Embed Size (px)
Citation preview
www.fibra.hr | www.stripovi.com
Knjiga
15
Héctor Germán Oesterheld * Alberto Breccia
*Scenarij Héctor Germán Oesterheld
Crtež Alberto Breccia *
Originalno izdanjeMort Cinder, 1962.
Izdavač Naklada Fibra d.o.o.
*Glavni urednik Marko Šunjić
Prijevod Irena RašetaLektura Josip Sršen
Dizajn Melina Mikulić, Studio grafičkih ideja d.o.o.
Tisak Tipomat d.o.o.Naklada 500 primjerakaISBN 978-953-7437-68-8
*Copyright © obitelj Breccia 2008
*Zagreb, svibanj 2009.
Knjiga
15
Héctor Germán OesterheldAlberto Breccia
rijetke su prilike kad ću priznati sljedeće: čitam malo stripova. To jest, čitam ih u ogromnim količinama iz profesionalnih motiva, ali – kažu da se isto događa slastičarima koji uopće ne jedu kolače, jer svakodnevno žive s njima – u slobodno vrijeme se volim posvetiti knjigama i romanima. Uz poneku iznimku, naravno: ima stripova koje čitam čak i onda kad ne moram. Među njima je i Mort Cinder, kojeg sam ponovo uzeo u ruke iz „profesionalnih“
razloga, kako bih napisao ovaj uvodnik, i koji me je u nekoliko minuta ponovo uspio zaokupiti; kažem „ponovo“ jer mi se svidio i prije mnogo godina, kad je prvi put bio objavljen u Italiji.
Zbog profesionalne deformacije, tekst je dio stripa koji me najviše zanima. Vjerojatno je i u pitanju takmičarski duh: pošto ne znam crtati, vještina crtača me ne impresionira toliko, pošto ne predstavlja konkurenciju; ali piščeva ipak, na neki način, da. Ipak, u slučaju Mort Cindera, Breccine table odlikuje ogromna ekspresivna snaga da je nemoguće ostati ravnodušan. Novo profesionalno zapažanje: Mort Cinder je objavljivan u Misterixu, „pročitaj i baci“ tjedniku namijenjenom brzoj konzu-maciji. Pitam se: kad ga je Breccia počeo crtati, je li pretpostavljao kako će njegova priča postati klasik i biti objavljena u izdanju poput ovoga (što bi objasnilo njegov nevjerojatan trud) ili ga je pokretao svojevrsni kategorički imperativ koji mu je nametao da pruži sve što zna, iako će već sljedećeg tjedna njegov rad biti zaboravljen? Upoznao sam Alberta Brecciu, iako samo nakratko (on je trebao crtati mog „Snježnog čovjeka“ za serijal Un’uomo, un’avventura, ali je morao odustati zbog zdravstvenih razloga, pa je priča povjerena Milu Manari) i, na osnovu tih nekoliko susreta, glasam, njemu na čast, za „kategorički imperativ“.
Vratimo se tekstu: govorio sam o strahu od konkurencije, ili, ako hoćete, o zavisti. Pokušajte čitati i uskoro ćete otkriti kako Oesterheld nije samo još jedan scenarist. Njegovi teksto-vi, vrlo deskriptivni, ali nikad suvišni, posjeduju književne kvalitete koje ćete rijetko naći u drugim stripovima. Svjestan sam kako ću upotrijebiti banalnu frazu, ali „kad kreneš čitati, teško je stati“, što je uspjeh kojeg, uvjeravam vas, nije lako postići. Osim toga, Oesterheld je imao ogromnu produkciju. Kako je uspio održati tako visok nivo kvalitete? Zavist.
Srećom, i on ima poneku malu manu, iako – kao što ćete pročitati – ću ih tako nazvati s puno oklijevanja. Tijek radnje, na početku nevjerojatno vizionarski i suptilno uznemirujući – doživljava lagan pad kad Oesterheld pokušava dati racionalno objašnjenje onog što se dogodilo, kao na primjer na prizoru koji počinje na str. 101, a kojeg neću spominjati da ne pokvarim užitak onima koji ga još nisu pročitali.
Mislim da ovdje mogu savršeno shvatiti problem s kojim se Oesterheld bio prisiljen suočiti, jer ga osobno vrlo često proživljavam kad pišem svoje priče. Postoji neka vrsta nepisanog zakona koji nameće završetak priče, to jest pružiti čitateljima po mogućnosti racionalno objašnjenje zapleta. Kad pišeš puštajući da te ponese zabava, atmosfera, karakteri likova, pišući iz glave, prvi se iznenadiš razvojem priče, kao da je diktira netko drugi, sakriven u nekom kutku našeg mozga, kraj postane nešto nametnuto: iznenadan prekid ritma, kao kad bi se neka melodija morala naglo završiti, zanemarujući završne note.
Pitam se bi li televizijska serija Twin Peaks – koja po pitanju vizionarske atmosfere ima mnogo dodirnih točaka s Mort Cinderom – prekinuta na pola puta zbog slabog interesa publike, stekla kultni status da su sva otvorena pitanja – uključujući i ono, ako se dobro sjećam, o osobi koja se pretvorila u kvaku na vratima – racionalno objašnjena. Između ostalog, i Mark Twain je smatrao kako je kraj najmanje važan dio priče. Možda i uvodnika: pa vas tako ovdje pozdravljam, bez zaključka, i želim ugodno čitanje.
alfredo castelli
Mort Cinder i prolog
Oduvijek sam se pitao što bi se dogodilo kad bi naš voljeni Ezra Winston u onom čarobnom neredu mitskih životinja, egipatskih statuica i grčkih vaza, ne uvijek autentičnih, naišao na stari broj revije Misterix s početka sedamdesetih. Bilo bi fantastično kad bi se Ezra svojim karakterističnim autoritativnim i jednostavnim tonom osvrnuo na tu reviju. No još bi fantastičnije bilo kad bi Mort Cinder ko-mentirao Ezrina razmišljanja svojim zvučnim i tipičnim: “bio sam tamo”.
Nažalost, ovo je samo neostvariva želja. Ni u jednoj od avantura čiji su protagonisti Ezra i Mort ne govori se o tome kako se slaže revija u vašim rukama. I to je šteta. Šteta je zato što bi Mort Cinder mogao objasniti niz vrlo zanimljivih stvari o njezinu nastanku. Srećom, postoje činjenice, stoga nam ne treba svjedok kako bismo dobili i analizirali informacije.
Mort Cinder i revija Misterix
Za vrijeme prve polovice dvadesetog stoljeća Argentina se pokazivala kao buduća prvorazredna svjetska sila. Taj ekonomski procvat imao je pozitivne odjeke u raznim društvenim područjima, među kojima su bili umjetnost i književnost, a posebno jedan oblik umjetnosti u nastanku: strip. Za kratko se vrijeme ovaj novi umjetnički oblik snažno utvrdio u svakodnevnoj argentinskoj kulturi i tiskane serije i revije stripa su se
umnožavale. S obzirom na moćnu proizvodnju i po obimu i po kreativnosti, ne treba se čuditi što je, jednako kao što su se u Argentini objavljivale američke serije, u dnevnicima Sjedinjenih Američkih Država izlazio argentinski lik Patoruzú. U tom je kontekstu, na inicijativu Cesarea Civite, krajem četrdesetih nastala revija Misterix koju je izdavao Editorial Abril, tada vrlo moćan izdavač (također odgovoran za naslove poput Rayo Rojo i Cinemisterio). U to je doba prosječan Argentinac, već zreo čitatelj stripova, počeo sve više odabirati nacionalne stripove. Nije bilo važno gdje se odvijala radnja: dijalozi i stavovi morali su biti “argentinski”. A revija Misterix bila je jasan glasnogovornik te filozofije. U situaciji poput te stvorila se nužda za oslanjanjem na grupu autora sposobnih za stvaranje one vrste proizvoda koju je čitateljstvo tražilo. Vlasnik Editorial Abrila Cesare Civita čovjek je dugoročnih ciljeva pa je brzo uočio te okolnosti i odmah počeo stvarati stabilnu grupu autora. S jedne se strane bavio obrazovanjem argentinskih mladih na području stripa pa je tako, gotovo slučajno, mladić koji se zvao H. G. Oesterheld počeo pisati priče za njegova izdanja. Pored toga, postojalo je mnoštvo talijanskih crtača stripa u potrazi za poslom, s obzirom na vrlo jadnu situaciju na području stripa u njihovoj domovini nakon Drugog svjetskog rata. Civita nije gubio vrijeme i doveo je te crtače u Argentinu. Ne zaboravimo da je desetljećima Argentina bila jedno od omiljenih odredišta talijanskih emigranata. Rezultat svih tih okolnosti bio je taj da su značajni autori kao H. G. Oesterheld, Hugo Pratt ili Solano Lopez razvijali svoje velike talente na stranicama Misterixa. Da ne govorimo o tome da se u toj reviji također rodio Narednik Kirk, jedan od ključnih likova u povijesti vesterna i stripa. Već samo iz tih razlo-ga Misterix se može smatrati fundamentalnom revijom za povijest strpa. Ali najbolje je tek dolazilo.
Prvi format Misterixa bio je velik i vodoravan. Nakon nekog vremena usvojene su man-je dimenzije, ali je ostao vodoravni format koji će biti najznačajnija osobina revije. Izlazila je tjedno, a godinama se na naslovnici nije pojavljivala nikakva ilustracija, nego je revija počinjala izravno s prvom stranicom prve priče. Nakon nekog vremena to se promijenilo pa su naslovnice bile ilustrirane, pone-kad dragocjenim Prattovim akvarelima.
Zlatno doba argentinskih stripovskih revija bilo je početkom šezdesetih. Problemi s rukovođenjem, distribucijom i konkurencijom meksičkih stripova, jeftinijih i u boji, doveli su do kraja mnogih revija. Zahvaljujući svom snažnom položaju na tržištu, Misterix je preživio, ali je promijenio vlasnika i prešao iz Editorial Abrila u Editorial Yago. Novi je izdavač, suočen s promjenjivim i nesigur-nim tržištem, počeo proces osvježivanja oblika i sadržaja. Jedna od prvih promjena bilo je obnavljanje specijalnih izdanja iz zbirke po imenu Supermisterix koja su iz malog formata u mekom uvezu prešla u veliki okomiti format zaklamane revije. Sljedeći je korak bio vraćanje “pobjeglog” talenta.
I iz te se obnove rodio strip po imenu Mort Cinder, najavljen na naslovnici. “Iz drevnog Egipta ne dolaze nam samo ruševine i ostaci, nego i zločini i smrt,” tekst je koji se pojavio na 715. broju Supermisterixa iz kolovoza 1962. Na naslovnici je pisalo da je djelo napravio A. Breccia, ali unutra je objašnjeno da je scenarij H. Oesterheldov. Ta je pustolovina od šest stranica u okomitom formatu bio pravi prolog Morta Cindera, iako se, paradoksalno, u priči lik ne pojavljuje.
Prava je priča o Mortu Cinderu počela u 714. broju Misterixa od 20. srpnja 1962. Izdavačko povjerenje u ostvarenje dvojice veteranskih autora bilo je jasno vidljivo počevši od naslovnice koja je poručivala: “Danas počinje Mort Cinder kojeg crta Alberto Breccia.” Kratka epizoda od pet strani-ca, u ovom slučaju vodoravnih, pustolovine su razbijene u puno epizoda, ali srećom izlaze tjedno.
Kao što ste mogli opaziti, avantura u Supermisterixu koja je prolog Morta Cindera poja-vila se malo nakon prve avanture u Misterixu. Sve ukazuje na to da su obje napravljene skoro istovre-meno i da su za kašnjenje odgovorne isključivo produkcijske okolnosti.
Mort Cinder je već krenuo, paralelno s inovacijama u izdavačkoj kući. One su dovele do značajne promjene: prelaska revije u okomiti format. Uz blago povećanje formata, revija je postala oko-mita od 725. broja od 5. listopada 1962. Ta je promjena iznenadila Morta Cindera usred prve pustolovine.
