DIPLOMATIJA

1

NOVI SVJETSKI POREDAK Stie se utisak da se u svakom vijeku pojavljuje jedna zemlja koja posjeduje mo i volju, te tako na meunarodne odnose u 20. st. uticale su SAD. Nikada ni jedna zemlja nije toliko snano insistirala na nedopustivosti uplitanja u unutranje stvari drugih drava i tvrdila da su njene sopstvene vrijednosti univerzalno prihvatljive. Jo od 1917. godine kada je stupila na svjetsku scenu Amerika je bila uvjerena u ispravnosti svojih ideala. Novi svjetski poredak trebao je navesti ostale zemlje na ideju da je ameriki sistem vlasti najbolji i da ostatak ovjeanstva moe postii mir i napredak tako to e napustiti tradicionalnu diplomatiju i usvojiti ameriko potovanje meunarodnog prava i demokratije. SAD su 1945. godine posjedovale tavku mo pa im je, ini se, bilo predodreeno da preoblikuju svijetu skladu sa svojim iedalima. Razlike izmeu evropskog i amerikog historijskog iskustva dole su do izraaja na mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine. U sovjoj poznatoj izaslanici (14 taaka) V. Vilson je evropljanima poruio da bi meunarodni sistem ubudue mogao da se zasniva na principu samoopredjeljenja naroda, a ne ravnotei snaga, da svoju bezbjednost ne bi trebali zasnivati na svojim savezima, ve na sistemu kolektivne bezbjednosti, kao i da njihovu spoljnu politiku diplomati vie ne bi smjeli tajno da vode, ve da je treba zanivati na javnim ugovorima bez tajnih sporazuma. Smisao sistema ravnotee snaga sastojao se od ograniavanja sposobnosti drava da uspostave hegemoniju i ograniavanju sukoba. Zadatak tog sistema nije bio samo mir, nego stabilnost i usmjernost. Tokom historije ovaj sistem se rijetko uspostavljao. Evropski dravnici su 1815. godine na Bekom kongresu ponovo uspostavili ravnoteu snagai ublaili bezobzirno oslanjanje na silu. Krajem 19. st. evropski sistem ravnotee snaga se vratio sa naelima politike sile. Kao glavni akter pojavile su se SAD ali je Vilson ubrzo dao do znanja da njegova zemlja odbija da se ponaa u skladu sa evropskim pravilima. Ni u jednom periodu Amerika nije bila ukljuena u sistem ravnotee snaga. Meunarodni poredak u 21. st. sastajat e se najmanje od 6 velikih sila: SAD, Evropa, Kina, Japan, Rusija i moda Indija. Evropa kao jedini dio savremenog svijeta u kojem je funkcionirao policentrini sistem stvorila je koncept nacionalne drave. Meutim, nijedna evropska zemlja danas nije dovoljno jaka da bi preuzela vodeu ulogu u meunarodnom poretku. Tokom svoje itave historije Rusija je predstavljala poseban sluaj. Ona se na evropskoj sceni pojavila kasno, poto su se Francuska i V. Britanija ve konsolidovale i na nju se nije mogao primijeniti nijedan 2

tradicionalni princip evropske diplomatije. Rusija je graniila s tri civilizacije: Evropa, Azija i muslimanski svijet. Vjerno stanovnitvo su inili predstavnici svih kultura, te stoga Rusija nikada nije bila nacionalna drava u evropskom smislu. Ruska imperija je bila najvea evropska zemlja i ona smatra da mora odravati ogromnu vojsku. Postkomunistika Rusija je svoje snage usmjerila na redefinisanje sopstvenog identiteta, ali je sigurno da e ona uvijek prestavljati opasnost za svjetski poredak. Kina se takoer suoava sa svjetskim poretkom koji za nju predstavlja novinu. U Kini nije postojao pojam suvremene jednakosti, stranci su smatrani varavrima. Kina nije pridavala znaaj slanju ambasadora u inostranstvu. Tek nakon II svjetskog rata Kina se ukljuila u multipolarni svijet. I Japan je bio odsjeen od svih kontakata sa spoljnim svijetom, prije nego to ga je 1854. godine Metju Peri nasilno otvorio. Zatvoren prema spoljnjem svijetu Japan se ponosio svojim jedinstvenim obiajima. Vojnu tradiciju odravao je graanskim ratovima, a unutranje ustrojstvo je zasnivao na ubjeenju da je njegova specifina kultura superiorna i da nikada nee pasti pod stvarni uticaj. Tokom hladnog rata da je je SSSR predstavljao glavnu prijetnju bezbjednosti, Japan je svoju spoljnu politiku mogao poistovjetiti sa spoljnom politikom Amerike. Indija se javlja kao vodea sila u Junoj Aziji. Prije dolaska Britanaca, Indijski potkontinent hiljadma godina nije predstavljao jedinstvenu politiku cjelinu. Tokom hladnog rata Indija se ukljuuje u pokret nesvrstanih. Nikada do sada nijedan N.S.P. nije bio do te mjere globalnih razmjera. Dva najstabilnija meunarodna poretka, poredak nastao nakon Bekog kongresa i poredak nastao nakon okonanja II svjetskog rata, kojim su dominirale SAD posjedovale su prednost kakvu prua ideoloko jedinstvo.

3

STOER: TEODOR RUZVELT ILI VUDRO VISLON Vanjska politika SAD pokazivala je sklonost ka izolacionizmu sve do poetka 20. stoljea kada se Amerika iznenada nala u sreditu svjetskih politikih zbivanja. Na to su uticala 2 faktora: ubrzani razvoj njene moi i postepeno ruenje evrocentrinog meunarodnog poretka. To su obiljeila dvojica predsjednika: Teodor Ruzvelt i Vudro Vislon. RUZVELT se zalagao da Amerika stupi na meunarodnu scenu stoga to je smatrao da to zahtjeva nacionalni interes, kao i zbog uvjerenja da je globalna ravnotea snaga bez amerikog uea nezamisliva. VILSON je opravdanje pronaao u mesijanskoj ulozi koju je Amerika trabala da odigra na meunarodnoj sceni. Njena obaveza nije bila ouvanje ravnotee snaga, nego irenje sopstvenih ideja po cijelom svijetu. Tokom Vilsonove administracije Amerika se pojavila kao kljuni akter meunarodne politike i poela je da proklamuje ideju da mir zavisi od irenja demokratije, da o dravama traba suditi na osnovu istih etikih kriterija kao i pojedincima i da potovanje meunarodnog prava predstavlja nacionalni interes. Vilson je bio inicijator osnivanja univerzalne svjetske organizacije Drutvo naroda koje je odravalo mir zasnovan na zajednikoj bezbjednosti, a ne na saveznitvu. SAD su kao i zemlje starog svjeta provodile ekspanzionistiku politiku. Nakon 1874. godine zahvaljujui nizu ugovora, granice sa Kanadom i Floridom utvrene su u amriku korist. Rijeka Misisipi je otvorena za ameriku trgovinu, a ameriki trgovaki interesi poeli su se iriti i na zapadnoindijska ostrva pod britanskom upravom. Vrhunac ove politike je kupovina Luizijane 1803. godine od Francuske, koja je mladoj dravi omoguila ne samo proirenje na jednu ogromnu teritoriju zapadno od rijeke Misisipi, ve i pretenzije panske teritorije u Floridi i Teksasu to je bilo osnov za izrastanje u veliku silu. Napolen Bonaparta je omoguio tu prodaju sticanje teritorija zauvijek potvruje snaga SAD-a ime sam Englezima stvorio suparnika na moru, koji e ih prije ili kasnije poniziti. Evropske zemlje stvarale su koalicije da bi se zatitile od mogue promjene, a Amerika je bila dovoljno udaljena da svoju politiku usmjeri ka opiranju stvarnoj promjeni. Do poetka 20. st. amerika vanjska politika bila je jednostavna: ostvariti ono to je zemlji sueno i ne uplitati se u dogaaje u prekomorskim zemljama. 4

