Hannah Arendt: Eseji o politici,

Hannah Arendt: Eseji o politici,

Antibarbarus, Zagreb, 1996.

to je autoritet?

Arendt je uvjerena da je autoritet ieznuo iz modernog svijeta. Str. 9. Nasuprot egalitaristikom poretku uvjerenja stoji autoritarni poredak, koji je uvijek hijerarhijski. Ako se autoritet uope moe definirati, onda on mora biti u suprotnosti i prisili silom i uvjeravanju argumentima. Str. 10. ...bez sigurno usidrene tradicije a gubitak ove sigurnosti dogodio se nekoliko stotina godina prije ugroena i itava dimenzija prolosti. U opasnosti smo da zaboravimo... str. 11. Slino je s gubitkom religije... str. 11. ...gubitak svjetske stalnosti i pouzdanosti to je politiki istovjetno s gubitkom autoriteta ne povlai za sobom, ili bar ne nuno, gubitak ljudske sposobnosti za izgradnju, uvanje i brigu za svijet koji nas moe nadivjeti... str. 12.

Arendtica nadalje misli da se suoavamo s istodobnim smanjenjem i slobode i autoriteta u suvremenu svijetu. Str. 17. Autoritet, kao jedan, ako ne i odluujui imbenik u ljudskim zajednicama, nije uvijek postojao... str. 20. Rije i pojam po podrijetlu su rimski. Ni grki jezik, ni raznovrsna politike iskustva grke povijesti, ne pokazuju nikakvo poznavanje autoriteta... str. 20. U srcu rimske politike, od poetka Republike, zapravo od kraja imperijalnog doba, opstoji uvjerenje svetosti osnivanja, u smislu da neto, to je jednom utemeljeno, ostaje obavezujue za sve sljedee narataje. Biti ukljuen u politiku znai, prije svega, sauvati osnovu grada Rima. Zbog toga Rimljani nisu bili u stanju ponoviti osnivanje svojega prvog polisa... str. 36. ...Rimljani su bili vezani za specifini prostor ovoga jednog grada... str. 36. ...bili zaista ukorijenjeni u tlu, rije patria svoje puno znaenje izvodi iz rimske povijesti. Str. 36. Rije auctoritas potjee od rije augere, umnoavati, a ono to autoritet ili oni koji ga posjeduju neprekidno umnoavaju jest osnivanje. Str. 37. Zbog ovog prvobitno politikog konteksta prolost je bila posveena tradicijom. Tradicija je uvala prolost ostavljanjem u batinu, iz generacije u generaciju, svjedoenja predaka, koji su bili, najprije svjedoci i stvaraoci svetog osnivanja, a zatim ga stoljeima poveavali svojim autoritetom. Sve dok je ova tradicija bila neprekinuta, autoritet je bio nedirnut; a djelovati bez autoriteta i tradicija, bez prihvaenih drevnih normi i modela, bez pomoi mudrosti otaca-osnivaa, bilo je nepojmljivo. Pojam duhovne tradicije i autoriteta u stvarima miljenja i ideja, ovdje je izveden iz podruja politike. Str. 39. Zahvaljujui injenici da je osnivanje grada Rima ponovljeno u osnivanju Katolike Crkve, premda, naravno, s radikalno drukijim sadrajem, rimsko trojstvo religije, autoriteta i tradicije mogla je prihvatiti kranska era. Str. 41.

Nakon povijesnog pregleda i interpretacija sadraja kranskog autoriteta (popu pakla, teorije o kanjavanju i nagradama...), te kritike autoriteta na osnovi Machiavellija, Robespierra, Marxa, francuske, amerike i socijalistike revolucije, Arendt kae da ...gubitak je vjerovanja u budue stanje politiki, premda, naravno, ne i duhovno, najznaajnija razlika izmeu naega sadanjeg razdoblja i prethodnih stoljea. A taj je gubitak konaan... str. 51. A ivjeti bez autoriteta znai ponovno se suoiti, bez religiozne vjere u sveti poetak i bez zatite tradicionalnih, te stoga oitih normi ponaanja, s elementarnim problemima ljudskog suivljenja. Str. 56.

to je sloboda?

Sloboda ...nije samo jedna od mnogih pojava i problema svijeta politike, strogo uzevi, kao pravda, ili mo, ili jednakost; sloboda koja samo rijetko u vremenima krize ili revolucije postaje izravan cilj politikog djelovanja, zapravo je razlog to ljudi uope ive zajedno u politikim organizacijama. Bez toga, politiki bi ivot kao takav bio besmislen. Str. 61.

...unutranjost kao podruje apsolutne slobode unutar neijeg jastva, otkrili su u starome kasnom vijeku oni koji nisu imali vlastito mjesto na zemlji, pa im je stoga nedostajao svjetovi uvjet koji je, od ranoga starog vijeka gotovo do sredine devetnaestog stoljea, jednoduno bio smatran preduvjetom slobode. Str. 62. Sa sigurnou se moe rei da ovjek ne bi znao nita o nutarnjoj slobodi da nije prije toga iskusio stanje slobode kao svjetovno opipljivu stvarnost. Najprije postajemo svjesni slobode ili njezine suprotnosti u naem odnosu s ostalima, a ne u odnosu s nama samima. Str. 63. ...svaki oblik ljudskog suobraanja i svaku ljudsku zajednicu karakterizira sloboda. Str. 63. ...kada god svijet koji je nainio ovjek ne postaje scena za djelovanje i govor (...) sloboda nema svjetovne zbiljnosti. Nez politiki zajamene javnosti slobodi nedostaje prostor u svijetu da bi se pojavila. Str. 64.

Sloboda u odnosu na politiku nije pojava volje. Str. 66. Djelovanje, dotle dok je slobodno, nije ni pod vodstvom uma, ni pod upravom volje premda mu treba oboje za izvrenje bilo kojega posebnog cilja ve proizlazi iz neeg to u ja (...) nazvati naelom. Str. 66-67. ...za razliku od prosudbe uma, koja prethodi djelovanju, i za razliku od zapovijesti volje koja ga zapoinje, nadahnjujue naelo potpuno se prikazuje jedino u samom inu koji se odvija; str. 67. Za razliku od svojega cilja, naelo nekog djelovanja moe se opet ponavljati, ono je neiscrpno, a za razliku od svojega motiva, valjanost je naela univerzalna, nije vezana ni za kakvu pojedinanu osobu ili kakvu posebnu skupinu. Meutim, oitovanje naela dogaa se samo djelovanjem, ona se oituju u svijetu toliko dugo koliko traje sam in, ali ne due. Str. 67. Ljudi jesu slobodni (...) toliko dugo dok djeluju, ni prije ni poslije; jer biti slobodan i djelovati jest isto. Str. 67. Samo tamo gdje se ja-hou i ja-mogu podudaraju, dogaa se sloboda. Str. 74.

...sloboda i suverenost tako su malo jednaki da ak ne mogu istodobno postojati. Tamo gdje ljudi ele biti suvereni, kao individue ili organizirane grupe, moraju se pokoriti pritisku volje, bilo da je to individualna volja kojom prisiljavam sama sebe, ili opa volja organizirane grupe. Ako ljudi ele biti slobodni, moraju se odrei upravo suverenosti. Str. 78.

Istina i politika

Za razliku od filozofske i strogo znanstvene istine, anse zbiljske istine da preivi nalet sile zaista su vrlo slabe; ona je uvijek u opasnosti da bude izmanevrirana izvan svijeta ne samo na neko vrijeme, ve, mogue, zauvijek. injenice i dogaaji beskrajno su lomljivije stvari od aksioma, pronalazaka i teorija... str. 91. Zbiljska je istina, suprotno tome, uvijek upuena drugim ljudima: ona se tie dogaaja i okolnosti u koje su ukljueni mnogi; nju utemeljuju svjedoci i ovisi o svjedoenju; ona postoji samo do onog stupnja do kojeg se o njoj govori, ak i kada se javlja u podruju privatnog. Ona je politina po prirodi. Str. 97. Nezgoda je da zbiljska istina, kao sve druge istine, odluno zahtijeva da bude priznata, i unaprijed iskljuuje raspravu, a rasprava ini samu bit politikog ivota. Str. 100. ...zbiljska istina nije vie samouoljiva, nego je to miljenje, a ovo bi moglo biti meu razlozima zato oni-koji-dre-do-miljenja nalaze da je razmjerno lako diskreditirati zbiljsku istinu kao samo jo jedno miljenje. Zbiljska je oevidnost, dakle, utemeljena preko svjedoenja oevidaca opepriznato nepouzdanih i biljeki, dokumenata i spomenika, od kojih svaki moe biti osumnjien kao patvorina. Na kraju rasprave mogu se prizvati jo samo drugi svjedoci, ali ne i trea, via instancija, a poravnanje se obino dosee odlukom veine; str. 102.

Budui da se filozofska istina tie ovjeka u njegovoj pojedinanosti, ona je po prirodi apolitina. Ako filozof ipak eli da njegova istina prevlada nad miljenjem mnotva, on e pretrpjeti poraz i vjerojatno e iz tog poraza zakljuiti da je istina nemona... str. 104. ...transformacija teoretskog ili spekulativnog stajalita u prijernu istinu transformaciju za koju je sposobna samo moralna filozofija granino je iskustvo za filozofa... str. 107.

Odlika zbiljske istine jest da njezina suprotnost nisu ni zabluda, ni opsjena i miljenje, nijedna o kojoj prezirno govori osobna istinitost, ve namjerna obmana i la. Str. 108. To je, oito, pokuaj da se izmjeni sjeanje, a kao takvo, on je oblik djelovanja. Str. 108. ...naa sposobnost da laemo ali ne i nuno naa sposobnost da govorimo istinu spada meu nekoliko oiglednih dokazivih podataka koji potvruju ljudsku slobodu. Str. 109. Uvjereni je graditelj imida u zabludi kada vjeruje da moe predvidjeti promjene laui o zbiljskim stvarima, koje svi ele bilo kako odstraniti. Podizanje Potemkinovih sela, tako drago politiarima i propagandistima nerazvijenih zemalja, nikada ne vodi utemeljenju prave stvari, ve samo umnoavanju i usavravanju pretvaranja. Nije prolost a sva zbiljska istina tie se, naravno, prolosti ni sadanjost, toliko koliko je posljedica prolosti, ve je budunost otvorena za djelovanje. Str. 115. Stav politike spram injenica zaista mora kriti vrlo usku stazu izmeu opasnosti od njihova poricanja i pokuaja da se izmanipuliraju izvan svijeta. Str. 116.

Istina, premda bespomona u frontalnom sudaru s postojeom moi, posjeduje svoju vlastitu snagu: to god da bi monici mogli izmisliti, nesposobni su otkriti ili izumiti odrivu zamjenu za nju. Uvjeravanje i nasilje mogu unititi istinu, ali je ne mogu nadomjestiti. Str. 117.

La u politici

...namjerno poricanje stvarne istine vjetina laganja i sposobnost izmjene stvari vjetian djelovanja meusobno su povezani; oni svoje postojanje duguju istome izvoru: imaginaciji. Str. 124. Bez duhovne sloboda da poreknemo ili potvrdimo postojanje, da kaemo da ili ne (...) nikakvo djelovanje ne bi moglo biti mogue; djelovanje je, naravno, upravo ona stvar koja ini politiku. Str. 125.

Mnogim stilovima u umjetnosti laganja razvijenim u prolosti, moramo danas dodati jo dvije varijante. To je, najprije, naizgled bezazlena varijanta menadera za odnose s javnou u vladi (...). Odnosi s javnou nisu nita drugo do vrsta reklame; stoga oni svoje podrijetlo imaju u potroakome drutvu, s njegovom pretjeranom poudom da rasporeuju robu trinom ekonomijom. Str. 126. Druga, nova varijanta umjetnosti laganja str. 127. su oni koji profesionalno rjeavaju probleme, a u vladu su dovedeni sa sveuilita i razliitih centara miljenja... str. 127. Ipak su oni, oito, bili razliiti od uobiajenih proizvoaa imida. Njihova razliitost poiva u tome da su oni takoer i rjeavali probleme. Str. 128. Pravljenje imida kao svjetska politika, ne osvajanje svijeta, ve pobjeda u bici za osvajanje miljenja ljudi zaista je neto novo... str. 133. Arendtica analizira proizvodnju imida kao svjetske politike od strane onih-koji-rijeavaju-probleme na primjeru vijetnamskog rata. Govori o razlici izmeu realistikih (pesimistikih) prognoza tijeka i budunosti rata amerikih obavjetajnih slubi, i slike koja se plasirala u javnost koja je bila sasvim obratna. Mistificirali su se ciljevi rata (ne pomaganje prijateljima, vijetnamcima, nego sprijeavanje kineskog komunisitkog utjecaja na jugoistonu Aziju), sredstva i naini ratovanja, a sve u svrhu ne tek osvajanja teritorija nego ouvanja globalnog imida Amerike.