Promjena formata, prije velikog i okomitog, potom malog vodoravnog i konačno malog okomitog, kao i tadašnjeg tiska koji nije bio vrlo precizan u slučaju izdanja za kioske, ni najmanje nisu uvjetovali razvoj djela. Polako i nepopustljivo Oesterheld i Breccia razvijali su ne samo svoje najbolje djelo, nego jedno od remek-djela svjetskog stripa.
Mort Cinder i Oesterheld
Kad je 1962. godine počeo pisati scenarije Morta Cindera, Hector German Oe-sterheld prolazio je kroz mračno razdoblje kako iz osobne tako iz profesio-nalne perspektive. Krajem pedesetih, nakon što je stvorio vrlo važne likove, poput Bulla Rocketta i Narednika Kirka u Misterixu, Oesterheld je napustio Editorial Abril kako bi utemeljio Editorial Frontera. Ta je izdavačka kuća bila vrlo preuranjena u odnosu na svoje vrijeme i u njoj su ostvarivani stripovski
izdavački i kreativni koncepti vrlo nalik na one u časopisima koji će nastati dvadeset godina kasnije u Italiji i Francuskoj. U revijama kao što su Frontera i Hore Cero nastale su vrlo važne priče i likovi, između ostalog: Eternauta, Ernie Pike, Ticonderoga, Narednik Kirk i Sherlock Time. Nažalost, zbog problema s vođenjem poslova i distribucijom, Editorial Frontera morao se zatvoriti, a time je došao kraj Oesterheldovu osobnom projektu da vodi veliku izdavačku kuću s argentinskim autorima. Upravo početkom šezdesetih, usprkos tome što su Fronterine revije nekoliko puta promijenile ruke, s idejne je strane Oesterheld ostao jedina odgovorna osoba. No ritam glavnih crtača i sve nesigurniji uvjeti rada doveli su do naglog pada kvalitete. Istovremeno je počeo surađivati s još tri izdavača, među kojima je bio Editorial Yago za koji je stvorio više likova.
Oesterheld je bio u vrlo posebnoj fazi svoje karijere. Usprkos tome što njegova profe-sionalna situacija nije bila ni zbog čega sretna, paradoksalno se nalazio u izvanrednom kreativnom tre-nutku. Sva njegova iskustva s Editorial Fronterom dala su mu izvrsnu sposobnost za skiciranje likova i priča: njegova je proza postajala sve sofisticiranija, efikasnija i poetičnija. No s druge strane psihološki ga je oborila propast njegova izdavačkog projekta. Ta mješavina okolnosti nije imala negativnih utje-caja na njegova djela za Yago, ali je igrala presudnu ulogu u najuspjelijim pričama iz tog razdoblja, a to su Watami i Mort Cinder. U oba slučaja izbija velika čovječnost koju je Oesterheld znao potaknuti u svojim pričama. Pored drame i manje ili više važnih povijesnih događaja, tu su ljudi. Ali ta dva djela također odišu nekakvom gorčinom, nekakvim pesimizmom, osobine koje je Alberto Breccia pojačao u slučaju Morta Cindera. Raznolikost tema, skokova i efektnih udaraca, bili su inspirirani okolnostima svog nastanka, kako je Carlosu Trillu i Guillermu Saccomannu ispričao Oesterheld u intervjuu objavlje-nom u „Povijesti argentinskog stripa“. Pisao ga je za malo novaca i bez neke ideje o kasnijem razvoju. Otuda konstantan osjećaj začudnosti kojeg dijele čitatelj i autor. “Nisam imao vremena, zbog svega što sam istovremeno radio, zaustaviti se jednu večer i promisliti o svemu. Nedostaci i neobjašnjeni di-jelovi Morta Cindera kasnije su proglašeni pravim pogotkom. Ali lagao bih kad bih ih takvim prihvatio. Taj pravi pogodak, ako uistinu je pogodak, zapravo je posljedica okolnosti.”
Mort Cinder i Breccia
Alberto Breccia počeo je objavljivati u tridesetima. Kaže se da ga je jednoga dana, nakon dva desetljeća rada tijekom kojih je između ostalog stvorio prekra-san strip Vito Nervio, Hugo Pratt optužio da ne stvara kvalitetna djela kakva mu njegov nevjerojatni talent omogućuje. Ne znamo koliko je ta priča točna, ali sigurno je da se krajem pedesetih Breccia vratio suradnji s Oesterheldom s kojim je prethodno napravio dječje pripovijetke i nekoliko kratkih priča za
Editorial Fronteru. Sa scenaristom koji je konačno obdaren talentom jednakim svom, Breccia je počeo dublje ulaziti u svoju potragu za naracijom i slikama, što se na primjer može cijeniti u njegovim pusto-lovinama Ernieja Pikea ili Doktora Morguea. No njegovo najvažnije djelo iz tog razdoblja bio je Sherlock Time. S osobinama sličnim onom što će poslije biti Mort Cinder, zagonetni je Time imao prijatelja koji mu je pomagao i pratio ga u pustolovinama koje su varirale od fantastike do jeze. Nešto kao detektiv “vremena i prostora”, Time se tajanstveno pojavio i pokazao neobična i apsurdna znanja o prošlosti i budućnosti. Nikad se ne objašnjava tko je ni kako može znati toliko toga, ali to nije problem za razvoj radnje. Oesterheld čudesno pripovijeda, prebacuje glavninu akcije na njegova druga i sporedne likove svake priče tako da je Time tek malo više od omniscijentna prisustva koje jedva da pomaže razvoju priče, ali bez sumnje igra važnu ulogu u njezinu rješavanju. S jedne strane Breccia daje Timeu nezamjenjivu pojavu, pravokutnu čeljust i oči uvučene u vječnu sjenu koje mu daju stručan i inteligentan izgled koji se opaža na prvi pogled na lik. S druge strane, neke priče Sherlocka Timea pojavile su se u nastavcima u časopisu Hora Cero Semanal u epizodama od tri stranice, što im je davalo ritam sličan onom koji će kasnije imati Mort Cinder. Sherlock Time pokazao je put koji će autori, više ili manje svjesno, slijediti.
Nakon zatvaranja Editorial Frontere, Breccia u ključnom trenutku za svoj umjetnički razvoj počeo je raditi za englesku izdavačku kuću Fleetway i čak razmatrati selidbu u London. Taj je plan propao zbog ženine teške bolesti, što nije samo spriječilo umjetnika u njegovoj evropskoj pu-stolovini, nego je također uzrokovalo njegovu ekonomsku propast zbog vrtoglavih cijena liječenja. I u takvoj je situaciji Breccia počeo raditi na Mortu Cinderu.
Mort Cinder i Ezra Winston
Godine 1962. zatječemo dva kreativno vrlo zrela umjetnika. Gotovo da možemo reći da su, dok su prolazili kroz teške osobne i profesionalne situa-cije, iščekivali ostvarivanje najznačajnijeg rada u svojoj suradnji. Upravo se u tom trenutku rodio Mort Cinder. Kao što je već rečeno, Oesterheld i Breccia znali su ga obdariti snažnom ljudskošću i istovremeno nemjerljivom tugom. Iako im to izgleda zajedničko, jednostavno je u pitanju priča o običnim
ljudima koji se ponekad zateknu upleteni u krupna pitanja. Oesterheld je riskirao, iako ne na svjestan način, stvarajući serije bez dobrih i loših i s gotovo nemogućim protagonistom o kojem ne znamo gotovo ništa. Što se Breccie tiče, promijenio je drastično svoj stil, tada potpuno živ i uzbuđen, kako bi pokazao ne samo likove nego i njihove najdublje osjećaje. Žurba za predaju scenarija i sama kratkoća scenarija dala je prvim pustolovinama arhaičan osjećaj koji, daleko od toga da stvara predrasude, djelu pridaje određenu okretnost koja mu, ako je to moguće, pojačava narativnu snagu.
Pod tim okolnostima, nakon što se nacrtao - starijim nego što je bio sam, gotovo kao da je vidio svoje lice u zrcalu koje može prikazati vlastitu budućnost - kao Ezra Winston, naš je umjet-nik naletio na jedan problem. Nije uspijevao “vizualizirati” Mortovo lice. Stoga je rekao Oesterheldu: “Nemoj ga još pokazati, daj mi vremena.” I vrijedilo je čekati: s licem Horacia Lalije (nogometnog igrača i poslije crtača stripova) i izrazom Sherlocka Timea, rodio se grafički lik Morta. Odatle kasno i gotovo usputno pojavljivanje junaka priče. No nakon što nas je prisilio na čekanje, ne objašnjava tko je ni kako uspijeva činiti ono što čini. Doista, to nećemo nikad doznati. No nije važno. Ključno je da stranicu za stranicom doznajemo tko Mort Cinder nije. Nije kralj, nije general, nije znanstvenik, nije političar, pa ni umjetnik. A, ma koliko na to nalikovao, nije ni putnik u vječnost. Mort je najviše svjedok povijesti, ali ne poseban. Nije poseban jer nikad nije protagonist, uvijek je u drugom planu. Možda zbog toga u svom pripovijedanju rijetko sudi. Rijetko u njegovim pričama ima zlih i, još rjeđe, heroja. Životi su oni ljudi sa svojim vrlinama i manama, no u potpunosti osobe pa ih je zbog toga teško razvrstati prema pojedinačnim događajima. Zagonetna Mortova ličnost postavljena je nasuprot Ezrine jednostavnosti, ponekad varljive; povezane u neobične i ponekad gotovo nemoguće avanture, te ličnosti uvijek ostavljaju čitatelja s teško opisivim, zaostalim okusom gorčine i nade. Uvijek postoji osjećaj da se čita nešto što nadilazi ispričane događaje, iako se ne zna dobro zašto.
I ovdje leži najvažniji dio djela: Mort Cinder je čaroban i prenosi svoju čaroliju čitatelju. Zato uronimo u Oesterheldova tekstove i Breccine crteže.
alejandro m. viturtiastručnjak za str ip(pr ilagođeno iz španjolskog teksta)
Napomena uz izdanje
U početku je Mort Cinder izlazio u nastavcima u tjedniku Misterix koji je više puta promijenio format. Stoga su, kad su se pojavile, Cinderove pustolovine objavljivane u tri različita formata: dva okomita i jednom vodoravnom.Raznolikost formata, zajedno s činjenicom da je originalno izdanje Morta Cindera objavljeno kao serija (svaka je epizoda počinjala naslovnim zaglavljem s imenom serije i imenima autora), postavila je prvi niz problema u izdavanju
cijelog djela u jednoj knjizi.U ovom je izdanju odlučeno poštivati originalnu montažu djela u svim slučajevima, što
znači reproducirati dugi niz stranica u vodoravnom formatu i započinjati svaku originalnu epizodu s okvirom u kojem se nalaze logo, broj i datum objavljivanja te epizode.
Prva evropska izdanja zamijenila su početno zaglavlje s povećanjem uglavnom zadnjeg kadra iz prethodne epizode pokušavajući simulirati narativnu sekvencu (a istu je verziju objavila i novosadska Stripoteka). Nedavna francuska i španjolska izdanja pokušala su vratiti originalni format; prvo nije izbjeglo problem s okvirom, dok drugo, na kojem smo se temeljili (Planeta DeAgostini, 2002.), izgleda filološki bez zamjerke. U našem slučaju samo smo prilagodili montažu u odnosu na originalno izdanje u kojem je obrnut redoslijed epizoda tako da je predpredzadnji nastavak Morta Cin-dera i termopilske bitke bio objavljen u 799. broju Misterixa, a predzadnji u 798. U našem je izdanju redoslijed točan.
