pet godina korištenja prostora na prapovijesnoj gradini Cvituša u Lovincu, podignuti bez provedenih zaštitnih istraživanja, stu-povi su uklonjeni31 a lokalitet nepovratno devastiran.

Pojavljuje se i problem brojnih lokaliteta vezanih uz vla-sničke odnose koji proizlaze iz prava privatnog zemljišta, mi-kroparcelacija, brojnost vlasnika, od kojih neki i nisu susretljivi prema arheologiji.

Problem neistraženosti se može vezati uz temeljne odrednice:provedba, uglavnom, zaštitnih radova- premalo sustavnih istraživanja- nepostojanje dugoročnih projekata – istraživanja- veliko područje i brojnost lokaliteta - minska polja nakon Domovinskog rata (sl.8.)- manjak stručnih radnika (na ličkom području su zapo-- slena svega dva arheologa)opća nezainteresiranost lokalne samouprave (sklonost - ad hoc rješenjima), a dijelom i države.

Do danas na ovom području nije sustavno istražena u cijelosti niti jedna prapovijesna gradina. Sveukupna (ili barem njen najveći dio) tipološka podjela japodskog materijala izrađe-na je na materijalu iz nekropola ili pećinskih objekata. Tvrdnja da tzv. gradinska naselja nisu bogata materijalom, nakon prove-denih zaštitnih istraživanja na izrazito malom segmentu gradine Lipova glavica, može se reći da ne stoji. Ova su istraživanja pokazala da su naše spoznaje o svakodnevnom životu Japoda, osobito u latensko doba, vrlo skromna.

Kao pokazatelj stanja istraženosti može poslužiti poda-tak da iz razdoblja kasne antike, Seobe naroda i ranog srednjeg vijeka imamo jako malo arheoloških pokazatelja da je na po-dručju Like, Gacke i Krbave uopće živio ljudski rod.

Nekoliko avarskih jezičaca (II avarski kaganat) s nepo-znatog nalazišta u okolici Vrepca, s - karičica s lokaliteta Sv. Marko u Podumu (sl.1. i 2.), nekoliko primjeraka mačeva i tri primjerka kamene plastike s uklesanim pleterom iz predroma-ničkog i romaničkog doba, sve je iz razdoblja krucijalnog za nacionalnu arheologiju. Mnoštvo toponima upućuje na pozicije predturskih crkava, nekropola i sela, no istraživanja koja bi nam omogućila uvid u ovo razdoblje do sada nisu provedena. Ono malo istraživanja (Smiljan – Čovini – Crikvine, Podum - Sv. Marko, Udbina – Sv.Jakov i Sv. Marko Grob, Mlakva) predtur-skih crkava na svjetlo dana je iznijelo materijal datiran većinom od 13. do 16. stoljeća (sl.6.).

Vjerujemo da će značajna otkrića iz zaštitnih istraživa-nja (Lipova glavica, Žuta Lokva) biti velik poticaj relevantnim

212


institucijama da naprave dodatan napor kako bi se stupanj istra-ženosti ovog područja povećao. Prostora za napredak ima - ob-zirom na geografsku veličinu neistraženog područja pred nama, potrebni su jako dobri projekti, timovi stručnjaka ujedinjeni u zajednički cilj, institucije koje će raditi svoj, zakonski određen, dio posla, lokalna zajednica koju će projekti zainteresirati i koja će te iste projekte podržati, mreža muzejskih ustanova sa zapo-slenim brojnim arheološkim kadrom i izvori fi nanciranja koji neće ovisiti samo o Ministarstvu kulture.

Neki pokazatelji već upućuju da će se dosadašnja slika promijeniti:

Osnivanje Konzervatorskog odjela kao temelj stvara-1. nja baze podataka i provedba prijeko potrebne revalo-rizacije arheološke baštine.Zainteresiranost lokalne zajednice – inicijativa op-2. ćine Lovinac, općine Vrhovine s projektom Velikog i Malog Obljaja, NP “Plitvička jezera” s projektom Krčingrad.

Sufi nanciranje sustavnog arheološkog istraživanja u 3. Smiljanu sredstvima jedinice lokalne samouprave, kao i održavanje Znanstvenog skupa HAD-a – grad Gospić.