O nasilju

Tehniki razvoj sredstava nasilja dostigao je danas toku na kojoj nijedan zamislivi politiki cilj nije vie sumjerljiv njihovoj razornoj moi; njime se ne moe opravdati njihova stvarna upotreba u oruanom sukobu. Tim je ratovanje (...) izgubilo mnogo od svoje djelotvornosti i gotovo sav svoj sjaj. Str. 157. Njezin je racionalni cilj zastraivanje, a ne pobjeda, utrka pak u naoruavanju, koja vie nije priprema za rat, moe se danas opravdati samo razlogom da je sve vee zastraivanje najbolji jamac mira. Str. 157. Glavni razlog zato je rat jo uvijek u nama... je ...jednostavna injenica da se na politikoj sceni jo nije pojavila nikakva zamjena toj konanoj instanci u meunarodnim odnosima. Str. 158. Nije, taoer, vjerojatno da e se takva zamjena pojaviti sve dok postoji jednakost izmeu nacionalne neovisnosti, to jest slobode od prevlasti i dravnog suvereniteta, to jest nesmetane i neograniene moi u voenju vanjskih poslova. Str. 159.

...jedna od najuoljivijih razlika izmeu moi i nasilja sastoji se u tome to mo uvijek treba broj, dok nasilje do odreene mjere izlazi dobro na kraj i bez broja, jer se oslanja na sredstva. Zakonski neograniena vladavina veine, to jest demokracija bez ustavnosti, moe biti vrlo opasna u potiskivanju prava manjina i vrlo djelotvorna u guenju drukijeg miljenja a da se uope ne poslui s nasiljem. No to ne znai da su nasilje i mo jedno te isto. Krajnji oblik moi jest Svi protiv Jednoga, krajnji oblik nasilja jest Jedan protiv Svih. Ovaj potonji oblik pak nikada nije mogu bez instrumenata. Str. 180.

Mo odgovara ljudskoj sposobnosti djelovanja ne samo, nego djelovanja u skladu. Mo nikada nije svojstvo nekog pojedinca; ona pripada skupini i postoji samo tako dugo dok skupina ostaje na okupu. Kad za nekoga kaemo da ima mo, zapravo mislimo da ga je opunomoila neka skupina ljudi da djeluje u njihovo ime... str. 182. Snaga nesumnjivo oznaava neto u jednini, neki individualni entitet; ona je svojstvo inherentno nekoj stvari ili osobi i pripada njezinu karakteru, koji se moe dokazivati u odnosu na druge stvari ili osobe, ali je u biti neovisan o njima. Snagu ak i najsnanijeg pojedinca uvijek mogu nadjaati mnogi, koji e se esto udruiti, ni zbog koje druge svrhe nego da unite snagu, upravo zbog njezine neovisnosti. Str. 182. Sila, (...), treba u terminolokom smislu biti rezervirano za pojmove kao to su prirodne sile ili vie sile (...), to jest da se oznai energija osloboena fizikim ili drutvenim gibanjem. Str. 182. Vlast (...) mogu obnaati osobe... str. 183. Njezino temeljno obiljeje je da je bespogovorno priznaju oni od kojih se zahtijeva poslunost; njoj nije potrebna ni prisila ni uvjeravanje. Str. 183.

U sudaru nasilja protiv nasilja, ndamo vlasti je uvijek bila apsolutna; ali ta nadmo traje samo toliko dugo dok struktura vlasti ostaje nenaeta to jest, sve dok se sluaju zapovijedi i dok vojne i policijske snage hoe upotrijebiti svoje oruje. Str. 185. Mo je zaista bitna za svaku vlast, ali nasilje nije. Nasilje je po svojoj prirodi instrumentalno; kao i svim sredstvima, uvijek mu je potrebno voenje i opravdanje ciljem kojemu tei. Str. 187. ...na pitanje: to je cilj mira? odgovara nema. Mir je apsolut... (...) Mo pripada istoj kategoriji; ona je, kao to se kae, cilj po sebi. Str. 187. ...mo, ni izdaleka sredstvo za neki cilj, zapravo sam uvjet koji nekoj skupini ljudi omoguuje da misle i djeluju u kategoriji sredstvo-cilj. Str. 187. Mo ne treba nikakvo opravdanje (...); to joj treba, to je legitimacija. Str. 187. Mo izvire tamo gdje se ljudi okupe i djeluju u suglasnosti, ali svoju legitimaciju izvodi iz inicijalnog okupljanja, a ne iz neke akcije koja potom moe uslijediti. Str. 187. Nasilje se moe opravdati, ali nikada nee biti legitimno. Str. 187. Teror nije isto to i nasilje; to je prije oblik vladavine koji se raa kada nasilje, poto je unitilo svaku mo, ne odstupa, nego, naprotiv, ostaje u potpunosti na vlasti. Str. 189.

Arendt zastupa tezu da ...nasilje nije ni ivotinjsko ni iracionalno... str. 193. Protivi se i bioloko-zoolokim argumentima da je funkcija agresije u ouvanju i unapreivanju ivota str. 198, kao i tezama drutvenih teoretiara u kojima se nasilje hvalilo kao manifestacija ivotne snage, osobito njene kreativnosti. Str. 198. ...teorijski nita nije opasnije od tradicije organske misli u stvarima politikim, po kojoj se mo i nasilje tumae u pojmovima biologije. Str. 201. Ni nasilje ni mo nisu prirodne pojave, to jest manifestacije ivotnog procesa; oni pripadaju politikoj sferi ljudskih poslova, ija je bitna ljudska kvaliteta zajamena ovjekovim svojstvom djelovanja, sposobnou zainjanja neeg novog. I mislim da se moe pokazati kako nijedna druga ovjekova sposobnost nije u toj mjeri stradala od progresa modernog doba, jer progres, kao to smo shvatili, znai rast, neumoljivi proces koji hoe sve vie i vie, sve vee i vee. to neka zemlja ima vie stanovnika, objekata, posjeda, to e vea biti potreba za administracijom, a s njom i anonimna mo upravljaa. Str. 207.

Arendt je sklona misliti da je nae dananje velianje nasilja u mnogome uzrokovano jakom frustracijom sposobnosti djelovanja u modernome svijetu. Str. 207. Pritom navodi razlike izmeu opozicije u tzv. istonom bloku koja zahtjeva slobodu miljenja, govora i djelovanja kao preduvjete politike, dok na Zapadu opozicija (u vidu studentskih i dr. pokreta) ima sve to, ali se buni zbog sve vee nemoi usred poveanja moi u rukama birokracije. ...moramo priznati da nam je mo postala nemonom. Str. 210. A svako slabljenje moi je otvoren poziv na nasilje... str. 210.

Graanska neposlunost

Kad god su pravnici pokuavali opravdati neposlunog graanina s moralnih i pravnih temelja, oni su njegov sluaj gradili u stilu onoga tko zbog savijesti neto odbija ili ovjeka koji provjerava ustavnost zakonskih odredbi. Problem je taj to poloaj neposlunog graanina ni s jednim od njih ne pokazuje nikakvu analogiju iz jednostavnog razloga to on nikada ne postoji kao usamljeni pojedinac; on moe funkcionirati i preivjeti jedino kao lan grupe. Str. 228. ...graanska neposlunost koju prakticira usamljeni pojedinac je bez izgleda daima mnogo efekta. Na njega e se gledati kao na ekscentrika kojeg je interesantnije promatrati nego onemoguiti. Str. 228. ...moramo praviti razliku izmeu onih koji neto odbijaju zbog savjesti i neposlunih graana. Ovi posljednji su zapravo organizirane manjine vezane zajednikim uvjerenjem prije no interesnom zajednicom, i odlukom da se postave protiv politike vlade ak i ako imaju razloga za pretpostavku da ovu politiku podrava veina. Str. 229. ...pravila savjesti, a ona su kao to je u svom eseju izjavio Thoreau, potpuno negativna. Ona ne govore to da se ini, nego to da se ne ini. Ona ne nabrajaju neke principe za djelovanje, one postavljaju granica koje nijedan in ne bi trebao prekoraiti, ona kau: ne ini zlo, jer e tada morati ivjeti sa zloincem. Str. 233.

...graanska neposlunost moe (se, op. B.J.) smatrati nagovjetajem znaajnog gubitka autoriteta zakona (mada se teko moe promatrati kao njegov uzrok)... str. 241. Graanska se neposlunost pojavljuje kada odreeni broj graana postane uvjeren da uobiajeni putevi promjene dalje ne funkcioniraju, da se zamjerke nee uti niti e se djelovati u skladu s njima, ili da je, nasuprto tome, vlada zrela za izmjenu, kao i da je poela i ustrajava u nainima ponaanja iji su legalitet i ustavnost izloeni dubokoj sumnji. Str. 242. Ni u jednom sluaju graanska neposlunost ne moe biti izjednaena s kriminalnom neposlunou. Str. 242. ...druga openito prihvaena neophodna karakteristika graanske neposlunosti jest nenasilje, a iz toga slijeda da graanska neposlunost nije revolucija... Neposluni graanin prihvaa, dok revolucionar odbija, okvir utemeljenog aturotiteta i openitu legitimnost zakonskog sustava. Str. 243. (primjer koji odudara od posljednje teze i koji istie Arendt, je primjer nenasilnog neposluha Gandhija, on je naime bio protiv engleske kolonijalne vlastiu Indiji).

Hannah Arendt: Totalitarizam

Politika kultura, Zagreb, 1996.

...totalitarni reimi, dok su na vlasti, i totalitarne voe, dok su ivi, do samog kraja iziskuju i poivaju na masovnoj podrci. Str. 31. Ono to uznemiruje u uspjehu totalitarizma prije je prava nesebinost njegovih pristaa: moemo razumjeti da se uvjerenje jednog nacista ili boljevika nee uzdrmati zloinom protiv ljudi koji ne pripadaju pokretu ili su ak njegovi neprijatelji; ali zbunjuje to to on nee posustati kada neman pone prodirati vlastitu djecu... str. 32.

Totalitarna vlast, za razliku od totalitarnog pokreta, mogua je samo tamo gdje su mase izobilne ili se mogu smanjivati bez pogubnih rezultata depopulacije. Str. 36.

Mase ne povezuju svijest o zajednikom interesu i nemaju onu specifinu klasnu artikuliranost koja se izraava u odreenim, ogranienim i ispunjivim ciljevima. Str. 37. Potencijalno, oni (totalitarni pokreti, op. B.J.) postoje u svakoj zemlji i ine veinu onog velikog broja neutralnih, politiki ravnodunih ljudi koji se nikada ne prikljuuju nekoj stranci i skoro nikada ne odlaze na glasalite. Str. 37. ...ti su pokreti pokazali kako politiki neutralne i ravnodune mase lako mogu biti veina u demokratski voenoj zemlji, a da demokracija moe funkcionirati prema pravilima koja priznaje samo manjina. Str. 38. ...totalitarni pokreti mogu s pravom tvrditi da su bili prve uistinu protugraanske stranke. Str. 40. Omasovljivanjem pojedinca golemih razmjera nastao je jedan mentalitet kojie je (...) mislio u razmjerima kontinenata a osjeao u razmjerima stoljea. Str. 42. Kljuna znaajka ovjeka mase nisu brutalnost i zaostalost, nego njegova izoliranost i odsustvo normalnih drutvenih odnosa. Str. 43. Dikatatorski teror koji se od totalitarnog terora razlikuje utoliko to ugroava jedino prave protivnike ali ne i bezopasne graane bez politikih stavova. Str. 49. Totalitarni pokreti su masovne organizacije atomiziranih, izloiranih pojedinaca. U usporedbi s ostalim strankama i pokretima, njihova najistaknutija znaajka je zahtjev za totalnom, neogranienom, bezuvjetnom i neopozivom odanou pojedinanog lana. Str. 51. Takva se odanost moe oekivati samo od postupno izolirana ljudskog bia koje, bez ikoje druge drutvene veze s obitelji, prijateljima, drugovima, ak s obinim poznanicima, osjeaj da ima neko mjesto u svijetu stjee samo iz pripadnosti pokretu... str. 51. Totalitarni pokret ...ukida udaljenost izmeu vladara i podanika i postie stanje u kojem vlast i elja za vlau, onako kako ih mi razumijemo, ne igraju nikakavu ili, u najboljem sluaju, sporednu ulogu. U biti totalitanri voa nije nita manje i nita vie nego funkcionar masa koje vodi; (...) moe se u svako doba zamjeniti, a o volji masa koje utjelovljuje ovisi upravo onoliko koliko te mase ovise o njemu. Bez njega ne bi imale vanjsko predstavnitvo i ostale bi amorfna horda; bez masa, voa je nita. Str. 53.

...rat je postao simbolom smrti, velikim izjednaiteljem i stoga pravim ocem novoga svjetskog poretka. Strastvena elja za jednakou i pravdom, enja za prekoraivanjem uskih i besmislenih klasnih okvira, za odbacivanjem glupih povlastica i predrasuda, ini se da je u ratu nala nain oslobaanja od starog milosra prema potlaenima i razbatinjenima. Str. 58. Terorizam je sada postao privlaan kao neka vrst filozofije kroz koju su se mogli izraziti frustracija, srdba i slijepa mrnja, kao neka vrst politikog ekspresionizma koje je kao svoj izraz koristio bombe, koji se radovao publicitetu koji je pratio eksplozije... str. 61.

