SADR AJ L.....1?, Prolog............................................... 7 1. Dou nik............................................ 9 2. Specijalna misija............................... 39 3. Hamburg........................................... 81 4. Na stra i u Gestapu..........................105 5. Porta i SS..........................................151 6. Preventivni pritvor.............................173 7. Zatvorska disciplina..........................233 8. Pogubljenje......................................263 9. Roendanska proslava....................303 10. Odlazak na boji te............................317 PROLOG Negdje iza nas zauli su se ljudski povici i posvema nja strj ka. Maleni i Legionar su ostali uvati pozadinu, dok smo mi ostali po urili dalje. Le ali su u zasjedi izmeu gustog raslinja u ikari. Pojavila su se etvorica ruskih vojnika, urei izmeu taba-a. Imali su zelene oznake NKV D. Jo su bili vrlo mladi, vrlo eljni akcije; jo su imali volje proganjati i ubijati . Napali su iza zavoja puteljka. Legionar je u ti ini okrenuo palac prema dolje, a M aleni se iscerio u i ekivanju. Njihovi su |automati za tektali i prekinuli ti inu gotov o istovremeno. Maleni je skoio na noge i zapucao iz stojeeg stava, a auto-nat mu je bio vrsto oslo njen o bok. Cijelo se njegovo krupno tijelo treslo od trzaja. Legionar, smiren i sabran kao i uvijek u trenucima akcije, tiho je pjevao jednu od svojih uobiajenih pjesama o smrti. Rusi su pali naprijed, naglavce, na vla no tlo. Samo su jo dvojica od njih pokaziva la znakove ivota kada je pucnjava prestala, pa je Maleni zakoraio naprijed kako bi dovr io posao. Bila je to neophodna mjera opreza u tim danima rata; nikada se nij e smjelo ne ubiti ovjeka koji je bio pogoen, ak su i smrtno ranjeni bili sposobni z grabiti pi tolj i opaliti iz njega. "Oprosti, prijatelju!" Maleni je hladno pogledao mrtve vojnike. "Jednostavno ne smijemo riskirati, koliko god vas voljeli!" "Vra ki si u pravu", promrmljao je Legionar. "Ispalili bi nam metke u leda im bi na s ugledali." Vod je bio iznenaen usred pijanke - proslavljali smo Portin roendan na jedini nain koji nam je bio poznat. Nismo bili u stanju doekati rusku patrolu koja nas je tak o nenadano zaskoila. Prvi put smo ih primijetili kada su nam se prozori rasipali u lica i kada smo se na li kako zurimo u zijevajue crne cijevi etiriju sna nih automat a. Na a je instinktivna reakcija bila baciti se na pod i prekriti glave rukama. Le gionar i Porta su zadr ali dovoljnu prisebnost uma kako bi izbacili niz runih bombi kroz razbijene prozore, ali kako smo sauvali gole ivote nikada mi nee biti jasno. Jo smo bili teturavi i slabi u koljenima od oka.Ponovno smo se na li na suprotnoj st rani ume. Nedostajalo je osam ljudi. "Ja sam vidio kako su dvojica od njih pogoena", rekao je Porta. Kratko smo se upitali to se dogodilo ostalima. Kada se Maleni ponovno pojavio, sa sobom je vukao ruskog porunika koji mu se opir ao. Stari Un je odluno rekao kako emo ga povesti sa sobom kao zarobljenika. Ne to prije no to smo stigli do minskog polja, zauli smo kako je porunik zajaukao. uli smo kako se Maleni smije, a Stari Un je opsovao. Nekoliko trenutaka kasnije, Ma leni se pojavio iz grmlja - sam. "Govno mije poku alo pobjei", veselo je objasnio. "Sam je to tra io, zar ne?" Nismo ni ta rekli. Vidjeli smo kako je Malenome iz d epa visio komad eline ice koja mu je poslu ila u brojnim prilikama; kad god je bila potrebna brza i tiha smrt... "Jesi li zadavio onog jadnika?" s nevjericom je upitao Stari Un. Maleni je slegnuo ramenima. "Rekao sam ti", promrmljao je, "poku ao mi je pobjei .. ." "Drugim rijeima, ubio si ga", rekao je Stege. :

1. DOU NIK Svi mi koji smo jo preostali od 5. satnije bili smo potrbu ke opru eni ispod stabala jabuka, nezainteresirano promatrajui kako nam prilaze priuvne jedinice. Te smo jed inice ekali posljednja etiri dana, i sada nam je ve bilo svejedno hoe li nam ih posl ati ili ne. Stigli su u kamionima, koji su se sporo uspinjali cestom u parovima. Njihove uniforme i oru je jo su bili posve novi, uredni i blistavi i gotovo nevjer ojatno djevianski. Promatrali smo ih u udu. Nitko nije ni ta komentirao, a to nije niti bilo potrebno; jedinice koje su nam se pribli avale govorile su same za sebe. Bilo nam je oigledn o da s njima ne mo emo imati ni ta zajednikoga. Mi smo bili vojnici, dok su oni bili samo diletanti. To se vidjelo iz toga to su s pa njom nosili svoju opremu; to se vi djelo iz njihovih ukoenih i sjajnih izama. Tako prekrasno ula tenih, a tako krajnje beskorisnih! Nitko ne bi mogao mar irati ba daleko u tako novim izmama. Jo ih je treb alo istr-ljati urinom u svojevrsnom obredu kr tenja. Urin je bio najbolje sredstvo koje smo poznavali za omek avanje i istovremeno uvanje ko e. Za idealan primjer vojn ike obue uzmimo Portine izme; bile su tako podatne da se kroz njih mogao vidjeti sv aki pokret njegovih no nih prstiju. A ako su i zaudarale na urin do krajnje granic e, to je bila mala cijena za udobnost. "Smrdi poput tisuu zahoda!" netko je jednom poprilino grubo doviknuo Porti tijekom parade. Bio je to na pukovnik, nekada poznat pod nadimkom ki-1 javac, zbog crnog poveza ko jega je nosio preko jedne prazne one upljine. inilo mi se znakovitim to to, unato svo joj sonoj primjedbi na temu urina, nikada nije zaustavio na u naviku mokrenja po izm ama. Bio je u vojsci dovoljno dugo kako bi znao da su upravo stopala ono to ini vo jnika. Ako ima problema sa stopalima jo si vi e no potpuno beskoristan. Maleni, koji je jo uvijek promatrao dolazak priuvnih snaga, iznenada je boenuo Leg ionara u rebra. " to misli , odakle su iskopali ove? Isuse Kriste, i maka bi im se sm ijala! Rusi e ih srediti i prije no to saznaju to bi trebali ovdje raditi -" Va no je kimnuoglavom prema Legionaru. "Da nema ljudi poput tebe i mene, prijatelju, izg ubili bismo ovaj rat jo godinama prije." Stari Un se nasmijao. Poku avao se skloniti od ki e koja je lijevala ispod poprilino smije nog grma. "Krajnje je vrijeme da ti daju Vite ki kri - junaku poput tebe!" Maleni se okrenuo i pljunuo. "Vite ki kri ! Zna i sam kamo si ga mogu zabiti, zar ne? Ravno u svoje guzice - takvo ne to mi uope ne treba!" Zauli su se povici i kletve asnika na elu kolone koja se pribli avala. Jedan od vojni ka, maleno krhko stvorenje koje je izgledalo starije i od Samog Boga, izgubio je svoj ljem. Otkotrljao mu se pokraj ceste uz buku kao da se sru ilo stotinu limenki , i on je instinktivno iskoio iz kolone i otkaskao za njim. "Vrati se!" zagrmio je Oberfeldwebel bijesno. "Koji ti vrag pada na pamet?" Stari je momak oklijevao, pogledavajui naizmjenino prema svom dragocjenom ljemu i a poplektinom Oberfeldvvebelu. Odvukao se natrag u vrstu i odmar irao dalje, a Oberfe ldvvebel je samo natmureno kimnuo i ostao na istom mjestu, pu ui u svoju zvi daljku i svakih nekoliko trenutaka urlajui na sav glas, po urujui te amatere na njihovom put u u sigurnu smrt. Promatrajui kako se kolona pribli ava, vidio sam kako je taj krhki stari ovjek ve bli zu ruba; i u fizikom i u mentalnom smislu, nagaao sam. Gubitak njegova ljema vjeroj atno je bila kap koja je prelila a u. Porunik Ohlsen, zapovjednik na e satnije, stajao je po strani i avrljao sa svojim ko legom, porunikom koji je doveo priuvne jedinice ovamo. Niti jedan od njih nije pri mijetio taj incident, niti jedan od njih nije primijetio kako je jedan od njihov ih ljudi na rubu sloma. A sve i da jesu, to bi oni mogli uiniti u vezi toga? U ovo j fazi rata, to je bila esta pojava. Starije ovjek iznenada pao na koljena, i poeo puzati nizbrdo na sve etiri. Drugi su ga vojnici nervozno promatrali. Oberfeldwebel mu je pritrao viui: "Ustani, ti tamo! to misli to je ovo, prokleta ajank ?" No jadnik se uope nije pomaknuo. Samo je le ao na tlu srce-drapateljno jecajui. Ne b i se pomaknuo niti da su mu zaprijetili 10 vojnim sudom; ne bi mogao. Nije vi e imao snage, a vi e nije imao niti volje. Oberfe

ldwebel mu je pri ao i stao iznad njega grijui donju usnu. "U redu - u redu, ako se tako hoe igrati, ja u ti se pridru iti Mora nauiti neke stvari , to vidim. Misli da si iscrpljen, ha? Pa, samo ti tu ekaj dok ti ne dojuri gomila Rusa, tada e ve potrati dovoljno brzo!" Iznenada je zakoraio natrag i izviknuo nared bu. "Uzmi lopaticu i baci se na kopanje! I to brzo, ako ne eli biti poko en!" Poslu no, staro je teturalo uhvatilo svoju in enjerijsku lopaticu, koja mu je pala s ranca. Poeo je poku avati kopati. Bilo je mnije no i patetino. Ovim tempom kojim je k opao, bilo bi mu potrebno sljedeih tisuu godina da iskopa rupu za sebe. Prema prop isima, za taj posao ovjeku nije smjelo trebati vi e od 11 i pol minuta od vremena k ada bi uzeo lopaticu u ruku. I neka Bog pomogne onome kome je trebalo i sekundu vi e! Naravno, kada je netko bio na prvoj liniji boji ta tako dugo kao mi, nauio je t o impraviti i za krae vrijeme - morali ste, ako ste htjeli pre ivjeti. A ini smo im ali dovoljno prakse u tome da se svrstamo u pobjedniku klasu. Rupe koje smo mi is kopali prostirale su se u gotovo neprekinutoj liniji od panjolske granice do vrha Elbrusa na Kav-kii/u. A kopali smo ih u svakoj moguoj vrsti tla. Pijesku, snijeg u, glini, blatu, ledu; bilo kakvo tlo vam palo na pamet, mi smo u njemu kopali r upe. Maleni je bio posebno nadaren za to. Mogao si je iskopati skloni te za samo 6 minuta i 15 sekundi, a hvalio se da hi to mogao uiniti i br e kada bi se doista po trudio. Vjerojatno bi 1 mogao, samo to ga u tome nikada nismo testirali jer nije imao prave konkurencije koja bi ga dovoljno motivirala. Oberfeldwebel je ispru io nogu i gurnuo svoju rtvu. "Hajde, djedice, pa ne gradi kul e u pijesku! Ovim tempom emo biti mrtvi prije no to ti izgrebe prvi sloj!" Djedica je iznenada izdahnuo. Samo je legao i umro, ak niti ne zatra iv i dopu tenje za to. Oberfeldvvebel se doimao iskreno zapanjenim. Pro lo je dobrih nekoliko sekund i prije no to se okrenuo i povikao dvojici najbli ih ljudi da priu i odnesu tijelo. "Oni sebe nazivaju prokletim vojnicima", progundao je. "Neku Bog pomogne Njemakoj ako e se njih koristiti za njezinu 11 znSlilu. Ali samo vi ekajte, vi naivne budale! Dovest u vas ja u Imuni vrlo brzo!" ()bei feldwcbel Huhn, po ast iz Bielefelda, protrljao je dlanove u i ekivanju. Nije b ilo mnogo ljudi koje nije doveo u formu, |i dnom kada bi se posvetio tomu. Na posljetku, mo da je njegovo pona anje prema starom ovjeku ipak imalo uinka; nitko s e od ostalih nije usudio kolabirati. "Bezosjeajni gad", rekao je Porta nemarno; i ugurao u usta komad kobasice od oveti ne koju je uzeo od poginulog ruskog topnika. Svi smo j&li kobasice od ovetine. Bile su ustajale i slane i tvrde kao kamen, no imale su prilino dobar okus usprkos svemu. Pogledao sam svoju napola pojedenu kob asicu, i sjetio se prigode kada smo ih nabavili; bilo je to prije samo pet dana, a inilo mi se kao daje bilo prije pet mjeseci. Bilo je to na na em povratku kroz gusto po umljeno zemlji te kada smo nabasali na rusk u poljsku topniku bateriju. Kao i obino, Legionar je bio taj koji ih je prvi ugled ao. Napali smo br e i sna nije od Indijanaca Fenimorea Coopera, u ti ini ih sasjekav i s vojim kandrama'. Kada smo dovr ili posao, izgledalo je kao daje izmeu njih eksplodi rala bomba. Potpuno smo ih iznenadili. Le ali su na istini, spavajui, sunajui se, opu ta jui, potpuno nepri-premljeni za bilo kakav napad. Njihov je zapovjednik bio istje ran iz svoje kolibe zvucima borbe. uli smo ga kako doziva porunika, svog podreenog, ne to prije no to se pojavio. "Proklete pijane svinje! Ponovno su pili votku!" To su bile njegove posljednje rijei. Kada se pojavio na ulazu u kolibu, glava mu je bila odrezana s ramena jednim dobro usmjerenim udarcem, i dva mlaza vrele krv i suknula su iz njegova tijela poput gejzira. Porunik, koji je bio iza njega, nij e zastao kako bi pogledao to se dogodilo. Okrenuo se i bacio u raslinje, no Heide se u gotovo istom trenutku na ao na njemu sa svojom kandrom. Porunik je pao poput kamena. Kada je masakr bio dovr en, predstavljali smo stra an prizor. A popri te pokolja izgle dalo je poput none more. Nekoliko nas je povraalo dok smo ga promatrali. Prolivena krv i utrobe odvratno ' Kandra - sibirski no s dvosjeklom o tricom, (nap. prev.) 12