Uzimajući u obzir sve navedeno, ne možemo biti po-sve zadovoljni dosadašnjim istraživanjima arheološke baštine na ličkom području. Prigoda je da brojnim predavanjima na ovom znanstvenom skupu potaknemo stručnjake na promi-šljeno jedinstveno, svrhovitije djelovanje na polju arheologije i raznih interdisciplinarnih znanosti, kao i da senzibiliziramo lokalnu zajednicu pri ostvarivanju zajedničkih projekata. Arhe-ologija nije i ne smije biti sama sebi svrha, zatvorena unutar male stručne zajednice. Sustavnim i osmišljenim projektima, njihovom kontinuiranom provedbom, ne pridonosimo samo no-vim spoznajama u arheologiji kao znanosti, već time nastojimo postići simbiozu poimanja o našoj vlastitoj prošlosti i njenog promoviranja u okviru svakodnevnog života.

213

Izdanja HAD-a 23/2008., 209-219

1 Područje Gračaca i Srba danas administrativno pripada Zadarskoj županiji.

2 Rendić-Miočević, A., 1974., str. 74-79., 1975.a, str. 241-243.3 Šarić, I., 1980. str. 115-124.4 Muzej Like Gospić, Izvješće o provedbi istraživanja, neobjavljeno.5 Bakarić, L., 1986., str. 129-140.6 Drechsler-Bižić, R., 1987., str. 53-71.7 Centar za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu8 Gradina Rudine u Sincu, Gradina u Škarama, Vrkljanska gradina i

Gradina u Sv. Roku.9 Na lokalitetu “Sultanov grob” podno gradine Viničica kod Josipdola

i na gradini Piplica u Lovincu.10 Bakarić, L. 1990., str. 90-91. Šarić, I. – Šmalcelj, M., 1990., str. 220-222.11 Vekić, A., 1996., str. 35-41.12 Neobjavljeno.13 Voditelj istraživanja Radomir Jurić, kontinuirana objava.14 Prva sezona istraživanja kao zaštitno.15 U okviru izgradnje Crkve hrvatskih mučenika, istraživanja vodi T.

Kolak, neobjavljeno.16 Neobjavljeno.17 Raguž, K.-Osterman, J., 2008.18 Bekić, L., neobjavljeno.19 Projekt Muzeja Like Gospić, neobjavljeno.

20 Istraživanja provedena 2002. i 2003. godine21 Posljednje desetljeće provedena su istraživanja jedino na dva arheo-

loška lokaliteta, i to retroaktivno te jedan arheološki nadzor u okviru pripremnih radova. Od svih operatera mobilne telefonije, donekle zadovoljavajuća suradnja, uz primjenu zakonskih propisa ostvarena je s Hrvatskim telekomunikacijama T-mobile.

22 Planirana izgradnja akumulacijskog jezera Kosinj II i potapanje ve-ćeg dijela Kosinjske doline s brojnim arheološkim lokalitetima.

23 Planirana izgradnja u razdoblju do 2009. godine ličke dionice.24 Kontinuirana obnova i/ili izgradnja zbog dotrajalosti ili devastirano-

sti, koju provode jedinice lokalne samouprave25 Ideja o Arheološkom parku, na jedinom ubiciranom antičkom nase-

lju u Lici, nakon provedbe sustavnih istraživanja nikad nije zaživje-la.

26 I. Šarić, 1980., nav. dj.27 Zemljište u privatnom vlasništvu i obveza povrata terena u prvobitno

stanje nakon izvršenih istraživanja.28 Rendić-Miočević, A., nav. dj. Drechsler-Bižić, R., 1975., str. 167-

168.29 Nedefi nirani propisi koji se odnose na skrb o lokalitetima, osobito

prezentiranim, za koje bi se trebale brinuti muzejske i ine institucije na lokalnoj razini, za što prvenstveno nemaju tehničke i fi nancijske mogućnosti ili interesa.

30 V. prethodne bilješke.31 U srpnju 2007. godine.

LITERATURA

BAKARIĆ, L. 1986., Rezultati novih istraživnja u Smiljanu, u VAMZ, 3.s.-sv. XIX, Zagreb

BAKARIĆ, L. 1990., Gornji Kosinj/Plešina glavica – japodska nekro-pola, u Arheološki pregled, Ljubljana

DRECHSLER-BIŽIĆ, R. 1975., Istraživanje japodskog naselja u Pro-zoru kod Otočca, u VAMZ, 3.s.-sv. IX, Zagreb

DRECHSLER- BIŽIĆ, R. 1986., Naseobinski objekti na nekim gradi-nama u Lici, u VAMZ, 3.s.-sv. XIX, Zagreb