No potom smo se suočili s daljnjim problemom, a to je reprodukcija: kad se Mort Cinder prvobitno pojavio, izlazio je tjedno u reviji (u Misterixu, kao što smo rekli) čija je kvaliteta tiska bila očajna (ali u to se doba nije smatralo važnim paziti na to kako su se tiskali stripovi). Alberto Brec-cia tada je radio već tridesetak godina kao profesionalni crtač i znao je što to znači pa se stoga kad je nanosio tuš na table (pune svjetla i sjena) nije trudio učiniti to savršeno. Pored toga, s obzirom na materijale koje je koristio (tinta i, vjerojatno, upijačica), dio crnih površina s vremenom je oslabio pa su se umjesto njih pojavile razaznatljive sive. A s tim se sivima moglo postupiti na samo dva načina:
1) Uzeti da su sve sive u originalu bez razlike bile zamišljene kao crne, sve ih izjednačiti u crnu fotolitografskim procesom (ili pocinčavanjem, budući da se u to doba nije puno radilo s fotolitografijom).
2) Uzeti da se radi o sivima i pokušati postići sličan efekt fotolitografskim procesom (ili pocinčavanjem).
Urednici španjolskog izdanja (prema našem mišljenju, najboljeg), krenuli su od pretpo-stavke suprotne našoj i smatrali da Breccia nije htio prikazati sive. Do prosudbe su došli dedukcijom: autoru se žurilo, a znao je da ne mora savršeno ispuniti likove, jer će industrijski proces poslije učiniti ostatak (kako je i bilo).
Naše se gledište razlikuje: smatramo da je u tim sivima neosporan dio Breccina kreativ-nog procesa, da se djelomično vide njegova rješenja umjetnika stripa pa smo ih, budući da svjedoče o njegovoj veličini, pokušali vratiti. Nažalost, budući da većina reprodukcija potječe iz tiskanih materijala (mnogi su originali izgubljeni ili ukradeni ili ih je nemoguće pronaći budući da su u rukama kolekcio-nara), te sive nisu uvijek prisutne, a na nekim stranicama kvaliteta reprodukcije neminovno nije na ra-zini crteža. U tom smo se pogledu ipak usuglasili, na temelju francuskog izdanja, s prvim djelomičnim ponovnim izdanjem do kojeg je došlo u Argentini krajem sedamdesetih i sa svim drugim evropskim izdanjima.
Konačno, tekst našeg izdanja vjeran je prvom izdanju.Dakle, htjeli smo biti odani crtaču kojeg se uzima za majstora stripa, ali također i origi-
nalnom izdanju i smatramo da je ovo najbolje izdanje koje smo mogli dobiti, budući da su, ponavlja-mo, originalni materijali raspršeni po raznim privatnim zbirkama i da ne postoje materijali u pristoj-nom stanju ni u jednom dijelu svijeta, zbog čega je ovo izdanje ostvareno korištenjem raznih izvora i uz velik i mukotrpan posao na retuširanju i restauraciji.
faRaonov Dar
15
Gospođa Garzón, udovica jednog umi-rovljenog pukovnika, donijela mi je ove antikvitete. Kako da ih odbijem? Letimičnim pogledom procijenio sam
kako bi neki mogli biti autentični ... Dok drugi nisu vrijedili ni šilinga ...
Gospođo Garzón, je-ste li sigurni
da je vaš suprug donio sve ovo iz Egipta? I
ovog skara-beja?
Sasvim sigurna! Sve je zajedno donio u jednom sanduku: kipić, ogledalo,
skarabeja i sve ostalo ...
Pravio sam se da sam povjerovao ...
Izračunao sam da je sve ostalo moglo vrijediti nekih 30 gvineja. Ponudio sam joj deset. Gospođa Garzón je
prihvatila bez riječi. Platio sam. Posao je
posao ...
Bio sam u stražnjem dijelu dućana kad se pojavio Billy Wise, kurir hotela Stanhope, odakle mi svakog dana šalju
hranu ...
Ostavi mi hranu tamo na pultu, Billy. Zauzet
sam ...
Žarko sam želio što prije izbliza proučiti ogledalo: disk od ispolirane bronce ...
Potpuno sam se udubio u čitanje hijeroglifa. Za sebe bih rekao da sam samo egiptolog amater, ali mislim da
dešifriram hijeroglife bolje nego većina upravitelja muzeja ... Međutim, naišao
sam na poteškoće ...
... na drugoj strani, na ispoliranoj strani ogledala, pronašao sam znakove čije
značenje nisam znao ...
Ovi su hijeroglifi bili urezani nešto kasnije ... Drugom
rukom i ...
Ovaj je skarabej “made in England”. Nema sumnje: način obrade metala ne
može biti egipatski ... Kao ni metal:
čini se kao legura aluminija ...
Na stražnjoj strani ima ugravirane hijeroglife ... Ovo bi na kraju mogla biti moja
najsenzacionalnija kupovina ...
Fantastično! Pripadalo je Nitite, ženi Ormana, “pisara u službi
faraona Kes-in-Amona”.
supermisterix 715 * kolovoz 1962.
16
I ... Ali ...Ali ...
Nisam se ni pomaknuo. Prije je u ogledalu bilo moje lice, ali ga je tada
zamijenilo drugo ...
Lice prekrasne žene, očiju iscrtanih ugljenom. To je bilo potpuno apsurdno. Brzo sam se osvrnuo ... Bila je tamo iza
mene ...
... U istom me trenutku zapuhnuo jak, opor i profinjen miris. Ne, nije bilo priviđenje ... Ali ...
Učinilo mi se da se nešto događa pred mojim očima. Parfem, istovremeno opor i profinjen, i dalje je ...
Parfem, istovremeno opor i profinjen, i dalje je ...
Ali ...
Ponovo sam otvorio oči ... Parfem, isto-vremeno opor i profinjen, i dalje je ...
Pogled mi se susreo s koščatim licem oštrih crta i očiju razrogačenih u strahu. Nisam ga trebao dotaknuti kako bih znao da je mrtav. Parfem, istovremeno opor i profinjen, i dalje je ...
17
To je ... to je ... Kes-in-Amon ... veliki faraon! ... Ali ... Kako to da ga prepozna-jem? ... Zašto znam
da je to on?
Parfem, istovremeno opor i profinjen, i dalje je ...
Parfem, istovremeno opor i profinjen, i dalje je ...
Gušim se!
Parfem, istovremeno opor i profinjen, i dalje je ...
Pao sam ... Mora da sam slomio neki prozor ... Nema više parfema ... Ledeni zrak izvana vratio me
svijesti ... Do kraja sam otvorio prozor ...
Odakle je mogao doći
taj parfem? ... A žena? ... I
faraon?
Ubrzo se sve vratilo u normalu. Na mom malenom stolu, ispolirano je ogledalo
od bronce bilo običan predmet kao i svaki drugi ... Što mi se dogodilo ...?
Što?
Buka u prodavaonici ... Iznenada sam se sjetio Billyja Wisea. Nisam čuo zvonce
koje bi označilo njegov odlazak ... Bit će da je još uvijek tu. Je li i on osjetio
onaj parfem?
Eno Billyja. Piše za mojim stolom ... Koje li dr-
skosti!
Povjetarac koji je dolazio izvana pokrenuo je ukrase na nekom starom, renesansnom lusteru i oni su zazveckali. Približio sam se
Billyju ...
18
Ali ...
Piše ... hijeroglife!
I ... ne, to nije Billy Wise ...
Pa ipak, bio je to on ... Ali ostarjela lica, naboran, umornih očiju ... Ostario možda od toliko života ... Od tolikog znanja ...
Billy, ili tko god to bio, nastavio je ispisivati hijeroglife sigurnim potezima i zadivljujućom brzinom ... Bacao je
na pod potrošene stranice i taj mi je zvuk privukao pažnju ...
Ali ... Ne razumijem ... Otkad Billy Wise zna pisati hijeroglife ... Jedva zna pisati en-
gleski ... I to uz puno grešaka!
Sporim pokretima, poput mjesečara, Billy je ustao ...
Ali ... Je li to zbilja Billy?
Već je oslanjao glavu na stari kip Horusa. I molio se ...
19
Skrenuo sam pogled na papire s hijeroglifima ... Ovdje bi se moglo nalaziti rješenje ove
enigme ...
Ovo je hijero-glif VII dinastije ... Ne razumijem najbolje ... Kaže otprilike: “Ja ... pisar ... Orman
... “
“... svjedočio sam smrti velikog faraona Kef-in-Amona ... Tuđinac koji se spustio ... na srebrnom obelisku ... poklonio je skarabeja ... Nešto je bilo ... na njemu ... nekakav smr-tonosan miris ... poko-sio je cijelu palaču ...”
“... Pokopali smo Kef-in-Amona ... u velikoj raskoši ... u novoj pi-ramidi ... A ja ... Ja, pisar Orman ... bio sam pokopan u pretkomori
...”
Tada sam ga ugledao: tamo na stolu gdje je Billy pisao, nalazio se skarabej ...
Skarabej je sadržavao neki smrtonosni otrov ... Bio je upotrijebljen protiv faraona ... Vje-rojatno je nešto pre-ostalo u njemu ... Zato sam imao priviđenja ... Spasio sam se kad sam pao i slomio prozor ... Na vrijeme sam došao do svježega zraka ... Billy Wise, s druge
strane ...
A Billy ... Cijelo se vrijeme moli ... Billy, ili bolje rečeno pisar
Orman ...
“... kako bih Kef-in-Amonu čitao ... iz Knjige mrtvih.”
To je sve ...
20
Billy ... Orman ...
Nisam ga morao dotaknuti ... Znao sam da je mrtav ...
Oči su mu bile ogromne, crte lica oštre, kao kod velikog
faraona Kef-in-Amona ...
Sve se to dogodilo prije tri dana.
Forenzičar koji je pregledao Billyja
Wisea rekao je da je umro od moždanog udara. Ljubazno su
saslušali moju priču. Pretjerano ljubazno. Potapšali su me po
ramenu, preporučili mi tjedan dana odmora
u Brightonu ...
Ponovo sa svojim uobičajenim stvarima. Pričinja li mi se ili je ovaj stari mač iz doba križarskih ratova još uvijek
prekriven nezgrušanom krvlju?
Pričinja li mi se ili još uvijek vibriraju na klavikordu, koji je godinama stajao u malenom
salonu u Versaillesu, posljednje note jednog
menueta koji je odlučio o sudbini dviju osoba?
Je li prošlost tako mrtva kako mislimo?
LjuDI oLovnih ocIju
mis
teri
x 71
4 *
20. s
rpan
j 196
2.
Gle
dam
unat
rag i t
eško
mi je
povj
erova
ti d
a je
posto
jal
o v
rijem
e be
z Mort
a Cinder
a ... Vr
ijem
e ka
d j
e moja
antikv
arnica
bila
ista
kao
i s
ve o
sta
le u
Che
lsea
ju
...
Ja
sam
Ezr
a Winsto
n, sin i u
nuk
antikv
ara. M
oj
je
duć
an i d
anas
isti k
ao i s
vi o
sta
li: al
i ovd
je,
otr
aga, n
alaz
i se
neš
to š
to g
a čini jed
instv
enim
u
cijel
om s
vijet
u ...
Nek
oć
su
antikv
ari drž
ali pr
ekra
sne
relikv
ije, g
oto
vo s
u uv
ijek
imal
i ka
kav
komad
ić K
risto
va k
riža
. Ni ja
nisam
dru
gač
iji:
imam
ovd
je
komad
ić
prvo
ga
križa
zabijen
og u
van
zemal
jsku
gro
bnicu. O
vdje
je
uz isječ
ak iz
dnev
nika
u ko
jem
sam
prv
i pu
t pr
očita
o ime
Mort
a Cinder
a ...
Sve
je
poče
lo p
rije
pet
godina,
kad m
i je
u duć
an u
šao
sta
ri
“Kostu
r” ...
UBO
JICA
MO
RT
CIN
DER
OBJ
EŠEN
JUTR
OS
Odnosno, sve
je
zapo
čelo
neš
to
prije
neg
o j
e sta
ri
“Kostu
r” u
šao
u
duć
an, u
tren
utku
ka
d s
am p
rimijet
io d
a je
sat
Luj
VI
sta
o.
