1

Sadržaj:UVOD ........................................................................................................... 5

I TEORIJSKO-METODOLOŠKA OSNOVA ISTRAŽIVANJA RADA 7

1.1. Teorijske osnove rada ……………………………………………………... 7

1.2. Metodološki okvir teme rada ........................................................................ 7

1.2.1. Definisanje problema istraživanja.................................................................. 7

1.2.2. Određenje predmeta istraživanja ................................................................... 9

1.3. Rezultati dosadašnjih istraživanja ................................................................. 10

1.4. Kategorijalno pojmovni sistem ..................................................................... 12

1.5. Ciljevi istraživanja ....................................................................................... 13

1.5.1. Naučni cilj ..................................................................................................... 13

1.5.2. Društveni cilj ................................................................................................. 14

1.6. Sistem hipoteza ............................................................................................. 14

1.6.1. Generalna hipoteza ........................................................................................ 14

1.6.2. Posebne hipoteze .......................................................................................... 15

1.7. Varijable ........................................................................................................ 15

1.7.1. Nezavisne ...................................................................................................... 15

1.7.2. Zavisne .......................................................................................................... 15

1.7.3.. Intervenirajuća .............................................................................................. 16

1.8. Metode istraživanja ...................................................................................... 16

1.9. Naučna i društvena opravdanost istraživanja ................................................ 18

1.9.1. Naučna opravdanost istraživanja .................................................................. 18

1.9.2. Društvena opravdanost istraživanja .............................................................. 18

1.10. Vremensko ( i prostorno ) određivanje istraživanja ...................................... 19

II GENEZA NASTANKA I RAZVOJA MINSKE UGROŽENOSTI ....... 20

2.1. Historijski pregled ......................................................................................... 20

2.2. Podjela minskih sredstava ............................................................................. 23

2.2.1. Protivpješadijske mine .................................................................................. 24

2.2.2. Protivoklopne mine ....................................................................................... 24

2.3. Miniranje zemljišta u vojne svrhe ................................................................. 25

2.4. Deminiranje zemljišta ................................................................................... 27

2.4.1. Deminiranje do II svjetskog rata ................................................................... 27

2.4.2. Deminiranje u II svjetskom ratu ................................................................... 27

2.4.3. Deminiranje poslije II svjetskog rata ............................................................ 28

2.5. Minski problem u Bosni i Hercegovini ......................................................... 31

2

2.6. Međunarodni ugovori i traženje za smanjenje minske opasnosti ................. 35

2.6.1. Dopunski protokol Ženevskim konvencijama od 12. augusta 1949. godina

o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba ( Dopunski protokol 1 ) iz

1977. godine .................................................................................................. 36

2.6.2. Konvencija o zabrani ili korištenju određenog konvencionalnog oružja

koje se može smatrati previše toksičnim i štetnim ( engl. CCW ) ................ 37

2.6.3. Konvencija o zabrani upotrebe, skladištenja, proizvodnje i prometa

protivpješadijskih mina i o njihovom uništenju ............................................ 39

2.7. Zakonska legislativa ...................................................................................... 42

2.7.1. Zakon o deminiranju Bosne i Hercegovine ................................................... 43

2.7.2. Standard za uklanjanje mina i NUS-a BiH ( drugo izmjenjeno i dopunjeno

izdanje od juni 2003. godina ) ....................................................................... 47

III POJAM I STRUKTURA UPRAVLJANJA RIZICIMA ......................... 49

3.1. Upravljanje .................................................................................................... 51

3.2. Rizik .............................................................................................................. 52

3.3. Upravljanje rizikom ...................................................................................... 54

3.3.1. Komunikacije i konsultacije .......................................................................... 56

3.3.2. Utvrđivanje konteksta ................................................................................... 58

3.3.3. Procjena rizika ............................................................................................... 59

3.3.3.1. Identifikacija rizika ....................................................................................... 60

3.3.3.2. Analiza rizika ................................................................................................ 61

3.3.3.3. Vrednovanje rizika ........................................................................................ 62

3.3.4. Obrada rizika ................................................................................................. 63

3.3.5. Monitoring i pregled ..................................................................................... 65

IV DRUŠTVENA ULOGA ORGANA UPRAVLJANJA.............................. 67

4.1. Uloga Ujedinjenih nacija u procesu upravljanja minskim rizikom ............... 67

4.2. Uloga institucija BiH u proces upravljanja minskim rizikom ....................... 70

4.2.1. Upravljanje procesom deminiranja ............................................................... 71

4.2.1.1. Vijeće ministara ............................................................................................ 72

4.2.1.2. Komisija za deminiranje ............................................................................... 73

4.2.1.3. Centar za uklanjanje mina BHMAC-a .......................................................... 74

4.3. Način rješavanja minskog problema ............................................................. 77

4.4. Procjena ugroženosti Srednjobosanskog kantona ......................................... 81

4.4.1. Podaci o Srednjobosanskom kantonu ........................................................... 81

4.4.2. Istorija ratnih zbivanja i stanje kontaminiranosti minama ............................ 823

4.4.3. Minska situacija na Srednjobosanskom kantonu .......................................... 84

4.4.4. Rezultati deminiranja .................................................................................... 86

4.4.5. Posljedice nesreća mina i NUS-a na Srednjobosanskom kantonu za period 1996.- 2009.godine ..................................................................................... 92

4.4.6. Uočeni problemi u deminiranja na području Srednjobosanskog kantona ..... 93

4.5. Mjere Vlade Srednjobosanskog kantona o minskoj sigurnosti u vezi

građanske sigurnosti ...................................................................................... 95

ZAKLJUČAK .............................................................................................. 103

SKRAĆENICE .............................................................................................. 105

LITERATURA .............................................................................................. 108

a) Knjige ............................................................................................................ 108

b) Članci u zbornicima ...................................................................................... 110

c) Legislativa i druga dokumenta ...................................................................... 110

d) Arhivska građa .............................................................................................. 111

e) Internet adrese sa datumima pristupa ............................................................ 113

Prilog A ......................................................................................................... 117

Prilog B ......................................................................................................... 117

Prilog C ......................................................................................................... 118

Prilog D ......................................................................................................... 119

Prilog E ......................................................................................................... 120

Prilog F .......................................................................................................... 121

Prilog G ......................................................................................................... 121

Prilog H ......................................................................................................... 122

4

UVOD

Pored općih problema, koji su posljedica agresije na BiH, u poslijeratnom periodu došao je

do izražaja problem prisutnosti mina i drugih neeksplodiranih ubojnih sredstava. Prema

procjenama analitičara BiH je sa najvećim minskim problemom u regionu. Veličina sumnjive

površine prema izvršenoj analizi minske situacije iznosi 1830 km2, što je 3,6% površine

BiH1. Od 1996. godine do danas od posljedica mina stradale su 1694 osobe, a najveći broj je

stradao 1996. godine, 632 osobe2. Raspoređenost na teritoriji i karakter je takav da će

predstavljati dugogodišnji problem za zemlju i stanovništvo. Uočavajući značaj deminiranja,

kojem je uslovljen povratak raseljenih lica, ekonomski razvoj zemlje, korištenje prirodnih

resursa, a sadržajem Odredbama Dejtonskog mirovnog sporazuma3 zaraćene strane su bile

dužne da uklone sva minska polja i predaju zapisnike u roku od 4 mjeseca. Uviđajući da je

problem deminiranja veći, da se neće moći ispoštovati rokovi, Vlada BiH u januaru

1996.godine, zatražila je pomoć od UN-a za rješavanje minskog problema. Iste godine je

uspostavljen Centar za uklanjanje mina UN-a (UNMAC), čiji je zadatak bio posvetiti se

problemu minske zagađenosti. Zaključcima Londonske konferencije4 definirane su

dugoročne obaveze Vlade u oblasti deminiranja a kao rezultat toga Vijeće ministara BiH

imenovalo je Komisiju za deminiranje BiH čime je uspostavljena domaća struktura u ovoj

oblasti. Kroz centre za uklanjanje mina (bh., entitetski) provodio se program uklanjanja mina

po principu urgentnog deminiranja. Usvajanjem Zakona o deminiranju u BiH, postavljen je

strateški cilj koji predviđa poduzimanje svih raspoloživih mjera i postupaka operacija

deminiranja, obilježavanja rizičnih površina5 kao i edukacija stanovništva kako bi BiH bila

slobodna od negativnog uticaja mina i NUS-a, do 2010. godine. Uslijedila je Strategija

deminiranja Bosne i Hercegovine za period od 2002. do 2009. godine, a sada je već na snazi

nova Strategija protivminskog djelovanja Bosne i Hercegovine za period od 2009. do 2019.

godine, sa strategijskim opredjeljenjem, „Bosna i Hercegovina od 2019.godine bude zemlja

bez mina“ (Strategija protivminskog djelovanja Bosne i Hercegovine 2009.-2019.godina.-

Nacrt, 2009:6). Za ovako obiman posao neophodna je finansijska podrška međunarodne

zajednice i zemalja donatora, jer je za realizaciju predviđenog obima deminiranja i drugih

1 Internet adresa: www.bhmac.org .2 Internet adresa: www.bhmac.org .3 Anex 1A "Opšteg mirovnog sporazuma za mir u BiH", parafirano u Dejtonu 21.11.1995. godine a potpisano u Parizu 14.12.1995. godine.4 "Uputsvo Komandanta SFOR-a stranama – Izmjena 19", SFOR, 2001.godine, str. 8a-15 Rizična površina– identifikacija rizičnih lokacija kao rezultat izvršenog generalnog izviđanja sumnjivih

površina sa utvrđenim granicama, nivoima opasnosti i nivoima prioriteta. Prijedlog Zakona o protuminskom djelovanju u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, maj 2009. godina.

5

minskih akcija: „za period od 2009. godine vlasti BiH bi trebale godišnje odvajati oko 30

miliona KM“ (Dostupno na: www.bhmac.org [ 23.07.2010.]), potrebna finansijska

stabilnost, što je preduvjet za realizaciju planiranih minskih akcija.

I TEORIJSKO-METODOLOŠKA OSNOVA ISTRAŽIVANJA

6

1. Teorijske osnove rada

Rijetki su pojmovi u društvenoj znanosti, čije je gnoseološko značenje tako važno, a

teško ga je definirati, kao što je pojam „upravljanje”. Zadatak je izuzetno težak iz razloga što

pojam ima široko interdisciplinarno značenje, ali i iz razloga što iz njega proizilazi veliki broj

specifičnih pojmova nižega reda koji obilježavaju određene društvene fenomene. Upravljanje

kao kategorija ima svoje filozofijsko, naučno, ali i vjersko značenje. Čak i „etimološko

tumačenje iz novolatinskog glagola administrare je višeznačno: upravljanje nizom složenih

poslova u oblasti društvenih djelatnosti , stanje o javnoj djelatnosti, upravljanje poslovima i

zadacima, snabdijevanje, uprava, izvršno-distributivno ovlaštenje”(Dujović J., 2006:25).

Upravo iz same definicije pojma upravljanje, strukture rizika, procesa odlučivanja kao i

mnogobrojnih pokušaja preventivnog rješavanja, problem postaje još više interesantan za

dublje istraživanje i sticanje naučnih i društvenih saznanja o ovom problemu, i zahtjeva

mnogo društvenog angažmana. Rizik i minski problem su pojmovi koji su naučno

definirani, a koje je potrebno posebno analizirati u ovoj situaciji, jer je upravljanje minskim

rizicima aktivnost koja doprinosi stvaranju opšte sigurnosti građana.

Poslije pojma „upravljanje” naglasićemo važnost pojma „sigurnost”, jer je u ovom

slučaju sigurnost kao bitan element stabilnosti društva veoma ugrožena. Poznato je da je

„sigurnost stanje u kome je osiguran uravnotežen fizički, duhovni, duševni i materijalni

opstanak pojedinca i društvene zajednice u odnosu prema drugim pojedincima, društvenoj

zajednici i prirodi. Tako shvaćena sigurnost imanentni je strukturni element društva, koji

obuhvata i stanje, odnosno određenu osobinu stanja, a isto tako i djelatnost, odnosno

sistem.”(Grizold A., 1999:8). Sigurnost se, dakle, odnosi na međunarodnu zajednicu i na

društvo/državu u cjelini – tj. nacionalnu, odnosno unutarnju i vanjsku sigurnost, a isto tako i

na sigurnost pojedinca, a u tom slučaju govorimo o ličnoj, odnosno lokalnoj sigurnosti. Zbog

uključenosti mnogo vanjskih aktera u ovaj problem, on dugo vremena predstavlja jedan od

mogućih oblika ugrožavanja sigurnosti kako na lokalnom tako i na društvenom nivou.

1.2. Metodološki okvir rada

1.2.1. Definisanje problema istraživanja

Stanje minsko-eksplozivne sigurnosti u posmatranom periodu 1996.-2009. godine,

karakterišu događaji koji su se desili u istom periodu, koji su sadržani u izvještajima

organizacionih jedinica, analitičkim i statističkim pokazateljima u svim oblastima,

sagledavanjem cjelokupnog stanja i aktivnostima izviđanja, obilježavanja i čišćenja

7

sumnjivih površina kao preventivnog, odnosno kao višegodišnjeg rada koji se poduzimao u

cilju sprečavanja pojave minskih incidenata koji negativno utiču na sigurnosno stanje, a u

cilju stvaranja što povoljnijeg sigurnosnog ambijenta za sve građane na području Srednje-

bosanskog kantona. Kako danas nema izdvojenih lokalnih i regionalnih oblika ugrožavanja,

svaki poremećaj sigurnosti reflektuje se na regije pa i šire.

Odnosi vlasti i društvene zajednice, nemaran odnos vlasti prema zajedničkim

interesima društvene zajednice, utiče na stanje minske sigurnosti. Možda je i to jedan od

razloga što ovaj problem još uvijek nije riješen, a po svim izgledima kraj se ne nazire još

dugi vremenski period. Pošto svaki sukob ima za posljedicu pojavu nesigurnosti manjih ili

većih razmjera, minski rizik je stalni mogući izvor prijetnji stabilnosti SBK-a i BiH, pa i šire.

Žrtve minskih incidenata možemo svrstati u različite kategorije i to po spolu, zanimanju,

starosnoj dobi, obrazovanju, ekonomsko-socijalnom položaju, bračnom statusu i njihovom

odnosu prema poštivanju oznaka, upozorenja na minska polja i NUS.

Problem upravljanja planiranih aktivnosti i njihovoj realizaciji na sprečavanju pojave

minskih incidenata, narušavanja zdravlja i sigurnosti građana u određenom vremenskom

periodu ogledala se prije svega kroz sljedeće događaje:

1. Masovnost, rasprostranjenost i neobilježenost zaostalih minskih polja i NUS-a stalna

je prijetnja sigurnosti građanima BiH i njihovim dobrima;

2. Povratak izbjeglih i raseljenih na prijeratna ognjišta u linije razgraničenja koja sadrže

najveći broj minskih polja;

3. Stanovništvo, iako dobro informisano i obučeno, uglavnom iz ekonomskih razloga ne

poklanja mnogo pažnje minama i NUS-a te kultivira zemljište;

4. Nedostatak materijalnih sredstava, opreme i obučenog ljudstva za uklanjanje minskih

polja i NUS-a.

Pomjeranje linija fronta, nestručnost u postavljanju minskih polja i nepostojanje

zapisnika, su otežavajući faktori koji su utjecali na izviđanje, obilježavanje te čišćenje

minsko-eksplozivnih sredstava kao pojavnih oblika minskih incidenata.

Istraživanje zagađenosti površina na području SBK-a FBiH ima veliki značaj prije

svega da se kroz pregled stanja minske situacije utvrde društveni faktori minskih incidenata

koji imaju posebni utjecaj na sigurnost uopšte u području istraživanja: društveno ekonomski

8

faktori ponašanja ( ekonomska kriza, siromaštvo, bogatstvo, nezaposlenost), političko-idejni

faktori ( uticaji rata), socijalne pojave (smrt, invaliditet).

Prema raspoloživim informacijama problem upravljanja minskim rizicima ma koliko

bio aktuelan i prisutan u javnosti, na ovim prostorima nije puno istraživan i ne postoji puno

adekvatnih saznanja o ovom problemu. Smatramo da će ovo istraživanje poboljšati saznanja

o upravljanju minskim rizikom, njegovom povodu i razlozima nastanka, kao i mogućim

rješenjima.Ovo istraživanje može poslužiti kao i polazište drugim istraživanjima nadležnim

institucijama koje se bave operacijama humanitarnog deminiranja, edukacije o minskoj

opasnosti, pomoći žrtvama mina, obezbjeđenju kvaliteta protivminskog djelovanja, obuka

istraživanja i razvoja protivminskog djelovanja, komunikacija i zagovaranja protivminskog

djelovanja, odnosno pravovremenog otkrivanja prijetnji.

S obzirom na karakteristike tranzicije kroz koju prolazi Bosna i Hercegovina u

cjelini, ovo istraživanje ima veliki značaj za društvo koje se temelji prije svega na

pokazateljima stanja minske sigurnosti na prostoru istraživanja u određenom periodu i

stvaranju uslova na zaštiti, otkrivanju kao i obilježavanju minskih polja za naredni period.

Istraživanjem društvenih-socioloških faktora koji imaju značajnog uticaja na smanjenje

minske situacije SBK-a će pomoći društvu u izgradnji povjerenja u institucije Kantona, isto

tako i shvatanju sadržaja problema iz predmeta istraživanja. Podizanje svijesti o značaju

problema, osigurat će se dovoljan finansijski izvor za razvoj otklanjanja minske opasnosti, a

time će se spasiti životi ljudi, i pospješiti prvenstveno vojno-industrijska proizvodnja, što će

poboljšati ekonomsko socijalno stanje društva.

1.2.2. Određenje predmeta istraživanja

Predmet istraživanja je upravljanje minskim rizicima u funkciji sigurnosti građana

Srednjobosanskog kantona za period od 1996. do 2009. godina.

U skladu sa tim:

a. Uspostavljena je diferenciju između naučno poznatog, naučno nepoznatog i drugih

marginalnih saznanja o upravljanju minskim rizikom, kao i saznanja o sigurnosnim

mjerama i procesima koji su pokretani od strane međunarodnih organizacija i

domaćih aktera.

9

b. Naznačeni su pojmovi sadržani u predmetu istraživanja, a označavaju sadržaj

upravljanja minskim rizicima, i njihovim mogućim implikacijama po odnose između

najbližih susjeda i ugrožavanje sigurnosti šire regije.

c. Definisani su pojmovi o predmetu istraživanja, značaj i sadržaj predmeta istraživanja:

- uslovi u kojima dolazi do pojave minskih incidenata: socijalni, materijalno-

ekonomski, i ostali;

- struktura učinilaca minskih incidenata s obzirom na: pol, starost, obrazovnu

kvalifikaciju i socijalno porijeklo;

- pojavni oblici minsko-eksplozivne prijetnje, promjene minsko-eksplozivne prijetnje,

dinamika minskih incidenata u periodu od 15 ( petnaest ) godina;

- društvenoekonomski, političko idejni, mikrogrupni i socijalni faktori minsko-

eksplozivne prijetnje.

Temeljna osnova za ovo istraživanje je uža i šira literatura koja tretira upravljanje rizicima i

sigurnost, odnosno procese koji su pokrenuti kako bi se riješio ovaj dugotrajni oblik

ugrožavanja u periodu poslije 1995. godine.

Na osnovu formulacije predmeta koja je učinjena predmet istraživanja je: utjecajni faktori na

stanje sigurnosti SBK-a F BiH.

1.3. Rezultati dosadašnjih istraživanja

Razvoj društva su pratili i prate brojni ratovi različitog karaktera ili sukobi

nacionalne, konfesionalne i druge naravi. Oni su svojim destruktivnim djelovanjem izazivali

mnogo patnji učesnicima u sukobu, a njegove posljedice su prisutne i mnogo poslije

njegovog kraja. Hazardno okruženje, kao realnost i kao posljedica, zahtjeva ozbiljno

upravljanje i predviđanje incidentnih situacija u kojima dolazi do diskontinuiteta

funkcionisanja. Dosadašnja saznanja o predmetu istraživanja su uglavnom opšteg karaktera

i nisu detaljnije obrađivana na prostoru Bosne i Hercegovine. Osnovni problem kod ovog

istraživanja, kao i korištenja saznanja dosadašnjih istraživanja je objektivnost strana koje su

provodile istraživanje. Zbog toga je u ovom istraživanju korišteno više različitih izvora da bi

se došlo do ispravnih i preciznih podataka. Dosadašnja istraživanja o predmetu istraživanja

imala su:

- Valjane i provjerene činjenice iz oblasti minske situacije moguće je ugraditi u

teorijsko određenje predmeta istraživanja (geneza razvoja i nastanka minsko

eksplozivnih sredstava, uključenje OUN i drugih humanitarnih i nevladinih

10

organizacija kao i institucija BiH u proces upravljanja minskim rizikom i druga

saznanja),

- Rezultati istraživanja koji su kompatibilni sa predmetom ovog istraživanja su veoma

suptilno iskorišteni za zasnivanje predmeta istraživanja, u definisanju ciljeva,

uspostavljanju hipotetičkog okvira, razlozi koji su izazvali narušavanje građanske

sigurnosti ,

- Da je primjenjeni način istraživanja podvrgnut kritičkom posmatranju, da bi se

rezultati kritički procjene iskoristili za ovo istraživanje.

Međutim, ovo istraživanje ima izražen multidisciplinarni karakter, korištena su saznanja iz

historije, statistike, psihologije, kriminologije, kriminalistike, ekonomije, prava, sociologije,

politikologije i sigurnosnih nauka. Sve nabrojane nauke jednim dijelom ovog istraživanja su

zahvatile problem istraživanja i doprinijelo postizanju boljih i objektivnih rezultata

istraživanja.

Za prethodna istraživanja može se reći:

- na ovim prostorima postoje određena manja istraživanja za problem upravljanja

minskim rizikom, ali ona nisu dovoljna i adekvatna,

- dosadašnja istraživanja ne mogu ponuditi podatke za faktore, prije svega

društvene faktore koji utiču na subjekte i aktere u minskim incidentima,

- problem istraživanja treba biti fokusiran pored određenih pokazatelja - koristeći

naučnu literaturu iz naučnih oblasti historije, psihologije, ekonomije, prava,

politikologije i sociologije - kako bi se došlo do stvarnih uzročnika pojave

minskih incidenata, kao i pokrenutih procesa na njihovom eliminisanju,

- aktivnosti u području istraživanja uglavnom su se odnosile na pregled stanja

zagađene površine koja je evidentirana na osnovu analiza sadržaja izvještaja

generalnog izviđanja izviđačkih timova regionalnih ureda BHMAC-a– mjesečni,

polugodišnji i godišnji izvještaji.

Pregledi sa strukturom izviđenih, obilježenih i očišćenih ( deminiranih ) površina su bili

dostupni javnosti, međutim kroz ovo istraživanje se došlo do stvarnih pokazatelja uticajnih

faktora na stanje minske situacije uz prethodno urađen pregled strukture minskih incidenata

po organizacionim jedinicama SBK-a. Rezultati istraživanja su u velikoj mjeri pomogli

nadležnim strukturama vlasti na zajedničkoj aktivnosti u suzbijanju-sprečavanju pojava

minskih incidenata uopšte. U većini slučajeva do sada su se poduzimale aktivnosti od strane

regionalnih ureda BHMAC, odnosno izviđačkih timova na izviđanju i obilježavanju

sumnjivih površina. 11

1.4. Kategorijalno pojmovni sistem

Osnovni bitni pojmovi za ovo istraživanje vidljivi su već iz naziva teme istraživanja. Pored

ova dva osnovna pojma kroz izradu ovog naučnoistraživačkog projekta značajni su slijedeći

pojmovi:

Miniranje - je operacija postavljanje mina po određenom sistemu na kopnu ili pod vodom s

namjenom uništavanja ili onesposobljavanja žive sile neprijatelja, MTS-a ili diverzantskih,

sabotažnih djelatnosti kao i terorističkih napada (Minsko-eksplozivna sredstva, 1981:23);

Deminiranje - je aktivnost koja dovodi do uklanjanja mina i ERW opasnosti, uključujući i

tehničko izviđanje, kartiranje, čišćenje, označavanje, nakon čišćenja dokumentovanje, i

predaje sigurnog područja (IMAS 04.10, 2003:tačka 3,53);

Mina – (J'ranc.) eksplozivno punjenje sa uređajem za aktiviranje, namijenjeno rušenju

objekata, onesposobljavanju ili uništavanju žive sile i materijalno-tehničkih sredstava

(Beridan I. /i drugi, 2001:17);

Eksplozivna sredstva zaostala iz rata (ESZR ) -eksplozivna sredstva zaostala iz rata -

eksplozivna sredstva ispaljena, lansirana ili namjenski ostavljena ali nisu eksplodirala zbog

kvara, greške u izradi ili nekog drugog razloga, te predstavljaju rizik zbog eksplozivnog

potencijala koje posjeduju (Podstrategija upozoravanja na mine u BiH 2009-2019, 2009:12);

Protivminsko djelovanje - aktivnosti koje za cilj imaju redukciju i uklanjanje rizika i

rješavanje problema uticaja mina i drugih eksplozivnih sredstava zaostalih iza rata

( humanitarno deminiranje, upozoravanje na mine, pomoć žrtvama mina i zagovaranje

protivminskog djelovanja) (Prijedlog Zakona o protivminskom djelovanju u Bosni i

Hercegovini, 2009:3);

Humanitarno deminiranje - izviđanje, čišćenje mina, obilježavanje, osiguranje kvaliteta i

evidencija u cilju uklanjanja opasnosti od mina i eksplozivnih sredstava zaostalih iza rata

(Prijedlog Zakona o protuminskom djelovanju u Bosni i Hercegovini, 2009:2);

Sumnjiva površina - područja koja su na osnovu rezultata sistematskog izviđanja u bazi

podataka evidentirana kao zone bivših ratnih dejstava (Podstrategija upozoravanja na mine u

BiH 2009-2019, 2009:12);

Rizična površina– identifikacija rizičnih lokacija kao rezultat izvršenog generalnog

izviđanja sumnjivih površina sa utvrđenim granicama, nivoima opasnosti i nivoima prioriteta

(Prijedlog Zakona o protuminskom djelovanju u Bosni i Hercegovini, 2009:3);

Sistematsko izviđanje - analitičko istraživački postupak koji ima za cilj mapiranje i procjenu

nivoa opasnosti i prioriteta sumnjive površine koja je bila zahvaćena borbenim dejstvima

12

tokom ratnog perioda (Prijedlog Zakona o protuminskom djelovanju u Bosni i Hercegovini,

2009:3);

Hitno obilježavanje - preventivna mjera upozorenja na opasnost od mina, koja se provodi

kroz aktivnost obilježavanja mjesta koja predstavljaju opasnost ili granicu rizičnog područja

uz upotrebu materijala sa ograničenim rokom trajanja ( cca 1 godina) (Standard za uklanjanje

II - 1/3.ina i NUS-a u Bosni i Hercegovini, 2003: II - 1/3);

Čišćenje mina - fizičko uklanjanje mine i neeksplodiranih ubojitih sredstava sa rizične

površine i njihovo uništavanje (Prijedlog Zakona o protuminskom djelovanju u Bosni i

Hercegovini, 2009:3);

Pomoć žrtvama od mina - protivminsko djelovanje koje sadrži medicinsku, socijalnu i

ekonomsku komponentu s ciljem reintegracije žrtava od mina u društvo. (IMAS 01.10,

2003:tačka A.24.);

Upozoravanje na mine - protivminsko djelovanje sa osnovnim ciljem da kroz edukaciju,

informisanje putem medija ili direktnim kontaktom sa rizičnim ciljnim grupama podigne

svijest o opasnosti od mina, smanji mogućnost novih nesreća i ukaže na dugoročnost

opasnosti Podstrategija upozoravanja na mine u BiH 2009-2019, 2009:12).

1.5. Ciljevi istraživanja

1.5.1. Naučni cilj

Osnovni naučni cilj ovog istraživanja ostvaren je naučnom analizom društvenih

faktora minsko-eksplozivne zagađenosti teritorije i njenim uticajem na stanje sigurnosti na

području Srednjobosanskoga kantona za period 01.01.1996 – 31.12. 2009. godine.

Naučni doprinos i društvena opravdanost sadržani su u rezultatima istraživanja, u

naučno saznajnoj sferi i rješavanju konkretnog društvenog problema, i samim događanjem

istraživanja. Naučna, stručna i sveukupna javnost u SBK i BiH dobila je podatke o

upravljanju minskim rizikom, i njegovom uticaju na sigurnost građana.

Rezultate istraživanja treba iskoristiti za određene strategije na kantonalnom nivou, u svrhu

pozitivnog uticaja na stanje minske situacije, kao i stepen zaštićenosti i sigurnosti građana.

13

1.5.2. Društveni cilj

Društveni ciljevi ovog istraživanja su značajni s obzirom na činjenicu da je ono

među prvima ove vrste na prostoru Srednjobosanskoga kantona.

Ovdje ćemo navesti samo najvažnije ciljeve:

a) Sagledan uticaj uslova na minsku situaciju.

b) Sagledane su vrste događaja, aktivnosti i organizacione jedinice u kojima su određeni

događaji aktuelni.

c) Opisani pojavni oblici minskih incidenata.

d) Sagledana socijalna situacija učesnika minskih incidenata.

e) Društvenoekonomski faktori koji su doprinijeli nastajanju minskih incidenata.

f) Političko-idejni faktori koji su doprinijeli nastajanju minskih incidenata.

g) Mikrogrupni faktori koji su doprinijeli nastajanju minskih incidenata.

h) Socijalnopatološki faktori nastajanja minskih incidenata.

Rezultati istraživanja mogu poslužiti kao pokretač svjesnijeg djelovanja čitavog društva u

borbi protivminske situacije, i uticati na društvo u cijelosti da se shvati značaj ovog

problema.

Naučna, stručna i sveukupna javnost Srednjobosanskog kantona dobila je podatke o uticajima

društvenih faktora na stanje minske situacije, kao i pregled stanja minske situacije za

vremenski period istraživanja koji je urađen za ovaj projekt.

1.6. Sistem hipoteza

1.6.1. Generalna hipoteza

U procesu redukcije i uklanjanja minskih rizika, organi upravljanja daju značajan

doprinos sigunosti građana Srednjobosanskog kantona.

14

1.6.2. Posebne hipoteze

a) Intezitet borbenih dejstava, prouzrokovao je kontaminiranost dijela teritorije Bosne i

Hercegovine, neeksplodiranim ubojnim sredstvima i zaostalim minskim poljima.

b) Raspoređenost minske situacije na teritoriji i karakter, je takav da će predstavljati

dugogodišnji problem za zemlju i stanovništvo.

c) Značaj deminiranja i čišćenja teritorija, kojem je uslovljen povratak raseljenih lica,

ekonomski razvoj zemlje, korištenje prirodnih resursa, usvojen je Zakon o

deminiranju Bosne i Hercegovine čime je stvorena pravna osnova za proces

humanitarnog deminiranja i uspostavljena je jedinstvena struktura i veća koordinacija

svih subjekata uključenih u ovaj proces.

d) Sporost u realizaciji projekata deminiranja i uklanjanja NUS-a, i nedovoljna

angažovanost vlasti u BiH prema problemu deminiranja i uklanjanja NUS-a.

e) Nedostatak dovoljno materijalnih sredstava za pravovremeno i brzo uklanjanje mina i

NUS-a.

1.7. Varijable

1.7.1. Nezavisne

a) Oružani konflikt;

b) Dejtonski mirovni sporazum;

c) Centar za uklanjanje mina UN-a;

d) Sigurnost građana BiH;

e) Zakon o deminiranju Bosne i Hercegovine;

1.7.2. Zavisne

a) Kontaminiranost minama i minsko-eksplozivnim sredstvima;

b) Zastupljeni svi tipovi protivpješadijskih i protivtenkovskih mina, i velike količine

NUS-a;

c) Povratak i održivost povratka stanovništva;

d) Usporen razvoj ekonomije i turizma u BiH.

15

1.7.3. Intervenirajuća

Dugoročna opasnost po sigurnost, intezivna borbena dejstva i dugoročnu fizičku ugroženost

od NUS-a.

1.8. Metode istraživanja

Kao temeljna priprema za ovo istraživanje poslužio je pregled stanja minske situacije i

minskih incidenata na području SBK-a. Isti pregled je u sastavu istraživačkog projekta, iako

možemo reći da je na osnovu utrošenog vremena, jedna vrsta predistraživanja.

U periodu predistraživanja korištena je statistička metoda, uz primjenu statističkih procedura

i postupaka u identifikaciji statističke mase, formiranja serije podataka i statističke analize

kao i historijska metoda, uz primjenu historijskih procedura i postupaka u identifikaciji

adekvatnih podataka koji su korisni i valjani za sticanje znanja o predmetu istraživanja.

Uzimajući u obzir stanje minske zagađenosti u području istraživanja koji je u odnosu na broj

stanovnika zabrinjavajući, istraživanje se bazira na proučavanju uticaja društvenih faktora i

stanje minske situacije na području Srednjobosanskog kantona.

Ovo istraživanje je teorijsko-empirijskog karaktera, kroz koje ćemo dati dijagnozu stanja

minske situacije i uticaj društvenih-socioloških faktora na stanje minske situacije, na

području Srednjobosanskog kantona.

Za ovakvu vrstu istraživanja najsvrsihodnije je koristiti statističku opštenaučnu metodu,

analitičko-sintetičku, hipotetičko –deduktivnu metodu, sa svim segmentima komparativnih

pregleda.

Ovakvo određenje istraživanja nas upućuje na to koje smo vrste opštenaučnih metoda

istraživanja koristili, kao i metode prikupljanja podataka.

U naučno-istraživačkom projektu već je naglašeno da se istraživanje odnosi na cijelo

područje Srednjobosanskog kantona, Federacije Bosne i Hercegovine.

Istraživanje je izvršeno na cijelom području Srednjobosanskog kantona po svim općinama,

na osnovu prethodno urađenog pregleda stanja minske situacije, što je ujedno i razlog izrade

ove vrste istraživanja.

Kako smo već naglasili problem stanja minske situacije u području istraživanja je u uskoj

vezi sa društvenim faktorima koji utiču na samo stanje, dosta je složen.

Kako je istraživanje teorijsko-empirijskog karaktera, najvažniji podaci su prikupljani iz

rezultata već izvršenih istraživanja, dobijani uzorkom dokumenata i s terena. Uzorak 16

dokumenata je bio podvrgnut analizi i formiran po pravilima namjernog uzorka. Neophodno

terensko istraživanje bilo je dobro pripremljeno, kako bi dobivene informacije od ispitanika

bile što bliže istini. U tom smislu posebnu pažnju je trebalo posvetiti sadržaju ankete.

S obzirom na činjenicu da se istraživanjem obuhvata cijelo područje SBK-a, neophodno je

bilo ostvariti saradnju sa lokalnim organima vlasti i organizacijama.