Monroova doktrina objavljena 1823. godine nainila je od okeana krov koji je SAD odvajao od Evrope. Do tada, osnovno pravilo amerike vanjske politike je bilo neuplitanje SAD-a u evropsku borbu za vlast, a Monroova doktrina otila je korak dalje tako to je objavila da ni Evropa ne smije da e uplie u amrike poslove. Predsjednik Monro je odbacio bilo kakvo uplitanje u Evropske sukobe i tako je Amerika okrenula lea Evropi. Monroova doktrina upozorila je evropske sile da se ne pribliavaju zapadnoj hemisferi i pravdala je ameriku investiciju ne samo protiv postojee opasnosti, ve i mogunosti da opasnost iskrsne. Graanski rat je nakratko prekinuo ameriku zaokupljenost teritorijalnim irenjem. Ve 1868. godine Endru Donson se vratio na staru poziciju i industrijska proizvodnja u Americi nadmaila je proizvodnju u V. Britaniji koja se tada smatrala najjaom industrijskom silom na svijetu. Vojska je i dalje bila mala, a ratna mornarica slaba, pa Amerikanci nisu pokuali proiriti svoj uticaj na cijeli svijet. Do 1890. godine amerika vojna sila nalazila se na 14. mjestu u svijetu. Tada Amerika nije uestvovala na meunarodnim konferencijama i smatrana je drugorazrednom silom. Ameriki lideri su tokom itavog 19. st. smatrali da je V. Britanija najvea opasnost i to zbog svoje ratne mornarice. Prvi ameriki predsjednik koji je isticao da je dunost Amerike da proiri uticaj na cio svijet bio je Teodor Ruzvelt. On je 6. decembra 1904. godine proklamovao pravo na intervenciju od strane neke civilizovane zamlje. Ruzvelt je smatrao da je Amerika najvea nada za svijet, za razliku od drugih, on nije vjerovao da e u Americi ouvati mir tim to e upranjavati graanske vrline. Za njega je meunarodni poredak znaio borbu, poricao je efikasnost meunarodnog prava, odbacivao je razoruanje. 1908. godine on je prihvatio Japansku okupaciju Koreje. Ruzvelt je postepeno poeo da uvia da Njemaka predstavlja opasnost za evropku ravnoteu i da amerike nacionalne interese s toga poistovjeuje s britanskim i francuskim. Ovo je postalo jasno 1906. godine na Alhesiraskoj konferenciji. Ruzvelt je bio zabrinut i injenicom da Aziju ugroavaju ruske aspiracije, pa je podravao glavnog ruskog rivala Japan. Zatien savezom sa V. Britanijom, Japan je 1904. godine napao Rusiju. Ruzvelt je objavio neutralnost, ali su njegove simpatije bile na strani Japana. On je pozvao ove zaraene zemlje da poalju svoje predstavnike u njegovu kuu u Zalivu ostriga u Portsmutu u Nju Hempiru. Tim mirom je ograniena Japanska pobjeda i ouvana ravnotea na Dalekom istoku. Zahvaljujui tome Ruzvelt je postoa prvi ameriki dobitnik Nobelove nagrade za mir. Ruzvelt je 1914. godine zauzeo neutralni stav u odnosu na njemaku invaziju Belgije i Luxemburga. Mislio je da e Njemaka ukoliko pobijedi u tom ratu smrviti britansku flotu i unititi britansku 5

inperiju, a kasnije poeti zauzimati Ameriku. Dok se Ruzvelt poslije 100. godina pamti po onome to je postigao, ameriku misao uobliio je Vudro Vilson. Ruzveltov pristup nije mogao da ubijedi njegove zemljake u neophodnost ukljuivanja u svjetski rat, dok je Vislon visokomoralnim argumentima uspio da pokrene emocije naroda. Vilson je znao kako da odbaci politiku sile i pokrene narod. Za predsjednika je izabran zahvaljujui rascjepu kojeg su u Republikanskoj partiji izazvali Taft i Ruzvelt. Vilsenizam temelje meunarodnog poretka predstavjali su univerzalni zakon, a ne ravnotea i pouzdanost pojedinih zemalja. Vilson je smtrao da se meunarodni sporovi trebaju rjeavati arbitraom, a ne silom kako je to smatrao Ruzvelt. U svom drugom izvjetaju o stanju nacije 8. decembra 1914. Vislon je odbacio poveanje naoruanja. Vilson je prezirao ravnoteu snaga, pa je jo 1915. godine objavio doktrinu bez presedana po kojoj je bezbjednost Amerike neodvojiva od bezbjednosti ostalog svijeta. Amerika je tako ulazak u I svjetski rat mogla prihvatiti samo kao angaovanje u korist svih naroda. On je ulazak u rat opravdao borbom za demokratiju. Vilson je smatrao da je Njamaka izazvala rat i krivio je Kajzera (cara), a ne njemaku naciju. On je objavio da je njegov cilj mir bez pobjede, ali kada je Amerika ula u rat Vilson je izloio ideju da samo potpuna pobjeda moe da donese mir. On je elio da uslove za demokratiju stvori ne samo u Njemakoj, ve i u cijelom svijetu. Vilson je predloio osnivanje Drutva naroda. Ideja o kolektivnoj bezbjednosti zasnivala se na pretpostavci da e sve zemlje zauzeti isti stav. Protiv Drutva naroda bio je Ruzvelt. Za njega je mir sutinski nepostojan i mogu ga ouvati samo stalna budnost, oruje i savez istomiljenika. Drutvo naroda nije uspjelo dobiti podrku u Americi, jer zemlja nije bila spremna za globalnu ulogu tih razmjera. Na kraju II svjetskog rata Amerika je uestvovala u osnivanju UN-a, zasnovanog na principima Drutva naroda, potvrujui Vilsonovu ideju da put ka miru lei u kolektivnoj bezbjednosti i irenju demokratskih institucija po cijelom svijetu.

6

OD UNIVERZALNOSTI DO RAVNOTEE RIELJE - VILIJAM PIT Poredak koji historiari danas nazivaju evropskim sistemom ravnotee snaga nastao je u 17. st. kao konaan slom sistema univerazlnosti, tj. poredak koji objedinjuje tradiciju Rimskog carstva i katolike crkve. Kada je ideja o jedinstvu poela da se iri, evropske drave su osjetile potrebu za principom koji e regulisati njihove odnose. To je dravni razlog dobrobit drave opravdava sva sredstva. Univerzalnu monarhiju zamijenila je ideja o ravnotei snaga, jer e svaka zemlja slijediti svoje sebine interese i tako ostvariti svoju opu bezbjednost i napredak. Ovaj pristup je nastao u Francuskoj, glavni predstavnik je bio crkveni velikodostojnik Arman an di Plesi, kardinal Rielje. Bio je otac drave u savremenom smislu, zastupao je doktrinu dravnog razloga. Ova doktirna je zamijenila univerazlnu ideju i postala naelom francuske politike. Rielje je doao na vlast u vrijeme kada je rismko-njemaki car Ferdinand II pokuao da oivi katoliku univerzalnost. Ubzro potom u Evropi su se pojavila Danska i vedska vojska i na kraju u sukob ulazi i Francuska. Do kraja rata srednja Evropa je pretvorena u zgarite, a Njemaka je izbgubila treinu svog stanovnitva. Rielje je iznad svega postavlajo nacionalni interes francuske, te stoga nije pozdravio Ferdinandovu borbu za obnovu katolianstva. Ferdinand je odbio da vjersko opredjeljenje podredi politikim potrebama. Cilj Rieljea je bio da sprijei nastanak velike sile na nekoj od granica Francuske. Da bi to postigao, on je podrao naprijatelje svojih neprijatelja. Opozivao se uvijek na dravni razlog kao strategiju, tj. cilj opravdava sredstvo. Francuska je zahvaljujui Rieljeu postala najznaajnija zemlja u Evropi, a teortorija se znatno proirola. 30-godinji rat se zavrio Vestfalskim mirom 1648. godine, a dravna doktrina je prela u osnovno pravilo evropske diplomatije. Rieljeova dravna doktrina postala je opasna, jer je Francuska stalno teila u irenju granica. Jai su htjeli da dominiraju, a slbiji da se odupiru i stvaraju koalicije. Kada se koalicije stvore nastane ravnotea snaga, ako ona moe obuzdati agresora. Ranoteu snaga je uspostavila Engleska koja je teila ka sprjeavanju dominacije jedne sile. Pruala je pomo slabijoj i ugroenoj strani. Tvorac te politike je bio Vilijam III. On je upozoravao svoj narod da njegova bezbjednost ovisi od uea u ranotei snaga u prekomorskim zemljama. V. Britanija je tako postala teg ravnotee. Da to nije bila, Francuska bi u 18. i 19. st. uspostavila hegenomiju u Evropi, a Njemaka u 20. st. 7