Nisam
mogao
znat
i da
je
“ubr
zao” ...
Ovo
je
zbilja
čudno ... D
o
dan
a dan
ašnjeg
je
radio
sav
ršen
o ...
Opr
ostite
, go-
spo
dine
Winsto
n
... Donosim
vam
neš
to.
23
Neš
to š
to
će v
as
sigur
no
zanim
ati.
Sta
ri j
e “K
ostu
r” b
io p
utuj
ući an
tikv
ar: obila
zio j
e ku
će u
kojim
a je
net
ko u
mro
i k
upova
o s
tare
stv
ari:
neo
bičn
o j
e ka
ko s
e lj
udi la
ko
rješ
avaj
u sjeć
anja, ž
ure
se
dokr
ajčiti m
rtva
ca ...
Ispr
va m
i se
učinilo d
a je
riječ
o
amaj
liji ... Ru
žnoj, pr
ijet
ećoj: ta
ko n
e-običn
oj, ta
ko č
udnoj, da
sam
zad
rhta
o.
Da
bude
još g
ore
, bila
je
umota
na
u novine
sta
re t
jed
an d
ana
u ko
jim
a je
bila
vijes
t u
pogub
ljen
iku
... Odbio s
am
je, g
urnuo
nat
rag “Ko
stu
ru” ...
“Kostu
r” j
e zb
ilja
pošan
drc
ao
... Odak
le li je
sam
o isko
pao o
vu
str
ahotu
?
No, ka
d s
am
podigao
pogle
d,
sta
ri j
e “K
ostu
r”
već
izla
zio,
uznem
irivši zv
ono
iznad
vra
ta;
otišao
je
ni
ne
čuvš
i da
ga
zove
m. Il
i ne
žele
ći č
uti ...
Pred
met
i mi uv
ijek
govo
re “neš
to”, izm
eđu
njih i m
ene
odmah
se
uspo
sta
vi t
aj n
ijem
i dijal
og k
oji odnos s
pr
edmet
ima
što
stižu
iz r
uku
ljud
i, čini ta
ko
fascinan
tnim
; u
sva
kom
je
pred
met
u osta
lo
neš
to o
d o
noga
koji
ga
je
nap
ravio, od o
nih
koji su
ga
posjed
ova
li
... Ali t
a “a
maj
lija”
...
... Od p
rvog m
i se
tren
utka
činila
prijet
ećom.
Tako
neo
bičn
a, t
oliko
“nijem
a” i b
ez r
iječ
i da
sam
na
tren
utak
pomislio d
a nije
s o
voga
svijet
a ...
Ne
znam
čak
ni od č
ega
je
nap
ravl
jen
a ... Pr
ema
težini bi s
e re
klo d
a je
nap
ravl
jen
a od k
akvo
g
met
alnog m
eteo
rita
...
Da
stv
ar b
ude
još g
ora
, “K
ostu
r” j
u je
donio u
mota
nu
u novine
s v
iješ
ću o
...
... po
gub
ljen
iku.
Sve
što
govo
ri o
nas
ilnoj s
mr-
ti m
e odbija
...
I pr
ivla
či. Po
put
ponora
... O
sta
vio
sam
tu
“amaj
liju”
na
papiru
. Ta
da
sam
spa
zio n
ešto
što
je
potv
rdilo
moju
“mrž
nju”
pr
ema
...
Ali ... Z
aprl
jal
a mi je
ruku
!
Nikad
mi nije
smet
ala
praš
ina
sa
sta
rih
pred
met
a: o
na
je
dio “mrt
voga
živo
ta” ko
jeg
na
njim
a osta
vlja
vrijem
e. A
li
ta m
rlja
nije
bila
od p
rašine
...
Ne
silaz
i ... Tr
-lj
am i t
rljam
...
Ali n
e ide!
Nem
a po
moći, ne
ide
...
Izgle
da
kao o
peko
tina
...
Možd
a je
amaj
lija
radio-
aktivn
a! ...
Bio s
am n
a ru
bu p
anike. T
a “h
ladna
ope
kotina”
mogla
bi me
sta
jat
i ru
ke, možd
a mi je
već
otr
ova
la k
rv.
No n
isam
imao
vre
men
a za
str
ah: ču
o s
am k
ora
ke n
a stu
bištu
. Te
ške
kora
ke. Ne
znam
zaš
to
sam
sak
rio “am
ajliju”
u r
adni sto
l ...
“Kostu
r” j
e bio o
vdje?
Da, b
io
je
...
Pita
o j
e za
cijen
u ovo
g S
isle
yja.
Reka
o s
am m
u je
i po
tom
je
otišao
...
Zašto
sam
im t
ako lag
ao?
Trojica
muš
kara
ca
zurila
su
u men
e svo
jim
olo
vnim
očima
...
Odjed
nom, ka
o d
a ih p
ovl
ači ista
nit,
okr
enul
i su
se
i otišli ...
O č
emu
se
tu r
adi?
Zbog č
ega
su
došli?
Zar
progone
“Ko-
stu
ra”?
UBO
JICA
MO
RTCI
ND
ER O
BJEŠ
ENJU
TRO
S
24
Neš
to š
to
će v
as
sigur
no
zanim
ati.
Sta
ri j
e “K
ostu
r” b
io p
utuj
ući an
tikv
ar: obila
zio j
e ku
će u
kojim
a je
net
ko u
mro
i k
upova
o s
tare
stv
ari:
neo
bičn
o j
e ka
ko s
e lj
udi la
ko
rješ
avaj
u sjeć
anja, ž
ure
se
dokr
ajčiti m
rtva
ca ...
Ispr
va m
i se
učinilo d
a je
riječ
o
amaj
liji ... Ru
žnoj, pr
ijet
ećoj: ta
ko n
e-običn
oj, ta
ko č
udnoj, da
sam
zad
rhta
o.
Da
bude
još g
ore
, bila
je
umota
na
u novine
sta
re t
jed
an d
ana
u ko
jim
a je
bila
vijes
t u
pogub
ljen
iku
... Odbio s
am
je, g
urnuo
nat
rag “Ko
stu
ru” ...
“Kostu
r” j
e zb
ilja
pošan
drc
ao
... Odak
le li je
sam
o isko
pao o
vu
str
ahotu
?
No, ka
d s
am
podigao
pogle
d,
sta
ri j
e “K
ostu
r”
već
izla
zio,
uznem
irivši zv
ono
iznad
vra
ta;
otišao
je
ni
ne
čuvš
i da
ga
zove
m. Il
i ne
žele
ći č
uti ...
Pred
met
i mi uv
ijek
govo
re “neš
to”, izm
eđu
njih i m
ene
odmah
se
uspo
sta
vi t
aj n
ijem
i dijal
og k
oji odnos s
pr
edmet
ima
što
stižu
iz r
uku
ljud
i, čini ta
ko
fascinan
tnim
; u
sva
kom
je
pred
met
u osta
lo
neš
to o
d o
noga
koji
ga
je
nap
ravio, od o
nih
koji su
ga
posjed
ova
li
... Ali t
a “a
maj
lija”
...
... Od p
rvog m
i se
tren
utka
činila
prijet
ećom.
Tako
neo
bičn
a, t
oliko
“nijem
a” i b
ez r
iječ
i da
sam
na
tren
utak
pomislio d
a nije
s o
voga
svijet
a ...
Ne
znam
čak
ni od č
ega
je
nap
ravl
jen
a ... Pr
ema
težini bi s
e re
klo d
a je
nap
ravl
jen
a od k
akvo
g
met
alnog m
eteo
rita
...
Da
stv
ar b
ude
još g
ora
, “K
ostu
r” j
u je
donio u
mota
nu
u novine
s v
iješ
ću o
...
... po
gub
ljen
iku.
Sve
što
govo
ri o
nas
ilnoj s
mr-
ti m
e odbija
...
I pr
ivla
či. Po
put
ponora
... O
sta
vio
sam
tu
“amaj
liju”
na
papiru
. Ta
da
sam
spa
zio n
ešto
što
je
potv
rdilo
moju
“mrž
nju”
pr
ema
...
Ali ... Z
aprl
jal
a mi je
ruku
!
Nikad
mi nije
smet
ala
praš
ina
sa
sta
rih
pred
met
a: o
na
je
dio “mrt
voga
živo
ta” ko
jeg
na
njim
a osta
vlja
vrijem
e. A
li
ta m
rlja
nije
bila
od p
rašine
...
Ne
silaz
i ... Tr
-lj
am i t
rljam
...
Ali n
e ide!
Nem
a po
moći, ne
ide
...
Izgle
da
kao o
peko
tina
...
Možd
a je
amaj
lija
radio-
aktivn
a! ...
Bio s
am n
a ru
bu p
anike. T
a “h
ladna
ope
kotina”
mogla
bi me
sta
jat
i ru
ke, možd
a mi je
već
otr
ova
la k
rv.
No n
isam
imao
vre
men
a za
str
ah: ču
o s
am k
ora
ke n
a stu
bištu
. Te
ške
kora
ke. Ne
znam
zaš
to
sam
sak
rio “am
ajliju”
u r
adni sto
l ...
“Kostu
r” j
e bio o
vdje?
Da, b
io
je
...
Pita
o j
e za
cijen
u ovo
g S
isle
yja.
Reka
o s
am m
u je
i po
tom
je
otišao
...
Zašto
sam
im t
ako lag
ao?
Trojica
muš
kara
ca
zurila
su
u men
e svo
jim
olo
vnim
očima
...
Odjed
nom, ka
o d
a ih p
ovl
ači ista
nit,
okr
enul
i su
se
i otišli ...
O č
emu
se
tu r
adi?
Zbog č
ega
su
došli?
Zar
progone
“Ko-
stu
ra”?
UBO
JICA
MO
RTCI
ND
ER O
BJEŠ
ENJU
TRO
S
25
Pres
tao s
am r
azmišlj
ati
o t
rojici muš
kara
ca
“olo
vnih o
čiju”
. Va
žna
je
bila
sam
o m
rlja
na
dla
nu.
Zabo
ravio s
am n
a sat
koji
je
sta
o u
9 i 3
0. Nisam
više
ni po
gle
dao
novine
s d
etal
jim
a o s
mak
nuć
u Mort
a Cinder
a, u
bojice
...
Kako
bih j
a mogao
znat
i zn
ačen
je
sve
ga
ovo
ga?
Va
žna
je
bila
sam
o m
rlja
...
Vjer
ova
o
sam
da
sam
nas
umično
odab
rao
dokt
ora
. Bio
sam
potp
uno
u kr
ivu
...
Ali, nar
avno, u
tom
je
tren
utku
jed
ino
bila
važ
na
“ope
kotina”
ko
ju
mi je
osta
vila
“a
maj
lija”
... K
ako
bih
dokt
oru
ola
kšao
za
dat
ak, spr
emio s
am
“amaj
liju”
u o
lovn
u ku
tiju
...
Tek
sam
se
tada
sjet
io d
a nem
am p
ojma
gdje
je
Mer
tonville
...
Mer
tonville?
Mora
t će
te v
lako
m,
blizu
je
St. A
lban
a. A
do k
olo
dvo
ra
idite
podze
mnom ...
Ali ...
Ne!
Ista
mrl
ja
na
licu
polica
jca
, ista
ope
kotina
kakv
u mi je
osta
vila
amaj
lija.
Polica
jac
je
sigur
no m
islio
da
sam
lud
: nije
me
ni po
kušao
za
usta
viti k
ad s
am
se
udal
jio g
oto
vo
trče
ći. Nije
mi
ni pa
lo n
a pa
met
pita
ti g
a odak
le
mu
“ope
kotina”
. Jed
ino š
to s
am
mogao
bilo j
e po
bjeć
i ...
Skl
onio s
am s
e u
podze
mnu
...
... Osjet
io s
am o
lakš
anje
što
sam
međ
u lj
udim
a: p
osto
jan
im, običn
im ljud
ima
iz
sva
kodnev
ice
...