su zaudarale, a gusti crni rojevi muha ve su se skupljali na svakom sonom komadu. Mislim kako nitko od nas nije zapravo volio kandru - bila je previ e primitivna, p revi e neuredna - ali pod odreenim okolnostima ona je predstavljala savr eno oru je. Le gionar i Barcelona su nas nauili kako rukovati njome. Sjedili smo na kutijama municije i granata, leima okrenuti le evima. Nismo bili tol iko gadljivi da bismo se odrekli u ivanja u ruskim kobasicama i votki. Samo je Hug o Stege bio bez apetita. Obino bismo ga svi ismijavali, jer je bio dobro obrazova n i slovio je kao pametan. Ne to poput intelektualca. A i zbog toga to ga nitko nik ada nije uo kako psuje. To se samo po sebi inilo dovoljno nenormalnim, no jo je udni je pona anje izi lo na vidjelo kada je Maleni otkrio kako Stege uvijek, ak i potajno, pere ruke prije jela! Stari Un je promatrao zalihu kobasica i sanduk votke. "Mogli bismo ih i ponijeti sa sobom", odluio je. "Ovim jadnicima vi e nee biti potrebni." "Umrli su lak e od nekih", primijetio je Legionar. "Nisu niti bili svjesni to ih je sna lo." Prstom je pre ao o tricama svoje kan-dre. "Ni ta ne uzrokuje smrt tako brzo ka o ova spravica." "Meni su odvratne", rekao je Stege, i povratio otprilike trei puta. "Slu aj, sami su to tra ili", estoko se branio Porta. "Ljenariti tako s prstima u guzi cama i mozgovima na pa i - pa rat je, ako Ste sluajno zaboravili! Isto tako smo mi mogli le ati ondje odsjeenih glava." "To nije nikakvo opravdanje", promrmljao je Stege. "I to bismo mi sada trebali zbog toga uiniti?" Porta se bijesno okrenuo prema njem u. "Misli da ja u ivam trgati ljudima utrobu van iz tijela? Misli da ja volim ovakav ivot? Je li te itko ikada upitao, kada su te dovukli u jebenu vojsku - je li te itko ikada upitao eli li hodati uokolo i ubijati ljude?" Stege je umorno odmahnuo glavom. "Po tedi nas svoje filozofije", zamolio je. "Za to?" rekao je Legionar, prebaciv i cigaretu iz jednog kuta usana u drugi. "Mo da j e to sve jednostavno, ali nije zbog toga manje istinito - ovdje smo kako bismo u bijali, svidjelo se to nama 13 ili ne. To je posao kojeg su nam dali, i to je posao kojeg se oekuje da obavimo." "Osim toga", dodao je Porta, mahnito tjerajui muhe koje su mu poku avale ui u nos, " ne sjeam se da si bio neodluan kada je do lo do ubijanja ljudi. A to je bilo kada si po prvi puta uzeo tu stvar u ruke?" Pokazao je prstom prema Stegeovoj kandri. "S to kada si je uzeo od onog mrtvog Rusa? Za to si je uope uzeo ako je nisi namjerava o upotrebljavati? Nisi je uzeo kako bi njome istio nokte, zar ne? Uzeo si je u sl uaju da e je morati zabiti u nekoga, ba kao i svi mi ostali." U tom se trenutku Stari Un osovio na noge i nainio nestrpljiv pokret glavom. "Hajdemo. Vrijeme je da krenemo." Nevoljko i protestirajui, ustali smo i stali u kolonu po jedan, iza Starog Una. K renuli smo izmeu stabala, a ubrzo su nam se pridru ili Maleni i Porta koji su, prem a svojoj navici, zaostali kako bi ne to opljakali. Sudei prema njihovim licima, inilo se da je izmeu njih do lo do nekakvih nesuglasica, a inilo se kako je Porta iz njih izi ao kao pobjednik; ponosno je pokazivao dva zlatna zuba, dok je Maleni imao sa mo jednoga. Kao i uvijek, Stari Un je urlao na njih bez i najmanjeg uinka. "Jednog od ovih da na u vas obojicu ubiti! Zlo mi je od toga! upati zube iz usta mrtvih ljudi!" "Ne vidim za to bi ti to smetalo, svejedno su ve mrtvi", odvratio je Porta prkosno. "Ne bi valjda ostavio zlatni prsten da istrune? Ili zapalio novanicu? Pa kakva j e razlika izmeu njih i zuba?" Stari Un je samo mrko zurio u njega. Znao je, kao i mi ostali, da u svakoj satni ji postoje "zubari" koji obilaze le eve s klije tima u ruci. U vezi toga nije se mog lo uiniti gotovo ni ta. A sada, pet dana kasnije, sjedili smo ispod stabala voaka, promatrajui kako nam se pribli avaju priuve i pretrpavali se kobasicama od ovetine. Ki a je plju tala, pa smo n avukli svoje nepromoive kapute visoko preko ramena. Ti su nam kaputi koristili na razliite naine, jer smo ih, ovisno o okolnostima, koristili kao ogrtae, atore, pros tirke, visee mre e za le anje, platna, te pri kamufliranju ili kao jednostavne zave lja je za no enje opreme. 14

'^^r Hili su prvi komadi opreme koje su nam davali kada smo i li /ndu iti opremu, i cijen jeni vi e no svi ostali. Porta je okrenuo glavu i za kiljio prema ki nom nebu. "Prokleta ki a", progundao je. " Proklete planine - najgore mjesto na koje ovjek mo e dospjeti." Ponovno je okrenuo glavu natrag i pogledao svog susjeda. "Sjea se Francuske?" eznutljivo je rekao. "Is use, to je bila prava stvar! Samo smo sjedili na suncu i pili vino, i tako unedo gled - to je bilo odlino, ha? To je bilo bajno!" Heide je jo uvijek udljivo zurio u kolonu ljudi koja nam se pribli avala. Pokazao je svojom kobasicom od ovetine prema I luhnu, koji je izmuio onog premorenog starca sa ljemom. "Mislim kako emo imati problema s ovime", rekao je mudro. "Osjeam to u k ostima." "Nitko tko mui nas ne proe neka njeno!" prasnuo je Maleni. Pogledao je u smjeru u ko jem je pokazivao Heideov ispru eni prst. "Neka se samo usudi, pa e dobiti to ga slij edi. Ako ni ta drugo, dobar sam u istrebljivanju takora poput njega." "To je jedino za to e bilo tko od nas biti dovoljno dobar kada rat zavr i", rekao je Stege ogoreno. "Ubijati ljude - to je jedino emu nas je nauio." "Barem je ne to korisno", izrugivao se Maleni. "ak i u mirnodopsko vrijeme uvijek p ostoji potreba za profesionalnim ubojicama, zar ne?" Okrenuo se prema Legionaru tra ei potvrdu. Legionar je sveano kimnuo. Stege se samo s gaenjem okrenuo od njih. Porunik koji je doveo priuvne jedinice sada ih je poeo postrojavati prije svog odla ska. Isporuio ih je kako mu je bilo nareeno i sada je odjednom urio otii, tjeran nek akvim instinktom koji ga je upozoravao da mo da ne bi bilo mudro zadr avati se predu go ovdje. Ovo podruje nije zdravo za ovjeka. Kada su se vojnici postrojili ispred njega, odr ao im je pozdravni govor. Poslu a! i su ga s potpunom ravnodu no u. "Dakle, momci, sada ste na boji tu, i uskoro ete biti pozvani boriti se protiv nepr ijatelja Reicha. Upamtite kako je to va a prilika da vratite svoj dobar ugled, da postanete asni graani Domovine i zaradite pravo ponovno ivjeti meu nama kao slobodni ljudi. Ako podmirite svoj dug, sve e primjedbe protiv vas biti izbrisane 15 w 1/ vnSlli iIon|cm. Sw je na vnm;i." Smeteno je proistio grlo i fik-nIiiiii Ih tis liim pogledom, "l'iijalelji, Fiihrer je veliki ovjek!" Ovu piinijotllui popnilila je posvema nja i nepopustljiva lihinii A polom ji* odje knuo Portin zlobni smijeh, i poprilino sam Mliiiitin kuku imi /iiuo i promrmljano " Malo sutra!" Porunik se okieiiuo u mi em smjeru, a krv mu je navrla u vrat i zarume nila obnizc. Ukoio se, i automatski rukom krenuo prema futroli pi tolju. Potom se p onovno okrenuo k svojoj bandi nasilnika. "Ne dopustite da u va im umovima bude i trunke sumnje! Sva e va a djela biti uoena i z abilje ena!" Znaajno je zastao kako bi im ta primjedba sjela. "Nemojte razoarati Fuh rera! Na vama je da prihvatite ovu priliku i iskupite se za zloine koje ste poinil i protiv Adolfa Hitlera i protiv Reicha." Duboko je udahnuo i jo jednom pogledao prema nama dvanaestorici koji smo se sklonili ispod stabala jabuka. Njegov se po gled susreo s prkosnim pogledima Malenog i Porte, od kojih je jedan izgledao kao potpuna budala, a drugi lukavo poput lisca. Malo se lecnuo, ali je ipak nastavi o dalje. "Borit ete se s nekima od najhrabrijih i najboljih sinova Njemake - i te ko onomu od vas koji se poka e kukavicom!" Njegov je glas nastavio odjekivati. Stari Un s odobravanjem je kimnuo. "Svia mi s e to", rekao je. "Najhrabriji i najbolji sinovi Njemake - Maleni i Porta! To je d oista smije no!" Maleni se ljutito uspravio u sjedei polo aj. "Stoje tako smije no u vezi toga? Ja sam sigurno najhrabriji i najbolji od sinova moje majke..." "Tako nam Bog pomogao!" rekao je Heide. "Kladim se da si joj ti i jedini sin!" "Sada jesam", rekao je Maleni. " to se dogodilo ostalima?" izazivao gaje Porta. "Jesu li poginuli ili to?" "Rei u ti. Prvi, glup kakav je bio, dragovoljno je oti ao u Gestapo - dragovoljno, k a em vam! Prokleta budala - Stadthaus-brucke broj 8", izrecitirao je Maleni, kao d a mu je to bilo zauvijek usjeeno u pamenje. "Do li su ga tra iti zbog ispitivanja o nee

mu - zaboravio sam o emu je tono bilo rije. Bilo je povezano s ispisivanjem nekakvi h slogana po zidovima - doista je bio dobar u ispisivanju slogana na zidove. U s vakom sluaju, oti ao je jednog 16 lijepog dana i nikada ga vi e nismo vidjeli. A to se tie sljedeeg . Ucrta -" Prezrivo je odmahnuo glavom. "Znate stoje on uinio?" Svi smo ga sa znati eljom uvjeravali da ne znamo. Maleni je izrazom lica iskazao g aenje. "Jednostavno je oti ao i prijavio se u jebenu Mornaricu. Zavr io je u podmorni ci." "Sto se njemu dogodilo?" upitao sam. Maleni je pljunuo. Junaci mu se oigledno nisu sviali. "Potonuo je s jebenom podmor nicom, poetkom '40. Dobili smo razglednicu od admirala Donitza na kojoj nam je pi sao o tome. Bila je prekrasna. Pisalo je: 'Fiihrer vam zahvaljuje.' I imala je l ijep crni obrub i sve." Iznenada se kratko nasmijao. "Kladim se da mo ete zamislit i gdje je zavr ila!" I mogli smo, poznavajui Malenoga, ali nismo mu htjeli upropastiti priu. "Moja ju je stara upotrijebila kako bi njome obrisala stra njicu. Oti la je na zahod jednog dana, otkrila kako ondje nema papira, pa me pozvala da joj donesem ne to s toje nje no i meko. I lako, nisam uspio pronai nikakve novine ili ne to slino, pa sam /grabio admiralovu razglednicu i gurnuo joj je kroz vrata. Zauo sum je kako mu ps uje sve po spisku. Izgrebla sije stra njicu na komadie. Rekla je kako je bila tvrda i gruba. Tvrda i jebeno gruba." Zagrmjeli smo s odobravanjem, a Maleni je grmio glasnije od bilo koga od nas. "I sada si ti jedini koji je preostao?" rekao sam kada je smijeh utihnuo. "Tako je", rekao je Maleni ponosno. "Jedanaest je gotovo, jo jedan je ostao. Gest apo ih je nekoliko sredio. Trojica su se utopila na moru. Dvoje najmlae djece, on i su ivi izgorjeli u napadu RAF -a. Bila je to njihova glupa pogre ka, ka em vam. Odb ili su ii u skloni te. Htjeli su ostati gore i gledati kako prelijeu jebeni zrakoplo vi - i tako su i oni vidjeli njih!" Zami ljeno je kimnuo. "I tako, sada smo samo j a i moja stara ostali. Kakav ivot, ha?" Pogledao je uokolo sve nas, prouavajui svak oga ponaosob. "Kladim se kako ne postoje mnogi koji su rtvovali toliko koliko smo mi. Jedanaestero, i sve njih za Adolfa -" Ljutito je zagrizao svoju kobasicu i otpio gutljaj iz boce votke. "Neka se nose svi oni!" prkosno je rekao. "Samo nek a se ja iv izvuem iz ovoga, 17 wni ta mi drugo nije va no - a ne to mi govori kako u na kraju jo biti ovdje." "To me ne bi niti najmanje iznenadilo", promrmljao je Stari Un. Legionar je uao iznad kotla, zaokupljen mije anjem njegova sadr aja. Porta mu je izvir io preko ramena i nabacio nekoliko razmjerno suhih komada drveta na vatru. Gusta , ljepljiva masa u kotlu uzdizala se u nizu siu nih gejzira, koji su eksplodirali i za sobom ostavljali kratere. Mirisala je prilino intenzivno, ali to ba i nije bil o iznenaujue; nosili smo tu masu sa sobom ve danima, svaki od nas prenosei po jedan njezin dio u svojoj uturici. "Mora fermentirati", objasnio je Barcelona kada su neki od nas poeli pokazivati z nakove pobune. Sada je, kako se inilo, doista i fermentirala i bila je spremna za destilaciju. L egionar je privrstio poklopac preko kotla, a Porta je namjestio spravu za destila ciju. Sjedili smo u krugu oko kotla, bez daha ekajui da se ne to dogodi. Na e su meditacije prekinuli nekakvi poluglasni povici "Sieg heilV koji su dopiral i iz smjera okupljenih i postrojenih priuvnih jedinica. Porunik koji ih je doveo odvezao se u svom amfibijskom VW -u, a porunik Ohlsen, ko ji nije htio gubiti vrijeme, preuzeo je prido lice i odr ao jedan od svojih poznatih govora za podizanje morala. Kada im je na posljetku rekao da su voljno, sru ili s u se na tlo, skupiv i se zajedno ispod stabala u mokrim, oajnim skupinama. Odbacili su svoju opremu, a neki od njih su se ak ispru ili svom du inom na ki om natopljenu tr avu. Primijetio sam kako su se dr ali na distanci punoj po tovanja od nas ostalih. B ilo je normalno da ih mi na neki nain pla imo. Oberfeldwebel Huhn po ao je prema jednoj skupini i pro ao tono kroz njezino sredi te, t e ka i odva na koraka. Dok je prolazio pokraj kotla, zakaio gaje vanjskim dijelom izme i cijela se stvar zaljuljala. Legionar gaje uspio uspraviti, ali ne prije no to

