Hans Christian Andersen - Snjezna kraljica

8/10/2019 Hans Christian Andersen - Snjezna kraljica

1/40

1

Hans Christian Andersen

SNJ ENA KRALJ ICAIlustrirao Vladimir Kirin


2/40

2

Predgovor

red vama je, djeco, jedna od najljepih, najmatovitijih i

najopsenijih pria H. C. Andersena, slavnoga danskog pripovjedaa. Onjoj je sam autor u jednom pismu napisao: "Uivao sam piui svoju

najnoviju bajku, Snjenu kraljicu. Tako mi se urezala u mozak, da jeupravo plesala po papiru".

Iako je u njoj ispriao mnogo svekolikih udesnih zgoda i prikazao

niz neobinih osoba, ipak je u sreditu zbivanja pripovijesti prijateljstvo iljubav dvoje djece djevojice Gerde i djeaka Kaya. Pisac je u nizupojedinosti prikazao da prava ljubav ne poznaje nikakve zapreke, i kako

je ona neto najdivnije i najbolje to ljudi posjeduju.

udesa prirode, koja u ivotnoj svakidanjici i obuzetosti igrom iradom, esto i ne zapaamo, otkrivaju se i oivljuju u svoj ljepoti,govorio Andersen o cvijeu ili o snjenim pahuljicama.

Premda se ini da su sve te neobine zgode plod pieve bujne i

bogate mate, istina je da se one temelje na uspomenama iz djetinjstva.Nezaboravna sjeanja iz pievih djejih dana obojila su ovu kao i

mnoge druge njegove prie.

H. C. Andersen roen je 1805. u gradiu Odenseu, u obitelji

siromanog postolara. Od ranih dana posvetio se igri u kazalitu lutaka imatanju. Roditelji su mu namijenili ulogu krojaa, a ivot ulogu pisca

bajki i ostalih pria. Teko se probijao u ivotu, ali uz pomo dobrotvorastjee obrazovanje i postaje jednim od najpoznatijih danskih pisaca. Jo

za ivota stekao je astan naziv "kralj bajki". esto je putovao Europom,no najvei dio ivota proveo je u glavnom gradu Danske Kopenhagenu.Umro je 1875. Prie su mu prevedene na mnoge jezike, a prvi hrvatski

prijevod objavila je Matica hrvatska ve 1876, samo godinu dana poslijeautorove smrti.

U r e d n i k


3/40

3

Prva pria

koja govori o zrcalu i njegovim krhotinama

orate uti poetak prie, jer kada doemo do svretka znat

emo vie nego to znademo sada o vrlo zloestom avolku. O jednom od

najgorih, koji je bio pravi zloduh. Jednog dana, kada je bio ba dobre volje,nainio je zrcalo koje je imalo posebnu mo: sve lijepo i dobro to se u njemu

ogledalo gubilo se i nestajalo, a sve runo i zlo isticalo se i poveavalo.

Prekrasni krajolici izgledali su kao kuhani pinat, ljudi su u njima postajali

zrazito runi, te su se priinjali kao da stoje na glavi i kao da uope nemaju

tijela. Lica su im bila tako izobliena da ih nitko ne bi mogao prepoznati, a

svaka pjegica na licu, inilo se, kao da se iri preko usta i nosa.

avolak zakljui da je to vrlo zabavno. Kada bi se u nekog ovjeka

porodila dobra ili pobona misao, u zrcalu bi se potpuno iskrivila, a zloduh bise grohotom smijao svom avolskom majstorstvu.

Svi avolovi uenici jer on je imao i svoju kolu govorili su na sva

usta o udesima koja su se zbila, tvrdei kako se tek sada po prvi put moe

vidjeti kakav je zapravo svijet i kakvi su ljudi. Nosili su zrcalo posvuda, tako da

naposljetku nije bilo zemlje ni ljudi koji se nisu vidjeli u tom iskrivljenom zrcalu.

eljeli su odletjeti i na samo nebo posjetiti anele, ali to su se vie

uzdizali uvis, zrcalo je postajalo sve skliskije, te su ga jedva mogli drati, a

naposljetku im je ipak iskliznulo iz ruku, palo na zemlju i razbilo se u milijune

komadia.

Sada nastade vea nesrea negoli prije: neki su se komadii zrcala

estice siune kao zrnca pijeska razletjeli itavim svijetom dospjevi u

svaku zemlju.


4/40

4


5/40

5

Kada bi koja od tih estica uletjela nekome u oko, tamo bi i ostala, i on bi

od tog trenutka vidio sve naopako, ili bi u svakoj stvari vidio samo ono to je u

njoj zlo, budui da je i najmanji komadi stakla zadrao iste osobine koje je

imalo itavo zrcalo. Ponekima su se krhotine zrcala zabole u samo srce, i to je

bilo strano. Njihovo je srce postalo hladno kao kocka leda.

Bilo je i veih komada stakla od kojih su ljudi mogli nainiti prozorska

okna. No kroz njih je bilo upravo alosno pogledati prijatelje na ulici. Neke

komadie ljudi su razbili za stakla na naoalama, ali to je bilo strano za one

koji su ih nosili, jer nisu mogli vidjeti nita lijepog i dobrog. Na sve to zloesti

se avao previjao od smijeha. Toliko ga je drakalo gledanje na zlo koje je

uinio. No, zrakom su i dalje letjele krhotine, i sada ete uti to se s jednom

od njih dogodilo.


6/40

6

Druga pria

Djeak i djevojica

velikom gradu punom kua i ljudi ne moe svatko imati svoj

vrt, ve se mnogi moraju zadovoljiti s malo cvijea u loniima. U jednom od

tih velikih gradova ivjelo je dvoje siromane djece, koja su imala vrt netoljepi i vei od lonca za cvijee. Nisu bili brat i sestra, ali su se voljeli gotovo

kao roena braa. Roditelji su im ivjeli u dva susjedna potkrovlja jedno

nasuprot drugom u takvoj blizini da su se krovovi njihovih kua doticali, a

razdvajao ih je samo jedan lijeb. Na svakom potkrovlju bio je prozori;

prekorai li lijeb ve si na drugom prozoriu.

Roditelji te djece imali su ovee drvene krinje, u kojima su uzgajali

neto zelenja potrebnog za kuhanje, a u svakoj od njih bio je i omanji ruin

grm, koji je krasno cvao.Jedno roditelji odluie staviti te dvije krinje poprijeko lijeba, tako da

su dosezale od jednog prozora do drugog, nalik na cvjetne ivice. Graak se

sputao niz krinje, a grmovi rua potjerali su duge granice koje su se ovijale

oko prozora. Bijae to pravi slavoluk lia i cvijea. krinje su bile dosta

visoke, i djeca su znala da se bez doputenja ne smiju na njih penjati. No

smjela su izai van i sjediti na klupicama pod ruinim grmljem, i lijepo se igrati.

U zimi bi njihove radosti prestale, jer su se prozori potpuno zamrzli.

Maliani bi tada zagrijali na pei bakreni novi i tako vrueg drali ga neko

vrijeme na zamrznutu staklu. Uskoro bi se led otopio i stvorila se okrugla

rupica kroz koju su mogli viriti van. Tako je iz jednog i drugog otvora gledalo

po jedno blago i svijetlo oko. Djeak i djevojica meusobno su se promatrali.

Djeaku je bilo ime Kay a djevojici Gerda. Ljeti su mogli biti zajedno jednim

skokom kroz prozor, ali zimi su se morali uspinjati i sputati dugim stubitem i

prtiti snijeg da bi se sastali.


7/40

7

Gle kako se roje bijele pele govorila bi Kayeva baka, kada je snijeg

padao.

Imaju li one maticu, svoju kraljicu? upitao je djeak jer je znao da

prave pele imaju svoju kraljicu. Sigurno imaju odgovori baka. Ona leti u najguem roju. Najvea

je meu njima. Nikada se ne smiruje na zemlji nego leti uvis do tamnih oblaka.

esto o ponoi leti ulicama grada, zaviruje kroz prozore, ija se okna tada

mrznu i ukrauju cvijeem i drugim likovima.

Da, to smo ve vidjeli rekoe djeca, vjerujui sada da je to istina.

Moe li Snjena kraljica doi ovamo k nama? upita djevojica.

Neka samo doe uzvikne djeak. Stavit u je na toplu pe pa e serastopiti.

Baka ga pogladi po kosi i ispria mu nekoliko pria.

Jedne veeri, kada je mali Kay bio kod kue, ve napola svuen

spremajui se za krevet, popne se na stolac pokraj prozora i proviri kroz rupu.

Vani su padale pahuljice snijega, a jedna od njih, vea od ostalih, spustila se

na rub jednog cvijetnjaka. I poela je sve vie rasti, sve dok nije poprimila

oblik ene, obuene u tanki bijeli veo, satkan od milijuna snjenih zvjezdica.