DRECHSLER-BIŽIĆ, R. 1987., Istraživanje “Jozgine” pećine u Trnov-cu Ličkom, u Arheološki radovi i rasprave 10, Zagreb

DRECHSLER-BIŽIĆ, R. 1988., Izvještaj o radu za 1988. godinu, Pro-jekt 78., neobjavljeno

JURIĆ, R. 2001., “Katedrala Sv. Jakova u Krbavi (Udbini)”, Obavijesti Hrvatskoga arheološkoga društva 3

JURIĆ, R. 2004., “Arheološka istraživanja u Udbini (1996.-2003)” Riječki teološki časopis 1(23); i u Zborniku biskupa Mile Bogovića “Prošlost obvezuje, povijesni korijeni Gospićko-senjske biskupije,” Rijeka

KOLAK, T. 2008., Japodski ženski grob iz Konjskog Brda, u Zbornik projekta “Naselja i komunikacije u kontekstu veza jadranskog priobalja i unutrašnjosti”, Zagreb

KOLAK, T. – PERKIĆ, D. 2002., Arheološki radovi na ličkim dionica-ma autoceste Zagreb-Split, u Obavijesti, 34., br.2.

RAGUŽ, K.- OSTERMAN, J. 2008., Istraživanja špilja u kanjonu Ja-dove, u Zbornik projekta “Naselja i komunikacije u kontekstu veza ja-dranskog priobalja i unutrašnjosti”, Zagreb

RENDIĆ-MIOČEVIĆ, A. 1974., Prozor, Otočac, Lika – antički Arupi-um, u Arheološki pregled, 16, Beograd

RENDIĆ-MIOČEVIĆ, A. 1975.a, Istraživanja antičkog naselja kod Prozora u Lici (Arupium), u VAMZ, 3.s.-sv. IX, Zagreb

RENDIĆ-MIOČEVIĆ, A. 1975.b, Prozor (Arupium) Lika – sondažni radovi na antičkom lokalitetu, u Arheološki pregled, 17, Beograd

RENDIĆ-MIOČEVIĆ, A. 1980., Prozor, Otočac, Lika – antički Arupi-um, u Arheološki pregled, 17, Beograd

ŠARIĆ, I. 1980., Antički kamenolom u Prozoru, u Materijali, tehnike i strukture predantičkog i antičkog graditeljstva na istočnom jadranskom prostoru, Zagreb

ŠARIĆ, I. – ŠMALCELJ, M., 1990., Gornji Kosinj – rekognosciranje i sondiranja, u Arheološki pregled, Ljubljana

VEKIĆ, A. 1996., Zaštitna arheološka istraživanja u Žutoj Lokvi, u Senjski zbornik, 23, Senj

214


In their statement the authors presented an outline of ar-chaeological research on the Lika territory in the period from 1974, i.e. from the last HAD (Croatian Archaeological Associa-tion) conference in Otočac. They pointed out the fact that most projects are protection excavations induced by intensifi ed infra-structural construction, such as highways, mobile transmitters, new quarries, and other infrastructure projects such as construc-tion of storage lakes or waterworks. Due to an extremely poor communication and coordination between investors, contrac-tors – professionals, and especially the slow administration in

central and local government units, protection is often carried out retroactively if at all. Since the territory concerned is very large and belongs to the category of very poorly explored are-as with only few museums and even fewer archaeologists, and considering the general disinterest of the local government, the question at hand is where to place the focus of long-term rese-arch and protection projects, and ultimately how to present the in-situ archaeological heritage for purposes of cultural tourism. All the more so as the profession is expected (requested) to de-liver ad hoc research and fi nal results.

TATJANA KOLAK, DALIBOR ŠUŠNJIĆ

PROBLEMS RELATED TO EXPLORATION AND PROTECTION OF ARCHAEOLOGICAL SITES IN LIKA

(Summary)

215

Izdanja HAD-a 23/2008., 209-219

Sl. 1. Podum – sv. Marko prije radova 2006.Illus. 1. Podum – St Mark’s before works 2006

Sl 2. Podum – sv. Marko u tijeku radova 2006.Illus. 2. Podum – St Mark’s during works 2006

216


Sl.3. Muzej Gacke u Otočcu koji bi trebao pokrivati prostor izuzetno bogat arheološkim lokalitetima (među kojima je i spomenuti antički kamenolom, te mitreji na položajima Kraljev stolac i Rajanov grič) nema zaposlenog arheologa

Illus.3. Gacka Museum in Otočac that should cover an area abounding in archaeological sites (including the already mentioned ancient quarry, Mithraeum at the Kraljev stolac and Rajanov grič sites), employs no archaeologist