EVROPSKI KONCEPT : VELIKA BRITANIJA, AUSTRIJA I RUSIJA Nakon Bekog kongrfesa Evropa je zakoraila u najdui peirod mira 40. godina, a taj mir je odravala ravnotea snaga. Austrija je uvrstila sovju poziciju u Italiji, a Pruska u njemakim zemljama. Holandija je dobila austrijsku Nizozemsku. Francuska se morala odrei ranije ostvarenih teritoriaj i vratiti se u prijanje granice. Rusija je dobila sredinje dijelove Poljske, V. Britanija, teritoriju na jugu Afrike. Poslije Bekog kongresa stvorene su dvije koalicije, etvrtog saveza: V. Britanija, Pruska, Ausrija i Rusija i Svete Alijanse: 3 tzv. istona dvora Pruski, Austrijski i Ruski. Evropskim konceptom se smatralo da e u sluaju da doe do sukoba interes, drave koncenzusom rjeavati sporove koji zadiru u opu stabilnost. Maternih je smatrao da se etiki koncenzus koristi u cilju izbjegavanja kriza ili da se preusmjere, ako se ne mogu izbjei. V. Britanija se distancirala od ovog sistema, isto kao to je kasnije SAD otila izvan Drutva naroda koji je predloio njen predsjednik iz prostog razloga to narod nije vjerovao da mu prijeti neka opasnost. Slomom Evropskog koncepta velike sile su prvi put stupile u rat od Napoleonovog vremena. Ovaj rat je izazvala Francuska, iako su razlozi ovog rata bili dublji i tim to je svaka zemlja imala cilj koji je trebao biti sproveden. Kada je Austrija u poetku objavila neutralnost, ali kasnije je poslala ultimativni zahtjev ruskom caru za povlaenje iz Moldavije i Vlake, to je bio kljuni fkator za okonanje Krimskog rata. U Krimskom ratu Austrija se uplela u nesiguran savez za Napoleonom III. Tm postupkom Austrija je omoguila Pruskoj i Rusiji da otvoreno slijede vlastite nacionalne interese. Pruska je iznudila povlaenje Austrije iz Njemake, dok je uplitanje Rusije na balkonu pretvorila u varnicu koja je izazvala svjetski rat i raspad Austrije. Pet godina poslije Krimskog rata Italijanski nacionalni voa Kamilo Kavur poveo je rat protiv Austrije. Dok je interes Engleske u Evropi bio odravanje ravnotee snaga, britanski cilj je bio ouvanje Austrije jer su Britanci u njoj vidjeli korisnu protivteu ruskom prodoru ka Bosforu i Dardanelima.

8

NAPOLEON III I BIZMARK dva revolucionara Francuska je izgubila dominantan poloaj koji je preuzela Njemaka i novi evropski poredak bio je djelo dva ovjeka koji e vremenom postati neprijatelji: Napoleon III i Bizmark. Oni su svoje odnose zasnivali na real-politici, da odnose meu dravama odreuje sila i da pobjeuje jai. Doprinijeli su ruenju Bekog kongresa. Napoleon je ujedinio Italiju i nenamjerno podstakao ujedinjenje Njemake, to je oslabilo Francusku i unitilo ideju o uspostalvjanju Francuske hegemonije u Evropi. Bizmark je stvorio novu Njemaku. Napolen je izveo Francusku iz diplomatske izolacije u kojoj se nala nakon Bekog kongresa. Bolje je vodio unutarnju politiku nego spoljne poslove. Bizmark je predvidio da e Austrija i Francuska zaratiti, jer je elio da austrijske pozicije oslabe u Njemakoj i Napoleon je 1858. godine sa predsjednikom Sardinije Kamilom, zakljuio tajni sporazum o zajednikom ueu u ratu protiv Austrije. Kavur je ujedinio sjevernu Italiju, a Napoleon je dobio Nicu i Savoju. U ovom ratu Napoleon nije mogao ostvriti nijedna cilj, ve je oslabio Francusku. U junu 1866. godine Pruska i Austrija su zaratile. Pruska je odnijela pobjedu. Mirovni sprazum iz Praga primorao je Austriju da se povue iz Njemake. Sjevernonjemake drave koje su sauvale nezavisnost, spadale su pod Bizmarkovu tvorevinu,a nad tim savezom Pruska je vodila glavnu rije. Napoleon III je upropastio svoju zemlju. U elji da popravi stanje, po nagovoru Bizmarka, objavio je rat Pruskoj 1870. godine i izgubio. Tada se Njemaka ujedinila i predstavljala najveu silu u Evropi. Razaranje Bekog kongresa zapoeo je Napoleon III, a dovrio Bizmark.

9

REALPOLITIKA SE OKREE PROTIV SEBE Na prijedlog Bizmarksa Austrija je premjestila svoje teite iz Bea u Petu, i to kada je poraena u borbi za primat u njemakim zemljama. Poto je protjerana iz Njemakih zemalja, mogla se iriti samo prema Blakanu. Poto je Rusija bila mona zemlja koja je predstavljala veliku opasnost ravnotei snaga u Evropi, Njemakoj je bio potreban savez i sa Rusijom i sa Austrijom. Tako je Bizmark uspostavio Trojecarski savez, a realpolitika je postala dominantna tendencija tog perioda, vidljivog iz dva dogaaja: izmiljena ratna kriza 1875. godine i druga kriza koja je pokazala da Trojecarski savez nee opstati kada se suoi sa sukobom nacionalnih interesa. Ta kriza je podstakla sukob koji je unitio Bizmarkov poredak u Evropi i izazvao prvi svjetski rat. Bizmark je pokuao uvrstiti Trojecarski savez pa je 1873 godine savez sastavio tzv. Berlinskim memorandumom kojim je Turska upozorena da ne nastavlja sa represijom. Predsjednik vlade Dizrael protumaio je obaj memorandum kao korak ka ruenju Otomanskog carstva bez uea V. Britanaije. Ona je bila jedina evropska sila koja je obraala panju na Srednju Aziju. Dizrael je podstakao Tursku da odbiju Berlinski memorandum. Izgledalo je da e Balkan postati varnica koja e se rasplamsati u opi rat u Evropi. Bizmark je nevoljno organizovao kongres u Berlinu. Kongres je bio zakazan za 13. juni 1878. godine ali prije nego to je otvoren Britanija i Rusija su se usaglasile oko pitanja u okviru sporazuma koji je potpisan 30. maja. Veliku Bugarsku zamijenila su tri nova entiteta: smanjena nezavisna Bugarska drava, drava istona Rumelija nezavisni entitet pod vlau Turskog guvernera iju upravu je trebalo da nadgleda Evropska KOMisija i ostatak Bugarske vraen pod Tursku upravu. Tojecarski savez vie nije mogao da se odri. Bizmark je svoju novu politiku integrisao 1879. godine kada je sklopio tajni savez sa Austrijom. Obnovio je sklapanje Trojecarskog saveza, ovog puta na principu realpolitike. Taj savez zemlje potpisnice obavezivao je da ima dobrovoljnu neutralnost u sluaju da jedna od njih stupi s nekom etvrtom zemljom. Bizmarkova diplomatija je stvorila niz saveza koji su uspjeli sauvati Austirju, od Ruske agresije, Rusiju od Austrijskog avanturizma i Njemaku od zaokruivanja, a Englesku naveli da na sebe preuzme sprjeavanje ruskog prodora ka sredozemlju. Bizmarkova kabinetska diplomatija sve se tee uklapala u vrijeme kada je javno mnijenje postajalo sve vanije. Ravnotea snaga je ouvala slobodu u dravama, ali ne i mir u Evropi. 10

KA VRTLOGU: VOJNA PAKLENA MAINA Dravnici svih zemalja uestvovali su u stvaranju diplomatske paklene maine koja je svaku krizu inila sve teom zarjeavanje. Potreba da se svi saveznici istovremeno mobiliu postala je veoma bitna, pa je postala kljuni element ozbiljnih diplomatskih angairanja. 28.06.1914. godine Franc Ferdinand platio je glavom to to je Austrija 1908. godine ishitreno anektirala BiH. Prvi svjetski rat nije izbio zato to zemlje nisu potovale svoje sporazume, nego to su te sporazume u potpunosti ispotovale. U poetku Austrija je odugovlaila, tek nakon mjesec dana od ubistva uruila je ultimatum Srbiji i ula u rat. Poto je Njemaka mobilizirala svoje snage za rat, zatraila je od Rusije da prekine mobilizaciju, a ona to nije uinila, Njemaka je objavila rat Rusiji 3. augusta, a sljedeeg dana Britanija je objavila rat Njemakoj.