To su prije svega:

- regionalni ured BHMAC,

- općine i njihovi uredi koji se bave pitanjima minske situacije,

- uredi civilne zaštite opština,

- mjesni uredi,

- policijske uprave,

- nevladine organizacije koje se bave pitanjima odnosa u društvu i društvenim zajednicama.

Jedan od izvora podataka su sredstva javnog informisanja, internet stranice koje su adekvatne

i koje mogu poslužiti za kvalitetno prikupljanje podataka o predmetu istraživanja.

Metode obrade, analize i zaključivanja podataka, obavljale se tehnikama i

instumentima koji su najprikladniji za dobivene podatke. Međutim u toku obrade podataka po

ukazanoj potrebi koristila se i ručna metoda, a naročito kada se vršio uvid u evidencione

obrasce, izradu radnih tabela, tabeliranje podataka, izradi grafičkih oblika iskazivanja

podataka.

Kontrola podataka kao prva faza u obradi podataka bila je urađena i u toku istraživanja, ali i

nakon izvršenja svih radnji istraživanja. Za ovo istraživanje neophodno je bilo izvršiti

kontrolu podataka koje smo dobili primjenom interneta i sredstava javnog informisanja koji

su vezani za predmet istraživanja, kao i drugih podataka koji su vezani za predmet

istraživanja.

U ovom istraživanju neophodno je bilo istražiti sve druge pokazatelje koji utiču na društvene

faktore, a imaju bliske veze stanjem minske situacije, minskih incidenata i ugroženost od

minsko-eksplozivne prijetnje kao što su:

- broj stanovnika po općinama,

- starosna i obrazovna struktura stanovništva,

- odnos broja radno sposobnih sa brojem nezaposlenih,

- broj prijavljenih na birou za zapošljavanje,

- broj prijavljenih uposlenika na zdravstveno-socijalno i penziono osiguranje,

- broj stanovnika koji primaju socijalnu i drugu pomoć,

- pregled starosne i obrazovne strukture učesnika minskih incidenata i dr.

17

Na osnovu prikupljenih podataka primjenom statističko opštenaučne metode, analitičko-

sintetičke i svim segmentima komparativnih pregleda, dobiveni podaci su uspoređeni zbog

provjere njihove validnosti.

1.9. Naučna i društvena opravdanost istraživanja

1.9.1. Naučna opravdanost istraživanja

Naučna opravdanost predmeta istraživanja temelji se na značaju problema i

predmeta istraživanja, a u ovom slučaju su uticajni faktori i stanje minske situacije na

području Srednjobosanskog kantona i na koji način remete sigurnost užeg i šireg područja

življenja, jer sigurnost treba promatrati kao jednu od najznačajnijih vrijednosti društva bez

koje nema ni njenog opstanka. Cilj ovoga istraživanja je da se glavni subjekti a koji su

odgovorni za sistem sigurnosti upoznaju sa dimenzijama ove društvene pojave, njenom

strukturom, uzrokom i posljedicama. Na naučnim osnovama ovog istraživanja stekao se uvid

kako društveni faktori imaju uticaja na stanje minske situacije.

Ovo naučno istraživanje će omogućiti naučnicima raznih profila da predlože strategije i

konkretne mjere kako bi se pozitivno uticalo na društvene faktore i stanje minske situacije, te

kolektivnu sigurnost građana na cijelom području SBK-a.

1.9.2. Društvena opravdanost istraživanja

Društvena opravdanost ovakve vrste istraživanja je višestruka.

Podaci dobiveni istraživanjem će sasvim sigurno animirati društvo i društvenu zajednicu kao

i organe vlasti ( lokalnu upravu ) da se pokrene konkretna akcija u pogledu pozitivne

eliminacije negativnih uticaja društvenih faktora na stanje minske situacije.

Informacije koje su plasirale lokalne uprave dosta puta su bile kontradiktorne i izazivale su

sumnje u ispravnost i tačnost, te bile su povod za činjenje grešaka u postupcima zajednice i

pojedinaca u provođenju lične sigurnosti.

Istraživanje će poslužiti i kao osnova za umrežavanje svih potencijala kantona na poboljšanju

uslova života i standarda građana, posebno smanjenja broja stradalih kroz preventivne mjere,

što je samo jedna od mogućnosti uticaja na savjesnije ponašanje pojedinaca i grupa.

18

Samo istraživanje ima sigurno višestruk značaj za društvo, što se pokazalo već u samom

početku istraživanja, uticaja društvenih faktora na stanje minske situacije. Ako ovaj

istraživački projekt proizvede nečiju reakciju i da se poduzmu određeni postupci u cilju

rješavanja minskog rizika bilo gdje u BiH ovaj rad će polučiti svoju društvenu opravdanost.

1.10. Vremensko ( i prostorno ) određenje istraživanja

Vremensko određenje predmeta istraživanja obuhvata period od 01. 01. 1996.

godine do 31. 12. 2009. godine.

Ovim istraživanjem je obuhvaćeno kompletno područje Srednjobosanskog kantona po

organizacionim jedinicama.

Kako smo već naglasili priprema istraživanja i istraživanje se temelji na pregledima stanja

minske situacije po organizacionim jedinicama-opštinama SBK-a.

Područje Srednjobosanskog kantona je područje u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, i

nalazi se u vrlo povoljnom geografskom podneblju, te predstavlja važan komunikacijski i

strateški dio BiH. Čini ga dvanaest općina – Bugojno, Busovača, Dobretići, Donji Vakuf,

Fojnica, Gornji Vakuf, Jajce, Kiseljak, Kreševo, Novi Travnik,Travnik i Vitez . Površina

kantona iznosi oko 3200 km2.

Osnovne karakteristike ekonomskog razvoja u kojima SBK ulaže velike napore su

poljoprivredna industrija, stočarstvo, drvno-prerađivačka industrija, šumarstvo, vojno-

industrijska proizvodnja a posebno mjesto zauzima turizam u čemu kanton ima izuzetne

uslove (planinski, riječni, sportski i seoski turizam). Populacija Srednjobosanskog kantona

broji oko 300.000 stanovnika.

Kao kulturni, obrazovni i administrativni centar Travnik se veoma brzo razvija i danas

predstavlja sjedište SBK-a.

19

II GENEZA NASTANKA I RAZVOJA MINSKE UGROŽENOSTI

2.1. Historijski pregled

„Odbrambeni savremeni ratovi zahtjevaju pored ostalih savremenih sredstava i masovnu

primjenu rušenja i zaprečavanja, svih vrsta, kako bi se prodori neprijatelja usporili, kanalisali

u željenom pravcu i nanijeli u isto vrijeme što veći gubici“ (Protivmobilnost, 2001:38). Pri

izvođenju zaprečavanja (miniranje zemljišta, postavljanje minskih polja, rušenje puteva,

aerodroma, infrastrukture od vitalnog značaja i sl.) primjenjuju se standardna sredstva kao i

razna improvizovana minsko-eksplozivna sredstva.

Razvoj minsko-eksplozivnih sredstava vezan je za historijski razvoj eksplozivnih materija,

gdje su prve eksplozivne materije pronađene u staroj Grčkoj u toku 667. godine. Prekretnicu

historijskog razvoja minsko-eksplozivnih sredstava je otkriće crnog baruta i fitilja. Crni barut

se pakovao u burad, vreće i zemljane posude i takav se koristio kao sredstvo za rušenje.

Ekspanzijom tehničko-tehnološkog progresa, naučnim otkrićima, tokom XIX vijeka dolazi

do niza pronalazaka na polju eksploziva i inicijalnih kapsli. Otkrivena je električna inicijalna

kapsla i brizantni eksplozivi. Primjenom brizantnih eksploziva započinje masovna

proizvodnja minsko-eksplozivnih sredstava i razvijanja strategija njihovog iskorištavanja u

borbene svrhe. Paralelno sa razvojem eksploziva, počinje i razvoj minsko-eksplozivnih

sredstava za miniranje, zaprečavanje i izradu minskih polja.

U standardna sredstva zaprečavanja (izradu minskih polja) spadaju protivpješadijske mine

(nagazne, potezne, MRUD-ovi) i protivtenkovske mine.

U „improvizovana eksplozivna i druga ubojna sredstva mogu se svrstati sva tijela ili njihovi

dijelovi koji u sebi sadrže eksplozivnu materiju, bojni otrov ili radiološku supstancu i koja su

sposobna da svojim aktiviranjem ugroze okolinu koja ih okružuje.“ (IMAS 04.10, 2003:tačka

3,89).

Pojam mine počeo se primjenjivati poslije pojave crnog baruta, a do tada je u rudarstvu i

podzemno-minskim borbama označavan kao pojam „potkop“ ( prvobitno miniranje sastojalo

se od tunela ispod neprijateljskih položaja , koji su se punili i uništavali eksplozivom ). Sam

pojam mine označen je kao eksplozivno punjenje sa uređajem za paljenje, koje ruši,

onesposobljava ili uništava određeni objekt. Uporedo sa razvojem eksploziva, tehnološkim i

20

tehničkim progresom, naučnim otkrićima, mine i minsko-eksplozivna sredstva nalaze sve

širu i raznovrsniju primjenu u upotrebi, kako u institucijama ekonomije, tako i u vojne svrhe.

Do početka I svjetskog rata minama se nazivaju galerije i minske komore sa barutnim

punjenjem, a u XIX vijeku i podvodna (morska i riječna) i suhozemna torpeda, fugase i

punjenja za rušenje. U I svjetskom ratu minama su nazivana samo eksplozivna punjenja

postavljena na čelo minskih galerija, za rušenje objekata ili za dejstvo na ljude ili vozila.

Pojava specijalnih eksplozivnih punjenja za uništavanje tenkova između I i II svjetskog rata i

u II svjetskom ratu doprinijele su da se termin mina proširi na fabrički izrađeno eksplozivno

punjenje sa sredstvom za paljenje, namijenjeno za dejstvo na ljude i oklopna vozila. Osnovna

materija od koje se sastojala fabrički izrađena mina bila je liveno gvožđe ili lim (tijelo mine)

sa upaljačem i punjenjem od livenog trotila (protivtenkovske), upaljač i trotil

(protivpješadijske).

Na iskustvima II svjetskog rata, gdje se pokazalo da se metalne mine lako otkrivaju

minoistraživačima, počinje se intezivno raditi na usavršavanju antimagnetnih mina sa

nemetalnim oblogama (od plastične mase). Takvu minu su prvi izradili Francuzi (mina M-47)

1947.godine, gdje je tijelo mine i upaljač od plastične mase.

Sem što se teško otkrivaju antimagnetne mine imaju i druge prednosti: znatno jeftinije, manje

težine i lakše su za transport. Ovaj period, od II svjetskog rata, pa na ovamo, okarakterisao je

razvoj mina sa postojanjem težnje za povećanjem njenog dejstva, mogućnošću djelovanja u

svim prirodnim okruženjima, otpornosti na nuklearne eksplozije ( smanjenjem nagazne

površine ), sigurnost i jednostavnost pri postavljanju, što je dovelo do raznolikosti mina i

minsko-eksplozivnih sredstava sa različitim učinkom, namjenom, načinom polaganja ( ručno,

mašinski, artiljerijsko-raketno, avio).

Mine, u današnje vrijeme, razvile su se do te tačke kada ih razvrstavamo u dvije odvojene

kategorije, konvencionalne i kasetne mine. Ova kategorizacija je nastala zbog različitih

mogućnosti, tehnika postavljanja i sredstava postavljanja.

„Konvencionalne mine“ (Protivmobilnost, 2001:37) su one mine koje nisu namijenjene za

samouništavanje, namijenjene su da budu direktno postavljene rukom ili mehaničkom

opremom za postavljanje mina.

„Kasetne mine“ (Protivmobilnost, 2001:38) su one mine koje su namijenjene da se

samounište nakon podešenog vremenskog perioda. Kasetne mine se postavljaju s udaljenosti

kopnenim sistemima, artiljerijom, helikopterima i avionima visokih karakteristika. Termin

21

«kasetne» odnosi se na samouništavajuće mine i ne smije biti korišten za opisivanje

konvencionalnih mina koje se postavljaju bez obzira na oblik.

Minsko ratovanje prolazi kroz bitan evolutivni proces. Ostvarena su značajna poboljšanja

mina i sistema za njihovo postavljanje.

22

2.2. Podjela minskih sredstava

Općenito, mine možemo podijeliti na dvije kategorije:

Protivpješadijske i

Protivoklopne mine

VrstaSkraćeni

nazivDimenzije

(cm)Masa (kg)

Materijal izrade, osnovni sastavni dijelovi i masa eksploziva u kg

Način aktiviranja i efekat dejstva

Pro

tivp

ješa

dij

ske

min

e

PMA-1 14x7x3 0,4Tijelo od plastične mase, eksplozivno punjenje 0,2, upaljač UP-MAH-1 i osigurač sa kanapom

Nagazom pod pritiskom od 3 i više kg razbija stopalo

PMA-2 Ø 6,8x3,2 0,135Tijelo od plastične mase, eksplozivno punjenje 0,070, upaljač UP-MAH-2 i zaštitni čep

Nagazom pod pritiskom od 5 i više kg razbija stopalo

PMA-3 Ø 10,3x3,6 0,148Tijelo od plastične mase, eksplozivno punjenje 0,035, navlaka od gume, upaljač UP-MAH-3 i osigurač

Nagazom pod pritiskom od 8 i više kg razbija stopalo

PMR-2A Ø 6,6x13 1,7Tijelo od livenog čelika, eksp. 0,1, upaljač UPM-2 ili 2AS, kočić i žica za potezanje

Potezom pod pritiskom 3 i više kilograma, ubitačni 15 a ranjava na 20 m

PROM-1 Ø 8x15 3Tijelo kovani čelik, eksp. 0,425, upaljač UPROM-1, zaštitni čep, dvije žice

Potezom ili nagazom 3 kg ili više. Ubija na 20 a ranjava na 25 m

MRUD 23x10x5 3Tijelo plastična masa, lučnog oblika, eksp. 0,9, nožice, induktor, upaljač

Električni. Ubitačno 50 m u pravcu usmjeravanja

Pro

tivt

enk

ovsk

e m

ine

TMM-1 Ø 32,5x8 8,65Tijelo od čeličnog lima, eksp. 5,6 i upaljač

Nagazom pod pritiskom od 200 kg i više. Kida gusjenice i potporne točove

TMA-1A Ø 31,5x10 6,5Tijelo od plastične mase eksp. 5,5 kg, upaljač

TMA-2A 33x26x10 7,5Tijelo od plastične mase eksp. 5,5 kg, upaljač

TMA-3 Ø 26x8 7Tijelo od plastične mase eksp. 5,5 kg, upaljač

TMA-4 Ø 28,4x10 6,5Tijelo od plastične mase eksp. 5,5 kg, upaljač

TMA-510,9x27,2x3

1,26,75

Tijelo od plastične mase eksp. 5,5 kg, upaljač

TMA-5A10,9x27,2x3

1,26,5

Tijelo od plastične mase eksp. 5,5 kg, upaljač

TMRP-6 Ø 29x13,7 7,2Tijelo od plastične mase eksp. 5,5 kg, upaljač

Nagazom pod pritiskom od 150 kg i više. Kida gusjenice i potporne točove. Potiskom poluge sa 1,3 ili više kg, probija pod i uništava posadu.

Tabela 1: Pregled i podjela mina6

6 Modifikovana tabela za ovaj rad: Kukuruzović Nedžad, "Minsko-eksplozivna sredstva", Armija RBiH, Tuzla 1995.godina, str. 63-128.

23

2.2.1. Protivpješadijske mine

„Protivpješadijske mine namijenjene su za uništavanje i onesposobljavanje neprijateljeve

žive sile“ (Minsko-eksplozivna sredstva, 1981:74). Prema načinu upotrebe i principu

aktiviranja protivpješadijske mine se dijele na:

Nagazne protivpješadijske mine,

Potezne protivpješadijske mine i

Mine usmjerenog dejstva.

Nagazne protivpješadijske mine aktiviraju se nagazom na nagaznu površinu mine pri čemu se

aktivira nagazni upaljač koji vrši detonaciju eksplozivnog punjenja mine.

Potezne protivpješadijske mine aktiviraju se potezanjem konopca ili žice koja izvlači

osigurač upaljača mine te time vrši detoniranje eksplozivnog punjenja mine.

Mine usmjerenog dejstva aktiviraju se ručno ili kao potezne mine, mogu biti naoružane i

upaljačima sa detektorom pokreta. Djeluju usmjereno po sektoru pokrivanja.

Najčešće primjenjivana protivpješadijska mina je protivpješadijska antimagnetna mina 2

(PAM-2) ili tzv. »pašteta«. Djelovanje mine je isključivo detonacijom, i nanosi teške povrede

donjih ekstremiteta, a često izaziva i smrt.

2.2.2. Protivoklopne mine

„Protivoklopne mine namijenjene su za uništavanje i onesposobljavanje neprijateljeve žive

sile, borbenih vozila, tenkova i svih vrsta vozila.Upotrebljavaju se za izradu protivoklopnih

minskih polja radi zatvaranja tenkovski prohodnih pravaca“ (Minsko-eksplozivna sredstva,

1995:99). Mogu se polagati ručno ili pomoću minopolagača. Protivoklopne mine se dijele na:

Magnetne protivoklopne mine

Antimagnetne protivoklopne mine

Magnetne protivoklopne mine izrađuju se od metala i sve se manje koriste zbog njihovog

jednostavnog otkrivanja pomoću minoistraživača.

24

Antimagnetne protivoklopne mine izrađuju se od plastičnih materijala tako da ih je

nemoguće otkriti pomoću minoistraživača.

Od ovih mina najčešće je korištena protivtenkovska razorno-probojna mina (TMRP-6), sa

posebnom karakteristikom ove mine, što može biti naoružana upaljačem na nagaz, kada se

ponaša kao obična PT mina, i polugom koja aktivira minu na pokretanje poluge. TMRP-6,

naoružana polugom, aktiviranjem probija dno oklopnog vozila i uništava posadu vozila.

Polugu može aktivirati i neprijateljeva živa sila, koju mina uništava ili onesposobljava. Mina

je tako konstruisana da se može transportovati, skladištiti i polagati svim raspoloživim

sredstvima sa zemlje i zraka.

2.3. Miniranje zemljišta u vojne svrhe

„Miniranje je operacija postavljanje mina po određenom sistemu na kopnu ili pod

vodom s namjenom uništavanja ili onesposobljavanja žive sile neprijatelja, MTS-a ili

diverzantskih, sabotažnih djelatnosti kao i terorističkih napada.“ (Minsko-eksplozivna

sredstva, 1981:23)

Pronalaskom crnog baruta, miniranje kroz historiju nalazi sve širu primjenu, kako u

eksploataciji ekonomskih dobara tako i u sukobu zaraćenih strana, gdje se sve češće i

svestranije koristi (rušenje fortifikacija, osvajanje utvrđenja). Miniranje u vojne svrhe je

neorganizovano, odnosno provodi se na osnovu intuicije rukovaoca eksplozivnim sredstvima,

vojskovođa, sve do ljeta 1918.godine. Tada su Nijemci u borbi (zaprečavanju) protiv

tenkova upotrijebili mine, postavili na određenom prostoru što se smatra početkom primjene

miniranja u vojne svrhe. Uviđajući značaj primjene minskih prepreka u borbi, progresom

tehnike i tehnologije , sve više nalaze primjenu u armijama niza zemalja. Do ekspanzije

primjene mina u vojne svrhe dolazi u II svjetskom ratu i nakon njega. Podaci (Memić N.,

1997:7), na osnovu procjena svjetskih stručnjaka, govore da je broj mina i NUS-a u svijetu

preko 100 miliona i da su prisutne u 62 države, te da je veliki dio mina i minsko-eksplozivnih

sredstava ostao, kao opasnost, iz II svjetskog rata. U savremenoj epohi, gdje se polazi od

stanovišta mobilnosti jedinica, raste i potreba za prohodnim terenima, i suprotno za

zaustavljanjem, usporavanjem ili ograničavanjem manevra (pokreta) jedinica neprijatelja,

kako bi se postigla premoć na bojnom polju u toku borbenih dejstava. Najznačajnije osobine

mina ( brzina i jednostavnost postavljanja na bojnom polju ) daju im prednost nad ostalim

sredstvima zaprečavanja. Smatra se da su mine učinkovitije protiv pješadije i oklopno-

25

mehanizovanih jedinica nego fortifikacijski objekti. Znatno su brža sredstva za postizanje

odbrane. U skladu s tim , koriste se i u ofanzivnim dejstvima. U podršci ofanzive, postavljaju

se (načelno) jaka minska polja u nekoliko situacija:

kada se privremeno prelazi u odbranu,

kada se štiti od protivnapada i

kada osiguravaju zaštitu krila .

Svrha mina je zaprečavanje tla iz pravca prilaza neprijatelja, čime se prisiljava da

uspori pokret ili da zaobilazi minsku prepreku. U svakom slučaju, pokret neprijatelja je

ograničen, i on je prisiljen da se koncentrira u područjima koja mogu biti obuhvaćena

direktnom ili indirektnom vatrom, čime se povećava vjerovatnoća njegovog uništenja od naše

vatre. „Prepreke ( minska polja ) moraju biti sastavljena tako da ojačaju teren i dovedu do

maksimalnog učinka vatrene moći naših borbenih položaja“ (Protivmobilnost, 2001:26).

Budući razvoj mina usko je vezan za razvoj elektroničkih senzora u područjima kao što su

identifikacija prijatelj ili neprijatelj ( IFF )7 . Savremeno razumijevanje oružane borbe

podrazumijeva nova strateška razmišljanja o upotrebi jedinica pod nazivom „rojenje“8 gdje se

veličina vojnih jedinica smanjuje. Samim time njihova težnja će se povećati, kao armija, da

iznalaze načine za otklanjanje njihove brojčane slabosti. Jedno od rješenja će biti raširena

upotreba relativno jeftinih sredstava - mina, koje se mogu na rejon interesa, isporučiti

mehanički ili udaljena isporuka pomoću letjelica, artiljerijskih oruđa ili raketnih sistema.

Upotreba kasetnih minskih polja daje mogućnost djelovanja u dubini neprijateljskog

zaleđa, mogućnost usporavanja neprijateljskog manevra bilo gdje na bojnom polju. U bilo

kojem budućem ratu, vjeruje se da neće postojati jasna linija fronta, niti prednji kraj bojnog

polja. Vjerovatnije je da će postojati serije ofanzivnih i protivofanzivnih dejstava. Imajući u

vidu promjenjivost savremenih uslova borbe minske prepreke nude znatno veću fleksibilnost

nego druge relativno statične prepreke. Minska polja će biti najčešća sredstva zaštite i znatno

veća od onih koja su se susretala u prethodnim ratovima.

7 Identifikacija prijatelj ili neprijatelj ( IFF ) je kriptografska identifikacija, sistem namjenjen za zapovijedanje i nadzor. To je sistem koji omogućuje vojna i civilna ispitivanja sistema za razlikovanje prijateljskih zrakoplova, vozila, snaga, te da odredi njihov položaj.Internet adresa: : http://en.wikipedia.org/wiki/Identification_friend_or_foe ; Pristup 15.07.2010. godina.8 Castells Manuel, „Internet galaksija“, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2003. godina, str.:178.Pristup „rojenje“. “ Radi se o oštrom odmaku od vojnih koncepcija koje se temelje na masovnom povečanju borbene moći, oklopnih snaga i velike koncentracije postrojbi. Rojenje se temelji na malim, autonomnim jedinicama koje posjeduju veliku vatrenu moć, izvrsno su obućene te imaju pristup informacijama u realnom vremenu. Te skupine bi oblikovale „rojeve“ koji bi se mogli usredotočiti na neprijateljski cilj na kratko vrijeme, nanijeti mu veliku štetu i ponovo se razići. Takvo „nelinearno“ ratovanje eliminira pojam prve linije bojišnice i visokotehnološka je inačica stare tradicije gerilske borbe.“

26

2.4. Deminiranje zemljišta

Sam pojam deminiranja podrazumijeva uklanjanje (onesposobljavanje,

deaktiviranje) ili uništavanje mina i minsko-eksplozivnih sredstava na kopnu i vodi. Sam

proces deminiranja možemo promatrati kroz historijsku evoluciju po periodima:

do II svjetskog rata,

u II svjetskom ratu i

poslije II svjetskog rata.

2.4.1. Deminiranje do II svjetskog rata

Savladavanje minskih polja krajem I svjetskog rata nije predstavljalo teškoću, jer su

bila malobrojna i postavljena od mina relativno jednostavnih konstrukcijskih rješenja.

Uklanjana su ručno ili su uništavana eksplozivom.

U period između I i II svjetskog rata načinu i sredstvima deminiranja poklanja se velika

pažnja pošto je protivoklopna borba minsko-eksplozivnim sredstvima postala najefikasnija, a

u tom periodu su se oklopne jedinice naglo razvijale.

2.4.2. Deminiranje u II svjetskom ratu

Do kraja 1941. godine nije bilo promjena u načinu i organizaciji deminiranja, a to je

uslovilo karakter borbenih dejstava, kada sovjetske inžinjerijske jedinice počinju

sistematizaciju i u standardnu opremu uvode minoistraživače – novo sredstvo za deminiranje.

Od 1942. godine potrebe za deminiranjem jako rastu, jer na svim frontovima se masovno

upotrebljavaju mine, što je povećalo obim radova na deminiraju i obučavanju kadra za

deminerske poslove, u što se uključuju i civilne strukture. Obzirom na borbene zadatke

jedinica i obim radova, deminiranje je bilo potpuno i djelomično.

Djelomični način deminiranja izvodio se u toku borbenih dejstava, a obuhvatao je izviđanje

minskih polja, izradu prolaza, njihovo proširenje i obezbjeđivanje kretanja kroz njih .

27

Izviđanje minskih polja obuhvatalo je određivanje granica minskih polja i njegov sistem

postavljanja, rasporeda, tipa i vrste mina. Obično se izvodilo noću u grupama od 3-5 vojnika,

a rijetko su se koristili tenkovi čistači mina ili buldožeri sa specijalnim dodacima (nož, plug,

valjak itd.). Prolazi u minskim poljima rađeni su ručnim, mehaničkim ili eksplozivnim

sredstvima, a na osnovu prikupljenih podataka u toku izviđanja minskih polja.

Ručni način podrazumijevalo je ručno pronalaženje i uklanjanje mina. Za pronalaženje

pomagalo je uočavanje demaskirajućih znakova (osušen busen, zategnuta žica, rasuta zemlja

i sl.), ali osnovna sredstva su minoistraživači i pipalice. Za obilježavanje prolaza postavljane

su tipizirane oznake (pokazivači) oblika romba, čija je jedna strana (prema minskom polju)

bila obojena crvenom bojom, a druga strana (prema prolazu) bijelom bojom. Noću su

postavljane svjetlosne oznake, slijepi krajevi i sl. Eksplozivni način deminiranja izvodio se

kada je za izradu prolaza kroz minsko polje bilo malo vremena. U tu svrhu su upotrebljavana

koncentrisana punjenja od 4-5 kg eksploziva, mreže od detonirajućeg štapina, improvizirane

mine (eksplozivni meci postavljeni na dasci) i artiljerijska vatra.

Mehanički način deminiranja, obavljan je valjcima, dobošem sa lancima, tanjirastim

diskovima, noževima za oranje i sličnim napravama montiranim na tenkovima ili

buldožerima. U grupu sredstava za mehaničko deminiranje spadali su i tzv. pionirski tenkovi,

koji su imali kratku cijev za izbacivanje eksplozivnih punjenja na daljinu od 90 m radi

stvaranja prolaza. Potpuno deminiranje izvodilo se po završetku borbenih dejstava u toku i

poslije rata, radi normalnog korištenja objekata, zemljišta, sredstava i sl. Za izvođenje

potpunog deminiranja najčešće se primjenjuje ručni način deminiranja.

2.4.3. Deminiranje poslije II svjetskog rata

Neposredno poslije II svjetskog rata, u mnogim zemljama počelo je potpuno

deminiranje radi osposobljavanja zemljišta i objekata za upotrebu, a sam značaj deminiranja

znatno je porastao s obzirom na usavršavanje mina, kao i sredstava za miniranje. Način

izrade prolaza u minsko-eksplozivnim preprekama i dalje je ručno, mehaničko ili pomoću

eksploziva. Iako je mehanički način deminiranja oko 300 puta brži od ručnog, za deminiranje

vlastitih minskih polja je najcijelishodnije ručno deminiranje, a za pravljenje prolaza u

neprijateljskom minskom polju najbolje je čišćenje pomoću eksploziva.

28

Razvoj prepreka i minskog ratovanja čiji je konačan cilj usporavanje, zaustavljanje i

kanalisanje neprijatelja, se širi na uključivanje kategorija mina, metoda i sistema

postavljanja, raspoređivanja, zapisivanja i obilježavanja, gdje se demonstrira usavršena

taktika i komercijalno unaprjeđenje u planiranju i postavljanju minskih polja, uporedo raste

potreba za deminiranje.

„Deminiranje je aktivnost koja dovodi do uklanjanja mina i ERW opasnosti, uključujući i

tehničko izviđanje, kartiranje, čišćenje, označavanje, nakon čišćenja dokumentovanje, i

predaje sigurnog područja.“ (IMAS 04.10, 2003:tačka 3,53).  Sam proces deminiranje vrši se

u dvije situacije i to : kada jedinica nastoji savladati i proći kroz neprijateljsku minsko

eksplozivnu prepreku – vojno deminiranje, i kada se želi postići sigurno okruženje bez rizika

od minsko eksplozivnih sredstava – humanitarno deminiranje.

„Vojno deminiranje podrazumijeva podizanje minskih polja koja sprečavaju

manevar jedinica i ugrožavaju misiju ili su prijetnja vojnim sredstvima koja su od vitalnog

značaja za uspjeh misije“ (Minsko-eksplozivna sredstva, 1981:29). Probijanje prolaza kroz

neprijateljska minska polja, izvodi se u toku borbenih dejstava, ako jedinica koja naiđe na

prepreku nije u mogućnosti da istu zaobiđe. U tom slučaju pristupa se otvaranju prolaza čija

„širina načelno iznosi od 2-6 metara za pješadiju, i 6 do 8 metara široki prolazi za artiljeriju i

vozila logistike“ (Protivmobilnost, 2001:18). Ovakav način deminiranja uklanja 5 do 10 %

mina u minskom polju koje se nađe na pravcu jedinice koja izvodi manevar. Veliki broj

minskih polja ostaje ne otkriven, određen broj zaobiđen, i dio minskih polja djelimično

deminiran za potrebe manevarske jedinice, što daje pretpostavku da „98 % postavljenih

mina u ratnim operacijama se ne razminira, pa ostaju na svojim mjestima i poslije završetka

ratnih sukoba“ (Hasanagić F., 2006:115).

Problem zaostalih minskih polja i NUS-a i njihovim uklanjanjem, koje sto puta duže

traje od njihovog postavljanja, stavlja humanitarno deminiranje pred ogroman problem. Za

razliku od vojnog, „humanitarno deminiranje podrazumijeva se uklanjanje i uništavanje mina

i NUS-a sa minimalnim standardom od 99,65% koji predstavlja prihvatljivi rizik . Prihvatljivi

rizik je odstupanja u procesu deminiranja zavisno od primjenjenih metoda i ista se ne odnose

na direktno prisustvo opasnosti od eksplozije. Humanitarno deminiranje uključuje tehničko

izviđanje, minsko obilježavanje, čišćenjem mina i NUS-a,osiguranje kvaliteta i kartografiju“

(IMAS 04.10, 2003:tačka 3,53). „Specificirani limit kvalitete ( SQL ) od 0,35% (specifed

quality limit)“ ( SOP BHMAC-a humanitarno deminiranje, 2003:VII-38/46) je prihvaćen u

međunarodnim standardima (IMAS 09.20), predstavlja toleranciju između mogućeg

ostvarivog kvaliteta i prihvatljivog kvaliteta, odnosno rizika. „Prvi zadatak humanitarnog 29

čišćenja mina je da se detaljno ustanove razmjere ugroženosti od mina“ (Hasanagić F.,

2006:116). Proces prikupljanja podataka i obrađivanja informacija o minskoj opasnosti

naziva se generalno izviđanje pri čemu se „ustanovljavaju informacije o položaju, izgledu i

osnovnim karakteristikama područja za koje se sumnja da je zagađeno minama“ ( SOP

BHMAC-a humanitarno deminiranje, 2003:I-2/19). Na osnovu ove opšte studije utvrđuje se

površina minskog problema, vrste i tipovi mina i NUS-a, društveno ekonomske posljedice,

prioriteti uklanjanja minske opasnosti, raspoloživi kapaciteti, itd., a na osnovu ćega se

izrađuje plan čišćenja zagađenih površina. Završetkom plana, pristupa se obilježavanju i

označavanju granica miniranih područja, kojeg obavljaju grupe stručnjaka, sa ciljem da se

obezbjedi sigurno okruženje. Utvrđivanjem granica, a na osnovu prioritetizacije, pristupa se

čišćenju sumnjivih površina, njihovom kontrolom – uzorkovanjem, i predaja krajnjem

korisniku očišćenih površina. Prvi kartografski pregled miniranih područja za Bosnu i

Hercegovinu izdao je IFOR 1996. godine na kojoj je bilo zabilježeno tek 50 % minskih polja.

30

2.5. Minski problem u Bosni i Hercegovini

Razvoj društva su pratili i prate brojni ratovi različitog karaktera ili sukobi

nacionalnog, konfesionalnog i drugog karaktera. Oni su svojim destruktivnim djelovanjem

izazvali mnogo patnji učesnicima u sukobu, a njegove posljedice su prisutne i mnogo poslije

njegovog kraja. Hazardno okruženje, kao realnost i kao posljedica minulog sukoba, Bosnu i

Hercegovinu je svrstalo u zemlje sa najviše kontaminiranog prostora minama i NUS-om u

regiji, a u vrhu je svjetske liste zemalja koje imaju minski problem zbog u ratu zaostalih

mina ( slika 1. ).

Slika 1. Minska situacija u Bosni i Hercegovini

(Dostupno na: www.bhmac.org . [11.10.2010.])

Minska situacija remeti sigurnost užeg i šireg područja življenja, jer sigurnost se

promatra kao jedna od najznačajnijih vrijednosti društva bez koje nema ni njenog opstanka.

Raspoređenost na teritoriji i karakter je takav da će predstavljati dugogodišnji problem za

zemlju i stanovništvo. Posljedice minskih opasnosti ne predstavljaju samo minski incidenti u

31

Prema procjenama smatra se da sumljiva površina iznosi 1830 km2 ili 3,6 teritorije BIH

narušavanja zdravlja i sigurnosti građana, smrtnom stradanju desetaka osoba svake godine,

nego uzrokuje i brojne sigurnosne, socijalne, ekonomske i razvojne probleme.

Uočavajući značaj deminiranja, kojem je uslovljen povratak raseljenih lica,

ekonomski razvoj zemlje, korištenje prirodnih resursa, Bosna i Hercegovina je 1997.godine

potpisala „Konvenciju o zabrani proizvodnje, upotrebe, stvaranja zaliha i transfera

protivpješadijskih mina“9. Zaključcima Londonske konferencije10 definirane su dugoročne

obaveze Vlade u oblasti deminiranja, a kao rezultat toga Vijeće ministara BiH imenovalo je

Komisiju za deminiranje BiH čime je uspostavljena domaća struktura u ovoj oblasti.