Sl.4. Ono malo prezentiranih lokaliteta (primjer: Prozor, Arupium – antički kamenolom) je zbog nebrige ili nepostojanja institucija zaduženih za održavanje lokaliteta u prilično lošem stanju

Illus.4. The few presented sites (example: Prozor, Arupium – ancient quarry) are in a rather bad conditions due to neglect or non-existence of institutions in charge of maintenance

217

Izdanja HAD-a 23/2008., 209-219

Sl. 5. Ortelli 1573., Problem istraženosti – današnje spoznaje nisu daleko odmaknule od historiografskih podatakaIllus . 5. Ortelli 1573., Problem with the level of exploration – current knowledge has not advanced much from histographic information

218


Sl. 6. Smiljan, Čovini – Crikvine, jedan od rijetkih lokaliteta nacionalne arheologije koji se sustavno istražujeIllus. 6. Smiljan, Čovini – Crikvine, one of the few national archaeological sites that is being systematically explored

Sl. 7. Pojačana izgradnja infrastrukture (GSM bazna postaja, Lovinac, prapovijesna gradina na Cvituši, uklonjena 2007.)Illus. 7. Intensifi ed infrastructural construction (GSM base station, Lovinac, prehistoric hill-fort at Cvituša, removed in 2007)

219

Izdanja HAD-a 23/2008., 209-219

Sl. 8. Karta rasprostranjenosti minskih polja kao pokazatelj problema na kojeg u budućnosti moramo računatiIllus. 8. Map of minefi elds as an indicator of the problem we will be facing in future

220

221

Prisjetimo se i događaja prilikom otvaranja Prvog mu-zeja hrvatskih spomenika u Kninu godine 1893., za koji je Ma-run rekao: „...ova priprosta zgrada za hrvatski narod postaje danas narodnim svetištem od zavjeta i hodočašća.“ I zaista, na svečano otvaranje Prvog muzeja hrvatskih spomenika, 24. ko-lovoza, na blagdan Sv. Bartula, zaštitnika Društva, u Knin je došlo mnoštvo rodoljuba iz svih krajeva Hrvatske i Dalmacije. I umjesto radosne dobrodošlice, prema izvješću zagrebačkog Obzora, „neki domaći ljudi iz okolice Knina, upotrijebili su najdivljije nasilje i napali goste, koji su došli kao sinovi hrvat-ske majke i sinovi prosvjete, da budu nazočni kod eminentnog kulturnog zavoda, tj. Muzeja hrvatskih starina, koje su iskopa-ne uglavnom u Biskupiji kod Knina.“

Prisjetimo se i naše Boke kotorske, od davnine zemlje Hrvata, koju pjesnici i književnici okitiše najljepšim nazivljem, „biserom Jadrana“, „zaljevom hrvatskih svetaca“ (po Ozani Kotorskoj i Leopoldu Bogdanu Mandiću), čiju prošlost i spo-meničku baštinu svojataše srpska pravoslavna crkva i tobožnji srpski „znanstvenici,“ razni Crnogorčevići i Stratimirovići. O tim srpskim svojatanjima Boke kotorske znakovito svjedoči ci-tat iz pisma učitelja Antuna Rossija iz Škaljara upućenog Frani Radiću, uredniku Starohrvatske prosvjete, moleći ga za potporu u zajedničkim nastojanjima da se obrani hrvatski kulturni iden-titet bokokotorske arheološke i spomeničke baštine: „Pronaći spomenike po Boki i Kotoru iz starohrvatske dobi, to bi osobito sada bilo od velike važnosti, pošto nam Srbi sa svojim Crnogor-čevićima i Stratimirovićima, hoće da sve posrbe, štogod se od davnijeh vremena u Boki nalazi. Jedan cigli spomenik na kame-nu urezan iz starohrvatske dobi, nađen na ovim tobože srpskim krajevima, vrijedio bi više za nas Hrvate, nego na stotine knjiga povijesnog sadržaja, jer to Srbi drže izmišljotinama i nagađa-njima. S tim spomenicima bi se začepila usta onima, što o Boki drže, jedino da je ogranak Velike Srbije.“

Od mnogobrojnih hrvatskih arheoloških i starinarskih društava osnivanih još tamo krajem 19. i početkom 20. stoljeća, u ono vrijeme uskrsle narodne ideje i nacionalne samosvijesti, koja su umnogome pridonijela razvoju arheologije u hrvatskim zemljama, gotovo sva su prestala s djelovanjem. Neka pred Prvi, a neka pred Drugi svjetski rat. Održalo se do danas jedi-no Hrvatsko arheološko društvo, koje sljedeće (2008.) godine navršava 130. obljetnicu svoga postojanja. Unatoč svim druš-tveno-političkim i ideološkim mijenama Hravtsko arheološko društvo dostojanstveno je branilo hrvatske nacionalne interese arheološke struke i znanosti. Ono je moralno i novčano pot-pomagalo rad mlađih društava, poglavito Kninsko starinarsko društvo.