se nekoliko kapi dragocjene tekuine prolilo preko ruba. Huhn je pogledao dolje i nastavio dalje svojim putem bez ijedne rijei isprike. Nanju ili smo miris nove opre me na njemu i zauli kripanje njegovih gotovo jo nekori tenih ko nih izama dok je prolazi o. 18 Legionar je napuio usne. Zami ljeno je nekoliko sekundi gledao za Huhnom koji je od lazio, a potom se okrenuo prema Malenom. Nisu izmijenili niti rijei. No Legionar je okrenuo palac prema dolje, a Maleni je kimnuo. Jo uvijek s kobasicom u ruci, s koio je na noge i odmar irao za Oberfeldwebelom. Njegov je plas-lini ki ni ogrta mlatio iza njega, pa je izgledao poput hodajueg liara nog balona. "Hej, ti!" povikao je. "Prolio si nam rakiju!" Na prvi povik "Hej, ti!" Huhn je nastavio hodati, oito niti ne pomisliv i kako bi s e itko ni i po hijerarhiji usudio obratiti se jednom Oberfeldwebelu sa "Hej, ti". No, na spomen rijei rakija, zasigurno je shvatio kako je upravo on bio taj kojega je Maleni optu ivao. Okrenuo se, polako i u nevjerici. Kada je ugledao Malenog, el just mu se ovjesila, a oi ukoile u svojim onim upljinama. "Stoje tebe spopalo?" zagr mio je. "Zar te nitko nikada nije nauio kako se treba obraati svojim nadreenima?" "Naravno, naravno", rekao je Maleni nestrpljivo. "Znam ja sva ta sranja. Ali nis am o tome sada htio s tobom razgovarati." Huhnovi obrazi polako su se za arili. "Jesi li ti poludio?" upi-lao je. " eli li da t e dam uhititi? Jer ako ne eli , savjetujem ti da pripazi kako se izra ava ! I poku aj ubud ue upamtiti to o tome pi e u HDV2." "Znam to pi e u HDV", odgovorio je Maleni mirno. "Ve sam ti jednom rekao, to nije on o o emu elim razgovarati. Ako te lo doista zanima, mo emo o tome razgovarati kasnije . Ali sada elim razgovarati o na oj rakiji koju si sru io." Huhn je duboko i pa ljivo udahnuo, punim pluima. A potom je ponovno izdahnuo, uz du g zvi duui zvuk. Bez sumnje, tijekom svih sedam godina koje je proveo u vojsci, nika da nije do ivio slino iskustvo. Znali smo daje upravo do ao s grubog vojnog poligona Heuberga. Da mu se itko ondje usudio obratiti ovako kako je Maleni upravo uinio, ubio bi ga na licu mjesta. Po tome kako je stezao svoju futrolu, pretpostavljao sam kako je pomi ljao na to da ubije Malenog na licu mjesta. No ne bi se tako olak o izvukao, sa svim tim svjedocima oko sebe. Svi smo se naginjali naprijed i prom atrali. 1 HDV - Heeresdienstvorschrift - Propisi o vojnoj slu bi (nap. prev.) (i i9

Maleni je bio ustrajan, jo uvijek apsurdno sti ui kobasicu u svojoj ogromnoj api. "Pre vrnuo si na u rakiju", tvrdoglavo je ponavljao. "Najmanje to si mogao uiniti bilo je da se ispria ." Huhn je otvorio usta. Ostala su otvorenima nekoliko sekundi. Potom je njegova Ad amova jabuica poskoila gore-dolje nekoliko puta i on ih je ponovno zatvorio bez ij edne rijei. Cijeli je taj prizor bio poprilino smije an. ak i da je izveo Malenoga pr ed vojni sud, oni gotovo sigurno ne bi povjerovali niti rijei iz njegove optu nice. No ne to je moralo biti uinjeno. Jedan Oberfeldwebel si nije mogao dozvoliti da ga jedan veliki kretenasti vol od Stabs-gefreitera tako hladno vrijea i proe neka njen o. Maleni je upro svojom kobasicom u Huhnova prsa. "Pogledaj to na ovaj nain", predl o io je. "Nosimo to sa sobom ve danima. Posvuda je bilo s nama. I nismo prolili nit i kapi, sve dok se nisi pojavio ti sa svojim velikim nespretnim izmama i naletio na kotao. I niti jedne rijei isprike!" Odmahnuo je glavom. "Ne znam stvarno zbog e ga se ti ali . ini mi se kako bismo se mi trebali aliti, a ne ti. Samo smo stajali, g ledali svoja posla, pekli rakiju..." Huhn je odgurnuo kobasicu u stranu i nainio jedan korak prema Malenome, rukom ste ui kundak svog automata. "Dobro, to bi bilo dosta! Sada mi je ve dosta toga! Ja sam strpljiv ovjek, ali vi e to ne mogu podnositi. Kako se zove ? Tra io si probleme, i vj eruj mi, pobrinut u se da ih i dobije !" Izvukao je notes i olovku i i ekivao. Maleni je podigao dva prsta u vrlo jasnoj gesti. "Nosi se! Tvoje prijetnje ovdje ni ta ne znae. Sada si na boji tu, zna ? A mi smo momci koji su pre ivjeli. A zna li za to

smo pre ivjeli? Zato to se znamo brinuti za sebe, eto za to. A nisam siguran kako bi se to moglo ustvrditi i za tebe. Zapravo, imam udan osjeaj kako nee izdr ati do kraja na ovoj du nosti. Da bi ovdje pre ivio, potrebna ti je hladna glava, a nisam ba sigur an da je tvoja takva..." Sam Bog zna to bi se sljedee dogodilo da se nije umije ao porunik Ohlsen i pokvario n am zabavu. Upravo je stvar stigla do doista zanimljivog dijela, kada je on pri ao Malenom i pokazao palcem preko svog ramena. "Nestani, Creutzfeldt. Treim korakom, ako ne eli zavr iti u zatvoru." 20 "Da, gospodine!" Maleni je kratko salutirao, lupio petama i napustio popri te borb e. Polako se vratio nama ostalima. "Jednog od ovih dana sredit u tog gada!" "Rekao sam ti", rekao je Heide. "Rekao sam kako emo imati problema s njim." "Ni ta ti ne brini." Maleni je znakovito kimnuo i namignuo. "Imam ga na piku. Samo je pitanje vremena..." "Za ime bo je!" povikao je Stari Un. "Jednog od ovih dana nai e se u pravoj neprilici ako nastavi praviti budalu od svakog doasnika koji ti se ne svidi." Maleni je otvorio usta kako bi mu odgovorio, ali prije no to je uspio, zauo se Leg ionarev divljaki trijumfalni povik. "Di e se! Brzo, dajte mi posudu! Donesite bocu! " Istoga smo se trenutka bacili na posao. Gurnuo sam gumenu cijev u Legionarevu is pru enu ruku, a Porta je stavio bocu ispod kotla. Naprava je bila spojena, i mi sm o bez daha, poput djece, promatrali prve udotvorne znakove destilacije. Para se v e pretvarala u dragocjene kapljice tekuine. "Sti e!" povikao je Porta. Uzbuenje je bilo gotovo nepodno ljivo. Osjetio sam kako mi se slina skuplja u ustim a; iznenada sam osjetio ed kakvu nikada prije nisam bio iskusio. Heide je jezikom oblizao usne. Maleni je grevito progutao. Boca se polako poela puniti. Cijelu smo no stra arili. Odmicali smo bocu za bocom domae rakije. Zaboravili smo na bilo kakvu elju za snom. Porunik Ohlsen nas je promatrao neko vrijeme, a izraz li ca mu je bio skeptian. "Zasigurno ste poludjeli", na posljetku je rekao. "Pa neete vuljda poku ati piti tu odurnu sluz?" "Za to ne?" upitao je Maleni ratoborno. Porunik ga je samo pogledao i odmahnuo glavom. Porunik Spat takoer se oinski zainter esirao za na e kuharske aktivnosti. "Zar je neete profiltrirati?" nervozno je upita o. "Nije vrijedno truda", rekao je Legionar. "Ali, Bo e moj, ako je popijete u takvom stanju, bacat ete se po tlu u hrpama!" "Samo daje alkohol", rekao je Legionar mirno. "To je jedino sto je va no." 21 Porunik Ohlsen ponovno je odmahnuo glavom i povukao se sa Spatom. Oito nam nisu da vali ba prevelike izglede. Sljedeeg dana osvanuli smo u miru ispod stabala jabuka. Na trenutak nam se uinilo kako nas je rat mimoi ao. Nastavili smo sa svojim kuhanjem, samo smo do tada ve pre rasli svoj prvotni zanos, pa smo se razdijelili u skupine kako bismo podijelili posao. Cijeloga dana i dobar dio veeri brinuli smo se za svoju rakiju. Ubrzo nako n ponoi zauli smo nekakvo vozilo kako juri niz planinsku cestu prema nama. Zaustav ilo se u blizini i iz njega je iskoio jedan doasnik, prekriven blatom i sav oznoje n. "Gdje vam je zapovjednik?" upitao je. Probudili smo porunika Ohlsena. Primio je poruku, a doasnik je odjurio dalje punom brzinom. Promatrali smo kako odlazi sa zlim slutnjama. "Do vraga", promrmljao je Legionar. "Sada je sve gotovo!" Oti ao je pogledati kako napreduje proizvodnja rakije. "Po urite", naredio im je. "Ako po urimo, uspjet emo n apraviti jo koju bocu prije no to krenemo." "Ve imamo trideset i jednu", objavio je Porta trijumfalno, "Brojao sam ih!" inilo se kako je Maleni uzrujan zbog neega. "Ono to mene zanima jest kada emo se bac iti na nju?" "Kada ja to ka em, i niti trenutka ranije." Legionar ga je pogledao. "Ako pronaem b ilo koga kako umae svoje prste u rakiju prije no to ja to odobrim, bit e problema!" Maleni je uvrijeeno slegnuo ramenima i oti ao dalje, mrmljajui ne to za sebe. U tom je trenutku prodornim zvi dukom zvi daljka porunika Ohlsena proparala tamu. Taj nam se