Osnovani su centri za uklanjanje mina BHMAC ( bh. i entitetski ). Usvojen je Zakon o

deminiranju Bosne i Hercegovine11 čime je stvorena pravna osnova za proces humanitarnog

deminiranja i uspostavljena je jedinstvena struktura i veća koordinacija svih subjekata

uključenih u ovaj proces („13 nevladinih organizacija, 24 komercijalne organizacije i 4

vladine organizacije“ [Strategija deminiranja BiH 2002.-2009.godina-Nacrt, 2003:Prilog 1,

str.:1]). Usvajanjem Zakona o deminiranju u Bosne i Hercegovine, postavljen je strateški cilj

koji predviđa poduzimanje svih raspoloživih mjera i postupaka operacija deminiranja ,

obilježavanja rizičnih površina12 kao i edukacija stanovništva kako bi BiH bila slobodna od

negativnog uticaja mina i NUS-a, do 2010. godine.

Na osnovu procjene „veličine minski sumnjivog prostora 2.145 km² što je 4,2%

površine BiH“ (Strategija deminiranja BiH 2002-2009.godina-Nacrt, 2003:Prilog 1, str.:4),

stvorene su potrebne pretpostavke za utvrđivanje realnih ciljeva protivminskog djelovanja u

narednom razdoblju. Uslijedila je Strategija deminiranja Bosne i Hercegovine za period od

2002. do 2009. godine, a sada je već na snazi nova Strategija protivminskog djelovanja

Bosne i Hercegovine za period od 2009. do 2019. godine u kojem je za polazno stanje minski

sumnjivog prostora navedena površina od „ 1573 km² što je 3,04% površine Bosne i

Hercegovine“ (Dostupno na: www.bhmac.org [19.07.2010.]), koje treba različitim

aktivnostima protivminskog djelovanja dovesti do sigurnog korištenja. Novi strateški plan za

period 2009-2019 zasnovan je na „realnom pristupu rješavanja problema, uvažavanju

postignutih rezultata i potreba, te potpunom ispunjavanju zahtjeva iz Konvencije. Uz

adekvatnu podršku, realizacija ove Strategije će omogućiti da od 2019. godine Bosna i

Hercegovina bude zemlja bez mina, bez rizika od minskih nesreća i sa žrtvama mina

9 Bosna i Hercegovina je zemlja potpisnica, koja je 3. decembra1997. godine potpisala Otavsku Konvenciju o zabrani prozvodnje, upotrebe, stvaranja zaliha i transfera protivpješadijskih mina10 "Uputsvo Komandanta SFOR-a stranama – Izmjena 19", SFOR, 2001.godine, str.: 8a-1.11 Zakon o deminiranju BiH, Službeni list br. 5, Sarajevo, mart 2002.godine 12 Internet: "Rizična površina – površina definisana generalnim izviđanjem za deminiranje, tehničko izviđanje

ili trajno obilježavanje", Internet adresa: : www.bhmac.org Pristup 15.07.2010.godina.32

integrisanim u društvo“ (Strategija protivminskog djelovanja Bosne i Hercegovine 2009.-

2019.godina.- Nacrt , 2009:6).

U kontekstu strategijskog opredjeljenja, „Bosna i Hercegovina od 2019.godine bude

zemlja bez mina“ (Strategija protivminskog djelovanja Bosne i Hercegovine 2009.-

2019.godina.- Nacrt , 2009:6), otklanjanje minskog rizika će dovesti do ekonomskog razvoja

i socijalne sigurnosti, nesmetano kretanje ljudi i roba te dati mogućnost bavljenja različitim

oblicima privređivanja, od eksploatacije prirodnih resursa do razvoja turizma. Danas u Bosni

i Hercegovini gotovo milion ljudi13 živi i radi uz područja koja su označena minski opasna.

Podaci analitičara pokazuju da „u poslije ratnom periodu (1996-2009. godina) od

mina/NUS-a u BiH stradale ukupno 1.694 osobe, od čega 495 osoba smrtno“ (Izvještaj o

protivminskom djelovanju u Bosni i Hercegovini za 2009.godinu, 2010:6). Opasnost od

stradanja je bitno smanjenja zbog različitih aktivnosti protivminskog djelovanja, mada rizici i

dalje egzistiraju o čemu svjedoče minski incidenti koji se dešavaju u poslijeratnom periodu.

U posljednih sedam godina, na godišnjem nivou, desi se oko dvadeset minskih incidenata.

„Činjenica je da najveći broj zajednica predstavljaju ruralne zajednice, odnosno da stanovnici

urbanih gradskih sredina imaju relativno siguran ekonomski i društveni život u poređenju sa

ruralnom populacijom koja u velikoj mjeri ekonomski zavisi od pristupa minski

kontaminiranom zemljištu“ (Izvještaj o protivminskom djelovanju u Bosni i Hercegovini za

2009.godinu, 2010:4). Cilj aktivnosti protivminskog djelovanja je umanjivanje rizika od

mina, odnosno umanjivanje rizika od stradanja i omogućavanje sigurnog života.

Omogućavanje sigurnog života u kom miniranost ne predstavlja prepreku za ekonomski,

socijalni, društveni razvoj, u kom će se voditi računa o potrebama žrtava minskih incidenata.

Osim poslova humanitarnog deminiranja koji obuhvaćaju radnje koje rezultiraju

eliminisanjem opasnosti od mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava, protivminsko

djelovanje uključuje i edukaciju stanovništva o opasnostima od mina, rehabilitaciju i

reintegraciju nastradalih od mina. Sam proces humanitarnog deminiranja uključuje različite

aktivnosti, kao što su: analiza dokumentacije, izviđanje, procjena minske situacije, unos

podataka u minsko informacijski sistem, obilježavanje, uspostavljanje i održavanje veze s

lokalnom zajednicom, razminiranje, izradu dokumentacije nakon čišćenja i primopredaju

očišćenog područja. Sve sa ciljem identifikacija i uklanjanje ili uništavanje svih opasnosti od

mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava s određenog područja.

13 „Procjenjeno je da lokacije zagađene minama/NUS-om direktno utiču na sigurnost oko 921.513 ljudi, od čega 154.538 ljudi u zajednicama sa visokom ugroženosti, 342.550 ljudi u zajednicama sa srednjom ugroženosti i 424.425 ljudi u zajednicama sa niskom ugroženosti.“ Izvještaj o protivminskom djelovanju u Bosni i Hercegovini za 2009. Godinu, str.:4.

33

Deminiranje u 1996.godini i 1997.godini bilo je organizovano stihijski i bez

propisane procedure i potrebno koordinacije, te zbog toga deminerski timovi nisu

obezbjeđivali garanciju za deminirane površine a institucije su samostalno angažovale

deminerske timove zavisno od njihove potrebe i plana o čemu nisu izvještavali nadležne

organe (Opština, Ministarstvo za urbanizam i prostorno uređenje). Od 1996. godini do 2000.

godine na području Bosne i Hercegovine preklapaju se nadležnosti deminerskih ureda

(Bošnjačka , Srpska i Hrvatska komponenta), poslije stupanja na snagu Zakona o deminiranju

i objedinjavanja na državnom nivou Agencije za nadzor (BHMAC), izvještavanje o

deminiranim površinama potvrđivala je Agencija, izdatim certifikatima o deminiranim

površinama o čemu su izvještavani predstavnici civilne vlasti, a sve u cilju da bi se krajnji

korisnik deminiranog područja uveo u posjed bez rizika po život14. Zakona o deminiranju u

sistem deminiranja uvodi tržišni model, a sve poslove upravljanja preuzima Agencije za

nadzor (BHMAC). Ovo je vremenski period koji se okarakterisao progresivnim padom

minskih incidenata, većim ulaganjima u proces deminiranja, a sve ukupno doprinijelo većim

površinama oslobođenim od negativnog uticaja mina i NUS-a. Program deminiranja od

samog početka najviše se financira iz donacija, uz učešće domaćih institucija i organizacija

( Bosna i Hercegovina sredstva za deminiranje odvaja samo putem OS BiH i civilne zaštite ).

Individualno za pojedine prostore, gdje je potrebna hitna intervencija, pojedine opštine,

kantoni, radne organizacije, odvoje dio sredstava za eliminisanje minske prijetnje iz zone

interesovanja. Međutim, i dalje velika površina zagađenosti minama je uzrokovano

nedostatkom financijskih sredstava15 i smanjenjem zainteresovanosti donatora što utiče na

sporost procesa deminiranja. Ubrzanje procesa može se postići ako „vlasti BiH ispuni svoje

obećanje kad je pitanje finansijskih sredstava. Po Strategiji, BiH bi već od 2009. godine

trebalo godišnje odvajati oko 30 miliona KM za deminiranje" (Dostupno na: www.bhmac.org

[23.07.2010.]).

14 Deminirane površine se smatraju očišćenim 99,65% u humanitarnom deminiranju – BHMAC certifikat o kvaliteti deminiranog područja15 „u 2009. godini za protivminsko djelovanje u Bosni i Hercegovini su utrošena finansijska sredstva u iznosu od 56.012.232 KM ili 70,32% od godišnjeg plana.“Izvještaj o protivminskom djelovanju u Bosni i Hercegovini za 2009. godinu, str.:34.

34

2.6. Međunarodni ugovori i traženje rješenja za smanjenje minske opasnosti

Sama konstruktivna rješenja mina, njihova namjena i svrha, prouzrokuju svojim

aktiviranjem trajne posljedice koje mogu biti u vidu lakših povreda, amputacije dijelova tijela

pa do najtežih – smrti. Druga bitna odlika postojanja mina i NUS-a u i na zemljištu neke

zajednice, odražava se u društvenom, ekonomskom i socijalnom uticaju mina. Problem

zaostalih mina i minsko eksplozivnih sredstava odnosno eksplozivna sredstva zaostala iz rata

(ESZR-a)16 je prisutan u svijetu od početka 20 vijeka, i kao takav nije prepoznavan, odnosno

pravno regulisan sve do sedamdesetih godina prošlog vijeka. Iako je odredbama

međunarodnog ratnog - humanitarnog prava, koje se odnosi na dozvoljena i zabranjena

sredstva, regulisana i upotreba mina, „Haškom konvencijom iz 1907. godine o polaganju

automatskih podmorskih kontaktnih mina“ (Hasanagić F., 2006:84) nije pravno regulisana

upotreba kopnenih mina. U duhu humanosti i zaštite civila, a uviđajući štetne posljedice mina

i NUS-a, međunarodna zajednica ustanovljuje pravne okvire za regulisanje zaštite od mina i

NUS-a, a to su slijedeći međunarodno – pravni akti:

1. „Dopunski protokol Ženevskim konvencijama od 12. augusta 1949. godina o

zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba ( Dopunski protokol 1 ) iz 1977.

godina.

2. Konvencija o zabrani ili korištenju određenog konvencionalnog oružja koje se

može smatrati previše toksičnim i štetnim ( CCW ).

2.1. Protokol o zabranama ili ograničenjima upotrebe mina, mina

iznenađenja i drugih naprava ( Protokol 2 ) iz 1981. godine, dopunjen

1996. godine ( Dopunjeni protokol 2 ).

2.2. Protokol o eksplozivnim sredstvima zaostalim iz rata iz 2003. Godine

( Dopunski protokol 5 ).

3. Konvencija o zabrani upotrebe, skladištenja proizvodnje i prometa

protupješadijskih mina i o njihovom uništenju iz 1997. godine, tzv. Ottawska

konvencija ili Konvencija o zabrani protupješadijskih mina“ (Lisica D., 2006:49).

2.6.1. Dopunski protokol Ženevskim konvencijama od 12. augusta 1949. godina o

zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba ( Dopunski protokol 1 ) iz 1977. godine.

16 ESZR-eksplozivna sredstva zaostala iz rata - eksplozivna sredstva ispaljena, lansirana ili namjenski ostavljena ali nisu eksplodirala zbog kvara, greške u izradi ili nekog drugog razloga, te predstavlja rizik zbog eksplozivnog potencijala koje posjeduje

35

Izmjene i dopune Ženevskim konvencijama, koje sadrži Protokola I iz 1977. godine

„odnose se na žrtve međunarodnih oružanih sukoba“ (Dostupno na:

http://en.wikipedia.org/wiki/Protocol_I [12.10.2010.]) čime se osnažuju načela za

ograničavanje oružanih sukoba iz Haške konvencije. U Protokolu se nigdje ne spominje mina

a ni zaštita od mina, ipak na osnovu člana 35. koji govori o zaštiti žrtava, stvorila se

platforma za pravno regulisanje zaštite od mina i NUS-a.

„Član 35. Osnovna pravila

1. U svakom oružanom sukobu, pravo strana u sukobu za izbor metoda i sredstava

ratovanja nije neograničeno.

2. Zabranjeno je korištenje naoružanja, projektila i materijala kao i metoda ratovanja

koji su uzrok suvišne ozljede ili nepotrebne patnje.

3. Zabranjena je upotreba metoda ili sredstava ratovanja koja su namijenjena, ili se

može očekivati, da će izazvati rasprostranjene, dugoročne i opsežne štete u prirodnom

okolišu.“ (Dostupno na:

http://www.icrc.org/ihl.nsf/7c4d08d9b287a42141256739003e636b/f6c8b9fee14a77fd

c125641e0052b079 [12.10.2010.])17

„Do 2007. godine ovaj Protokol je ratificiralo 168 zemalja“ (Dostupno na:

http://en.wikipedia.org/wiki/Protocol_I [12.10.2010.]), dok najveći svjetski proizvođači mina

i minskoeksplozivni sredstava kao što su Sjedinjene Američke Države, Izrael, Turska nisu

potpisale. Na žalbe od strane Međunarodnog odbora Crvenog križa u 1997. godini, „protokol

se priznaje kao pravilo Međunarodnog običajnog prava“ (Dostupno na:

http://en.wikipedia.org/wiki/Protocol_I [12.10.2010.]), i kao takav vrijedi za sve države, bez

obzira da li su potpisnice ili ne.

2.6.2. Konvencija o zabrani ili korištenju određenog konvencionalnog oružja koje se

može smatrati previše toksičnim i štetnim ( engl. CCW18 )

17 Internet adresa: : http://www.icrc.org/ihl.nsf/7c4d08d9b287a42141256739003e636b/f6c8b9fee14a77fdc125641e0052b079pristup 12.10 2010, godina. U engleskom orginalu:„Article 35.-Basic rules1. In any armed conflict, the right of the Parties to the conflict to choose methods or means of warfare is notunlimited.2. It is prohibited to employ weapons, projectiles and material and methods of warfare of a nature to causesuperfluous injury or unnecessary suffering.3. It is prohibited to employ methods or means of warfare which are intended, or may be expected, to causewidespread, long-term and severe damage to the natural environment.“

36

Konvencija o zabrani ili korištenju određenog konvencionalnog oružja koje se može

smatrati previše toksičnim i štetnim ( CCW ) sastoji se od pet sastavnih dijelova ili protokola.

Svojim protokolima II i V reguliše se zabrana ili ograničenje mina, mina iznenađenja i drugih

naprava ( Protokol II ) i eksplozivnih ostataka iz rata ( Protokol V ). Sami sadržaj

Konvencije potvrđuje najznačajnija načela međunarodnog humanitarnog prava: „načelo

zaštite civilnog stanovništva od učinka neprijateljstva, načelo da strane u oružanom sukobu

nemaju neograničeno pravo izbora metoda i sredstava rata, načelo kojim se zabranjuje

upotreba oružja koje može prouzročiti prekomjerna ranjavanja i nepotrebne patnje“ (Lisica

D., 2006:50). Potpisana je 1980. godine i predstavlja prvenstveno instrument međunarodnog

humanitarnog prava koji reguliše upotrebu i transfer konvencionalnog naoružanja. „Cilj

Konvencije i njezinih Protokola je da osigura nova pravila za zaštitu vojnika i, izrazito, civila

i civilnih objekata od ozljeđivanja ili napada pod različitim uvjetima pomoću fragmenata

koji se ne mogu lako otkriti u ljudskom tijelu X-zrake, od mina i mina iznenađenja, oružja za

paljenje i laserskih zasljepljujućih oružja“ (Dostupno na: http://en.wikipedia.org/wiki/

Convention_on_Certain_Conventional_Weapons [13.10.2010.]).

Protokol II ove Konvencije ( podrazumijeva se Protokol II i Dopunjeni protokol II ) odnosi se

na :

- „Zabrana upotrebe mina protiv civilnog stanovništva i protiv pojedinačnih civila,

- Ograničena upotreba daljinski položenih mina,

- Ograničena upotreba mina, mina iznenađenja i drugih sredstava u naseljenim

mjestima,

- Zabranjena upotreba mina iznenađenja,

- Obaveza vođenja evidencije o postavljenim minama i objavljivanje podataka o

mjestima postavljanja minskih polja, mina i mina iznenađenja,

- Uređuje se međunarodna saradnja u pomoći misijama Ujedinjenih Naroda i drugih

humanitarnih organizacija u poduzimanju mjera zaštite od protupješačkih mina“

(Dostupno na: http://www.worldinbalance.net/intagreements/1980-certainconvention

alweapons.php [13.10.2010.]).

Pokušaj uspostavljanja kontrole upotrebe protupješadijskih mina, pokazao je veliki broj

nedostataka i slabosti, kao što je ograničena upotreba kopnenih mina, upotreba mina samo

protiv civila, „nisu razrađeni mehanizmi učinkovite kontrole u poštivanju odredbi Protokola“

18 CCW – Convention on Certain Conventional Weapons - Konvencija o specifičnom konvencionalnom oružju

37

(Lisica D., 2006:51). Iako sadrži brojne slabosti, Protokol II je doprinjeo stvaranju novih

inicijativa u međunarodnoj borbi protiv mina.

Protokol V ove konvencije ( podrazumijeva i Dopunski protokol 5 iz 2003. godine o

eksplozivnim sredstvima zaostalim iz rata ) odnosi se na:

- „Čišćenje, uklanjanje ili uništavanje eksplozivnih ostataka rata,

- Registracija, čuvanje i prenos podataka,

- Mjere predostrožnosti za zaštitu civilnog stanovništva, pojedinaca i civilnih objekata

od opasnosti i efekta eksplozivnih ostataka rata,

- Pružanje zaštite tokom misija humanitarnih organizacija,

- Pomoć koja se odnosi na postojeća ratna eksplozivna sredstva,

- Suradnja i pomoć,

- Preventivne opšte mjere.“ (Dostupno na:

http://www.worldinbalance.net/intagreements /1980-certainconventionalweapons.php

[13.10.2010.]).

Kao što sadržaj pokazuje, Protokol V se odnosi na postratni period i aktivnosti koje se

poduzimaju na smanjenju ili eliminisanju rizika od neeksplodiranih ubojnih sredstava.

„Uspostavlja odgovornost za strane koje su koristile eksplozivne naprave“ (Dostupno na: :

http://en.wikipedia.org/wiki/Convention_on_Certain_Conventional_Weapons [14.10.2010.])

, daje definiciju eksplozivnih ostataka rata i njihovu podjelu, čime se ostvaruje uvođenje

„zaštite od eksplozivnih ostataka iz rata u sistem protuminskih aktivnosti“ (Lisica D.,

2006:51).

Konvencija o specifičnom konvencionalnom oružju zabranjuje upotrebu protivpješadijskih

mina, reguliše upotrebu ostalih mina, mina iznenađenja i drugih eksplozivnih naprava.

„Sporazum nije zabranio proizvodnju i trgovinu minama, čime je izostala najvažnija mjera za

zaustavljanje daljnjeg rasta broja položenih mina“ (Knapp V., 2008:13). Za potrebe IMAS-a

specifičan je član 5. Protokola II , o obavezi vođenja evidencije o minskim poljima i

miniranim područjima, kao i tehnički prilog koji daje smjernice, između ostalog, za

međunarodne oznake za minska polja i minirana područja.

2.6.3. Konvencija o zabrani upotrebe, skladištenja proizvodnje i prometa

protivpješadijskih mina i o njihovom uništenju

38

Na nedostatcima prethodnih međunarodnih pravnih akata, koji nisu uspjeli zaustaviti

niti smanjiti rastuću opasnost od mina i pod pritiskom nevladinih organizacija svijeta

usvojena je „Otavska konvencija 1997. godine a stupila je na snagu 1. marta 1999. godine“

(Dostupno na: http://mineaction.org/section.asp?s=treaties_and_law [14.10.2010.]). Ovaj

pravni akt propisuje konkretne obaveze državama potpisnicama, sa mehanizmima za kontrolu

sprovođenja u praksi. Odlučnost da se okončaju patnje i žrtve koje prouzrokuju

protivpješadijske mine i ostala NUS-a sadržana je u preambuli koja glasi: „Države

potpisnice,

odlučne da okončaju patnje i žrtve uzrokovane protupješadijskim minama, koje ubijaju ili

ugrožavaju stotine osoba svake sedmice, većinom nevine i nezaštićene civile, a posebno

djecu, sprečavaju ekonomski razvoj i rekonstrukciju, sprečavaju povratak izbjeglica i interno

raseljenih lica, i ostavljaju druge teške posljedice godinama nakon postavljanja“ (Odluka o

ratifikovanju Konvencije o zabrani upotrebe, gomilanja, proizvodnje i prometa

protivpješadijskih nagaznih mina i o njihovom uništenju, 1999.). Ova Konvencija ne samo

da zabranjuje mine i minsko eksplozivne naprave, ona je i sveobuhvatni program osmišljen

za djelovanja „humanitarne pomoći žrtvama mina i podizanju svijesti među civilnim

stanovništvom na minske opasnosti“ (Dostupno na: http://www.icrc.org/web/eng/

siteeng0.nsf/html/landmines-factsheet-150807 [14.10.2010.]) a sve u duhu međunarodnog

humanitarnog prava, koje ima za cilj ublažiti patnje prouzrokovane oružanim sukobom i da

zaštiti civile u vrijeme sukoba a i poslije sukoba. Odredbama ove Konvencije utvrđuju se

globalni ciljevi koji su sadržani u odredbama člana 1.:

„Član 1

Opće obaveze

1. Svaka Država potpisnica obavezuje se da u bilo kojim okolnostima neće:

a) koristiti protupješadijske mine;

b) razvijati, proizvoditi, na drugi način nabavljati, skladištiti, zadržavati ili prevoziti

bilo kome, direktno ili indirektno, protupješadijske mine;

c) pomagati, ohrabrivati ili izazivati, na bilo koji način, bilo koga da se uključi u bilo

kakvu aktivnost zabranjenu Državi potpisnici ovom Konvencijom.

2. Svaka Država potpisnica obavezuje se da će uništiti ili osigurati uništavanje svih

protupješadijskih mina u skladu sa odredbama ove Konvencije.“ (Odluka o ratifikovanju

Konvencije o zabrani upotrebe, gomilanja, proizvodnje i prometa protivpješadijskih nagaznih

mina i o njihovom uništenju, 1999.).

39

Ovaj član je ključna i opredjeljujuća odredba. Svojim sveobuhvatnim pristupom problemu

protivpješadijskih mina, otklonio je nedostatke prethodnih međunarodnih pravnih akata, što

je vidljivo iz samog naziva Konvencije - Konvencija o zabrani upotrebe, skladištenja

proizvodnje i prometa protivpješadijskih mina i o njihovom uništenju. Osim toga,

potpisivanjem Konvencije, Država se obavezuje na progon i kažnjavanje osoba koje se bave

radnjama zabranjenim Konvencijom, po članu 9.:

„Član 9

Državne mjere implementacije

Svaka Država potpisnica će poduzeti sve odgovarajuće pravne, administrativne i druge mjere,

uključujući nametanje kaznenih sankcija, da bi spriječila i obustavila bilo koje aktivnosti

zabranjene Državi potpisnici ovom Konvencijom, a koje čine osobe ili se događaju na

teritoriji pod njenom jurisdikcijom ili kontrolom“ (Odluka o ratifikovanju Konvencije o

zabrani upotrebe, gomilanja, proizvodnje i prometa protivpješadijskih nagaznih mina i o

njihovom uništenju, 1999.).

Iako Konvencija sadrži globalne ciljeve, i njena primjena daje vidljive rezultate „ sada je 133

država potpisnica, odnosno 156 stranaka“ (Dostupno na:

http://en.wikipedia.org/wiki/Ottawa_Treaty [14.10.2010.]) ( slika br.: 2. ), “države stranke

kolektivno su uništile više od 39,5 milijuna protupješačkih mina“ (Dostupno na:

http://www.britannica.com/blogs/2007/12/%E2%80%9Csuccess-in-progress%E2%80%9D-

toward-a-mine-free-world/ [14.10.2010.]), i dalje se najveći proizvođaći mina nisu uključili u

ovaj proces, “ukupno 39 država ( SAD, Ruska Federacija, Indija, Izrael, Pakistan i neke

druge ) nisu stranke” (Dostupno na: http://en.wikipedia.org/wiki/Ottawa_Treaty

[14.10.2010.]) ( slika br.: 3. ). Mada Konvencija nije postigla globalnu univerzalnost, ona

odražava volju većine Država svijeta i „time vrši snažan moralni i politički pritisak i na one

zemlje koje još nisu prihvatile zabranu protupješačkih mina“ (Knapp V., 2008:13).

40

Slika 2.: Zemlje potpisnice Otavske Konvencije

(Preuzeto sa: http://www.britannica.com/blogs/2007/12/%E2%80%9Csuccess-in-progress%E2%80%9D-toward-a-mine-free-world/ [14.10.2010.])

Slika 3.: Zemlje koje nisu potpisale Otavsku konvenciju

(Preuzeto sa: http://www.britannica.com/blogs/2007/12/%E2%80%9Csuccess-in-progress%E2%80%9D-toward-a-mine-free-world/ [14.10.2010.])

2.7. Zakonska legislativa

41

Zemlje koje su potpisale sporazum

Zemlje koje nisu potpisale sporazum

Bosna i Hercegovina je postala nezavisna država 1992. godine, nakon čega je

izvršena agresija koja je trajala do decembra 1995. godine. Stradanja od ratnih dejstava

zaustavljena su potpisivanjem Dejtonskog mirovnog ugovora19, čiji Aneks 4 predstavlja

Ustav Bosne i Hercegovine. U skladu sa Ustavom Bosna i Hercegovina je „administrativno

podijeljena na dva entiteta – Republiku Srpsku i Federaciju Bosne i Hercegovine, i jedan

distrikt, Brčko distrikt. Deset kantona je uspostavljeno unutar Federacije Bosne i

Hercegovine. Sveukupno u Bosni i Hercegovini egzistira 147 općina ( broj varira ). Svaka od

ovih administrativnih jedinica, ne računajući općine, ima svoju vladu i parlament/skupštinu,

svoj gradski centar, svaka od njih donosi svoje strategije, politike, zakone, i radi na njihovoj

implementaciji. Ukupno Bosna i Hercegovina ima 14 vlada i parlamenata/skupština. Cijela

ova administracija opslužuje oko 3,8 miliona stanovnika ( oko 2,3 miliona u Federaciji Bosne

i Hercegovine, oko 1,4 milion u Republici Srpskoj i manje od sto tisuća stanovnika u

Distriktu Brčko )“ (Osmanković J., 2006:178).

Karakter borbenih dejstava, koja su se odvijala na prostorima Bosne i Hercegovine,

prouzrokovao je dugogodišnji problem minskog rizika i različitih neeksplodiranih ubojnih

sredstava na površini „oko 4,2% površine BiH“ (Dostupno na: www.bhmac.org

[27.09.2010.]). Od ukupno 147 općina, „128 općina je zagađeno minama ili minski

sumljivo“ (Studija uticaja mina u Bosni i Hercegovini, finalni izvještaj, 2004:12), a samim

time i rizićno područje za život i zdravlje građana nastanjenih u tim područjima. Kroz centre

za uklanjanje mina (BiH i entitetski) provodio se program uklanjanja mina po principu

urgentnog deminiranja. Bila je to privremena i složena situacija protivminskog djelovanja.

Kao i mnogi drugi, i ovaj problem je bio otežan organizacijom unutarnje strukture vlade,

razvučenosti resursa i preklapajućim ovlaštenjima između različitih odjela i nivoa vlade.

Uočavajući značaj deminiranja, kojem je uslovljen povratak raseljenih lica, ekonomski razvoj

zemlje, korištenje prirodnih resursa, usvojen je Zakon o deminiranju Bosne i Hercegovine20

čime je stvorena pravna osnova za proces humanitarnog deminiranja i uspostavljena je

jedinstvena struktura i veća koordinacija svih subjekata uključenih u ovaj proces. Usvajanjem

Zakona o deminiranju u BiH, postavljen je strateški cilj koji predviđa poduzimanje svih

raspoloživih mjera i postupaka operacija deminiranja , obilježavanja sumnjivih površina21

kao i edukacija stanovništva kako bi BiH bila slobodna od negativnog uticaja mina i NUS-a.

19 "Opšti mirovni sporazum za mir u BiH", parafirano u Dejtonu 21.11.1995.godine a potpisano u Parizu 14.12.1995. godine.20 Zakon o deminiranju BiH, Službeni list br. 5, Sarajevo, mart 2002.godine 21 Sumnjiva površina obuhvata područja koja su evidentirana kao zone bivših ratnih dejstava u bazi podataka na o snovu r ezultata sistematskog izviđanja. Prijedlog Zakona o protuminskom djelovanju u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, maj 2009. Godina.

42

Odredbama Dejtonskog mirovnog sporazuma22 zaraćene strane su bile dužne da uklone sva

minska polja i predaju zapisnike u roku od 4 mjeseca. Uviđajući da je problem deminiranja

veći, da se neće moći ispoštovati rokovi, Vlada BiH u januaru 1996. godine, zatražila je

pomoć od UN-a za rješavanje minskog problema. Iste godine je uspostavljen Centar za

uklanjanje mina UN-a (UNMAC), čiji je zadatak bio posvetiti se problemu minske

zagađenosti. Zaključcima Londonske konferencije definirane su dugoročne obaveze Vlade u

oblasti deminiranja, a kao rezultat toga Vijeće ministara BiH imenovalo je Komisiju za

deminiranje BiH čime je uspostavljena domaća struktura u ovoj oblasti. Nakon 12 godina

deminiranja koje se zasniva na tržišnim principima, očišćena je velika površina zemlje, a

organizacijska, međunarodna i druge protivminske aktivnosti podignute su na viši nivo. S

ciljem stvaranja što sigurnijeg ambijenta življenja donešeni su zakoni i nacionalne legislative

na kojima se zasniva provođenje protivminskih akcija( PMA ):

- Zakon o deminiranju BiH ( 2002. godina i prijedlog Zakona o protivminskom

djelovanju u Bosni i Hercegovini,Sarajevo, maj 2009. Godina. )

- Standard za uklanjanje mina i NUS-a BiH ( drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje od

juni 2003. Godina )

2.7.1. Zakon o deminiranju Bosne i Hercegovine

Sam proces smanjenja minskog rizika počinje 1996. godine, kada stupaju na snagu

odredbe Dejtonskog mirovnog sporazuma, koje su sadržane u „Aneksu 1-A : Sporazum o

vojnim aspektima mirovnog rješenja“ (Opšti mirovni sporazum za mir u BiH, Aneks 1-A)23.

Gdje se u članu I. Opće obaveze kaže : „Stranke se obavezuju da će što je brže moguće

ponovno stvoriti normalne uvjete života u Bosni i Hercegovini “ (Opšti mirovni sporazum za

22 Anex 1A "Opšteg mirovnog sporazuma za mir u BiH", parafirano u Dejtonu 21.11.1995.godine a potpisano u Parizu 14.12.1995. godine23 "Opšti mirovni sporazum za mir u BiH", Aneks 1-A : Sporazum o vojnim aspektima mirovnog rješenja, parafirano u Dejtonu 21.11.1995.godine a potpisano u Parizu 14.12.1995. godine.

43

mir u BiH, Član IV)24, a posebno se član 4, paragraf 3. ( d )25 i član 5, tačka 2. i 3.26 odnose

na mine, minskoeksplozivna sredstva i NUS-a, sa jasnim i preciznim vremenskim

odrednicama o dostavljanju svih elemenata ( lokacija, opis, kartografski prikaz, skice )

navedenih sredstava. Uviđajući kompleksnost i veličinu minskog problema, i da neće se

postići željeni rezultati, niti ispuniti preuzete obaveze proizišle iz Opšteg mirovnog

sporazuma za mir u BiH, vlasti u BiH traže pomoć od Ujedinjenih naroda ( UN ).

Formiranjem Centra za uklanjanje mina UN ( UNMAC ) u BiH, počinje proces deminiranja

po principima humanitarnog deminiranja. Provođenje akcija urgentnog deminiranja, pod

nadzorom UNMAC-a trajalo je do 1998. godine, kada se imenuje državno tijelo odgovorno

za protivminske akcije kao Povjerenstvo za deminiranje. Iako je domaća struktura

uspostavljena za provođenje protivminskih akcija 1998. godine, zakonska legalizacija koja

omogućuje punu kontrolu od strane državnih organa, je donešena tek 2002. godine .