U svome glasilu Viestniku Hrvatskog arheologičkoga društva, što ga je utemeljio i 14 godina uređivao Šime Ljubić, pune tri godine (od 1980. do 1982.) postojala je zasebna rubri-ka pod naslovom Glasnik starinarskog društva u Kninu u kojoj su se tiskala tromjesečna izvješća i bilješke o starohrvatskim spomenicima. Zbog prevladavanja niza poteškoća s kojima se suočavalo Kninsko starinarsko društvo u svom radu, postojala je čak ideja o stapanju Hrvatskog arheološkog društva s Knin-skim (Hrvatskim) starinarskim društvom sa sjedištem u Kninu, kao i prelazak uredništva Viestnika u Knin.

Osim mnogobrojnih poteškoća koje su pratile rad Knin-skog starinarskog društva od početka njegova djelovanja, po-glavito treba naglasiti one pri radu na terenu prilikom istra-živanja ili slučajnih nalaza arheoloških spomenika po selima kninske okolice. Nepovjerljivi seljaci obiju vjeroispovijesti, ali osobito srpski živalj i srpska pravoslavna crkva, ometali su i zabranjivali arheološka istraživanja, prisvajali arheološke spo-menike, pa se Marun s njima često morao parničiti pred općin-skim, okružnim i vrhovnim sudištem u Zadru.

FRANKO OREB

UZ 12O. OBLJETNICU KNINSKOG (HRVATSKOG) STARINARSKOG DRUŠTVA

Franko OrebMinistarstvo kultureKonzervatorski odjel u Splitu21 000 SplitKneza Nelipića 1a

222

Uz 120. obljetnicu Kninskog (Hrvatskog) starinarskog društva

svemu što je hrvatsko, pa i starohrvatskim spomenicima koji nepobitno svjedoče o iskonskom hrvatstvu toga područja.

To se ponovilo i u ovom našem vremenu, nedavnom Domovinskom ratu. Podsjećamo: potkraj 19. st. Knin je imao većinsko hrvatsko stanovništvo. Smišljenim naseljavanjem srp-sko pučanstvo postaje dominantno tek poslije Drugog svjetskog rata, postupno zauzimajući sve važnije funkcije u javnom, druš-tveno-političkom i kulturnom životu. Kroz strukturu ondašnjih vlasti obnavlja se i jača srpski nacionalizam, koji devedesetih eskalira u četništvo, a Knin postaje središte srpskih ekstremista i separatista. Iz Knina 1990. započinje i tzv. „balvan revolucija“ i agresija na Hrvatsku. Knin je proglašen glavnim gradom tzv. „Republike srpske krajine.“ Hrvatsko stanovništvo je ubijano, terorizirano i prognano, kuće i imanja spaljivanja i pljačkana. Demolirana je i crkva sv. Ante s franjevačkim samostanom, kao i drugi sakralni i kulturni objekti hrvatskoga naroda, a kninska Tvrđava postaje tamnica za mnoge Hrvate.

U tom teškom i sudbonosnom vremenu za hrvatski na-rod Hrvatsko arheološko društvo, suočeno s nerazumljivom šutnjom Saveza arheoloških društava Jugoslavije glede barbar-skog uništavanja hrvatske povijesne i kulturne baštine, istupa iz Saveza arheoloških društava Jugoslavije šaljući preko svojih Obavijesti i drugih tiskovina apele u svijet za spas hrvatske po-vijesne i arheološke baštine.

Premda smišlljeno denacionaliziran i proglašen kao sre-dište srpskog odmetništva od Hrvatske na njenom iskonskom i najsvetijem tlu, Knin je oslobođen 1995. u „Oluji“ briljantnoj akciji hrvatske vojske i redarstvenih snaga. Tada se na kninskoj Tvrđavi zavijorio hrvatski stijeg.