Zamah totlitarizma moe privui samo rulju i elitu; mase treba pridobiti propagandom. U uvjetim ustavne vlasti i slobode miljenja, totalitarni se pokreti mogu sluiti terorom samo u ogranienoj mjeri... str. 72. Gdje god totalitarizam ima apsolutnu kontrolu, propagandu zamjenjuje indoktrinacijom a nasilje rabi ne toliko da bi ljude zastraio (to se ini samo u poetnim fazama dok jo postoji politika oporba) koliko radi stalnog ostvarenja svojih ideolokih pretpostavki i praktinih lai. Str. 72. ...totalitarna propaganda se i nakon osvajanja vlasti moe obraati onim dijelovima svojega puanstva ije organiziranje ne prati dostatna indoktrinacija. Str. 73. Ali, u osnovi, totalitarna vlast nastoji ograniiti propagandne metode samo na svoju vanjsku politiku ili na ogranke pokreta u inozemstvu kako bi ih opskrbio prikladnim materijalom. Str. 74. Kao dopuna propagandi, teror je igrao veu ulogu u nacizmu nego u komunizmu. Str. 75.

Protuutilitarno dranje totalitarnih vlasti, njihovo potpuno neobaziranje na interese mase, bili su takav ok upravo zato to se nije sumnjalo u utilitarnu bit ideologija. Tim je u suvremenu politiku uao element dotad neviene nepredvidljivosti. Str. 79. ...meu masama, kojih je glavna znaajka to to ne pripadaju nijednom drutvenom ili politikom tijelu i koje su stoga prava zbrka pojedinanih interesa, propagansa zasnovana na pukom interesu nema nikakva uspjeha. Fanatizam pripadnika totalitarnih pokreta, koji se kvalitativno tako bjelodano razlikuje od najvee odanostilanova obinih stranaka, dolazi do nezainteresiranosti masa za sebe, masa koje su se spremne rtvovati. Str. 80. Snaga totalitarne propagande (...) lei u njezinoj sposobnosti da mase iskljui iz zbiljskoga svijeta. Str. 86. Pravi cilj totalitarne propagande nije uvjeravanje nego organiziranje... str. 95. Mase ne osvajaju prolazni uspjesi demagogije, nego vidljiva zbilja i mo ive organizacije. Str. 96. Njihovo se umijee sastoji u tome to koriste i istodobno umeu elemente zbilje, povjerljivih dogaaja, u odabranu fikciju i generaliziraju ih u podruja koja potom potpuno izmiu svakoj moguoj provjeri individualnog iskustva. Totalitarna propaganda takvim generalizacijama stvara svijet koji se moe nadmetati sa zbiljskim svijetom, kojega je glavni nedostatak u tome to nije logian, konzistentan i organiziran. Zbog konzistentnosti fikcije i strogosti organizacije ta generalizacija moe preivjeti eksploziju konkretnijih lai vlast idova poslije njihova bespomona pokolja, mranu globalnu zavjeru trockista nakon njihova unitenja u Sovjetskoj Rusiji i ubojstva Trockog. Str. 96.

Za razliku od njezina ideolokog sadraja i propagandnih slogana, oblici totalitarne organizacije posve su novi. Str. 99. Najoiglednije novo organizacijsko sredstvo pokreta prije dolaska na vlast jest stvaranje frontovskih organizacija, ime se povukla razlika izmeu lanova stranke i simpatizera. U usporedbi s tim izumom manje su vane druge tipino totalitarne znaajke, na primjer imenovanje dunosnika odozog i naposljetku monopol postavljanja u rukama jednog ovjeka. Takozvano naelo voe samo po sebi nije totalitarno; str. 99. Ta je promjenljiva hijerarhija, sa svojim stalnim dodavanjem novih slojeva i promjenama ovlasti, dobro poznata iz tajnih slubi ili obavjetajnih slubi, gdje su za kontrolu kontrolora uvijek potrebne nove kontrole. Str. 105. U sreditu pokreta, kao motor koji ga stavlja u pokret sjedi Voa. Izdvojen je od elitnog sastava bliskim krugom upuenih, a oni oko njega rasprostiru nedokuivu tajnovitost koja odgovara njegovoj nedodirljivoj nadmoi. Str. 110. Voina najvea zadaa sastoji se u tome da utjelovi dvostruku funkciju koja obiljeava svaki sloj pokreta djelovati kao magina obrana pokreta od vanjskog svijeta i istodobno biti izravni most koji pokret povezuje s njim. Voa predstavlja pokret potpuno razliito od svih drugih oinih stranakih voa; preuzima osobnu odgovornost za svako djelovanje, djelo ili nedjelo bilo kojega lana ili dunosnika. Ta totalna odgovornost je najvaniji organizacijski vid takozvanog naela voe, prema kojemu je svakog dunosnika voa ne samo postavio nego je on i njegovo ivo utjelovljenje... str. 111. Ono to je u njima pobuivalo nepokolebljivu odanost lanova tajnih drutava nije bila toliko tajna koliko dihotomija izmeu Nas i drugih. Ona se moe ouvati tako da se oponaa organizacijska struktura tajnih drutava, koja se isprazni od njezine racionalne svrhe uvanja neke tajne. (...) Totalitarnoj organizaciji je inherentna tvrdnja kako sve izvan pokreta umire... str. 118.

U trenutku kada osvoji vlast, opasnost za pokret lei u injenici da, s jedne strane, moe okotati preuzimajui dravni aparat i zamrznuti se u vidu apsolutne vlasti, te da, na drugoj strani, njegova sloboda kretanja moe biti ograniena granicama podruja u koje je doao na vlast. Str. 130. Borba za dominaciju nad svim ljudima na zemlji, unitenje svake suparnike netotalitarna realnosti, inherentna je samim totalitarnim reimima; ako ne tee globalnoj vlasti kao krajnjem cilju, najvjerojatnije e izgubiti i onu koju su ve osvojili. Jer i nad pojedincem se moe apsolutno i sigurno dominirati jedino u globalnim totalitarnim uvjetima. Str. 133. ...pravo mjesto vlast je po definiciji postalo zagonetkom, i to u tolikoj mjeri da ni sami pripadnici vladajue klike nisu nikada mogli biti potpuno sigurni za svoj poloaj u tajnovitoj hijerarhiji vlasti. Str. 144. ...to su vladine slube vidljivije istaknute to im je mo manja i to se manje zna o nekoj instituciji, to e se ona na kraju pokazati monijom. Str. 147. ...beskonano umnoavanje slubi i zbrka u vlasti donosi stanjeu kojemu se svaki graanin osjeaizravno suoen s voljom Voe, koji samovoljno odabire organ koji e provesti njegove odluke... str. 149.

...totalitarna vladavina tei ukidanju slobode, ak i ljudske spontanosti openito, a nipoto smanjenju slobode, ma koliko okrutno. Str. 148. to je konspirativnija vlast totalitarizma, to tajnovitiji postaju njezini pravi ciljevi. Str. 159. Presudno je to to totalitarni reimi svoju vanjsku politiku vode u skladu s vrstom pretpostavkom da e na koncu postii svoj krajnji cilj i nikada ga ne gube iz vida ma koliko se inio dalekim... str. 160. Nevolja s totalitarnim reimima nije u tome to vode politiku moi na neki posebno okrutan nain, nego u tome to se iza njihove politike skriva jedno posve novo i dosad nepoznato shvaanje moi, ba kao to iza njihove Realpolitik lei posve novo i nevieno shvaanje zbilje. Krajnja nebriga za neposredne posljedice prije nego nemilosrdnost; iskorijenenost i neobaziranje na nacionalne interese prije nego nacionalizam; prezir za utilitarna motive prije nego nepromiljena potraga za vlastitim interesom; idealizam, tj. njihova nepokolebljiva vjera u u ideoloki fiktivni svijet, prije nego udnja za moi... str. 163.

...jezgra vlasti zemlje, (su, op. B.J.) vrlo uinkovite i vrlo sposobne slube tajne policije. Str. 167. Teror postaje pravim sadrajem totalitarnih reima tek kada se zavri unitenje pravih neprijatelja i zapone hajka na objektivne neprijatelje. Potonjeg odreuje politika vlade a ne njegova elja da je srui. Str. 171. Str. 169. ...totalitarna tajna policija nastupa nakon pacifikacije zemlje... str. 170. Pojam objektivnog protivnika, identitet kojega se mijenja u skladu s vladajuim okolnostima tako da se, im se jedna kategorija likvidira, rat moe objaviti drugoj, tono odgovara faktinoj situaciji koju totalitarni vladari neprestano ponavljaju: naime, da njihov reim nije vlast u bilo kojem tradicionalnom smislu, nego pokret, iji napredak stalno nailazi na zapreke koje treba ukloniti. Str. 173. Totalitarna policija, (...), potpuno je podreena volji Voe, jedinom koji moe odluiti o tome tko e biti sljedei neprijatelj i koji kao to je Staljin inio, takoer moe izabrati kadrove za likvidaciju. Str. 173. Tajne slube vie ne znaju nita to voa ne zna bolje; u pogledu moi, pale su na razinu izvritelja. S pravnog stajalita, od pretvaranja osumnjienog u objektivnog neprijatelja jo je zanimljivija totalitarna zamjena osumnjienog prijestupa moguim zloinom. Mogui zloin nije nita subjektivniji od objektivnog neprijatelja. Sumnjivac je uhien jer se misli da je kadar poiniti zloin koji se manje ili vie uklapa u njegovu osobnost... str. 175. ...uzajamna sumnja prodire u sve drutvene odnose u totalitarnim zemljama i stvara sveproimljuu klimu ak i izvan posebnog djelokruga policije. Provokacija, koja je neko bila specijalnost tajnog agenta, postaje metodom odnoenja s blinjim, koju je svatko, rado ili protiv svoje volje, primoran provoditi. Na svaki nain, svatko je agent provokator svakoga drugog; str. 179.

Koncentracijski logori za istrebljenje u totalitarnim reimima slue kao laboratoriji u kojim se dokazuje temeljno uvjerenje totalitarizma da je sve mogue. Str. 189. Totalna dominacija, koja beskrajno mnotvo i razliitost ljudskih bia nastoji organizirati tako kao da su svi oni samo pojedinac, mogua je samo ako se svaka osoba moe svesti na uvijek siti identitet reakcija, tako da se svaka od tih hrpa reakcija moe nasumce zamijeniti za drugu. Str. 189. Logori su namijenjeni ne samo unitavanju i degradiranju ljudi, nego i stravinom eksperimentu unitavanja, u znanstveno kontroliranim uvjetima, same spontanosti kao izraza ljudskog ponaanja i pretvaranja ljudske osobnosti u puku stvar, u neto to nisu ak ni ivotinje;str. 189. S koncentracijskim se logorima ne moe nita usporediti. Njihov se uas nee moi nikada potpuno prikazati upravo zato to je s one strane i ivota i smrti. Nikada ga nitko nee moi potpuno opisati upravo zato to se preivjeli vraa svijetu ivih i vie nitko ne moe potpuno vjerovati u vlastito prolo iskustvo. Str. 196. U koncentracijskim logorima nitko nema cijenu, jer se uvijek moe zamijeniti nekim drugim; nitko ne zna kome pripada, jer ga nikada ne svidi. Str. 196. ...ekonomski gledano , koncentracijski logori postoje uglavnom radi sebe samih. Str. 197. Oni su predstavnici ...ivota koji nema zemaljskih svrha. Str. 197.

Gubitak vjere u Posljednji sud je vjerojatno ono to najradikalnije dijeli moderne mase od masa prethodnih stoljea: najgori su izgubili njihov strah, a najbolji njihovu nadu. Mase, koje dotada nisu mogle ivjeti bez straha i nade, sada privlai svako obeanje izgradnje Raja za kojim dugo ude i Pakla kojeg su se bojale. Kao to poznate znaajke Marxova besklasnog drutva neobino sline mesijanskom dobu, tako stvarnost koncentracijskih logora najvie nalikuje srednjovjekovnim prikazima Pakla. Str. 199. Prvi bitan korak na putu do totalne dominacije jest ubiti pravnu osobu u ovjeku. To se, na jednoj strani, postiglo tako to su neke kategorije ljudi stavljene izvan zakona a netotalitarni svijet, s pomou denacionalizacije, prisiljen priznati bezakonje, a na drugoj tako to je koncentracijski logor stavljen izvan normalnog kaznenog sustava a njeogvi zatoenici odabirani bez normalne pravne procedure u kojoj ustanovljeni zloin za sobom povlai predvidivu kaznu. Str. 200. ...cilj svih metoda jest postupati s ljudsim tijelom s njegovim beskrajnim mogunostima patnje tako da se ljudska osoba uniti onako kako to mogu uiniti suevne bolesti organskog podrijetla. Str. 207. Zahtjev za neogranienom moi lei u samoj naravi totalitarnog reima. Takva se mo moe postii samo ako se doslovce svakim ovjekom, bez i jedne jedine iznimke, vlada u svakom aspektu njihova ivota. Str. 211. Agresivnost totalitarizma ne nastaje iz udnje za moi, a ako se grozniavo nastoji iriti to nije radi samog irenja ili profita, nego jeidno iz ideolokih razloga: da bi se svijet uinio konzistentnim, da dokae kako je njegovo nadulo u pravu. Str. 213. Totalitarne ideologije, dakle, ne tee preobrazbi vanjskoga svijeta ili revolucionirajuo preinaci drutva, nego preobrazbi same ljudske prirode. Str. 214.