VILSON I VERSAJSKI UGOVOR (11. novembar 1918. godine) Vilson je osuivao ravnoteu snaga kao nesigurnu i zasnovanu na sukobu interesa. Katastrofu kakvu je predstavljao I svjetski rat nije izazvala ravnoteu snaga. Otpor agresije bi se trebao zasnivati na etici, a ne na geopolitikim procjenama. Rat je iscrpio Francusku, a mir kao da je ukazivao na nastavak katastrofe. Francuska se sad borila za svoj identitet, jer se nala suoena sa opasnou izolacije. Bitna razlika izmeu poretka stvorenog na Bekom kongresu i u Versaju je bilo nejedinstvo pobjednika poslije sklapanja Versajskog ugovora. Ispostavilo se da nijedna zemlja nije ostavila svoj cilj. Vilson je bio zvijezda odrane konferencije u Parizu 1919. godine. Za razliku od Bekog kongresa, u radu Parike konferencije nisu uestvovale poraene sile. Tako da mir koji je trebao da uini kraj ratovanja, nije obuhvatio Njemaku i Rusiju. Ta injenica jebila dovoljna da osudi Versajski mir na propast. Bilo je pozvano 27 drava. Meu mnotvom komisija, najvanije tijelo jebilo savjet etvorice efovi vlada V. Britanije, Francuske, Italije i SAD. Osnovan je i poseban odbor za svaku zemlju. Veina njih se bavila teritorijalnim pitanjima. Iz svih tendencija u Evropi u to vrijeme nastao je Versajski ugovor nazvan po dvorani ogledala u Versajskom dvoru u kojem je potpisan. 11

Ugovor je Njemaaku kanjavao u ekonomskom i vojnom pogledu. Morala je predati 13% predratne teritorije. Vojna ogranienja svela su njemaku vojsku na 100 000 regruta. Njemakoj je zabranjeno posjedovanje ofanzivnog naoruanja, a generaltab joj je rasputen. Njemaka je morala da isplauje penziju rtvama rata i naknadu njihovim porodicama. Odredbe Versajskog ugovora bile su prestroge da bi dolo do pomirenja, a preblage za trajno potinjavanje. Nije bilo lako stvoriti ravnoteu koja bi Njemaku istovremeno zadovoljila i pokorila. Najvei nedostatak Versajskog ugovora bio je psiholoke prirode. Oni su njemaku osudili kao glavnog krivca za I svjetski rat. Pokuali su je oslabiti fiziki, a ojaali su je geopolitiki.

12

VIJETNAM Ono to podrazumijevamo pod pojmom Vijetnamski rat su zapravo dva rata: prvi, koji je Viet min, vodio protiv francuskih kolonijalnih vlasti (19451954) i drugi za ujedinjenje sjevernog i junog Vijetnama (1955 1975) u kojem su glavnog nerpijatelja predstavljale SAD. Vijetnamski rat je obiljeio mandate 3 amerika predsjednika Kenedija, Johnsona i Nixona. U drugoj polovini 19. st. Francuska je zauzela Indokinu, to vijetnamski narod nije primio sa oduevljenjem. Francuska je svoje tri kolonije Vijetnam, Zaos i Kambodu transformisala u pridruene drave Francuske Unije. SAD je insistirala d ase Francuska obavee da e pridruenim dravama kansije dati nezavisnost. Indokina je bila kljuni region za jugoistinu Aziju i ukoliko ona padne, pali bi i Burma i Tajland. Trumanova administracija je dola do zakljuka da Indokina bude izvan domaaja komunista. Truman je najvaio poveanje vojne pomoi Francuskoj u ratu koji je vodila u Indokini protiv komunistikih gerilaca. Ajzenhauer je vrio pritisak na Francusku da Indokini da nezavisnost. Truman je Ajzenhaueru ostavio u naslijee program vojne pomoi Indokini u iznosu od 200 miliona dolara godinje. U Hanoju? je 2. septembra 1945. godine proglaena Demokratska Republika Vijetnam. To je izazvalo intervenciju kineskih snaga Kuomintanga u sjevernom, te britanskom i francuskom u junom Vijetnamu. Da bi unitili novouspostavljenu dravu Francuzi su od 1945-1954 godine, vodili borbe protiv vijetnamske vojske. Francuske snge su trpile poraz za porazom. Francuzi su svoju najveu akciju pokrenuli kod Dien Bien Phua, gdje su mislili namamiti komuniste u bitku iznurivanja, a ustvari je samo sebe ispcrpila i doivjela poraz. Iscrpljena gerilskim ratom Francuska je prihvatila prijedlog da se u enevi odri komferencija o Indokini. Mirovni pregovori su potpisani na konferenciji u enevi 1954. godine. Tada su zaraene strane potpisale akt o prekidu vatre, a Francuska je priznala Demokratsku Republiku Vijetnam. Odredbama enevskog sporazuma teritorij Vijetnama je po 17. paraleli privremeno podijeljen na sjeverni (komunistiki) i juni (Republika Vijetnam). Paralelno s francuskim povlaenjem iz nekadanje Indokine, dolazi do veeg mijeanja SAD-e u Vijetnamski rat. SAD su odluile da brane Juni Vijetnam od komunistike agresije, kako bi im omoguili da sauvaju novosteenu nezavisnost. U amerikoj vanjskoj politici je prevladala doktrina teorija domina - prema 13

kojoj, ako se dopusti da u nekoj zemlji jugoistine Azije pobijedi komunizam, druge e zemlje, poput poslaganog domina poeti padati pod komunistiki utjecaj i vlast. Radi toga su se SAD odluile intenzivnije angairati u Vijetnamu da bi sprijeile sovjetski i kineski utjecaj. Amerika vlada nije uoila da je osnovni motiv borbe vijetnamskog naroda nacionalno osloboenje i ujedinjenje, a ne irenje komunizma. Od 1955. godine poinje pristizanje amerikih vojnih savjetnika koji su trebali osposobiti junovijetnamsku vojsku za borbu protiv sjevera. Kennedy je bio trei predsjednik koji se bavio problemom Indokine i smatrao je da Vijetnam ima bitan znaaj za geopolitiki poloaj Amerike. Lider Vijetnama je bio Dijem. On je ubijen 1. novembra, a ubrzo poslije njega i Kennedy. Novi ameriki predsjednik bio je Johnson. On je bio nesiguran u sebe u pogledu spoljne politike i njegove mjere i akcije su dovele u pitanje meunarodni ugled SAD-a. Johnson je nainio vie ustupaka sjevernom Vijetnamu: - Svo vrijeme trajanja vijetnamskog rata Vietkong je odrao sposobnsot da napadne Amerikance na bilo kojoj taki junog Vijetnama, ak i tamo gdje su oni smatrali da su potpuno sigurni, kao to je amerika ambasada u Sajgonu. Amerika je ponudila obustavu vojne akcije protiv Sjevernog Vijetnama u zamjenu za pregovore, ali pod uslovom da Vijetnamci ne zloupotrebe prokid bombardovanja. Na vijetnamsku Novu godinu 31. januara 1968. godine postrojbe Vietkona su izvrile napad na Sajgon i Here, te uspjele stragegijski iznenaditi amerikance. Ta operaciju se naziva ofanziva Tet. Uprkos pobjedama amerikanaca u stotinama bitaka, oni su izbili rat. Johnsan se vie nije kandidirao za predsjednika, te na njegovo mjesto dolazi Nixon. Njegov prvi zadatak je da SAD izvede iz prvog neuspjenog rata. Za razliku od Johnsona, Nixon je dobro poznavao meunarodnu politiku. Nixon se opredijelio za tzv. Vijetnamizaciju. To je bila strategija povlaenja amerikih trupa. Gerilski ratovi su podrazumijevali pojbedu ili poraz, a nikako kompromis. Nixon je obeao povlaenje amerikih snaga iz Vijetnama. U tome je uspio 1973. godine kada su amerike snage nakon sklapanja primirja i obustave vatre povuene iz junog Vijetnama. Dvije godine komisije, Vietkong i sjevernovijetnamska vojska pokrenuli su zavrnu ofanzivu u kojoj su 1. maja 1975. godine trijumfalno ambasade. Vijetnamski rat je bio ozbiljan i okrutan rat u kojem je poginulo vie od 60 000 Vijetnamaca i oko 52 000 amerikih vojnika. To je bio prvi rat u povijesti SAD-a u kojem amerika vojska nije pobijedila. 14 uli u Sajgon, odakle su se posljednji bjegunci evakuirali iz amerike