Za kraj ću citirati našeg kolegu prof. Božidara Čečuka, u vrijeme proslave 100. obljetnice Kninskog (Hrvatskog) stari-narskog društva predsjednika Hrvatskog arheološkog društva i današnjeg urednika naših arheoloških izdanja, koji je u publika-ciji Arheološka istraživanja u Kninu i Kninskoj krajini (Izdanja HAD-a, sv. 15, Zagreb, 1992.) zapisao i ovo: „Sve što je ovdje rečeno ima samo jednu svrhu: DA BUDE ZAPAMĆENO!“

Frano Radić, uime Kninskog starinarskog društva, u opširnom radu Opazke na Gjorja Stratimirovića monografi ju O prošlosti i neimarstvu Boke Kotorske (tiskanu u Beogradu 1895., kao 28. knjigu Spomenika Srpske kraljevske akademije), objavljenom u Starohrvatskoj prosvjeti 1895., služeći se povi-jesnim vrelima (zbirkama isprava za hrvatsku povijest, što su ih potkraj 19. st. objavili F. Rački i T. Smičiklas), te Gjelčićevim, Jacksonovim i Jelićevim raspravama i dijelima o bokokotor-skim crkvenim spomenicima, uvjerljivo pobija srpske povije-sne neistine o Boki kotorskoj kao „vekovnoj srpskoj zemlji“ i „lokalnom srpskom stilu“ u crkvenom graditeljstvu, dokazujući duboku ukorijenjenost hrvatskog naroda i katoličke vjere na tim prostorima od ranog kršćanstva kada su u Boki bile tri katoličke biskupije: kotorska, risanska i budvanska.

Podsjećamo i na godinu 1987. U organizaciji Hrvat-skoga arheološkog društva, Muzeja hrvatskih arheoloških spo-menika i Muzeja Kninske krajine, uz visoko pokroviteljstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, hrvatski arheolozi okupili su se u starom hrvatskom gradu Kninu, višestoljetnom središtu srednjovjekovne hrvatske države, da bi dostojno obi-lježili važan jubilej – stotu obljetnicu Kninskog (Hrvatskog) starinarskog društva.

Odluka Hrvatskog arheološkog društva da se upravo u Kninu obilježi taj važan jubilej hrvatske arheologije bila je po-sve razložna. Jer u tom je gradu franjevac Lujo Marun utemeljio Društvo i započeo svoja mnogobrojna iskopavanja po kninskoj okolici (Crkvina, Biskupija, Kapitul), a franjevački samostan sv. Ante pružio je i prvo utočište iskopanim starohrvatskim ar-heološkim spomenicima. Nažalost, ni ovaj događaj, kao ni onaj od prije više od jednog stoljeća, prigodom otvaranja Prvog mu-zeja starohrvatskih spomenika 1893., nije mogao proći u miru i dostojanstveno. Povijest se i opet ponovila. Radost i ponos hrvatskih arheologa, koji su se okupili u Kninu iz svih hrvatskih krajeva, bila je pomućena odlukom onodobnih kninskih vlasti koje su zabranile crkvenim osobama sudjelovanje na proslavi. U svim tim događajima prepoznajemo isti motiv mržnje prema

223

MATE ZEKAN

DOSANJANI SAN VIZIONARAUZ 150. OBLJETNICU ROĐENJA FRA LUJE MARUNA UTEMELJITELJA HRVATSKE NACIONALNE ARHEOLOGIJE (1857.-2007.)

Muzej Hrvatskih arheoloških spomenika21 000 SplitS. Gunjače bb

Prije stopedeset godina, 10. prosinca 1857., rođen je Sti-pe Marun, koji nakon završetka Državno-franjevačke gimna-zije u Sinju kao osamnaestogodišnjak stupa u franjevački red u samostanu na Visovcu i dobiva redovničko ime Aloysius. Na sačuvanim spisima najčešće se potpisuje kao fra Lujo, kroatizi-ranom inačicom redovničkog imena pod kojim je postao poznat u stručnim i znanstvenim krugovima, kao i u javnom životu.

Zarana se, na zasadama romantizma i probuđene nacio-nalne svijesti, a pobudama svojih sinjskih gimnazijskih profe-sora, počeo baviti istraživanjem hrvatskih spomenika.

Presudan događaj koji je odredio životni put Luje Ma-runa, kako se kasnije pokazalo, povezan je s protivljenjem sa-mostana Sv. Ante u Kninu godine 1884. da željeznička pruga Siverić – Knin prođe preko samostanskog zemljišta na položaju Kapitul, gdje su se nalazile ruševine starog samostana Sv. Bar-tula. Kaneći nadzirati radove u svrhu spašavanja od uništenja i očuvanja narodnih spomenika s toga položaja, početkom 1895. provincijal raspoređuje Luju Maruna na službu u Knin, gdje ovaj preuzima brigu o tom lokalitetu, ali i o istraživanju hrvat-skih starina u kninskoj okolici.