zvuk nije nimalo svidio. "Peta satnijo, pripremi se za pokret! I nemojte se sada spremati cijelu no!" Oklijevajui smo se posvetili rastavljanju na e destilerije. Dok smo to radili, Ober feldwebel Huhn je dojurio do nas, viui kao i obino, na sav glas. "Po urite se, vi lij eni gadovi! Po urite! to nije u redu s vama? Jeste li gluhi ili?" "Ti e biti gluh za sekundu", promrmljao je Legionar prijetei. 22 Huhn se okrenuo prema njemu, ali u tom se trenutku pomalo iznenaujue umije ao Stari Un. Pri ao je Huhnu, stojei tako blizu njega da su im se ljemovi gotovo dodirivali. "Oberfeldwebelu Huhn," smireno je otpoeo, s po tovanjem, uli i prijeteim tonom, "pos toji ne to to vam moram rei. Ne to za Nlo smatram da biste morali znati. Ja zapovijeda m ovom desetinom, to su moji ljudi i moja je du nost pobrinuti se da oni izvr e .svo je naredbe. Ne sjeam se posve kakva je procedura u vojarni, uli znam kakva je na boji tu - a to vi oito jo morate nauiti. Sve Mio elim rei jest, ili se ne mije ajte u m poslove, ili u svojim I ludima dati dopu tenje da vas naue nekim stvarima. A oni bi to bili u stanju, vjerujte mi!" Porta se glasno nasmijao. "To si sve mogao rei i najobinijem volu, koliko e koristi biti od toga!" Huhn je zakoraio prema njemu, a potom zastao primijetiv i pogled Starog Una. Zadovo ljio se piskutavim "Nemoj misliti kako ncs se izvui s time!" koje je dobacio prek o ramena dok je otrao ulo iti albu. Vidjeli smo ga kako je gnjavio porunika Spata, koji ga je prvih nekoliko minuta s lu ao s polovinom pozorno u, a potom oti ao dalje, ostaviv i ga usred reenice. Porunik Ohlsen nestrpljivo nas je dozivao s ceste. Porta i Maleni zajedno su podi gli te ki kotao i zauzeli svoje mjesto u koloni ne to ispred porunika, koji se pretva rao kako ne vidi dodatni komad njihove opreme. Nove su jedinice dotrale paninim trkom, dezorganizirane i nesigurne. Jedan od vojn ika zaletio se u Portu i odskoio unatrag u strahu. "Jo jednom to ponovi, pa u ti zabiti zube u to tvoje prokleto grlo!" ovjek je problijedio, ali je pametno u utio. "Prokleti amateri!" zare ao je Maleni. Porunik Ohlsen izviknuo je zapovijed i mi smo elegantno .luli u stav pozor. Vodite lji desetina prenijeli su nam njegove zapovijedi dok smo se polukru no okretali na desno. "Porta, gdje je tvoj prokleti ljem, za ime bo je?" Porunik se Iliitito okomio na nje ga. "Kakvo je to vra je udo koje ima na glavi?" Porta je podigao ruku prema svom starom utom cilindru. "Nemam ljem, gospodine. Rusi su mi ga ukrali." Porunik Ohlsen izmijenio je oajniki pogled s porunikom Spatom. Uvijek bi odustali ka da bi se suoili s Portom. "U redu", rekao je Ohlsen umorno. "Vrati to natrag na glavu - togod to bilo! Ne m o e hodati gologlav." "Da, gospodine." Porta je vratio uti neugledni cilindar na glavu. Kolona je krenula dalje po neizb je noj ki i, koja je padala ravno prema nama i bockala nam lica. Trenutak uzbuenja je nastao kada nam je nekakav zec protrao preko puta, to je gotovo rezultiralo prevr tanjem dragocjenog kotla kada je Porta, koji je uvijek bio u potrazi za hranom, nainio nesvjesni pokret kada je stvor projurio pokraj njega. "Sto to dovraga radi ?" povikao je Maleni. "Mogli smo ga oderati i pojesti", rekao je Porta sa aljenjem. "Mogli smo ga stavi ti u kotao zajedno s piem." Maleni je zurio u njega. "Tko bi htio upropastiti dobro pie jednim bijednim zecom ?" "Tako to rade u gospodskim restoranima", rekao je Heide, koji je uvijek sve znao . "Smatraju ga velikom delikatesom - zeca pripremljenog u vinu." "Jebe zeca", odbrusio mu je Maleni. "Ja bih radije nekakvu pticu -" Rukom je jasn o pokazao kakvu je pticu imao na umu. "Gotovo sam ve i zaboravio kako izgledaju, jebe mi sve ako nisam. Sjeate li se onog Rusa, onoga koji je to napravio s guskom?

Po elio se, pa se morao zadovoljiti s guskom. Nisam siguran da bih se ja ba mogao zadovoljiti s guskom, kad malo bolje razmislim o tome..." "Sranje", rekao je Heide. "Ti ne bi mogao s nikim, sve da ti je donesu na srebrn om pladnju. Ne po ovakvom vremenu." "Koga ti zavarava ?" izrugivao se Maleni. "U kakvom sam trenutano stanju, mogao bih to uiniti i posve gol na Sjevernom polu. A to se dogodilo onaj put na turskoj gra nici - to ste zaboravili, zar ne? Snijeg je bio dubok nekoliko centimetara..." "To je druga stvar. Mogao bi to uiniti u snijegu, ali to sigurno ne bi mogao uinit i potpuno gol na Sjevernom polu", primije^ tio je Steiner. 24 r Steiner je bio voza koji nam je bio poslan kako bi bio ka -Itljen to je prodao vojna teretna kola nekom Talijanu u Milanu. Uvijek je sve shvaao vrlo doslovno. "Nitko to ne bi mogao uiniti na onakvoj temperaturi", bio je uporan. "Bilo bi to fiziki nemogue." "Govori u svoje ime!" Maleni je uvrijeeno podviknuo. "Va no je kakva je temperatura u tebi - sve ovisi samo o tome koliko to eli , zna ?" "To nikako ne mo e biti istina", rekao je Steiner tvrdoglavo. "Hou rei, za poetak, je dnostavno ne bi mogao niti staviti svoju Stvar unutra - ne pri takvom vremenu." "Tko ka e?" Maleni se tako naglo okrenuo prema njemu da se sadr aj kotla prelio prek o ruba. "Ti to mo da ne bi mogao, ali ja vra ki dobro znam kako bih mogao! Jo se uvij ek sjeam..." "Budite tiho!" otresito je rekao porunik Ohlsen, koji je bio nekoliko koraka iza nas. "Nismo daleko od neprijatelja, ne moramo na sva zvona naznaiti gdje se nalaz imo." Si li smo s glavne ceste i poeli se uspinjati prema planinama. Sada smo hodali po t ravi; gustoj, mekanoj travi, koja je prigu ivala zvuk na ih koraka. Negdje u blizini , u sjeni, krava je zadovoljno ispuhnula zrak kroz nos, i mogli smo osjetiti nje zin topao i mlijean miris. Sve su zapovijedi bile izdavane tihim glasom. "Od sada nadalje u koloni po jedan." Oberfeldvvebel Huhn pripalio je cigaretu. Porunik Spat primijetio je plamen igice i bijesno mu pri ao. "Kakve ti to gluposti padaju na pamet, za ime bo je! Gasi to i vrati se na zaelje kolone i ondje i ostani!" Huhn je nestao bez rijei. Iznenada, kroz maglu, uspjeli smo razabrati obrise nekakve kue. Bila je to seljaka kua, a blijeda je svjetlost dopirala s jednog od prozora. Porunik Ohlsen podignuo je ruku kao znak upozorenja, pa smo svi zastali. Ve smo imali iskustva s ovakvim kuama. Ponekada bi u njima bili nedu ni seljaci i njihove obitelji, uli nikada nis mo mogli biti posve sigurni; ponekada bi se u njima na ao i pokoji vod neprijatelj skih snaga ili strojniko gnijezdo. Ohlsen se okrenuo i gestom nam dao znak. "Heide - Sven -Iliircelona - Porta -" O dabrao nas je jednog po jednog, pa smo 25 l|^ ^W otpuzali naprijed. "Idite i ra istite kuu. I uvajte se; ako su ondje R usi, sigurno su postavili i stra ara. Nemojte pucati ako ne morate. Upotrijebite s voje kandre." Isukali smo ih i tiho se od uljali naprijed kroz sjenu. Kao i uvijek u ovakvim pri godama, cijelo mi je tijelo bilo napeto i drhturilo. Pre li smo svega nekoliko met ara kada sam postao svjestan kako nam se i Maleni pridru io. Zubima je stiskao no , a u jednoj ruci imao je komad ice. Veselo se nasmijao kada je ugledao izraze na ih lica i prislonio usta Porti na uho. "Ako bude zlatnih zuba, pola ih je moje!" Porta je samo odmahnuo glavom, ni ta ne rekav i. Prvi je od nas stigao do cilja. Tih o i okretno kao maak popeo se na prozorsku dasku i na ao se u kui prije no to smo mi ostali stigli. Slijedili smo ga unutra i ostali drhtati u mraku. Negdje u kui za kr ipala su vrata. Heide je vidno poskoio i izvukao runu bombu. Barcelona gaje uhvati o za zape e. "Ne budi glup!" Maleni, s no em jo uvijek izmeu zuba, ispru io je svoj komad ice. Porta se okrenuo i pl junuo preko lijevog ramena; rekao je kako mu to donosi sreu. ekali smo nekoliko trenutka oslu kujui, a potom se Maleni iznenada bacio u tamu. Nak on nekog vremena, zauli smo slaba an zvuk; nekakvo krkljanje, kao da se netko gu i. P

otom je ponovno nastupila ti ina. Maleni se vratio, s mrtvom makom u omi od ice. "Jadna maca!" Zanjihao ju je ispred Heideovog lica, a mi smo ponovno odahnuli. "Mogli su to biti i Crveni", promrmljao je Heide u svoju obranu, ali spremio je runu bombu. Maleni se nasmijao i odbacio mrtvu maku u ugao. Rije iv i se neprijatelja, poeli smo is titi mjesto, otvarajui sve ladice i ormare kako bismo vidjeli ima li togod zanimlj ivoga. Maleni je prona ao staklenku d ema. Odnio ju je u ugao, sjeo na pod prekri iv i n oge i veselo zaronio prste u nju. Porta je podigao nekakvu bocu, pogledav i etiket u na njoj na prigu enoj svjetlosti i zakljuio kako je rije o konjaku. Otpio je velik gutljaj, potom odmahnuo glavom i pru io bocu Heideu. "udan neki konjak", primijeti o je, oigledno zbunjen. 26 Heide je ponju io, oprezno otpio gutljaj, malo ga promukao ii ustima, a potom ga s gaenjem ispljunuo. Ljutito je utnuo bocu nogom. "Ba konjak! To mi vi e slii na tetrakl orid, ti glupi kre-iciiii!" Maleni je zadovoljno zahihotao. "Trebali ste se dr ati d ema s njim uvijek znate na e mu ste!" "Odjebi!" rekao je Porta bijesno. kripa vrata ponovno se zaula. Smrznuli smo se na svojim mjestima. Trenutak ti ine, a potom su Maleni i Barcelona zaronili izu kaua. Staklenka d ema zakotrljala se prek o prostorije i njezin MC sadr aj rasuo po tepihu. Porta je pojurio prema vratima i otvorio ih utnuv i ih nogom. "Tkogod da si, imamo te na ni anu!" Ti ina. Stajao sam i nervozno opipavao runu bombu koju sam imao ipremnu. Netko je sigurno bio ondje. Svi smo to mogli osjetiti, i *gurili smo se poput divljih zvijeri eka jui da skoimo. Bili smo II raspolo enju u kakvom je ubijanje jednim dijelom nu no, in Bi noouvanja, a drugim dijelom pozitivno ivotinjsko iskustvo, oslobaanje napetosti i i zvor dubokog zadovoljstva. Oslu kivali smo. "Trebali bismo pozvati ostatak satnije", promrmljao je I tiircclona. "Bolje bi bilo da ovo zapalimo", predlo io je Maleni. "Tada lusmo ih mogli skidati kao muhe dok budu izlazili. Ni ta nije poput dobre stare vatre kada treba ne to ra ist iti." "Upotrijebi svoj uplji mozak!" obrecnuo se Porta. "I da ras-i (etlimo cijelo podr uje kilometrima uokolo?" kripa se ponovno zaula, kao da kripe vrata ili podne iluskc. Ne mogav i podnijeti dal jnji pritisak, Porta je upalio svoju tlfcpnu svjetiljku i pojurio prema vratima na suprotnom kraju prostorije. Vidjeli smo ga, ne zabrinuv i se previ e oko moguih po sljedica, kako svjetiljkom osvjetljava sjenu. Imao je sree. Pritisnuta uz zid, oit o se poku avajui stopiti s tamom, stajala je nekakva djevojka. U jednoj je ruci ste zala veliku palicu, i bila je posve prestravljena. Zurili smo u nju u nevjerici. Heide je bio prvi koji se uspio juibrati. Okrenuo se prema Malenom sa sugestivnim smije kom 27 T^|Bf na usnama. "Eto ti tvoje ptice", rekao je jednostavno. Maleni joj je pri ao, uhvat io je pomalo grubo za bradu i po kakljao je iza uha vr kom svoje smrtonosne ice. "Gov ori njemaki?" Zurila je u njega irom otvorenih oiju. "Bojim se da sam morao zadaviti tvoju maku", rekao je Maleni bez milosti. "Ali uvijek ti mogu nabaviti novu, ako bude dobra prema meni..." Djevojka je oblizala usne vr kom jezika. "Ja -ja ne partizan", promucala je. "Njet , njet\ Ja ne komunistiko kopile. Ja vrlo voljeti vojnike germanske - ponimaitel" "Naravno da razumijemo", rekao je Porta cerei se. "Ti ne partizan, ti ne komunist iko kopile, ti voljeti germanske vojnike -pa za to si onda stavila prokleti tetrakl orid u bocu od konjaka, ha?" Odmahnula je glavom. "Njet razumjeti." "Nitko nikada ni ta ne razumije kada ga se za ne to optu uje", obrecnuo se Heide.