Ali o
vaj č
ovj
ek č
ita
novine
sta
re s
edam
dan
a ... i ...
Pok
opan
je
dan
as n
a
grob
lju u
Mer
ton
ville
u
Da, č
ovj
ek j
e čita
o istu
vijes
t po
put
one
iz n
ovina
u ko
je
je
“Kostu
r” u
mota
o “am
ajliju”
...
Je
li m
oguć
e da
je
sve
bila
slu
čajnost?
Mrl
ja
na
licu
po
lica
jca
... N
ovine
koje
čita
čovj
ek
u po
dze
mnoj?
... Po
kušav
ajuć
i ne
misliti n
i na
što
, izaš
ao s
am iz
podze
mne
i odšet
ao
do ž
eljez
ničko
g
kolo
dvo
ra ...
Podze
mna
i ko
lodvo
r spo
jen
i su
tunel
om ...
Još j
edna
slu
čajnost
... Po
gub
ljen
i Mort
Cinder
poko
pan j
e u
Mer
tonvilleu
... A
ja
idem
u M
erto
nville.
Stigao
sam
do s
kret
a-nja
i nisam
mogao
dal
je
...
Ali ...
Tamo s
u sta
jal
a tr
ojica
muš
kara
ca k
oji su
došli u
ra
dnju
traž
iti “K
ostu
ra”.
Sličn
i ka
o j
aje
jaj
etu, k
ao
da
ih p
ovl
ači ista
nit. Sva
tr
ojica
neo
bičn
ih z
jen
ica,
kao d
a su
od o
lova
...
Izgle
dal
o j
e ka
o b
alet
ni ko
rak:
podigli s
u des
ne
ruke
do p
asa
...
Ova
j b
i ko
žni
spe
cijal
i-st
treb
ao
biti d
oba
r ... Dokt
or
Mat
thew
Lu
nd, ul
ica
Wel
lingto
n 7
, Mer
tonville
...
Odmah
ću
otići
do n
jeg
a ...
... Joyel
ov
rad iz
XI s
tolj
eća, i iza
šao
na
ulicu
...
UBO
JICA
MO
RT
CIN
DER
OBJ
EŠEN
JUTR
OS
26
Pres
tao s
am r
azmišlj
ati
o t
rojici muš
kara
ca
“olo
vnih o
čiju”
. Va
žna
je
bila
sam
o m
rlja
na
dla
nu.
Zabo
ravio s
am n
a sat
koji
je
sta
o u
9 i 3
0. Nisam
više
ni po
gle
dao
novine
s d
etal
jim
a o s
mak
nuć
u Mort
a Cinder
a, u
bojice
...
Kako
bih j
a mogao
znat
i zn
ačen
je
sve
ga
ovo
ga?
Va
žna
je
bila
sam
o m
rlja
...
Vjer
ova
o
sam
da
sam
nas
umično
odab
rao
dokt
ora
. Bio
sam
potp
uno
u kr
ivu
...
Ali, nar
avno, u
tom
je
tren
utku
jed
ino
bila
važ
na
“ope
kotina”
ko
ju
mi je
osta
vila
“a
maj
lija”
... K
ako
bih
dokt
oru
ola
kšao
za
dat
ak, spr
emio s
am
“amaj
liju”
u o
lovn
u ku
tiju
...
Tek
sam
se
tada
sjet
io d
a nem
am p
ojma
gdje
je
Mer
tonville
...
Mer
tonville?
Mora
t će
te v
lako
m,
blizu
je
St. A
lban
a. A
do k
olo
dvo
ra
idite
podze
mnom ...
Ali ...
Ne!
Ista
mrl
ja
na
licu
polica
jca
, ista
ope
kotina
kakv
u mi je
osta
vila
amaj
lija.
Polica
jac
je
sigur
no m
islio
da
sam
lud
: nije
me
ni po
kušao
za
usta
viti k
ad s
am
se
udal
jio g
oto
vo
trče
ći. Nije
mi
ni pa
lo n
a pa
met
pita
ti g
a odak
le
mu
“ope
kotina”
. Jed
ino š
to s
am
mogao
bilo j
e po
bjeć
i ...
Skl
onio s
am s
e u
podze
mnu
...
... Osjet
io s
am o
lakš
anje
što
sam
međ
u lj
udim
a: p
osto
jan
im, običn
im ljud
ima
iz
sva
kodnev
ice
...
Ali o
vaj č
ovj
ek č
ita
novine
sta
re s
edam
dan
a ... i ...
Pok
opan
je
dan
as n
a
grob
lju u
Mer
ton
ville
u
Da, č
ovj
ek j
e čita
o istu
vijes
t po
put
one
iz n
ovina
u ko
je
je
“Kostu
r” u
mota
o “am
ajliju”
...
Je
li m
oguć
e da
je
sve
bila
slu
čajnost?
Mrl
ja
na
licu
po
lica
jca
... N
ovine
koje
čita
čovj
ek
u po
dze
mnoj?
... Po
kušav
ajuć
i ne
misliti n
i na
što
, izaš
ao s
am iz
podze
mne
i odšet
ao
do ž
eljez
ničko
g
kolo
dvo
ra ...
Podze
mna
i ko
lodvo
r spo
jen
i su
tunel
om ...
Još j
edna
slu
čajnost
... Po
gub
ljen
i Mort
Cinder
poko
pan j
e u
Mer
tonvilleu
... A
ja
idem
u M
erto
nville.
Stigao
sam
do s
kret
a-nja
i nisam
mogao
dal
je
...
Ali ...
Tamo s
u sta
jal
a tr
ojica
muš
kara
ca k
oji su
došli u
ra
dnju
traž
iti “K
ostu
ra”.
Sličn
i ka
o j
aje
jaj
etu, k
ao
da
ih p
ovl
ači ista
nit. Sva
tr
ojica
neo
bičn
ih z
jen
ica,
kao d
a su
od o
lova
...
Izgle
dal
o j
e ka
o b
alet
ni ko
rak:
podigli s
u des
ne
ruke
do p
asa
...
Ova
j b
i ko
žni
spe
cijal
i-st
treb
ao
biti d
oba
r ... Dokt
or
Mat
thew
Lu
nd, ul
ica
Wel
lingto
n 7
, Mer
tonville
...
Odmah
ću
otići
do n
jeg
a ...
... Joyel
ov
rad iz
XI s
tolj
eća, i iza
šao
na
ulicu
...
UBO
JICA
MO
RT
CIN
DER
OBJ
EŠEN
JUTR
OS
27
mis
teri
x 71
5 *
27. s
rpan
j 196
2.
Tri su
se
noža
isto
vrem
eno r
astv
orila
uz
hlad
ni škl
joca
j ...
Ali, ja
... Ne!
Ne!
Kren
uli su
prem
a men
i, po
kušao
sam
pobj
eći,
poskl
iznuo
sam
se
...
Čelik
mi je
došao
vrl
o b
lizu
... V
idio
sam
pro
sto
r izmeđ
u dvije
noge
...
Provu
kao s
am s
e ... Mora
da
su
sla
bo
vidjel
i u
polu
tami,
jer
me
nisu
slijed
ili,
zare
zali s
u zr
ak ...
Potr
čao s
am k
ao lud
. Stigao
sam
do k
olo
dvo
ra, nas
tavio
trča
ti m
eđu
ljud
ima. N
itko
me
nije
gle
dao
, to
liki s
u u
žurb
i na
želj
ezničko
m k
olo
dvo
ru ...
Skl
onio s
am s
e u
red z
a ka
rte
...
Ovo
je
za p
olu
djet
i ... Mrl
ja
na
ruci ... T
rojica
muš
kara
ca “olo
vnih
očiju”
koji su
me
nap
ali ... Vijes
t o p
ogub
ljen
iku
... po
kopa
nom u
Mer
tonvilleu
... A
ja
idem
u M
er-
tonville
...
Došao
je
red n
a men
e ... Ali j
e pr
odav
aču
kara
ta p
ažnja
bila
dru
gdje
...
Za M
erto
nville, p
ovr
atna, d
rugi
razr
ed ... Z
a Mer
tonville, p
ovr
atna,
dru
gi ra
zred
!
Nap
oslj
etku
me
se
prodav
ač k
arat
a ud
osto
jio p
ogle
dat
i ...
Opr
ostite
, gospo
dine
... Ali o
vo j
e ta
ko č
udno. Po
gle
daj
te, sat
mi je
norm
alno r
adio s
ve d
o m
alopr
ije,
bilo
je
sed
am i t
rides
et ... I
odjed
nom j
e sko
čio u
nap
rijed
...
Pogle
daj
te, sad
je
dev
et i t
rides
et!
Bez
raz
mišlj
anja
sam
uze
o k
artu
i pl
atio. Još
jed
na
slu
čajnost.
Što
mi se
to
događ
a? V
ijes
t o p
ogub
ljen
iku,
sat
ovi
zaus
tavl
jen
i u
isto
vrijem
e,
mrl
ja
s d
lana
na
licu
polica
jca
... Gub
im li ja
to
razu
m?
Ušao
sam
u v
lak
i skl
onio s
e u
praz
ni ku
pe ...
Kad b
arem
ne
bi
bilo
ove
mrl
je
...
Bila
je
to n
eraz
umna
nad
a ...
28
mis
teri
x 71
5 *
27. s
rpan
j 196
2.
Tri su
se
noža
isto
vrem
eno r
astv
orila
uz
hlad
ni škl
joca
j ...
Ali, ja
... Ne!
Ne!
Kren
uli su
prem
a men
i, po
kušao
sam
pobj
eći,
poskl
iznuo
sam
se
...
Čelik
mi je
došao
vrl
o b
lizu
... V
idio
sam
pro
sto
r izmeđ
u dvije
noge
...
Provu
kao s
am s
e ... Mora
da
su
sla
bo
vidjel
i u
polu
tami,
jer
me
nisu
slijed
ili,
zare
zali s
u zr
ak ...
Potr
čao s
am k
ao lud
. Stigao
sam
do k
olo
dvo
ra, nas
tavio
trča
ti m
eđu
ljud
ima. N
itko
me
nije
gle
dao
, to
liki s
u u
žurb
i na
želj
ezničko
m k
olo
dvo
ru ...
Skl
onio s
am s
e u
red z
a ka
rte
...
Ovo
je
za p
olu
djet
i ... Mrl
ja
na
ruci ... T
rojica
muš
kara
ca “olo
vnih
očiju”
koji su
me
nap
ali ... Vijes
t o p
ogub
ljen
iku
... po
kopa
nom u
Mer
tonvilleu
... A
ja
idem
u M
er-
tonville
...
Došao
je
red n
a men
e ... Ali j
e pr
odav
aču
kara
ta p
ažnja
bila
dru
gdje
...
Za M
erto
nville, p
ovr
atna, d
rugi
razr
ed ... Z
a Mer
tonville, p
ovr
atna,
dru
gi ra
zred
!
Nap
oslj
etku
me
se
prodav
ač k
arat
a ud
osto
jio p
ogle
dat
i ...
Opr
ostite
, gospo
dine
... Ali o
vo j
e ta
ko č
udno. Po
gle
daj
te, sat
mi je
norm
alno r
adio s
ve d
o m
alopr
ije,
bilo
je
sed
am i t
rides
et ... I
odjed
nom j
e sko
čio u
nap
rijed
...
Pogle
daj
te, sad
je
dev
et i t
rides
et!
Bez
raz
mišlj
anja
sam
uze
o k
artu
i pl
atio. Još
jed
na
slu
čajnost.
Što
mi se
to
događ
a? V
ijes
t o p
ogub
ljen
iku,
sat
ovi
zaus
tavl
jen
i u
isto
vrijem
e,
mrl
ja
s d
lana
na
licu
polica
jca
... Gub
im li ja
to
razu
m?
Ušao
sam
u v
lak
i skl
onio s
e u
praz
ni ku
pe ...
Kad b
arem
ne
bi
bilo
ove
mrl
je
...