SUECKA KRIZA Suecka kriza iz 1956. godine bila je oruani zavretak krize u odnosima izmeu Egipa s jedne i saveza Britanije, Francuske i Izraela s druge strane. Predmet krize bila je kontrola nad Suecskim kanalom. U 20. st. Suecki kanal je predstavljao glavnu arteriju za snabdjevanje zapadne Evrope naftom. Dvije najvee sile SAD i SSSR su se upustile u geopolitiko nadmetanje. SSSR je isporuio velike koliine oruja Egiptu to je bilo bolno mjesto zapadne Evrope, tj. V. Britanije ije zaostavtine njihove imperije prije su upravo bili Egipat i Indija. Poetak krize see jo u 1952. godinu. Nakon svrgavanja kralja Faruka od strane egipatske vojske, nova vlast mijenja dotadanju politiku, zauzima nacionalistiki panarapski smjer. Takav smjer je podgrijao konflikt s Izraelom kao i s Francuskom i V. Britanijom koje su drale kontrolu nad Suecskim kanalom. 1954. godine V. Britanija se obavezala da e povui svoje vojne snage iz tog podruja. Tokom 1956. godine se zaotrio sukob izmeu Egipta i Izraela. Egipat, voen predsjednikom Naserom, u to vrijeme blokira zaljev Akaba, zatvara suecki kanal za izraelske brodove i time kri meunarodno pravo. Istovremeno, sa Sirijom i Jordanom Egipat osniva Ujedinjenu arapsku vrhovnu komandu, koja ima malih ovlasti. Naser je planirao gradnju Asuanske brane, kako bi smanjio bijedu naroda. Kako bi mogao finansirati taj projekat on je 1956. godine nacionalizirao Suecski kanal ijih su 44% vlasnitva drale britanske banke i poduzea. On im je isplatio odtetu, ali su ostali bez posjeda vanog trgovakog puta. SSSR i Indija su na tri bezuspjene meunarodne konferencije na kraju prihvatili nacionalizaciju, ali je V. Britanija bila, kako iz ekonomskih tako i vojno-stratekih razloga uznemirena. Velika Britanija i SAD su pokuale da pridobiju Egipat podsticanjem mira izmeu Egipta i Izraela. One su pomagale Naseru da izgradi Asuansku branu. Naser je odbio amerike pokuaje da posreduje izmeu Egipta i Izraela. Potom je uspostavio diplomatske odnose sa Kinom. SSSR je ponudio financijsku podrku u izgradnji brane. SAD po priznavanju Kine od strane Nasera donose odluku o obustavi radova na brani. Naser je na to odgovorio preuzimanjem Suecskog kanala. Velika Britanija i Francuska su smatrale nunom oruanu intervenciju, dok SAD smatra da bi to unitilo zapadne izglede na istoku. Ameriki dravni sekretar Dales je podravao ciljeve V. Britanije i Francuske, ali se odupirao upotrebi sile. On je predloio osnivanje asocijacije zemalja korisnica koje bi nadzirale plovidbu kanalom i naplaivale tako to bi postavile brodove izvan egipatskih i teritorijalnih voda. Francuzi i V. Britanija su se obratili UN i to je bio predposljednji korak prije napada na Egipat. One su planirale da izazovu izraelsko-egipatski rata, pa da naprave svoje zone uz Suecski kanal. 15

Izrael je zauzeo Sinaj. SAD su zahtjevale od Savjeta bezbjednosti da donese rezoluciju kojom se Izraelu nalae povlaenje iza utvrene linije. Moskva preuzima ulogu zatitnika Egipta. Ajzenhauer je dobio neku vrstu partnerskog pisma gdje ga predsjednik ruske vlade poziva da zajedno zaustave neprijateljstva na srednjem istoku. On istie da bi ovaj sukob mogao eskalirati u III svjetski rat. Nakon Suecske krize uslijedila je kriza u Iraku, Siriji i Jemenu.

16

MAARSKA Maarska je bila pod ruskim uticajem jo od vremena Petra Velikog. Staljin je uspio povratiti sve ruske teritorije koje je izgubio u I svjetskom ratu i u Istonoj Evropi je uspostavio tzv. satelitsku orbitu u iji sastav su ule sve zemlje koje je pred kraj I svjetskog rata uspjela osvojiti crvena armija. Uporedo sa sueckom krizom, Moskvu su pogaala deavanja u Poljskoj i Maarskoj. Prvo je dolo do nemira u Poljskoj koji je krvavo uguen. Poljska KP je rekla da e zemlja ubudue slijediti sopstveni put u socijalizmu. 40-ih godina na vlasti je bio ortodoksni staljinista Maa Rakoi. Njega je Staljin izvukao iz jednog budimpetanskog zatvora u zamjenu za maarske zastave koje je crvena armija sakupila. Kada je nastupila Berlinska kriza, on je svrgnut sa vlasti, a na vlast dolazi Na. Poslije dvije godine Na je smaknut, a na mjesto predsjednika Vlade se vraa Rakoi. Studenti su zapoeli demonstracije u Budimpeti dijelei letke sa zahtjevima: sloboda govora, suenje Rakoiju i njegovim sudionicima, povlaenje sovjetskih trupa i povratak Naa na vlast. Od tih pobuna nastala je revolucija, paljeni su ruski tenkovi. Na je postavljen za predsjednika vlade. Sada su demonstranti traili uvoenje viepartijskog sistema, povlaenje sovjetskih trupa iz cijele zemlje, izlaz Maarske iz Varavskog pakta. SAD je pokuala djelovati preko Savjeta bezbjednosti, ali je to prolo neopaeno. Situacija u Budimpeti se otela kontroli. Pobunjenici su zauzeli sjedite komunistike partije i masakrirali svakog ko se tamo zatekao. Maari su traili ukidanje komunistikog reima. Na je 1. novembra proglasio neutralnost Maarske i njeno povlaenje iz Varavskog pakta. Traio je od UN da to prizna, ali on to nije uradio. 4. novembra sovjetske snage su ul u Maarsku i brutalno uguile revoluciju. Jano Kader?, generalni sekretar KP se vratio u zemlju sa sovjetskim tgrupama i osnovao novu KP. Na se sakrio u jugoslovensku ambasadu, ali je uhapen odmah po izlasku iz nje. Poslije je pogubljen. UN se bavio Sueckom krizom, a ne Maarskom. Na nju je obratio panju tek kada je uguena. Generalna skuptina je izglasala rezoluciju kojom je potvreno pravo Maarske na neutralnost i zahtjevalo se slanje UN trupa u tu zemlju. Maarska rezolucija nikada nije sprovedena.

17

BERLINSKA KRIZA Na Postdanskoj konferenciji donesena je odluka da se upravljanje nad Berlinom povjeri okupacionim snagama 4 sile: V. Britanija, SAD, Francuska i SSSR, koje e zajedno upravljati samom Njemakom. Njemaka je podijeljena na Istou i Zapadnu, a Berlin nije pripadao ni jednoj ni drugoj. Zapadne okupacione zone su se 1949. godine ujedine u Saveznu Republiku Njemaku, a u ruskoj zoni je uspostavljena Njemaka Demokratska Republika. Hruov je otvorio Berlinsku krizu postaljajui inicijativu. Zatraio je da se prekine uprava ove 4 sile i da zapadni Berlin postane slobodan grad. Ukoliko se to ne ispuni u roku od 6 mjeseci SSSR e potpisati mirovni sporazum sa Istonom Njemakom i odustati od svog okupacionog prava, a prilaz Berlinu e prepustiti NJDR. Ukoliko bi prihvatili ovaj ultimatum nastala bi mat pozicija. Zapad bi dobio ono to je i imao, pristup Berlinu, a istona Njemaka bi dobila pravo veta na ujedinjenje Njemake. Bio je prisutan strah od nuklarnog rata. SSSR je poeo da razvija termonuklearno? oruje. SAD je rekla da nema namjeru da zarati zbog odbrane Berlina. De Gol je nastoja da pokae kako je Francuska nezamjenjiv partner Saveznoj Republici Njemakoj. On je bio spreman da prizna ujedinjenje Njemake, ukoliko e joj ova priznati politiko vodstvo u Evropi. Nakon posljednjeg ultimatuma 1958. godine Ajzenhauer je naglasio ideju o slobodnom gradubez amerikih trupa, pod uslovom da Berlin i prilaz tom gradu budu pod jurisdikcijom UN-a. Daler? je umro 1959. godine, a Ajzenhauer iste godine izjavljuje da Amerika ne namjerava ostati u Berlinu. Posljednji potez je bio 1961. godine kada se stanovnitvo Berlina budi bukvalno u zatvoru. itav grad je bio okruen bodljikavom icom i izmeu zapadnog i istonog dijela, to je kasnije uvreno betonom. Kenedi se nadao da e jednom zauvijek okonati sovjetsko-ameriki sukob direktnim pregovorima i da e Berlinska kriza biti prekretnica u njihovim odnosima. Rusija nije bila spremna da prihati pregovore o Berlinu. Strah od nuklearnog rata naveo je obje sile da ustuknu. Hruov je 1963. godine objavio da je uspjeh postignut podizanjem zida. Time je kriza bila zavrena.