Bila je lijepa, upravo prekrasna, ali nainjena od leda, sjajila se i bljeskala.Ipak, bila je iva, a oi su joj iskrile poput sjajnih zvijezda, ivahnih i nemirnih.

Klimnu glavom prema prozoru i mahnu rukom. Djeak se prestrai i skoi sa

stolca. U istom trenutku priinilo mu se kao da je velika ptica proletjela pokraj

prozora.

Sutradan je bio otar mraz, ali ubrzo svanu i proljee. Sunce je sjalo, a

lie pupalo. Lastavice su poele graditi gnijezda. Prozori se otvorie, a djeca

su opet sjedila u vrtiu na krovu, visoko iznad ostalih stanova. Kako su divno

rue cvale toga ljeta! Djevojica je nauila pjesmicu o ruama, i mislei na onesvoje, zapjevala je tu pjesmu djeaku, a on je pjevao s njom:

"Rue cvatu i prolaze,

boini nam dani dolaze."

Maliani se drahu za ruke, obasipajui poljupcima rue i gledajui

sunev sjaj razgovarahu s njim kao da je to maleni Isus.


8/40

8


9/40

9

Bijahu to krasni ljetni dani. Kako je samo ugodno bilo boraviti kraj ruina

grmlja, koje se inilo da nee nikad prestati cvasti.

Kay i Gerda su sjedili i gledali knjiice, pune slika ivotinja i ptica. Upravo

kada je na crkvenom tornju sat odbio dvanaest sati, Kay povie: Jao, neto me ubode u srce. A ubrzo zatim: Neto mi je ulo u

oko.

Djevojica mu stavi ruku oko vrata, pogleda u oko, ali ne vidje nita.

Mislim da je izilo ree on.

No nije izilo: komadi zrcala arobnog zrcala o kojem smo govorili

zrcala u kojem sve veliko i lijepo postaje malo i runo, a sve zloesto i loe

postaje vidljivo, tako da se svaka, pa i najmanja pogreka, mogla jasno uoiti.Jadnoga Kaya krhotina je pogodila ba u srce, koje se odmah pretvori u

kocku leda. Nije osjeao nikakve boli, ali se krhotina zadrala u srcu.

Zato plae? upita Kay naposljetku djevojicu. Od suza postaje

runa. Meni nije nita.

Gle vikne iznenada. Ova rua je crvljiva; a ona se sasvim savinula.

Openito, rue su rune kao i krinje u kojima rastu. Pa lupnu nogom u

krinju i iupa obje rue.

to to radi? povie djevojica.

Kada je djeak vidio kako se malena uplaila, istrgne jo jednu ruu i

skoi kroz prozor u svoju sobu ostavivi malu Gerdu.

Kada bi kasnije djevojica donosila i otvarala slikovnicu, on bi govorio

kako su to knjige za malu djecu, za one u pelenama. kada bi baka priala

prie, on bi je prekidao rijeima: Ma nemoj! Ili bi je, kada se doepao

naoala i stao iza njezina naslonjaa, oponaao tako da su se svi unaokolo

smijali. Malo-pomalo poeo je oponaati govor i dranje ljudi na cesti. Sve toje u njih bilo osobito i neprikladno on bi odmah oponaao, a ljudi bi

zakljuivali: Pametna je to glavica. Pravi je majstor. Sve se to zbivalo

zahvaljujui komadiu arobna stakla u oku i srcu.

On je bockao i malu Gerdu koja ga je iz sveg srca voljela. Takoer

njegove su se igre promijenile. Nisu vie bile djeje.


10/40

10

Jednoga zimskog dana, kada je snijeg padao, donio je veliko povealo,

ispruio okrajak svoga plavog kaputa da bi uhvatio na nj nekoliko snjenih

pahuljica.

Pogledaj, Gerda! ree djeak. Djevojica je pogledala i vidjela kakose svaka pahuljica poveava i izgleda kao lijep cvijet ili sjajna zvijezda.

Nije li to divno ree Kay I zanimljivije nego promatrati pravo

cvijee. Nema nikakve manjkavosti i nepravilnosti. Snjene pahuljice upravo

su savreno lijepe sve dok se ne ponu topiti.

Ubrzo zatim doe Kay s velikim debelim rukavicama i sanjkama na

leima te povie Gerdi:

Moram ii na Veliki trg, gdje se djeaci igraju i skliu.

I nestade ga.

Tamo su na trgu smioniji djeaci privezivali sanjke za seljake saonice i

vozili se komad puta. Bilo je veselo. No dok su se oni tako zabavljali i Kay s

njima naile su velike saonice. Bile su obojene bijelo, a u njima je sjedila

neka osoba obuena u bijelu bundu, s bijelom ubarom na glavi. Saonice su

dvaput kruile oko trga, a Kay je svoje male sanjke privezao za njih, te otiao

za njima i kada su napustile trg. Jurile su sve bre i bre iz ulice u ulicu. Voza

koji je sjedio u njima, okrenuo se i prijazno kimnuo glavom Kayu kao da sustari znanci. Kad god bi Kay htio odvezati svoje sanjke, voza bi opet kimnuo,

a Kay bi mirno sjedio dalje. Tako su odjurili izvan grada.

Poeo je padati gust snijeg, tako da djeak nije mogao vidjeti prst pred

nosom, ali su se ipak vozili dalje. Djeak je pokuao osloboditi ue kojim su

mu sanjke bile privezane za velike saonice, ali bez uspjeha. Jedne i druge

letjele su kao vjetar. Tada je poeo vikati, zvati upomo, ali ga nitko nije uo.

Snjena je meava i dalje vijala, a saonice su jurile kao vihor. Katkad bi samo

poskoile, kao da prelaze grmlje i jarke. Djeak se jako preplaio te pokuaomoliti, ali se nije mogao sjetiti nijedne molitve. Padala mu je na um samo

tablica mnoenja.

Snjene su pahuljice postajale sve vee i vee, dok naposljetku ne

bijahu nalik na velike bijele kokoi. Odjednom se saonice nagnue i

zaustavie, a voza se podigne. Krznena bunda i ubara bijahu mu od samog


11/40

11

snijega. Kad se razotkrio, vidjelo se da je to gospoa, visoka i bijela: Snjena

kraljica!

Ba smo se lijepo vozili ree ona ali zato ti dre. Doi, uvuci se

u moju toplu bundu. Zatim ga posadi pokraj sebe u saonice i ogrne krznom, aon se osjeao kao da tone u mekani snijeg.

Je li ti jo hladno? upita ljubei ga u elo. Poljubac je bio hladniji od

snijega, prodre mu do dna srca, koje je ionako bilo komad leda. Za trenutak

se osjeao kao da e umrijeti, ali mu brzo odlanu, te nije vie zamjeivao

hladnou oko sebe.

Moje sanjke! Nemojte zaboraviti moje sanjke bila mu je prva misao.

Tada opazi da su one zavezane za jednu od bijelih kokoi, koje su letjele iza

velikih saonica. Snjena kraljica opet poljubi Kaya, a on zaboravi Gerdu, svojubaku i sve kod kue.

Neu te vie poljubiti ree Snjena kraljica jer bi mogao umrijeti od

mojih poljubaca.

Kay je pogleda i vidi kako je lijepa. Ljupkije i pametnije lice nije mogao ni

zamisliti. Sada mu se nije inila da je nainjena od leda, kao onda kada ju je

promatrao kroz prozor i kada mu je kimala glavom. U njegovim oima bila je

savreno lijepa, te se vie uope nije bojao. Priao joj je kako zna napamet

raunati, ak i s razlomcima i da zna koliko njegova domovina ima etvornih

kilometara i koliko stanovnika. Snjena kraljica se na to samo smijeila, te on

pomisli da sve to to zna nije dosta.

Zatim je pogled usmjerila u goleme prostore i letjela s njim sve vie i

vie, u crne oblake, a oluja je bjesnjela i huala kao da pjeva stare napjeve.

Letjeli su iznad uma i jezera, iznad kopna i mora. Dolje je urlao divlji

vjetar, vukovi su zavijali, a snijeg pucketao. Nad njima su letjele i graktale

vrane. Povrh svega je ipak sjao mjesec, zaaren i svijetao. Tako su Kayuprolazile duge zimske noi dok bi danju spavao uza skute Snjene kraljice.


12/40

12


13/40

13

Trea pria

U arobniinu vrtu-cvjetnjaku

to je bilo s malom Gerdom za vrijeme Kayeva izbivanja? Nitko

nije znao to se s njim dogodilo niti je itko mogao dati kakvu obavijest, osim

djeaka koji rekoe da je on zavezao svoje sanjke za velike saonice koje su

jurile ulicama i izletjele kroz gradska vrata. Nitko nije znao kamo je otiao.

Mnogo se suza za njim prolilo, dugo je vremena gorko plakala mala

Gerda. Govorila je da je sigurno mrtav; da se utopio u rijeci koja tee

neposredno uz kolu. Doista su ti dugi zimski dani bili tuni.