Maleni je pokazao prema djevojinoj palici. " to e ti taj veliki komad drveta? Malo t i je te ko nositi ga uokolo, zar ne? Evo, daj ga meni. Ja u ti ga priuvati." Zgrabio je palicu od prestra ene djevojke, koja se stisnula jo dublje uz zid. "Ja ne tui vojnike germanske", rekla je preklinjui. "Ja tui samo ruski - ruski zloes ti ljudi. Germanski dobri, dobri ljudi!" "I jo vi e od toga, srce, mi smo prokleti aneli!" Heide se sarkastino nasmijao. Barcelona se pomaknuo bli e vratima. "Jesi li sama?" upitao je na ruskom. Djevojka gaje zaueno pogledala. "Jesi li ti asnik?" "Naravno", lagao je Barcelona svojom uobiajenom hlad-nokrvno u. "Ja sam general." "Pa -" oklijevala je trenutak, a potom se iznenada odluila. "Ostali su dolje u po drumu. Ispod tepiha u podu su vrata." Mahnula je rukom prema uglu prostorije, i smotav i sag, doista smo otkrili vrata u podu. Bila su dobro skrivena, i sumnjam da bismo ih sami primijetili. "Ruski vojnici?" upitao je Barcelona. "Njet, njetl" Djevojka je sna no odmahivala glavom. "Samo obitelj i prijatelji. Ne komunisti. Sve fa isti. Dobri fa isti." 28 Heide se nasmijao i protrljao ruke. "Mogu se kladiti!" U susjednoj prostoriji ne to se iznenada pokrenulo. Okrenuli Mio se prema tamo, zg rabiv i svoje kandre. Djevojka je zacviljela I iznenada potrala prema vratima, ali Barcelona ju je zgrabio za ruku i dovukao natrag. "Ti ostaje gdje jesi. Volimo da bude ovdje i umna." U tom trenutku se pojavio porunik Ohlsen, a slijedio ga je (Mtatuk desetine. "Sto se dogaa?" upitao je. Pogledom je obuhvatio prostoriju, primijetiv i praznu stakle nku d ema, bocu konjaka I djevojku. Pogledao je prema nama. "Jeste li se vi pozdra vili sa idrnvim razumom? Cijela satnija eka vani, dok vi sjedite na svojini guzic ama i trpate se d emom i konjakom!" Porta je stavio prst na usta. "Nemojte tako glasno, gospodine." Pokazao je glavo m prema vratima u podu. "Dolje je skrivenu cijela bojna ruskih fa ista. A to se tie konjaka", prezirno je Stitnuo bocu, "to je bio lo trik, da se tako izrazim. Puna je tetra-klorida. Mogli smo se otrovati." Porunik Ohlsen se namr tio, oti ao do podnih vrata i unuo kuko bi ih pomnije pregledao. Legionar i Stari Un su u li u pros-toriju za njim, obojica pripremajui Molotovljev e koktele. "Ondje dolje?" upitao je Ohlsen. "U podrumima?" Okrenuo m< prema Malenom. "U red u, otvori ih." " to, ja?" s prezirom je prostenjao Maleni, i uinio korak nat-ing. "Ne, gospodinel Mo da izgledam priprosto, ali nisam toliko glup! Tko otvori ta vrata dobit e gomilu petardi u lice!" "Ah, za ime bo je!" otresito je rekao Legionar. Pridru io se (Jhlsenu, sagnuo i uhva tio alku kojom se otvaralo vrata. "Evo, ide! ( uvajte se, vi kopilad!" Prije no to je imao priliku povui alku, djevojka se bacila na tijoga, vri tei i sru iv i ga na tlo. "Njet, njet] Maleno dijete unutra!" Legionar ju je nestrpljivo odgurnuo. Porta ju je zgrabio i udgurnuo na suprotnu stranu prostorije. "Odmakni se", rekao je Legionaru. "Pa nee valjda ubiti dijete? Mislio sam kako su prokleti abari gospoda, a ne djecoubojice!" "Jesi li dovr io?" upitao je Legionar hladno. "Ne, nisam", rekao je Porta. "Nisam niti pribli no gotov. Ja..." 29 1Porunik Ohlsen se uspravio, blijed od ljutnje. "Zaepite vas dvojica, nemamo cijel i dan da se motamo ovuda dok vi sjedite i raspravljate o etici! Ili oni ili mi, a moj je posao osigurati da to ne budemo mi!" Maleni, koji je sjedio na rubu stola i mahao nogama, poeo se zami ljeno e ati svojom el inom icom po bedru. "Gospodine", rekao je pun nade, "moram vam prijaviti da sam za davio rusku maku ba prije no to ste do li. Mogao sam zadaviti i ostale bez problema,

da su samo do li ovamo i dopustili mi..." "Ne, zanimaju me make, ruske, niti neke druge!" Ohlsen se okrenuo i pokazao glavo m prema ostatku desetine. "Pokrijte taj izlaz lakim strojnicama. Prvi ovjek koji izie s bilo kakvim komadom vatrenog oru ja dobit e ono to ga ide. A ako bilo to poku aju , nai e se na putu prema paklu i natrag." Brzim, odlunim pokretom otvorio je vrata i povikao dolje u podrum: "U redu, sada mo ete izii. Jedan po jedan, s rukama iznad glave. Dajem vam pet minuta, a nakon toga mo ete oekivati neprilike..." Stajali smo uokolo i ekali. Prva se pojavila malena stara baba, a takne su joj ru ke drhtale iznad glave. Nakon nje izi lo je jo pet ena. Jedna je u naruju nosila bebu . Stanka, a potom su stigli mu karci. Bilo ih je nekoliko, veinom mladih. Heide i B arcelona pretra ili su svakoga od njih, a Maleni je zahtijevao da se njemu dopusti da pretra i ene, to je izazvalo novi napadaj bijesa porunika Ohlsena, ija narav nikad a nije bila blaga dok je Maleni bio u blizini. I "Samo polo i i jedan prst na bilo koju od njih i ubit u te, velika lijenino, tako mi boga, uinit u to. Ima li ih dolje jo ?" Rusi su svi ponosno odmahnuli glavama. Zurili smo u njih,] ne ba posve sigurni trebamo li im vjerovati. Porta je bocnucl Malenog u rebra. "Za to ne poku a zadaviti nekoga od njih? Na taj nain emo barem doznati istinu." ! Maleni ga je, naravno, rado poslu ao. Zakoraio je prend najbli em Rusu i vje to mu omotao icu oko vrata. Na trenutak jJ stisnuo icu, a potom je otpustio. Porta se nasmije io. i "U redu, tovari . Sada zna to ti slijedi ako nam sla e , za ne? Ima li jo koga ondje dolje ili nema?" 30 ovjek je odmahnuo glavom, iskolaenih oiju, a Adamova I Inu sts jabuica mahnito pomic ala gore-dolje. "Pusti ga!" povikao je porunik Ohlsen. "Koliko puta moram fioiioviti vama dvojici da neu podnositi ovakve stvari? Mi bismo lii'huli biti vojnici, za ime bo je, a ne gestapovski gangsteri!" ll'niinvno se okrenuo zarobljenicima. "U redu, sada nam recite istiIfiii Ima li, ili nema, jo koga u podrumu?" Red glava u ti ini je odgovorio negativno. "U redu. Kalb, ubaci nekoliko Molotova dolje!" Legionar je slegnuo ramenima i pripremio se to i uiniti. ! in|;n trenutka , jedna od ena glasno je povikala. "Njet, njetl" Legionar je upitno podigao obrvu , okrenuv i se prema njoj. je, eno? Ima ne to protiv toga da dignemo u zrak prazni i n m?" Porunik Ohlsen ponovno se sagnuo prema vratima. "Dobro, n mio da si tamo - zato l ijepo izidi u jednom komadu prije no to |li i,i/ncsemo na komadie." Dvojica mladia popela su se polako stepenicama. Legionar |t |c pogledao i kimnuo. "Samo tri sekunde", rekao je tmurno. Toliko je nedostajalo." I Icide i Barcelona pretra ili su dvojicu mladia tra ei oru -I, u porunik Ohlsen strogo j e promatrao Ruse. "Nadam se da su nudit doista svi." I ,egionar i ja si li smo u podrum. uali smo nekoliko trenuIttkii iza nekakvih bavi, i budui da nismo ni ta uli, krenuli smo I ' I o naprijed. Temeljito smo istra ili podrum. Bio je prostran, i an ispod cijele kue, i u njemu je bilo barem desetak mjesta jima se ovjek mogao skriti, ali nismo vi e nikoga prona li. i smo se spremali vratiti se natrag, iznenadni zvuk natjerao nas se okrenemo, a prsti su nam se nervozno trznuli na okidaima. Bio je to Maleni, sa osmijehom preko cijelog svog bedastoga Samo sam do ao vidjeti ima li jo enskih ovdje dolje", ob-> je nakon to je Legionaru i meni ponestalo psovki. "Mislio nm pomoi u potrazi za njima." Ne trebamo mi tvoju jebenu pomo", prosiktao je Legionar. A u svakom sluaju, propustio si svoju priliku, podrum je prazan." i 31

Gurnuv i Malenog ispred sebe na stepenice, pridru ili smo se ostalima. Porta je pron a ao novi sanduk boca, i oprezno je ku ao sadr aj svake od njih. "Votka?" zapitkivao j e Ruse. "Nix votka?" Zurili su u njega, tihi i ozbiljni. "Jeste li sve pretra ili?" upitao je porunik. "U redu, idemo." Izi ao je van sa ostat kom desetine, ostaviv i nas iza s Rusima. Primijetio sam kako Heide skupljenih oiju zuri u dvojicu mladia koji su se posljednji pojavili iz podruma. Barcelona i Por ta su takoer bili opinjeni njima. " to je?" upitao sam. "Ova dvojica -" Barcelona je pogledao prema njima. "Nisu ba djeca. To su profesio nalci, a ako nisu, pojest u vlastiti e ir." I ja sam ih pogledao. "Dezerteri?" upita o sam. "Dezerteri malo sutra!" Barcelona je s prezirom pljunuo na pod. "Znam ja takve poput njih. Ve sam ih mnogo do sada vidio. Na samo dva se mjesta mo e pronai ta kore poput ovih: u NKVD ili u SS-u. A iz te dvije skupine nitko ne dezertira." " I to onda oni rade ovdje?" "To je ono to bih i ja volio znati." Maleni se pojavio sa svojom elinom icom. "Da ih dokrajim?" upitao je sa svojim uobiaj enim arom. Porunik Ohlsen se u tom trenutku vratio natrag. Sumnjiavo je pogledao Malenog. "St o se ovdje dogaa?" Barcelona se okrenuo prema Porti. "Pitaj ih na ruskom", predlo io je. "Zna ga bolje nego ja." "Feldwebelu Blom!" Porunik je do ao do nas. "Tko je ovdje zapovjednik? Vi ili ja? A mo treba nekoga ispitivati, onda aja to zapovjediti. Do tada biste mogli biti lju bazni i ostaviti te ljude na miru." "Da, gospodine", protisnuo je Barcelona kroz zube. Porta je s gaenjem slegnuo ramenima, uzeo svoju pu ku i I izi ao za nama iz prostorij e. Na vratima se okrenuo kako bi pri-' jetei pogledao dvojicu momaka. "Ovoga ste se puta izvukli, prijatelji, ali nemojte nas ponovno izazvati - u svakom sluaju, nel kada ja budem prisutan, mo e?" Zurili su u njega, ne trepuil Porta se iznenada n asmijao. "Rei u vam ne to", rekao je. "Mo-P zete zahvaliti svojoj sretnoj zvijezdi to je asnik s nama. Misliir 32 kuko on zapravo ne shvaa o emu se radi u ovome ratu - ali mi shvaamo, vi i ja. Poni maite, tovari i?" Vani smo se postrojili, u kolonu po jedan, iza porunika Ohlsena. "Kamo je dovraga Maleni nestao?" upitao je Stari Un kada unio krenuli. "I Legion ar? Kamo su dovraga nestali?" Nitko nije znao. Posljednji put kad smo ih vidjeli, jo su bili u kui. Sa zloslutni m predosjeajem, Stari Un je podnio izvje e ililsenu, koji je nakon toga dugo i glasn o psovao rjenikom koji nipo to nije pristajao jednom asniku. "Za ime Isusovo! Zar ne -, miii nikakvu kontrolu nad svojom desetinom, Beier? Uzmi neko-| liko ljudi i vr atite se potra iti ih. I nemojte da to potraje cijeli dan, ve smo ionako izgubili d osta vremena. Ne namjeravam vas ekali, pa ete nas morati sustii." Stari Un poveo nas je natrag do gazdinstva. "Sigurno su dolje u podrumu, pijani kao klade", rekao je Hei-: ogoreno. "Ako su otkrili tajnu zalihu rakije, a nisu mi to rekli, vra ki mi platiti za to", zaprijetio je Porta. Upravo prije no to smo M'Ji do kue, bili smo zaustavljeni ti him upozoravajuim zvi - lukom. Iz sjene se pojavio Legionar. "Dovraga, kamo ste nestali?" ljutito je rekao Stari Un. "Gdje i' ona druga budal a?" "U lovu", rekao je Legionar uz cerek. "Na a dvojica drugova Hitio prijeko su nas h tjeli iznenaditi, pa ih dr imo na oku." "U lovu?" ponovio je Stari Un razdra ljivo. "Prokletstvo, to 'n'i? Ako samo i polo i s voju ruku na neku od tih ena..." Odgurnuo je Legionara i krenuo prema kui, ali Legionar ga ! povukao natrag. "Ne b ih i ao tamo da sam na tvom mjestu. Za i koliko trenutaka bi moglo postati prilino v rue." Tek to je izgovorio te rijei, nekakav je predmet poletio ikom tono prema nama. Barc elona je reagirao na vrijeme, iivatio ga u padu i bacio natrag. Zaula se eksplozija, a potom smo ugledali bljesak.