24 Isto Član IV: Prerazmještanje snaga25Opšti mirovni sporazum za mir u BiH, Aneks 1-A, Član 5: Prerazmještanje snaga – Paragraf 2. ( d ) :„Odmah po stupanju ovog Aneksa na snagu stranke će smjesta započeti i stalno nastaviti dovršavati sljedeće aktivnosti u roku od trideset (30) dana po prijenosu ovlasti ili kako odredi zapovjednik IFOR-a:(1) odstraniti, demontirati ili uništiti sve mine, neeksplodiranu municiju, eksplozivne naprave, punjenja za rušenje i bodljikavu ili oštru žicu u Dogovorenoj zoni prekida vatre i razdvajanja ili drugih područja s kojih se povuku njihove snage;(2) označiti sva poznata mjesta postavljanja mina, neeksplodirane municije, eksplozivnih naprava i punjenja za rušenje u Bosni i Hercegovini; i (3) odstraniti, demontirati ili uništiti sve mine, neeksplodiranu municiju, eksplozivne naprave i punjenja za rušenje na zahtjev zapovjednika IFOR-a. „26 Opšti mirovni sporazum za mir u BiH, Aneks 1-A, Član V: Izvještavanje –tačka 2. i 3. :

2. U roku od trideset (30) dana po prijenosu ovlasti, svaka Stranka će dati Zajedničkoj vojnoj komisiji sljedeće specifične informacije u vezi sa statusom svojih snaga u Bosni i Hercegovini, te će stalno izvještavati Zajedničku vojnu komisiju o promjenama tih podataka:

a. lokacija, vrsta, brojnost osoblja i naoružanja svih snaga unutar deset (10) kilometara od Dogovorene linije prekida vatra i Granične linije između entiteta;

b. karte s prikazom prednje linije jedinica i linije fronte; c. položaji i opis utvrđenja, minskih polja, neeksplodirane municije, eksplozivnih naprava,

punjenja za rušenje, barijera i drugih umjetnih prepreka, skladišta municije, zapovjedničkih stožera i komunikacijskih mreža unutar deset (10) kilometara od Dogovorene linije prekida vatre ili Granične linije između entiteta;

d. položaji i opisi svih projektila/lansera zemlja-zrak, uključujući pokretne sisteme, protuzračno topništvo, radarsku podršku i pridružene zapovjedničke i upravljačke sisteme;

e. položaji i opisi svih mina, neeksplodirane municije, eksplozivnih naprava, punjenja za rušenje, prepreka, sistema naoružanja, vozila ili svake druge vojne opreme koja se ne može ukloniti, demontirati ili uništiti prema odredbama člana 4., paragrafi (2) (d) i (3) (a); i

f. sve dodatne informacije vojne prirode prema zahtjevu IFOR-a. 3. U roku od 120 dana po prijenosu ovlasti, Stranke će dati Zajedničkoj vojnoj komisiji sljedeće specifične

informacije u vezi sa statusom njihovih snaga u Bosni i Hercegovini, te će ažurno izvještavati Zajedničku vojnu komisiju o promjenama tih podataka:

a. lokacija, vrsta, brojnost osoblja i naoružanja svih snaga;

b. karte s prikazom informacija iz gornjeg potparagrafa (a);

c. položaji i opisi utvrđenja, minskih polja, neeksplodirane municije, eksplozivnih naprava, punjenja za rušenje, zapreka i drugih umjetnih prepreka, skladišta municije, zapovjedničkih štabova i komunikacijskih mreža; i

d. sve ostale informacije vojne prirode prema zahtjevu IFOR-a44

Zakonom o deminiranju u Bosni i Hercegovini izvršena je prekretnica u procesu

protivminskih akcija. U Zakon su uvršteni međunarodni standardi humanitarnog deminiranja

kao što to i kaže Paragraf I član 1. „Ovim zakonom uređuje se organizaciona struktura za

uklanjanje i izviđanje mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava (u daljnjem tekstu:

deminiranje) na području Bosne i Hercegovine, utvrđuju tijela nadležna za provođenje

deminiranja, prava i obveze osoba koje obavljaju poslove deminiranja te nadzor nad

provođenjem ovoga zakona“ (Zakon o deminiranju BiH, Službeni list br. 5, 2002.).

Definisanjem organizacione strukture, dužnostima i obavezama institucija i pojedinaca

uključenih u proces deminiranja, stvoren je pravni temelj na kojem se zasniva provođenje

protivminskih akcija. Ovim zakonom je uspostavljen tržišni model deminiranja, čime se u

poslovi deminiranja uvode, kako Zakon kaže u članu 21. „kvalificirane međunarodne i

domaće organizacije za deminiranje, koje su akreditirane kod BHMAC-a“ (Zakon o

deminiranju BiH, Službeni list br. 5, 2002.). Odmah nakon donošenja Zakona, svima koji su

sudjelovali u procesu protivminskog djelovanja bilo je očito da Zakon ima i određene

nedostatke. Nigdje nisu uvrštene međunarodne obaveze proizišle iz Protokola II i V CCW

Konvencije, niti iz Otavske konvencije27. Iako je Bosna i Hercegovina potpisala i preuzela

međunarodne standarde za protivminsko djelovanje, u Zakonu su sadržane samo pojedine

operacije humanitarnog deminiranja.

Uvidjevši da se dopunama i promjenama Zakona o deminiranju ne može u cjelini prilagoditi

međunarodnim standardima ( IMAS) za protivminske aktivnosti, pozitivnim rješenjima iz

prakse i na osnovu usvojene Strategije protivminskog djelovanja za period 2009. – 2019.

godine od strana Vijeća Ministara, odlučeno je „za donošenje novog Zakona koji bi uredio i

unaprijedio oblast protivminskog djelovanja u Bosni i Hercegovini. Budući da izmjene i

dopune obuhvataju preko 70 % važećeg Zakona, odlučeno je da je racionalnije i za praksu

prihvatljivije da se ide na opciju donošenja novog teksta Zakona“ (Prijedlog Zakona o

protuminskom djelovanju u Bosni i Hercegovini, 2009.). Obrazlažući potrebu donošenja

novog zakona, navodi se: „potreba da se Zakonom, osim oblasti humanitarnog deminiranja,

kvalitetno reguliraju i drugi aspekti protivminskog djelovanja koji za cilj imaju redukciju

rizika i rješavanje problema utjecaja mina i drugih eksplozivnih sredstava zaostalih iz rata u

Bosni i Hercegovini, te upozoravanje stanovništva o minskoj situaciji kroz planirane

aktivnosti minskog upozoravanja i aktivnosti vezanih za pomoć žrtvama mina“ (Prijedlog

Zakona o protuminskom djelovanju u Bosni i Hercegovini, 2009.). Još se navodi potreba

uvođenja novih termina a prihvaćeni su u međunarodnim standardima ( IMAS ), kao i

27Odluka o ratifikovanju Konvencije o zabrani upotrebe, gomilanja, proizvodnje i prometa protivpješadijskih nagaznih mina i o njihovom uništenju, „ Službeni glasnik BiH“, Broj 20, novembar 1999. godina.

45

poboljšanje organizacijske strukture, kao preduslov za stabilno osiguranje financijskih

sredstava za realizovanje Strategije protivminskog djelovanja za period 2009. – 2019. godine.

Karakteristično za ovaj zakon je da su u njegovom stvaranju, pored predstavnika državnih

institucija, učestvovali i predstavnici subjekata koji djeluju u deminiranju.

Zakon je usklađen sa mogućnošću i potrebama Bosne i Hercegovine u oblasti humanitarnog

deminiranja. Navešćemo neke novine koje će doprinijeti podizanju kvaliteta i sigurnosti

življenja, građana BiH, samim time i građana SBK-a.

- ( Definicije pojmova ) usklađene sa međunarodnim standardima ( IMAS ),

- (Definicija protivminskih aktivnosti) tačka 1.: „ Protivminsko djelovanje

podrazumijeva aktivnosti koje za cilj imaju redukciju rizika i rješavanje problema

utjecaja mina i drugih eksplozivnih sredstava zaostalih iz rata (humanitarno

deminiranje, upozoravanje na mine, pomoć žrtvama mina i zagovaranje

protivminskog djelovanja)" (Prijedlog Zakona o protuminskom djelovanju u Bosni i

Hercegovini, 2009.).

- Član 4. ( negativna definicija ) gdje se uklanjanje i uništavanje minsko-eksplozivnih

sredstava iz sadržaja Protokola V CCW Konvencije i Otavske konvencije ne smatraju

poslovima humanitarnog deminiranja,

- Član 11. ( Formiranje ) definira formiranje Agencije za protivminsko djelovanje koja

„je upravna organizacija u sastavu Ministarstva civilnih poslova“ (Prijedlog Zakona o

protuminskom djelovanju u Bosni i Hercegovini, 2009.),

- Član 19. ( Finansiranje ) reguliše način financiranja protivminskih aktivnosti, kao i

potencijalne izvore financiranja,

- VI dio Zakona ( Kaznene odredbe ), članovi od 52. do 56., odnose se na kazne gdje je

povećana odgovornost izvođača radova, i uvedena je lična odgovornost lica za

kvalitet poslova, gdje u slučaju pronalaska zaostalog minsko-eksplozivnog sredstva

ili NUS-a sankcioniše se novčanim kaznama (od 500 do 1.000 km za deminera,

odnosno od 15.000 do 25.000 km za pravnu osobu ili organizacija).

46

2.7.2. Standard za uklanjanje mina i NUS-a BiH ( drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje od juni 2003. godina )

Na osnovu člana 6. Tačka 1. b ). Zakona o deminiranju u BiH28, na prijedlog Centra

za uklanjanje mina, Komisija za deminiranje je 01.06.2003. godine odobrila Standard za

uklanjanje mina i NUS-a BiH ( drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje od juni 2003. godina ).

Ovaj dokument predstavlja osnovni dokument za provođenje operacija humanitarnog

deminiranja u BiH, a urađeni na osnovu Međunarodnih standarda deminiranja ( IMAS ).

Prilagođen je za teritoriju BiH, poštujući odredbe Zakona o deminiranju i ugrađena su

domaća i međunarodna iskustva stečena u provođenju akcija deminiranja. „ U Standardima

se daje minimum stručnih i sigurnosnih mjera koje deminerske organizacije moraju

obuhvatiti u vlastitim standardno – operativnim procedurama ( SOP )“ (Standard za

uklanjanje mina i NUS-a u BiH", 2003.:OIU - 3/3) za izvođenje operacija humanitarnog

deminiranja na terenu BiH. Svaka organizacija za deminiranje mjere standarda ugrađuje u

svoj SOP koje u praksi provjeravaju inspekcijske strukture BH MAC-a, u cilju sigurnosnih

mjera po kojima treba raditi, „sigurnosti ljudi koji izvode operacije deminiranja i osiguranja

kvaliteta očišćene površine za korisnike stanovnike u BiH“ (Standard za uklanjanje mina i

NUS-a u BiH, 2003.:OIU - 3/3). Standardi nisu trajna forma rješenja, već se nalaže da se oni

u kontinuitetu neprekidnosti, provjeravaju i usavršavaju, shodno tehničko-tehnološkim,

metodološkim, iskustvenim znanjem i napretkom.

Važeći Standardi sastoje se od 15 poglavlja i to:

- Obuka,

- Obilježavanje minirane površine i radilišta,

- Organizacija radilišta i manuelne operacije,

- Uništavanje mina i NUS-a,

- Minsko izviđanje,

- Uklanjanje eksplozivnih sredstava,

- Sistem veza, evidencija i izvještavanje,

28 Zakon o deminiranju BiH, Službeni list br. 5, Sarajevo, mart 2002.godine.„Član 6.1. Komisija će izvršavati sljedeće zadatke:b) odobravati Standarde za uklanjanje mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava (udaljnjem tekstu: NUS) u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Standardi BiH);

47

- Preuzimanje deminirane površine ili građevine,

- Sigurnost,

- Osiguranje kvaliteta,

- Pregiranje,

- Istraga deminerske nesreće,

- Mehanička priprema zemljišta,

- Čišćenje objekata.

Zakonom o deminiranju u Bosni i Hercegovini i Zakonom o protivminskom

djelovanju u Bosni i Hercegovini izvršena je pravna zakonska legalizacija koja omogućuje

punu kontrolu od strane državnih organa, provođenja politike i Strategije protivminskog

djelovanja. Standardi za uklanjanje mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava u BiH

obezbjeđuju kvalitet i sigurnost u provođenju akcija humanitarnog deminiranja. Kako je već

rečeno, svaka organizacija za deminiranje mjere Standarda ugrađuje u svoj SOP. SOP-om se

utvrđuju načini pretraživanja, pregleda i obilježavanja radilišta, upotreba opreme, postupci sa

NUS, kao i zaštitne mjere sigurnosti. Kao završna aktivnost procesa humanitarnog

deminiranja je kontrola kvaliteta i dokumentacija. Zakonom je definirano „završno

uzorkovanje“29 minimalne površine 1% ukupnog projekta. U slučaju pronalaska mine, NUS-a

ili njihovih dijelova do dubine utvrđene projektom ( 5, 10, 15 ili 25 cm ) , izvođaču radova

se „naređuje ponavljanje tretirane površine koja uzorkovanjem nije prošla inspekcijski

pregled, metodom kojom je vršeno tretiranje površine ili drugom metodom“ (Prijedlog

Zakona o protuminskom djelovanju u Bosni i Hercegovini, 2009.:46).

29 Metoda slučajnog odabira uzoraka prihvaćena u IMAS 09.20 i usuglašena sa osnovnim načelima ISO 2859-0 je prihvaćena u Standardu BiH , "Standard za uklanjanje mina i NUS-a u BiH", BHMAC, Sarajevo, 2003.godine, str. XI - 2/4.

48

III POJAM I STRUKTURA UPRAVLJANJA RIZICIMA

Ubrzan tehničko tehnološki razvoj u posljednjim decenijama, pored pozitivnih

efekata, stvara nove i iznenadne rizike, gdje njihov broj i obim su u neprestanom porastu, a

shodno tome raste i broj potencijalno ugroženih ljudi i materijalnih dobara. Svakodnevna

prisutnost rizika u svim oblastima ljudske djelatnosti i njihova raznolikost u pojavljivanju

uslovili su potrebu za uspostavljanje sisteme upravljanja koji će posebno tretirati rizike.

Svaki savremeni sistem upravljanja u sebi sadrži dio koji se odnosi na preventivu, u cilju

izbjegavanja rizika, i upravljanja u kriznim situacijama ako do rizika dođe.

Potpuna zaštita je neostvariva u savremenom okruženju, zbog toga, pokušava se ostvariti

efikasna zaštita koja se zasniva na upravljanju rizicima, sa ciljem minimiziranja rizika, u

svrsi stvaranja što povoljnijeg sigurnosnog ambijenta za sve građane Bosne i Hercegovine pa

tako i na području Srednje-bosanskog kantona. „Današnje opasnosti po čovjeka pojedinca, po

države, po svjetsku zajednicu, po život na Planeti, pored onih prirodnih, multipliciraju se

ljudskim djelovanjem do neslućenih razmjera” (Beridan I., 2008:23). Sama prisutnost raznih

oblika rizika uslovila je potrebu za formiranje sistema upravljanja ( rizik menadžmenta) koji

će se baviti rizicima. Prepoznavanje rizik menadžmenta kao ključne komponente u svim

procesima planiranja, javlja se potreba za standardizacijom sistema ovog menadžmenta, te se

u pojedinim zemljama, kao što su Kanada, Australija, Novi Zeland, Velika Britanija, itd.,

formiraju standardi. Ovi standardi daju preporuku u pristupu procesa upravljanja rizikom,

koji se bave pitanjem kako prepoznati, smanjiti i održavati niski nivo rizika u području u

kome se primjenjuje. Ne definiraju se nikakve metode za otkrivanje i prepoznavanje,

ranjivosti, prijetnje, itd. nego samo okruženje kojim se mogu dostići određeni ciljevi.

Bosansko-hercegovačko stanovništvo je ranjivo na široku paletu savremenih asimetričnih

opasnosti i prijetnji, a posebno na minsko-eksplozivne opasnosti. Ove opasnosti proizilaze iz

stanja minsko-eksplozivne sigurnosti u posmatranom periodu 1996-2009. godine, a

karakterišu ga događaji koji su se desili u istom periodu. Isti su sadržani u izvještajima

organizacionih jedinica, analitičkim i statističkim pokazateljima u svim oblastima,

sagledavanjem cjelokupnog stanja i aktivnostima izviđanja, obilježavanja i čišćenja

sumnjivih površina kao preventivnog, odnosno kao višegodišnjeg rada koji se poduzimao u

cilju sprečavanja pojave minskih incidenata koji negativno utječu na sigurnosno stanje, a u

49

cilju stvaranja što povoljnijeg sigurnosnog ambijenta za sve građane Bosne i Hercegovine a

samim time i na području Srednje-bosanskog kantona. Problem upravljanja planiranih

aktivnosti i njihovoj realizaciji na sprečavanju pojave minskih incidenata, narušavanja

zdravlja i sigurnosti građana može se promatrati kroz sljedeće događaje:

a) Masovnost, rasprostranjenost i neobilježenost zaostalih minskih polja i NUS-a, stalna

je prijetnja sigurnosti građanima BiH i njihovim dobrima;

b) Povratak izbjeglih i raseljenih na prijeratna mjesta boravišta, u linije razgraničenja,

koja sadrže najveći broj minskih polja;

c) Stanovništvo, iako dobro informisano i obučeno, uglavnom iz ekonomskih razloga ne

poklanja mnogo pažnje minama i NUS-a te kultivira zemljište;

d) Nedostatak materijalnih sredstava, opreme i obučenog ljudstva za uklanjanje minskih

polja i NUS-a.

Stav organa javne uprave prema sigurnosnim prijetnjama, u ovom slučaju, stav prema

minskom problemu, može biti ključni faktor za stvaranje sigurnog okruženja i eliminaciji

minskog rizika koji predstavlja prijetnju po život i zdravlje građana. Ovi rizici, kao produkt

fizičkog postojanja zaostalih mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava ( NUS ) pojavljuju se

u različitim oblicima. Za uspješno smanjenje ili potpunu eliminaciju ovih rizika, neophodno

je njihovo prepoznavanje, mjerenje, odnosno određivanje stepena ugroženosti. Ove radnje i

postupke iznalazimo primjenom teorije i prakse menadžment rizika, koja je postala sastavni

dio svih planskih aktivnosti organizacija. „Njezina primjena u protuminskim akcijama,

posebice u planiranju na strateškoj i operativnoj razini, te razini ugrožene zajednice, je

usmjerena prema učinkovitim mjerama za smanjenje rizika od mina i EOR-a“ (Lisica D.,

2006:14).

„Zaštita ljudi i materijalno tehničkih dobara bi se trebala temeljiti na upravljanju rizicima“

(Lisica D., 2006:14), jer menadžment rizikom omogućava identifikaciju potencijalnih rizika i

predviđa njihove pojave sa svrhom na ublažavanju i eliminaciji rizika, a žrtve minsko

eksplozivnih zaostataka su stvarnost našeg životnog okruženja. Druga funkcija menadžmenta

rizikom je što preventivno djeluje na opasnosti.

Iako je mala vjerovatnoća da će se omogućiti zaštita svih elemenata na istom nivou, prioritet

treba dati zaštiti područja od vitalnog interesa za ekonomsko socijalni razvoj SBK-a kroz

operativno jedinstvo i političku volju javnog mnijenja. SOP o deminiranju propisuje

preventivne mjere koje trebaju biti prioritetizovane, na temelju misije i prijetnje. Primjeri

preventivnih mjera i aktivnosti mogu biti izviđanje sumnjivih površina, sigurnosni parametri,

i sl. „Procjena minske prijetnje temelji se na pravovremenim i tačnim informacijama iz svih

50

izvora i predstavlja osnovu za izbor mjera protuminskih aktivnosti“ (Zaštita snaga Oružanih

snaga Bosne i Hercegovine, 2010:11). Kontinuirana procjena prijetnje je neophodna da bi se

organima uprave omogućilo vrijeme za pripremu resursa i zaštitnih mjera, dok istovremeno

održava ekonomičnost aktivnosti. Razumjevanje situacije utiče na poboljšanje protuminskih

akcija. „Jasno razumjevanje situacije smanjuje vjerovatnost iznenađenja i zahtjeva

objedinjavanje informacija iz različitih izvora“ (Zaštita snaga Oružanih snaga Bosne i

Hercegovine, 2010:11).

3.1. Upravljanje

Rijetki su pojmovi u društvenoj znanosti, čije je gnoseološko značenje tako važno, a

teško ga je definirati, kao što je pojam „upravljanje”. Zadatak je izuzetno težak iz razloga što

pojam ima široko interdisciplinarno značenje, ali i iz razloga što iz njega proizilazi veliki broj

specifičnih pojmova nižega reda koji obilježavaju određene društvene fenomene. Upravljanje

kao kategorija ima svoje filozofijsko, naučno, ali i vjersko značenje. Čak i „etimološko

tumačenje iz novolatinskog glagola administrare je višeznačno: upravljanje nizom složenih

poslova u oblasti društvenih djelatnosti , stanje o javnoj djelatnosti, upravljanje poslovima i

zadacima, snabdijevanje, uprava, izvršno-distributivno ovlaštenje”( Dujović J., 2006:25).

Iako relativno mlada naučna disciplina-menadžment, obuhvata sve sfere života i organizacija.

Sama kompleksnost pojma i njegovo razumjevanje, ponudilo je niz definisanja kroz

objašnjenje sadržaja i funkcija procesa upravljanja. Svoj naučni nastanak proteže u davnu

prošlost, po Lazić/Subotić: „Naučno verificirane spoznaje o upravljanju stare su 7000

godina“ (Huseinbašić Ć., 2009:13) kada je čovjek u cilju zadovoljavanja svojih potreba

prirodni sistem pretvorio u društveno organizovani sistem sa propisima i principima po

kojima funkcioniše sistem. Razvojni put teorija upravljanja doživljava od početka XX

stoljeća, kada su se razvile klasične teorije upravljanja, evolutivne promjene, od

induvidualnog, sistemskog, situacijskog do savremenog razumjevanja upravljanja. Danas se

upravljanje susreće sa kompleksnim okruženjem i visokim stepenom promjena u kratkom

vremenu. Za razliku od prvobitnog shvatanja upravljanja, ono danas predstavlja „ funkciju –

djelatnost upravne organizacije, a obavljaju je ljudi koji vladaju vrhunskim znanjima iz

51

filozofije, politike, koncepcije, ali i znanjima koja odlikuju funkciju rukovođenja i

izvršavanja. Upravljanjem se donosi odluka, utvrđuje politika i ciljevi upravne organizacije“

(Huseinbašić Ć., 2009:25) .

Upravo iz samog definisanja pojma upravljanja, strukture rizika, procesa odlučivanja kao i

mnogobrojnih pokušaja preventivnog rješevanja, minski problem postaje još više

interesantan za dublje istraživanje i sticanje naučnih i društvenih saznanja o ovom problemu,

i zahtjeva mnogo društvenog angažmana. Rizik i minski problem su pojmovi koji su naučno

definirani, a koje je potrebno posebno analizirati u ovoj situaciji, jer je upravljanje minskim

rizicima aktivnost koja doprinosi stvaranju opšte sigurnosti građana.

3.2. Rizik

Etimološko značenje riječi rizik, dolazi od stare talijanske riječi „risicare“30 što znači

izazov. „Kada govorimo o riziku onda se zapravo bavimo pitanjem koliko imamo slobode u

izboru – da li prihvatiti izazov za određene akcije ili ne“ (Lisica D., 2006:15). Iako se rizik

odnosi na situacije „u kojima mogu ali ne moraju nastati štetne posljedice“ (Grupa autora,

2005:13), u mnogim definicijama rizik se može shvatiti kao mogućnost nastanka štete ili

gubitka nastalog kao posljedica određenog ponašanja ili događaja. Jedna od definicija rizika

glasi „pod rizikom se podrazumijeva opasnost da događaji, postupci i/ili neiskorištene šanse

imaju negativan utjecaj na postizanje cilja neke organizacije“ (Grupa autora, 2005:13). Gdje

se dalje navodi da „takvi rizici mogu nastupiti tako:

● da šanse nisu iskorištene,

● da su načinjene greške u procesu strategije, odlučivanja, odnosno rada ,

● ili da su se do tada nepoznate opasnosti materijalizirale“ (Grupa autora, 2005:13).

30 Rizik, tal.(risico); smion pothvat, stavljanje na kocku, opasnost (naročito gubitka u novčanim poslovima), pogibelj, izloženost nezgodi, nesreći, propasti, gubitku(Brataljub Klajić: Rječnik stranih riječi, akladni zavod MH, Zagreb, 1987. godina.str.: 1171.).

52

Bogdana Vujović navodi: „Poznati teoretičari, Smith i Merritt,31 pod rizikom

podrazumijevaju mogućnost pojave neželjenih događaja koji otežavaju realizaciju posla, a

karakterišu ga tri osnovne osobine: neizvjesnost, potencijalni gubitak i vremenska

komponenta (slika br.4)“ (Vujović-Gligorić B., 2009:2).

d a da da

NE NE NE

Slika 4.:Komponente rizika kao temelj za upravljanje rizikom (Vujović-Gligorić B., 2009:2).

Gdje se objašnjava da neizvjesnost, po pitanju pojave rizičnih događaja, ne može u

potpunosti otkloniti, što daje mogućnost nekog oblika gubitka u nekoj vremenskoj

komponenti. Sama vremenska komponenta je osnov za planiranje odgovora na rizik. Ove

komponente na sl.br.4 razmatraju se kao kriteriji za određivanje mogućnosti upravljanja

rizikom.

Ako rizik posmatramo kao vjerovatnoću iz percepcije statistike, on se „definira kao

kombinacija vjerovatnosti i učestalosti događanja definirane opasnosti i veličine posljedice

tog događaja“ (Lisica D., 2006:15). Slično definisanje rizika nalazimo u oblasti upravljanja

projektom, gdje se rizik predstavlja kao “ rizik nekog događaja, prema Kerzneru, zavisi od

vjerovatnoće nastanka rizičnog događaja, te veličine njegovog uticaja ako do njega dođe.

Shodno tome, rizik se može predstaviti kao funkcija vjerojatnoće (v) i uticaja (i).

Rizik = f (v, i)

Isti autor, rizik posmatra i kao funkciju izloženosti izvoru opasnosti ( h) i zaštite u slučaju

pojave opasnosti (s).

Rizik = f (h,s)“ (Vujović-Gligorić B., 2009:3).

31 Smith, P.G., Merritt, G. M.: Proactive Risk Management, Productivity Press, 2002. godina., str.:158.53

Mogući gubitak?

Vrem.kompo-nenta?

Neizvjesnost?

Rizik

Rješava-nje

NerješivoNema uticaja

Kandidat

Rizik se povećava sa povećanjem stepena izloženosti izvorima opasnosti, a smanjuje ukoliko

je zaštita efikasnija od negativnih uticaja rizika koje on proizvodi. Ovakvo definisanje rizika

može se povezati sa rizikom koji proizvode minsko-eksplozivna sredstva, jer samo njihovo

fizičko prisustvo na i u zemljištu predstavlja veliku izloženost stradavanju i moguću

posljedicu po ljude, imovinu i okolinu.

3.3. Upravljanje rizikom

„Ono što povezuje rizik i upravljački proces je odluka o prihvatljivosti rizika ili o

postupanju sa rizikom“ (Lisica D., 2006:15). Prema definiciji Međunarodne organizacije za

standardizaciju (ISO) 31000:2009: „Upravljanje rizikom su koordinirane aktivnosti za

upravljanje i kontrolu organizacije s obzirom na rizik. To je skup komponenti koje

osiguravaju temelje i organizacijske aranžmane za projektiranje, implementaciju, monitoring,

pregled i kontinuirano poboljšanje upravljanja rizicima u cijeloj organizaciji. Temelji za

proces upravljanja rizikom su politike, ciljevi, mandat i opredjeljenje za upravljanje rizikom.

Uključuje organizacijske planove, odnose, odgovornosti, resurse i operativne politike i

prakse“ (Dostupno na: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf

[05.12.2010.]). Iz navedenog definisanja , može se uvidjeti da upravljanje rizicima

predstavlja organizovan proces koji ima cilj eliminiranja ili smanjenje rizika. Kroz svoje

organizacijske procese, identifikuju se situacije koje mogu ugroziti sigurnost resursa

( ljudskih i materijalno-tehničkih), a što pomaže organima uprave da odrede mjere za

smanjenje ili eliminisanje uticaja rizika na okruženje. Elementi upravljanja rizikom su u

međusobnom hijerarhijskom odnosu kako objašnjava sljedeći grafikon:

54

Vrednovanje,ocjenjivane i prikazivanje rizika

Nadležnosti,odgovornosti menadžmenta

Interna kontrola i interna revizija

Strateški postupci s rizikom

Povratna veza i prilagođavanje

Slika 5: Piramida rizik (Grupa autora, 2005:15)

Kroz ovakav međusoban odnos elemenata upravljanja rizikom kao polaznu tačku za proces

upravljanja rizicima, uzima se cilj ili ciljevi organizacije , „kako su u okviru strategije

organizacije definisali nositelji odlučivanja“ (Grupa autora, 2005:14). Definisanim strateškim

ciljevima, organizacija iznalazi rješenje za najefikasniji i najefektniji način za upravljanje

rizikom. „Organizacija upravlja rizikom tako da ga identifikuje, analizira a potom procjenjuje

da li rizik treba eliminisati ili smanjiti na njihov prihvatljiv nivo. Kroz ovaj proces, vrši se

komuniciranje i savjetovanje sa interesnim skupinama, kao nadzor i pregled rizika i kontrole

koje za cilj imaju modificiranje rizika kako bi se osiguralo da nema daljnje opasnosti niti da

je prevencija i eliminisanje preostalog rizika potrebno“ (Dostupno na: http://www.npc-

se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf [07.12.2010.]).

„Upravljanje rizicima je metodički sistem koji ostavlja vrlo malo šanse za posljedice

identifikovanih rizika“ (Dostupno na: : http://www.wisafety.com/files/162890/uploaded/risk

_management_primer.doc [07.12.2010.]). To je put kojim organi upravljanja idu u cilju

razvijanja i donošenja odluke zasnovane na informacijama o određenom zadataku ili

operaciji. Proces uključuje korisnika i omogućuje organima upravljanja da donesu odluku da

osigura siguran rad na uštedi vremena.

Organi uprave, upravljanje rizikom koriste za ublažavanje i eliminisanje negativnih događaja,

prouzrokovanih prijetnjama. Postoje različiti modeli koji opisuju proces upravljanja rizicima.

Pristup upravljanja rizikom koji je opisan u nastavku je proces i metodologija koje sadrži ISO

31000:2009.

3. Procjena rizika

554. Obrada rizika

3.3. Vrednovanje rizika

Kom

unik

acij

e i k

onsu

ltac

ije

3.2. Analiza rizika

3.1. Identifikacija rizika

2. Utvrđivanje konteksta

5. M

onit

orin

g i p

regl

ed

Slika 6 – Blok shema procesa za upravljanje rizicima prema ISO 31000:2009

(Preuzeto sa: http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf

[07.12.2010.])

3.3.1. Komunikacije i konsultacije

Komuniciranje i konsultacije su ključni alat za upravljanja rizikom. „Oni koji su

odgovorni za procjenjivanje rizika, odabir ili provođenje tretmana rizika, imaju potrebu

uključivanja drugih ljudi :

- Za pristup znanju;

- Za ispunjavanje obaveze transparentnosti (na primjer, javna tijela, općenito se

očekuje da djeluju na transparentan način; osoblje koje je uključeno u odlukama koje

utiču na njih imaju tendenciju da su te odluke kvalitetnije) ili

- Objasniti što se traži od drugih koji su uključeni u provođenje“ (Dostupno na:

http://infostore.saiglobal.com/store/Details.aspx?productID=1387411 [11.12.2010.]).

Upravljanje rizikom je kontinuirani proces, koji podliježe reviziji i promjenama kako se

situacija mijenja, a što je uslovljeno dostupnošću više informacija, i naučenih lekcija.

Upravljanje rizikom u realnom vremenu osigurava organizaciji kontinuitet praćenja,

evaluacije i izvještavanja o posmatranom problemu. Time se organu uprave pomaže u

donošenju odluke i omogućava se brže komuniciranje sa učesnicima procesa. „Razmjena

informacija je jedno od najboljih sredstava u izgradnji sigurnosti“ (Vočkić-Avdagić J.,

2002:162). „Distribucija informacija koje se odnose na mjere zaštite je neophodna u cilju

osnaživanja njihove primjene“ (Zaštita snaga Oružanih snaga Bosne i Hercegovine,

2010:26).

„Komunikacija i konzultacije su važna razmatranja u svakom koraku procesa

upravljanja rizicima. Oni bi trebali uključivati dijalog s učesnicima, sa usmjerenim naporima

na konsultacije i komunikacije kroz jedan protok informacija iz odluke i sa internim i

eksternim učesnicima“ (Risk management AS/NZS 4360:2004, 2004:11). „Efikasno C2

(Command and Control – komanda i kontrola) je direktno zavisno od dostupnih

komunikacija i informacija, kao i dostupnosti pouzdanog CIS (Communication and

56

Information System – komunikacijski informativni sistem), u podršci“ (Zaštita snaga

Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, 2010:26). Distribucija informacija koje se odnose na

proces upravljanja rizikom je neophodna u cilju informisanja zajednice pogođene rizikom.

Uspostavljanjem odnosa sa lokalnom zajednicom „ potenciraju se povratne informacije, u

smislu prikupljanja obaveštenja od građana, od kojih se kasnije izgrađuju analize za

zainteresovane faktore“ (Keković Z., 2006:322). „Ljudsko komuniciranje je uvijek

namjensko i usmjereno ka određenom cilju. Cilj je utjecanje na recipijenta“ (Vočkić-Avdagić

J., 2002:124).

„ Komunikacija kao proces ima tri elementa. Poruke se mora sastaviti u obliku koji im

omogućuje da se prenose. Drugo, komunikacijski proces bi trebao odašiljati poruke, i treće,

poruke bi trebale biti u mogućnosti da se "vrate", tj. primljene u obliku koji je u skladu s

prenosom, i razumljivosti na recipijenta. Iskrivljenosti koje ometaju ovaj proces mogu

dovesti do pogreške u ono što razumijemo iz prijema poruke.“ (Dostupno na:

http://infostore.saiglobal.com/store/Details.aspx?productID=1387411 [11.12.2010.]). Poruka

sama po sebi je manje važna, od toga kako je interpretirana, jer će ljudi reagovati na ono što

razumiju iz poruke. „Rizik je događaj koji nužno odašilje određenu informaciju. Ova

informacija je u vezi s postojanjem, prirodom, vrstom, ozbiljnošću, prihvatljivošću i drugim

karakteristikama rizika“ (Lisica D., 2006:31).

„Konsultacija je dvosmjerni proces informiranog komuniciranja između organizacije

i njezinih učesnika i drugih aktera po interesnim pitanjima prije donošenja odluke, ili

određuje smjer aktivnosti za određeni problem.

Konsultacije su:

- Proces koji utiče na odluke

- Ulaz za donošenje odluka, a ne zajedničko donošenje odluka“ (Dostupno na:

http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf [11.12.2010.]).

Još u fazi planiranja potrebna je koordinirana, strateška saradnja ključnih faktora uključenih u

proces upravljanja rizikom. „Upravljački tim treba da promoviše svoje ekspertize kako bi

saradnja ključnih faktora bila što efikasnija i sveobuhvatnija, kako bi svojim modelima

ukazali na pravac u aktivnostima“ (Keković Z., 2006:323).

„Efikasne vanjske i unutrašnje konsultacije se održavaju kako bi se osiguralo da oni

odgovorni za provođenje procesa upravljanja rizikom i zajednice pogođene rizikom razumiju

osnove na kojima se donose odluke, i razlozi zašto su određene akcije potrebne.

Savjetodavni tim pristupom može:

- pomoći uspostaviti odgovarajući kontekst;

- bi se osiguralo razumjevanje interesa od strane učesnika;57

- pomoć u osiguranju adekvatnog identificiranja rizika;

- donijeti stručnost iz različitih područja za analizu rizika;

- osigurati različite poglede i na odgovarajući način uzeti iste pri definisanju rizika i

kriterije u procjenjivanju rizika;

- osigurati odobrenje i podršku za plan otklanjanja rizika;

- unaprijediti odgovarajuće upravljanje promjenama tokom procesa upravljanja

rizikom,

- razviti plan odgovarajuće vanjske i interne komunikacije i konsultacije“ (Dostupno

na: http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf [12.12.2010.]).