No naposljetku doe proljee i zasja toplo sunce.

Kay je mrtav i nema ga vie govorila bi Gerda.

Ne vjerujem kazalo bi sunce.

Mrtav je i nema ga vie govorila bi vrapcima. Ne vjerujemo odvratie oni.

Naposljetku pone i ona sama sumnjati.

Obui u svoje nove crvene cipelice ree ona jednog jutra one koje

Kay nije nikad vidio i poi u ga traiti na rijeku.

Bilo je rano jutro, kad ona poljubi svoju baku, koja je jo spavala. Obue

crvene cipelice i ode sasvim sama kroz gradska vrata na rijeku.

Je li istina da si mi ti uzela mojeg malog prijatelja s kojim se igram?

ree rijeci. Dat u ti svoje crvene cipelice, ako mi ga vrati.

Priinilo joj se da su valii potvrdno kimnuli glavom na svoj pomalo

udan nain. Tada ona skine crvene cipelice, koje je voljela vie nego ita na

svijetu, i baci ih u rijeku. No kako su pale blizu obale, valii su ih donijeli

natrag na kopno, kao da joj rijeka nije htjela uzeti ono to joj je bilo najdrae;

kad joj ve nije mogla vratiti malog Kaya.


14/40

14

Gerda pomisli da cipelice nije bacila dosta daleko, pa stoga ue u

amac, koji je leao meu trstikom, i ponovno baci cipelice u vodu, ali s daljeg

kraja amca. I kako on nije bio privezan, od njezina pokreta pone kliziti sve

dalje od obale. Kada je djevojica to opazila, pourila se izai iz amca, no

bilo je prekasno. amac je ve bio odmakao vie od jednog metra od obale,

klizei sve bre niz vodu.

Mala se Gerda jako preplai, te pone plakati, no nitko je nije uo osim

vrabaca, a oni je nisu mogli ponijeti na kopno. Samo su letjeli uz obali i ivkali

tjeei je:

Tu smo, tu smo!

amac je plovio noen rijenom strujom. Mala se Gerda u njemu

uurila, samo s arapicama na nogama. Crvene cipelice plovile su iza nje,ali ih nije mogla dosei, jer je amac sve bre odmicao.

Obale uz rijeku bile su prekrasne: lijepo cvijee, staro drvee, valovita

polja na kojima su pasle krave i ovce, ali nigdje iva ovjeka!

Moda e me rijeka odnijeti malom Kayu pomisli Gerda, razveseli se

i podigne glavu razgledajui lijepe zelene obronke, dok ju je amac nosio ve

satima.

Plovei tako napokon stigne do velikog vonjaka, punog treanja, ukojemu je bila malena crvena koliba, s udnim crvenim i plavim prozorima.

Imala je slamnati krov, a pred njom bijahu dva drvena vojnika koji su drali

puke na pozdrav dok je amac kraj njih plovio.

Gerda im neto povie, mislei da su ivi, ali oni, naravno, ne

odgovorie. Kad je amac doplovio blie obali, djevojica je vidjela da su od

drveta. Gerda jo jae povie, a nato iz kolibe izae starica oslanjajui se o

tap. Nosila je iroki eir za zatitu od sunca, a na njemu su bile oslikane

razne vrste lijepog cvijea. Jadno dijete prozbori starica kako si samo dola tom silnom i

brzom rijekom, prevalivi velike daljine? zatim zagazi u vodu, zakvai

tapom amac, privue ga k obali i iznese Gerdu. Djevojica se razveseli to

je stupila na vrsto tlo, ali se prilino uplai neobine starice.

Doi i ispriaj mi tko si i kako si dola ovamo ree joj starica. Gerda

joj stane priati o svemu, a ona je samo tresla glavom i mrmljala: Hm, hm!


15/40

15

Kada je djevojica zavrila priu, upita staricu nije li moda vidjela

maloga Kaya. Ona odvrati da ovuda nije prolazio, ali da e vjerojatno naii. I

pripomenu Gerdi da se ne alosti, nego neka kua trenje i promatra cvijee.

Ljepe je nego u ijednoj slikovnici, a svaki bi cvijet mogao ispriati svoju priu.

Zatim uzme Gerdu za ruku, odvede je u svoju kolibu i zatvori vrata.

Prozori su bili visoko podignuti, a okna crvena, plava i uta te je danja

svjetlost prosijavala kroz njih u svim nijansama razliitih boja. Na stolu su

stajale divlje trenje koje je Gerda mogla jesti koliko je htjela. Dok ih je jela,

starica je zlatnim eljem redila njezine duge uvojke, koji su se povijali uz

ljupko okruglo lice, svjee i rumeno kao ruica.

Ve dugo elim imati takvu milu djevojicu ree starica. Mora

ostati sa mnom i vidjet e kako emo sretno ivjeti!I dok ju je tako njeno eljala, Gerda je sve manje mislila na svog

prijatelja Kaya. Oito, starica je znala arati, iako nije bila zloesta vjetica.

Ona je samo malo arala, uglavnom za vlastitu zabavu. A sada je htjela

zadrati kod sebe malu Gerdu. Stoga ode u vrt, isprui tap prema ruinim

grmovima. A oni, kako god su lijepo cvali, odmah utonue u crnu zemlju, tako

da se nije moglo znati gdje su prije bili. Bojala se starica nee li Gerda,

gledajui u vrtu rue pomisliti na svoje kod kue, sjetiti se malog Kaya i

pobjei od nje.I starica odvede Gerdu u cvijetnjak.

Boe, koliko je tu bilo mirisa i ljepote. Bijae tu svekolika cvijea, kakva

se samo zamisliti moe. Cvijea iz svih godinjih doba, u najljepem cvatu.

Nijedna slikovnica nije mogla imati ljepe boje. Gerda je skakala od radosti i

igrala se sve dok sunce nije zalo iza visokih kronji treanja. Zatim usnu u

prekrasnu krevetu s crvenim svilenim jastucima, na kojima bijahu izvezene

ljubiice. Sanjala je lijepe sne kao kraljica na svoj vjenani dan.

Sutradan, kao i niz dana poslije, Gerda bi se igrala s cvijeem na toplu

sunevu sjaju. Prepoznala bi svaki cvijet, a premda ih je bilo mnogo ona osjeti

da jedan nedostaje, samo nije znala koji.

Tako je jednog dana sjedila i promatrala stariin eir s oslikanim

cvijeem. Primijeti da najljepi cvijet na njemu bijae rua. Starica je bila

zaboravila maknuti je sa eira kada je sve rue dala ukloniti i potjerati u


16/40

16

zemlju. No teko je biti uvijek sabran i priseban: jedna mala pogreka pokvari

sve planove!

to, zar ovdje nema ni jedne ruice? uzvikne Gerda i otri u vrt,

traiti ih meu gredicama. Traila je i traila ali nije mogla nai nijedne. Sjednei zaplae, a suze su joj padale ba na ono mjesto s kojeg je ruin grm nestao

u zemlju. Tople su suze natopile tlo i ruin grm odmah nikne, sav u cvatu, kao

to je bio onda kada je nestao u zemlju. Gerda zagrli i izljubi rue, mislei pri

tome na svoje rue kod kue, a naravno, s njima u svezi, i na malog Kaya.

Oh, kako sam se dugo zadrala ree djevojica. A pola sam traiti

malog Kaya. Znate li gdje je? Mislite li da je mrtav?

Rue odgovorie:

Ne, nije mrtav. Mi smo bile u zemlji gdje svi mrtvi poivaju, ali Kaya

tamo nema.

Hvala vam ree Gerda, i krene od cvijeta do cvijeta, zavirujui u

njihove akice pitajui:

Znate li gdje je mali Kay?

No svaki je cvijet, njiui se na suncu, sanjao samo malu bajku svog

ivota. Nitko nije nita znao o Kayu. A Gerda se, raspitujui se o Kayu,

nasluala mnogih pria razliitih cvjetova.

Evo to na primjer ispripovjedi zlatoglavi ljiljan.

uje li bubanj: brum, brum, trum, trum uvijek samo dvije note.

Posluaj ene naricaljke! Pouj sveeniko opijevanje. U dugoj crvenoj haljini

stoji Indijka uz pogrebnu lomau. Plamen lie oko nje dok se ona baca na

mrtvo tijelo svoga mua. Ali Indijka misli na nekoga ivog u tom krugu: na sina

koji potpaljuje pogrebnu vatru. Te sjajne oi probadaju joj srce bolnije nego

oganj koji e joj tijelo pretvoriti u pepeo. Moe li plamen srca izgorjeti u vatri

pogrebne lomae?

Nita ne razumijem ree Gerda.

To je moja pria doda zlatoglavi ljiljan.

A to je ispripovijedio poljski slak?


17/40


18/40

18

Ti si me rastuio ree mala Gerda zumbulu. Tvoj miris je tako jak

da me podsjea na mrtve djevice. Jao, je li mali Kay zaista mrtav? Rue su

bile u zemlji i rekoe da nije.