Bila
je
to n
eraz
umna
nad
a ...
29
Još u
vijek
isto
...
Dobr
o d
a sam
odlu
čio
otići liječ
niku
...
To j
e bilo
jed
ino š
to m
e tj
ešilo: sve
ću
obj
asniti
dokt
oru
Lun
du,
on ć
e sve
sta
viti n
a svo
-je
mjes
to ...
Sišao
sam
u M
erto
nvilleu
i p
itao
za
ulicu
Wel
ling-
ton. Bila
je
vrlo
blizu
, če
tiri b
loka
od p
osta
je
...
Čim p
ora
zgova
ram s
dok-
toro
m, vr
aćam
se
kući ...
Nep
resta
no m
i je
bilo
na
umu
da
su
tamo, u
Mer
tonvilleu
, po
kopa
li p
ogu-
bljen
og M
ort
a Cinder
a.
Dokt
or
Lund j
e bio ljub
azan
. Im
ao
je
oči n
aviknut
e na
shv
aćan
je. B
io s
am
opu
šte
n s
njim
. Bilo
je
ola
kšan
je
sve
mu
ispr
ičat
i.
Pogle
daj
te, dokt
ore
, mrl
ja
koju
mi je
osta
vila
am
ajlija
...
Ovd
je
je
unut
ra,
dokt
ore
... S
tavio
sam
je
u olo
vnu
kutiju
ako j
e ra
dio-
aktivn
a ... Ne
znam
je
li t
o g
lupo
, vi ...
Zasta
o s
am, dokt
or
je
...
... zb
unjen
o p
romat
rao u
nut
rašnjost
kutije. I
ja
sam
po
gle
dao
... I
osta
o izn
enađ
en ...
Ali ... n
e! N
e može
biti ...!
Nem
a je! A
maj
lija
nije
ovd
je! A
li s
âm s
am
je
tamo s
tavio! Ča
k sam
je
prem
ješ
tao
pince
tom d
a me
ope
t ne
ope
če ...!
Ovo
je
već
prev
iše, d
okt
ore
...
Ne
znam
što
mi se
događ
a ...
Uvjer
avam
vas
da
sam
je
sta
vio
unut
ra. Po
mozite
mi,
dokt
ore
!
Smirite
se, g
ospo
dine
Winsto
n ... S
mirite
se! P
repisat
ću
vam
neš
to ...
Smirit ć
e va
m ž
ivce
. Iz
volite
, može
te g
a ku
piti u
ljek
arni,
nas
upro
t ko
lodvo
ru ...
Ne!
Odgur
nuo
sam
sto
licu
i
sko
čio p
rema
vrat
ima. B
ila
su
zatv
ore
na
...
Ali n
e, b
io j
e to
sam
o z
asun
... I
zašao
sam
na
ulicu
...
Da, s
igur
no s
am p
olu
dio ... K
ad
toliko
raz
mišlj
am i r
azgova
-ra
m s
pre
dmet
ima
... Odmah
se
vrać
am k
ući!
Toliko
sam
žud
io v
ratiti s
e u
svo
j d
ućan
...
Ova
j ... O
prostite
, al
i be
z nao
čala
vidim
jak
o s
labo
. Mogu
vidjet
i am
aj-
liju?
30
Još u
vijek
isto
...
Dobr
o d
a sam
odlu
čio
otići liječ
niku
...
To j
e bilo
jed
ino š
to m
e tj
ešilo: sve
ću
obj
asniti
dokt
oru
Lun
du,
on ć
e sve
sta
viti n
a svo
-je
mjes
to ...
Sišao
sam
u M
erto
nvilleu
i p
itao
za
ulicu
Wel
ling-
ton. Bila
je
vrlo
blizu
, če
tiri b
loka
od p
osta
je
...
Čim p
ora
zgova
ram s
dok-
toro
m, vr
aćam
se
kući ...
Nep
resta
no m
i je
bilo
na
umu
da
su
tamo, u
Mer
tonvilleu
, po
kopa
li p
ogu-
bljen
og M
ort
a Cinder
a.
Dokt
or
Lund j
e bio ljub
azan
. Im
ao
je
oči n
aviknut
e na
shv
aćan
je. B
io s
am
opu
šte
n s
njim
. Bilo
je
ola
kšan
je
sve
mu
ispr
ičat
i.
Pogle
daj
te, dokt
ore
, mrl
ja
koju
mi je
osta
vila
am
ajlija
...
Ovd
je
je
unut
ra,
dokt
ore
... S
tavio
sam
je
u olo
vnu
kutiju
ako j
e ra
dio-
aktivn
a ... Ne
znam
je
li t
o g
lupo
, vi ...
Zasta
o s
am, dokt
or
je
...
... zb
unjen
o p
romat
rao u
nut
rašnjost
kutije. I
ja
sam
po
gle
dao
... I
osta
o izn
enađ
en ...
Ali ... n
e! N
e može
biti ...!
Nem
a je! A
maj
lija
nije
ovd
je! A
li s
âm s
am
je
tamo s
tavio! Ča
k sam
je
prem
ješ
tao
pince
tom d
a me
ope
t ne
ope
če ...!
Ovo
je
već
prev
iše, d
okt
ore
...
Ne
znam
što
mi se
događ
a ...
Uvjer
avam
vas
da
sam
je
sta
vio
unut
ra. Po
mozite
mi,
dokt
ore
!
Smirite
se, g
ospo
dine
Winsto
n ... S
mirite
se! P
repisat
ću
vam
neš
to ...
Smirit ć
e va
m ž
ivce
. Iz
volite
, može
te g
a ku
piti u
ljek
arni,
nas
upro
t ko
lodvo
ru ...
Ne!
Odgur
nuo
sam
sto
licu
i
sko
čio p
rema
vrat
ima. B
ila
su
zatv
ore
na
...
Ali n
e, b
io j
e to
sam
o z
asun
... I
zašao
sam
na
ulicu
...
Da, s
igur
no s
am p
olu
dio ... K
ad
toliko
raz
mišlj
am i r
azgova
-ra
m s
pre
dmet
ima
... Odmah
se
vrać
am k
ući!
Toliko
sam
žud
io v
ratiti s
e u
svo
j d
ućan
...
Ova
j ... O
prostite
, al
i be
z nao
čala
vidim
jak
o s
labo
. Mogu
vidjet
i am
aj-
liju?
31
PREKJUČER P
OGUBLJENI
UBOJICA MORT C
INDER
POKOPAN NA M
JESN
OM
Odav
de
se
vidi
posta
ja, a
li ...
Neš
to m
i se
ispr
iječ
ilo n
a pu
tu: ko
lica
s b
ebom ...
Vidjet
i to
ruž
ičas
to lišce
i j
amice
u obr
azim
a, b
ilo j
e neo
čekiva
no
utočište
, ka
o k
ad d
ota
kneš
tlo
nak
on š
to s
i pl
ivao
sat
ima. D
a sam
znao
...
Ovo
je
zbilja
prav
o
zadovo
ljstv
o ... N
aići n
a ova
ko lijep
o d
ijet
e ...
Kako
se
zove
š?
Nije
me
razu
mio, nar
avno ... A
li j
e ispr
užio s
voju
ručicu
pre
ma
men
i ... I
tada
sam
ga
ugle
dao
...
Ba!
Ne!!!
Bilj
eg
...!
Sko
čio s
am u
nat
rag k
ao d
a me
nap
ala
kobr
a. T
rkom s
am
se
vrat
io p
rate
ći v
lastite
tra
gove
...
Ali ... K
amo idem
? Skr
enut
ću
iza
slj
edeć
eg u
gla
! Mora
m s
e vr
atiti ku
ći ...
Žark
o s
am s
e že
lio v
ratiti
svo
jim
sta
rim
stv
arim
a,
svo
m
sva
kodnev
nom
svijet
u.
Skr
enuo
sam
iza
ugla
...
Ali ... š
to j
e ovo
? Listo
vi n
ovina
...
Nisam
mogao
nas
taviti o
nud
a, k
renuo
sam
u s
upro
tnom s
mjer
u,
udal
jav
ajuć
i se
od p
osta
je
...
Iza
ulice
je
bio p
ark, p
a vr
lo d
uga
aven
ija
... Nas
tavio s
am t
rčat
i, ni ne
znaj
ući od č
ega
bjež
im ...
Ali ... Š
to r
adim
? Za
što
trč
im o
vako
? Za
r nisam
pošao
na
posta
ju?
Želio s
am s
e vr
atiti.
GROBLJU
mis
teri
x 72
4 *
12. l
isto
pad
1962
32
PREKJUČER P
OGUBLJENI
UBOJICA MORT C
INDER
POKOPAN NA M
JESN
OM
Odav
de
se
vidi
posta
ja, a
li ...
Neš
to m
i se
ispr
iječ
ilo n
a pu
tu: ko
lica
s b
ebom ...
Vidjet
i to
ruž
ičas
to lišce
i j
amice
u obr
azim
a, b
ilo j
e neo
čekiva
no
utočište
, ka
o k
ad d
ota
kneš
tlo
nak
on š
to s
i pl
ivao
sat
ima. D
a sam
znao
...
Ovo
je
zbilja
prav
o
zadovo
ljstv
o ... N
aići n
a ova
ko lijep
o d
ijet
e ...
Kako
se
zove
š?
Nije
me
razu
mio, nar
avno ... A
li j
e ispr
užio s
voju
ručicu
pre
ma
men
i ... I
tada
sam
ga
ugle
dao
...
Ba!
Ne!!!
Bilj
eg
...!
Sko
čio s
am u
nat
rag k
ao d
a me
nap
ala
kobr
a. T
rkom s
am
se
vrat
io p
rate
ći v
lastite
tra
gove
...
Ali ... K
amo idem
? Skr
enut
ću
iza
slj
edeć
eg u
gla
! Mora
m s
e vr
atiti ku
ći ...
Žark
o s
am s
e že
lio v
ratiti
svo
jim
sta
rim
stv
arim
a,
svo
m
sva
kodnev
nom
svijet
u.
Skr
enuo
sam
iza
ugla
...
Ali ... š
to j
e ovo
? Listo
vi n
ovina
...
Nisam
mogao
nas
taviti o
nud
a, k
renuo
sam
u s
upro
tnom s
mjer
u,
udal
jav
ajuć
i se
od p
osta
je
...
Iza
ulice
je
bio p
ark, p
a vr
lo d
uga
aven
ija
... Nas
tavio s
am t
rčat
i, ni ne
znaj
ući od č
ega
bjež
im ...
Ali ... Š
to r
adim
? Za
što
trč
im o
vako
? Za
r nisam
pošao
na
posta
ju?
Želio s
am s
e vr
atiti.
GROBLJU
mis
teri
x 72
4 *
12. l
isto
pad
1962
33
Ponovo
je
vjet
ar u
znem
irio n
ešto
ispr
ed
men
e ...
Suh
o
lišće
...
Ne! N
e!
Više
se
nisam
za
drž
avao
. Nas
tavio s
am
trča
ti n
iz d
ugu
aven
iju
usnul
ih
drv
ore
da
...
Gur
nuo
sam
pritv
ore
na
vrat
a ogra
de, z
ahrđ
ale
su
godine
zaškr
ipal
e u
šar
kama. N
ašao
sam
se
na
gro
blju
Mer
tonvillea
.
Uvijek
sam
se
osjeć
ao u
godno n
a gro
bljim
a. M
ožd
a za
to š
to s
vi s
tari p
redmet
i im
aju
neš
to z
agro
bno u
seb
i. Ali t
og p
uta, d
ok
sam
pro
lazio izm
eđu
križev
a,
obu
zeo m
e mir, ogro
man
spo
koj ...
Prvi p
ut o
tkak
o j
e “K
ostu
r”
sta
vio a
maj
liju
na
pult
, nap
ustila
me
tjes
koba
, vr
atio
se
mir; bilo
je
tako
lijep
o
tamo ...
Ali ... Š
to j
e s b
iljeg
om
na
ruci?