Potaknut slučajnim i neočekivanim nalazima spomenika prilikom ograđivanja groblja i raščišćavanja ostataka kapele Sv. Luke na položaju Crkvina u nedalekoj Biskupiji, L. Marun pre-kida sa stihijskim radom i žurno organizira najprije Naročiti, a potom Promicateljni odbor za iskopine hrvatskih starina koji je pripremio zakonsku podlogu utemeljenju Kninskoga (od 1893. Hrvatskoga) starinarskog društva.

Prilikom ustrojavanja Društva 3. srpnja 1887., svjestan da osim zanosa prema hrvatskim starinama nema nikakve dru-ge spreme, fra Lujo predsjedničku je čast bio namijenio Frani Buliću, ali je ovaj u posljednji čas ponudu odbio, pa je Marun bio primoran preuzeti vodstvo. Našavši se neočekivano na čelu

jednog arheološkog društva, fra Lujo Marun se, kako će vri-jeme pokazati, sudbinski vezao uz tu domoljubnu udrugu i iz nje iznjedreni Prvi muzej hrvatskih spomenika. Zbog interesa tih arheoloških ustanova sukobljava se sa svojom zavjetnom «redodržavom», zastupnicima drukčijeg, po njegovu mišlje-nju neprihvatljivog i štetnog mišljenja, a potom i s političkim i vjerskim protivnicima, zaglupljenim i nagovorenim seljacima pred kojima u tri navrata uspijeva spasiti goli život, štiteći se u takvim neprilikama čak i dvama revolverima. «Moja strastvena ljubav za napredak starinarskog društva, koje sam ljubio svim srcem i dušom, više nego zdravlje, čast, dapače sram me je ka-zati: više nego i dušu svoju» izjava je iz koje se zrcali njego-va predanost ideji i stvari, asketizmu i opsjednutosti vlastitom misijom.

Manje od toga, nakon temeljitog izučavanja Marunove ostavštine, ne možemo reći ni mi danas. Naprotiv, možemo ustvrditi da je citirana rečenica Marunova ispovijed, ali i naj-bolja formulacija koja u svoj punini ocrtava djelovanje i žrtvu fra Luje Maruna.

Prikazati, pak, život takvog čovjeka sveobuhvatna je, slojevita, složena i osjetljiva zadaća. Priča je to koju je veoma teško rekonstruirati, gradivo dostatno za nekoliko biografskih romana i fi lmova. O Marunu, njegovu životu i njegovu djelu napisano je tek nekoliko osvrta te jedno manje, ali vrijedno i akribično monografsko djelo. Svojim neshvatljivo upornim i odlučnim djelovanjem u spašavanju hrvatske kulturne baštine krajem 19. i tijekom tridesetak godina 20. st. Marun sigurno spada među najzaslužnije i među najuglednije Hrvate svojega vremena.

Sa svrhom dokazivanja samosvojnosti Hrvatske i njezine srednjovjekovne arheološke baštine, Marun je na području Dal-macije obišao svako selo i mnogobrojne arheološke položaje u

224

Dosanjani san vizionara

arheološke spomenike, okolnosti njihova nalaza i topografske podatke nalazišta.

Posebno treba istaknuti Marunovu skrb o smještaju spomenika. Nakon što su hodnici kninskoga samostana posta-li pretijesni i nedostatni za smještaj nagomilane građe, Marun potiče gradnju Prvoga muzeja hrvatskih spomenika. Kako ni na taj način nije cjelovito riješen problem prostora, fra Lujo ku-puje susjednu kuću, a upućuje i apel hrvatskom narodu za spas kninske Tvrđave te kupivši je, u jednu od njenih zgrada smješta rimske spomenike.

Vođen mišlju o samosvojnosti hrvatskih starina i o opa-snosti miješanja s antičkim starinama, čime bismo «naše spo-menike izložili, da jih priklopi sjaj jačih spomenika», karakter-no čvrst i odlučan, ustrajan i nepokolebljiv kakav je već bio, Marun ne odustaje od nakane da sagradi zasebni hrvatski arhe-ološki muzej, pa u dva navrata, prije i nakon Prvog svjetskog rata, u tu svrhu naručuje idejna arhitektonska rješenja.