Cin, can zazvonie zumbulovi zvonii. Ne znamo nita za Kaya,mi ga i ne poznajemo. Pjevamo svoju pjesmu, jedinu koju znamo.

Gerda zatim ode zlaticama, koje su svjetlucale u svjeoj zelenoj travi.

Vi ste mala sjajna sunca ree Gerda recite mi, gdje bih mogla nai

prijatelja s kojim sam se nekad igrala?

Zlatice veselo zatreperie i pogledae Gerdu. Koju bi pjesmu one mogle

zapjevati? Nikako ne o Kayu.

Prvog proljetnog dana sunce je toplo zasjalo u malom dvoritu.Njegove zrake poivahu na bijelim zidovima susjedove kue. Sasvim blizu

cvao je prvi uti cvijet proljetnog doba, bljetei kao zlato na toplim sunevim

zrakama. Starica je sjedila u svom naslonjau kraj kunih vrata, a njezina

unuka, siromana mila djevojica, dola ju je posjetiti. Kad je poljubila baku,

sve se pretvori u zlato: zlato srca u blagoslovljenu poljupcu; zlato na jutarnjem

nebu; zlato u sunanim zrakama; zlato u cvjetnim akama, kao i na

djevojiinim usnama. To je moja pria ree zlatica.

Jadna moja stara bakica! uzdahne Gerda. ezne da me vidi ituguje za mnom kao i za malim Kayem. No ja u se uskoro vratiti kui i

dovesti Kaya sa sobom. Nema smisla ispitivati cvijee. Ono zna samo svoju

pjesmu a ne zna nita o Kayu.

Zatim zavrne svoju haljinicu da bi mogla bre trati. Ali je sunovrat

(narcisa) uhvati za nogu kada ga je preskakivala. Ona se zaustavi i pogleda

visoki uti cvijet i upita ga: Moda ti zna togod? I prigne se nisko cvijetu

da bi ga bolje ula. to je on rekao?

Mogu vidjeti samo sebe, brinem se samo za sebe. O kako lijepomiriem. Gore u potkrovlju je malena plesaica, napola obuena. Stoji katkad

na jednoj nozi a katkad na obje. ini se kao da e svojom nogom gaziti cijeli

svijet. No ona je samo varka. Izlijeva vodu iz ajnika na komadi tkanine koji

dri u ruci. To je prsluk. "Lijepo je biti ist", govori ona. Njezina bijela haljina

visi na vjealici. I ona je bila oprana u ajnom loniu i osula se na krovu.

Oblai je i vee poput afrana ut rubac oko vrata. Stoga joj je odjea


19/40

19

izgledala jo bjelja. Gle, kako samo protee noge da bi samo na jednoj

stajala. Vidim samo sebe, samo sebe gledam!

to me briga za sve to! ree Gerda. Nisi mi trebao o tome govoriti.

I ona otri na drugi kraj vrta. Vrata su bila zatvorena, ali ona pritisne zahralukvaku i ona popusti. Vrata se otvore a mala Gerda bosonoga istri u irok

svijet. Tri puta se okrenula, ali oito je nije nitko slijedio. Naposljetku vie nije

mogla trati, te sjedne na velik kamen da otpoine. Kada se obazrela oko

sebe, vidjela je da je ljeto prolo i da je ve dobrano nastupila jesen. Toga nije

bila svjesna u lijepom vrtu, gdje je sunce sjalo i cvijee cvalo cijele godine.

Oh, Boe, kako je vrijeme proletjelo. Ve je jesen. Ne smijem vie

poivati. Ustane i krene dalje. Njezine noice bijahu izranjene i bolne, a sve

oko nje priinjalo se pusto i hladno. Dugo vrbovo lie bilo je posve uto.Rosa je kapala s njega, a padao je i list za listom. Jedino je jo trnula nudila

svoj plod, ali on je trpak i stie zube. Doista bijae muno i tmurno u itavom

svijetu.


20/40

20

etvrta pria

Kraljevi i kraljevna

erda je morala opet otpoinuti. I upravo suprotno od mjesta gdje

je sjedila doskakuta po snijegu k njoj vrana. Neko je vrijeme stajala i

promatrala djevojicu, a zatim potrese glavom i zagrake:

Kvar, kvar, dobar dan, dobar dan!

Izgovarala je te rijei jasno koliko je najvie mogla, elei biti ljubazna

prema djevojici. Zatim je upita kamo ide sama po irokom svijetu?

Rije "sama" djevojica je dobro shvatila i znala njezino znaenje. Stoga

ispria vrani cijeli svoj ivot i doivljaje, te je upita nije li vidjela Kaya.

Vrana ozbiljno zakima glavom i ree:

Moda, moe biti!

Uistinu misli? povie Gerda te poljubi i stisne vranu da je gotovo

ugui od radosti.

Njenije, njenije zamoli vrana. Mislim da znam. Ono bi sigurno

mogao biti Kay. Samo bi ga zbog kraljevne bilo bolje zaboraviti.

Zar ivi kod kraljevne? upita Gerda.

Da, uj me. Samo teko je govoriti tvojim jezikom. Razumije li modavranji jezik? Tada bih ti mogla bolje objasniti.

Naziv za jezik kojim se djeca slue u igri. Djeca se igraju stvaranja "stranog" jezika

udvajajui slogove u rijei dodavanjem glasa "p" i ponavljanjem prethodnog

samoglasnika. Primjerice: umjesto "idem u kolu" kae se "ipi-depem-upu-skopo-lupu".


21/40

21

Ne, nisam ga uila ree Gerda ali ga je moja baka razumjela i

obiavala se njime sluiti u razgovoru sa mnom. Kamo sree da sam ga i ja

uila!

Ne smeta odvrati vrana objasnit u ti koliko mogu, iako ti neumoi ispriati sve na najbolji nain.

I vrana pone pripovijedati to je znala.

U kraljevstvu, u kojem se sada nalazimo, ivi kraljevna, iznimno

mudra, koja je proitala sve novine svijeta, ali ih je i zaboravila, premda je jako

pametna. Prije negog vremena sjedei na prijestolju, za koje ljudi kau da nije

tako ugodno kao to se misli, zapjevui ona pjesmicu koja poinje stihom:

"Dolo vrijeme da se udam!"

A zato i ne bi? ree ona i odlui se udati, ali samo pod uvjetom da

nae mua koji bi znao pametno odgovarati na njena pitanja. Ne bi htjela

takvog koji bi se samo priinjao otmjenim i pravio se vaan. Uz takve je

dosadno ivjeti.

Zapovjedi da se udaranjem u bubanj dozovu sve dvorske gospoe.

Kada su dole i ule za njezinu namjeru, vrlo se obradovae i rekoe:

Ba nam je drago, i same smo o tome ve razgovarale.

Mora mi vjerovati da je svaka moja rije istinita ree vrana, jer imamna dvoru dragoga koji mi sve ispripovjedi to se tamo dogaa.

Njezin dragi bio je takoer iz roda vrana; a poznato je da svaka ptica

svome jatu leti. Mujak vrana trai enku vranu.

Ubrzo su izale novine, s oslikanim srcima uz rub stranica i s imenom

kraljevne meu njima. U njima je objavljeno da svaki lijepi mladi moe doi u

dvorac i razgovarati s kraljevnom. Oni koji e moi odgovoriti na njezina

pitanja, ostat e ivjeti u dvorcu. A onaj koji e najljepe govoriti bit e

odabran za mua kraljevni. Da, da moe mi vjerovati, sve je to istina kao to

me vidi ovdje ivu ree vrana.

Ljudi su dolazili u gomilama. Sve su se sudarali i naguravali, ali nitko

nije uspio ni prvoga ni drugoga dana. Svi su znali lijepo govoriti dok su bili

vani na ulici, ali im su prekoraili vrata dvorca i ugledali na stubitu uvare u

srebrnastim odorama i lakaje u zlatnim livrejama, i rasvijetljene dvorane,


22/40

22

odmah bi se zbunili. I kada

stajahu pred prijestoljem

na kojem je sjedila

kraljevna, nisu mogli nita

izgovoriti nego samo

ponavljati njezine rijei. A

ona ba nije uivala

ponovno sluati svoj vlastiti

govor. Priinjali su se kao

da su svi uzeli neko

sredstvo za spavanje. Tako

su nesigurno teturali

dvorcem. Nisu doli k sebiniti su mogli govoriti sve

dok nisu izali na ulicu.

Protegla se duga povorka ljudi od gradskih vrata do dvorca. I ja sam ih

otila vidjeti nastavi vrana. Bili su gladni i edni, jer ih nitko u dvorcu nije

poastio ni aom vode. Neki pametniji ponijeli su sa sobom nekoliko komada

kruha s maslacem, ali ne bi to podijelili sa svojim susjedima. Mislili su, ako e

neki pred kraljevnom izgledali gladni, to e biti bolja prilika za njih site.