Totalitarna politika ne zamjenjuje jedan skup zakona drugim, ne uvodi svoj consensus iuris, ne stvara, naglim preokretom, nov oblik legalnosti. Str. 221. Ne treba joj consensus iuris zato to obeava rastereenje ispunjenja zakona od sveg ovjekova djelovanja i volje; i obeava pravdu na zemlji zato to tvrdi da e samo ovjeanstvo biti utjelovljenje zakona. Ta identifikacija ovjeka i zakona... str. 221. Teror je bit totalitarne vladavine. Teror je ostvarenje zakona kretanja; njegov je glavni cilj omoguiti sili prirode ili povijesti da slobodno struji kroz ovjeanstvo, neometana ovjekovim spontanim djelovanjem. Kao takav, teror tei stabiliziranju ljudi radi oslobaanja sila prirode ili povijesti. Str. 223.

Ideologije tvrde da poznaju tajne itava povijesnog procesa tajne prolosti, zamrenosti sadanjosti, neizvjesnosti budunosti zbog logike sadrane u njihovim odnosnim idejama. Str. 229. One su povijesne, zanima ih postajanje i nestajanje, uspon i pad kultura, ak i ako povijest pokuavaju objasniti nekim zakonom prirode. Str. 229. ...sve ideologije sadre totalitarne elemente, ali ih razvijaju samo totalitarni pokreti, te otud varljivi dojam da su samo rasizam i komunizam totalitarni. Str. 230. Postoje tri specifino totlaitarna elementa svojstvena svem ideolokom miljenju. Str. 230. Prvo, ideologije objanjavaju ne ono to jest, nego ono to postaje, to je nastalo i to prolazi. Str. 230. Tenja ka totalnom objanjenju obeava objanjenje svih povijesnih zbivanja, totalno objanjenje povijesti, totalno znanje o sadanjosti i pouzdano predvianje budunosti. Str. 230. Drugo, ideoloko se miljenje oslobaa od zbilje koju percipiramo s naih pet osjetila i inzistira na istinitijoj zbilji koja je skrivena iza svega uoljivog, vlada s tog skrovitog mjesta i zahtijeva esto osjetilo, koje nam omoguuje da je postanemo svjesni. Str. 231. Tree, ideoloko miljenje svrstava injenice i apsolutno logiku proceduru koja polazi od aksiomatski prihvaene premise, izvodei sve drugo iz nj; to jest, nastavlja s konzistentnou koja ne postoji nigdje drugdje u zbilji. Str. 231. Totalitarizam jest oblik vladavine bit koje je teror a naelo djelovanja loginost ideologijskog miljenja. Str. 235. Ali totalitarna je vlast kao oblik vladavine nova po tome to se ne zadovoljava tom izoliranou (politikom, op. B.J.) nego unitava i privatni ivot. Zasniva se na osamljenosti, ne osjeaju nepripadanja svijetu, to je jedan od najradikalnijih i najoajnijih ovjekovih osjeaja. Str. 236. ...pouavajui i slavei logiko razmiljanje o osamljenosti gdje ovjek zna da e biti krajnje izgubljen ako ikada napusti prvu premisu od koje je zapoeo itav proces, uniteni su i najmanji izgledi da se osamljenost pretvori u samou, a logika u miljenje. Str. 239.

Raymond Aron: Macht, power, mo demokratska proza ili demonska poezija?

Iz Demokracija i totalitarizam, Politika kultura, Zagreb, 1996. str. 237-262.

Mo je sloboda izbora nekolicine ograniena voljnim djelovanjem pojedinca ili skupine. Takva je formalna i nadpovijesna definicija moi, ali Aron uzima sebi za pravo da ide dalje. Mogolo bi se kazati da mo je ljudsko utjelovljenje drave. Str. 242.

Izvorno se dvojnost izmeu pojmova snaga i mo jest ona izmeu potencijalnog i aktualnog. Pojam snaga jednak je potencijalnom upravljanju, utjecanju ili prisili kojom raspolae pojedinac, dok je mo zapravo samo jedan modalitet sile, naime onaj kojemu je svojstvena ne bilo kakva primjena sile, nego neka vrsta potencijalnog i njegova prelaska u aktualno. Str. 243. Kao politiki pojam snaga oznauje odnos izmeu ljudi, ali budui da istodobno znai i mogunost, a ne in, snagu/silu moemo odrediti kao mogunost pojedinca ili skupine da uspostavi odnose sukladno svojoj elji s drugim ljudima ili skupinama.

Aron, osim pojmova snage/sile i moi, uvodi i pojam dominacije (Herrschaft, preuzimajui isti od Webera). Dominacija obuhvaa zapovijedanje (befehlen) i mogunost da to zapovijedanje sluaju odreene osobe. Osoba koja dominira nije bilo tko tko posjeduje snagu. Odnos snaga se mora ustaliti kako bi subjekt tog odnosa zapovijedao onima koji su mu objekti. Taj subjekt mora i sam biti uvjeren u svoje pravo i sposobnost da trai i postigne poslunost. Str. 244.

No snagu i mo ne posjeduju samo neki pojedinci ili skupine dok su ih drugi lieni. Pluralitet polja na kojima se obnaa vlast ostavlja neki prostor uzajamnosti: jedni nisu puki subjekti, a drugi nisu puki objekti. Str. 248. Nadalje, podjela snaga ima vie znaenja. Ponajprije ona oznauje ono to naziva diferencijacijom drutvenih podsustava, odakle prirodno proizlazi odvajanje instrumenata snage. Pr. veliki sveenik nije istodobno i kralj i sl.

I dok se u vanjskoj politici mo moe pretvoriti i u nemo (kao na primjeru haldnog rata i sraza moi vojnih mainerija od kojih niti jedna nije mogla ostvariti svoje ciljeve, te su u pat-poziciji postali talcima svoje sveunitavajue moi), na unutranjem planu mo je istodobno rasprena (tko je ne posjeduje makar malo?) i neodreena (svaki put kad osoba A odredi in osobe B, to je potvrda vlasti A nad B).

John Kenneth Galbraith: Anatomija moi

Stvarnost, Zagreb, 1983.

Mo uope

Slae se, ali ne zadovoljava se u potpunosti s Weberovom definicijom moi da je mo sposobnost da se vlastitom voljom drugima namee eljeno ponaanje.

Mo se, odavna, pokorava svojevrsnom trojnom pravilu. Postoje tri instrumenta njezina vrenja ili nametanja, a isto tako postoje tri institucije ili preduvjeta za dobivanje prava na njezinu upotrebu. Str. 10.

Kondigna mo postie potinjavanje ili poslunost sposobnou da pojedincu ili skupini namee alternativu za ono to oni stvarno ele i to alternativu kojua je dovoljno neugodna ili bolna da se oni odreknu onog to su eljeli. Str. 10.

Kondigna mo postie potinjavanje tako da onima koji se ne ele potiniti donosi primjereno neugodne konzekvencije ili prijeti takvim konzekvencijama. Nasuprot tome, kompenzacijska mo onima koje eli potiniti nudi pozitivnu, afirmativnu nagradu to jest, tako da pojedincu koji se potinio da neto to on smatra vrijednim. Str. 11.

Zajedniko je obiljeje kondigne i kompenzacijske moi da pojedinac koji im se potinjava zna da to ini to jest da se potinjava u prvom sluaju zato to mora, u drugom sluaju zato jer zna da e za to biti nagraen. Nasuprot tome kondicionirana mo ostvaruje se tako da se mijenjaju vjerovanja onih koje se eli potiniti. Str. 11.

U pozadini ta tri instrumenta ostvarivanja moi nalaze se tri glavna izvora moi atributi ili institucije to diferenciraju one koji dre i vre mo od onih koji joj se samo potinjavaju. Ta su tri izvora: linost, imovina (to naravno obuhvaa dohodak koji se moe troiti) i organizacija.

U dananje je doba linost kao izvor moi prije svega povezana s kondicioniranom moi to jest sposobnou uvjeravanja. Imovina je prije svega u odnosu s kompenzatornom moi. Imovina dohodak stvara sredstva potrebna za kupovanje potinjavanja i poslunosti. Organizacija, najvaniji izvor moi u modernim drutvima, povezana je u prvom redu s kondicioniranom moi. Meutim, organizacija, jednako kao i drava, raspolae s kondignom moi jer ima na raspolaganju razliite vrste kanjavanja. I jo neto: organiziranim je skupinama vie ili manje nadohvat ruke i kompezatorna mo, to zahvaljuju imovini koju posjeduju.

Mo se obino uzima kao sredstvo za ostvarivanje odreenih ciljeva. Meutim obina, svakodnevna pristojnost ne doputa da se izravno prizna kako se mo eli radi nje same. Jedino se prihvaa shvaanje da pojedinac smije teiti za vlau zato da bi pomou nje mogao drugima nametati vlastite moralne vrednote, da bi mogao drugima nametati vlastitu viziju socijalne vrline ili naprosto zato da se tako domogne novca. Str. 16.

Mo moe biti drutveno zloudna, ali je u isti mah drutveno bitna. O njoj treba donijeti sud, ali je nemogue donijeti takav sud koji bi vaio za svaku mo. Str. 19.

Instrumenti moi

Ispravno stupnjevanje kondignog kanjavanja i kompenzacijskog nagraivanja ubraja se meu veoma kontroverzne probleme suvremenog drutva. Pr. smrtna kazna, nejednakost prihoda... Sva moderna drutva povlae otru granicu izmeu kompenzacijske i kondigne moi. Kompenzacijsko nametanje volje smatra se civiliziranijim, mnogo vie usklaenim sa slobodom i osobnim dostojanstvom. Usporedno sa smanjenjem ugleda kondigne moi idu veoma energina i opsena nastojanja da se povea djelotvornost kompenzacijske moi.

U ekonomskom sistemu ljudi rade to jest potiinjavaju se volji i ciljevima drugih zato jer su u prvom redu motivirani pozitivnim nagraivanjem a ne negativnom prisilom koju stvara vlast od patnji do kojih bi moglo doi nepotinjavanjem... str. 25. Glupan!!!

U pogledu kondicionirane moi, Galbraith razlikuje eksplicitno, izriito kondicioniranje (uvjeravanje, obrazovanje, odgoj, reklame...) i implicitno kondicioniranje (kada je diktirano samom kulturom: pokornost se u takvom sluaju smatra normalnim, valjanim, primjerenim i tradicionalno ispravnim ponaanjem). Tako je jedan od najeksplicitnijih oblika kondicionirane moi u modenrim industrijskim drutvima reklama. Str. 34. No problem je s eksplicitnim kondicioniranjem to je previe uoljivo, upadljivo, lako ga je provaliti.

Zapravo treba razlikovati autoritarnu vlast, koja se manje-vie iskljuivo oslanja na kondignu prisilu, od totalitarne vlasti, koja vlada kombinacijom kondigne, kompenzacijske i kondicionirane moi. Str. 40.

Izvori moi

Izvori moi (linost, imovina, organizacija) rijetko se javljaju ideal-tipski pojavljuju se gotovo uvijek u kombinaciji jedan s drugim. Str. 42.

Vana je odrednica modernih politikih razmatranja napuhavanje uloge linosti u upotrebi moi. U stvaranju te zablude sudjeluje velik broj inilaca. Prvi je povijesni ugled tzv. Velikog voe. Drugo je tatina, a trai uzrok je uinak laskanja. ... vanost koju ima linost zapravo je dananji odraz jednog ranijeg i primitivnijeg stadija u koritenju moi; zato linost privlai onaj arhaini instinkt u nama koji upravlja velikim dijelom komentara u tom problemu. Osim toga, linost je zanimljivija od organizacije. Str. 46.

Politiki govornik obino se obraa masama ija su vjerovanja ve otprije potpuno kondicionirana. On podeava svoju misao i svoju rije, esto automatski, prema onom to zna da masa vjeruje. Str. 47. Ipak ne moemo potpuno otpisati ni linost kao izvor moi. Str. 48.