Tu njegovu viziju ostvarili su tek njegovi nasljedni-ci prije trideset godina, kada je hrvatska arheologija, kojoj je on utemeljitelj, u svom razvoju dosegnula već zavidan ugled i osigurala sebi mjesto kao samosvojna arheološka disciplina. Gradnjom Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika osiguran je prostor dostojan Marunova sna, u kojemu natpisi hrvatskih do-stojanstvenika i vladara Trpimira, Branimira, Muncimira, Sve-toslava, Držislava i Zvonimira, kao i najveća svjetska zbirka srednjovjekovnih naušnica te najluksuznija konjanička oprema i mačevi karolinškog doba trajno podsjećaju na visok kulturni i politički doseg Hrvata u srazu s europskom srednjovjekovnom civilizacijom.

Zasluga je Luje Maruna što nam ih je priskrbio svojim ustrajnim i nepokolebljivim marom. Tolikim, da je do pred samu smrt koja ga je zadesila 15. siječnja 1939., bio neraski-divo vezan uz teren i traganje za spomenicima. Ostvarilo se i predviđanje Šime Ljubića koji je Marunu već na početku nje-gova starinarskoga rada, shvativši njegovo iznimno značenje za arheološku znanost, uputio ove riječi: «Udarili ste već liepi početak hrvatskoj, narodnoj arkeologiji, kojoj do sad ni znaka nebijaše; nastojte o tom, da je podignete do stalnoga temelja, a tim ćete si podignuti spomenik najzavidniji za sve vieke, jer to je Vaš obret, Vaše djelo.»

njima, te dio Like i jugozapadne Bosne. Na mnogim je položa-jima sam ili preko povjerenika organizirao probna iskopavanja, a prikupljene nalaze donosio u kninski Muzej.

U razmaku od četrdesetak godina, razvidna je evoluci-ja toga našega neimara, od analfabetskog početka do zavidno knjižno-terminološki stručne i znanstveno dorasle osobe, su-kladne vremenu i tadašnjem stanju arheološke struke, kada su glavni ciljevi i zadaci bili prikupiti što više arheološke građe, što više svjedočanstava hrvatskoga identiteta i njegova tisućljetnog ukorjenjivanja u maticu zemlju. Ocjenjuje li se uspješnost jed-noga života po ostavštini, tada je Marunovo djelo kapitalno.

Težeći obogaćivanju muzejskog fundusa, on razvija iznimnu terensku djelatnost koja se i iz današnje perspektive čini nevjerojatnom. Sam ili uz pomoć svojih suradnika otkrio je desetak starokršćanskih i više od trideset srednjovjekovnih crkava od kojih je najveći broj djelomično, a manji broj cje-lovito istražio; k tome je pregledao još tridesetak lokaliteta i ondje poduzeo manja iskopavanja radi utvrđivanja ostataka starijih crkava. Zbirci od gotovo dvije i pol tisuće kamenih spomenika prenesenih u Muzej uglavnom s tih nalazišta treba dodati i više od tri tisuće sitnih predmeta prikupljenih tijekom istraživanja srednjovjekovnih grobalja. Taj fundus obogaćiva-lo je i 600 predmeta predhrvatskog razdoblja (pretpovijesnih i antičkih) koje je Marun nabavio najčešće otkupom, kao i oko 1.300 rimskih kamenih spomenika koje je, uz otkup, pribavio iskopavanjima rimskih položaja.

On je od početka shvatio da zbog ozbiljnosti i važno-sti pothvata (poduzeća, kako bi on rekao) s rezultatima rada Hrvatskog starinarskog društva, pa i svojega osobnog, mora upoznati hrvatski narod i u njemu poticati svijest o potrebi istraživanja spomeničke baštine. Stoga u Viestniku Hrvatskoga arkeologičkoga družtva iz Zagreba, u rubrici Glasnik starinar-skog družtva u Kninu svaka tri mjeseca objavljuje Izviješća i Bilježke kroz starinske izkopine u kninskoj okolici. Kada je od-laskom Šime Ljubića u mirovinu Viestnik privremeno ugašen, Marun pokreće Starohrvatsku prosvjetu, prvi strukovni časopis za srednji vijek u Hrvatskoj i među južnim Slavenima, koja je pod uredništvom Frane Radića u deset godina (osim 1899. i 1902.) tiskana redovito, u 22 sveska, podastirući svijetu nove

Documents

HAD - Arheološka Istraživanja u Lici