A Kay? Reci mi neto o malom Kayu! ree Gerda. Je li on bio u

mnotvu?

Stani malo, upravo smo do njega doli. Svanuo je trei dan, kadli u

palau stupi veseo momi, bez konja i koije, oiju svijetlih kao to su tvoje.

Imao je lijepu dugu kosu, ali mu odijelo bijae trono.

To je bio Kay usklikne veselo Gerda. Eh, konano ga naoh! I

pljesne ruicama.

Imao je malenu torbu na leima doda vrana.

Ne, to su bile sanjke ree Gerda jer je s njima otiao.

Moe biti ree vrana. Nisam ba pozorno gledala. No, ula sam od

svog dragog da je proao kroz vrata dvorca, na stubitu pogledavao na

straare u srebrnastim odorama i na sluge u livrejama od zlata, ali ga to nije ni


23/40

23

najmanje zbunilo. "Mora biti dosadno stajati na stubama", ree on, "idem

radije unutra".

Dvorane su blistale svjetlom. Brzonogi savjetnici i vijenici hodali su

okolo nosei zlatno posue. Doista je sve odisalo sveanou. Dok se kretao,Kayeve su izme kripale, no njega to nije plailo.

Sigurno je to bio Kay ree Gerda. Znam da je nosio nove izmice.

ula sam ih kripati u bakinoj sobi.

Uistinu su kripale ree vrana ali on je smiono priao kraljevni, koja

je sjedila na biseru velikom kao kolovrat, a okolo nje bile su dvorske gospoe

s dvorkinjama i vitezovi sa svojim slugama. A svaka dvorkinja imala je jo

posebnu dvorkinju i svaki vitezov sluga drugog slugu, pa i skutonou. Svi

stajahu u krugu oko kraljevne, i to su bili blie vratima, to su se ponosnijedrali. ak i slugine sluge, koji su uvijek bili u papuama, jedva su se dali

pogledati. Tako su se ponosno ustoboili kraj vrata.

Doista strano ree Gerda ali je li Kay dobio kraljevnu.

Da nisam vrana ree sama bih je oenila, premda sam zaruena.

Kay je tako lijepo govorio kao ja kad se sluim vranjim jezikom. Sve sam to

ula od svog dragog. Kay je bio potpuno slobodan i mio. Rekao je kako nije

doao udvarati kraljevni nego sluati njezine mudrosti. Naravno, veoma joj se

svidio, kao i ona njemu.

Sigurno je to bio Kay ree Gerda. On je tako pametan. Zna

raunati napamet, ak i s razlomcima. Oh, hoe li me odvesti u dvorac?

Lako je to zamoliti ree vrana ali kako to izvesti. No, ja u to rei

mojem dragom i upitati ga za savjet. Zna, moram ti rei, bit e teko dobiti

doputenje za ulazak male djevojice u dvorac.

Ma ja u lako dobiti doputenje ree Gerda jer im Kay uje da

sam ovdje, odmah e doi po mene i uvesti me!

Priekaj me pokraj ograde ree vrana, kimne glavom i odletje.

Bilo je kasno uveer kada se vrana vratila.

Kvar, kvar oglasi se moj dragi ti alje pozdrav i ovaj mali paket koji

je uzeo iz kuhinje za tebe. Unutra je dosta kruha, jer si sigurno gladna. Ne

moe ui u dvorac s prednje strane. uvari u srebrnastim odorama i sluge u


24/40

24

zlatnim livrejama nee te pustiti. Ali ne plai, mi emo te ipak nekako uvesti.

Moj dragi zna za mali stranji ulaz koji vodi u spavaonicu, i zna gdje e nai

klju.

Oni uoe u vrt proavi dugim drvoredom, gdje je s grana padalo lie.Mogli su primijetiti kako se u dvorcu svjetla gase.

Vrana povede Gerdu kroz stranja vrata, koja su bila malo odkrinuta.

Oh, kako je Gerdi lupalo srce od enje i tjeskobe. inilo joj se kao da radi

neto nedopustivo, a zapravo je samo eljela otkriti gdje je Kay.

Mora to biti on mislila je s plavim oima i dugom kosom!

Zamiljala ga je kako se smije kao to je obiavao kod kue, kad su sjedili

meu ruama. Sigurno e se obradovati kad je bude vidio i uo koliki je put

prola zbog njega. Kad sazna kako su se svi alostili to se nije vratio kui.

Osjeala je istodobno i veselje i strah. Gle, ve su na stubama, a u maloj

prostoriji, gore, svjetli mala svjetiljka. Nasred poda stajao je vranin dragi,

okreui glavu prema Gerdi, koja se uljudno naklonila, kako ju je baka nauila.

Moja zarunica mi je tako lijepo govorila o vama, gospoice prozbori

dvorska vrana. Vaa me ivotna povijest iskreno dirnula. Ii u ispred vas, a

vi pridrite svjetiljku. Idemo putem gdje neemo nikoga susresti.

ini mi se kao da je netko iza nas proapta Gerda. Kao da je netoproletjelo poput sjene na zidu. Kao da su poput sjena proli grivasti konji

tankih nogu, lovci, gospoe i gospoda u sedlima.

To su sigurno sanje ree vrana pojavljuju se da skrenu kraljeviu i

kraljevni misli na lov. Tim bolje jer emo ih moi sigurnije u krevetu promatrati.

Nadam se da ete mi biti zahvalni kada budete u milosti i asti.

Moe u to biti sasvim siguran doviknu umska vrana.

I uoe u prvu dvoranu, kojoj su zidovi bili obloeni tamnocrvenom

svilom, izvezenom umjetnim ruama. I opet snovi zatreperie tako brzo kraj

njih da Gerda nije mogla ni razlikovati odlinu gospodu. Zaredae dvorane

sve jedna ljepa od druge upravo da zaslijepe sjajem.

Naposljetku dooe u kraljevsku lonicu. Svod je naliio na veliku palmu,

kojoj lie bijae od skupocjena kristala. U sredini sobe lebdjela su dva

kreveta, svaki slian ljiljanu, objeenu o zlatnu stabljiku. Jedan, na kojem je


25/40

25

leala kraljevna, bio je bijel, a drugi crven. U tom je Gerda trebala nai Kaya.

Ona pomakne u stranu jednu od crvenih latica i ugleda smei vrat.

Oh, to mora biti Kay izgovori Gerda glasno njegovo ime, drei mu

svjetiljku iznad glave. Sni o konjanicima ponovno jurnue u sobu. Kraljevi seprobudi, okrene glavu no to ne bijae Kay! Kraljevi je imao samo slian

vrat, a bio je jednako mlad i lijep.

Uto i kraljevna proviri iz svoga kao ljiljan bijela kreveta, te upita to se

zbiva. Gerda joj plaui ispria priu svog ivota i spomenu sva dobra to su

joj vrane uinile.

Jadno dijete uzdahnu kraljevi i kraljevna. A zatim pohvale vrane,

dodavi kako se ne ljute na njihove postupke, ali ipak rekoe da toga vie ne

smiju initi. Ovaj put e ih iznimno ak i nagraditi.

elite li slobodu ili biste vie voljele da vas imenujemo dvorskim

vranama, sa svim pravima na kuhinjske ostatke hrane? Obje se vrane

naklonie i zamolie stalno imenovanje jer su pomislile na starost, zakljuujui

da je u starim danima dobro imati neto sigurno.

Kraljevi zatim ustane iz kreveta i prepusti ga Gerdi da u njemu spava.

Vie od toga i nije mogao uiniti. Djevojica sklopi ruke i pomisli: Boe, kako

su mi svi dobri, i ljudi i ivotinje! Zaklopi oi i zaspi slatkim snom. Svi mogui

snovi opet joj doletjee, nalik na anele. Jedan je od njih vukao sanjke, na

kojima je sjedio Kay i smijeio joj se. No sve je to bilo samo san, koji je

ieznuo kada se probudila.

Sljedeeg dana obukoe je u svilu i barun od glave do pete, ponudivi

joj da ostane i uiva u dvorcu nekoliko dana. No Gerda samo zamoli da joj

dadu par izama, malu koiju i konja kako bi u iroku svijetu mogla traiti

Kaya.

Dobila je ne samo izmice nego i muf

. Elegantno je obukoe. Kad jetrebala poi, pred vratima ju je ekala koija od suha zlata. Na koiji je poput

zvijezde blistao kraljevski grb. Koija, sluga i prednji jahai nosili su krune

na glavama. Sam kraljevi i kraljevna pomogoe joj ui u koiju i zaelie

sretan put.

Krzneni ili vatirani predmet za grijanje ruku.


26/40

26

umska vrana, koja se sada vjenala s dvorskom, pratila ju je nekoliko

kilometara. Sjedila je pokraj Gerde jer nije podnosila vonju na stranjem

sjedalu.