Brz
im s
am p
okr
etom izv
adio r
uku
iz d
žepa
i
pogle
dao
je
...
Nem
a ga
više! N
e-sta
o j
e! N
apoko
n ...
Nap
oko
n ...
Gro
znog “pa
uka”
više
nije
bilo
, na
dla
nu
su
osta
le
uobiča
jen
e bo
re, ništa
dru
go ...
Neo
pisivo o
lakš
anje
... Na
tren
utak
sam
pu
stio d
a me
prep
lavi o
kolina. L
eden
i Mjes
ec
te h
ladne
jes
enje
noći ... S
tabl
a, t
ako
usnul
a, ili t
ako ...
... bu
dna
... Ep
itaf
i, ne
tako
sta
ri, a
već
bez
smisla
... K
riže
vi
... Ze
mlj
a ra
di u
tišini.
Proba
vlja.
Nem
a lj
udskijeg
i
živl
jeg
mjes
ta o
d
gro
blja. A
li b
ilo j
e pr
isut
no i s
ve o
no
što
mi se
događ
alo.
“Amaj
lija”
koja
je
nes
tala
...
Bilj
eg ... V
ijes
t o p
ogub
ljen
iku
... Sat
i ko
ji bj
eže
nap
rijed
... K
ao
da
je
sve
bilo p
ripr
emlj
eno d
a me
dove
de
ova
mo ... K
ao d
a su
me
dove
li n
a sas
tanak
...
Sas
tanak
, dak
ako, al
i s k
im?
Možd
a sa
smrć
u?
Jed
na
se
sjen
a, m
eđu
mnogim
a ko
je
su
me
okr
užival
e, izn
enad
a po
mak
nul
a. O
djed
nom
sam
zač
uo š
ušta
nje
lišća
. Nap
eto s
am s
e okr
enuo
.
Net
ko j
e dola
zio, bio j
e sve
vidlj
iviji ta
mo u
mag
li. Net
ko, da
...
Ili neš
to ...
Što
rad
ite
ovd
je?
Zar
ne
znat
e ko
liko
je
sat
i? S
koro
je
dev
et i
trides
et ...!
Noćn
i ču
var
gro
blja
podsjet
io m
e na
vrijem
e, isto
vrijem
e ko
je
su
poka
ziva
li
zaus
tavl
jen
i sat
ovi:
sat
sas
tanka
...
34
Ponovo
je
vjet
ar u
znem
irio n
ešto
ispr
ed
men
e ...
Suh
o
lišće
...
Ne! N
e!
Više
se
nisam
za
drž
avao
. Nas
tavio s
am
trča
ti n
iz d
ugu
aven
iju
usnul
ih
drv
ore
da
...
Gur
nuo
sam
pritv
ore
na
vrat
a ogra
de, z
ahrđ
ale
su
godine
zaškr
ipal
e u
šar
kama. N
ašao
sam
se
na
gro
blju
Mer
tonvillea
.
Uvijek
sam
se
osjeć
ao u
godno n
a gro
bljim
a. M
ožd
a za
to š
to s
vi s
tari p
redmet
i im
aju
neš
to z
agro
bno u
seb
i. Ali t
og p
uta, d
ok
sam
pro
lazio izm
eđu
križev
a,
obu
zeo m
e mir, ogro
man
spo
koj ...
Prvi p
ut o
tkak
o j
e “K
ostu
r”
sta
vio a
maj
liju
na
pult
, nap
ustila
me
tjes
koba
, vr
atio
se
mir; bilo
je
tako
lijep
o
tamo ...
Ali ... Š
to j
e s b
iljeg
om
na
ruci?
Brz
im s
am p
okr
etom izv
adio r
uku
iz d
žepa
i
pogle
dao
je
...
Nem
a ga
više! N
e-sta
o j
e! N
apoko
n ...
Nap
oko
n ...
Gro
znog “pa
uka”
više
nije
bilo
, na
dla
nu
su
osta
le
uobiča
jen
e bo
re, ništa
dru
go ...
Neo
pisivo o
lakš
anje
... Na
tren
utak
sam
pu
stio d
a me
prep
lavi o
kolina. L
eden
i Mjes
ec
te h
ladne
jes
enje
noći ... S
tabl
a, t
ako
usnul
a, ili t
ako ...
... bu
dna
... Ep
itaf
i, ne
tako
sta
ri, a
već
bez
smisla
... K
riže
vi
... Ze
mlj
a ra
di u
tišini.
Proba
vlja.
Nem
a lj
udskijeg
i
živl
jeg
mjes
ta o
d
gro
blja. A
li b
ilo j
e pr
isut
no i s
ve o
no
što
mi se
događ
alo.
“Amaj
lija”
koja
je
nes
tala
...
Bilj
eg ... V
ijes
t o p
ogub
ljen
iku
... Sat
i ko
ji bj
eže
nap
rijed
... K
ao
da
je
sve
bilo p
ripr
emlj
eno d
a me
dove
de
ova
mo ... K
ao d
a su
me
dove
li n
a sas
tanak
...
Sas
tanak
, dak
ako, al
i s k
im?
Možd
a sa
smrć
u?
Jed
na
se
sjen
a, m
eđu
mnogim
a ko
je
su
me
okr
užival
e, izn
enad
a po
mak
nul
a. O
djed
nom
sam
zač
uo š
ušta
nje
lišća
. Nap
eto s
am s
e okr
enuo
.
Net
ko j
e dola
zio, bio j
e sve
vidlj
iviji ta
mo u
mag
li. Net
ko, da
...
Ili neš
to ...
Što
rad
ite
ovd
je?
Zar
ne
znat
e ko
liko
je
sat
i? S
koro
je
dev
et i
trides
et ...!
Noćn
i ču
var
gro
blja
podsjet
io m
e na
vrijem
e, isto
vrijem
e ko
je
su
poka
ziva
li
zaus
tavl
jen
i sat
ovi:
sat
sas
tanka
...
35
Sigur
no s
te d
ošli z
bog
gro
ba M
ort
a Cinder
a,
je
li?
Eno g
a ta
mo,
poko
pali s
mo g
a pr
ošli
tjed
an ...
Mort
Cinder
, po
gub
ljen
ik iz
novina
... Tj
esko
ba s
e vr
atila
...
Što
je
to z
nač
ilo?
Vrat
ila
se
tjes
koba
, da, a
li n
i u
jed
nom
tren
utku
nisam
po
mislio n
a odla
zak.
Noćn
om č
uvar
u sam
dao
novč
anicu
od
des
et f
unti k
ako m
e ne
bi izb
acio ...
U re
du
... može
te o
sta
ti ... P
rije
tje-
dan
dan
a su
poko
pali M
ort
a Cinder
a ...
Dola
zile
su
hrpe
novinar
a ...
Prvo
ga
su
dan
a dvije
žene
donijel
e cv
ijeć
e, g
ledal
e su
se
s m
ržnjom, mi-
slio s
am d
a će
se
potu
ći. Ali d
rugoga
dan
a više
nitko
nije
došao
. Uv
ijek
se
isto
događ
a:
zatv
ore
n g
rob, z
a-bo
ravl
jen
gro
b.
Osta
vljam
vas
, neć
u va
m v
iše
smet
ati.
Sva
-ko
me
svo
je
...
Otišao
je. O
pet
sam
osta
o s
am.
Išče
kujuć
i ni sâm n
e zn
am š
to. Ali
sigur
an d
a će
neš
to d
oći ... P
ogle
dao
sam
gro
b Mort
a Cinder
a. O
golj
en, ka
o i
sva
ki g
rob
pogub
ljen
ika
...
“Amaj
lija”
i
bilj
eg n
a ru
ci
izvu
kli su
me
iz
mira
mog d
ućan
a.
Bilj
eg k
oji se
ponav
lja
na
naj
apsur
dnijim
mjes
tima
i vijes
t iz n
ovina
dove
li
su
me
ova
mo.
Mer
tonville-
sko
gro
blje
i po
kvar
eni sat
ovi
zaus
tavl
jen
i na
dev
et i t
ride-
set
ugovo
rili s
u sas
tanak
.
... da, d
ove
li s
u me
na
sas
tanak
...
Sas
tanak
, da
... al
i s k
im?
S č
im?
Sa
smrć
u? I
li
možd
a ... Možd
a s n
ečim
gorim?
Sen
ilnošću
...
Sjet
io s
am s
e nes
tale
“a
maj
lije”
, “p
auka
” ko
ji
se
pojav
io n
a dokt
oro
vim
nao
čala
ma, n
a be
binoj
ručici, na
vjet
ru ...
Mag
luština
se
na-
sta
vila
dizat
i. Osje-
tio s
am h
ladnoću
, ka
o d
a sam
se
zara
zio iscr
plje-
nom h
ladnoćo
m
gro
bnica
...
... neš
to j
e za
lepr
šal
o u
zra
ku,
vrlo
blizu
. Pr
estr
avlj
eno s
am s
e okr
enuo
...
Nije
ništa
, te
k suh
i list, v
eć k
ostu
r,
rendgen
ska
snim
ka
žilica
...
Sam
o s
uhi list, ili b
olj
e re
čeno
ništa
man
je
od s
uhog lista
...
U cijel
om s
vom d
ućan
u ...
... nem
am v
rjed
nijeg
i
njež
nijeg
pre
dmet
a ...
Nijed
an u
mjet
nik n
e bi
mogao
... A
li ...
Dug
i jec
aj, ta
mo
međ
u sjen
ama.
Jec
aj k
oji se
pret
vorio u
vr
isak
...
Vrat
a! V
rata
ogra
de
se
otv
a-ra
ju
...!
Vidio s
am ih
tamo, nogu
izgub
ljen
ih u
mag
li ...
36
Sigur
no s
te d
ošli z
bog
gro
ba M
ort
a Cinder
a,
je
li?
Eno g
a ta
mo,
poko
pali s
mo g
a pr
ošli
tjed
an ...
Mort
Cinder
, po
gub
ljen
ik iz
novina
... Tj
esko
ba s
e vr
atila
...
Što
je
to z
nač
ilo?
Vrat
ila
se
tjes
koba
, da, a
li n
i u
jed
nom
tren
utku
nisam
po
mislio n
a odla
zak.
Noćn
om č
uvar
u sam
dao
novč
anicu
od
des
et f
unti k
ako m
e ne
bi izb
acio ...
U re
du
... može
te o
sta
ti ... P
rije
tje-
dan
dan
a su
poko
pali M
ort
a Cinder
a ...
Dola
zile
su
hrpe
novinar
a ...
Prvo
ga
su
dan
a dvije
žene
donijel
e cv
ijeć
e, g
ledal
e su
se
s m
ržnjom, mi-
slio s
am d
a će
se
potu
ći. Ali d
rugoga
dan
a više
nitko
nije
došao
. Uv
ijek
se
isto
događ
a:
zatv
ore
n g
rob, z
a-bo
ravl
jen
gro
b.
Osta
vljam
vas
, neć
u va
m v
iše
smet
ati.
Sva
-ko
me
svo
je
...
Otišao
je. O
pet
sam
osta
o s
am.
Išče
kujuć
i ni sâm n
e zn
am š
to. Ali
sigur
an d
a će
neš
to d
oći ... P
ogle
dao
sam
gro
b Mort
a Cinder
a. O
golj
en, ka
o i
sva
ki g
rob
pogub
ljen
ika
...
“Amaj
lija”
i
bilj
eg n
a ru
ci
izvu
kli su
me
iz
mira
mog d
ućan
a.
Bilj
eg k
oji se
ponav
lja
na
naj
apsur
dnijim
mjes
tima
i vijes
t iz n
ovina
dove
li
su
me
ova
mo.
Mer
tonville-
sko
gro
blje
i po
kvar
eni sat
ovi
zaus
tavl
jen
i na
dev
et i t
ride-
set
ugovo
rili s
u sas
tanak
.
... da, d
ove
li s
u me
na
sas
tanak
...