Komunikacija i konzultacije su dijalog između organizacije i njezinih učesnika. Ovaj dijalog

je i kontinuiran i interaktivan. To je dvosmjeran proces koji uključuje dijeljenje i primanje

informacija o upravljanju rizicima. Međutim, to nije zajedničko donošenje odluka. Nakon

završetka komunikacija i konzultacije, odluke se donose i smjerove utvrđuje organizacija, a

ne učesnici. „Rasprave bi mogle biti o postojanju rizika, njihovoj prirodi, obliku,

vjerojatnosti i značaju, kao i da li ili ne rizici su prihvatljivi ili iste treba otklanjati, a

eliminisanje treba uzeti u obzir“ (Dostupno na: :

http://infostore.saiglobal.com/store/ Details.aspx?productID=1387411 [14.12.2010.]).

Na svakom koraku procesa upravljanja rizikom komunikacija i konzultacija je sadržana s

internim i eksternim učesnicima procesa.

3.3.2. Utvrđivanje konteksta

Jasno razumijevanje i djelokrug aktivnosti koje se trebaju preduzeti su početna tačka

procesa upravljanja rizika. Identifikacija i definisanje parametara u kojima će proces

upravljanja biti realizovan podrazumijeva se kao uspostavljanje konteksta. „Uspostavom

konteksta organizacija definiše unutrašnje i vanjske parametre koje treba uzeti u obzir

prilikom upravljanja rizikom, a i postavljanje obima i kriterija rizika za preostali proces.

Uspostavom konteksta obuhvata se raznolikost kriterija, kao priroda i složenost rizika i

drugih faktora koje treba uzeti u obzir“ (Dostupno na:

http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf [12.12.2010.]).

To podrazumijeva definisanja šta predstavlja rizik za organizaciju i šta ona želi učiniti s

obzirom na potrebe sredine, a to uključuje društvene, socijalne, pravne, ekonomske faktore.

Iako se neće moći kontrolisati pojedini faktori za realizaciju rizika, kroz proces upravljanja 58

rizikom može se minimizirati uticaj faktora na rizik. Tokom utvrđivanja konteksta takođe se

identifikuju učesnici, pojedinci koji mogu uticati na donošenje odluke o postupanju sa

rizikom. Svaki učesnik procesa ima različitu percepciju, potrebu, mišljenje, što daje važnost

komunikaciji sa svim akterima tokom procesa upravljanja rizikom. „Uspostavljanjem

vanjskog konteksta definiše se okruženje u kojem organizacija djeluje. Takođe definiše i

odnos između organizacije i njezinog vanjskog okruženja“ (Dostupno na:

http://www.ucop.edu/riskmgt/ erm/documents/as_stdrds4360_2004.pdf [15.12.2010.]).

„Organizacija u vanjski kontekst uključuje sve vanjske ekološke parametre i faktore koji

utiču na to kako se upravlja rizikom i kako nastoji postići svoje ciljeve. To uključuje vanjske

interesne skupine, njezino lokalno, nacionalno i međunarodno okruženje, kao i ključni

pokretači i trendovi koji utiču na postavljene ciljeve. To uključuje učesničke

vrijednosti, percepcije i odnose, kao i društveno, kulturno, političko, pravno, financijsko,

tehnološko, ekonomsko, prirodno i konkurentsko okruženje.

Unutarnji kontekst je unutarnje okruženje u kojem organizacija nastoji ostvariti svoje ciljeve.

Proces upravljanja rizikom treba biti usklađen sa kulturom organizacije, procesom i

strukturom. Unutarnji kontekst je bilo unutar organizacije koje može uticati na način na koji

će organizacija upravljati rizikom. Organizacija u interni kontekst uključuje sve unutarnje

ekološke parametre i faktore koji utiču na to kako se upravlja rizikom i pokušava ostvariti

svoje ciljeve. To uključuje svoje unutrašnje učesnike, svoj pristup upravljanju, svoje ugovorne

odnose, sposobnosti, kulturu i standarde. Upravljanje uključuje organizacijsku strukturu,

politike, ciljeve, uloge, odgovornosti u procesu donošenja odluka, te sposobnosti su

iskustveno znanje, ljudski kapaciteti, tehnološki, financijski i sistemski resursi“ (Dostupno

na: http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf [12.12.2010.]).

Utvrđivanje konteksta procesa upravljanja rizicima je uspostavljanje ciljeva, strategije, obima

aktivnosti organizacije ili onih dijelova organizacije u kojoj procesa upravljanja rizikom treba

osnovati za njegovu primjenu. Upravljanje rizikom treba biti poduzeto sa puno pažnje na

potrebe da se opravdaju sredstva korištena u obavljanju upravljanja rizikom. „Potrebna

sredstva, definisane odgovornosti i ovlasti, te metodologija procjene rizika načelno se

navode u ovom koraku procesa upravljanja rizikom. Kontekst procesa upravljanja rizicima

ovisit će o potrebama organizacije“ (Dostupno na:

http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000 /ISO_FDIS_31000_(E).pdf [12.12.2010.]).

59

3.3.3. Procjena rizika

„Procjena rizika je cjelokupni proces identifikacije, analize i vrednovanje rizika“

(Dostupno na: http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf

[12.12.2010.]). „ Koraci 1, 2 i 3 zajedno čine procjenu rizika. U 1. koraku se identifikuju

opasnosti koje se mogu susresti u izvršavanju misija. U koraku 2, određuje se direktan uticaj

na svaku opasnost operacije. U 3 koraku se određuju kvantitativne ili kvalitativne vrijednosti

rizika vezanih za konkretnu situaciju. Kroz procjenu rizika osigurava se poboljšana svijest o

situaciji“ (Upravljanje rizikom, 2001:2-2). Kao korak postupka upravljanja rizikom, procjena

rizika se zasniva na objektivnoj procjeni koja se „temelji se na tačnim i pravovremenim

obavještajnim informacijama iz svih izvora i predstavlja osnovu za izbor mjera zaštite

resursa“ (Zaštita snaga Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, 2010:11). „Procjena rizika

može uključivati istorijske podatke, teorijske analize, informacije i stručna mišljenja, te

potrebe učesnika“ (Dostupno na: http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000

_(E).pdf [15.12.2010.]). Kroz ovaj korak procesa upravljanja rizikom procjenjuju se i

uzimaju u obzir pretpostavke i opasnosti za koje ne postoje relevantne informacije. Procjena

omogučava organima upravljanja da usmjere svoje aktivnosti i sredstva na zaštiti ciljanih

resursa. Ona je kontinuiran proces što daje mogućnost i vrijeme za pripremu raspoloživih

resursa i provođenje zaštitnih mjera što smanjuje vjerovatnost incidenata.

3.3.3.1. Identifikacija rizika

„ Identifikacija rizika je proces pronalaženja, prepoznavanja i opisivanja rizika, što

uključuje identifikaciju izvora rizika, događaji, njihove uzroke i potencijalne posljedice“

(Dostupno na: http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf

[17.12.2010.]). Većina procesa identifikacije će početi pitanjem, kako se navodi u ISO 4360

to je „ postupak određivanja šta, gdje, kada, zašto i kako bi se nešto moglo dogoditi“ (Risk

management AS/NZS 4360:2004, 2004:4). Ovaj korak predstavlja kritični dio procesa

upravljanja rizikom, zato što neidentifikacijom rizika ne ostvaruje se ni analiza. Sama

identifikacija rizika „ podrazumijeva sastavljanje liste događaja čiji efekti mogu dovesti do

neželjenih uzroka. Takođe razmatraju se mogući uzroci i scenariji po kojima bi moglo doći

do rizičnog događaja“ (Lisica D., 2006:26). Rizik je situacija nastala prirodnim ili ljudskim

uzrocima koja može uzrokovati ozbiljne negativne posljedice za neku organizaciju/zajednicu.

„Bilo bi idealno da se zajednica pripremi za sve vrste hazarda. To, međutim, nije praktično,

60

jer se neki možda nikad neće dogoditi u njoj“ (Kešetović Ž., 2008:100). „Sveobuhvatanim

popisom potencijalnih rizika organizacije se fokusiraju na one događaje koji bi mogli stvoriti,

povećati, spriječiti, degradirati, ubrzavati ili odgoditi postizanje ciljeva“ (Dostupno na:

http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf [18.12.2010.]). Odnosno

organi upravljanja identifikuju rizike koji predstavljaju najopasnije prijetnje i koji treba da

imaju prioritet u preventivnim djelovanjima. Primjenom pogodnih alata i tehnika takvi rizici

se identifikuju. „To je kontinuiran proces jer se tokom životnog vijeka projekta javljaju novi

rizici, koji nisu bili definisani u početnoj fazi projekta“ (Vujović-Gligorić B., 2009:18).

„Tačne i provjerene informacije su važne i trebaju biti uključene gdje god je to moguće, kao i

osobe s odgovarajućim iskustvom i znanjem u identificiranju rizika“ (Dostupno na:

http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf [18.12.2010.]).

Rezultat identifikacije rizika je popis rizika.

Ovaj korak pomaže organima upravljanja da razumiju i upoznaju moguće rizike i posljedice

koje oni nose sa sobom, odnosno njihov uticaj na oraganizaciju/zajednicu.

Isto tako pomaže u određivanju da li rizici postoje, njihove karakteristike , udaljenosti u

vremenu, trajanju kao i mogući ishod.

3.3.3.2. Analiza rizika

„Analiza rizika je sistemski proces u kome se razumijeva priroda rizika i utvrđuje

nivo rizika. Analiza rizika pruža osnovu za procjenu rizika i odluke o tretmanu rizika.

Analiza rizika uključuje procjenu rizika“ (Dostupno na:

http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf [18.12.2010.]).

Analiza kao jedan dio upravljanja rizikom omogućuje organima upravljanja da

identifikovane rizike postavi u perspektivu u odnosu na planiranu misiju. Za ostvarenje

misije ili dostizanje planiranog cilja, u konkretnoj situaciji neophodno je raspolagati

analizom rizika, da bi se stekao uvid u stepen ugroženosti. „Na osnovu analize rizika, koja

pruža informacije za donošenje odluka, vrši se izbor opcija i tretmana odabranog rizika

između više različitih identifikovanih rizika i njihovih nivoa“ (Dostupno na:

http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E). pdf [18.12.2010.]).

Ovaj korak sadrži „analitičke aktivnosti istraživanja i procjenjivanja prirode potencijalnih

rizika koji utiču na sistem/organizaciju i ozbiljnost sekvencija koje iz toga mogu proizići“ 61

(Keković Z., 2006:166). Iako analiza ukazuje na moguće posljedice i prirodu rizika, ona ne

nudi konačno rješenje, već je korisno sredstvo u procesu upravljanja rizikom. Postoji veoma

veliki broj modela, metoda i tehnika za obavljanje analize rizika, a koristi se ona koja najviše

odgovara konkretnoj situaciji.32 Koji tip analize se koristi, zavisit će od posmatrane situacije.

Kako je opisano u standardu AS / NZS 4360:2004: „Analiza rizika može se poduzeti u

različitom stepenu detalja zavisno od rizika, svrhe analize, podatka, i dostupnih resursa.

Analiza može biti kvalitativna, polu-kvalitativna ili kvantitativna ili kombinacija ovih

načina, zavisno o okolnostima“ (Risk management AS/NZS 4360:2004, 2004:18).

„Kvantitativnom analizom rizika, pokušava se brojčano odrediti vjerojatnosti različitih

štetnih događaja i vjerojatni obim gubitaka ako se određeni događaj odvija.

Kvalitativna analiza rizika, koja se koristi češće, ne uključuje numeričku vjerojatnosti ili

predviđanja gubitka. Umjesto toga, kvalitativna metoda uključuje definisanje raznih prijetnji,

određivanju obima ranjivosti i osmišljavanje protivmjera da se prijetnja nebi dogodila“

(Dostupno na: searchmidmarketsecurity.techtarget.com/.../0,,sid198_gci1182538,00.html

[18.12.2010.]).

Korištenjem neke ili više metoda analize rizika, doći ćemo do procjene vjerovatnoće

prijetnje i mogućeg gubitka koji može proizići iz promatranog rizika. „Faktori koji utiču na

posljedice i vjerojatnost bi trebali biti identificirani. Rizik se analizira određivanjem

posljedice i njihove vjerojatnosti, kao i drugi atributi rizika“ (Dostupno na:

http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E). pdf [18.12.2010.]).

„Ovaj korak ispituje svaki opasnost u smislu vjerojatnosti i težine, i određuje nivo rizika od

jednog ili više incidenata koji mogu rezultirati iz izloženosti opasnosti“ (Upravljanje rizikom,

2001:2-7).

3.3.3.3. Vrednovanje rizika

Proces vrednovanja rizika je usko povezan sa analizom rizika i završni korak je

procjene rizika. Prema definisanju standarda ISO 31000:2009 : „Svrha vrednovanja rizika je

da pomogne u donošenju odluka, na temelju rezultata analize rizika, o tome koje rizike treba

obraditi, i određuje prioritete za provođenje obrade rizika.

32 Keković Zoran, Kešetović Želimir; Krizni menadžment i prevecija krize, Fakultet bezbednosti, Beograd, 2006. godina, str.167 : „Budući da je na raspolaganju veći broj metoda za analizu rizika, jedan od ključnih koraka jeste izbor adekvatne tehnike i nivoa analitičke finoće koji se može smatrati prihvatljivim za konkretnu situaciju.“

62

To je proces procjene rizika koji uključuje nivo rizika koji će se naći tokom procesa analize

rizika s kriterijima uspostavljenim u procesu uspostavljanja konteksta. Na osnovu ove

usporedbe, potreba za obradom rizika može biti uzeta u obzir“ (Dostupno na:

http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E). pdf [19.12.2010.]).

Vrednovanje rizika podrazumijeva procjenu vjerovatnoće rizika, a kao rezultat je donošenje

odluke o postupanju sa rizikom. Svaka odluka o tretmanu rizika „ uključuje širi kontekst

rizika i razmatranja o toleranciji rizika. Odluke trebaju biti izrađene u skladu sa zakonskim,

regulatornim i drugim zahtjevima“ (Dostupno na: http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO

_FDIS_31000_(E). pdf [19.12.2010.]). U zavisnosti od okolnosti, proizišlih u samom procesu

upravljanja rizikom, proces procjene rizika može dovesti do odluke o poduzimanju daljnje

analize. Isto tako ocjena rizika može dovesti do odluke da se rizik ne tretira ni na koji način

osim održavanja postojećih kontrola. „ Ovakve odluke će biti pod utjecajem organizacije o

stavu prema riziku i kriterijuma rizika koji su osnovani “ (Dostupno na: http://www.npc-

se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E). pdf [19.12.2010.]).

Vrednovanje rizika je proces komparacije rezultata analize rizika u odnosu postavljenih

kriterija, da bi se definisale odluke o tretmanu rizika.

3.3.4. Obrada rizika

Nakon završene identifikacije i procjene rizika organi upravljanja mogu donijeti

odluku, da li treba uticati na rizike i ako treba, kojim mjerama. Na osnovu odluka o mjerama

uticaja na definisani rizik provodi se obrada rizika. „Obrada rizika je postupak za izmjenu

rizika“ (Dostupno na: http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E). pdf

[24.12.2010.]). Odnosno „odgovor na rizik predstavlja proces u kojem se razvijaju opcije i

određuju aktivnosti za prihvatanje prilika i smanjenje prijetnji u ostvarenju ciljeva projekta“

(Vujović-Gligorić B., 2009:27).

Shodno odlukama/ strategijama planiraju se aktivnosti za provođenje aktivnosti na izmjeni

rizika. Te aktivnosti/mjere mogu biti:

- „izbjegavanje rizika odlučivši da ne počinjati ili nastaviti s aktivnošću koja je dovela

do rizika;

- uzimanje ili povećanje rizika u cilju nastavljanja prilike;

- uklanjanja izvora rizika;

- mijenjanje posljedice;

- dijeljenje rizika s drugim učesnicima ( uključuje financiranja rizika ) i

63

- zadržavanje rizika, što je informisani izbor“ (Dostupno na:

http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E). pdf [25.12.2010.]).

Općenito za proces upravljanja rizikom, uzimaju se četiri generalne vrste upravljanja

rizikom/obrada rizika, i to:

- „izbjegavanje rizika

- smanjenje rizika

- prenošenje rizika

- vlastito podnošenje rizika“ (Grupa autora, 2005:58) ( slika br.: 7 )

Slika 7.: Stepeni savladavanja rizika (Preuzeto, Grupa autora, 2005:58)

- „izbjeći rizik - mijenja se plan upravljanja projektom kako bi se izbjegli nepovoljni

rizici, odvojili projektni ciljevi od rizičnih uticaja ili se ublažavaju ugroženi ciljevi;

- smanjiti rizik – smanjuje se vjerovatnost/ili uticaj rizičnog događanja na prihvatljiv

prag poduzimanjem aktivnosti u najranijoj fazi projekta;

- prenijeti rizik - negativan uticaj rizika prenosi se na treću osobu, čime ona postaje

odgovorna za upravljanjem tim rizikom;

- prihvatiti rizik - kada ni jedna od prethodnih strategija ne odgovara riziku, on se

naprosto prihvaća: pasivno prihvaćanje podrazumijeva ne poduzimanje nikakvih

aktivnosti sve dok se on doista ne pojavi, a aktivno prihvaćanje podrazumijeva

stvaranje određene rezerve u novcu, resursima ili vremenu kako bi se riješili i

iskoristili poznati, a ponekad i nepoznati rizici“ (Grupa autora, 2005:60).

64

1.Izbjeći

2. Smanjiti

3.Prenijeti

4. Sam snositi

Neidentifikovani rizici

Identifkovani rizici

Uku

pni

rizi

k

Problem je kako odabrati optimalan odgovor i mogućnost obrade rizika na pojedini kritični

rizik. „Odgovor se bira prema jačini rizika, mogućnosti obrade rizika i stepenu tolerancije

vođe projekta prema datom riziku. Mogućnosti su eventualni odgovor na rizik – planirane

aktivnosti koje će se provesti jedino u slučaju da do rizika stvarno dođe, te razrađene

strategije za upravljanje negativnim (prijetnje) ili pozitivnim (prilike) rizicima“ (Vujović-

Gligorić B., 2009:26). Idealna primjena ovih mogućih odgovora na rizik možda neće biti

moguća. Sam proces obrade rizika je tretman koji uključuje jednu ili više opcija za

modificiranje rizika i provođenje izabrane opcije obrade. To je dinamičan proces koji sadrži :

„ procjenu rizika, odlučivanje hoće li preostali rizik biti na nivou podnošljivosti, kao i ocjenu

učinka procesa obrade rizika“ (Dostupno na:

http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E). pdf [25.12.2010.]). Izbor

najprikladnije mogućnosti obrade rizika zasniva se na troškovima, uvažavajući zakonske,

regulatorne uslove kao i društvenu odgovornost organa upravljanja. Uvažavajući prethodne

faktore, organi upravljanja donose plan obrade rizika gdje su jasno utvrđeni prioriteti u

provođenju pojedinačne obrade rizika.

Plan obrade rizika je dokument koji govori o načinu realizacije odabrane metode odgovora na

rizik. Zasniva se na informacijama i obrazloženju razloga izabranih rizika, izbora metoda

obrade i očekivane rezultate. „Sam plan obrade je integrisan u proces upravljanja i budžetske

proračune organizacija“ (Risk management AS/NZS 4360:2004, 2004:22). „Realizacijom

plana organi upravljanja, i druge zainteresovane strane, bi trebali bit svjesni o prirodi i obimu

preostalog rizika. Preostali rizik bi trebao biti dokumentovan i podvrgnut nadzoru, pregledu i,

gdje je prikladno, daljnju obradu“ (Dostupno na:

http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E). pdf [26.12.2010.]).

Odgovor na rizik su poduzete aktivnosti, nakon njegove analize i obrade, u obliku određenih

mjera, da bi se ovladalo rizikom i kako bi se isti usmjerio u željenom pravcu.

3.3.5. Monitoring i pregled

Monitoring i pregled formalno predstavljaju posljednju fazu procesa upravljanja rizicima

iako je to trajna aktivnost procesa. Rizici tokom vremena se mijenjaju, nestaju, nastaju a

samim time mijenja se njihova učestalost pojavljivanja. Osnovna svrha upravljanja rizikom je

kvalitet i poboljšanje procesa upravljanja rizikom kroz kontinuirano praćenje i obradu

informacija uz ostvarivanje povratnih veza u svim koracima procesa. Takav cilj se postiže

kroz „ nadgledanje, stalno provjeravanje, nadzor, kritičko promatranje i određivanje statusa 65

kako bi se identifikovale promjene“ (Dostupno na:

http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E). pdf [26.12.2010.]).

„Rukovodioci vrše nadziranje misije kako bi se osiguralo izvršenje standarda i provele

kontrole.“ (Upravljanje rizikom, 2001:2-18). Provođenjem kontrola vrši se modificiranje

rizika kako bi se isti sveo na prihvatljiv nivo, jer „kontrola je mjera koja modificira rizik“

(Dostupno na: http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E). pdf

[26.12.2010.]).

Kroz planiranje procesa upravljana rizikom redovno se uključuje monitoring i kontrola.

Planiraju se kao periodične ili ad hoc. Kroz proces planiranja određuju se i jasno definišu

odgovornosti za monitoring i ocjenjivanje. Kako se navodi u ISO 31000 : „ praćenje i pregled

procesa treba da obuhvatiti sve aspekte procesa upravljanja rizicima za potrebe:

- da bi se osiguralo da su kontrole djelotvorne i efikasne;

- dobivanja daljnjih informacija za poboljšanje procjene rizika;

- analiziranja i učenja lekcija iz događaja, promjena, trendova, uspjeha i neuspjeha;

- otkrivanja promjena u vanjski i unutarnji kontekst, uključujući promjene kriterijima

rizika i samih rizika koji mogu zahtijevati reviziju rizika tretmana i prioritete, te

- identificiranja rizika u nastajanju“ (Dostupno na:

http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E). pdf [26.12.2010.]).

Kontrola rizika obuhvata tri relativno odvojene faze. „Prva se tiče upoređivanja predviđenog

i ostvarenog. Zatim ocjena, konstatacija na osnovu izvršenog provjeravanja- potvrđivanja ili

negiranja kontrolisanog rada. Treću fazu čini odgovarajuća intervencija kojom se realizuje

izrečena ocjena“ (Hadžić M., 2001:11). Provođenjem kontrole uspostavlja se činjenično

stanje rizika. Analiziranjem utvrđenog stanja rizika, njegovog odstupanja od planiranih

veličina, planiraju se mjere za poboljšanje i otklanjanje odstupanja. „Daljnji zadatak kontrole

rizika je da utvrdi je li postignuta namjeravana redukcija rizika“ (Grupa autora, 2005:62).

„Nadzor i kontrolu nad rizicima ne treba shvatiti kao tehniku za eliminaciju rizika već kao

proaktivnu metodu za osiguranje objektivnih informacija u toku izvođenja projekta kako bi

se rizici sveli na prihvatljiv nivo. U procesu nadzora i kontrole je jako izražen uticaj povratne

sprege koji se sastoji od ocjene sudionika u projektu o uspješnosti upravljanja rizicima i

njihovom prijedlogu za poboljšanja procesa upravljanja rizicima u budućim projektima“

(Vujović-Gligorić B., 2009:28).

O ovom formalno završnom koraku procesa upravljanja rizikom zavisi uspješnost samog

procesa upravljanja rizikom, iz razloga što upravljanje rizikom predstavlja ciklički proces

koji se kontinuirano odvija te kojem je osnovna svrha napredak u svim aspektima kvalitete 66

upravljanja.Takav napredak moguće je ostvariti jedino uz kontinuiran proces praćenja,

nadgledanja i učenja te ostvarivanja povratnih veza unutar vitalnih dijelova koji pokreću

učesnike procesa.

IV DRUŠTVENA ULOGA ORGANA UPRAVLJANJA

4.1. Uloga Ujedinjenih nacija u procesu upravljanja minskim rizikom

Organizacija Ujedinjenih nacija ( OUN ) je međunarodna organizacija čiji su članovi

suverene države. „Osnovana 1945. godine u San Francisku radi održavanja i zaštite mira i

sigurnosti u svijetu, mirnog rješavanja svih sporova, razvijanje saradnje u svim oblastima

života, radi stvaranja humanih odnosa među ljudima“ (Huseinbašić Ć., 2009:127). U tu svrhu

stvorena je široka mreža međunarodnih organizacija koje imaju status specijaliziranih

agencija Ujedinjenih naroda( UN ) ili se uklapaju u sistem UN. Za ostvarivanje svojih

osnovnih načela, OUN, nakon geopolitičke promjene na evropskom prostoru, prestanka

globalnog polarizma, „ je promijenila globalni, strategijski koncept djelovanja i opredijelila

se za dvije vrste misija;

- Misije za uspostavu i čuvanje mira u svijetu ( poznato kao koncept „kolektivne

odbrane“ ),

- Misije humanitarnih poslova za djelovanje u katastrofama i odgovor na krizne

situacije“ (Huseinbašić Ć., 2009:127).

Svojim strategijskim zaokretom u pravcu djelovanja prevencije i pružanju pomoći u toku i

nakon krize, sa težištem na humanitarnim poslovima a ne tradicionalnim vojnim

aktivnostima, „UN 1988. godine uspostavljaju prvi program za humanitarno deminiranje u

Afganistanu“ (Lisica D., 2006:53). Ovaj program je u skladu strategijskog opredjeljenja i

pravi jasnu razliku između vojnog i humanitarnog deminiranja. U sklopu OUN danas postoji

niz međunarodnih organizacija koje imaju veliko iskustvo u pružanju humanitarne i razvojne

podrške uključujući i protivminsko djelovanje u zemljama sa minskim problemom. Za

usklađivanje i koordinaciju njihovog djelovanja uspostavljena je Međuagencijska

67

koordinacijska grupa za protivminske akcije ( IACG-MA )33 kojom predsjedava podsekretar

UN-a za mirovne operacije. „Politiku zaštite od mina i EOR-a utvrđuje Međuagencijska

koordinacijska grupa za protivminske akcije“ (Lisica D., 2006:57).

Slika 8: Sastav Međuagencijske koordinacijske grupe za protivminske akcije (Lisica D., 2006:58)

Prepoznavanjem minskog problema kao globalne krize, od strane međunarodne zajednice, i

da ova kriza ima dalekosežne posljedice, donijela je ključnu ulogu UN-a u borbi i odgovoru

na ovaj problem. Ovakvu ulogu UN su potvrdile uzastopnim rezolucijama o deminiranju kroz

izmijenjen Protokol II Konvencije CCW i donošenjem Otavske konvencije. 33 Međuagencijska koordinacijska grupa za protivminske akcije ( Inter-Agenncy Coordination Group on Mine Action ). Slika br.: 8.: Sastav Međuagencijske koordinacijske grupe za protivminske akcije.

68

ČLANICE MEĐUAGENCIJSKE KOORDINACIJSKE GRUPE ZA PROTIVMINSKE AKCIJE UJEDINJENIH NARODA ( IACG-MA)

GRUPA ZA PODRŠKU PROTIVMINSKIH AKCIJA

( MASG) – FORUM DONATORA PRI UN-u

SVJETSKI PROGRAM ZA HRANU (WFP)

UN TAJNIŠTVO-ODJEL ZA OPERACIJE OČUVANJE MIRA

(DPKO)

PODTAJNIK UN ZA MIROVNE OPERACIJE

-PREDSJEDAVA-SVJETSKA BANKA (WB) –

PROMATRAĆ-

FORUM ZEMALJA POGOĐENIH MINAMA PRI UN

SERVIS ZA PROTUMINSKE AKCIJE (UNMAS)

URED SPECIJALNOG SAVJETNIKA ZA PITANJA

SPOLOVA (OSAGI)

UN TAJNIŠTVO-ODJEL ZA POSLOVE RAZORUŽANJA

(DDA)

UN RAZVOJNI PROGRAM (UNDP)

TIM ZA KOPNENE MINE I LAKO ORUŽJE

UN DJEČJI FOND (UNICEF)

URED VISOKOG KOMESARA UN ZA LJUDSKA PRAVA

(OHCHR)

URED VISOKOG KOMESARA UN ZA IZBJEGLICE (UNHCR)

URED ZA KOORDINACIJU HUMANITARNIH POSLOVA

(OCHA)

TIM ZA PROTUMINSKE AKCIJE

ORGANIZACIJA ZA HRANU I POLJOPRIVREDU (FAO)

ODJEL ZA SPREČAVANJE POVREDA I NASILJA

SVJETSKA ZDRAVSTVENA ORGANIZACIJA (WHO)

URED ZA PROJEKTNE USLUGE (UNOPS)

Uspostavljanjem programa protivminskog djelovanja u različitim zemljama, Afganistan

1988. godine, Kambodža 1992. godine, steklo se ogromno iskustvo u protivminskom

djelovanju. Na osnovu ovih iskustava razvijena su načela na kojima UN zasniva svoje

djelovanje:

- „razvijati sposobnost Ujedinjenih naroda za koordiniran, pravovremen i efikasan

način podrške, pogođenoj zemlji i stanovništvu u odgovoru na neposredne i

dugoročne probleme koji predstavljaju mine;

- razvijati sposobnost Ujedinjenih naroda za podršku i graditi kolektivne napore

međunarodne zajednice u cjelini;

- ojačati kredibilitet Ujedinjenih naroda u pogledu transparentnosti, odgovornosti i

efikasnosti“ (Dostupno na: www.undp.org/cpr/.../mine_action/role.../ UN_Mine_

Action_Policy.pdf [20.10.2010.]).

Sa vizijom UN-a, iznešenom u svom programu za protivminsko djelovanje 2006. – 2010.

godina, u kojoj se kaže:„ da je svijet oslobođen opasnosti od mina i eksplozivnih ostataka

rata, gdje pojedinci i zajednice žive u sigurnom okruženju, koje je pogodno za razvoj i gdje

će potreba žrtava mina i eksplozivnih ostataka rata ispuniti i da su se potpuno integrisali u

društvo“ (Dostupno na: www.undp.org/cpr/documents/mine_action/role.../UN_IAMAS

_online.pdf, [20.10.2010.]), je jasno istakao svoje opredjeljenje. Stvaranje sigurnog

okruženja i svijeta oslobođenog od mina i eksplozivnih ostatak rata. Da bi se ispunila vizija, i

dao cjelovit odgovor na minsku kontaminiranost, UN usvaja „komponente protivminskog

djelovanja:

- Svijest o minama i smanjenje rizika kroz obrazovanje;

- Izviđanje, kartografsko unošenje, obilježavanje i čišćenje minskih polja;

- Pomoć žrtvama, uključujući rehabilitaciju i integraciju;

- Zagovaranje zabrane proizvodnje, prometa i korištenja protivpješadijskih mina“

(Dostupno na: : www.mineaction.org/.../Final%20VA%20policy%20March

%2003%20(Final).doc, [20.10.2010.]).

U zemljama sa dugoročnim potrebama protivminskog djelovanja, a iste nisu u mogućnosti

uspostaviti održivi program protivminskog djelovanja, a na zahtjev vlade, UN preko UNDP-a

u saradnji sa svim učesnicima ( DPKO, UNMAS, OCHA, UNHCR, UNICEF, WHO i druge

organizacije i agencije ) uspostavlja održiv nacionalni program protivminskog djelovanja.

Na zahtjev Vlade BiH iz januara 1996. godine, UN su u junu 1996. godine, preko UNDP-a

osnovale Centar za uklanjanje mina UN-a ( UNMAC). UNMAC predstavljao je ključnu

organizaciju za osiguranje efikasnog i koordiniranog odgovora UN-a na minsku zagađenost. 69

Preko njega su se odvijela sve povezane aktivnosti UN-a za protivminsku borbu. Po

osnivanju, UNMAC preuzima svu dokumentaciju vezanu za minsku situaciju u BiH, karte

miniranih područja od SFOR-a, i započinje sa obukom lokalnog osoblja za rad u okviru

protivminskih akcija. Aktivnostima uspostavljanja nacionalne strukture za vođenje i

upravljanje procesom humnitarnog deminiranja, predstavljanja BiH i prikupljanje

donatorskih sredstava, pružanje pomoći u donošenju zakonskih legislativa i njihovo

usklađivanje sa međunarodnim standardima, izradi Standarda za čišćenje mina i NUS-a

UNMAC se bavio sve do jula 1998. godine.

Preuzimanjem odgovornosti nacionalne bosansko hercegovaćke strukture za provođenje

protivminskih aktivnosti, UNMAC svoje aktivnosti svodi na pružanje financijske, stručne i

tehničke pomoći.

4.2. Uloga institucija BiH u proces upravljanja minskim rizikom

Zaključcima Londonske konferencije definisane su dugoročne obaveze Vlade u

oblasti deminiranja, a kao rezultat toga Vijeće ministara BiH, početkom 1998. godine,

imenovalo je Komisiju za deminiranje BiH, čime je uspostavljena domaća struktura u ovoj

oblasti. Ova Komisija je, u saradnji sa odgovarajućim međunarodnim organizacijama,

nadgledala formiranje Centra za uklanjanje mina Bosne i Hercegovine i entitetskih centara.

Entitetski centri su preuzeli odgovornost za koordinaciju minskih akcija u julu 1998. godine.

Kroz centre za uklanjanje mina (državni i entitetski) provodio se program uklanjanja mina po

principu urgentnog humanitarnog deminiranja.

Usvajanje Zakona o deminiranju u Bosni i Hercegovini,usvojen je 12.02.2002. godine od

strane Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, je potaknulo transformaciju

cjelokupnog sistema protivminskih akcija. Do kraja 2002. godine, do tada složena i

nedovoljno povezana struktura, integrisana je u jedinstven Centar za uklanjanje mina u Bosni

i Hercegovini (BHMAC) koji kontroliše aktivnosti na nivou cijele zemlje. U isto vrijeme

protivminske akcije se vode u skladu sa prvom državnom strategijom deminiranja. Vjeće

ministara BiH je usvojilo državnu Strategiju deminiranja u prvom momentu do 2010. godine,

koja je poslije redefinirana do 2019. godine. To je dokument koji predstavlja veliki korak

naprijed ka usmjeravanju pažnje domaćih vlasti, donatora i drugih zainteresiranih strana.

70

4.2.1. Upravljanje procesom deminiranja

„Nacionalna sigurnost, sa fokusom na zaštitu države, postaje ljudska sigurnost koja na prvo mjesto stavlja čovjeka i zajednicu“ (Parlamentarni nadzor nad sektorom sigurnosti, 2003:21). U cilju smanjenja, prevencije i eliminisanje minskog rizika, za stvaranje sigurnosnog okruženja za život i rad građana BiH, pod nadzorom UNMAC-a uspostavljanja se nacionalna struktura za vođenje i upravljanje procesom humnitarnog deminiranja. Kao i svaka upravna organizacija, institucija, sa ciljem rješavanja interesa i problema građana, i proces upravljanja humanitarnim deminiranjem zasniva se na organizovanom sistemu34, koji aktima upravljanja ostvaruje postavljene ciljeve. Organizacija protivminskih aktivnosti zasniva se na efikasnom upravljanju minskim rizikom, kroz neprekidno procjenjivanje, planiranje, koordinaciju i povezivanje svih komponenti protivminskih akcija u jedan cjelovit sistem. Funkcije i struktura ovog sistema propisane su Ustavom BiH ( Vijeće Ministara )35 i Zakonom o deminiranju BiH36.