Pitoma dvorska vrana stajala je na stubitu i mahala im krilima. Nijemogla ii s njima, jer ju je glava stalno boljela jo od trenutka imenovanja.

Vjerojatno zato to je previe jela.

Koija je bila puna slatkia, a pod sjedalom nalo se obilje voa i

medenjaka.

Zbogom, zbogom dovikivahu kraljevi i kraljevna. Mala Gerda je

plakala, a plakala je i vrana. Nakon nekoliko kilometara i vrana povie

djevojici: Zbogom! Doista je to bio alostan trenutak.

Odletjela je na jedno drvo i tako dugo mahala krilima

dok koija nije nestala s vidika,

blistajui na sunevu

sjaju.


27/40

27

Peta pria

Mala hajduica

oija je prolazila gustom umom, svijetlei se poput lui.

Zasljepljivala je oi hajduka, a oni nisu mogli to podnositi.

Evo zlata, evo zlata povikae i jurnue iz zasjede, pograbie konje izaustavie koiju. Zatim su poubijali jahae, koijaa i slugu, a malu su Gerdu

izvukli iz koije.

Debeljkasta je i lijepa kao da su je orasima hranili ree stara

hajduica, duge najeene brade i gustih obrva koje su padale preko oiju.

Punana je kao janje, bit e tena okusa ree i izvue dug, blistav

no, koji je strano zasvjetlucao.

Jao krikne stara enetina u istom trenu. Naime, njezina vlastita ki,

koju je nosila na leima, ugrize je bijesno za uho. Bila je to divlja i zloesta

djevojica. Majka je nazva odvratnim deritem, ali nije stigla zaklati Gerdu.

Igrat e se sa mnom ree mala hajduica. Dat e mi muf i svoju

lijepu odjeu, te e spavati sa mnom u postelji.

I ponovno ugrize majku, koja skoi u zrak kao pomamna i pone se

vrtjeti uokolo. Razbojnici su se grohotom smijali i govorili:

Gle kako plee sa svojim mladunetom.

Hou se voziti u koiji ree mala hajduica. I kako je bila samovoljna

i tvrdoglava, uvijek je uspijevala provesti svoju volju.

Sjedne do Gerde u koiju, pa se povezoe preko panjeva i kamenja u

dubinu ume. Hajduica je bila otprilike istog uzrasta kao i Gerda, ali jaa.

Imala je ira ramena, a bila je tamnije puti. Oi joj bijahu sasvim crne i

odavahu tugaljiv pogled. Ona obuhvati Gerdu oko pasa i ree:


28/40

28

Nee te ubiti tako dugo dok me ne naljuti. Pretpostavljam da si ti neka

kraljevna?

Ne ree Gerda pa joj ispripovijedi svoj ivotni put i ljubav prema

malom Kayu.Hajduica ju je ozbiljno promatrala, kimala glavom i na kraju ree:

Ne smiju te zaklati sve dok se ja ne naljutim na tebe. Ali tada u ja

sama to uiniti.

Zatim obrie Gerdi oi i stavi ruke u njezin lijepi muf, mekan i topao.

Koija se zaustavila u dvoritu hajduke kule, kojoj zidovi bijahu napukli

od vrha do dna. Vrane i gavrani letjeli su oko napuklina i rupa, a veliki psi

buldozi koji bi mogli ovjeka progutati skakutali su uokolo. No nije im bilodoputeno lajati.

U golemoj i zadimljenoj dvorani nasred kamenita poda gorjela je vatra.

Kako nije bilo dimnjaka, dim se povijao prema stropu i traio izlaz. Juha je

kipjela u oveem kotlu, a zeevi i kunii prili su se nabodeni na ranjie.

Noas e spavati sa mnom i s mojim malim ivotinjama ree

hajduica nakon to su neto pojele i popile. Zatim odvede Gerdu u kut

dvorane, gdje je bila stavljena slama i prostirai. Iznad njih, na letvama i

prekama bilo je stotinu golubova. inilo se da spavaju, ali se uzvrpoljiekada su im se djevojice pribliile.

Svi su oni moji ree hajduica i zgrabi najblieg za noge i stade ga

tako tresti da je poeo udarati krilima.

Poljubi ga ree i prinese ga Gerdi u lice. Ondje su umski golubovi

nastavi, pokazujui na letvice i krletku, privrene na zid, blizu jednog

otvora.

Ti bi gadovi davno odletjeli da nisu zatvoreni. A ovo je moj slatkiljubljeni Ba i povue soba za rogove. Nosio je sjajan bakreni obru oko vrata

i bio je zavezan.

Moramo ga drati privezana jer bi nam inae pobjegao. Ja ga kakljam

svaku veer po vratu ovim otrim noem, a on se toga boji. Pri tome

djevojica izvue iz zidne pukotine dug no te pone njime njeno kakljati


29/40

29

soba po vratu. Jadna ivotinja stade udarati nogama, a mala hajduica prasne

u smijeh i povue Gerdu sebi na leaj.

Zar e s tim noem i spavati upita Gerda gledajui je u strahu.

Uvijek spavam s noem u ruci. Nitko ne zna to se moe dogoditi. Nosada mi nastavi priu o Kayu, i zato si se otisnula u svijet.

Gerda ponovi svoju priu, dok je jedna skupina divljih golubova

neprestano gukala u krletkama, a druga spavala.

Mala hajduica jednom rukom obgrli Gerdu, a u drugoj je vrsto stiskala

no. Uskoro zaspi i zahre. Ali Gerda nije mogla sklopiti oka. Nije znala eka li

je ivot ili smrt. Razbojnici su sjedili oko vatre, pili i pjevali, a stara se

hajduica prevrtala na leaju. Bilo je to uasno gledati.

Tada zagukae divlji golubovi:

Gu, gu, vidjele smo Kaya. Bijela mu je koka vukla saonice, a on je

sjedio kraj Snjene kraljice. Vozili su se kroz umu dok smo mi leali u

gnijezdima. Snjena kraljica je strahovito puhala u nas. Svi mladi pogiboe

osim nas dvoje. Gu, gu...

to vi to gore priate dovikne im Gerda. Kamo je zapravo ila

Snjena kraljica? to vi o tome znate?

Vjerojatno je ila u Laponsku, gdje je uvijek snijeg i led. Pitaj soba, koji

je tu uem privezan.

Da, tamo je uvijek snijeg i led ree sob blagoslovljen i divan kraj.

Moes slobodno skakati i trati preko ledenih dolina. Snjena kraljica ima

ondje svoj ljetni ator, ali je njezin pravi dvor na Sjevernom polu, na otoku

zvanom Spitzberg.

Oh Kay, mali Kay uzdisala je Gerda.

Budi mirna i spavaj ree hajduica jer u te inae probosti noem.

Ujutro joj je Gerda ispriala sve to su joj golubovi rekli. Hajduica se

uozbilji, zakima glavom i zakljui:

Sve su to prie, samo prie!

Zna li ti gdje je Laponska? upita zatim soba.


30/40

30


31/40

31

Tko bi znao bolje od mene ree sob, a oi mu zaiskrie. Tamo sam

roen i odrastao, tamo sam trao snjenom ravnicom.

uj sada ree hajduica svi su nai ljudi otili, samo je majka

ovdje, i ona e ostati. No oko podneva ona uvijek potegne malo vie iz velikeboce, pa onda neko vrijeme spava. Tada u ja neto uiniti za tebe.

Nato skoi iz kreveta, objesi se majci o vrat i povue je za bradu

govorei:

Dobro jutro, draga moja kozo!

A mati je kvrcnu po nosu tako da je pocrvenio. No bilo je to iz ljubavi.

Kada je majka potegla iz boce i otila spavati, mala hajduica prie sobu

i ree mu: Veselilo bi me da te jo koji put pokakljam noem po vratu, jer onda

tako smijeno izgleda. Nita zato. Odvezat u ue, oslobodit u te, tako da

se moe vratiti u Laponsku. No mora dobro podbrusiti pete i odvesti ovu

djevojicu u dvorac Snjene kraljice, gdje je njezin prijatelj iz djetinjstva.

Valjda si uo to je priala. Govorila je dosta glasno a ti si prislukivao.

Sob skoi od radosti. Mala hajduica podigne Gerdu na njegova lea. Iz

opreza je zavee, a dade joj i jastui da joj bude meke.

Evo ti krznenih izmica ree jer e ti biti hladno. No muf u

zadrati, jer je posebno lijep. Nee se zbog toga smrznuti. Evo ti i velike

tople rukavice moje majke. Dosezat e ti do lakata. Daj da ti ih obuem. Sada

ti ruke izgledaju kao i majine.

Gerda je plakala od radosti.

Ne volim te gledati kako cmizdri ree mala hajduica mora sada

biti sretna. Evo ti dva komada kruha i unka da ne bude gladna.

Jelo privee straga na soba. Zatim otvori vrata, pozove unutra sve velikepse, otrim noem preree ue kojim je sob bio privezan te mu ree:

Sada bjei i dobro pazi na djevojicu.