18

KOREJSKI RAT Politika obuzdavanja je funkcionisala 3 godine. Sjevernoatlantski savez je sluio kao bedem protiv sovjetske ekspanzije, dok je Maralov plan jaao zapadnu Evropu u ekonomskom i socijalnom smislu. Korejski rat je izazvao dvostruki nesporazum. Komunisti nisu smatrali Koreju amerikim interesom i nisu mislili da e ona reagovati jer je Kina postala komunistika, a s druge strane Amerikanci su to shvatili kao komunistiku agresiju. Ameriku eakciju na korejsku agresiju su izazvala 3 dogaaja: blokada Berlina dravni udar u ehoslovakoj 1948. godine komunistika pobjeda u Kini 1949. godine.

Sve ovo Truman je shvatio kao irenje komunizma. Dva dana poslije kada su sjevernokorejske snage prele 38. paralelu, Truman je naredio vazduhoplovnim i pomorskim snagama da stupe u akciju. Pridruile su im se i kopnene snage Japana. Amerika je uivala podrku sjevernoatlantskog saveza. V. Britanija i Turska su poslale svoje snage. Ostale lanice su eljele sprijeiti agresiju, ali ne i kazniti Sjevernu Koreju. Za Trumana je Amerika ula u rat da bi sprovela odluku Savjeta bezbjednosti. Oni su na rat gledali kao na neku vrstu sovjetsko-kineskog pakta za irenje komunizma. Truman se naao pred trostrukom dilemom: da li da vrati Koreju iza 38. paralele? da li da joj dopusti prodor prema sjeveru i kazni je za agresiju? ili da ujedini Koreju sve do Kineskog carstva?

SAD smatra da SSSR trai povod za rat. Amerike snage su poduzele ofanzivu i kad su prele 38. paralelu predloile su sklapanje primirja.

19

HITLER I RAZARANJE VERSAJSKOG PORETKA Hitlerov dolazak na vlast znaio je jednu od najveih nesrea u historiji sviejta. Niko od saveznika nije vjerovao da Hitler stvarno misli da promijeni svjetski poredak, iako je Hitler to otvoreno tvrdio. Osamnaest mjeseci od kada je postao kancelar Hitler je uspio da zavede diktaturu. On je objavio da namjerava da uniti Vanjski poredak, da se ponovo naorua i da zatim pone da vodi ekspanzionistiku politiku. Meutim, demokratske zemlje na elu sa V. Britanijom vjerovale su da Hitlera mogu obuzdati razoruanjem. Hitler se povukao iz Drutva naroda, a poetkom 1934. godine objavio je ponovno naoruavanje Njemake. Demokratske zemlje su ekale da Hitler neto uini, pa da reaguju. Francuska se odluila pobrinuti samo za svoju bezbjednost, a V. Britanija je smatrala da je razoruavanje i dalje najbolji nain odravanja mira. V. Britanija i Francuska su odluile da dozvole nastavak naoruavanja Njemake, zato to nisu zanle ta drugo da rade. V. Britanija jo nije bila spremna da odustane od sistema kolektivne bezbjednosti i Drutva naroda. Francuska se pokuala osigurati sklapanjem dodatnih saveza. Poljska je svoje obaveze prema Francuskoj neutralisala ugovorom o nenapadanju s Njemakom, to je znailo da bi u sluaju napada ona imala odrijeene ruke da izabere savez koji bi ojoj u trenutku izbijanja krize pruio veu korist. Francuski istonoevropski saveznici, locirani izmeu sovjetskog saveza i Njemake, nisu bili spremni da dopuste sovjetskim trupama ulazak na svoju teritoriju to je oteavalo povezivanje Rusije i Francuske, te njihovih vojski. Trei razlog je bio strah da savez sa Rusijom ne izazove objavu rata od strane Njemake. Tri mjeseca kasnije, poto je Hitler ponovo uveo optu vojnu obavezu izmeu V. Britanije, Francuske i Italije poela je da se uspostavlja saradnja koja je podsjeala na savez. Musolini je podravao Versajski poredak zato to se bojao Njemake, a i prezirao je Hitlera. 7. marta 1936. godine Hitler je naredio svojoj vojsci da ue u demilitarizovanu Ranjsku oblast i srui posljednji branik Versajskog poretka. Bilo je jasno da je istona Evropa preputena Hitleru. Saveznici su to vidjeli kao vraanje njemake teritorije Njemakoj. Hitler je pokuao da saveznike smiri ograniavanjem broja vojnika u Rajnskoj oblasti i povratkom u Drutvo naroda. Britanci su Njemaku vidjeli kao bedem u Evropi protiv komunizma. Hitler je anektirao Austriju pod izgovorom na pravo o samoopredjeljenju naroda. Sljedea meta je bila ehoslovaka. 1938. godine Hitler je negovjetio da namjerava da pripoji Sudetsku? oblast Njemakoj. Francuska je bila duna da zatiti ehoslovaku i tu obavezu je imala i Rusija, ali tek nakon to to uini i Francuska. 20

V. Britanija i Amerika su zatvorile oi pred raspadom ehoslovake. Britanci su odobrili pripajanje svih dijelova ehoslovake koji imaju 50% njemakog stanovnitva. Hitler je pristao na pregovore koji su se odrali u Bag Godesbergu, gdje je zahtjevao da ehoslovaka pored teritorije da i svoje vojne objekte Njemakoj, zahtjevao je da se ne njemako stanovnitvo iseli iz Sudetske oblasti. Musolini je predloio da se sastanu predstavnici Njemake, Italije, V. Britanije i Francuske. Sastali su se u Minhenu. Pregovori su trajali kratko jer je jedini cilj bio da se potvrdi dogovor iz BadGodesberga. Kada su mu saveznici popustili, inilo se da Hitler nije bio zadovoljan, on je elio rat. Kada je 1939. godine Hitler objavio da polae pravo na Dancig i zatraio izmjenu poljskog koridora, to je bila zadnja kap.

21

STALJINOVA TRGOVINA Staljin je doao na poziciju potkopavajui svoje partijske suparnike. Hitler je uspio zbog svojih retorikih sposobnosti . Demokratske zemlje su smatrale da su ideologije Hitlera i Staljina previe razliite da bi oni mogli postii savez. Ta pretpostavka bila je greka. Za Staljina faisti su bili isto to i kapitalisti. Staljin je najvie strahovao od tog da kapitalistike zemlje uu u koaliciju i napadnu Rusiju. Zakljuio je ugovor s Njemakom 1926. godine o neutralnosti, koji je obnovljen 1931. godine. Kada je Staljin shvatio da Hitler misli ozbiljno po pitanju antikomunizma, razmotrio je i opciju prikljuivanja suprotnom taboru. Poto je Hitler okupirao eku 1939. godine Staljin je nakon Minhenske konferencije otvorio licitaciju za ponude u vezi saveznitva, gdje demokratske zemlje nisu imale nikakve anse ukoliko bi Njemaka dala ikakvu ponudu. Staljin je bio svjestan da je nakon eke, Poljska sljedea Hitlerova meta, on se nije elio upustiti u rat zbog Poljske, pa je predloio njenu podjelu. Staljin je objavio svoju neutralnost u sukobu izmeu kapitalistikih zemalja. V. Britanija je nakon Poljske prestala da poputa Hitleru, bila je svjesna da bi Belgija bila sljedea rtva. V. Britanija je da bi se suprotstavila Hitleru upotrijebila i razradila sistem kolektivne bezbjednosti, gdje je 1939. godine postlala note Grkoj, Jugoslaviji, Francuskoj, Poljskoj i Sovjetskom Savezu, da bi provjerila njihovu reakciju na pretpsotavljenu prijtenju Rumuniji. Poljska je odbila da sudjeluje ukoliko e tu biti Sovjetski Savez. V. Britanija je morala da bira izmeu ove dvije zemlje. V. Britanija se odluila za Poljsku, jer nije imala povjerenja u Staljina. emberlen je zabrinut za budunost Poljske napisao unilateralnu garanciju Poljskoj. Unilateralne garancije date su Groj i Rumuniji. V. Britanija je svoju garanciju Poljskoj zasnovala na 4 pogrene pretpostavke: da je Poljska znaajna vojna sila, vea od Sovjetskog Saveza; da su Francuska i V. Britanija zajedno dovoljno jake da poraze Njemku; da je Sovjetski Savez zainteresovan za odravanje postojeeg stanja u Istonoj Evropi; da su ideologije Njemake i Sovjetskog Saveza do te mjere razliite da je njihov savez nemogu. Ove pretpsotavke e udaljiti Rusiju od demokratskih zemalja. emberlen je elio da izbjegne rat, a Staljin je osjeao da je rat neizbjean i elio je da iz njega izvue korist. On je igrao na dvije strane. V. Britanija je Sovjetskom Savezu ponudila deklaraciju po kojoj e pomo sovjetske vlade biti dostupna svakom sovjetskom susjedu koji bude pruio otpor agresiji u sluaju da do nje doe. Staljin je 22

to odbio. Odgovorio je tako to je ponudio svoj prijedlog koji je predstavljao savez Sovjetskog Saveza, Francuske i V. Britanije, vojni sporazum na osnovu kojeg bi taj savez funkcionisao i garanciju za sve zemlje od Baltikog do Crnog mora. Kada mu je V. Britanija prihvatila nacrt ugovora onda se Staljin okrenuo Hitleru da vidi ta on nudi. Kljuna stvar koja ga je interesovala bio je tajni protokol o podjeli Istone Evrope. Prijedlog je sainjavao ideju o podjeli Poljske. Finaks? i Estonija je trebala da ue u sovjetsku uticajnu sferu, Litvanija bi pripala Njemakoj, a Letonija bi bila podijeljena. Rusija je u II svjetski rat ula radi podjele plijena sa Njemakom.