34 Šema 1.35 Član III, Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta, Tačka1. Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine, Ustav BiH.36 Zakon o deminiranju BiH, Službeni list br. 5, Sarajevo, mart 2002.godine.

71

VIJEĆE MINISTARAMinistarstvo civilnih poslova

KOMISIJA ZA DEMINIRANJE

ODBOR DONATORAUNDP, OHR i drugi

CENTAR ZA UKLANJANJE MINA BHMAC-a

KANCELARIJA BHMAC-aSarajevo

KANCELARIJA BHMAC-aBanja luka

DEMINERSKE ORGANIZACIJE

VLADINEORGANIZACIJE

(OS i CZ)

NEVLADINE ORGANIZACIJE

KOMERCIJALNE KOMPANIJE

Šema 1. Upravljanje procesom humanitarnog deminiranja

U formulisanju odluka i konačnom odlučivanju o procesu provođenja protivminskih

akcija, ključnu ulogu imaju državni organi. Shodno njihovoj strukturalnoj funkciji, „u

nastavku ćemo istaći njihove ključne nadležnosti koje označavaju upravljanje procesom

humanitarnog deminiranja u Bosni i Hercegovini“ (Huseinbašić Ć., 2009:74).

4.2.1.1. Vijeće ministara

„Vijeće ministara je organ izvršne vlasti Bosne i Hercegovine koji vrši svoja prava i dužnosti

kao vladine funkcije, u skladu sa Ustavom BiH, zakonima i drugim propisima Bosne

Hercegovine“ (Zakon o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, 2003:2). Predsjednika

imenuje Predsjedništvo BiH a potvrđuje Predstavnički dom. Predsjednik imenuje ministre

koji stupaju na dužnost nakon što ih potvrdi Dom. Ovlasti Vijeća ministara shodno Ustavu

BiH, član 5, tačka 4. su:

- Provođenje politike i odluka,

- Podnošenje izvještaj Parlamentarnoj skupštini ( najmanje jedanput godišnje ),

- Predlaže zakone i druge akte Parlamentarnoj skupštini.

Za provođenje politike protivminske borbe Vijeće ministara nadležno je za:

„ U svrhu izvršenja dugoročnog zadatka deminiranja u Bosni i Hercegovini osniva se

Komisija za deminiranje u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Komisija), kao centralno

tijelo za poslove deminiranja, koju odlukom osniva Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (u

daljnjem tekstu: Vijeće ministara), utvrđuje njezin djelokrug rada i naćin financiranja.“

(Zakon o deminiranju BiH, 2002: 4).

72

4. 2.1.2. Komisija za deminiranje

Shodno aktivnostima i učesnicima uključenih u proces humanitarnog deminiranja,

problem minskog rizika zahtjeva koordinaciju na državnom i lokalnom nivou. „Državna

uprava treba da se shvati u našem društvu kao svojevrsna javna služba čiji pripadnici vrše

društveno korisne poslove kao inicijator i koordinator duštveno neophodnih i korisnih

poslova“ (Dedić S., 2001:30). Jedan od društveno neophodnih poslova, kao postkonfliktna

posljedica, je čišćenje zemlje od minske zagađenosti. „Primarna odgovornost za

protivminsko djelovanje leži na vladi Države zagađene minama“ (Razvijanje Akcija,

Zakonodavstvo mina - Vodič, 2003:8). Ovu odgovornost BiH je preuzela 1998. godine, kada

Vijeće ministara formira Komisiju za deminranje, koju ovlašćuje za izradu i provođenje

politike, zakonske regulative i koordinaciju u provođenju programa protivminskog

djelovanja.

„Komisija je u sastavu Ministarstva civilnih poslova i komunikacija i za svoj rad

odgovara ovom ministarstvu“ (Razvijanje Akcija, Zakonodavstvo mina - Vodič, 2003:4 ).

Komisija za deminiranje sastoji se od tri člana koje svojom odlukom imenuje Vjeće ministara

na period od dvije godine iz tri konstutivna naroda na prijedlog ministra i dva zamjenika

ministra ministarstva civilnih poslova i komunikacija. Osnovni zadaci komisije za

deminiranje su:

„Predstavljanje BiH na svim konferencijama,domaćim i međunarodnim koje se odnose na

uklanjanje mina, a naročito u međunarodnoj kampanji za zabranu kopnenih mina te na

stručnim konferecijama,

Odobravanje Standarda za uklanjanje mina i NUS-a,

Predlaganje kandidata za mjesta direktora, pomoćnika direktora BHMAC-a i šefa

finansija koje imenuje Vjeće ministara BiH,

Na prijedlog direktora,odobrava interne propise za rad Centra za uklanjanje mina

(BHMAC-a),

Poboljšavati suradnju izmedu Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske,

73

Podnošenje izvještaja Vjeću ministara i redovno izvještavanje odbora donatora o

aktivnostima komisije i napretku deminiranja,

Obavljati i druge poslove u skladu sa odlukom o osnivanju Komisije“ (Razvijanje Akcija,

Zakonodavstvo mina - Vodič, 2003:6).

Komisija za deminiranje kao nosilac nacionalnog programa protivminskog djelovanja je

glavno tijelo odgovorno za nadzor i kontrolu procesa provođenja programa protivminskog

djelovanja.

U prijedlogu Zakona o protivminskom djelovanju u Bosni i Hercegovini, koji se odnosi na

strukturu protivminskog djelovanja, njihova prava, obaveze i odgovornosti, definiše se

organizacijska struktura protivminskog djelovanja BiH. Odnosno glavne nositelje tih

aktivnosti, te definiše formiranje Agencije za protivminsko djelovanje u sastavu ministarstva

civilnih poslova. Ministarstvu civilnih poslova u „članu 9. tačka 1. i tačka 2.“37 prijedloga

Zakona o protivmnskom djelovanju u Bosni i Hercegovini, definisane su nadležnosti i zadaci.

4. 2.1.3. Centar za uklanjanje mina BHMAC-a

37Prijedlog Zakona o protuminskom djelovanju u Bosni i Hercegovini,Sarajevo, maj 2009. Godina, Član 9, tačke 1 i 2. član 9.(Formiranje)(1) Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ministarstvo) osigurava sveukupnu primjenu zakonodavstva o protivminskom djelovanju i nadležno je za provođenje utvrđene politike u oblastiprotivminskog djelovanja u Bosni i Hercegovini.(2) U cilju provođenja utvrđene politike u oblasti protivminskog djelovanja,Mnistarstvo vrši sljedeće poslove:a) osigurava sveukupnu implementaciju legislative o protivminskom djelovanju;b) predlaže usvajanje Strategije o protivminskom djelovanju u Bosni i Hercegovini, prioriteta i Godišnjeg plana protivminskog djelovanja Vijeću ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: vijeću ministara) na usvajarnje;c) predstavlja Bosnu i Hercegovinu na doma6im i medunarodnim konferencijama koje se odnose na protivminsko djelovanje, a naroćito u okviru medunarodne konvencije za zabranu protivpješadijskih mina, te na svim međunarodnim strućnim konferencijama u domenu uklanjanja eksplozivnih ostataka rata i zabrane naoružanja koje ima prekomjerne posljedice na civilno stanovništvo, u skladu sa dinamikom pribavljenih sredstava predlaže Vijeću ministara prioritete u raspodjeli i naćinu upotrebe pribavljenih sredstava;d) unapređuje i koordinira saradnju između entiteta i Brčko Distrikta u oblasti protivminskog djelovanja;e) podnosi izvještaje Vijeću ministara te redovno izvještava donatore o napretku u oblasti protivminskog djelovanja, saglasno izvještajima koje dostavi Agencij a za protivminsko djelovanje u Bosni i Hercegovini;f) prosleđuje Vijeću ministara na usvajanje izvještaj o poslovanju;g) provodi odgovarajuću proceduru u cilju provođenja postupka odabira najpovoljnijih ponudađača za deminerske poslove.;h) obavlja i druge administrativno-tehničke; poslove i) u oblasti deminiranja; rješava po žalbama izjavljenim na rješenja Agencije za protivminsko djelovanje uBosni i Hercegovini u skladu sa odredbama člana 46 tačka 1 ( e ). ovog Zakona.

74

MAC je operativno tijelo koje provodi program protivminskog djelovanja i on je

ključna tačka za koordinaciju protivminskih aktivnosti na terenu.

BHMAC, osniva svojom odlukom Vjeće ministara i utvrđuje njegovu organizaciju i funkcije

koje će vršiti u ime komisije za deminiranje.BHMAC ima dvije entitetske kancelarije sa

sjedištem u Banja Luci i Sarajevu koje za svoj rad odgovaraju BHMAC.U ime komisije

BHMAC obavlja slijedeće zadatke:

„Održavanje i vođenje centralne baze podataka o miniranim površinama,

Predlaže tehničke i sigurnosne standarde kao i standarde kvaliteta obavljenog posla,

Pregledavanje dokaza o kvalifikovanosti međunarodnih i domaćih organizacija za

deminiranje za njihovu registraciju koju odobrava komisija,

Predlagati standarde za obuku, komisiji za deminiranje, pratiti i izvještavati o njihovom

sprovođenju,

Pripremati prijedloge za deminiranje područija koja su na međuentitetskoj liniji

razgraničenja, za odobrenje od strane komisije,

Pripremati planove rada i budžete za svoje aktivnosti,kao i izvještaje i obračune za

odobrenje od strane komisije i za podnošenje odboru donatora,

Priprema prijedloge prioriteta za operacije deminiranja i izdaje radne zadatke u toku

operacija deminiranja: vrši inspekciju, te po završetku zadatka vrši analizu kontrole kvaliteta

i predlaže izdavanje certifikata o izvršenoj kontroli kvaliteta očišćene površine u Brčko

distriktu BiH na odobrenje Komisiji,“ (Zakon o deminiranju BiH, 2002: 9).

Iako ima široku paletu dužnosti i odgovornosti, koja su utvrđena Zakonom, „ima i mnoga

administrativna i proceduralna pitanja, kao što je angažovanje operatora angažovanih u

procesu protivminskog djelovanja, shodno propisima i proceduram za izdavanje akreditacije“

(Razvijanje Akcija, Zakonodavstvo mina - Vodič, 2003:16). Isto tako se navodi da „MAC

shodno svojoj operativnoj strukturi ne mora biti tijelo koje koordinira zagovaranje, pomoć

žrtvama ili uništenju zaliha“ (Razvijanje Akcija, Zakonodavstvo mina - Vodič, 2003:16).

Centar za uklanjanje mina u Bosni i Hercegovini (BHMAC), je odgovoran za razvoj

strategije za akcije protivminskog djelovanja, programe i pomoć žrtvama mina. Svojim

djelovanjem, od svog osnivanja, BHMAC je unaprijedio protivminske aktivnosti. To se može

promatrati kroz:

Usvajanje Zakona o deminiranju,

Izrada i usvajanje strategije za deminiranje u BiH,

Usvajanjem revidirane Strategije protivminskog djelovanja 2005-2009. godine,

Provođenje akcija u edukaciji o opasnosti mina i pomagamju žrtvama mina,

Uspostavljena je državna struktura za upravljanje i operativni kapaciteti za75

sprovođenje protivminskog djelovanja,

Provođenje sistemske kontrole kvaliteta operativnih aktivnosti,

Usklađenost protivminskog djelovanja sa međunarodnim konvencijama i standardima.

Organizovano protivminsko djelovanje, u službi građana sa ciljem osiguranja sigurnosti u

BiH za sve građane, je preko BHMAC-a, uskladilo raspolažuće resurse sa prioritetnim

potrebama građana. Kao glavni izlaz i cilj protivminskih aktivnosti BHMAC od svog

formiranja, svojim radom doprinosi stvaranju sigurnog zemljišta i infrastrukture; podizanju

svijesnosti opasnosti od mina i NUS-a; preventivnim mjerama za redukciju rizika; koordinira

i zagovara pomoć žrtvama od mina itd., a kao glavni produkt svojih aktivnosti je drastićno

smanjenje broja žrtava minskih nesreća.

76

4.3. Način rješavanja minskog problema

Slika 9. Dijagram toka aktivnosti operacije humanitarnog deminiranja u BIH (SOP BHMAC-a za humanitarno deminiranje, 2003:I - 9/19)

77

VLADE ENTITETA(KANTONI-REGIONI I OPŠTINE)

BHMAC(Sektor operacija /baza podataka)

Zapisnik o preuzimanju Uvjerenje o KK za PBUR

PBUR

Kancelarija BHMAC-a u B. Luci i Sarajevu (Određivanje prioriteta shodno

utvrđenom stepenu prioriteta )

zahtjevi

Zapisnik o preuzimanju Uvjerenje o KK deminiranja

Informacije, podaci o miniranju, podaci sa GI, Crveni folder, Izjave i Uvjerenja o čišćenju, tehn. izviđanju (za ugovarače i korisnike) i dr.

Za čišćenje Čista površina

Čišćenje Tehničko izviđanje

Utvrđeno kriterijem TI Rezultat TI i čišćenja

Podaci sa Stručno klasificiranje i proglašavanje izviđenih površina u izvještaju o generalnom izviđanju i izrada projektne dokumentacije

OBILJEŽAVANJE SUMLJIVA-RIZIČNA POVRŠINA (Prema kriterijumu za klasificiranje)

Predlaže se

Zadatak

RU BHMAC-a(TIM ZA GENERALNO

IZVIĐANJE)

POVŠINA BEZ UTVRĐENOG RIZIKA(Prema kriterijima za klasificiranje)

STRUČNO MIŠLJENJE za PBUR

BHMAC provodeći sistemski proces protivminskog djelovanja u zajednicama,

stekao je ogromno iskustvo u vezi efikasnosti i sigurnosti operacija, u postavljanju

nacionalnih programa protivminskog djelovanja kao i upravljanju informacijama, što je

doprinjelo unapređenju i implementaciji integralnog planiranja i provođenja programa

djelovanja. Prva primjena ovakvog modela planiranja za zajednicu ugroženu minama je

provedena 2003. godine. U zajednicama, obuhvaćenim pilot projektom, izvršeno je

istraživanje kroz model koji povezuje komponente protivminskog djelovanja u jedinstven

sistem planiranja ( humanitarno deminiranje, upozoravanje na mine, pomoć žrtvama mina ).

Integracijom planiranja akcija za zajednice ugrožene minama dobija se: „ novi pristup u

procjeni raspoloživih informacija; novi pristup u smanjenju rizika od mina i smanjenju

njegovog negativnog društveno-ekonomoskog uticaja i temelj za dogradnju postojećeg

modela za postavljanje prioriteta“ (Lisica D., 2006:153). Proces planiranja, koji se zasnivao

na izviđanju sumnjivih površina, unapređuje se i počinje se temeljiti na procesu upravljanja

rizikom.

Proces upravljanja rizikom, je proces kontrole kvaliteta. Planiranje kome je krajnji cilj

kvalitet životnog okruženja nadograđivao se kontinuirano kroz otklanjanje uočenih

nedostataka. Osnovni nedostatak, koji je i inicirao primjenu procesa upravljanja rizikom, bila

je siromašna procjena rizika u ugroženoj zajednici, a postupak identifikacije nije bio

mjerljiv. Unapređujući proces planiranja kroz elemente upravljanja rizikom doprinijelo je da

građani aktivno učestvuju u procesu procjene rizika, određivanju prioriteta i provođenju

mjera zaštite od mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava.

Proces integralnog planiranja protivminskih akcija za zajednicu ugroženu minama i NUS-a u

BiH , kao teorijska osnova na kojoj se zasniva, je Model upravljanja rizicima (Australijsko-

novozelandski standard AS/NZS 4360:1990).

Ovaj proces obuhvata: „

- prethodnu procjenu,

- prikupljanje i obrada raspoloživih podataka,

- procjena rizika u zajednici ugroženoj minama i NUS-a,38

- procjena potreba i kapaciteta zajednice i

- priprema plana protivminskih akcija“ (Lisica D., 2006:153).

Prethodnom procjenom utvrđuje (informacije iz dostupnih izvora) se početni stepen

ugroženosti zajednice. Utvrđivanjem stepena ugroženosti, odnosno uočavanjem nedostajućih

38 Vodič za socialno-ekonomski pristupi za deminiranje, planiranje i upravljanje, GICHD, Ženeva, novembar 2004.

78

podataka, pristupa se prikupljanju i obradi raspoloživih podataka, sa ciljem da se donese

procjena rizika. Prikupljanje podataka na terenu vrše obučeni timovi promatranjem,

mjerenjem i komuniciranjem sa građanima-izvorom podataka. Ovakvi podaci su kvalitetniji

od podataka prikupljenih generalnim izviđanjem, jer „cilj generalnog izviđanja je

identificiranje rizika“ (SOP BHMAC-a za humanitarno deminiranje, 2003:I - 2/19), bez

procjene na nivou zajednice. Sama procjena rizika u zajednici ugroženoj minama i NUS-a

obuhvata:

- „identifikaciju opasnih lokacija,

- identifikacija rizika ( opasnosti od mina i NUS-a i područja njihovog društveno-

ekonomskog uticaja),

- identifikaciju ugroženih grupa stanovništva

- ocjenu rizika i

- izradu registra rizika“ (Lisica D., 2006:160).

- Identifikacija opasnih lokacija je postupak generalnog izviđanja39, dok je „

identifikacija rizika proces pronalaženja, prepoznavanja i opisivanja rizika, što

uključuje identifikaciju izvora rizika, događaji, njihove uzroke i potencijalne

posljedice“ (Dostupno na: http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_

(E).pdf, [31.10.2010.]).

Za zajednicu ugroženu minama i NUS-om polazi se od pretpostavke da su zaostale mine i

NUS-a osnovni uzrok rizika. Opasnosti uzrokovane minama i NUS-om dijele se u tri

osnovne kategorije:

a) ponašanje pripadnika zajednice ( individualno ljudsko ponašanje, ponašanje

društvenih grupa i ponašanje zajednice ),

b) ekonomske okolnosti i javna sigurnost ( rekonstrukcija objekata u ili pored sumnjive

površine ),

c) okruženje ( minska polja, prirodne pojave- pomjeranje mina,aktiviranje zbog požara

isl.).40

Identifikacija ugroženih grupa stanovništva je značajna radi određivanja prioriteta za

protivminske akcije stvaranja sigurnosnog okruženja i akcije vezane za promjenu percepcije i

ponašanja ugroženih grupa. Za identifikovanje ugrožene grupe mogu se primjenjivati različiti

alati i tehnike kao što su:

- Dijagram uzroka i posljedica (Ishikava dijagram) za identifikaciju ugroženih grupa41, 39 SOP BHMAC-a za humanitarno deminiranje, str I-3/19.40 SOP BHMAC-a za humanitarno deminiranje, Aneks 4., str.: XI- 22/3741 Vidjeti prilog A: Dijagram uzroka i posljedica (Ishikava dijagram) za identifikaciju ugroženih grupa

79

- Matrica za težinsku analizu42,

- Pareto dijagram43,

- Matrica nivoa opasnosti44,

- ABC skala ugroženih grupa (prema Pareto dijagramu)45,

- Matrica nivoa rizika46,

- Matrica nivoa prioriteta za humanitarno deminiranje47.

Kroz ove alate i tehnike provodi se još ocjena rizika i postavljanje prioriteta. Izradom registra

rizika, odredili smo karakteristike rizika koje smo dobili na osnovu identifikovanja i ocjene

rizika. Proces utvrđivanja, procjenjivanja i adresiranja rizika stvara preduslov za donošenje

odluke o postupanju sa identifikovanom minskom opasnošću. Krajnji cilj upravljanja

minskim rizikom je izbjeći, smanjiti, ili otkloniti uticaj mina na društveno ekonomske

dobrobiti pogođene zajednice. Za ostvarenje ovog krajnjeg cilja, ključ je ispravna analiza i

informirano upravljanje. Minski rizik se ne može potpuno otkloniti, ali kvalitetno upravljanje

preostalim rizikom sprječava stradanja stanovništva, omogućava nesmetano korištenje

prirodnih i drugih resursa kojima raspolaže društvo.

42 Vidjeti prilog B: Matrica za težinsku analizu.43 Vidjeti prilog C: Pareto dijagram.44 Vidjeti prilog D: Matrica nivoa opasnosti.45 Vidjeti prilog E: Matrica ugroženosti grupe.46 Vidjeti prilog F: Matrica nivoa rizika.47 Vidjeti prilog G: Matrica nivoa prioriteta za humanitarno deminiranje.

80

4.4. Procjena ugroženosti Srednjobosanskog kantona

4.4.1. Podaci o Srednjobosanskom kantonu

Srednjobosanski kanton48 se nalazi u centralnom dijelu BiH, kao administrativna

jedinica u Federaciji BiH. Površina Kantona je 3199 km2, što čini 12,1% površine FBiH. Sa

istočne strane graniči sarajevsko-zeničko makro-ekonomskom regijom, sa zapada makro

regionom Bosanska Krajina. Nalazi se u vrlo povoljnom geografskom podneblju, sa dvije

najveće rijeke Lašva i Vrbas, ćije doline predstavlja prirodnu sponu između korita rijeka

Bosne i Save, zbog čega predstavlja važan komunikacijski i strateški dio BiH. Klima SBK je

umjereno kontinentalana, na što utiče jednaka udaljenost od Jadranskog mora i Panonske

nizije. Iako ga karakteriše izrazito planinsko-brdsko područje (300- 1922 m)49, godišnja

temperatura prosječno iznosi 9,2 °C, padavine tokom godine dobro raspoređene što pruža

dobre mogućnosti za razvoj vegetacije i poljoprivrede. Od ukupne površine SBK 57%

pokriveno je šumama, 34% poljoprivrednim površinama. Planina Vlašić zbog svoje tipične

hladne klime i konfiguracije tla daje mogućnost za razvoj turizma.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine Na području Srednjobosanskog kantona

tokom 1991. godine ustanovljeno je da je živjelo 338.979 stanovnika. Prema posljednim

podacima iz 1999.godine Srednjobosanski kanton ima oko 270.000 stanovnika.

Prije agresije Srednjobosanski kanton spadao je u red srednje razvijenih regija. Najveći

nosioc privrednog razvoja je bila vojna namjenska proizvodnja, dok je danas to tvornica

obuće i odjeće „Borac“- Travnik. Razvijena je industrija prerade kože i krzna, prerada

tjestenine, mesna industrija, drvoprivreda, poljoprivreda, stočarstvo kao i druge zanatske i

uslužne djelatnosti. Staro kulturno naslijeđe,bogatstvo prirode vegetacijom i vodom,

konfiguracija terena i klimatskim uslovi dominantne planine Vlašić, daju bogate preduslove

za razvoj turizma. Kao kulturni, obrazovni i administrativni centar regija Srednja Bosna se

veoma brzo razvijala kako poslije II svjetskog rata tako i danas kao SBK. Danas je područje

Srednje Bosne administrativno uređeno kao Srednjobosanski kanton, koji obuhvata 12 48 "Turističko privredni vodič - Pjesmom kroz Travnik”, Filipović Sound i Santours, Travnik, 1999. godina, str.:8.49 Internet adresa: : http://www.tzsbk.com/ pristup: 09.01.2011. godina.

81

općina: Travnik, Novi Travnik, Vitez, Jajce, Donji Vakuf, Gornji Vakuf, Bugojno, Dobretići,

Busovača, Fojnica, Kiseljak i Kreševo.

4.4.2. Istorija ratnih zbivanja i stanje kontaminiranosti minama

Za vrijeme ratnih zbivanja u periodu od 1992. do 1995.godine Srednjobosanski

kanton je pretrpio izuzetno velike ljudske žrtve i materijalna razaranja. Zbog geografskog i

strateškog položaja skoro cijelo područje kantona je bilo izloženo snažnim ratnim dejstvima.

Borbena djelovanja su bila aktivna na brojnim linijama fronta uz masovnu upotrebu minsko-

eksplozivnih sredstava, posebno na linijama fronta koje su često mijenjane.

Slika 10. Pregled po kategorijama zagađenosti zemljišta

82

Slika 11. Pregled opština Srednjobosanskog kantona

Bivše linije konfrotacije ( ARBiH i VRS ) od 1992. do 1994. godine iz pravca sjevera od

Kotor Varoši su se protezale pravcem: Vučija planina-Vlaška gromila-Sečevo-Turbe-

Kamenjaš-Košćani-Kupreška vrata-Raduša i dalje50.

Uz manja pomjeranja ovakav položaj je ostao do osmog mjeseca 1995. godine kada je u

sklopu ofanzivnih dejstava oslobođen cijeli prostor kantona.

U 1993. godini bivše linije konfrotacije ( ARBiH i HVO ) protezale su se južno od Gornjeg

Vakufa – do Bugojna, i od Novog Travnika gotovo linijom Lašve pravcem : Travnik – Vitez

– Lašvanska petlja i dalje Kiseljak – Fojnica – Busovača51 . Tokom borbenih dejstava

dolazilo je do manjih pomjeranja linija gdje je ostao veliki broj neregistrovanih minskih

polja,što potvrđuju minski incidenti koji su se dešavali na ovim lokacijama.

Najugroženija područja kontaminirana minama i minsko-eksplozivnim sredstvima, na

području kantona52 su grupisana oko lokacija gradova: Bugojno, Busovača, Gornji Vakuf,

Donji Vakuf, Vitez, Travnik, Novi Travnik. Prema do sada prikupljenim podacima53 i

50 Mušinbegović H., Šiljak R. I Bećirević K., “Operacija Vlašić”, Sarajevo, 1999.godina, str. 1951 Latić Nedžad i Isaković Zehrudin, Ratna sjećanja Mehmeda Alagića - rat u srednjoj Bosni, BEMUST, Zenica, 1997. Godina, str. 18.52 Vidjeti kartu »MINE CONTAMINATION MAP« u prilogu H53 Navedeni podaci su prikupljeni istraživanjem arhive BHMAC-a i kantonalne Uprave za CZ Travnik.

83

izvještajima sa deminiranih lokacijama, najvjerovatnije su zastupljeni svi tipovi PP i PT mina

(JNA proizvodnje) s obzirom na jaka borbena dejstva navedena područja su kontaminirana

velikim količnama NUS-a.

Izvršeno je generalno izviđanje gdje je ustanovljena sumljiva površina od 182.101.200 m2,

kojim su se definisale sumljive površine po kategorijama54: 27.063.900m2 I kategorije,

38.219.300m2 II kategorije, 116.818.000m2 III kategorije.

Izrađena su 279 projekta deminiranja55.

Izdato je 318 stručnih mišljenja o lokacijama bez vidljivog rizika56.

Razvijen je sistem prioretizacije u saradnji sa lokalnim vlastima.

4.4.3. Minska situacija na Srednjobosanskom kantonu

Deminirananjem minskih polja očićeno je 3825 mina i NUS-a.

Ukupna sumnjiva površina oko 182.101.200 m2 što predstavlja 5,71 % površine

srednjobosanskog kantona.

Do sada je deminirano i certificirano oko 3 426 286,77 m2 teritorije, odnosno 1,88% od

ukupne sumnjive površine zagađene minama i NUS-om.

Najugroženija područja57 :

Urbani dio: Šire područje Gornjeg Vakufa, Donjeg Vakufa, Jajca, Novog Travnika, Viteza,

Busovaće, Kiseljaka, MZ Kopčići, MZ Turbe, MZ Pulac i Bijelo Buče , MZ Potkraj i selo

Goleš .

Brdsko-planinski predjeli: Plato i obronci planine Vlašić, Prevoj Komar i Gostilj, Crni Vrh,

(Linija razdvanja između VRS i ARBiH), planina Stožer, Raduša, jugozapadni i

istočnozapadni obronci planine Vranice ( Linije razdvajanja HVO i ARBiH ).

54 Kategorija prioriteta – Postoje 3 kategorije prioriteta:- I kategorija, obuhvata lokacije u svakodnevnoj upotrebi, obnova i rekonstrukcija stanovanja,

infrastruktura i ekonomski resursi;- II kategorija, su lokacije u povremenoj uporebi, kontakt zone sa lokacijom I kategorije,

poljoprivredno i šumsko zemljište;- III kategorija, ostalo zemljište.

55 BHMAC regionalni ured Travnik.56 BHMAC regionalni ured Travnik.57 Navedeni podaci su prikupljeni istraživanjem arhive BHMAC-a i kantonalne Uprave za CZ Travnik.

84

Putne komunikacije: Magistralni put M-5 od Lašvanske petlje u dijelu koji prolazi kroz

naselje Nadioci, grad Vitez, naselja Putićevo, Turbe i preko prevoja Komar (minirani

mostovi i njihovi prilazi). Magistralni put A-6 od naselja Mačkovac u dijelu koji prolazi kroz

Gornji Vakuf, i dijelu koji prolazi kroz Donji Vakuf. Magistralni put M-16 od Kupreških

vrata do grada Bugojno.

Poljoprivredno zemljište: Područje Viteškog polja, Polje-Slimena ( Opština Travnik ), Pajić

polje ( Opština G. Vakuf ).

Izvorište i vodozahvati rijeka: Područje uz gotovo čitav kanjon rijeke Lašve u dijelu koji

protiče kroz naselja Goleš, Turbe i Dolac ( Opština Travnik ), grad Vitez, naselje Nadioci do

Lašvanske petlje; korito rijeke Trnovača cijelim svojim tokom do ušća u rijeku Vrbas; rijeka

Vrbas od ušća sa rijekom Trnovača kanjonom koji protiče kroz grad Gornji Vakuf, Donji

Vakuf, Jajce, HE 1 Jajce II; korito rijeke Ugar u dijelu koji protiče uz selo Čatići i Šišava;

rijeka Kozica i rijeka Jasenica ugrožena su minama pri izvorištima; rijeka Bila u dijelu koji

protiče kroz MZ Bila i selo Zabilje (Opština Vitez); kanjon rijeke Željeznice koji protiče kroz

naselja Gojevići, Lužine, Smajlovići ( Opština Fojnica ); Fojnička rijeka koritom od grada

Kiseljaka do naselja Tušnjići.

Turističke destinacaije: Sportsko-rekreativni centar Babanovac (planina Vlašić).

Telekomunikacijska čvorišta i elektroenergetski sistem: Šire područje repetitora i

telekomunikacijskog centra Paljenik (nv. 1933 m), Hidroelektrana 1 Jajce II-A, DV 220 kV

na potezu Kakanj – Prijedor 2 ( Opština Jajce ), DV 220 kV na potezu Kakanj – Prijedor 1

( Lašvanska dolina ) , DV 220 kV Jablanica – Jajce na potezu Gornjeg Vakufa, DV 110 kV

Bugojno- Kupres, DV 110 kV Zenica 2 - Busovaca i energetske mreže u naseljima Turbe,

Goleš, Slimena, Sečevo, Potkaraj, Bukve, Zabrđe, Zaselje.

Indistrijski kompleksi: Unis Binas - Bugojno, Tvornica alata - Bugojno, Tvornica

namjestaja - Bugojno, Tvornica strojeva BNT – Travnik.

4.4.4. Rezultati deminiranja

85

Deminiranje u 1996.godini, 1997.godini i 1998. godini bilo je organizovano stihijski

i bez propisane procedure i potrebno koordinacije, te zbog toga deminerski timovi nisu

obezbjeđivali garanciju za deminirane površine a institucije su samostalno angažovale

deminerske timove zavisno od njihove potrebe i plana o čemu nisu izvještavali nadležne

organe (Opština, Ministarstvo za urbanizam i prostorno uređenje). Od 1996. godini do 2000.

godine na području F BiH, a samim time i na području Srednjobosanskog kantona preklapaju

se nadležnosti deminerskih ureda (Bošnjačka i Hrvatska komponenta), poslije stupanja na

snagu Zakona o deminiranju i objedinjavanja na državnom nivou Agencije za nadzor

(BHMAC), izvještavanje o deminiranim površinama potvrđivala je Agencija, izdatim

certifikatima o deminiranim površinama o čemu su izvještavani predstavnici civilne vlasti, a

sve u cilju da bi se krajnji korisnik deminiranog područja uveo u posjed bez rizika po život58.

U navedene podatke59 nisu uključeni podaci za 1996., 1997. i 1998.godinu jer se ne smatraju

mjerodavnim.

U 1999.godini deminirano je 93 862,00 m2 i pronađeno 143 mina i NUS-a prema podacima

navedenim u tabeli 2.:

Opčina DeminiranoPP

minaPT

mina NUS-aUkupno zadataka

Komercijalne firme OS/CZ

Bugojno 31 843,00 12 2 23 3 3 0Busovača 0 0 0 0 0 0 0D.Vakuf 0 0 0 0 0 0 0Dobretići 0 0 0 0 0 0 0Fojnica 0 0 0 0 0 0 0G.Vakuf 4 732,00 0 14 3 2 2 0

Jajce 918,00 4 0 7 1 1 0Kiseljak 9 250,00 8 1 17 2 1 1Kreševo 0 0 0 0 0 0 0

N.Travnik 0 0 0 0 0 0 0Travnik 45 318,00 7 5 6 2 1 1Vitez 1 801,00 21 0 13 1 1 0

Ukupno 93 862,00 52 22 69 11 9 2

Tabela 2: Podaci o deminiranim površinama na SBK za 1999.godinu

U 2000.godini deminirano je 391 370,00 m2 i pronađeno 146 mina i NUS-a prema podacima navedenim u tabeli 3.:

58 Deminirane površine se smatraju očišćenim 99,65% u humanitarnom deminiranju – BHMAC certifikat o kvaliteti deminiranog područja59 Navedeni podaci su prikupljeni istraživanjem arhive BHMAC-a i kantonalne Uprava za CZ Travnik.