Gerda prui ruku u velikoj rukavici prema hajduici rekavi: Zbogom

a sob pojuri iz sve snage preko panjeva i kamenja, preko brda i dolina, kroz


32/40

32

guste ume, preko movara i pustoi. Vuci su zavijali, a gavrani graktali.

Visoko na nebu podrhtavala su crvena svjetla kao arki plamenovi.

Gle moje stare sjeverne svjetlosti! kliknu sob. Kako mi milo sija!

I poleti bre, jo bre, jurei danju i nou. Kruha i unke nestade jo prijenego to stigoe u Laponsku.


33/40

33

esta pria

Laponka i Finkinja

austavie se kraj neke male jadne kolibe. Krov joj se spustio

gotovo do zemlje, a vrata su bila tako niska da bi ukuani morali puzati na

rukama i koljenima kada bi ulazili i izlazili. U kui ne bijae nikoga osim jedne

stare Laponke, koja je kuhala ribu uz svjetiljku uljanicu.

Sob ispripovijedi cijelu Gerdinu ivotnu povijest, ali nakon to je najprije

ispriao svoju, koja se njemu inila ipak najvanijom. Gerda se tako ukoila od

hladnoe da nije mogla ni govoriti.

Oh, moji jadnici! ree Laponka pred vama je jo dalek put. Morate

putovati jo vie od stotinu kilometara da biste doli u Finsku. Tamo stoluje

Snjena kraljica i svaku veer pali bengalske vatre. Napist u nekoliko rijei

na suhom bakalaru, jer nemam papira. Vi ete to odnijeti jednoj Finkinji, kojaondje ivi. Ona e vam dati bolje obavijesti nego to ja mogu.

Kad se Gerda malo ugrijala, i kada su neto pojeli i popili ena je

napisala nekoliko rijei na suhu bakalaru i rekla Gerdi da to dobro uva. Zatim

je ponovno povee na soba, a on pojuri najveom moguom brzinom.

Cijelu su no treperila u zraku sjeverna plaviasta svjetla. Naposljetku

stigoe u Finsku, zakucae na dimnjak Finkinjine kolibice, jer nije imala

nikakvih vrata. Uvukoe se u nju, ali je unutra bila takva vruina da je ena

hodala gotovo bez odjee. Bila je niska stasa i vrlo neuredna. Ona razodjeneGerdu, skine joj rukavice i izmice, jer Gerda jednostavno nije mogla izdrati

tu vruinu. Sobu stavi komad leda na glavu i pone itati pismo na suhom

bakalaru. Nakon to ga je triput proitala i nauila napamet, stavi ribu u vrui

kotli da ga pripremi za jelo. Nije voljela da se ita baca.

Sob ispria svoju priu, a zatim Gerdinu. Finkinja je samo zamirila

svojim mudrim oima, ali ne ree nita.


34/40

34

Pametna si ree sob i znam da moe zavezati sve vjetrove svijeta

komadiem konca. Ako mornar odrijei jedan vor, eto mu povoljna vjetra; ako

odrijei drugi, vjetar e snano zapuhati; no ako se odrijee trei i etvrti vor,

podii e se takva oluja koja e upati korijenje drvea.

Ne moe li pruiti maloj djevojici neto to bi joj dalo snagu

dvanaestorice mueva da bi mogla svladati Snjenu kraljicu?

Snagu dvanaestorice mueva? Od toga bi bila slaba korist ree

Finkinja. Zatim ode do police, skine i odmota oveu kou, na kojoj su bili

urezani razliiti znakovi, i pone itati sve dok joj znoj ne oblije elo.

Sob je ustrajno molio za malu Gerdu, a Gerda ju je tako moleivo sa

suzama u oima gledala da je Finkinja poela ponovno mirkati oima. Ona

povue soba u kut i stane mu aptati stavljajui mu svjei komad leda naglavu:

Mali Kay je stvarno kod Snjene kraljice, ali njemu je tamo vrlo lijepo,

te on i ne vjeruje da postoji ljepe mjesto na svijetu. Tome je uzrok to on ima

komad stakla u srcu i trunku u oku. To se mora izvaditi, inae on nikada vie

nee biti ljudsko bie, a Snjena e kraljica imati vjenu mo nad njim.

Ali zar ne moete dati Gerdi neto s im bi svladala tu mo?

Ne mogu joj dati veu mo nego to je ve ima ree ena. Nevidite li koliko je ta mo velika? Ljudi i ivotinje joj slue, a lijepo prolazi

svijetom makar je bosonoga. Ne moe zadobiti veu snagu nego to je ima, a

sastoji se u istoi i nedunosti srca. Ako sama ne moe doi do Snjene

kraljice i ukloniti krhotine zrcala iz srca i oka malog Kaya, mi joj ne moemo

pomoi. Nekoliko kilometara odavde ve poinje vrt Snjene kraljice. Odnesi

tamo djevojicu i poloi je pokraj velikog grma, u snijegu, prekrivenog crvenim

bobicama. Nemoj sada brbljuckati, nego se vrati natrag to bre moe. I

Finkinja podigne Gerdu na soba, a on otri s njom to je bre mogao.

Oh zaboravila sam izme i rukavice povie Gerda im je hladnoa

poe tipati, ali se sob nije zaustavljao. Trao je dalje sve dok nije doao do

grma s crvenim bobicama. Tu poloi Gerdu i poljubi je, a velike gorke suze

kotrljale su mu se niz lice. Ostavi je i otri natrag to je bre mogao.

Jadna je Gerda stajala usred hladne, puste, ledom okovane Finske, bez

obue i bez rukavica. Stade trati iz sve snage, a itav roj snjenih pahuljica


35/40

35

letio je oko nje. One nisu, meutim, padale s neba, koje je bilo vedro i sjalo je

sjevernom svjetlou. Snjene pahuljice povijale su se po tlu, i to su blie

dolazile, postajale su sve vee. Gerda se prisjeala kako su se priinjale

lijepim i velikim, kada ih je gledala kroz povealo. No ove su sadanje daleko

vee i stranije. ive su i udna oblika. One su predstraa Snjene kraljice.

Neke su poput velikih dikobraza, druge nalie na klupko zmija s

istegnutim vratovima, a tree podsjeaju na male debele medvjede s

najeenom dlakom. Sve su bile sjajne i bijele, sve su bile ive snjene

pahuljice.

Gerda je molila svoj Oena. Studen je bila tolika da je mogla vidjeti svoj

vlastiti dah kako izlazi iz usta poput pare prilikom govora. inilo se da se para

poveava, kako je Gerda nastavljala molitvu, sve dok ne bi poprimila oblikemalih anela koji bi se poveavali pri dodiru sa zemljom. Svaki je imao ljem

na glavi, a koplje i tit u rukama. Bilo ih je sve vie, i kada je Gerda zavrila

molitvu bila ih je cijela vojska oko nje. Udarali su svojim kopljima snjene

pahuljice i kidali ih u stotine komadia. Mala Gerda ila je hrabro i sigurno

naprijed. Aneli su joj milovali ruke i noge, te gotovo nije osjeala hladnou

dok se urila dvoru Snjene kraljice.

No sada da vidimo to je bilo s Kayem. On dakako nije mislio na malu

Gerdu, niti je slutio da bi ona mogla biti pred dvorcem.


36/40

36

Sedma pria

Dvorac Snjene kraljice i to se sve zbilo naposljetku

idovi dvorca bijahu sazdani od snjenih nanosa, a prozori i

vrata od otrih vjetrova. U njemu bijae vie od stotinu dvorana, onakvih

kakve je sam snijeg nainio. Najvea je bila duga nekoliko kilometara. Sve

bijahu ivopisno rasvijetljene polarnom svjetlosti. Bile su prostrane, prazne,

ledeno hladne i blistave.

Nikad tu nije bilo zabave, ak ni medvjeeg plesa. A kad bi oluje

zasvirale svoju glazbu, medvjedi bi mogli lijepo plesati na stranjim nogama i

pokazivati svoju eleganciju.

Nije bilo ni lijepih igara, kao to je primjerice hvatanje zmaja, a ni

ogovaranja gospoica lisica uz popodnevni aj. Prazne su bile, puste i hladne

dvorane Snjene kraljice. Iz svakog dijela dvorane jasno se mogla vidjetisjeverna svjetlost, bila ona nisko ili visoko na nebu.

Usred hladne, beskrajne snjene dvorane bijae zamrznuto jezero,

raspucano u tisue komada. Svaki je komad sliio jedan drugom, a zajedniki

su sainjavali pravo remek-djelo. Nasred jezera sjedila je Snjena kraljica, kad

bijae kod kue. Ona bi jezero zvala "Ogledalom razuma", smatrajui ga

najljepim i doista jedinstvenim na svijetu.

Mali Kay bio je sav plav od hladnoe, gotovo crn, ali je on nije osjeao.