Posjedovanje imetka otvara pristup najeem obliku upotrebe moi, a to je potinjavanje volje jedne osobe volji druge osobe izravnim kupovanjem volje prve osobe. U stvari je novac samo jedan od izvora moi, a u posljednje se vrijeme njegova vanost smanjuje razmjerno vanosti organizacije. Mo u poslovnoj tvrtki i dravi, koje je nekad emanirala iz vlasnitva odnosno iz financijskih izvora denas emanira iz strukturnog udruivanja pojedinca, iz birokracije. Str. 51. Meutim bogatstvo samo po sebi vie ne daje pristup kondicioniranoj moi. Str. 52.

Organizacija ... obino se pojavljuje povezana s vlasnitvom, i u veoj ili manjoj mjeri udruena s linou. Meutim njezina vanost u dananje vrijeme sve vie raste. Str. 56. ...bogatstvo i linost su djelotvorni samo ako ih podrava organizacija. Str. 56.

Organizacija ima pristup kondignoj moi, zahvaljujui normalnoj povezanosti s imovinom dostupna joj je kompenzacijska mo; osim toga, apsolutno joj je dostupna kondicionirana mo. Zapravo, upravo kondicionirana mo potie stvaranje gotovo svake organizacije. Str. 58.

Organizacija ima jo tri obiljeja. Prvo, je bimodalna simetrinost: to znai da ona ostvaruje ciljeve koji su izvan nje same, samo ako prethodno postogne potinavanje unutar sebe same. Drugo, mo svake organizacije ovisi o njezinoj povezanosti s drugim izvorima moi kao i o tome koliko su joj dostupna sredstva prisile. I tree, izuzmemo li dravu, vrijedi pravilo da to su brojniji i razliitiji ciljevi radi ijeg postizanja neka organizacija eli nametnuti svoju mo, to e biti slaviji njezini rezultati.

Najjasniji primjer kombiniranja izvora moi je totalitarna vlast. U totalitarnom reimu koriste se svi instrumenti i izvori moi, kako interno, u samoj vlasti, tako i eksterno i simetrino, protiv cijelog naroda. Str. 66.

Nasuprot slabim politikim strankama dananjeg doba, vidimo dnane intersne grupe koje imaju samo jedan cilj. Te su organizacije djelotvorne zato to se njihovi lanovi mogu sloiti i sjediniti u elji i nastojanju za postizanje jednog jedinog specifinog i tono odreenog cilja, a takvo se jedinstvo ne moe ostvariti kad se radi o veem broju ciljeva. Str. 69.

Postoji i iluzija moi. Uvijek se moe misliti da bi se netko tko se potinio djelovanju uvjeravanja isto tako potinio i da nije bilo tog uvjeravanja. Takoer, ljudi mogu umiljati kako koriste kondicioniranu mo kada to zapravo ne ine, i da drugi mogu pretpostaviti kako je u igri kondicionirana mo, iako zapravo nije.

Dijalektika moi

U modernom drutvu postoji vea ili manja ravnotea izmeu onih koji koriste mo i onih koji im se odupiru. Str. 72. Uobiajena i najefikasnija reakcija protiv neeljenog koritenja moi je stvaranje suprotne moi. Str. 73. Moemo slobodno iznijeti kao pravilo da gotovo svako manifestiranje moi izazivao suprotno manifestiranje moi, koje dodue ne mora biti ba uvijek istomjerno. Str. 74.

Razabire i postojanje znatne simetrije izmeu postupaka kojima se mo koristi i postupaka kojima joj se prua otpor. Str. 74. Na mo kojoj je izvor jaka linost, reagira druga jaka linost; na mo kojoj je izvor vlasnitvo regaira se vlasnitvom, na mo organizacije organizacijom. Na kondignu mo kondignom, itd...

U povijesti sukoba izmeu moi i reagiranja na mo ima mnogo primjera kada je njihova efikasnost ovisila o postojanju asimetrije izmeu njih. Str. 78. Primjeri: martin luter king jr., m. Gandi...

Sve civilizirane zajednice bez izuzetaka reguliraju upotrebu kondigne moi. Kondigna mo drave se strogo regulira. Slino tome kompenzacijska je mo podlona dravnom reguliranju, ali za razliku od kondigne moi, njezina se upotreba uvelike regulira zakonima i obiajima. Ipak, ne neke oblike kompenzacijske moi se ne gleda blagonaklono pa se stavljaju izvan zakona. Kondicionirana mo je znaajna ne po tome to se regulira zakonom, nego po tome to se eksplicitno titi zakonom. Jednako tako kao to je privatnom graaninu zabranjeno koristiti kondignu mo, tako se, s druge strane, izriito jame njihova sloboda govora i izraavanja, temelji kondicionirane moi.

to se tie izvora moi, moe se slobodno rei da drava ne nastoji regulirati propisima ponaanje linosti kao izvora, niti ga sputavati. S druge strane, drava smatra vlasnitvo vanim izvorom moi te ga nije dobro i razborito koncentrirati u rukama drave. Drava regulira i titi organizaciju. U demokratskim drutvima se brane sloboda politikog okupljanja i udruivanja.

Doba organizacije

Dananje doba Galbraith opisuje kao doba organizacije. Ostala dva izvora moi oslabila su, premda ostaju u veoj ili manjoj mjeri u vezi s organizacijom.

U korporaciji je nastavljen proces transfera smoi s vlasnika na menadere (s vlasnitva na organizaciju). Dva inioca doprinose slabljenju moi vlasnika u usporedbi s moi uprave. Kako je prolazilo vrijeme tako se vlasnitvo nad dionicama tvrtke rasipalo na sve vei broj vlasnika. Str. 124. Istovremeno rukovoenje tvrtkom postalo je sve sloeniji zadatak. Str. 124.

U 19. stoljeu i prvim desetljeima 20. stoljea smatralo se da je moderna drava instrument moi industrijskog kapitalizma. ... to je miljenje bilo pretjerano, jer je drava sluila i razliitim ciljevima svojih graana i onih koji su inili njezinu strukturu. Meutim ono to se najvie isticalo bilo je sluenje drave industrijskim (i financijskim) interesima. Str. 133. Danas to vie nije tako. Jedino veoma upadljivo obiljeje razdoblja organizacije je postojanje golemog broja organiziranih grupa sindikata, poslovnih udruenja, kojekakvih odbora za politiku akciju, farmerskih udruenja koje sve nastoje prisvojiti instrumente moi drave radi ostvarivanja vlastitih ciljeva i interesa. Originalni izvor moi postaje i sve vei broj organizacija unutar strukture drave razna ministarstva, agencije, javne korporacije, rodovi oruanih snaga. Str. 133-134.

Moderna drava objedinjuje u svojoj strukturi sva tri izvora moi politiku linost, vlasnitvo u obliku resursa s kojima rapsolae, organizaciju. Oito su joj dostupna sva tri instrumenta nametanja moi: ona ostaje, kao to smo ve spomenuli, gotovo iskljuivi posjednik kondigne moi, ima i upotrebljava golemu kompenzacijsku mo, esto se i sve vie slui kondicioniranjem moi. Str. 134.

Koritenje moi je naroito uspjeno onda kada se pojedinac potinjava ciljevima drugih ne samo dobrovoljno nego i s osjeajem da je takvo ponaanje znak krijeposti. Za one koji se ne potinjavaju smatra se da nisu normalni. Takvo ponaanje postie vojni establishment. Od tri izvora moi vojni establishment posjeduje dva u velikoj mjeri: vlasnitvo (to jest financijske resusrse) i organizaciju. Bitan, ak ivotno vaan, preduvjet za ostvarivanje kondicionirane moi vojnog establishmenta je postojanje tono odreenog neprijatelja. (...) Zahvaljujui postojanju vanjske opasnosti dobivaju se od parlamenta odobrenja za vojne rashode imovina a na tome se temelji i kompenzacijska mo. Str. 150. S postojanjem neprijatelja povezane su kontrola informiranja i drutveno kondicioniranje koje iz toga proizlazi. Potreba da se vojne tajne uvaju od neprijatelja slui kao opravdanje da se javnost ne obavjetava o onom to se dogaa u vojnom establishmentu. A i oni podaci koji se iznose pred javnost mogu se prethodno tako probrati da zapravo slue eljenom kondicioniranju javnosti. Str. 151.

U dananje vrijeme oslabili su i izvori i instrumenti moi religije, barem u kranskom svijetu. Str. 156. Mo linosti opaamo i kod nekih dananjih vjerskih voa. ... Meutim, oni se ni u kom sluaju ne mogu usporediti s velikim vjerskim voama u prolosti. Str. 156. Takoer se jako smanjila vanost imovine Crkve kao izvora moi. Nekad velianstveno golema, danas je imovina Crkve mala u usporedbi sa svjetovnim resursima. Str. 157. I na kraju (to je od svega najdramatinije), organizacija Crkve se raspada. Nekadanja interno (i relativno) disciplinirana i monolitna organizacija svekolikog kranstva Katolika crkva raspala se na stotine razliitih i veinom labavo strukturiranih grupa od kojih se svaka, u veoj ili manjoj mjeri, natjee sa svima ostalima. Str. 157.

Mo tiska, radija i televizije, jednako kao mo religije, izvire iz organizacije. Jednako kao kad se radi o religiji, glavni instrument nametanja moi je vjerovanje drutveno kondicioniranje. Str. 160. Danas su efovi valikih listova i televizijskih mrea uglavnom anonimni. Na televiziji velik dio informacija koje se putaju u javnost dolazi iz organizacije, a ne od pojedinaca. Vea je opasnost da e se precijeniti nego da e se potcijeniti mo modenrih medija. Oni su izloeni, kao to smo ve napomenuli, raznim pritiscima, sputavanjima i obuzdavanjima od strane organizacija kao izvora moi. Str. 161. Kondicioniranje je jako onda kada je jednostavno, kada ga ne ometaju sumnja ili suprotna gledita, i kad ima monopol pristupa ljudskom duhu. To vrijedi i za modenri tisak i radiotelevizijske mass-media. Str. 162.

Koncentracija i difuzija moi

Kao to smo se vie nego dostatno uvjerili, organizacija i s njom povezana uloga kondicioniranja, temelj su moderne moi. Istovremeno (to se doima kao paradoks) njihova je posljedica ne samo moderna koncentracija moi nego i njezina personalna difuzija, ratrkanost. Str. 166.

... pojedinac, budui da organizacija posjeduje mo, misli da i on posjeduje neto od te moi. Njegovo potinjavanje organizaciji je potpuno, ali zbog subjektivnog dojma da dijeli mo, da je njen aktivni sudionik, on je zadovoljan. Str. 168. Difuziji moi pridonijelo je i ope poveanje blagostanja. To je oslabilo ulogu vlasnitva, a to znai i ulogu kompenzacijske moi. Kad se negdje stvori ope blagostanje, potroai i radnici imaju alternative, pa je zato za njih manje nuno potinjavanje bilo kakvoj i bilo kojoj moi. Str. 169.

Friedrich August von Hayek Politiki ideal vladavine prava

kolska knjiga, Zagreb, 1994.

Ovaj niz predavanja, koji je objavila Egipatska nacionalna banka u Cairu, zapoinje povijesnim izlaganjem nastanka i tvorbe ideje vladavine prava. Povijesni pregled je vie nego tur, on ga sam naziva skicom koju tek treba razraditi te u tom smislu brzo prelijee preko Engleske 17. stoljea (i prethodnica poput Magne Cartae i Constitutio Libertatis) i pojma izonomije kao jednakosti zakona za sve vrste graana koje je u tom smislu predstavljala suprotnost arbitrarnoj vladavini tirana (oba citata str 21.). Nakon niza borbi u prethodnom stoljeu vladavina prava u Engleskoj zasjala je u punini u 18. stoljeu. Posao tumaenja i irenja politikog ideala vladavine prava umnogome je doprinijela kontinentalna tradicija, a napose Montesquieu koji je smatrao da suci moraju biti usta zakona (dakle nema sudake interpretacije) i jo vie zbog tripartitne podijele vlasti i njihovog meuodnoenja. Premda hvali i Rousseaua zbog ambivalentnosti koncepta ope volje, kritizira Francusku revoluciju jer su u kasnijim fazama revolucije, tovie, prethodnici modernog socijalizma ve su digli svoj glas protiv naela samo formalne jednakosti pred zakonom, traei egalite de fait (stvarnu jednakost) umjesto puke egalite du droit (pravne jednakosti). (str. 32.) Neizbjeno Hayek istie i primjer Amerike i Thommasa Jeffersona koji se zalagao da vlast mora biti ograniena ustavom kao i granice do kojih ona (vlast) moe ii. Zanima se i za njemake autore, prije svega I. Kanta. Kontinentalnim zaslugama jo istie i naelo presumpcije nevinosti (kak bi to rekel Sanader) prvi put formalno priznato u austrijskom (Schssel) krivinom zakonu iz 1875, a etiri godine kasnije i u Deklaraciji o pravima ovjeka. Prusiji 18. stoljea odaje priznanje za primjenu vladavine prava na podruje kontrole dravne uprave pravo je ono koje kontrolira upravni aparat.