"Amateri", rekao je Barcelona hladno. "Ne znaju niti baciti snu bombu!" Zauli smo i Malenog. Negdje u blizini, u tami raslinja, odvi-Jula se estoka borba. ule su se glasne psovke na njemakom i 33

Iruskom. Zvuk lomljave granica, i udaraca elika o elik. Netko je krkljao i gu io se. A potom ti ina. Stajali smo ekajui. "Ovaj je gotov", rekao je Maleni, nakratko se pojaviv i prije no to je ponovno vese lo nestao u tami. Potom se zauo zvuk koraka u bijegu, pa hitac. " to se dogaa?" bijesno je upitao Heid e. "Najbolje bi bilo da se vratimo i provjerimo - ra irite se i pazite kamo stajet e", zapovjedio je Stari Un. U grmlju smo se spotaknuli o les. Porta je kleknuo kako bi ga pregledao. "Zadavl jen", kratko je rekao. Bio je to jedan od dvojice mladih Rusa. Pokraj njega je bila vrea bombi. Dovoljno da izbri e cijelu satniju. "Bile su namijenjene nama, pretpostavljam - dobro da ste ostali iza nas", slo io s e Stari Un. "Iako", dodao je, "to nikako ne opravdava va e pona anje. Porunik je bije san i ne krivim ga zbog toga." Legionar se nadmono nasmije io. "Porunici! Kao da oni sve znaju! Da sam se u ivotu os lanjao na porunike, sumnjam da bih sada jo bio ovdje." "Sve u svemu", rekao sam Barceloni, "izgleda kako si bio u . pravu kada si rekao da su oni mladci iz NKVD." i "Naravno da sam bio u pravu", rekao je kratko. "Dugo sam ve u ratu. Nauio sam neke stvari." "A kao to je on rekao", dodao je Porta, pokazujui palcem prema Legionaru, "porunici nemaju ba sve odgovore. Niti pribli no." Stajali smo u ti ini neko vrijeme, napre ui u i u tami, ali nismo uli nikakvog zvuka iz smjera u kojem je nestao Maleni. Potom se Stari Un okrenuo prema Legionaru s pit anjem koje gaje oigledno muilo ve neko vrijeme. "Kako si saznao to namjeravaju?" "Tko? Oni NKVD-ovci?" Legionar je slegnuo ramenima. "Djevojka nam je rekla. Prij e no to smo krenuli." Stari Un stisnuo je oi. "Ona ti je rekla?" "Ba kao to sam i re kao - ona nam je rekla." "Za to? Zbog ega je to napravila? Za to je izdala vlastite s unarodnjake?" 34 Legionar je samo hladno podigao obrvu u lice Staroga Una koji je oito imao svoje sumnje. "Zna , nisam je niti pitao - mogu H'dino pretpostaviti da joj se nisu svid jeli. Nisu bili ba lijepi." Porta se cinino nasmijao. "Puno je vjerojatnije da si joj upe-lio pi tolj u glavu!" "Mogue je", slo io se Legionar bez pogovora. "Samo to u ovom sluaju to nije bilo potr ebno. Sama mi je ponudila tu informaciju." "Zasigurno je luda", rekao sam. "Ako njeni to saznaju, gotovu je." "To je njezin problem", rekao je Legionar nezainteresirano. Zauo se zvuk te kih koraka i duboko disanje negdje iza nas, pa smo istoga trenutka pripremili pu ke, zurei u tamu i i ekujui bog zna to da se baci na nas - krdo divljih iv tinja ili u najma-nju ruku neprijateljski vod - no bio je to samo Maleni. "Govnar mi je pobjegao! Ove jebene jele bi mogle skriti tijelu jebenu pukovniju i nitko ih ne bi mogao pronai. No, oteo Niiin mu pi tolj. Poprilino sam siguran da s am ga pogodio, ali sve-|cilrto mi je klisnuo." Stari Un uzeo je pi tolj od Malenog i zami ljeno ga odvag-11110 u ruci. "Nagan, ha? Ako po niemu drugom, po tom mo emo vidjeti daje iz NKVD." "Upravo kao to smo i rekli na poetku", rekao je Porta s gaenjem. "Da nas asnici slu aj u samo malo vi e, ovaj jebeni rat |c ve mogao biti gotov." Stari Un je vratio Nagan Malenom, pa smo umorno krenuli kroz no kako bismo se pri dru ili ostatku satnije. Barcelona je neprestano priao o djevojci. Oito je bio zabri nut za nju; u tom trenutku, mislim kako nitko od nas nije bio sklon vjerovati I egionarevoj prii o tome kako mu je dragovoljno ono rekla. Zvu-Culo je posve nevje rojatno; ja sam osobno bio poprilino siguran da joj je Maleni zaprijetio svojom s mrtonosnom elinom icom.

"Za to je niste poveli sa sobom?" upitao je Barcelona. "Prokleto dobro znate to e jo j oni gadovi uiniti kada saznaju. Vidjeli .te kako se oni pona aju prema ljudima." "To nije na problem", rekao je Stari Un. "Mi smo samo ov-d|i' kako bismo se boril i u ratu, a ne glumili njegovatelje izdajica." 35 "Ne sla em se", rekao je Barcelona ustro. "Plaeni izdajice su jedno. Ljudi koji su p risiljeni biti izdajicama su ne to posve drugo. Prisloni nekome pi tolj na glavu i.. ." "Prestanite s tim", rekao je Legionar. "Po posljednji put vam govorim, nitko je nije prisilio da progovori. Sama je to odabrala. Svojom slobodnom voljom. Ono za vijajue deri te koje su imali ondje - njeno je. A znate tko mu je otac? Satnik iz p rokletog SS-a! Takva je ona kurva!" "Vjerojatno ju je silovao", rekao je Barcelona. "Nije me uope briga to joj je uinio ", rekao je Legionar hladno. "Sve to znam jest da je ona, prema svojim vlastitim rijeima, imala pune ruke posla otkucavajui svoje vlastite ljude lijevo, desno i po prokletoj sredini kad god joj se za to ukazala prilika. Sama nam je to rekla. in i se kako ona misli kako joj je to nekakva ivotna misija. A u mojoj knji ici, to je izdaja, a bilo koji izdajica se mo e nositi k vragu to se mene tie, na ijoj god stra ni bio." "Bila", rekao je Barcelona. "Bila, bio, ili jebeno bilo", rekao je Legionar. "Sve je to meni isto." "Vjerojatno misli kako je zaljubljena u toga gada." "Kriste svemogui, prije dvije sekunde si rekao da ju je silovao!" "Svejedno, drolja je", rekao je Maleni kao zakljuak, "i nije me briga to e se dogod iti s njom. Ocinkala je i vlastitu majku, tako nam je rekla. Otpremila ju je u S ibir, samo zato stoje ukrala svinjski but. Ubio bih je na licu mjesta, ali imali smo mnogo va nije stvari o kojima smo morali voditi rauna." Sada je bilo oigledno da je djevojka ipak dragovoljno dala onu informaciju. Malen i bi bio posljednji koji bi skrivao najnoviji uspjeh postignut njegovom elinom icom , a Legionar ne bi imao nikakva razloga skrivati da je istina bila izvuena iz nje silom. Nikada nije bio ta t, ali mogao je biti nemilosrdan kada je to bilo potreb no, to nikada ne bi tajio. Tako sam i ja sada bio sklon povjerovati njegovoj prii, i ne brinuti se o tome to se dogodilo djevojci. Barcelona je nastavio naklapati o tome, mislim jednostavno iz inata. 36 "Ona nema nikakvih izgleda", rekao je. "Sredit e je za trenutak. Jeste li ikada v idjeli to rade izdajicama u ovom dijelu svijeta? Oni su samo napola civilizirani, ti ljudi ovdje. Oni..." "Po tedi nas detalja", rekao je Stari Un. "Mo e?" Stege se iznenada nasmijao; gorko i zami ljeno. "Neprijatelj cijeni izdaju, ali prezire izd ajice.' Schiller je izgleda bio posve u pravu." "Schiller?" rekao je Porta tupo. "Kakve on veze ima s ovime? On je mrtav, zar ne ?" "Odavno", rekao je Stege. "Umro je jo prije no to si se ti rodio..." "Trebali ste vidjeti kako mu je jezik izi ao iz usta", rekao je Maleni hvalisavo. Okrenuli smo se prema njemu, razmatrajui ovu zapanjujuu primjedbu vezanu za Schill era. Nije to bila, naravno; Maleni je samo ponovno pro ivljavao svoj najnoviji tre nutak slave sa elinom icom, kada je zadavio ovjeka iz NKVD -a. "Ruke mi je stavio oko vrata, ali bio sam previ e sna an za njega. Nije rekao niti r ijei. Samo je krkljao i proizvodio udne /vukove. To uvijek rade kada jako stisnete . Oni..." "Isuse Kriste!" rekao je Heide. "To je jedino za to ivi -seks i davljenje!" "Svakome ono to voli", rekao je Maleni pompozno. "Ovdje smo kako bismo ubijali, a ja to inim na nain koji mi se najvi e svia. Priznajte", rekao je tonom strunjaka koji je sprijeio bilo kakve poku aje protivljenja, "svatko ima svoj omiljeni nain da to uini." Bila je to istina, pretpostavljam. Svatko od nas imao je svoju omiljenu metodu. Legionar je bio odan no u, dok je Porta bio slrunjak s pu kom. Heide se volio poigrav ati bacaima plamena, dok su mene smatrali majstorom za rune bombe. Maleni je jedno

stavno volio daviti ljude... Vrane su se usprotivile kada smo nai li i prekinuli ih u gozbi. Smjestile su se u jednom velikom crnom oblaku na le evima, i kada je Porta zapucao izmeu njih razdra en o su uzletjele, u kratkom trenutku panike kru ei iznad na ih glava, a potom odletjele 37do obli njih stabala, odakle su nam uputile glasan graktavi protest. Samo je jed na zaostala, zaplela se u neiju utrobu i nije se mogla osloboditi. Heide ju je ub io. Odvukli smo tijela unutra i stavili ih na hrpe. Porunik Ohlsen do ao je pogleda ti kako smo obavili posao i poeo nas psovati. Ustrajao je na tome da ih poslo imo v ani, u uredne redove, jedno pokraj drugoga. "Neki ljudi", rekao je Heide Barceloni, "su malo previ e sitniavi u pogledu nekih s tvari." Gunajui, poslo ili smo tijela kako je porunik htio. to se tie asnika koji su bili ubije i u krevetima, izvaljeni na leima u svilenim pid amama i prerezanih vratova, ostavi li smo ih da trunu ondje gdje su se i nalazili. Tamne krvave mrlje uprljale su p od, a muhe su se ve skupile u rojevima. U jednoj je sobi jo uvijek bio ukljuen radi o. Tugaljivi glas je pjevao "Liebling, sollen wir trau-rig oder gliicklich seinl " ("Dragi, hoemo li biti tu ni ili sretni?") Razlili smo benzin po cijeloj vojarni i povukli se. Kada smo se na li vani na sigu rnoj udaljenosti, Barcelona i ja bacili smo est runih bombi kroz prozore. S druge strane brda, zauo se pijani pjev veselih ruskih jedinica: Jesli zavtra vojna, jesli zavtra pohod, Jesli zavtra sila nagryanet, Kak odin elo vjek vjes sovjetsky narod Liubimuju rodinu vstanet. (Ako sutra pone rat, ako sutra krene pohod, Ako e sutra sila nagrnuti, Ko jedan e ov jek cijeli sovjetski narod Voljenu domovinu braniti.) Stari Un pogledao je u njihovom smjeru, preko brda u maglovite daljine, a potom natrag prema goruoj vojarni i njezinim ubijenim ljudima. "Pa, eto ga", rekao je. "To je njihov rat, kojemu se toliko vesele." 38 2. SPECIJALNA MISIJA Sustigli smo ostatak satnije u borovoj umici. Porunik Ohl-sen sve u svemu nije bio ba odu evljen na im dugim izbivanjem, i pro lo je neko vrijeme prije no to se ponovno m ogao izra avati |c/ikom koji nije izazivao nalete crvenila u na e obraze. Tijekom sljedeih nekoliko dana imali smo nekoliko okr aja sa skupinama ruskih pljaka a , i pri tom smo izgubili dvanaestoricu ljudi. Sada smo ve postali poprilino struni u gerilskom ratovanju. Sa sobom smo imali estoricu zarobljenika, porunika i petoricu pje aka. Porunik je teno govorio njemaki, i mar irao je s porunikom Ohlsenom na elu satnije, privremeno zabor aviv i na sve nesuglasice. Kako bismo nadoknadili to to smo morali sa sobom vui i /nrobljenike, natjerali smo dvojicu pje aka da nose kotao u kojem |c bio na fermentirani alkohol. Bilo je rano ujutro - za promjenu, sijalo je sunce - kada smo ugledali alpsku kui cu, planinsku kolibu s balkonom koji se pro-lezao oko cijele kuice i dvojicom nje makih pje aka koji su stra-/urili na ulazu. Dok smo joj se pribli avali, izi la su dvoj ica asnika i stajala ekajui nas. Jedan od njih, stariji, bio je pukovnik i imao je smije ni monokl koji je neprestano bljeskao na suncu. Po-iligao je ruku na pokrovi teljski pozdrav poruniku Ohlsenu, a dok smo se mi pribli avali, promatrao nas je s visine. "Dakle, napokon ste stigli - ve vas neko vrijeme oekujem. Ne tra im pojaanja ako mi d oista ne trebaju - a kada mi trebaju, oekujem da stignu odmah." Njegov je monokl zurio niz na u vistu, prezirno se presijavajui. "Hm, va i ljudi izgledaju kao vrlo is kusna skupina - nadam se kako se moje povjerenje nee pokazali la nom nadom." Skinuo je monokl, dahnuo na njega, uglancao ). ., namjestio natrag na oko i obratio nam s e preko Ohlsenovog liimena. "Samo da se zna, hou da vam od poetka bude jasno kako u ovom kraju vrlo inzistiramo na disciplini. Ne znam na to sic se vi momci navikn uli ranije, ali sada kada ste ovdje mo ete poeti savijati svoje mi ie. Hm!" Kimnuo je glavom, oigledno 39zadovoljan to nam je dao ne to na znanje, pa se okrenuo natrag prema Ohlsenu. "Do pustite mi da se predstavim: Pukovnik von Vergil. Ovdje ja zapovijedam." Porunik Ohlsen mu je salutirao. "Poslao sam po pojaanja prije nekoliko dana. Oekivao sam d