Sas
tanak
, da
... al
i s k
im?
S č
im?
Sa
smrć
u? I
li
možd
a ... Možd
a s n
ečim
gorim?
Sen
ilnošću
...
Sjet
io s
am s
e nes
tale
“a
maj
lije”
, “p
auka
” ko
ji
se
pojav
io n
a dokt
oro
vim
nao
čala
ma, n
a be
binoj
ručici, na
vjet
ru ...
Mag
luština
se
na-
sta
vila
dizat
i. Osje-
tio s
am h
ladnoću
, ka
o d
a sam
se
zara
zio iscr
plje-
nom h
ladnoćo
m
gro
bnica
...
... neš
to j
e za
lepr
šal
o u
zra
ku,
vrlo
blizu
. Pr
estr
avlj
eno s
am s
e okr
enuo
...
Nije
ništa
, te
k suh
i list, v
eć k
ostu
r,
rendgen
ska
snim
ka
žilica
...
Sam
o s
uhi list, ili b
olj
e re
čeno
ništa
man
je
od s
uhog lista
...
U cijel
om s
vom d
ućan
u ...
... nem
am v
rjed
nijeg
i
njež
nijeg
pre
dmet
a ...
Nijed
an u
mjet
nik n
e bi
mogao
... A
li ...
Dug
i jec
aj, ta
mo
međ
u sjen
ama.
Jec
aj k
oji se
pret
vorio u
vr
isak
...
Vrat
a! V
rata
ogra
de
se
otv
a-ra
ju
...!
Vidio s
am ih
tamo, nogu
izgub
ljen
ih u
mag
li ...
37
mis
teri
x 71
7 *
10. k
olov
oz 1
962.
Trojica
“olo
vnih
očiju”
... K
ako s
am
ih m
ogao
zab
ora
viti?
Dola
ze p
o m
ene.
Nap
ast
će m
e!
Mjes
ečina
je
bila
pr
ejak
a ... Nisam
se
mogao
sak
riti ...
Naj
bolj
e skl
onište
što
sam
naš
ao b
ila
je
ned
avno isko
pana
raka
...
Pita
ju
se
gdje
sam
...
Ali n
e ...
Ali n
e ... Nisu
došli p
o m
ene
... Još u
vijek
ka
o d
a ih p
ovl
ači ista
nit, stigli s
u do g
roba
po
gub
ljen
og M
ort
a Cinder
a. I
zau
sta
vili s
e ...
Otv
orili s
u pa
ket
koji su
nosili
sa
sobo
m, izva
dili lo
patu
, i sta
li
naizm
jen
ce k
opa
ti ...
Izbr
ojio s
am
dva
des
et zam
aha
kod s
vako
ga.
Ubrz
o j
e lo
pata
udar
ila
u neš
to š
to
je
zvuč
alo k
ao
drv
o. Nas
tavili
su
ukla
njat
i ze
mlj
u ...
Iska
paju
lijes
. Što
nam
jer
avaj
u?
Pres
tali s
u ko
pati. Jed
an s
e po
novo
nad
vio n
ad v
reću
.Iz
vadio j
e ba
t ... i že
ljez
nu
šipku
...
s g
lavo
m n
a kr
aju
...
Mislim d
a sam
im
shv
atio n
amjer
e ... Za
bit
će k
ola
c u
lijes
... T
ako
se
nek
oć
radilo
s “lj
udskim
vampirima”
kak
o
ne
bi o
živj
eli.
Nam
jer
aval
i su
zabiti k
ola
c u
Mort
a Cinder
a.
38
mis
teri
x 71
7 *
10. k
olov
oz 1
962.
Trojica
“olo
vnih
očiju”
... K
ako s
am
ih m
ogao
zab
ora
viti?
Dola
ze p
o m
ene.
Nap
ast
će m
e!
Mjes
ečina
je
bila
pr
ejak
a ... Nisam
se
mogao
sak
riti ...
Naj
bolj
e skl
onište
što
sam
naš
ao b
ila
je
ned
avno isko
pana
raka
...
Pita
ju
se
gdje
sam
...
Ali n
e ...
Ali n
e ... Nisu
došli p
o m
ene
... Još u
vijek
ka
o d
a ih p
ovl
ači ista
nit, stigli s
u do g
roba
po
gub
ljen
og M
ort
a Cinder
a. I
zau
sta
vili s
e ...
Otv
orili s
u pa
ket
koji su
nosili
sa
sobo
m, izva
dili lo
patu
, i sta
li
naizm
jen
ce k
opa
ti ...
Izbr
ojio s
am
dva
des
et zam
aha
kod s
vako
ga.
Ubrz
o j
e lo
pata
udar
ila
u neš
to š
to
je
zvuč
alo k
ao
drv
o. Nas
tavili
su
ukla
njat
i ze
mlj
u ...
Iska
paju
lijes
. Što
nam
jer
avaj
u?
Pres
tali s
u ko
pati. Jed
an s
e po
novo
nad
vio n
ad v
reću
.Iz
vadio j
e ba
t ... i že
ljez
nu
šipku
...
s g
lavo
m n
a kr
aju
...
Mislim d
a sam
im
shv
atio n
amjer
e ... Za
bit
će k
ola
c u
lijes
... T
ako
se
nek
oć
radilo
s “lj
udskim
vampirima”
kak
o
ne
bi o
živj
eli.
Nam
jer
aval
i su
zabiti k
ola
c u
Mort
a Cinder
a.
39
Ne
znam
zaš
to s
am t
o n
apra
vio. Jed
ino s
am
znao
da
ono ž
eljez
o n
e smije
probiti lijes
...
Nac
iljao
sam
i b
acio v
eliki gru
men
zem
lje: r
aspa
o s
e na
gru
dim
a muš
karc
a ko
ji je
drž
ao b
at.
Ope
t jed
nak
pokr
et ...
Mjes
ečina
se
lomila
na
bodež
ima
...
Priljub
io s
am
se
uz d
no s
vog
skr
ovišta
...
Prošli s
u ne
vidjev
ši me. n
apus
tio s
am s
voje
skr
ovište
. nisam
znao
što
da
radim
. mislio s
am s
amo n
a ...
... Ko
lac
... Neć
e im
ati što
zab
iti u
Mort
a Cinder
a ...
Već
se
vrać
aju
...
Uvijek
uskl
ađen
i, ka
o d
a su
veza
ni isto
m n
iti,
trojica
“olo
vnih o
čiju”
za
jed
no s
u se
vrat
ili do M
ort
ovo
ga
gro
ba ...
Onaj
s b
atom p
regle
dao
je
tlo u
potr
azi za
kolc
em.
Pola
ko j
e nap
redova
o.
Nas
tavio j
e pr
etra
živa
ti n
e pr
onal
azeć
i ništa
. Pr
ibliža
vao s
e mjes
tu g
dje
sam
se
skr
ivao
, iza
nad
gro
bnog s
pomen
ika.
Ulovit
će m
e! J
oš k
ora
k i nać
i će
me!
Ali n
ije
nap
ravio v
iše
nijed
an k
ora
k.
Pronaš
ao j
e gra
nu
koja
mora
da
mu
se
učinila
sličn
om izg
ublj
enom k
olc
u, p
a se
vrat
io.
40
Ne
znam
zaš
to s
am t
o n
apra
vio. Jed
ino s
am
znao
da
ono ž
eljez
o n
e smije
probiti lijes
...
Nac
iljao
sam
i b
acio v
eliki gru
men
zem
lje: r
aspa
o s
e na
gru
dim
a muš
karc
a ko
ji je
drž
ao b
at.
Ope
t jed
nak
pokr
et ...
Mjes
ečina
se
lomila
na
bodež
ima
...
Priljub
io s
am
se
uz d
no s
vog
skr
ovišta
...
Prošli s
u ne
vidjev
ši me. n
apus
tio s
am s
voje
skr
ovište
. nisam
znao
što
da
radim
. mislio s
am s
amo n
a ...
... Ko
lac
... Neć
e im
ati što
zab
iti u
Mort
a Cinder
a ...
Već
se
vrać
aju
...
Uvijek
uskl
ađen
i, ka
o d
a su
veza
ni isto
m n
iti,
trojica
“olo
vnih o
čiju”
za
jed
no s
u se
vrat
ili do M
ort
ovo
ga
gro
ba ...
Onaj
s b
atom p
regle
dao
je
tlo u
potr
azi za
kolc
em.
Pola
ko j
e nap
redova
o.
Nas
tavio j
e pr
etra
živa
ti n
e pr
onal
azeć
i ništa
. Pr
ibliža
vao s
e mjes
tu g
dje
sam
se
skr
ivao
, iza
nad
gro
bnog s
pomen
ika.
Ulovit
će m
e! J
oš k
ora
k i nać
i će
me!
Ali n
ije
nap
ravio v
iše
nijed
an k
ora
k.
Pronaš
ao j
e gra
nu
koja
mora
da
mu
se
učinila
sličn
om izg
ublj
enom k
olc
u, p
a se
vrat
io.
41
mis
teri
x 71
8 *
17. k
olov
oz 1
962.
Spo
rim, te
škim k
ora
cima
vrat
io s
e do s
vojih
prijat
elja; s
pustio s
e u
raku
.
Gur
nuo
je
gra
nu
kao d
a je
kola
c i za
bio j
e ba
tom.
Gra
na
se
slo
mila. P
resta
o j
e za
bijat
i ... Iz
ašao
je
iz
rake
...
Misli d
a je
zabio
kola
c ... Nije
prim
ijet
io r
azli-
ku ... O
dla
ze ...
Hodal
i su
do k
lupe
, skr
enul
i des
no, nas
tavili d
o o
gra
de, č
uo s
am
sta
re š
arke
kak
o n
egoduj
u, t
išina
se
ponovo
spu
stila
međ
u kr
ižev
e ...
Otišli s
u ...
U d
rugim
bi me
oko
lnostima
zasko
čile
tisuć
e pita
nja. K
ako s
u me
uspj
eli slijed
iti?
zašto
su
probo
li s
anduk
onim
što
su
mislili d
a je
želj
ezni ko
lac?
Ali n
e, n
i o č
emu
nisam
raz
mišlj
ao, sam
o o
spo
koju
koji sam
osjeć
ao. Is
pred
men
e se
nal
azio o
tvore
ni gro
b ...
... na
dnu
kojeg
je
bio lijes
. Uh
vatio s
am s
e ka
ko z
adovo
ljno u
dišem
miris s
vjež
e ra
zgrn
ute
zemlj
e ...
Zemlj
a iz g
roba
, po
mislio s
am i
uzdrh
tao. Po
gle
dao
sam
hrp
icu
koju
su
nap
ravili lopa
tom, bilo
je
živo
ta u
mirisnoj
zemlj
i. Dva
bijel
a cr
va
su
se
zapl
ela, z
rak
im j
e sigur
no š
kodio.
Nije
me
brinul
o.
Neg
dje
su
zvonila
zvona. S
jet
io
sam
se: s
igur
no j
e dev
et i t
rides
et.
Vrijem
e ko
je
su
ozn
ačili za
usta
vljen
i sat
ovi ... V
rijem
e sas
tanka
... J
oš
zvona, s
lomlj
enih z
vona, n
ikad
nisam
ču
o s
ličn
a zv
ona. A
li, jes
am li ih
doista
čuo
?
Obl
aci su
brzo
pro
lazili, ra
sko
mad
ane
ptice
u bijeg
u od M
jes
eca. Z
amrl
a su
zvona, o
dra
zi m
utnih s
jen
a, s
jen
e i odra
zi m
eđu
sta
blim
a, m
eđu
sta
rim, um
orn
im
križev
ima
...
Ali ... Š
to j
e to
? Za
kleo
bih
se
da
dola
zi iz
rake
!
Nek
akvo
muč
no lup
anje, k
ao k
ad
net
ko izb
ija
čavl
e ...
Zakl
eo b
ih s
e ... da
se
pokl
opa
c lijes
a po
mak
-nuo
!
42