Osim o socijalistike, spominje i povezanost historicistike i pozitivistike reakcije na vladavinu prava. Potonji reakcionari su svojim isticanjem promjenjivosti zakona ohrabrili vjerovanje kako nema nita to bi se moglo pokuati ako se to ini najefikasnijim sredstvom za postizanje odreenog cilja, odnosno da nema pravila koje zakonodavac ne bi mogao promijeniti ako mu to odgovara. (str. 40) To je proizvelo moralni i pravni relativizam koji je podrazumijevao odbacivanje vrijednosti svakog iskustva otjelovljenog u tradiciji i institucijama. Osim terminoloke podjele na progresivne i reakciju, koju su s toliko ara osporavali Hayekovi liberalni slino-miljenici, on takoer ostaje uporan u terminolokom i praktinom koritenju podjele na totalitarne i slobodne drave. A to se tie povijesnog pregleda, premda tur dalo bi se raspravljati o ispravnosti tumaenja Kanta i Rousseaua. Ono ime je jo proet ovaj Hayekov spis jest shvaanje demokracije kao vladavine veine nad manjinom (a ne kao samovladavine i jednakosti subjekta i objekta vladanja, vladajueg i vladanog) te uobiajenoj liberalnoj opreci izmeu drave i pojedinca koje moe proizlaziti samo onda ako se dopusti da suverenost prelazi granice opeg.

Jedno od bitnih Hayekovih dostignua koje nam s ushienjem otkriva jest to da je vladavina prava zapravo metapravno naelo, tj. Politiki ideal. Vladavina prava nije pravo, ve proizlazi iz politike i javnog mnijenja. To to je za njega veliko otkrie nije nego otkrivanje tople vode tj. Ona poznata stara stvar da politika odnosno drutvo stvaraju pravo. Vladavina prava biti e uspjena samo ukoliko se sam zakonodavac osjea obvezan primijeniti je. U demokraciji to zapravo znai da e (...) ovisiti o tome da li je prihvaa javno mnijenje. (str. 47).

U svojoj sutini vladavina prava je suprotnost voljnom djelovanju vladara, a predstavlja i njegovo ogranienje. Pod vladavinom prava izvrna vlast mora u svom djelovanju prisilom biti ograniena propisima koji ne odreuju samo gdje moe djelovati nego i kako treba djelovati. (str. 52)

Tri su klasina zahtjeva koje svaki pravni sustav mora ispuniti ako eli da ga se smatra sustavom osnovanim na vladavini prava. Zakoni moraju biti opi, jednaki i izvjesni. Zakoni moraju biti opi ne samo u smislu da se primjenjuju jednako na sve ljude ve i u smislu da se ne odnose na posebne okolnosti, nego se primjenjuju uvijek kad su ispunjeni neki apstraktno utvreni uvjeti. Jednakost pred zakonom drugi je zahtjev, meutim zakon mora priznavati neke generike rezlike izmeu ljudskih bia (npr. mukaraca i ena), ali nikako u koristi pojedinih i pojedinanih ljudi. Posljednji zahtjev odnosi se na izvjesnost, a on je najvaniji za djelovanje ekonomskih djelatnosti drutva. Izvjesnost je initelj koji je najvie pridonio Zapadu u usporedbi s Istokom. Hayek ne spominje razliku izmeu strasti i interesa i predvidljivost (izvjesnost) potonjih naspram prvih.

Nadalje, vladavina prava podrazumijeva i podjelu vlasti i njihove meuodnose poput zabrane bilo kakvog delegiranja zakonodavstva ili da razliite funkcije obavljaju razliiti ljudi.

Zadiranje drave usferu privatnog graanina t.j. pitanje diskrecije uope nije u pitanju (str. 54), premda naelo vladavine prava stvarno trai da upravni organi nemaju takva diskrecijska ovlatenja. Primjerenije je poticati privatnog graanina da upotrijebi svoja sredstva za ope dobro. U sluaju diskrecije vano je da privatni graanin i njegovo vlasnitvo u tom smislu nisu objekt dravnog upravljanja niti su sredstva koje bi ona upotrijebiti za svoje svrhe onako kako njeni slubenici misle da je najprijkladnije. Prisila je doputena samo u vezi s izvrenjem opeg pravila.

Doli smo do onoga do ega je Hayeku zapravo stalo, ili je to barem na utisak rije je o privatnom vlasnitvu. Ne moe biti prava ako nema privatnog vlasnitva. (str. 57.) Hayek doputa uplitanje drave u privatno vlasnitvo ali samo kao izuzetak. Zanimljivi su izuzeci koje on navodi i smatra prihvatljivima. Jedno je pravo drave da oduzme privatni posjed za javne svrhe, a drugo ni manje ni vie ameriko pravilo o oitoj i neposrednoj opasnosti. Moda ne bi bilo zgorega ponuditi jednu zlobnu, ali legitimnu interpretaciju Hayeka. Sjetimo se samo one (takoer zlobne, ali legitimne) interpretacije kantove filozofije u vezi s nacizmom. Prema tim interpretacijama svoje zasade nacizam vue iz Kantove filozofije. Nacizam priznaje i unutranji zakon i maksime i imperative, ali je poinio samo jednu pogreku: pojam ovjeka zamijenio s pojmom Nijemca. Iz toga je slijedilo da su jedino Nijemci (moralni) ljudi, a druge temeljem nesumnjivog Kantovog specizma spremni za odstrijel. Povuemo li paralelu s Hayekom, moemo vidjeti da su zasade Hayekovog nauka lee u novom konzervativizmu Amerike G. W. Busha. Jedina razlika je to je ameriko pravilo o oitoj i neposrednoj opasnosti (itaj: patriotski zakon i borba protiv terorizma) nije vie izuzetak nego pravilo.

Hayek ak niti ne doputa mjesto prigovoru protiv dravnog uplitanja u proizvodnju i trgovinu sve dok drava ne spreava privatne osobe da rade ta ele. Ovo naelo doputa ak i opu zabranu proizvodnje ili upotrebe odreenih proizvoda... (str. 61.) Meutim ne doputa planiranje niti ntervenciju u pojedinanim sluajevima. Tako je primjerice mogue zabraniti prodaju alkohola, ali nije mogue zabraniti prodaju alkohola Peri Perii ili njegovoj firmi. Mogue je zakonski regulirati potanske usluge, ali ne dozvoliti to samo HP-u ve i svim drugim interesentima. Monopol, selekcionizam, ali i socijalistiko planiranje nuno ukljuuje diskriminaciju meu osobama, stvaranje monopola i privilegija, dok je cilj vladavine prava ukidanje svake privilegije, bila ona u korist jekoga ili slaboga. (str. 62)

Hayekov je cilj pomoi stvaranje spontanog poretka te da se to vie smanji upotreba prisile. Meu snagama na koje se moramo osloniti i razvijenom drutvu najvanije su snage trita, koje e djelovati na poeljan nain samo onda kad je na djelu konkurencija odnosno onda kada je ta konkurencija mogua s obzirom na to koliko je dozvoljava priroda razliitih podruja. (str. 71.)

No, sada kada se Hayek (dodue tek na kraju knjiice) u potpunosti razotkrio sjetimo se onog uvenog sarkazma (kojeg i on navodi) Anatolea Francea: ... velianstvena jednakost pred zakonom, koja zabranjuje kako bogatima tako i siromanima spavati pod mostovima, prositi na ulicama i krasti kruh. Selektivnost ili barem partikularni pristup koji bi iao protiv ideala jednakosti zakona rijeio bi ovaj problem, ali za Hayeka to je nedopustivo. Njegov odgovor je ovaj: Premda je pod vladavinom prava ak i mogue djelomino besmisleno i tetno zakonodavstvo (kao navedeni primjer), nije vjerojatno da bi se moglo uspostaviti i ugnjetavako zakonodavstvo. (str. 61). Meutim, Hayek se nije zapitao da li je mogue ono to nije vjerojatno?

F. H. Hinsley: Suverenitet

August Cesarec, Zagreb, 1992.

...suverenitet nije injenica; to je ideja koju su ljudi u odreenim okolnostima primijenili... str. 9.

Drutvo ne treba brkati s dravom, niti je drava jedina politika institucija koja je postojala kroz povijest. Drava ...je osobita politika institucija, poseban nain orgnaiziranja politike moi koji su drutva prihvatila na odreenom stupnju svojega razvoja. Str. 11. Ideja suverenosti nije se mogla razviti u drutvima bez drave (tj. onim koja je ureena po naelu zajednikog srodstva i podrijetla), niti u drutvima sa primitivnom dravom u kojoj postoji segmentacija teritorija. ...uspon dravnih oblika nuan uvjet pojma suvereniteta, ideje da u zajednici postoji konana i apsolutna politika vlast. Str. 23. No ideja suvereniteta pojavljuje se prilino kasno na tragu uspona drave. Drava se moe uvrstiti u zajednici, a da se ta ideja ne razvije... str. 24. Ako je drava nuan uvjet za pojavu tog pojma, nije i dovoljan. ini se da je takoer bilo potrebno da ljudi prestanu, barem u izvjesnoj mjeri, dravu smatrati stranom drutvu i da barem donekle ponu njezine zahtjeve izjednaavati s potrebama drutva. Str. 24. Jedan od uvjeta suvereniteta bio je stapanje segmentarne drave u unitarnu.

Grka civilizacija, niti neevropske civilizacije koje su joj prethodile, nisu poznavale ideju suvereniteta. ...politika zajednica o kojoj je pisao Aristotel nije doivjela izdvajanje drave iz drutva, to je nuan uvjet koncepcije suvereniteta. Str. 36.

U Rimu je dolo do izvjesnog napretka u tom pogledu, ali tek s pojavom imperatora. Koji je ...u poetku ovladao republikanskim magistraturama, to mu je dalo vrhovnu mo u dravi... str. 43. Taj je proces znaio razvitak novog tipa vlasti, vlasti jednog sredinjeg autoriteta... str. 44. ...carski sustav, ak i ako je postajao sve odvojenija profesionalna struktura vlasti, uspio postii novi stupanj kontrole nad svojim teritorijima. Str. 45....nema nikakve sumnje da je objavljivanje carskog ukaza 212. godine, po kojem sve slobodne osobe koje ive na teritoriju carstva postaju rimski graani, bio in koji pokazuje ne samo svemo cara, nego i to da je carstvo imalo sredinju vlast... str. 46. ...sredinja doktrina u odnosu na poloaj cara bila je, naprotiv, da je on iznad zakona... str. 46. Postojala je i ...rimska praksa careve prisege biraima i narodu da e vladati pravedno, neprestano je podsjeala na legitimacijsku osnovu vlasti. Str. 50.

Nakon raspada rimskog carstva, Bizant je sve do svojeg sloma sauvao ideju rimske suverenosti, dok islamski kalifat nije znao za nju (s jedne strane zbog dualizma politike i vjerske vlasti (emira i kalifa), dok s druge zbog nepostojanja stvarne sredinje moi. Niti u srednjovjekovnoj Evropi nije postojala suverenost. S jedne strane papa s druge razjedinjene drave koje su untar sebe najee vodile bitku. Niti teorijski niti faktiki nije postojao jedan izvor apsolutne moi. Hinsley daje iznimno detaljnu analizu brojnih teoretiara i mislilaca tog doba i prikazuje teorijsku i povijesnu genezu tog pojma.

Prijelomno razdoblje nastupa s modernom i Bodinom, a ne Machiavellijem. Bodin u est knjiga o republici zagovara prihvaanje jednog autoriteta koji bi imao sredinju i neogranienu mo u dravi. Str. 116. Jedino je na taj nain mogue prevladati kaos, bezakonje i nesigurnost. Bodin je zapravo tvrdio da je nuno priznati apsolutnu vlast ako politika zajednica eli izbjei nesklad nastao iz sukoba novog razvitka sa srednjovjekovnim okovima, i ako eli ouvati sigurnost i postii svoje drutvene ciljeve. Str. 116. ...suverenitet znai mo objavljivanja rata i zakljuivanja mira; da to znai biti iznad zakona u smislu propisivanja zakona svakom svom podaniku, a ne dobivati zakone od njih; da to znai da je suverenitet politiki nedjeljiv i da stoga ne moe pripadati i podanicima. Suverenitet je apsolutna i vjena mo republike, i u svakoj politikoj zajednici ta mo mora biti suverena. Str. 117. ...premda se suverenitet ne moe dijeliti, on moe pripadati jednom ovjeku, nekolicini ljudi ili mnogim ljudima. Takoer postaje jasno da se suverena vlast moe delegirati... str. 118.

Grotius u djelu De Iure Belli ac Pacis iz 1625. iskazuje oit napor da se pomiri Bodinov precizan iskaz o suverenitetu s prevladavajuom sualistikom koncepcijom politike zajednice (misli se na dualizam pape i cara, odnosno boanske i svjetovne vlasti, op. B.J.)...Str. 132.