a ete stii puno ranije. Meutim, sada kad ste stigli, ve u vas ja nekako iskoristiti. Ondje, na onu stranu, na rubu ume. Brdo 738. Neprijatelj je ondje vrlo uposlen po sljednjih nekoliko dana. Lijevo krilo moje bojne pronai ete u blizini. Pobrinite s e da uspostavite dobre linije za komunikaciju." "Gospodine.", Porunik Ohlsen ponovno je salutirao, s dva prsta naslonjena na ljem. Pukovnik je otvorio oko i ispustio monokl. "Zar to nazivate propisnim pozdravom, porunice?" Ohlsen je stao u stav pozor. Lupio je petama i elegantno podigao jednu ruku. Pukovnik je kimnuo i progundao ne to to je trebalo zvuati kao odobravanje. "Tako je ve bolje. Ovdje ne toleriramo povr nost, znate. Ovo je pruska pje aka bojna. Znamo to j e to, i odr avamo najvi e standarde. Sve dok ste pod mojim zapovjedni tvom, i od vas u oe kivati isto." Prekri io je ruke na leima i nagnuo se naprijed, mr tei se. "Kakvo ste o vo strano smee doveli sa sobom?" "Ruske zarobljenike, gospodine. Jednog porunika i pet vojnika." "Objesite ih. Ovakvo smee ne dr imo ovdje." Nastao je trenutak ti ine. Vidio sam kako porunik Ohlsen ima problema s gutanjem. "Jeste li rekli - objesite ih, gospodine?" "Naravno da sam rekao da ih objesite! Sto je s vama, ovjee? Jeste li malo spori il i...?" Pukovnik se okrenuo na peti i od etao natrag u kuu. Porunik Ohlsen slijedio ga je po gledom, tmurnog izraza lica. Svi smo znali pukovnikov tip: manijak sa eljeznim kr i em, bez ikakvih misli u glavi osim onih o osobnoj slavi i poastima. Ruski porunik upitno je pogledao Ohlsena. "I to e sada biti?" promrmljao je. "Hoemo li biti obje eni?" "Ne ako ja tu mogu ne to uiniti!" ljutito je rekao Ohlsen. "Radije bih stajao i gle dao kako ta budala visi!" 40 Prozor na prvom katu naglo je otvorio jedan doasnik, i upravo je spomenuta budala provirila van. "Jo samo jedno, porunice; jedna rije upozorenja prije no to zauzmete svoje polo aje: k ada ja ne to naredim, oekujem da se to smjesta izvr i. Vjerujem da sam bio jasan!" "Kukin sin", promrmljao je Porta. "Samo nam je to jo trebalo. Prokleti pruski luak. .." Porunik Ohlsen ljutito se okrenuo prema njemu. "Molim te lijepo. Nema potrebe jo v i e pogor avati ovu situaciju." Pukovnikov pobonik, mladi porunik ru iasta lica, pojavio se na vratima s naredbom od pukovnika da smjesta zauzmemo dodijeljen nam polo aj - i da to uinimo strogo se pri dr avajui pravilnika. togod to znailo. Nakon toliko godina borbi na boji tu, sami smo n apisali svoj pravilnik. Stigli smo do brda 738 i poeli se ukopavati. Zemlja je bila tvrda, ali susretali smo se ve i s tvrdom, a i to je bilo bolje od neprestanog pje aenja preko neprijatel jem krcatog teritorija. Maleni i Porta radili su pjevajui. Doimali su se pretjera no veselima. "Sigurno su se bacili na onu prokletu rakiju", rekao je Heide sumnjiavo. Porunici Ohlsen i Spat su sjedili u zemunici s ruskim asnikom, razgovarajui u urbanim , tihim glasovima. Barcelona se nasmijao. "Kladim se da govore Rusu vremena pola ska lokalnih vlakova!" "Pa to?" upitao je Stege ljutito. "Ohlsen nije jedan od onih koji e vje ati zaroblje nike samo zato to im tako naredi jedan pruski patolo ki sluaj. On e se pobrinuti da s e sretno izvuku." "Isuse Kriste!" rekao je Heide s nevjericom. "Pa nee valjda pustiti tu gamad?" "A to mu drugo preostaje?" rekao je Barcelona. "Ako se sutra u ovo vrijeme jo budu nalazili ovdje, stari luak e ih sam objesiti - a porunik e skupa s njima." "Tako mu i treba", izjavio je Heide uobra eno. "Trebao bi izvr avati zapovijedi nadr eenog asnika. Zbog toga je ovdje. U svakom sluaju, ne sla em se s tom glupo u uzimanja z arobljenika. Kakav je smisao toga, osim ako ne trebamo ne to od njih? A kada to i dobijemo, treba jednostavno ubiti te gadove. Zarobljenici 41su samo gnjava a. Mo da si primijetio", dodao je samodopadno, "da ja nikada ne uzi

mam zarobljenike." "Zvui posve dobro sada dok sjedi ovdje u svom rovu", slo io se Barcelona, "ali mo e se kladiti da bi pjevao drugaiju pjesmu da si u ruskim rukama." "Da mi se to ikada dogodi," rekao je Heide dostojanstveno, "podnio bih sve to mi se dogodi. A kada bi me zadr ali kao zarobljenika, umjesto da me ubiju, mislio bih o njima da su budale. No, upamti jednu stvar, ja nikada ne namjeravam pasti Rus ima u ruke." "Pun si pria"', rugao mu se Barcelona. "Slu aj", Heide se ljutito okrenuo prema njemu. "Koliko sam dugo ja u jebenoj vojs ci? Devet godina! I za sve to vrijeme, niti jednom nisam bio uhvaen - a znate za to ? Zato to sam prokleto dobar vojnik, bolji no to bi vi ostali mogli postati za mil ijun godina!" Izazivaki se okrenuo prema njima. "Ja se pona am prema propisima, u r edu? Imam zapeglani av na hlaama, ba kako to pi e u knjizi, u redu? Imam propisani vor na kravati, imam raz-djeljak u kosi -" Tako mi bog pomogao, ak je skinuo ljem kak o bi nam ga pokazao! "U vezi mene ili moje uniforme nema niti jedne stvari koja nije u skladu s propisima. Hajde, smijte se, ali ako ne ponete dobro, neete nikada postati dobrim vojnikom. A kada sam odluio prijaviti se u vojsku, odluio sam uinit i to kako valja. I jesam, od samoga poetka. I nije me briga za to se navodno borim o, radim samo ono to mi se ka e - ubio bih i svoju jebenu baku kada bi mi to netko zapovjedio. Ja sam vojnik jer volim biti vojnikom, a elim biti dobar u onome to vo lim raditi." Na trenutak je nastala ti ina. "Doista ne vidim kakve sve ovo ima veze s uzimanjem zarobljenika", komentirao je Stege. "Isuse, koliko glup mo e biti?" s gaenjem je upitao Heide. "I ti si mi neki student! Slu aj," nagnuo se prema naprijed, "nikada nisam i ao u srednju kolu. Ni ta slinoga, zn a ? Ali, vjeruj mi, znam to radim i znam kamo idem. A sigurno je to da nikada ne tr eba uzimati zarobljenike. to misli , kako sam uspio pre ivjeti ovako dugo? Za to sam po stao doasnikom nakon samo pet mjeseci, dok si ti jo uvijek samo obian vojnik nakon e tiri godine? 42 Za to se dogaa to da gotovo nitko od studenata ne postane asnikom - dok u ja postati a snikom u rekordnom roku, im rat zavr i i budem mogao zapoeti svoju obuku? Za to..." "Joj, ne znam", rekao je Stege, kojemu je ve postalo dosadno. "Mogu ti rei da si p osve u pravu." "Naravno da jesam! Ne treba mi neko dijete poput tebe da mi ka e kako sam u pravu. " Heide je sjeo, zadovoljan. "Neu dopustili onim ruskim gadovima da se odavde izv uku ivi, to je sigurno." Stege je ponovno pokazao glavom. "Samo ih dotakni, i smj esta idem poruniku Ohlsenu!" "Usudi se! Samo se usudi, i vidi to e ti se dogoditi!" izazivao ga je Heide. "On s i ne mo e priu titi da stavi i jedan prst na mene!" Stege ga je promatrao s prezirom. "Jedino to imam za rei jest hvala bogu to7a nisam uzoran vojnik." "Daj, nosi se!" Heide se okrenuo od njega. Upravo smo zavr ili s kopanjem kada je prva granata pala pokraj nas. uli smo poznati fijuui zvuk dok je p adala prema tlu negdje u na oj blizini, a potom krike ovjeka u agoniji, nakon ega je jedan od novaka iskoio iz svoje rupe i pao potrbu ke na tlo. "Pogoen sam!" povikao je na sav glas. Dvojica njegovih kolega izi la su za njim. Uzeli su ga izmeu sebe i otrali s njim iza linija, dalje od opasnosti. Barcelona je napravio grimasu dok ih je promatrao. "Ne brini, stari, odnijet e te oni odavde koliko god ih noge nosile - tisuama kilo metara daleko, do najudaljenije bolnice koju budu mogli pronai..." "Poetnika srea", promrmljao je Heide kiselo. "Nemaju pojma to bi uinili sa strojnicom , ali samo im daj ranjenika da ga odnesu i nestanu u vidu magle. Nije im dugo tr ebalo da to naue, Ktirne?" Na dnu zemunice postavili smo svoj kotao, vrsto osigurav i poklopac hrpom kamenja k ako ni ta osim izravnog pogotka ne bi moglo o tetiti na u dragocjenu tekuinu. Sada je ve gotovo bila no. Mjesec je bio skriven sagom oblaka, a nebo je bilo bar un asto i tamnocrno. "Bo e, tako je tiho", promrmljao je Stari Un. "Da nisam ve 43tako dugo u igri, gotovo bih pao u isku enje da se pro etam do vrha i vidim to se d

ogaa." Zauli smo kako je u daljini zalajao pas. "Gdje su dovraga ti Rusi?" upitao je Bar celona. Stari Un pokazao je prema borovim stablima, koja su stajala ukoena i ravn a poput stra ara. "Tamo, u svojim rovovima - pitaju se za to je tako tiho i to mi to dovraga namjeravamo." "Pa, ja bih volio da se pojave i bore", progundao je Heide. "ovjeka ni ta ne mo e tak o izludjeti kao ti ina." Smijeh od kojega se ledila krv u ilama iznenada se zauo kroz no, ali bio je to samo Porta, koji je varao s Malenim na kartama nekoliko metara dalje. Negdje na drug oj strani zastektala je strojnica. Jedan od na ih odgovorio je s nekoliko melankol inih salvi. Dok smo promatrali, iza borovih stabala more plamena pojurilo je napr ijed, poskakujui prema nebu val za valom, a svakom je prethodila buna eksplozija. i nilo se kao da i same planine podrhtavaju. "Raketne baterije", primijetio je Stari Un. "Sve dok se ne pribli e..." Ponovno smo zauli tektanje strojnice poput lave a psa uvara. U tami noi, negdje prema sjeveru, niz svjetleih raketa rasparao je nebo. Usred svega toga, stigao je pukovnikov kurir. Trao je punom brzinom, crven u licu i viui poput luaka: "Poruka za petu satniju! Poruka za petu satniju!" Porunik Ohlsen bijesno mu je pri ao. "Ti e malo, ti luae! Cijelo boji te e nestati u moru plamena ako ti ovako nastavi !" "Da, gospodine. Oprostite, gospodine. Ali ovo je vrlo va na poruka, gospodine. Puk ovnik vas eli smjesta vidjeti kako biste mu podnijeli izvje e i kako bi vam izdao no va nareenja." "Za ime bo je...!" Porunik se okrenuo u stranu, ne to mrmljajui. Kurir je neko vrijeme zbunjeno stajao. Imao je glatko, izribano lice, uniformu bez mrlja i odisao je zanimljivom nevin o u. Porta ga je nekoliko puta pomno promotrio. "Odakle je ta tvoja opravica?" "Iz Breslaua", ponosno je odgovorio. "etrdeset i deveta pje aka." I ru iasto je lice po gledalo upitno prema Porti u njegovoj rupi. 44 Porta se nasmijao jednim od svojih sotonskih smije aka. "Ti si jo jedan od onih koj i eznu za odlikovanjima, ha? No, idi i zaradi svoj eljezni kri , samo naprijed, pron ai e ga ve negdje u hrpi govana!" Zapanjen - nije niti udno to je bio, ne znajui Portu - kurir | ic okrenuo i otrao na trag pukovniku. Planine su ponovno zadrhtale, kao da ih je potresla nekakva duboka unutra nja agon ija. Nizovi plavih i crvenih hitaca proparali su nebo. inilo se kako je krajolik kilometrima uokolo okupan morem vjene vatre, pa smo za titili oi pred odbljeskom i p ognuli ic dublje u svojim rupama. Na trenutak su Rusi podnosili teret, ali Hiti nama nije ba bilo bajno. "Isuse Kriste!" stenjao je Heide, drhtavom nadlanicom obri-jiuv i elo. "Ne znam to t e Do baterije3 ine Rusima, ali mene Iposve sigurno na smrt pla e. Pola vremena mi s e ini kako ti glu-Ipiini ne znaju u kojem smjeru okrenuti te ugave stvari..." "Paz i!" povikao je Steiner. "Rusi se pridru uju!" Gotovo i prije no to je dovr io reenicu, tlo se poelo povi-|jli i tresti kada su se te ki ruski topovi pridru ili bombardiranj u. [Skupili smo se u svojim rupama, poput pasa ostavljenih na zim-tkiij noi, ruka ma titei ljemove. Kroz poluotvorene oi ugledao Kum kako se vatreni zid uzdi e iza nas kada su se prizemljile 120 milimetarske granate s ruskih linija i toplotni udar zraka pro ao Breko mene. A tada je iznenada - tako iznenada da sam osjetio ok - na-Itipilo zati je. Bara na va tra je prestala i nije se moglo uti niti Ivuka. Oni od nas koji su sve to ve i ranije prolazili ostali su zgu-u svojim rupama, al i nekoliko je novajlija neoprezno podiglo kako bi vidjeli to se dogaa. Porunik Spat povikao je iz rupe: "Glave dolje, vi proklete budale!" /,a neke od njih bilo je prekasno, jer im je nastupila ti ina, se niz eksplozija osuo po nama. Uznemirujue b lizu u odnosi ni prethodnu salvu - tono pred ulaznim vratima. 'Trea srea", uo sam Barcelonu kako mrmlja. "Sljedei put ft i"no naciljati." 1 Skraeni izraz za Dora baterije - raketne baterije s dvanaest topova (nap. prev. ) 45Osjeao sam kako je najvjerojatnije u pravu. Nisu nas mogli vjeno proma ivati. Srea se morala i njima nasmije iti.