86

Opčina DeminiranoPP

minaPT

mina NUS-aUkupno zadataka

Komercijalne firme OS/CZ

Bugojno 12 135,00 17 3 14 8 6 2Busovača 940,00 0 0 1 1 1 0D.Vakuf 0 0 0 0 0 0 0Dobretići 0 0 0 0 0 0 0Fojnica 66 384,00 5 0 2 3 3 0G.Vakuf 0 0 0 0 0 0 0

Jajce 96 760,00 2 6 0 6 5 1Kiseljak 0 0 0 0 0 0 0Kreševo 0 0 0 0 0 0 0

N.Travnik 0 0 0 0 0 0 0Travnik 117 067,00 34 13 7 10 8 2Vitez 96 084,00 11 4 27 8 6 2

Ukupno 391 370,00 69 26 51 36 29 7

Tabela 3: Podaci o deminiranim površinama na SBK za 2000.godinu

U 2001.godini deminirano je 244 598,00 m2 i pronađeno 163 mina i NUS-a prema podacima navedenim u tabeli 4.:

Opčina DeminiranoPP

minaPT

mina NUS-aUkupno zadataka

Komercijalne firme OS/CZ

Bugojno 0 0 0 0 0 0 0Busovača 64 154,00 0 0 24 3 3 0D.Vakuf 2 302,00 15 2 3 1 1 0Dobretići 0 0 0 0 0 0 0Fojnica 16 081,00 0 0 1 1 1 0G.Vakuf 69 600,00 21 9 12 4 3 1

Jajce 0 0 0 0 0 0 0Kiseljak 0 0 0 0 0 0 0Kreševo 0 0 0 0 0 0 0

N.Travnik 14 491,00 1 0 10 2 1 1Travnik 10 099,00 2 0 0 4 2 2Vitez 67 871,00 28 3 32 3 3 0

Ukupno 244 598,00 67 14 82 17 13 4

Tabela 4: Podaci o deminiranim površinama na SBK za 2001.godinu

U 2002.godini deminirano je 408 538,03 m2 i pronađeno 426 mina i NUS-a prema podacima navedenim u tabeli 5.:

Opčina Deminirano PP PT NUS-a Ukupno Komercijalne OS/CZ87

mina mina zadataka firmeBugojno 10 350,65 281 0 0 4 3 1Busovača 74 094,16 13 2 4 6 5 1D.Vakuf 58 123,07 13 9 0 2 0 2Dobretići 1 079,50 36 0 0 1 0 1Fojnica 0 0 0 0 0 0 0G.Vakuf 99 231,24 29 13 0 10 2 8

Jajce 0 0 0 0 1 1 0Kiseljak 13 829,62 1 1 0 2 2 0Kreševo 4 378 0 0 0 1 1 0

N.Travnik 2 689,25 2 0 0 1 0 1Travnik 55 056,64 19 2 0 5 2 3Vitez 89 695,91 7 0 0 8 2 6

Ukupno 408 538,03 395 27 4 41 18 23

Tabela 5: Podaci o deminiranim površinama na SBK za 2002.godinu

U 2003.godini deminirano je 172 140,48 m2 i pronađeno 32 mina i NUS-a prema podacima navedenim u tabeli 6.:

Opčina DeminiranoPP

minaPT

mina NUS-aUkupno zadataka

Komercijalne firme OS/CZ

Bugojno 0 0 0 0 0 0 0Busovača 6 010,50 0 0 0 1 0 1D.Vakuf 75 737,45 5 5 0 3 1 2Dobretići 7 118,00 0 0 0 1 0 1Fojnica 0 0 0 0 0 0 0G.Vakuf 530,00 0 0 0 1 1 0

Jajce 8 397,50 0 0 0 1 1 0Kiseljak 0 0 0 0 0 0 0Kreševo 0 0 0 0 0 0 0

N.Travnik 0 0 0 0 0 0 0Travnik 25 701,45 12 0 0 5 0 5Vitez 48 645,58 7 1 0 4 0 4

Ukupno 172 140,48 24 6 0 16 3 13

Tabela 6: Podaci o deminiranim površinama na SBK za 2003.godinu

U 2004.godini deminirano je 628 631,69 m2 i pronađeno 1558 mina i NUS-a prema podacima navedenim u tabeli 7.:

Opčina Deminirano PP PT NUS-a Ukupno Komercijalne OS/CZ88

mina mina zadataka firmeBugojno 80 141,63 1394 2 0 5 5 0Busovača 61 365,25 19 0 0 4 3 1D.Vakuf 72 211,50 91 1 0 5 2 3Dobretići 0 0 0 0 0 0 0Fojnica 0 0 0 0 0 0 0G.Vakuf 26 726,45 4 0 0 3 3 0

Jajce 54 284,67 11 0 0 7 7 0Kiseljak 48 634,25 2 0 0 3 3 0Kreševo 0 0 0 0 0 0 0

N.Travnik 142 952,17 20 1 2 6 4 2Travnik 21 801,14 8 0 0 5 2 3Vitez 120 514,63 25 2 1 7 3 4

Ukupno 628 631,69 1549 6 3 45 32 13

Tabela 7: Podaci o deminiranim površinama na SBK za 2004.godinu

U 2005.godini deminirano je 390 704,13 m2 i pronađeno 122 mina i NUS-a prema podacima navedenim u tabeli 8.:

Opčina DeminiranoPP

minaPT

mina NUS-aUkupno zadataka

Komercijalne firme OS/CZ

Bugojno 18 848,25 5 1 0 3 3 0Busovača 0 0 0 0 0 0 0D.Vakuf 5 141,71 2 0 0 1 1 0Dobretići 0 0 0 0 0 0 0Fojnica 0 0 0 0 0 0 0G.Vakuf 62 268,46 20 0 0 4 4 0

Jajce 89 956,46 1 0 0 1 1 0Kiseljak 31 386,13 0 0 0 1 1 0Kreševo 0 0 0 0 0 0 0

N.Travnik 0 0 0 0 0 0 0Travnik 81 501,65 32 3 0 7 3 4Vitez 101 601,47 54 4 0 8 5 3

Ukupno 390 704,13 114 8 0 25 18 7

Tabela 8: Podaci o deminiranim površinama na SBK za 2005.godinu

U 2006.godini deminirano je 237 188,19 m2 i pronađeno 30 mina i NUS-a prema podacima navedenim u tabeli 9.:

Opčina DeminiranoPP

minaPT

mina NUS-aUkupno zadataka

Komercijalne firme OS/CZ

Bugojno 64 644,10 15 0 0 5 5 0Busovača 2 535,00 0 0 0 1 0 1

89

D.Vakuf 23 450,06 2 0 0 4 1 3Dobretići 0 0 0 0 0 0 0Fojnica 0 0 0 0 0 0 0G.Vakuf 47 120,00 7 1 0 3 2 1

Jajce 6 980,00 0 0 0 1 1 0Kiseljak 13 490,00 0 0 0 2 2 0Kreševo 4 224,00 0 0 0 1 0 1

N.Travnik 0 0 0 0 0 0 0Travnik 74 745,03 3 0 1 7 5 2Vitez 0 0 0 0 0 0 0

Ukupno 237 188,19 30 1 1 24 16 8

Tabela 9: Podaci o deminiranim površinama na SBK za 2006.godinu

U 2007.godini deminirano je 276 909,45m2 i pronađeno 327 mina i NUS-a prema podacima navedenim u tabeli 10.:

Opčina DeminiranoPP

minaPT

mina NUS-aUkupno zadataka

Komercijalne firme OS/CZ

Bugojno 75 623,92 2 9 4 4 4 0Busovača 58 950,92 111 1 19 6 3 3D.Vakuf 192 313,13 71 2 19 10 10 0Dobretići 0 0 0 0 0 0 0Fojnica 0 0 0 0 0 0 0G.Vakuf 20 105,40 20 18 7 2 2 0

Jajce 1 443,84 0 0 0 1 1 0Kiseljak 41262,52 23 3 4 0 0 0Kreševo 0 0 0 0 0 0 0

N.Travnik 0 0 0 0 0 0 0Travnik 49 176,21 6 0 11 5 3 2Vitez 14 332,78 24 0 13 2 0 2

Ukupno 276 909,45 234 30 63 27 20 7

Tabela 10: Podaci o deminiranim površinama na SBK za 2007.godinu

U 2008.godini deminirano je 276 909,45m2 i pronađeno 514 mina i NUS-a prema podacima navedenim u tabeli 11.:

Opčina DeminiranoPP

minaPT

mina NUS-aUkupno zadataka

Komercijalne firme OS/CZ

Bugojno 22 738,79 0 2 0 5 5 0

90

Busovača 3 602 3 0 243 2 1 1D.Vakuf 51 493,23 32 2 5 4 3 1Dobretići 0 0 0 0 0 0 0Fojnica 0 0 0 0 0 0 0G.Vakuf 41 737,98 23 3 4 5 4 1

Jajce 21 636,92 0 6 0 2 2 0Kiseljak 41 262,52 32 0 1 9 9 0Kreševo 0 0 0 0 0 0 0

N.Travnik 4 730,10 23 3 4 6 4 2Travnik 48 119,36 45 1 23 6 3 3Vitez 41 588,55 38 1 26 10 4 6

Ukupno 276 909,45 197 18 299 49 35 14

Tabela 11: Podaci o deminiranim površinama na SBK za 2008.godinu

U 2009.godini deminirano je 305 435,35 m2 i pronađeno 364 mina i NUS-a prema podacima navedenim u tabeli 12.:

Opčina DeminiranoPP

minaPT

mina NUS-aUkupno zadataka

Komercijalne firme OS/CZ

Bugojno 0 0 0 0 0 0 0Busovača 5368 1 0 1 2 2 0D.Vakuf 62 532,28 48 2 5 4 4 0Dobretići 0 0 0 0 0 0 0Fojnica 0 0 0 0 0 0 0G.Vakuf 2 792 5 0 0 3 2 1

Jajce 20 371 91 0 32 1 1 0Kiseljak 0 0 0 0 0 0 0Kreševo 0 0 0 0 0 0 0

N.Travnik 52 818 5 0 32 4 3 1Travnik 126 985,07 44 1 29 7 3 4Vitez 34 569 62 4 22 6 5 1

Ukupno 305 435,35 256 7 101 27 20 7

Tabela 12: Podaci o deminiranim površinama na SBK za 2009.godinu

4.4.5. Posljedice nesreća mina i NUS-a na Srednjobosanskom kantonu za period 1996.- 2009.godine

Najbrojniji minski incidenti sa teškim povredama od kojih su neki prouzrokovali

smrt lica, dešavali su se u širem području Donjeg Vakufa, Travnika i Viteza. Podaci o

povrijeđenim i nastradalim licima na području SBK dati su u tabeli 13:

91

Redni broj

Godina Broj incidenataPosljedice

Invaliditet Smrt

1 1996. 55 38 17

2 1997. 27 16 11

3 1998. 11 10 1

4 1999. 5 4 1

5 2000. 9 7 2

6 2001. 13 11 2

7 2002. 12 7 5

8 2003. 7 4 3

9 2004. 4 4 0

10 2005 3 2 1

11 2006 3 3 0

12 2007 0 0 0

13 2008. 2 2 0

14 2009. 3 1 2

Ukupno 154 109 45

Tabela 13: Minski incidenti na području SBK

4.4.6. Uočeni problemi u deminiranja na području Srednjobosanskog kantona

Jedan od osnovnih problema evidentiranosti deminiranog područja na

srednjobosanskom kantonu je preklapanje ovlasti (do stupanja na snagu Zakona o

deminiranju - izvještaj60) između Bošnjačke i Hrvatske komponente. Ovo je prouzrokovalo

60 Prema zakonu o deminiranju u BiH član 17, Vijeće ministara podnosi Parlamentarnoj skupštini BiH godišnji izvještaj o provođenju plana i utrošenim sredstvima

92

da se u tom periodu pikupljanje podataka o kontaminiranom području o minama odvijalo

kroz tri faze:

Prikupljani podaci preuzimanjem skica i karti od entitetskih vojski61 uradio je BHMAC u

saradnji sa SFOR-om i civilnim vlastima opštine.

Podatke prikupljaju operativci BHMAC-a, CZ-a i nadležni odjeli iz Ministrarstva za

urbanizam i prostorno uređenje. U ovoj fazi, iz ukupne površine su se izdavajale površine na

kojima nije bilo minskih incidentata sa ciljem sužavanja sumnjive površine vodeći računa o

sigurnosti.

Kontinuirano se pozivala sva lica, vojne jedinice, grupe građana, koji su u periodu rata bili u

poziciji da postavljaju, premještaju ili uklanjaju mine i minsko-eksplozivna sredstva, da

predoče podatke kojima raspolažu. Nakon dobijanja, utvrđivanja podataka izlazilo se na

teren, gdje su se upoređivali podaci. Nakon toga na katastarskoj karti ucrtavale se sumnjive

površine.

Realizacijom „Studija uticaja mina u Bosni i Hercegovini, Finalni izvještaj“, ( LIS ) kojeg je

provela međunaodna zajednica 2004. godine, upravni organi BH MAC-a nalažu regionalnom

uredu BH MAC Travnik da izvrši reizviđanje projekata sa Liste prioriteta koji su realizovani

u 2001., 2000. i 1999. godini.

Pored organizacijskih problema aktuelni su i problemi neinformisanosti stanovništva i

problemi obilježavanja rizičnih površina.

Postupak obilježavanja zahtjeva kontinuirano održavanje i obnavljanje oznaka jer dolazi do

vremenskog propadanja i uništavanja znakova izazvanih ljudskom nepažnjom, za povećanje

trajnosti znakova potrebna su dodatna financijska sredstva.

Kroz ovo istraživanje pronađeni su podaci da je veliki broj incidenata izazvalo nepotpuno

obilježavanje rizičnih površina (vremenske nepogode uništavaju oznake ili ljudski faktor).

Primjer incidenta koji se desio zbog slabog obilježavanja je onaj koji se desio na Šešičkoj

planini:

Dana 29.01.2000.godine Mameleđija /Muharema/ Meho, zbog potrebe dovlačenja sijena sa

svoje zemlje, idući u povratku nagazio je na PMA-2 (pašteta) minu i zadobio teže povrede

61 Anex 1A "Opšteg mirovnog sporazuma za mir u BiH", parafirano u Dejtonu 21.11.1995. godine, a potpisano u Parizu 14.12.1995. godine

93

donjih ekstermiteta (desna noga 80% invalid). Ovaj incident je uzrokovala neobilježenost i

veličina snijega koji je pokrio oznake62.

Poseban problem predstavlja prikupljanje i uklanjanje mina i NUS-a, što je uzrokovano

čestim pomjeranjem linija razdvajanja sukobljenih strana, postavljanje mina bez

odgovarajuće dokumentacije, nestručno evidentiranje postavljenih mina (loše skice,

neprecizne karte, pogrešna orjentacija u prirodi i sl.), nepostojanje dokumentacije o

postavljenim minama, pomjeranje tla ( erozija, klizišta, poplave i dr. ) i djelovanje drugih

atmosferskih uticaja, sniježni nanosi i dr.

Primjer problema sa pomjeranjem mina desio se dana 16.11.1996.godine, kada je Sefer

/Ejuba/ Zahid, čisteći lokalni bazen za vodu, nagazio je na minu PMA-3 gdje je zadobio teže

povrede potkoljenice desne noge 70% invalid. Sumnja se da je minu donijela voda poslije

obilnih padavina63.

Pored svih napora da se deminiranje završi u što skorijem roku, evidentan je problem

zbrinjavanja i sistemske pomoći, liječenja , rehabilitacije i daljeg zbrinjavanja u društvu,

žrtava nastradalih od mina i NUS-a.

4.5. Mjere Vlade Srednjobosanskog kantona o minskoj sigurnosti u vezi građanske sigurnosti

Poznato je da je „sigurnost stanje u kome je osiguran uravnotežen fizički, duhovni,

duševni i materijalni opstanak pojedinca i društvene zajednice u odnosu prema drugim

pojedincima, društvenoj zajednici i prirodi. Tako shvaćena sigurnost imanentni je strukturni

62 Štab CZ Travnik A/A – Evidencija stradalih od mina 2000. godine63 Štab CZ Travnik A/A – Evidencija stradalih od mina 1996 godine

94

element društva, koji obuhvata i stanje, odnosno određenu osobinu stanja, a isto tako i

djelatnost, odnosno sistem” (Grizold A., 1999:8). Sigurnost se, dakle, odnosi na

međunarodnu zajednicu i na društvo/državu u cjelini – tj. nacionalnu, odnosno unutarnju i

vanjsku sigurnost, a isto tako i na sigurnost pojedinca, a u tom slučaju govorimo o ličnoj,

odnosno lokalnoj sigurnosti. Zbog uključenosti mnogo vanjskih aktera u problem minske

sigurnosti, on dugo vremena predstavlja jedan od mogućih izvora ugrožavanja sigurnosti

kako na lokalnom tako i na društvenom nivou. U ovom slučaju sigurnost kao bitan element

stabilnosti društva je veoma ugrožena.

U formulisanju odluka i konačnom odlučivanju o procesu provođenja protivminskih

akcija, ključnu ulogu imaju upravni organi. Srednjobosanski kanton kroz ovaj posmatrani

period, prolazi kroz velike promjene kada je u pitanju ekonomski razvoj, dok je istovremeno

suočen sa nasljeđem agresije. Trenutna situacija na planu građanske sigurnosti je složena, jer

kompleksna politička i upravna struktura otežavaju ispunjavanje streteških ciljeva. „Efikasno

odlučivanje otežava nedostatak sistema upravljanja zasnovanih na sposobnostima i znanju

potrebnim za državnu službu“ (Okvir razvojne pomoći Ujedinjenih nacija ( UNDAF ) za

Bosnu i Hercegovinu 2010 – 2014, 2009: 12). Od različitih nacionalnih interesa, najvažnijim

se smatraju životni interesi, a „sigurnost je jedna od vrhovnih vrijednosti koja se nastoji

zaštititi svim sredstvima i po svaku cijenu“ (Dautović K., 2007:32). Povezana je s

mogučnošću pojedinaca da u potpunosti ostvare svoja osnovna ljudska prava. Pojedinac

svoja prava ostvaruje, u demokratskom društvu, putem lokalne samouprave. A sama osnova

lokalne samouprave su ljudi koji žive u lokalnoj zajednici i njihovi zajednički interesi.

„Unutar lokalne samouprave, kao političko-pravne institucije, ispoljavaju se aktivnosti ljudi

usmjerene ka zadovoljavanju zajedničkih poteba. Na osnovu potreba oblikuju se interesi ljudi

i aktivnosti kako bi se te potrebe zadovoljile u institucionalnoj strukturi koju označavamo kao

– lokalna vlast“ (Pejanović M., 2005:188).

Čovjek kao svjesno biće, kroz svoj historijski razvoj, osmišljavao, organizovao i provodio

djelatnosti na obezbjeđenju uslova za život. Težio ka zadovoljavanju potreba. Tako je

vremenom došlo do diferencijacije djelatnosti sigurnosti od ostalih djelatnosti ( ekonomije,

kulture, umjetnosti i sl. ) kojima je zadatak osiguranje ugodnosti čovjekova življenja.

U sigurnosnoj djelatnosti prepoznaju se dva stanja ugrožavanja “ čovjeka i čovjeka, čovjeka i

prirode“ (Dujović J., 2006:136). A isto tako i dva vida reagovanja : čovjekovo trenutno

reagovanje na pojave i procese u prirodi i društvu na znake opasnosti; i čovjekovo

preventivno djelovanje u cilju zaštite i odbrane od budućih prjetećih pojava i procesa iz

prirode i društva i njegove preventivne radnje. Shodno vremenskim periodima, pojavama i

95

procesima prepoznatim kao oblik ugrožavanja sigurnosti, definisanje i razumjevanje

sigurnosti doživljavalo je evolutivne promjene, tako je za Tomasa Hobsa:“ Sigurnost je

najosnovnija vrijednost na kojoj je čovječanstvo gradilo svoje individualne i kolektivne

živote“ (Dujović J., 2006:137). „Da bi sigurnost kao djelatnost bila u skladu sa današnjim

vremenom mora biti smislena, svjesna djelatnost na razini čitavog društva“ (Grizold A.,

1999:7), jer savremene opasnosti ugrožavaju čitavo društvo. Svaka svjesna, racionalna,

voljna radnja radi zadovoljavanja osnovnih društvenih potreba, treba biti organizovana. Tako

i potreba za sigurnošću može se promatrati kao organizacija-sistem. „Kroz njega se vidi

stepen organizovanosti društva i mogućnosti za izvršenje sigurnosnih funkcija suvremenog

društva“ (Grizold A., 1999:8).

Sama potreba za sigurnošću zasniva se na želji predvidljivosti, preventivnom djelovanju,

izbjegavanju ili ograničenju štetnog djelovanja rizika ( u našem slučaju opasnosti čiji su

uzrok mine ) i uticaja ( spriječene društvenoekonomske aktivnosti ) istog.

Kao što smo prethodno rekli, svaka upravna organizacija i institucija, sa ciljem rješavanja

interesa i problema građana, i proces upravljanja humanitarnim deminiranjem zasniva se na

organizovanom sistemu64, koji aktima upravljanja ostvaruje postavljene ciljeve.

U formulisanju odluka i konačnom odlučivanju o procesu provođenja protivminskih akcija,

ključnu ulogu imaju upravni organi, koji kroz budžet, kao „vrijednu mjeru vladinih budućih

namjera i dosadašnjeg rada“ (Parlamentarni nadzor nad sektorom sigurnosti, 2003:167)

izjavljuju temeljne vrijednosti politike.

U prijedlogu Zakona o protivmnskom djelovanju u Bosni i Hercegovini, koji se

odnosi na finansiranje „član 19. i član 20. ( procedure )“65, regulisan je način finansiranja

protivminskog djelovanja. Prepoznavanjem finansiranja kao jednog od glavnih problema sa

kojima se susreće vlast, u ovom prijedlogu Zakona, definisani su izvori, planiranje i upotreba

64 Vidjeti šemu 1.65 Prijedlog Zakona o protuminskom djelovanju u Bosni i Hercegovini,Sarajevo, maj 2009. Godina, član 19.(Finansiranje)(l) Sredstva za finansiranje protivminskog djelovanja osigurava se iz:a) budžeta institucija Bosne i Hercegovine;b) budžeta entiteta i Brčko Distrikta, te kantonalnih i općinskih budžeta;c) donacija i kredita osiguranih za ove namjene od međunarodnih finansiiskih institucija i vlada stranih zemalja;d) donacija iz privatnog sektora.(2) Sredstvima iz stava (1) ovog člana upravlja Ministarstvo u skladu sa ovim Zakonom i Pravilnikom koji donosi Savjet ministara i koriste se samo radi realiziranja Projekta protivminskog dj elovanja.član 20.(Procedure)(1) U cilju prikupljanja finansijskih sredstava i drugih potreba za provođenje protivminskog djelovanja u Bosni i Hercegovini, Ministarstvo će otvoriti poseban podračun.(2) Radi prikupljanja donatorskih sredstava namjenjenih za realizaciju projekta protivminskog djelovanja mogu se osnivati donatorski odbori, koji čine predstavnici vlada i drugih domaćih i međunarodnih tijela i organizacija.(3) Posebni uvjeti upravljanja sredstvima, kojima se osigurava transparentnost i odgovornost, reguliraju se Pravilnikom iz člana 19. stav (2) ovog Zakona.

96

finansijskih sredstava. Međutim, iako su sredstva i izvori tih sredstava predviđeni, proces

protivminskog djelovanja ne realizuje se predviđenom dinamikom. Osnovni razlog je

nedostajuća novčana sredstva kao što se može vidjeti iz akta Odgovor na poslaničko pitanje

broj: 1-50-328-1/10 od 08.02.2010.godine u kome se kaže: „Poslanik je postavio pitanje

sljedeće sadržine: „Obzirom da u Budžetu BiH za 2010., a i za 2009. godinu, nisu planirana

sredstva za deminiranje, ostaje nejasno iz kojih se sredstava inače vrši deminiranje u BiH.“

Podaci o planu i realizaciji finansrianja protivminskog djelovanja za BiH u 2009.

godini dati su u tabeli 14.:

FINANSIRANJE PROTIVMINSKOG DJELOVANJA U BiH ZA 2009. godinu

PLAN REALIZACIJA

Budžet institucija BiH Iznos (km) Iznos ( km)Ministarstvo civilnih poslova BiH 9.294.000 7.289.893

Ministarstvo odbrane BiH (OS BiH) 9.000.000 3.526.690Ministarstvo komunikacija i transporta BiH 156.850

Ukupno 18.294.000 10.816.583Budžet drugih nivoa vlasti BiH Iznos (km) Iznos (km)

Vlada Federacije BiH 6.173.000Vlada Republike Srpske 3.378.402 1.912.475Vlada Brčko Distrikta 1.320.000 1.321.489

Općina Stari Grad 250.000 0Općina Vogošća 100.000 18.000

Općina Tuzla 150.000 0Općina Banovići 16.150

Općina Ilidža 200.000Općina Kalesija 20.000 25.219

Ukupno 11.391.402 3.493.333Privredne organizacije BiH 1.270.000 574.070

Međunarodne donacije 25.056.830 31.993.089SVE UKUPNO 56.012.232 46.877.075

PLAN 79.274.000NEDOSTAJE 23.711.768

Tabela 14. Pregled plana i realizacije finansiranja protivminskog djelovanja u 2009. godini66

Institucije Bosne i Hercegovine osiguravaju određena finacijska sredstva, kao što se

može vidjeti u tabeli 13. Ta sedstva su izrazito niska, a i sistemski pristup usvojenim

strateškim ciljevima neodgovarajući. „Po Strategiji, BiH bi već od 2009. godine trebalo

godišnje odvajati oko 30 miliona KM za deminiranje" (Dostupno na: : www.bhmac.org

66 Odgovor na poslaničko pitanje broj: 1-50-328-1/10 od 08.02.2010.godine, prilog 2. Centar za uklanjanje mina BiH.

97

[23.07.2010.]). Strateški cilj 2.67 kroz svoje operativne ciljeve predviđa stabilno i

kontinuirano finansiranje protivminskog djelovanja. Uopšteno gledajući na dinamiku

realizacije finansiranja kao Vladinu mjeru namjera, i smanjenost zainteresovanosti donatora,

možemo reči da je potrebno dosta više vremena od predviđenog u Strategiji (2019. godina) za

otklanjanje minskog rizika.

Upravni organi ( u našem slučaju Vlada SBK ), sa ciljem rješavanja interesa i

problema građana, aktima upravljanja ostvaruju postavljene ciljeve. Ona identifikuje glavne

elemente koji trebaju biti uključeni u akte sa zakonskom snagom i pitanja koja treba

razmotriti u cilju interesa građana. Njena obaveza je osiguranje povoljnog stanja sigurnosti,

zaštita stanovništva, imovine i okoline od rizika. Minski rizik je aktuelan na području SBK, a

njegove posljedice izazvale su ljudska stradanja ( 154 lica )68, usporile razvoj ekonomije i

ugrožavanje kvaliteta životne sredine69.

Izbor najprikladnije mogućnosti obrade rizika zasniva se na troškovima, uvažavajući

zakonske, regulatorne uslove kao i društvenu odgovornost organa upravljanja. Uvažavajući

prethodne faktore, organi upravljanja donose plan obrade rizika gdje su jasno utvrđeni

prioriteti u provođenju pojedinačne obrade rizika.

„Sam plan obrade je integrisan u proces upravljanja i buđetske proračune organizacija“ (Risk

management AS/NZS 4360:2004, 2004: 22). Vlada SBK je 2005. godine je usvojila Procjenu

ugroženosti teritorije Srednjobosanskog kantona, u skladu sa članom 28. stav 2. tačka 2),

Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća70 jer

je „nadležnost i zakonska je obaveza Vlade Kantona, da donese Procjenu ugroženosti od

prirodnih i drugih nesreća u Kantonu“ (Procjena ugroženosti Srednjobosanskog kantona od

prirodnih i drugih nesreća, 2005:5). Ova zakonska mjera je imala za cilj prepoznavanje i

rangiranje ključnih problema u različitim sektorima i podsektorima, a koji ugrožavaju

sigurnost gađana. Procjenom su prepoznate „najčešće prirodne i druge nesreće koje nanose

štetu materijalnim dobrima i ugrožavaju ljudske živote, a koje su do sada registrirane na

67 STRATEŠKI CILJ 2.- Osigurati uslove za stabilno i kontinuirano finansiranje Strateškog plana protivminskog djelovanja.Operativni cilj 2.1 Kroz pripremu i donošenje Godišnjih operativnih planova protivminskog djelovanja, omogućiti stabilno i kontinuirano prikupljanje finansijskih sredstva za protivminske akcije na svim nivoima vlasti.Operativni cilj 2.2 Osigurati uslove i podsticati redovno i blagovremeno raspisivanje tendera za poslove deminiranja prije početka deminerske sezone.Operativni cilj 2.3 Razvijati i podržavati kapacitete za sprovođenje odnosa sa donatorimaStrategija protuminskog djelovanja BiH (2009-2019), 2009. godina, Sarajevo, str.: 11.68 Vidjeti tabelu br.12: Minski incidenti na području SBK69 Ukupan broj ugroženih zajednica u SBK je 216, Arhiv RU BH MAC Travnik.70 Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća,Službene novine Federacije BiH, br. 39/03 i 22/06, Sarajevo.

98

području Kantona“ (Procjena ugroženosti Srednjobosanskog kantona od prirodnih i drugih

nesreća, 2005:5).

U poglavlju 3. Ostale nesreće71, navodi se: „kontaminiranost područja MES-om i NUS-om,

koja po svom obimu i vremenu potrebnom za razminiranje, predstavlja pravu prirodnu

katastrofu s dugotrajnim posljedicama“ (Procjena ugroženosti Srednjobosanskog kantona od

prirodnih i drugih nesreća, 2005:44), jer na području Srednjobosanskog kantona prosjek

pronađenih mina i NUS-a je „34,18 mina/h a prosjek u BiH je 7,62 mina/h“ (Procjena

ugroženosti Srednjobosanskog kantona od prirodnih i drugih nesreća, 2005:45).

Vlada kantona, vodeći se Procjenom, kao mjeru preventivnog djelovanja na opasnosti čiji su

uzrok mine i smanjenje njihovog uticaja, kroz svoj budžet planira određena finasijska

sredstva.

Novčana sredstva budžeta Srednjobosanskog kantona72, za preventivna djelovanja

na opasnosti čiji su uzrok mine i njihovog uticaja u posmatranom periodu, dati su u tabeli 15.

:

R/B Godina Budžet SBK (km) Bilans rashoda

71 Srednjobosanski kanton, kantonalna Uprava za CZ Travnik, Procjena ugroženosti Srednjobosanskog kantona od prirodnih i drugih nesreća, Travnik; oktobar 2005. Godine, str.:44.72 Arhiv SBK-a

99

Transfer za obilježavanje minskih polja i deminiranje, po općinama

Sufinansiranje programa stvaranja

održivih timova za uklanjanje

UBS-a

Transfer za zaštitu i

spašavanje od prirodnih i

drugih nesreća

1. 1998. 89.000.000,00      2. 1999. 103.900.000,00      3. 2000. 120.021.000,00      4. 2001. 79.480.369,00      5. 2002. 112.778.490,00      6. 2003. 83.371.900,00      7. 2004. 87.050.449,00      8. 2005. 108.941.500,00 150.000,00 71.120,00 290.000,009. 2006. 109.670.000,00 100.000,00 71.120,00 220.000,0010. 2007. 132.530.500,00 150.000,00 128.700,00 220.000,0011. 2008. 165.029.198,00 150.000,00 140.000,00 300.000,0012. 2009 173.538.933,00   150.000,00 850.000,0013. UKUPNO 1.365.312.339,00 550.000,00 560.940,00 1.880.000,00

Tabela 15. Pregled budžeta SBK i realizacije finansiranja protivminskog djelovanja u periodu od 1998.-2009. godine

Na osnovu rezultat istraživanja koji su sadržani u tabeli 15., gdje se za transfer za

obilježavanje minskih polja i deminiranje, po opštinama izdvojilo ukupno 550.000,00 km, a

tržišna cjena manuelnog deminiranja minimalno iznosi 2,5 KM/m2, a maksimalno 3,5

KM/m2, možemo doći do rezultata da je u najoptimalnijim uslovima, sa minimalnom

cijenom očišćeno 157.142,86 m2 ili 0,087 % teitorije kantona, za period od pet godina.

Ukupna sumnjiva površina Srednjobosanskog kantona iznosi oko 182.101.200 m2, i ako bi se

nastavila ovakva dinamika finansiranja preventivnog djelovanja na opasnosti čiji su uzrok

mine i NUS-a, od strane uprave Srednjobosanskog kantona, možemo jednostavnom

matematičkom radnjom doći do rezultata, da će negativan uticaj minske opasnosti biti

otklonjen, za nekih 60 godina. Iako u Procjeni se navodi : „procjenjuje se da će proces

deminiranja na području SBK trajati cca 30 godina“ (Procjena ugroženosti Srednjobosanskog

kantona od prirodnih i drugih nesreća, 2005:45).

Pitanja građanske sigurnosti u Srednjobosanskom kantonu, predstavljaju direktan izazov u

ispunjenju dužnosti i obaveza koje je država BiH preuzela u smislu sigurnosti i preventivnog

djelovanja na rizike, a samim time i upravni organi kantona, nastale kao nasljeđa iz agresije.

Pitanje građanske sigurnosti od minskog rizika, iziskuje direktna rješenja za smanjenje rizika,

odnosno upravljanje rizikom. Rad upravnih organa Srednjobosanskog kantona podržava

izjava u „Okvir razvojne pomoći Ujedinjenih nacija ( UNDAF ) za Bosnu i Hercegovinu

100

2010 – 2014“, gdje se kaže: „BiH se nalazi na dnu globalne ljestvice među 20% država u

smislu efektivnosti vlasti. Neuobičajene karakteristike BiH sistema upravljanja povezane su s

upravnim problemima, koji se odražavaju u izradi politika rada i upravljanju javnim

finansijama i ljudskim resursima. Na lokalnom nivou, pravni i upravni okviri i izdvajanja

resursa ograničavaju građanima pristup osnovnim javnim uslugama, što doprinosi socijalnoj

isključenosti“ ( Okvir razvojne pomoći Ujedinjenih nacija ( UNDAF ) za Bosnu i

Hercegovinu 2010 – 2014, 2009: 17).

Primjer odgovornosti zakonodavne vlasti kantona je broj razmatranih zakonskih mjera za

mandatni period 2006. – 2009. godina, koji su dati u slici 12.:

Slika 12. Razmatrane mjera iz Programa rada Skupštine SBK u periodu 2007-2009. godina73

„Postojanje lokalnih organa vlasti omogućava upravu koja je efikasna i bliska

građanima“ (Pejanović M., 2005:216). Ona je odgovorna za provođenje politike i

usmjeravanje resursa radi zadovoljavanja i rješavanja potreba građana. Identifikovanjem i

rangiranje ključnih problema u različitim sektorima i podsektorima, a koji ugrožavaju

sigurnost gađana, u Procjeni, urađen je preduslov za donošenje zakonskih mjera za

ublažavanje ili eliminisanje minske prijetnje i svih prepoznatih prijetnji. Kakav je odnos

zakonodavna vlast Srednjobosanskog kantona prema potrbama svojih građana imala od

usvajanja Procjene, možemo prikazati ovako:

73Modifikovani grafikon za naš period istraživanja, preuzet iz: „Monitoring rada Skupštine Srednjobosanskog kantona 01.01.2010 – 31.08.2010. godine sa osvrtom na kompletan mandatni period“, centar civilnih incijativa ( CCI ) Internet adresa: : http://www.cci.ba/pubs/1/21/1.html, pristup: 14.02.2011. godine.

101

Slika 13. Usvojeni zakoni u mandatnom periodu 2006-2009. godina Skupštine SBK74

Odnos Skupštine kantona prema problemima kantona je nezadovoljavajući. „U toku 4

godine mandata Skupština je planirala donijeti ukupno 117 zakona međutim u tom periodu

od 117 zakona Skupština je donijela samo 13 odnosno (11%)“ (Dostupno na:

http://www.cci.ba/pubs/1/21/1.html, [14.02.2011.]).

Z A K LJ U Č A K

74 Modifikovani grafikon za naš period istraživanja, preuzet iz: „Monitoring rada Skupštine Srednjobosanskog kantona 01.01.2010 – 31.08.2010. godine sa osvrtom na kompletan mandatni period“, centar civilnih incijativa ( CCI ) , str.:11.Internet adresa: : http://www.cci.ba/pubs/1/21/1.html, pristup: 14.02.2011. godine.