Hobbes je u Levijatanu iz 1651. godine prvi put u povijesti engleske misli jasno formulirao ideju suvereniteta. Hobbes dri da moe postojati samo jedan ugovor kojim svi pojedinci pristaju da se podine dravi, ali u kojem drava, nuno suverena, ne sudjeluje. Str. 135. Hobbes je ranija shvaanja doveo do konana logikoga zakljuka. U njegovoj je shemi dravni suverenitet bio ne samo neogranien nego ga i nije mogue ograniiti; on je neodgovoran i svemoan, nuno koncentriran u jednom sreditu i poduprt silom. Str. 136.

Rousseau je preuzeo sve sastavnice Hobbesove teze, ali plod toga nije bila iskljuiva i svemona suverenost vlasti, bez obzira na njezin oblik, nego iskljuiva i svemona suverenost zajednice ili naroda. Str. 145.

U pogledu suvereniteta u meunarodnim odnosima, opet Bodin igra kljunu ulogu svojim zahtjevom za uspostavljanje meunarodnog prava. On priznaje da je nuna nova pravna kategorija meunarodno pravo... str. 170. Ipak je ...Bodinova doktrina suverene vlasti pojedinane drave razvila novo gledanje na meunarodnu zajednicu kao na neto to je manje znaajno od pojedinoga drutva, neto emu nedostaju organi vlasti i politika kohezija graanske zajednice. Str. 175.

...i dok Bodin nije otiao mnogo dalje od isticanja te potrebe (za uspostavom meunarodnog prava, op. B.J.), Grotiusova knjiga De Iure Belli ac Pacis bila je prva sustavna rasprava o tom problemu. Str. 179. Grotius, meutim, nije mislio da je pozitivno pravo naroda zadovoljavajue takvo kakvo jest, a jo manje pretpostavljao da ono moe jamiti moralnost u meunarodnim odnosima. Naprotiv, njegov sredinji cilj bio je postii vei stupanj podudarnosti izmeu zakonitosti i pravednosti, i to sve veim pribliavanjem prava naroda prirodnom pravu. Str. 179.

Vattel je eksplicitnije nego bilo koji dotadanji teoretiar meunarodnog prava nijekao da je Europa jedinstvena politika zajednica; on je, po njegovom miljenju, asocijacija nezavisnih drava. Str. 184. Sve drave moraju potovati meunarodno pravo zato to ih prirodno pravo obvezuje da potuju suverenitet svake drave. A budui da su drave prema prirodnom pravu jednake u svojoj dravnosti slijedi da je osnovno naelo meunarodnog prava jednakost suverenih drava. Str. 184.

Franz Neumann: Pristupi istraivanju politike moi

(U: Demokratska i autoritarna drava, Naprijed, Zagreb, 1992., str. 69-84)

Politika je mo vieznaan pojam. On ukljuuje dva razliita odnosa: vladavinu prirodom i vladavinu ovjekom. Vladavina prirodom je samo duhovna mo. Ona poiva na poznavanjuzakona koji vladaju izvanjskom prirodom i slui tomu da se prirodu uini korisnom za ovjeka. Takvo je znanje podloga produktivnosti svakog drutva. To je mo bez moi. Ona ne ukljuuje vladavinu ljudima. Politike je mo socijalna mo centrirana na dravu. Ona involvira vladavinu ljudima i tei utjecanju na ponaane drave kao zakonodavne, administrativne i pravosudne vlasti. Str. 69.

Kritika psihologijskog polazita involvira pozitivno shvaanje da politika a time i povijest nije puka borba grupa moi za mo, nego pokuaj da se svijet oformi prema odreenoj slici, da mu se nametne vlastita namjera. Historijski proces ima smisla. Str. 71.

...grupama moi stoje na raspolaganju tri postupka: uvjeravanje, materijalne prednosti, sila. Kratkorono je sila vjerojatno najdjelotvornija, na duu stazu ona kao metoda odravanje moi, meutim, ne zadovoljava, jer nositelje moi posebice u modernim uvjetima tjera na sve intenzivniju primjenu sile i na njezino proirenje na sve vie potinjenih. Najdjelotvorniji je i najjeftiniji postupak uvjeravanja. Openito, sva tri postupka, uvjeravanje, prednosti i silu, nalazimo u svim formama vladavine. Str. 75.

Poveanje kompleksnosti drutva zahtijeva da vladalac u sve veoj mjeri primjenjuje arcana, tajne tehnike vladanja. Borba za mo je prava borba za kontrolu nad dravnim aparatom. U svakoj su borbi taktike odluke djelotvorne samo ako ostanu tajne. Str. 75. to je vii stupanj tehnikog razvoja, to je vea koncentracija politike moi. Str. 76. S poveanjem kompleksnosti drutva i rastuom industrijalizacijom raste i znaenje politike moi za socijalne procese. Koncentracija moi u privredi, drutvu, kulturi uvjetuje krutost formi. Dolazi do socijalnih petrificiranja.... str. 76. Isti trend vodi i diobi politike i socijalne moi. Str. 76.

Najvaniji je pojedini instrument za pretvaranje socijalne moi u politiku politika partija. Uzrok njezine izuzetne pozicije jest bit demokracije. Str. 78. Socijalna se mo nadaje iz privatnog vlasnitva, ili se okree protiv nje. Juristiki pojam privatnog vlasnitva sadri dvije radikalno razliite koncepcije: mo nad dijelom prirode apsolutno pravo i mo nad drugim ljudima na temelju moi nad prirodom. Str. 79.

Klasini se odnos privrede i politike mijenja. ini se da se politika mo poinje oslobaati svojih privrednih korijena i, s druge strane, sve vie postaje bazom za stjecanje privredne moi. Openito birokratizacija vai kao manifestacija trenda koji kulminira u vlasti menadera: privatni menader i menader koji raspolae javnim sredstvima odstranjuju privatno vlasnitvo i parlamente. Str. 80. Premda porast birokratskogg ponaanja kontinuirano napreduje posljedicom rasta birokratskih jedinica, odatle ne slijedi da je mo, privatna i javna, prela na birokraciju. Str. 80.

To da politika mo, demokratska, aristokratska ili monarhistika, moe biti zloupotrebljena svakako je izvan sumnje; upitno je samo moe li zloupotreba biti sprijeena liberalnim ustavom. Problem moderne demokracije manje je u ogranienju politike moi, no u njezinoj razumnoj primjeni i u nunosti da mnogi djelotvorno sudjeluju u njezinom izvravanju. Str. 81.

U odnosu na Sovjetski Savez nema dvojbe o tomu gdje je sjedite politike moi. U nacionalsocijalistikoj Njemakoj bijae nakon lipnja 1934. takoer jasno da ju je monopolistika partija koncentrirala kod sebe. U liberalnoj demokraciji i openito u konstitucionalnim sistemima identificiranje politike moi je naprotiv vrlo teko. Str. 82.

Ustavno pravo slabo pomae. Str. 82. Ustav daje samo okvire za izvravanje politike vlasti, no ne kae nita o tomu tko njome raspolae i o njezinim realnim funkcijama. Sve su naslijeene pravne koncepije negativne. One ograniuju djelovanja, ali ih ne formiraju. Str. 82. On ne daje ni uvid o nositelju suvereniteta, niti o tomu kako on moe i smije iskoristiti svoju mo. Str. 82. Jednako je i s pojmom vlasnitva. On nita ne kazuje o predmetu vlasnitva ili o njegovim socijalnim funkcijama. On samo titi vlast jednog ovjeka nad dijelom izvanjske prirode. Str. 82. Povremeno ima situacija koje kao munja iznenada osvjetljuju sredite politike moi. To su izvanredna stanja kao opsade, rat itd. Str. 82.

Svakako je politika borba meu grupama moi; konflikti se rjeavaju porazom, pobjedom ili pregovorima, to jest kompromisom. Str. 83. Zadaa je politike teorije prema tomu da odredi u kojoj mjeri jedna grupa moi izlazi iz svojih partikularnih interesa i zastupa u Hegelovom smislu ope interese. Str. 83.

Max Weber: Vlast i politika

Naklada Jesenski i Turk te Hrvatsko socioloko drutvo, Zagreb, 1999.

Weberov presjek drutva i politike (predgovor by: Vjeran Katunari)

Weberov pojam moi, kojim on oznaava uspjeno nametanje volje drugima unato njihovom otporu, samo naizgled odgovara Nietzscheovu pojmu volja za mo (Wille zur Macht) Za Nietzschea je mo, kao i za Webera, nelegitimna. Ljudi ipak pruaju otpor jaima od sebe: dalek je put od nametanja volje drugima do njihove kapitulacije i priznanja dominacije. Str. 19. Weber je prihvatio Nietzscheovu karakterizaciju moderne epohe i ovjeka, kao propadanja svega uzvienog, pa modernizaciju definira kao rastuu racionalizaciju, to znai abloniziranje svih podruja ljudskog djelovanja, emu se na spoznajnoj sferi pridruuje raaravanje svijeta, intelektualno potiskivanje magije... str. 20.

Iako difuzna, meutim, mo povijesno svugdje vodi k vlasti. Vlast je koncentrirana, centralizirana i obiajima ili propisima formalizirana mo zapovjedanja, to podrazumijeva poslunost veeg broja ljudi. To ukljuuje i podilaenje masama i niim strastima kako bi vlast dbila legitiman oblik, tj. dobrovoljan pristanak podreenih. Str. 20. Ono to filozof Nietzsche smatra velianstvenim u velikih voa, sociolog Weber smatra plodom karizme. Karizma je karakteristika vlasti ili voe koja je pripisana, bez obzira na njihove stvarne, u biti dvosislene, sposobnosti i uinke. Str. 20.

Zakoni se moraju, ma kakvi bili, provoditi na za sve jednak nain. Na taj nain, u sferi meunarodnog prava formalno se izjednauju veliki i mali narodi. Str. 21. Mo koja podinjava velik broj ljudi i potom ih rtvuje svojim strategijskim zamislima uno je amoralna i bezobzirna. Str. 21. Za razliku od monopola na fiziku silu ... Weber ne dijeli konzervativno miljenje da drava ima i duhovni monopol, odnosno da utjelovljuje neki vii smisao. Zato odbacuje stajalite o providencijalnosti, boanskom karakteru drave, kao i romantino stajalite o njezinoj oslobaajuoj misiji u odnosu na puk. Str. 24. Drava nema veliku pamet ni veliko srce, ali ima jake interese ili, kako Weber kae, razvijene instinkte za vlast i mo. Str. 24.

U birokratskoj vladavini sredstva zamjenjuju ciljeve sve se svodi na proceduru, a pitanje smisla procedure postaje bespredmetno. U karizmatskoj vladavini ciljevi se na osnovi nekog vrstog, u biti iracionalnog uvjerenja, ostvaruju pod svaku cijenu, ne birajui sredstva, bez obzira na posljedice. Str. 24.

Weber smatra da se u povijesti ne moe sve objasniti ni na prirodnoznanstveni i induktivan, niti na Hegelov panlogistiki i deduktivan nain. Uvijek preostaje neko podruje neobjanjivog. Str. 25. S jedne strane valja se uvati pretjeranog uopavanja koje neminovno vodi u zagrljaj ideologije, a s druge strane samo zanatskog rada na razliitim povijesnim izvorima u svrhu opisivanja dogaaja. Dogaaje valja razumjeti i objasniti kao dio veeg i dugotrajnijeg procesa. Str. 26. No, objanjenje pripada vie prirodnoj nego drutvenoj, odnosno duhovnoj znanosti, zato to se odnosi na uzroke koji su izvan nae svjesne kontrole... str. 27. ...svaku pojvau valja, prije svega, razumijevati i objanjavati unutar nje same a ne izvan, traei uzroke u drugim pojavama. Str. 28. Weberova interpretacija, naime, glasi: ljudi donose odluke koje nisu utemeljene na argumentiranom obrazlaganju vrijednosti, niti moemo dokazati udio vrijednosti u individualnom djelovanju. Individue postupaju decizionistiki, motivi od kojih polaze u osnovi su iracionalni. Str. 30.

Za Webera drutvena je zbilja mjeavina idealtipskih obiljeja ili odstupanja, pri emu obiljeja jednog idealnog tipa prevladavaju nad drugima. Str. 34. Idealtipskom analizom, prema tome, ustanovljuju se stvarni smjerovi djelovanja pojedinca, tj. njihov odnos prema sredstvima, ciljevima i posljedicama djelovanja. Str. 34. Weber je utvrdio etiri idealna tipa drutvenog djelovanja: tradicionalno (po navici i obiajima), afektivno (emocionalno povieno kao i dramatsko, glumljeno), vrijednosno racionalno (u znaku svetog cilja) i svrhovito racionalno (izborom sredstva za postizanje ciljeva s namanje tetnih posljedica, najobzirnije djelovanje). Str. 34.