23

DETANT Uspostavljanje trougla SAD-SSSR-KINA omoguili su proboj na mnogim vanim frontovima, okonanje rata u Vijetnamu, sporazum u vezi pristupa Belinu. Evropskom konferencijom o bezbjednosti i suradnji De Gol je pokuao da utie na SR Njemaku da okene lea Americi. Njemaki ministar spoljnihposlova Vili Brant se 1969. godine naao na elu SR Njemake i ideja je da je ujedinjenje Njemake mogue uz pribliavanje komunistikom svijetu. Niksonova administracija je odluila da potrai Branotvo pribliavanje SSSR-u. Godine 1971. je postignut novi sporazum u 4 sile, koji garantuje slobodu zapadnog Berlina i pristup tom gradu. Pored ovog sporazuma, Brantova politika je omoguila i sklapanje sporazuma o prijateljstvu izmeu zapadne Njemake i Poljske, Istone Njemake i SSSR-a. SSSR je podrao orujem Egipat, Siriju, a onda i arapske ekstremitete. Ovaj problem Niksonova administracija je rijeila dajui podrku nekim liderima i blokiranjem svega to je postignuto uz pomo SSSR-a. Time su se neke arapske voe distancirale uod SSSR-a. Kriza je izbila kada je 1970. godine Egipat protiv Izraela pokrenuo rat iznurivanja. Izrael je odgovorio serijom vazdunih napada i to je rezultiralo dolaskom sovjetskih trupa i protivzranog naoruanja. Daljnje administracije su radile na mirovnom procesu na srednjem istoku. Detant je smirio situaciju u svijetu. Niksonovo naputanje tradicionalne amerike politike dovelo ga jeu poloaj da se brani i od demokrata i republikanaca. Glavna kritika se odnosila na uspostavu odnosa sa Kinom i SSSR-om i ukljuivanje Amerike u sistem ravnotee snaga. Uspostava direktnih odnosa izmeu Niksona i Moskve razbjesnila je birokratiju. Nikson je bio izloen napadima konzervativaca, liberala i neokonzervativaca. konzervativci su strahovali od moralnog razoruavanja, liberali su bili zabrinuti zbog toga to Amerika svoju bezbjednost suvie zasniva na vojnoj sili, a neokonzervativce je plaila mogunost svjetske vojne pomoi. Detant miroljubiva koegzistencija. Senator Hnri Dekson je nastojao da uniti detant. Kasnije voeni pregovori su doveli do postizanja dva sporazuma. Tu je bio sporazum koji obje strane obavezuje na petogodinje zamrzavanje programa stratekih ofanzivnih raketa. U raspravu su ukljuena i pitanja ljudskih prava, posebno prava jevreja u SSSR-u. Njima je bilo zabranjeno iseljavanje. Kritiari su nastojali osporiti uspjeh Niksonove administracije. Uspjeh je konferencija o evropskoj bezbjednosti i suradnji na kojoj je uestvovalo 35 zemalja. Ova konferencija je omoguila svim uesnicima da odluuju o politikom ustrojstvu zemalja istone Evrope. Ovaj sporazum je doneen u enevi, a potpisan u Helsinkiju. Znaenje detanta ovaj sporazum je usklopu sa ljudskim pravima. 24

NJEMAKO SOVJETSKI PAKT Sve do 1941. godine Hitler i Staljin su pomou tradicionalnih sredstava slijedili ?? tradicionalne ciljeve. Staljin je ekao na dan kada e moi da upravlja svijetom u kojem e vladati komunizam. Viziju rasnog istog carstva kojim upravlja njemaka via rasa, Hitler je iznio u svojoj knjizi Mein Kampf. Zajedniki nacionalni interes koji je zahtjevao diobu Poljske, mogao je neko vrijeme da nadvlada ideoloke razlike. Kada je 1941. godine njihov pakt konano prekinut, planuo je najvei kopneni rat u historiji ovjeanstva. Njemaka vojska je za manje od mjesec dana pregazila Poljsku. Uslijedio je period nazvan lanim ratom u kojm je Francuska potpuno demoralisana. Ona je stotinama godina ratovala da bi sprijeila ujedinjenje Evrope i da bo povratila Alzas i Loren. Staljin je Nijemcima, poslije potpisivanja pakta, predloio novi sporazum i zamjenu poljske teritorije od Varave do Krezonove? linije, koja je trebala da propadne Sovjetskom Savezu, za Litvaniju koja je trebala da pripadne Njemakoj. Cilj mu je bio stvaranje tampon zone za Ljenjingrad. Hitler je prihvatio Staljinov prijedlog. Sovjetski Savez je trima baltikim republikama predloio vojni savez uz pravo da na njihovim teritorijama uspostavi baze. Crvena armija je zauzela svoj dio Poljske, a Finska je odbacila Staljonove zahtjeve. Meutim, poslije nekoliko mjeseci Finska je podlegla. Velika Britanija i Francuska su pokuale da preko vedske i sjeverne Norveke dou do Finske. U maju 1940. godine lani rat je prekinut. Njemaka je preko Belgije brzo porazila Francusku. Hitler se naao u neoumici sa kim prvo da zarati, sa Velikom Britanijom ili Rusijom. Smatrao je da im dvije opcije: direktno napasti V. Britaniju ili napasti Rusiju, pa onda sa njenim resursima napasti Englesku. Hitler je u jednom ugovoru nagovijestio da je spreman na kompromis sa V. Britanijom. Od nje je zatraio da vrati predratne njemake kolonije i da se odrekne od uplitanja u dogaaje na kontinentu. Za uzvrat je bio spreman dati garanciju V. Britaniji. eril je potraio pomo Amerike. Hitler se tada okrenuo drugoj mogunosti, pokuao je da uniti britansko vazduhoplovsto i da, ako to bude neophodno, zauzme britanska ostrva. V. Brtanija nije bila u stanju da sama pobijedi Njemaku, a o amerikom ulasku u rat nije bilo ni govora. Godine 1940. Hitler je naredio pripremu planova za napad na Sovjetski Savez. Istakako je da e Sovjetski savez biti poraen, a da e Japan svoje snage okrenuti na Pacifik i na tu stranu usmjeriti ameriku panju. Tako bi prema njemu V. Britanija ostala sama i bez saveznika, ne bi mogla ratovati sa Njemakom. Osluio je da prvo provjeri da li bi Sovjetski savez zajedno sa njim napao V. Britaniju, pa bi se onda 25

obraunao sa svojim istonim susjedom. Staljin je bio veoma oprezan s ozbirom da je dobro poznavao Hitlerove ideje. Opredijelio se za strategiju odugovlaenja. Najgori dogaaj za Staljina predstavljalo je potpisivanje trojnog pakta: Italije, Njemake i Japana kada su se ove zemlje obavezale da uu u rat protiv bilo koje druge zemlje koja bi prela na britansku stranu. Hitler je dao ultimatum Rusiji, ili sa njim protiv V. Britanije ili e ona postati rtva njemakog ekspanzionizma. Predloeno je da Japan, Italija, Njemaka i Rusija podijele svijet u svoje uticajne sfere, gdje bi Japan uao u juoistonu Aziju, Italija u Afriku, Njemaka bi zahtjevala svoje nekadanje kolonije u Africi, a Rusija je mogla da se usmjeri na jug da stekne izlaz na otvoreno more. Staljin je zahtjevao da se Finska vrati u njegovu sferu. Hitler je donio odluku da napadne Sovjetski Savez do ljeta 1941. godine. Staljin je oekivao da e Hitler prije napada postaviti dodatne uslove. U Moskvi je u aprilu 1941.godine zakljuen pakt o nenapadanju sa Japanom. Staljin je prekinuo saradnju sa V. Britanijom i Amerikom u nadi da e tako sprijeiti njemaki napad. Njemaki napad je iznenadio Staljina koji je bio spreman zaogromne ustupke samoda ga izbjegne.