102

Srednjobosanski kanton se nalazi u veoma složenoj situaciji kada je u pitanju opasnost od

mina i NUS-a i spada u red najkontaminiranijih regija kako u Federaciji tako i u Bosni i

Hercegovini. Ukupna sumljiva površina iznosi 191.386.700 m2, od čega 16.067.700 m2

kategorije I, 43.420.000 m2 kategorija II i 131.899.000 m2 kategorije III. Sami ovi podaci ne

pokazuju da je Srednjobosanski kantom najkontaminiranija regija , međutim sa aspekta

stradanja civilnog stanovništva spada u red najpogođenijih kantona. Pored toga, karakter

minskih polja i njihiva raspoređenost na teritoriji takvi da će biti dugogodišnji problem

za zemlju i njezino stanovništvo i jedan od strateških problema za organe javne uprave.

Karakter minskih polja i njhova raspoređenost u Srednjobosanskom kantonu otežava

operacije humanitarnog deminiranja zato što se radi o pojedinačnim minama ili grupama

mina, obično se radi o minskim poljima nepoznatog rasporeda sa nepreciznim

zapisnicima o miniranju i prisutnosti velikog broja improvizovanih mina. Po poslednjoj

karakteristici minska polja su specifična u ovoj regiji posebno ona postavljena od HVO.

Improvizovana sredstva predstavljaju otežavajuću okolnost pri provođenju protivminskih

akcija, a izrađuju se uz odgovarajuću primjenu različitih ubojnih sredstava i materijala, što

dovodi do reprodukovanja različitih vrsta mina sa približnim karakteristikama formacijskih

mina.

Uzimajući u obzir navedene činjenice, Srednjobosanski kanton se danas suočava sa

problemom mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava koje imaju izuzetno veliki društveno-

ekonomski uticaj. Brojni ekonomski i privredni resursi se ne mogu obnoviti i koristiti zbog

kontaminiranosti minama, te stoga je veoma važno razvijanje protivminskih akcija što

predstavaljaju osnovni preduvjet za rekonstrukciju ekonomskih resursa i privrednih

kapaciteta, te jačanje sigurnosti u okruženju. Međutim, ovo zahtjeva da protivminske akcije

budu jedan od prioriteta Srednjoročne strategije razvoja u Srednjobosanskog kantona.

Usklađenost ciljeva i planova Strategije protivminskih akcija sa drugim posebnim

strategijama se treba ostvarivati provedbom sveobuhvatne Strategije razvoja u

S r e d n j o b o s a n s k o g k a n t o n a . Ova povezanost problema mina sa drugim

aktivnostima kojima se osigurava ekonomski rast, poboljšava kvalitet života i opći

prosperitet zemlje su preduvjet za efikasno riješavanje problema mina i njegovog

društveno- ekonomskog utjecaja.

Analizirajući veličinu minskog problema i uticaja mina na živote ljudi i okoline, s ciljem

sagledavanja osnovne prirode procesa humanitarnog deminiranja koji se provodi u

Srednjobosanskom kantonu od završetka ratnih dejstva u funkciji jačanja sigurnosti,

103

neophodno sagledati uticaj mina na društveno-ekonomsku situaciju. Trajnim uklanjanjem ili

smanjivanje rizika od mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava stvaraju se osnovni preduvjeti

za društveno-ekonomski rast i prosperite jer sama minska situacija utiče na sve pore

društveno-ekonomskih i socijalnih prilika. Društveno-ekonomski uticaj mina izaziva

različite poslijedice u svim društveno ekonomskim porama života, ali prije svega u procesu

obnove infrastrukturnih i privrednih objekata, procesu povratka izbjeglih i raseljenih lica,

kvalitetu i sigurnosti života ljudi u kontaminiranim zajednicama i ekologiji.

Problem mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava direktno utiče na proces obnove kroz

usporavanje obnove privrednih, stambenih i infrastrukturnih objekata, a samim time i na

proces vraćanja izbjeglih i raseljenih lica. Ako se pri tome uzme u obzir činjenica da u

zajednicama koje su pogođene problemom mina, a u 85% slučajeva radi se o ruralnim

područijima, su blokirani poljoprivredni resursi (obradivo zemljište,voćnjaci,pašnjaci i sl.), a

stanovništvo tih zajednica ekonomski je ovisno od pristupa i korištenja tih resursa, čime se

ugrožava siguran, kvalitetan i održiv život u povratničkim zajednicama.

Pored toga, direktna poslijedica minskog problema je stradanje ljudi, što zahtjeva razvijanje

programa pružanja pomoći koji uključuje medicinsku, psihološku, društvenu i ekonomsku

komponentu s ciljem socio-ekonomske reintegracije žrtava mina. Sve to zahtjeva izuzetno

velika financijska sredstva, a obzirom da se Srednjobosanski kanton, kao i zemlja u cijelini,

nalazi u nezavidnoj ekonomskoj situaciji vrlo teško se provodi socio-ekonomska reintegracija

žrtava mina.

Problem mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava usporava ekonomski rast zemlje jer su

mnogi privredni resursi i turističke destinacije blokirani i ne mogu se koristiti, a isti

predstavljaju veliki potencijal.Pored toga, direktno utiče i na smanjivanje obima investicija u

turističke kapacitete, održavanje i eksplotaciju šumskih gazdinstva, te razvojs stočarstva kao

primarnih grana ekonomskog razvoja Srednjobosanskog kantona.

Sagledavajući društveno-ekonomski uticaj mina jasno uočava zadatak organa javne uprave

koji angažovanjem svih raspoloživih kapaciteta i resursa moraju podržati ispunjavanje

krajnjeg cilja protuminskih akcija, odnosno smanjiti ili ukloniti rizik od zaostalih mina i

NUS-a na nivo koji će spriječiti stradanje stanovnika i omogućiti nesmetano

korištenje najvažnijih prirodnih, privrednih i drugih resursa kojima raspolaže zajednica.

104

OVO MOŽE BITI NEKA VODILJA

Ovakva situacija znatno utiće na povratak i održivost povratka stanovništva, a velika

kontaminiranost minama na poljoprivrednim dobrima i šumama utiče na kvalitet življenja

domicilnog stanovništva u ruralnom području. Takođ, velika kontaminiranost minama u

planinskim područjima, na turističkim objektima i centrima, znatno utiče na razvoj turizma

na području Srednjobosanskog kantona. Na području Srednjobosanskog kantona

najneuspješnija godina u pogledu deminiranja je 1999.godine, tokom koje je deminirano

10.099 m2, što je uzrokovano nedostatkom finansijskih sredstava i smanjenjem

zainteresovanosti donatora. Uopšteno gledajući na dinamiku realizacije finansiranja kao

Vladinu mjeru namjera, i smanjenost zainteresovanosti donatora, možemo reči da je potrebno

dosta više vremena od predviđenog u Strategiji (2019. godina) za otklanjanje minskog rizika

i Procjeni ugroženosti Srednjobosanskog kantona (2035. godina).

Javna uprava Srednjobosanskog kantona realizuje zaštitu stanovništva, imovine i okoline od

rizika – komponenti zaostalih minskih polja i neeksplodiranih ubojnih sredstava, kroz proces

upravljanja minskim rizikom, što daje značajan doprinos ukupnoj sigurnosti

Srednjobosanskog kantona i njegovih građana.

Iako je mala vjerovatnoća da će se omogućiti zaštita svih elemenata na istom nivou, prioritet

treba dati zaštiti područja od vitalnog interesa za ekonomsko socijalni razvoj

Srednjobosanskog kantona kroz operativno jedinstvo i političku volju javnog mnijenja. Stav

organa javne uprave prema sigrnosnim prijetnjama, u ovom slučaju, stav prema minskom

problemu, može biti ključni faktor za stvaranje sigurnog okruženja i eliminaciji minskog

rizika koji predstavlja prijetnju po život i zdravlje građana.

Krajnji cilj upravljanja minskim rizikom je izbjeći, smanjiti, ili otkloniti uticaj mina na

društveno ekonomske dobrobiti pogođene zajednice. Za ostvarenje ovog krajnjeg cilja, ključ

je ispravna analiza i informirano upravljanje. Minski rizik se ne može potpuno otkloniti, ali

kvalitetno upravljanje preostalim rizikom sprijećava stradanja stanovništva, omogućava

nesmetano korištenje prirodnih i drugih resursa kojima raspolaže društvo.

Na osnovu ovog istraživanja, može se reći da:

U svrhu sigurnosti građana, javna uprava SBK bi se trebala orijentisati na svoje

korisnike, građane i privredu, te pružati efikasnije upravne usluge, u procesu upravljanja

minskim rizikom, i na taj način pridonijeti kvaliteti života građana.

105

Trenutni pristup upravljanja minskim rizikom koji je orjentisan na procjenu rizika, treba

modifikovati i uskladiti sa procesom i metodologijom upravljanja rizikom koje sadrži ISO

31000:2009.

Dinamika realizacije finansiranja u SBK kao Vladinu mjeru namjera, i smanjenost

zainteresovanosti donatora, iziskuje dosta više vremena od predviđenog u Strategiji (2019.

godina) za otklanjanje minskog rizika.

SKRAĆENICE:

AS / NZS - Australijsko-novozelandski standard

106

ARBiH - Armija Republike Bosne i Hercegovine

BH MAC - Minsko-akcioni centar Bosne i Hercegovine

BiH - Bosna i Hercegovina

C2 - Komanda i kontrola

CCW - Konvencija o zabrani ili korištenju određenog konvencionalnog

oružja koje se može smatrati previše toksičnim i štetnim

CIS - Komunikacijski informativni sistem

CZ - Civilna zaštita

DDA - UN Sekreterijat-odjel za poslove razoružanja

DPKO - UN Sekreterijat-odjel za operacije očuvanja mira

EOR - Eksplozivni ostaci iz rata

ESZR - Eksplozivna sredstva zaostala iz rata

FAO - Organizacija za hranu i poljopivredu

FBiH - Federacija Bosne i Hercegovine

GI - Generajno izviđanje

HVO - Hrvatsko vijeće odbrane

IACG-MA - Međuagencijska koordinacijska grupa za protivminske akcije

IFF - Identifikacija prijatelj ili neprijatelj

IFOR - Snage za primjenu mira (u BiH)

IMAS - Međunarodni standard za protivminske aktivnosti

ISO - Međunarodna organizacija za standardizaciju

JNA - Jugoslovenska narodna armija

KK - Kontrola kvaliteta

LIS - Studija uticaja mina u Bosni i Hercegovini, Finalni izvještaj

MASG - Grupa za podršku protivminskih akcija

MRUD - Protivpješadijska mina rasprskavajuća usmjerenog dejstva

MTS - Materijalno-tehnička sredstva

NUS - Neeksplodirana ubojna sredstva

NVO - Nevladine organizacije

OCHA - Ured za koordinaciju humanitarnih poslova

OHCHR - Ured visokog komesara UN za ljudska prava

OHR - Ured visokog predstavnika

OS BiH - Oružane snage Bosne i Hercegovine

107

OSAGI - Ured specijalnog savjetnika za spolove

OUN - Organizacija Ujedinjenih nacija

PAM - Provođenje protivminskih akcija

PMA-1 - Protivpješadijska antimagnetna mina 1

PMA-2 - Protivpješadijska antimagnetna mina 2

PMA-3 - Protivpješadijska antimagnetna mina 3

PMR-2A - Protivpješadijska rasprskavajuća mina 2A

PP - Protivpješadijske mine

PROM-1 - Protivpješadijska rasprskavajuća odskočna mina 1

PT - Protivtenkovska mina

SAD - Sjedinjene Američke Države

SBK - Srednjobosanski kanton

SFOR - Snage za primjenu mira ( u BiH )

SOP - Standardne operativne procedure

SQL - Specificirani limit kvalitete

TI - Tehničko izviđanje

TMA-1A - Protivtenkovska antimagnetna mina 1A

TMA-2A - Protivtenkovska antimagnetna mina 2A

TMA-3 - Protivtenkovska antimagnetna mina 3

TMA-4 - Protivtenkovska antimagnetna mina 4

TMA-5 - Protivtenkovska antimagnetna mina 5

TMA-5A - Protivtenkovska antimagnetna mina 5A

TMM-1 - Protivtenkovska magnetna mina 1

TMRP-6 - Protivtenkovska razorno-probojna mina 6

UN - Ujedinjene nacije

UNDAF - Okvir razvojne pomoći Ujedinjenih nacija

UNHCR - Ured visokog komesara UN za izbjeglice

UNICEF - UN-ov dječiji fond

UNMAC - Centar za protivminske akcije UN ili Minsko-akcioni centar UN

UNMAS - Služba UN za protivmonske akcije, u sastavu DPKO

UNOPS - UN-ov ured za projektne usluge

VRS - Vojska Republike Srpske

WB - Svjetska banka

WFP - Svjetski program hrane108

WHO - Svjetska zdravstvena organizacija

V L i t e r a t u r a

a ) Knjige

109

1. Andrassy Juraj, Međunarodno pravo, Školska knjiga, Zagreb, 1978. godina. 2. Anton Grizold-Siniša Tatalović- Vlatko Cvrtila, Suvremeni sistem

nacionalne sigurnosti, Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 1999. godina.3. Beridan Izet- Ivo Tomić -Muharem Kreso, Leksikon sigurnosti – Drugo

dopunjeno izdanje, DES, Sarajevo, 2001. godina.4. Beridan Izet, Konflikti, Fakultet političkih nauka, Sarajevo, 2003. godina.5. Beridan Izet, Politika i sigurnost, Fakultet političkih nauka, Sarajevo, 2008.

godina.6. Castells Manuel, „Internet galaksija“, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb,

2003. godina.7. Darvin Lisica, Upravljanje rizicima u planiranju protuminskih akcija,

Ministarstvo civilnih poslova, Komisija za deminiranje, Sarajevo,2006. godina.

8. Dedić Sead, Upravno pravo Bosne i Hercegovine, Pravni fakultet univerzitet u Bihaću, Magistrat Sarajevo, Sarajevo, 2001. godina.

9. Dobre Ratko, Menagment ugostiteljstva, Visoka škola za turizam, Šibenik, 2003. godina.

10. Dujović Jagoš, Osnovi ratne vještine, FPN, Sarajevo, 1999. godina.11. Dujović Jagoš, Rukovođenje i upravljanje sistemom sigurnosti, Fakultet

političkih nauka, Sarajevo, 2006. godina.12. Dujović Jagoš, Rukovođenje u sistemu odbrane i sigurnosti, DES,

Sarajevo, 2000. Godina.13. Dujović Jagoš, Teorija strategije, Fakultet političkih nauka, Sarajevo, 200.

godina.14. Ferizović Mersud, Radić Radoja, Strategijski menadžment, Fakultet

poslovnih studija, Banja Luka, 2006.godina15. Grupa autora, Nauka o odbrani, Univerzitet u Sarajevu – Fakultet političkih

nauka, Sarajevo, 1999. godina.16. Grupa autora, Vojna enciklopedija – tomovi 8 i 5, Redakcija vojne

enciklopedije, Beograd, 1974. godina.17. Hadžić Miroslav, Demokratska kontrola vojske i policije, Centar za civilno-

vojne odnose, Beograd, 2001.godina.18. Hasanagić Fadil, Minski rat u Bosni i Hercegovini, Grafičar, Bihać, 2006.

godina.19. Huseinbašić Ćamil, Civilna zaštita, Fakultet političkih nauka, Sarajevo, 2007.

godina.20. Huseinbašić Ćamil, Upravljanje sistemom zaštite i spašavanja, Jordan

studio, Sarajevo, 2009. godina.21. Huseinbašić Samir, Civilna zaštita u euro-atlantskim sistemima sigurnosti,

Jordan studio, Sarajevo, 2008. godina.22. Keković Zoran, Kešetović Želimir; Krizni menadžment I prevecija krize,

Fakultet bezbednosti, Beograd, 2006. godina.23. Kešetović Želimir, Keković Zoran; Sistemi kriznog menadžmenta,

Univerzitet Singerija, Fakultet za bezbjednost i zaštitu, Banja Luka, 2008. godina.

110

24. Kukuruzović Nedžad, "Minsko-eksplozivna sredstva", Armija RBiH, Tuzla 1995.godina

25. Latić Nedžad i Isaković Zehrudin, Ratna sjećanja Mehmeda Alagića - rat u srednjoj Bosni, BEMUST, Zenica, 1997. godina.

26. Memić Nurija, Zaštita od NUS-a i vatrenog oružja, Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Sarajevo, 1997. godina.

27. Mušinbegović H., Šiljak R. i Bećirević K., Operacija Vlašić, Sarajevo, 1999. godina.

28. Osmanković Jasmina, Pejanović Mirko, Euroregije i Bosna i Hercegovina, Fakultet političkih nauka, Centar za lokalnu i regionalnu samoupravu, Sarajevo, 2006. godina.

29. Pejanović Mirko, Politički razvitak Bosne i Hercegovine u postdejtonskom periodu, Šahinpašić, Sarajevo, 2005. godina.

30. Šamić Midhat, Kako nastaje naučno djelo, Šesto izdanje, Svjetlost, Sarajevo, 1984. godina.

31. Termiz Dževad, Metodologija društvenih nauka , Šahinpašić, Sarajevo, 2003. godina.

32. Termiz Dževad, Milosavljević Slavomir, Praktikum iz metodologije politikologije, Sarajevo, 2000. godina.

33. Vočkić-Avdagić Jelenka, Suvremene komunikacije: ne/sigurna igra svijeta, Fakultet političkih nauka, Sarajevo, 2002. godina.

34. Vujović-Gligorić Bogdana, Rizik- Menadžment, Fakulet poslovne ekonomije, Banja Luka, 2009. godina.

35. Zelenika Ratko, Metodologija i tehnologija izrade znastvenog i stručnog djela, Četvrto izdanje, Ekonomski fakultet u Rijeci, 2000. godina.

b ) Članci u zbornicima, priručnici

1. Grupa autora, Upravljanje rizikom sa stanovišta Interne revizije, Institut za

Internu reviziju Austrija – IIA Austria, 2005.godina.

111

2. Vladimir Knapp : Problem protupješačkih mina - Odziv javnosti i znanosti, „10

godina rada hrvatskih znanstvenika na problemima razminiranja“, Hrvatski

centar za razminiranje - Centar za testiranje, razvoj i obuku , Zagreb, 2008. Godina.

3. Komentar krivičnih/kaznenih zakona u Bosni i Hercegovini, Savjet/Vijeće

Evrope/Evropska komisija, Sarajevo, 2005. godina.

4. Minsko -eksplozivna sredstva, JNA, Beograd, 1981. godina.

5. Parlamentarni nadzor nad sektorom sigurnosti, Priručnik, Misija OSCE BiH,

Sarajevo 2003. godina.

6. Protivmobilnost, Priručnik TP5-102 Komanda KoV SAD 2001.godina, Federalno

ministarstvo odbrane, Sarajevo 2001. godina.

7. Razvijanje Akcija, Zakonodavstvo mina - Vodič, Ženeva, novembar 2003.

8. Turističko privredni vodič - Pjesmom kroz Travnik, Filipović Sound i Santours,

Travnik, 1999. godina.

9. Upravljanje rizikom, Priručnik FM 100-14 Komanda KoV SAD 1998.godina,

Federalno ministarstvo odbrane, Sarajevo 2001. godina.

10. Vodič za socialno-ekonomski pristupi za deminiranje, planiranje i upravljanje,

GICHD, Ženeva, novembar 2004. godina.

11. Okvir razvojne pomoći Ujedinjenih nacija ( UNDAF ) za Bosnu i Hercegovinu 2010 –

2014, Sarajevo, 2009. godina.

12. Srednjobosanski kanton, kantonalna Uprava za CZ Travnik, Procjena ugroženosti

Srednjobosanskog kantona od prirodnih i drugih nesreća, Travnik; oktobar

2005. godine.

13. Zajednički štab OS BiH, Zaštita snaga Oružanih snaga Bosne i Hercegovine,

OTP 3-10, 2010. godina, Sarajevo, Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine.

c ) Legislativna i druga dokumenta

1. Dejtonski mirovni sporazum, Dejton 21.11.1995. godina.

2. IMAS 04.10, Drugo izdanje, UN Mine Action Service ( UNMAS), 2003. godina.

3. Izvještaj o protivminskom djelovanju u Bosni i Hercegovini za 2009. godinu,

BHMAC, Sarajevo, 2010. godina.

4. Odluka o ratifikovanju Konvencijeo zabrani upotrebe, gomilanja, proizvodnje i

prometa protivpješadijskih nagaznih mina i o njihovom uništenju, „ Službeni glasnik

BiH“, Broj 20, novembar 1999. godina.

5. Podstrategija upozoravanja na mine u BiH 2009-2019, Saajevo, 2009.

112

6. Prijedlog Zakona o protivmnskom djelovanju u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, maj

2009. godina.

7. Program razvoja – zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih

nesreća u Federaciji BiH za perid 2007-2011.godine, Sarajevo, 2007. godina.

8. Risk management AS/NZS 4360:2004, Australian/New Zealand Standard , August

2004. godina.

9. SOP BHMAC-a za himanitarno deminiranje, Sarajevo, 2003. godina.

10. SOP o deminiranju, BHMAC, Sarajevo, 2001. godina.

11. SOP BHMAC-a humanitarno deminiranje, BHMAC; Sarajevo, izmjene i dopune

2006. godina.

12. SOP za upozoravanje na mine, BHMAC, Sarajevo, 2006. godina.

13. Standard za uklanjanje mina i NUS-a u BiH, BHMAC, Sarajevo, 2003. godina.

14. Strategija deminiranja BiH 2002-2009.godina.– Nacrt, BHMAC, Sarajevo, 2003.

godina.

15. Strategija protivmnskog djelovanja BiH (2009-2019), 2009. godina.

16. Strategija reforme javne uprave, Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 2006. godina.

17. Strategija za pomoć žrtvama mina u BiH, Sarajevo, 2006. godina.

18. Studija uticaja mina u Bosni i Hercegovini, Finalni izvještaj, ( LIS ), Survey Centar,

Tahoma Park, 2004. godina.

19. Uputstvo Komandanta SFOR-a stranama – Izmjena 19, SFOR, 2001. godina.

20. Zakon o deminiranju BiH, Službeni list br. 5, Sarajevo, mart 2002. godina.

21. Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine, Službeni

oglasnik br.5, Sarajevo, marta 2003. godine.

22. Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine,Službeni glasnik br.88, Sarajevo, decembar

2005. godina.

23. Zakon o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Juli 2003. godine.

24. Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih

nesreća,Službene novine Federacije BiH, br. 39/03 i 22/06, Sarajevo.

d) Arhivska građa :

1. Arhiv kantonalne Uprave za CZ Travnik.

2. Arhiv SBK-a.

3. BHMAC regionalni ured Travnik.

4. Budžet srednjobosanskog kantona za 1998. godinu, Službene novine

Srednjobosanskog kantona, broj 4, Travnik, 1998. godina, godina II.

113

5. Budžet srednjobosanskog kantona za 1999. godinu, Službene novine

Srednjobosanskog kantona, broj 5, Travnik, 1999. godina, godina III.

6. Budžet srednjobosanskog kantona za 2000. godinu, Službene novine

Srednjobosanskog kantona, broj 5, Travnik, 2000. godina, godina IV.

7. Budžet srednjobosanskog kantona za 2001. godinu, Službene novine

Srednjobosanskog kantona, broj 7, Travnik, 2001. godina, godina V.

8. Budžet srednjobosanskog kantona za 2002. godinu, Službene novine

Srednjobosanskog kantona, broj 6, Travnik, 2002. godina, godina VI.

9. Budžet srednjobosanskog kantona za 2003. godinu, Službene novine

Srednjobosanskog kantona, broj 4, Travnik, 2003. godina, godina VII

10. Budžet srednjobosanskog kantona za 2004. godinu, Službene novine

Srednjobosanskog kantona, broj 1, Travnik, 2004. godina, godina VIII.

11. Budžet srednjobosanskog kantona za 2005. godinu, Službene novine

Srednjobosanskog kantona, broj 1, Travnik, 2005. godina, godina IX.

12. Budžet srednjobosanskog kantona za 2006. godinu, Službene novine

Srednjobosanskog kantona, broj 3, Travnik, 2006. godina, godina X.

13. Budžet srednjobosanskog kantona za 2007. godinu, Službene novine

Srednjobosanskog kantona, broj 1, Travnik, 2007. godina, godina XI.

14. Budžet srednjobosanskog kantona za 2008. godinu, Službene novine

Srednjobosanskog kantona, broj 1, Travnik, 2008. godina, godina XII.

15. Budžet srednjobosanskog kantona za 2009. godinu, Službene novine

Srednjobosanskog kantona, broj 1, Travnik, 2009. godina, godina XIII.

16. Budžet srednjobosanskog kantona za 2010. godinu, Službene novine

Srednjobosanskog kantona, broj 1, Travnik, 2010. godina. Godina XIV.

17. Odgovor na poslaničko pitanje broj: 1-50-328-1/10 od 08.02.2010.godine.

18. Štab CZ Travnik A/A – Evidencija stradalih od mina 1996. godine.

19. Štab CZ Travnik A/A – Evidencija stradalih od mina 2000. godine.

f) Internet stranice sa datumom pristupa

114

1. Internet adresa: : http://en.wikipedia.org/wiki/Identification_friend_or_foe ; Pristup

15.07.2010. godina.

2. Internet adresa: : www.bhmac.org . pristup 11.10.2010.godina.

3. Internet adresa: : www.bhmac.org pristup 15.07.2010.godina.

4. Internet adresa: : www.bhmac.org . pristup 19.07.2010.godina.

5. Internet adresa: : www.bhmac.org . pristup 23.07.2010.godina.

6. Internet adresa: : http://en.wikipedia.org/wiki/Protocol_I , datum pristupa

12.10.2010. godina.

7. Internet adresa: :

http://www.icrc.org/ihl.nsf/7c4d08d9b287a42141256739003e636b/f6c8b9fee14a77fd

c125641e0052b079 , pristup 12.10 2010, godina.

8. Internet adresa: : http://en.wikipedia.org/wiki/Protocol_I , datum pristupa

12.10.2010. godina.

9. Internet adresa: : http://en.wikipedia.org/wiki/Protocol_I , datum pristupa

12.10.2010. godina.

10. Internet adresa: :

http://en.wikipedia.org/wiki/Convention_on_Certain_Conventional_Weapons, pristup

13.10 2010. godina.

11. Internet adresa: : http://www.worldinbalance.net/intagreements/1980-

certainconventionalweapons.php pristup 13.10 2010. godina.

12. Internet adresa: : http://www.worldinbalance.net/intagreements/1980-

certainconventionalweapons.php pristup 13.10 2010. godina.

13. Internet adresa: :

http://en.wikipedia.org/wiki/Convention_on_Certain_Conventional_Weapons, pristup

14.10 2010. godina.

14. Internet adresa: : http://mineaction.org/section.asp?s=treaties_and_law ,pristup

14.10.2010. godina.

15. Internet adresa: : http://www.icrc.org/web/eng/siteeng0.nsf/html/landmines-

factsheet-150807 , pristup 14.10 2010. godina.

16. Internet adresa: : http://en.wikipedia.org/wiki/Ottawa_Treaty, pristup 14.10.2010.

godina.

17. Internet adresa: : http://www.britannica.com/blogs/2007/12/%E2%80%9Csuccess-

in-progress%E2%80%9D-toward-a-mine-free-world/ , pristup 14.10 2010. godina.

18. Internet adresa: : http://en.wikipedia.org/wiki/Ottawa_Treaty, pristup 14.10. 2010.

godina.115

19. Internet adresa: : : www.bhmac.org . pristup 27. 09. 2010. godina.

20. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 05.12.2010. godine.

21. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 07.12.2010. godine.

22. Internet adresa: http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 07.12.2010. godine.

23. Internet adresa:

http://www.wisafety.com/files/162890/uploaded/risk_management_primer.doc,

pristup: 07.12.2010

24. Internet adresa: : http://infostore.saiglobal.com/store/Details.aspx?

productID=1387411, pristup: 11.12.2010. godine.

25. Internet adresa: : http://infostore.saiglobal.com/store/Details.aspx?

productID=1387411 , pristup: 11.12.2010. godine.

26. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 11.12.2010. godine.

27. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 12.12.2010. godine.

28. Internet adresa: : http://infostore.saiglobal.com/store/Details.aspx?

productID=1387411, pristup: 14.12.2010. godine.

29. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 12.02.2010. godine.

30. Internet adresa: :

http://www.ucop.edu/riskmgt/erm/documents/as_stdrds4360_2004.pdf, pristup:

15.12.2010. godine.

31. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 12.12.2010. godine.

32. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 12.12.2010. godine.

33. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 15.12.2010. godine.

34. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 17.12.2010. godine.

35. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 18.12.2010. godine.116

36. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 18.12.2010. godine.

37. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 18.12.2010. godine.

38. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 18.12.2010. godine.

39. Internet adresa:

searchmidmarketsecurity.techtarget.com/.../0,,sid198_gci1182538,00.html, pristup:

18.12.2010. godine.

40. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 18.12.2010. godine.

41. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 19.12.2010. godine.

42. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 19.12.2010. godine.

43. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf ,

pristup: 19.12.2010. godine.

44. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 24.12.2010. godine.

45. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 25.12.2010. godine.

46. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 25.12.2010. godine.

47. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 26.12.2010. godine.

48. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 26.12.2010. godine.

49. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 26.12.2010. godine.

50. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 26.12.2010. godine.

51. Internet adresa: :

www.undp.org/cpr/.../ mine _ action /role.../UN_ Mine _ Action _ Policy .pdf , pristup 20.10

2010. godina.

117

52. Internet adresa: :

www.undp.org/cpr/documents/mine_action/role.../UN_IAMAS_online.pdf, pristup

20.10 2010. godina.

53. Internet adresa: : www.mineaction.org/.../Final%20VA%20policy%20March

%2003%20(Final).doc, pristup 20.10 2010. godina.

54. Internet adresa: : http://www.npc-se.co.th/pdf/iso31000/ISO_FDIS_31000_(E).pdf,

pristup: 31.10.2011. godine.

55. Internet adresa: : www.bhmac.org . pristup 23.07.2010.godina.

56. Internet adresa: : http://www.cci.ba/pubs/1/21/1.html, pristup: 14.02.2011. godine.

57. Internet adresa: : http://www.cci.ba/pubs/1/21/1.html, pristup: 14.02.2011. godine.

Prilog A: Dijagram uzroka i posljedica (Ishikava dijagram) za identifikaciju ugroženih grupa

. .

OKRUŽENJE

EKONOMSKEOKOLNOSTI I SIGURNOST

LJUDSKO PONA ŠANJE

118

UGROŽENA GRUPA 10 UGROŽENA GRUPA 7 UGROŽENA GRUPA 4

UGROŽENA GRUPA 9

UGROŽENA GRUPA 1

UGROŽENA GRUPA 6

UGROŽENA GRUPA 2

UGROŽENA GRUPA 3

UGROŽENA GRUPA 2

UGROŽENA GRUPA 8 UGROŽENA GRUPA 5 UGROŽENA GRUPA 1

PROBLEM:

UGROŽENA GRUPA 12

UGROŽENA GRUPA 8

UGROŽENA GRUPA 11

UGROŽENA GRUPA 7

UGROŽENA GRUPA 4

UGROŽENA GRUPA 6

IDENTIFIKACIJA UGROŽENIH

GRUPA

UGROŽENA GRUPA 10 UGROŽENA GRUPA 1

DRUŠTVENI UTJECAJ EKONOMSKIUTJECAJ

.

Prilog B: Matrica za težinsku analizu

A/A A1 A2 A3 A4 A5 A6 A7 An Σ1-n %

A1

A2

A3

A4

A5

A6

A7

An

UKUPNO

119

A B C

Prilog C: Pareto dijagram

NIVO UTJECAJA(%)

100

90

80

70

60

50

40

30

20

10

0UGROŽENE GRUPE

N N

skor

Prilog D: Matrica nivoa opasnosti

MATRICA NIVOA OPASNOSTI

DOSADAŠNJE POSLJEDICE MINSKIH NESREĆA/INCIDENATA

POTENCIJALNEPOSLJEDICE

MINSKIH NESREĆA

smrt ranjavanje bez žrtava smrt ranjavanje

VJEROJATNOĆA POSTOJANJA

MINSKOG POLJA U SUMNJIVOJ

sigurno VV VV V VV V

vjerojatno V SPOVRŠINI nije

vjerojatno

Kriterijumi za određivanje skale vjerojatnoće postojanja minskog polja

1. Skoro sigurno postojanje minskih polja: područje je bilo između crta konfrontacije,

zemljište se ne koristi, postoje zapisnici o minskim poljima i vidljivi tragovi

moguće minske opasnosti

2. Vjerojatno postojanje minskih polja: područje je bilo između crta konfrontacije, zemljište

se ne koristi, nema zapisa o postojanju minskih polja, postoje određeni tragovi i

informacije koji upućuju na moguću minsku opasnost

3. Nije vjerojatno da postoji minsko polje: zemljište se ne koristi ili se djelomično koristi,

nema zapisa o postojanju minskih polja niti znakova koje upućuju na minsku opasnost

Prilog E: Matrica ugroženosti grupe

MATRICA UGROŽENOSTI

GRUPE

UGROŽENE GRUPE (Pareto dijagram)

A B C

RELATIVNA VELIČINA UGROŽENE GRUPE

VELIKA VV S N

SREDNJA V S N

MALA S N N

ABC skala ugroženih grupa (prema Pareto dijagramu)

Područje A: oko 10-30 % grupa na koje otpada oko 60-80% svih utjecaja od mina

Područje B: oko 20-40% grupa koje otpada do oko 20-30 % svih utjecaja od mina

Područje C: oko 50-70 % grupa na koje otpada 5-10 % svih utjecaja od mina

Skala relativne veličine ugrožene grupe

1. Velika grupa: 10 % i više od ukupnog broja stanovnika u zajednici

2. Srednja grupa: od 5% do 10% od ukupnog broja stanovnika u zajednici

3. Mala grupa: manje od 5% od ukupnog broja stanovnika u zajednici

Prilog F: Matrica nivoa rizika

MATRICA NIVOA RIZIKA

NIVO OPASNOSTI

vrlo visok visok srednji nizak

NIVO UGROŽENOSTI

GRUPE

vrlo visok 1 2 3 3

visok 2 3 3 4

srednji 4 4 4 5

nizak 5 5 6 6

Prilog G: Matrica nivoa prioriteta za humanitarno deminiranje

MATRICA NIVOA PRIORITETA ZA RIZIČNE LOKACIJE

NIVO OPASNOSTI

VRLO VISOKA

VISOKA SREDNJA NISKA

NIVO KORISTI

1. kategorija 1 2 4 7

2.kategorija 3 5 8 10

3. kategorija 6 9 11 12

Nivo koristi predstavlja postojeće kategorije prioriteta za humanitarno deminiranje.

123

Prilog H

124