"Imaju snajper negdje u onim borovima", rekao je Steiner. Tijekom drugog zati ja, izlo io se opasnosti izviriv i nekoliko centimetara iz svoje r upe i povikav i Porti: "Hej, Porta! Skini tog gada, pa emo mo da imati malo mira!" "Poku at u", rekao je Porta. "Sve za ti inu - kada bih samo mogao ugledati tog kreten a." Ispuzao je iz svoje rupe i pomaknuo se naprijed, ispru iv i se po tlu svom du inom i p retra ujui borovu umicu infracrvenim ni anom svoje pu ke. "Mogao bih i ja poku ati", rekao je Maleni, izvukav i svoj komad eline ice iz d epa i kre nuv i iz svoje rupe. "Mogao bih ga dohvatiti, kladim se. Samo da mu ovo omotam oko vrata i mi emo..." "Vrati se natrag!" prosiktao je porunik Spat. Tono na vrijeme. Kako se Maleni vratio natrag u svoju rupu, bila je ispaljena nov a salva. Spustila se izmeu na ih rovova, a od nekud su se zauli uobiajeni vrisci i ja uci stravino ozlijeenih ljudi. "To je to", rekao je Barcelona. "Neki jadnici su otegli papke - mo da e nas sada os taviti na miru." "Naravno, sve dok mi ponovno ne zaponemo s onim smrdljivim Dol" rekao je Heide og oreno. Legionar se izmigoljio kako bi se pridru io Porti. Svojim izo trenim vidom uoio je po kret izmeu borovih stabala, pa je ispru io ruku i bocnuo Portu u rebra. "Eno ga - u pravo se spu ta -vidi li ga? Desno od onog prokleto velikog stabla ondje. Dobro gle daj, ili e ga proma iti!" Porta je oslonio pu ku o rame i oajniki zurio kroz ni an. "Gdje, zaboga? Ne vidim ga.. ." "Gledaj, vidi ono veliko stablo? Koje viri iznad svih ostalih stabala? Tri prsta desno..." "Imam ga!" Porta je pobjedonosno podigao palac. "Da, sada dobro vidim toga gada - upravo se spu ta - ni ta ne sumnja - jadnik ima Staljinovo odlikovanje na grudima! Mo e li to vjerovati? Prokleto Staljinovo odlikovanje..." 46 "Proklet bio, prestani brbljati i baci se na posao!" prosiktao H' Legionar kroz zube. "U redu, u redu, nemoj paniariti", rekao je Porta smireno. "Imam jo posve dovoljno vremena. Samo jo jedan korak..." Dok je to govorio, prstom je obuhvatio okida. Zauo se sumo jedan kratak, glasan hi tac, i snajperist se sru io dolje u umu bez pola glave. Legionar je kimnuo glavom. "Dobro. Daj mi svoju knji icu da pri bilje imo." Porta mu je pru io jednu od malenih utih bilje nica koje su nosili svi snajperisti u vojsci u svrhu bilje enja svojih uspjeha. I egionar je pribilje io Portin najnoviji uspjeh i prelistao prethodne stranice. "Nije lo e", komentirao je. "Ja sam ih sredio jednako toliko svojom icom", rekao je Maleni zavidno. "A za to je potrebno mnogo vi e hrabrosti, samo da vam ka em. Nije to samo sjedenje i piljenj e jednim okom kroz ni an - mora biti ondje na licu mjesta, u neposrednoj blizini -" Agresivno je kimnuo prema Legionaru, a potom se, iznenada zabavljen nekom mi lju, ponovno okrenuo prema Porti. "Hej, a to je s njegovim zubima?" "Nisam ih vidio", rekao je Porta sa aljenjem. "Gad se uope nije nasmije io. Za to ne bismo oti li i pogledali ga? Pola-pola?" Malenoga nije trebalo dva puta pozivati. Otpuzali su do borove umice, riskirajui svoje ivote zbog nekoliko zlatnih plombi. Porunik Ohlsen je takoer iskoristio prigodu kako bi protegnuo noge. "Preuzmi na trenutak, hoe li?" rekao je Spatu. "Idem vidjeti to eli ona baba od puko vnika. Brzo u se vratiti." Trkom je oti ao iz rova, prema razmjernoj sigurnosti po umljenog podruja u kojem je p ukovnik imao svoj sto er. Neka je strojnica poela ispaljivati neprekidni niz svjetl eih projektila, ali topnik oigledno nije bio previ e struan, pa su hici bili prekratk i, i bezopasno su prizemljivali ne to dalje. To je bilo sve za taj put. Ostatak nam nije bio namijenjen jo neko vrijeme - dugo nakon povratka porunika Ohlsena. Kada je on da ui stigao do kuice, pukovnik nije htio da ga se ometa, ali na posljetku

je pristao poslu ati Ohlsenovo izvje e, 47 koje je sam hitno zatra io ne to ranije. Sedmorica asnika koji su bili s njim, slu ali su s jednakim nedostatkom interesa. Sjedili su oko stola koji je bio prekriven debelom tkaninom i na kojem se nalazi la bogata zaliha hrane i vina. Ohlsen je, mislei kako se nalazi u nekakvoj zemlji udesa upijao sve pojedinosti dok je govorio: vaze od bru enog stakla prepune cvijea ; blistavi kristalni luster; plavi kuhinjski porculan; sluge u bijelim sakoima k oji su s po tovanjem stajali pokraj svakoga gosta. Glas mu je na trenutak zadrhtao : inilo se jedva vjerojatnim da se onaj divljaki pokolj i ova luksuzna veera mogu o dvijati istovremeno, udaljeni samo nekoliko desetaka metara. Dok je on mucao, pukovnik von Vergil namjestio je svoj monokl i promatrao tog dr skog porunika koji se usudio prekinuti njegov obrok. Prvo je pogledao debeli sloj blata na njegovim izmama, a potom mu je pogled odlutao prema prljavoj crnoj unif ormi, zgu vanoj, razderanoj i skrutnutoj od nekoliko mjeseci nakupljanja pra ine na prvim linijama boji ta. Husarska oznaka mrtvake glave, po utjela i hrdava, izrugujui m u se cerila, bez imalo srama ukazujui na to da je pro lo mnogo, mnogo vremena otkak o je posljednji put bila ula tena do propisanog sjaja. Blatnjava crvena vrpca eljez nog kri a nije zavr avala odlikovanjem, nego otrcanim uperkom. eljezni kri je bio izgub ljen prije nekog vremena, kada je plamen progutao po-runikov tenk. Lijevi rukav n jegova kaputa visio je o nekoliko niti. Ko ni poklopac njegove futrole bio je otrg nut. Umjesto asnikog pojasa, nosio je vojniki. Desna mu je ruka bila crnu od zgru ane krvi. Pukovnik je ispustio monokl i s gaenjem se okrenuo. Up ravo kao to je uvijek i zam i ljao - ti asnici koji su se nalazili ni boji tu nisu imali nikakva osjeaja za stil, za in; to nisu bili ljmli koje bi volio privatno poznavati - oito, inae se ne bi ni ti na li n;> boji tu. Sam pukovnik je ondje bio zbog krupne pogre ke i epii ljavog posl a nekog kretena u Bendelstrasse. Njegova pukovnija, 49. pje aka, bila je bogata i aristoknii ska, i sve do sada nije se na la u akcijama na boji tu osim okupan je Danske i dva dana u Francuskoj prije potpisivanja primirju ivot je bio lagodan i rasko an. 48 1 A tada je do ao onaj fatalni dan kada je nepromi ljeni idiot u Bendelstrasse odluio u naprijediti zapovjednika pukovnije, pukovnika von der Graza, u in brigadira, pa g aje poslao s pje akom divizijom na Balkan. To je bio samo poetak. Ogorena 49., tada j o sretno smje tena u Breslau, nije pojmila potpunu tra-ginost situacije. Neko su vri jeme ivjeli u uvjerenju i nadi da e lukovnikov nasljednik biti izabran iz njihovih vlastitih redova. Imali su dvojicu bojnika koji su ekali na promaknue u pukovnike , a onaj uva eniji od njih dvojice ak je oti ao tako daleko da unaprijed najavio prom jene koje namjerava uiniti kada postane ipovjednikom pukovnije. Njihov je san bio uni ten jednog nezaboravnog petka ujutro, dvadeset minuta do devet - vrijeme i datum koji su bili usjeeni pamenju svih asnika pukovnije, jer je u dvadeset minuta do levet stigao njihov novi pukovnik kako bi preuzeo zapovjedni tvo. IPukovnik kojega nitko nije poznavao i kojega nitko nije elio. "\) ao je izravno iz aktivne slu be u Demjansku. U vezi njega nije iilo niega amaterskog; bio je visok i krupan, vrst i iskren, i nolio je povez preko oka. Cijelog je tog sudbonosnog petka lunjao vojarnom nezadovoljno namrgoen, spu tena no sa poput psa koji je nanju io nevolje. Icdan od asnika, koji mu se poku ao dodvoriti, dosjetio se pametne Ideje da poka e novom pukovniku vinski podrum pukovnije, koji je iio poznat kilometrima uokolo, i koji je bio krcat delikatesama koje 1)1 raz galile srce bilo kojem strunjaku za vina. Mo da pukovnik ni-I bio strunjak za vina. S ve u svemu, samo je u ruku uzeo jednu ili dvije pra njave boce, proitao njihove nal jepnice, hladno pogledao r.nika podigav i obrvu i izi ao van bez rijei. To podizanje obrve i takoer pokazati dobrim zabavljaem. Proistio je grlo i progutao knedlu u i ekivanju. "Neka zatvorenik skine svoju odjeu i odlo i je na dva stolca; predviena za to. Donje rublje na lijevu, sve ostalo na desnu. izme na sredinu izmeu stolica." . Ponovno je proistio grlo, priekao trenutak, a potom podigao pogled da vidi kako po runik to sve podnosi. Na njegovo veliko razoarenje, porunik je bio poprilino nezaint eresiran. Izraz njegova lica bio je nepromijenjen. Linije oko usta su se mo da mal o produbile, izraz u oima je mo da postao malo tuplji, 188 lali bilo je oito kako on nee lako popustiti. Stabsfeldwebel je ve Iranije vidio te znakove; pripadali bi ovjeku koji vi e nije mogao ipronai snage da se bori ili post avi protiv sustava. A to su bili Inajzamorniji od svih zatvorenika. Radili bi to god bi im se reklo, jprihvaali sve uvrede i ozljede ni ne trepnuv i; samo bi tiho s jedili lu svojim elijama i ekali da budu ispitani, ekali da im se sudi, Ida ih se o sudi i ubije. Sve to bez i trunice emocija koje bi ukaza-Ile na to da im je stalo . A mo da im i nije bilo stalo, a to je toliko Iljutilo Stabsfeldwebela. Jer onaj o vjek kojemu nije bilo stalo bio lje neranjiv, a ovjek koji je neranjiv je nezanim ljiv ovjek. Mogli Ibiste mu se izrugivati, bockati ga, poni avati ga kako god biste "htjeli, a sve bi to bio samo gubitak vremena i izvor frustracije, jer biste je dnako tako mogli izliti svoj gnjev na zid i oekivati da se on raspadne na komadie kao i oekivati od ovjeka kojemu vi e nije bilo stalo da poka e bilo kakvu stimulativnu reakciju. Porunik Ohlsen polako je i strpljivo otkopao svoju jaknu i objesio je na naslon st olice. "Nemoj da to traje cijeli dan!" otresao se Stahlschmidt. "Ne odijeva se za nekaka v bal!" Porunik je poslu no skinuo svoju ko ulju i hlae i bacio ih za jaknom. Izraz lica jo mu

je uvijek bio ravnodu an. Nije pokazivao nikakve znakove srama, ljutnje ili poni enj a. Stahlschmidt je vakao svoju mesnatu donju usnu po utjelim zubima. ekaj samo kad s e gad nade pred upraviteljem zatvora! To e ga probuditi iz letargije. To e ga nauit i pameti. To e... Porunik Ohlsen iskoraio je iz svojih izama i stao gol izmeu dvije stolice. Stahlschm idt se okrenuo kako bi ga pogledao. Gornja mu se usna izvila u poruzi. "Kakav u asan prizor! Ha, Stever? Kakav stravian, u asan prizor - ima neeg vrlo odvrat nog na golim tijelima. Nisi tako lo e izgledao s uniformom i svim svojim odlikovan jima, ali vjeruj mi, kada bi se sad mogao vidjeti, htio bi otpuzati u nekakvu ru pu i umrijeti. Pogledaj se! Pogledaj ta velika ko ata koljena! Pogledaj te u asne dla kave noge! Pogledaj te ogromne ro nate nokte na nogama! Isuse Kriste, kakav primje rak, ha?" Namignuo je Steveru i poeo koraati oko porunika, baca-f jui na njega pogrdne poglede , povremeno ga bocnuv i. Porunik 189je sve to podnosio umornom strpljivo u, kao daje Stabsfeldvvebel dijete kojemu t reba ugoditi i podnositi njegove hirove. "U redu!" zagrmio je Stahlschmidt, zaustaviv i se. "Spusti se dolje na dlanove i k oljena - dolje na pod, dolje! Deset sklekova, i bez varanja - Stever, doi ovamo i kratko mu provjeri stra njicu, pobrini se da ondje nema ni ta skriveno..." Obergefreiter Stever rado je napustio svoje mjesto pokraj vrata