Snjena kraljica mu je poljupcima otjerala studen, a srce mu je ionako bilokomad leda. Vukao je amo-tamo otre i ravne kocke leda i slagao ih u razliite

oblike kao da je elio neto od njih nainiti. Onako kao to mi slaemo

predmete od drvenih kocaka. Kay je u tome bio pravi majstor. Slagao je

takozvanu ledenu igru razuma. Zahvaljujui komadiu stakla u oku njegovi su

predmeti poprimali udesne i vrlo neobine oblike. Slagao je razliite slike i

neke rijei, ali nikako nije mogao sloiti jednu rije, iako je to neumorno


37/40

37

nastojao. Bila je to rije: vjenost. Snjena mu je kraljica rekla:

Kad nju otkrije, bit e svoj gospodar, a ja u ti dati cijeli svijet; i jo k

tome nove klizaljke. Ali nije uspio.

Sada se moram pouriti u toplije krajeve ree Snjena kraljica. Idemtamo zaviriti u crne lonce vatrenih brda: vidjeti Etnu i Vezuv, kako ih zovu.

Pobijelit u ih, a to e biti dobro za njih, kao i za limune i vinovu lozu.

I odletje Snjena kraljica, ostavivi malog Kaya potpuno samog u velikoj

kilometarskoj dvorani. Promatrao je kocke leda i duboko se zamislio. Sjedio je

tako mirno te nije nitko ni primijetio da se zamrznuo.

Upravo u tom trenutku mala je Gerda ulazila u dvorac kroz velika vrata.

Otri su vjetrovi bjesnjeli oko nje, ali ona izmoli molitvu, nakon ega su se

vjetrovi tako umirili, kao da su otili spavati. Gerda krenu dalje, doe u veliku

praznu dvoranu, i ugleda Kaya. Odmah ga prepozna, poleti prema njemu,

zagrli ga i vrsto stisne, kliui:

Kay, dragi mali Kay, konano sam te nala! No on je sjedio miran,

ukoen i hladan.

Mala je Gerda ronila tople suze, koje su padale na njegove grudi,

prodirale mu u srce, otapale u njemu komad leda, isprale mu zabodene trunke

stakla. Tada on pogleda djevojicu, a ona mu zapjeva:"Rue cvatu i prolaze,

boini nam dani dolaze ... "

Kay brizne u pla. Plakao je tako gorko da mu je sa suzama istekla i

krhotina stakla iz oka. Prepoznao je Gerdu i veselo prozborio:

Gerdo, mala draga Gerdo, gdje si bila sve ovo vrijeme. I gdje sam ja

bio? razgledavao je pomno sve oko sebe i zakljuio:

Kako je hladno, i kako sve izgleda golemo i pusto. I privine se Gerdi,a ona se smijala i plakala od radosti.

Bio je to tako radostan prizor te su i sami komadi leda uokolo zaplesali, a

kada se umorie i polegoe, sastavie se u slova rijei, za koju mu je Snjena

kraljica kazala da je mora sloiti, ako eli biti svoj gospodar i zadobiti itav

svijet, i jo k tome nove klizaljke.


38/40

38

Gerda ga poljubi u obraze, a oni se rascvae; poljubi ga u oi, a one se

zaiskrie; izljubi mu noge i ruke, i on se razigra i razveseli. Sada se Snjena

kraljica mogla mirno vratiti kui, jer je njegova sloboda otkupljena rijeju,

sloenom i napisanom blistavim slovima leda, a to je rije koju je ona traila.

I oni se uzee za ruke i napustie veliku ledenu palau. Razgovarahu o

baki i o ruama na krovu. Kuda su prolazili, vjetrovi su se stiavali, a sunce je

sjalo. Kada su stigli do grma s crvenim bobicama, nali su soba koji ih je

ekao, a doveo je sa sobom i mladu koutu nabrekla vimena. Ona ih napoji

toplim mlijekom i poljubi u usta.

Sobovi odnesoe Kaya i Gerdu k Finkinji, kod koje se u toploj sobi

ugrijae, a ona im dade i upute za daljnje putovanje. Zatim odoe Laponki,

koja im saije novu odjeu i popravi sanjke.Sob i kouta ili su s njima sve do granice, gdje je ve poelo pupati

zeleno lie. Tamo se od njih oprostie sobovi i Laponka uz srdaan

Zbogom!

Prve ptiice zacvrkutae, a uma se sva zazeleni. Iz nje izae prekrasan

konj, kojeg se Gerda prisjeti jer je bio jedan od onih koji su vukli zlatnu koiju.

Na njemu je jahala mlada djevojka, sa sjajnom crvenom kapom na glavi i

samokresom za pojasom. Bila je to mala hajduica kojoj je dodijalo stalno biti

kod kue. Najprije je pola na sjever, ali kako joj se tamo nije svidjelo,okrenula se prema drugoj strani svijeta. Odmah je prepoznala Gerdu, a i

Gerda nju. Bio je to radostan susret.

E, ba si stvoren za lutanje, momiu ree ona Kayu. Ba bih

eljela znati zasluuje li osobu, koja bi te ila traiti na kraj svijeta?

Gerda je pomiluje po obrazu i upita za kraljevia i kraljevnu.

Otputovali su u strane zemlje odvrati hajduica.

A to je s vranom?

Vrana je uginula odvrati hajduica. Njezin dragi, pitoma vrana,

sada je udovac, i nosi krpicu crne vunene tkanine oko noge. Gorko je

oplakuje... ali to emo sada o tome. Nego reci mi kako si ti pronala svog

prijatelja?

Tada joj Gerda i Kay sve ispriaju.


39/40

39

Ej, aj, sada je sve naj-hajI ree hajduica, prui im ruku i obea da

e ih svakako posjetiti, ako sluajno doe u njihov grad. I zatim odjae u iroki

svijet.

Gerda i Kay uzee se za ruke i krenue kui. to su vie napredovali,proljee je sve ljupkije bujalo na sve strane. Svuda ih je pozdravljalo cvijee i

zelenilo. Ubrzo se pred njima ukae velik grad gdje su neko ivjeli. Visoki

crkveni tornjevi u kojima su zvona veselo i toplo zabrujala kada su stigli na

prag bakinih vrata.

Poli su gore u malu sobu gdje je sve bilo kao i prije. Stari je sat kucao:

Tik-tak, tik-tak, a kazaljke su pokazivale tono vrijeme. Kada su preli kuni

prag i uli u sobu, opazie kako su postali odrasli ljudi. Postali su mukarac i

ena.Rue su na krovu bile u punom cvatu i virile su kroz prozor. I male

klupice na kojima su neko kao djeca sjedili jo bijahu tamo. Kay i Gerda

sjedoe svaki na svoju klupicu i drahu se za ruke. Ledena pusto u dvorcu

Snjene kraljice sve je vie iezavala iz sjeanja kao neki ruan san.

Baka je sjedila na Bojem suncu i itala iz Biblije: "Ako ne budete kao

djeca, neete ui u kraljevstvo nebesko. "

Kay i Gerda gledahu se u oi i shvatie rijei stare pjesme:

"Rue cvatu i odlaze,

boini nam dani dolaze ... "

I sjedili su tako njih dvoje, ve odrasli, a ipak djeca u srcu. A ljeto je bilo

toplo; bilo je pravo toplo ljeto!


40/40

40

O VLADIMIRU KIRINU

Kad pomislim na svoga oca iskrsne u meni njegov lik nagnut nad

radnim stolom pokraj prozora. Uvijek dobre volje, crtao bi i potiho

zvidukao ariju iz neke omiljene opere. Tako mu je, valjda bilo

lake doarati sva ona udesna bajkovita bia to su izvirala iz

njegove mate. Sav bi im se predao; nastajale su slike za slikama.

Ispunile su moje djetinjstvo, a eto ih sada naoj dananjoj mladei.

Otac je bio jedan od onih sretnih ljudi koji nalaze radost u svom

poslu, no nije volio osamu. ak i dok je sjedio za radnim stolom

zadubljen u slikanje, volio je biti okruen drutvom. Volio je da

djeji govor mrmori oko njega.

Ali, cijenio je i utljivo drutvo! Jo i sad Andersenove prie bude u

meni sjeanje na malu umiljatu vjevericu koja je satima sjedila na

oevom stolu i preko naslaganih knjiga znatieljno promatrala to

on radi s kistom i bojom. Pritom je drala meu apicama jednu od

onih njegovih pomno zailjenih olovaka i glodala je s takvom slau

kao da je najukusniji ljenjak.

Pa i danas kad prekapam po ormarima, ponekad u kakvoj staroj

kutiji, meu oevim crteima, ugledam neku od tih olovaka s

tragovima sitnih otrih zubia.

I svaki put sa smjekom pomislim na tu malu draesnu vjevericu

koja je tako predano sjedila uz oca i pravila mu drutvo dok su

nastajale slike Andersenovih pria.

Maja Gluevi

Documents

Hans Christian Andersen - Snjezna kraljica