Slino je s tri tipa vlasti koje opisuje Weber: karizmatskim (monarha ili velikog voe), tradicionalnim (patrijarhalnim, patrimonijalnim i stalekim) i zakonskim ili racionalnim (univerzalne pravne norme). Str. 34. Vlast, kao i ekonomske i vjerske ustanove, predstavlja zbroj pravilnosti velikog broja pojedinanih djelovanja. Ali je vlast, za razliku od drugih ustanova, usredotoena na donoenje odluka zahvaljujui svom monopolu raspolaganja fizikom silom. Str. 34-35. Ipak, potpuna vlast oslanja se i na ostale izvore moi, ne samo na silu, pa je legitimna samo ona vlast koja ne mora svaki as svoj autoritet potvrivati upotrebom fizike sile ve prije svega uvjerenjem ljudi da je vlast kao takva opravdana. Dugorono gledano, meutim, nijedna vlast ne bi opstala bez svog kapitalnog posjeda, fizike sile. Str. 35.

...idealnotipskom je metodom iznaao srednje rjeenje izmeu krajnosti: formuliranja opih zakonitosti povijesnog razvoja i pukog opisivanje prirodnih dogaaja. Str. 36.

Weber je openito zapazio da su vrijednosti prosvjetiteljstva i liberalizma, razum i individualna sloboda, iz temelja ugroeni upravo rasto liberalnih aparata. Upravni aparat postaje cilj a ne sredstvo politikog razvoja. Str. 38.

Mo, vlast i politiko udruivanje (Grundriss der Sozialkonomik)

Vlast je poseban sluaj moi... str. 50. ...svakako je raspolaganje ekonomskim dobrima, dakle ekonomska mo, esta a ujedno i esto planski eljena posljedica vlasti, te isto tako esto i jedno od njenih najvanijih sredstava. Str. 50. Vlast se u opem smislu moi, dakle mogunosti da se vlastita volja nametne ponaanju drugih. Str. 50. Ovdje nije mogua opirna kazuistika svih oblika, uvjeta i sadraja vlasti u onome navedenom najirem smislu. Mi emo stoga samo predoiti injenicu da pored mnogobrojnih drugih moguih tipova vlasti postoje dva dijametralno suprotna tipa: s jedne strane vlast na temelju konstelacije interesa (posebno na temelju monopolistikog poloaja) i s druge strane vlast po sili autoriteta (mo za izdavanje zapovjedi i obveza poslunosti). Najistiji tip prve je monopolistika vlast na tritu, a ove druge vlast glave obitelji, slubena ili vladareva vlast. Str. 51. Ali svaka tipina vrsta vlasti na temelju konstelacije interesa, pogotovu na temelju monopolistikog poloaja, moe prijei u autoritarnu vlast. Str. 52. Dakle pod pojmom vlasti potrebno je ovdje podrazumijevati injenino stanje u kojem iskazana volja (zapovijed) jedne ili vie osoba koje vladaju eli utjecati na djelovanje drugih (jedne ili vie podinjenih osoba), a zapravo i utjee na nain da se ovo djelovanje u drutveno relevantnom stupnju odvija kao da su podreeni sadraj zapovijedi, poradi njega samoga, uinili maksimom svog djelovanja (poslunost) str. 55.

Vlast nas ovdje u prvom redu zanima ukoliko je povezana s upravom. Svaka vlast se izraava i funkcionira kao uprava. Svakoj upravi je potrebna vlast jer za voenje uprave uvijek treba nekom dati u ruke bilo kakvu mo zapovijedanja. Mo zapovijedanja se pritom moe pojaviti veoma neupadljivo, a gospodar smatrati i osjeati slugom podinjenih. To je uglavnom sluaj kod tzv. neposredne demokratske uprave. Str. 57. Ona se zasniva na pretpostavci da u naelu imaju iste kvalifikacije za voenje javnih poslova, te minimalizira obujam moi zapovijedanja. Upravne funkcije se jednostavno ili preuzimaju u turnusu, ili drijebom ili direktnim izborom prenose a kratke rokove slube. Donoenje svih ili gotovo svih vanih materijalnih odluka pridrano je u za ravnopravne lanove, a funkcionarima se preputa samo priprema i izvrenje odluka i tzv. voenje tekuih poslova prema uputama skuptine lanova. Str. 58. Svuda gdje postoji, neposredna demokratska uprava je nestabilna. Str. 58.

Starost se cijeni tamo gdje se visoko cijeni objektiva korisnost iskustva ili subjektivna mo tradicije. Deposediranje starosti kao takve se ne dogaa redovno u korist mladog narataja nego u korist nositelja drugih vrsta drutvenog prestia. Str. 60. ...ali njih zapravo zaposjedaju honorati u ovom spomenutom smislu. Dakle zaposjedaju ih ekonomski honorati ili osobe privilegirane stalekim ugledom ija se mo naposljetku uvijek nekako zasniva na veliini i vrsti posjeda. Str. 60-61.

...stranka je tvorevina koja se u specifinom smislu bori za vlast i stoga ima tendenciju makar i privremeno da se sa svoje strane razvije u izrazito vladajuu strukturu. Str. 61.

Vladajui, nadmoni poloaj kruga osoba koje pripadaju takvoj tvorevini vlasti u odnosu na podreene mase poiva na tzv. prednosti malog broja. Dakle poiva na mogunosti koja postoji za vladajuu manjinu da se ona posebno brzo sporazumijeva i da u svako vrijeme moe pokrenuti i planski voditi racionalno ureeno djelovanje koje slui ouvanju njihova poloaja moi i kojim je mogue bez muke uguiti djelovanje masa ili zajedniko djelovanje koje nju ugroava... str. 62. Specifine mjere vlasti stvorene udruivanjem sastoje se, openito reeno, u tome to se trajno dri na raspolaganju krug osoba koji je naviknut da slua zapovijedi voa i koji je sudjelovanjem u vlasti i njenim prednostima za njeno postojanje osobno zainteresiran te sudjeluje u izvrenju zapovijedi naredbodavnih vlasti i organa prinude koji slue ouvanju vladavine (organizacija). Gospodarima emo nazivati vou ili voe iju naredbodavnu mo na koju te voe pretendiraju i stvarno je vre, nisu dale druge voe, a njihovim aparatom emo nazivati osobe koje im se na spomenuti specifian nain stavljaju na raspolaganje. Str. 62.

...onaj tko je u povoljnijoj situaciji osjea potrebu da postojei kontrast u svoju korist smatra legitimnim, da na svoj vlastiti poloaj gleda kao na neto to je zasluio. To se osjea i u odnosima izmeu pozitivno i negativno privilegiranih grupa ljudi. Str. 63. Postoje tri takva krajnja principa: vaenje neke moi zapovjedanja moe biti izraeno ili u sistemu ozakonjenih (sporazumno donijetih ili pak oktroiranih) racionalnih pravila koje prilagodljivost nalaze kao ope obvezujue norme... str. 63-64. Nadalje, moe se temeljiti i na osobnom autoritetu, a svoj temelj moe nai i u svetosti tradicije, dakle u obiaju... str. 64. Racionalno udrueno zajedniko djelovanje neke tvorevie vlasti pronalazi svoj specifian tip u birkoraciji. Zajendiko djelovanje povezano tradicionalnim odnosima autoriteta tipino e zastupljeno u patrijarhalizmu. Karizmatska tvorevina vlasti poiva na autoritetu konkretnih osoba koji nije zasnovan ni na racionalnim pravilima niti na tradiciji. Str. 64.

Pod politikom zajednicom podrazumijevat emo takvu zaednicu ije djelovanje polazi od upotrebe fizike sile, pa ak i oruane sile. Svrha njene upotrebe je da reguliranoj vladavini svojih sudionika podini (i eventualno za njih osvoji druge teritorije) jedan teritorij (ne nuno konstantan i vrsto ogranien teritorij, ali ipak teritorij koji je u svakom trenutku mogue nekako omeiti) i djelovanje ljudi koje se trajno ili privremeno nalaze u njoj. Str. 64.

Ono to mi danas smatramo temeljnim funkcijama drave, a to je ustanovljenje prava (legislativa), zatita osobne sigurnosti i javnog poretka (policija), zatita steenih prava (pravosue), njegovanje higijenskih, pedagokih, drutveno-politikih i drugih kulturnih interesa (razne grane uprave) i naposljetku posebno organizirana zatita od opasnosti izvana (vojna uprava)... str. 68.

Nije svaka politika tvorevina u istoj mjeri ekspanzivna. (...) Politike tvorevine su, dakle, tvorevine sile u razliitoj mjeri okrenute prema van. Str. 74. Mogli bismo gotovo biti skloni vjerovati da su osnivanje i ekspanzija tvorevina velike moi uvijek primarno ekonomski uvjetovani. Str.77. ...ali ne uvijek, esto u pogodnim uvjetima (jezina zajednica) neusporedivo jaa. Str. 78. Ukoliko, dakle, robni promet kao takav ne ini presudan trenutak u politikim ekspanzijama onda struktura privrede uope ima jak utjecaj na odreivanje kako stupnja tako i naina politike ekspanzije. Str. 80. Danas je gotovo jedini nalogodavac za proizvodnju ratnog materijala i ratnih orua politika zajednica kao takva, to ujedno jaa kapitalistiki karakter. Str. 83. ...vlastiti politiki i ekonomski interes sudionika jedne politike zajednica za postojanje velikih tvornica ratnih maina prisiljava ih da toleriraju i to to ove tvornice ratnim mainama snabdijevaju cijeli svijet, pa ak i politike protivnike. Str. 83.

Osim ve spomenutih direktno materijalnih imperijalistikih interesa, tu se pojavljuju i dijelom indirektni materijalni, a dijelom idejni interesi onih slojeva koji su u nekoj politikoj tvorevini i samim njenim postojanjem idejno privilegirani. Str. 88. Goli presti moi se ipak pod utjecajem tih krugova neizbjeno mijenjau u druge, psecifine oblike. Posebice u ideju nacije. Str. 88. Nacija znai i da se od izvjesne grupe ljudi moe traiti specifino osjeanje solidarnosti u odnosu prema drugima. Ovaj pojam, dakle, pripada u sferu vrijednosti... str. 88. Nacija, u uobiajenoj jezinoj uporabi, prije svega nije identina s narodom drave, tj. sa pripadnicima jedne politike zajednice. Str. 88. Nadalje, nacija nije identina s jezinom zajednicom... str. 88. Ukoliko pak ideja nacije ukljuuje predodbu o zajednikom porijeklu i o sutinskoj slinosti (neodreenog sadraja), onda ona kao to smo vidjeli tu predodbu dijeli s osjeajem etnike pripadnosti koji se napaja iz razliitih izvora. Str. 89. Naime, izgleda da neka grupa ljudi pod odreenim okolnostima specifinim ponaanjem moe izboriti kvalitetu nacije. Ili moe polagati pravo na tu kvalitetu kao tekovinu i to u kratkom vremenskom razmaku. Str. 90.

Patrimonijalizam

Od svih predbirokratskih struktura, daleko je najvanija patrijarhalna struktura vlasti. Str. 93. ...zasniva se na odnosima strogo osobnog pijeteta. Njen zaetak se nalazi u autoritetu poglavara u kunoj zajednici. Str. 93. Kod patrijarhalne vlasti osobno podvrgavanje gospodaru garantira kao legitimna ona pravila koje je gospodar ustanovio. I samo injenica i granice njegove suverene vlasti proistjeu iz normi, ali ne iz pravno zasnovanih normi nego iz normi nego normi koje su po trediciji svete. Str. 93. Za podreene lanove kuanstva izvor autoriteta je specifino prisan, osoban i trajan zajedniki ivot u kui s njegovom vanjskom i unutranjom zajednicom koja dijeli istu sudbinu; za enu je to normalna nadmo fizike i duhovne snage mukarca, za malo dijete njegova objektivna potreba za pomoi, a za odraslo dijete navika, trajan utjecaj odgoja i vrsto ukorijenjena sjeanja iz mladosti, za slugu njegova nezatienost izvan podruja moi njegovog gospodara...str. 94. Unutar kuanstva razvilo se socijalno diferenciranje im je ropstvo nastalo kao regularna instancija, a krvna veza postala stvarna. Tada se poelo razlikovati izmeu djece kao slobodnih podinjenih osoba (liberi) i djece kao robova. Str. 95.

Patrijarhalna vlast nije jedini autoritet koji poiva na svetosti tradicije. Pored nje, kao samostalan oblik tradicionalnog autoriteta tu je i vlast honorata o ijim smo osobinama ve govorili, a govorit emo opet. Ona postoji posvuda gdje drutveni ugled (presti) unutar nekog kruga postaje osnovom pozicije moi s koje se raspolae autoritarnom naredbodavnom vlau. Str. 96. Zatvaranje kune zajednice prema unutra napredovalo je sve vie, a racionalno poduzee razvijalo se iz kuanstava iji je cilj bila kapitalistika dobit. Dakle i gospodar duguje podinjenom neto, dodue ne pravno ve na temelju obiaja. Prije svega, duguje ve u vlastitom interesu zatite od vanjske opasnosti i pomo u nevolji, pored toga i ljudsko ophoenje, a posebno uobiajeno ograienje koritenja njegovih radnih sposobnosti. Str. 98. ...rane faze stereotipi