26

USPJESI I NEDOSTACI POLITIKE OBUZDAVANJA Krajem 1945. dolo je do neprilika. Konferencija u Postdamu i skupovi ministara vanjskih poslova nisu donijeli nikakve rezultate. Staljin je nametnuo svoju volju Istonoj Evropi. Borbu izmeu SAD-a i SSSR-a Truman je shvatio kao nametanje dobra i zla. Pod amerikim vodstvom, zapadne okupacione zone su Njmaku ujedinile. Istone zemlje vezale su se za SSSR. Nekadanje sile osnovane: Italija, Japan i SR Njemaka postepeno su se pribliavale savezu sa SAD-om. SSSR je svoju prevlast u Istonoj Evropi uvrstio Varavskim paktom. Ameriki ambasador u Moskvi je u Vaington poslao tzv. dugaki telegram. On tvrdi da se u sreditu staljinovog odnosa prema svijetu nalazi komunistika ideologija. Takoer, smatra da je marksizam za Ruse vrijedan svake rtve. Na osnovu ovog telegrama napravljeno je prvo sistmatsko izlaganje novog pristupa ovom problemu, sadrano u memorandumu Stejt Departmenta iz aprila 1946. godine. Prema njemu, Moskvu treba pokuati diplomatskim putem odobrovoljiti na suradnju, a po potrebi moe se primjeniti i sila. Ameriak je dominantna na moru i vazduhu, a SSSR je dominantna na tlu. Ovaj memorandum je napisao Friman. Metjuz smatra da je UN instrument putem kojeg SAD moe da izrazi svoje protivljenje sovjetskoj ekspanziji. Velika Britanija mora ostati najvea evropska politika, vojna i ekonomska sila. Smatra da SAD putem UN-a treba da prui podrku V. Britaniji. Jo od kraja rata V. Britanija je ekonomski i vojno podravala Grku i Tursku. Meutim, V. Britanija nije mogla da izdri ruski pritisak. Godine 1947. u ovalnom uredu odran je sastanak u sastavu Truman, Maral i Din Aceson. Oni su pokuali da ubjede grupu republikanskih kongresmena u znaaj pruanja pomoi Turskoj i Grkoj. Pomo Turskoj i Grkoj posmatrana je kao dio globalne borbe izmeu demokratije i diktature. Trumanova doktrina nastoji da putem UN-a pokae da su njeni ciljevi sloboda, vladavina veina, a ne manjine. Dravni sekretar Maral je ponudio program ekonosmke i drutvene obnove Evrope Sjevernoatlantska alijansa je bila prvi mirnodopski vojni savez u amerikoj historiji. Povod za njegovo osnivanje bio je komunistiki udar 1948. godine u ehoslovakoj. Odmah po objavljivanju Maralovog plana, Staljin je poeo da uvruje svoje pozicije u Istonoj Evropi. Kritika s kojom se politika obuzdavanja suoila u vrijeme dok se jo postepeno uobliavala, poticala je iz 3 kole miljenja: 1. Realisti olieni u Volteru Lipmanu koji tvrdi da politika obuzdavanja iscrpljuje amerike resurse i vodi psiholokom i geopolitikom prenaprezanju; 27

2. eril tvrdi da poloaj zapada nikada nee biti bolji nego na poetku hladnog rata kada je samo Amerika posjedovala nuklearno oruje i ekanje daje priliku Rusiji da i ona stekne isto; 3. Henri Volas Americi osporava moralno pravo da provodi politiku obuzdavanja. Po njegovom miljenju, amerikanci se vode po makijavelistikom principu obmane sila, nepovjerenje i kao takvi oni nemaju moralno pravo da interveniu u inostrantvu. 4. Doktrina obuzdavanja u Americi se odrala vie od 4 decenije.

28

PREGOVORI SA KOMUNISTIMA Staljin je elio obustaviti trku u naoruanju koju nije mogao dobiti. elio je utvrditi pozicije i sfere utjecaja u Evropi. Uvezivanje kapitalistikih zemalja u NATO su dokazali uspon kapitalizma, ali je to Staljin odbijao da prihvati. Pokuao je drugi svjetskti rat kapitalistikih zemalja da okrene u svoju korist, da eka da se sve iscrpe u meusobnoj borbi. Nakon blokade Berlina, Staljinova mirovna nota je pokuala da umanji pritisak SAD-a i saveznika. Tom notom on predle ujedinjenje Njemake u kojoj bi se odrali slobodni izbori. Na poloaj kancelara SR Njemake doao je Adenauer. Francuska, V. Biritanija i SAD su prihvatile koncept ujedinjenja Njemake, ali pod uslovom da Njemaka ostane u NATO-u. Rusija se plaila da bi gubitkom istone Njemake oslabio njen poloaj u Evropi. eril je smatrao da bi Ruse na ustupke mogao natjerati hladni rat. Zapad tei da Njemaka ostane dio zapadnog sistema. Ukoliko bi Njemaka postala neutralna, stvorila bi se praznina i potencijalna opasnost. eril smatra da dogovor sa sovjetima treba da obuhvati sljedee: 1. neutralnu ujedinjenu Njemaku 2. uspostavljanje sistema zapadne alijanse du francusko-njemake granice 3. povlaenje svjetskih trupa na poljsko-sovjetsku granicu. NATO nije bio spreman da se diplomatski aktivira u realizaciji erilovih ideja. eril insistira na pregovrima, a SAD na ekanju da se SSSR prepadne. Svaki oblik saradnje i pregovora SAD je smatrala ustupkom SSSR-u. eril je pokuao da uspostavi meusobno priznavanje Francuske i Njemake, a da V. Britanija bude garant njihovoj nezavisnosti. Protivio se nuklearnoj strategiji. Zalagao se za uspostavljanje zone u kojoj ne bi bilo nuklearnog oruja, a ona bi obuhvatila Poljsku, Njemaku, ehoslovaku, meutim rizik od SSSR napada bio je prevelik. Staljinovi nasljednicic su uvidjeli da od pregovora sa zapadom nema nia i svoje interesovanje su okrenuli u drugom pravcu Koreja, Indokina. Staljinov nasljednik Hruov smatra da kapitaliazm slabi, a sa njima je otpoeo i krah komunizma. On je izazvao krizu na srednjem istoku, objavio niz ultimatuma u vezi sa Berlinom, podsticao ratove za nacionalno osloboenje i stacionirao rakete na Kubi. Iako je zapadu stvorio velike probleme, nije ba pomogao Rusiji. On e nadmetanje NATO-a i SSSR-a prenijeti u Evropu. 29

SPOLJNA POLITIKA KAO GEOPOLITIKA NIKSONOVA TRAINGULARNA DIPLOMATIJA Nikson je savreno poznavao geopolitku. Smatrao je da je svijet podjeljen na prijatelje i protivnike, i na podruja koja surauju i ona u kojima dolazi do sukoba interesa. Trudio se da Ameriku vodi u skladu sa njenim nacionalnim interesom. Smatrao je da e ravnotea snaga dovesti do stabilnosti u svijetu i da Amerika neizostavno mora da bude jaka. Zalagao se da e ravnotea snaga dovesti do stabilnosti u svijetu i da Amerika neizostavno mora da bude jaka. Zalagao se da o budunosti svijeta odluuje put velikih sila i to u skladu s njihovim vlastitim nacionalnim interesima. Nikson je 1969. godine izloio amerike kriterijume za angaovanje u svijetu. Ovi kriteriji su kasnije nazvani Niksonovom doktrinom. Ameriko angaovanje u regionu koji nije obuhvaen savezima bie odluno na osnovu sljedeih kriterija: SAD e potovati svoje ugovorne obaveze; SAD e obezbjediti tit, ukoliko neka nuklearna sila ugrozi slobodu neke saveznike zemlje ili zemlje iji opstanak je bitan za bezbjednost SAD-a. Mnogi analitiari su smatrali da je uzrok ameriko-ruskog sukoba osjeaj nesigurnosti koji Amerika izaziva kod Rusije. Nikson se udaljio od strategije obuzdavanja i odluio se za dorektne pregovore sa Moskvom. On je bio pod pritiskom pristalica kontrole naoruanja i onih koji su se zalagali za naoruavanje. Niksonova ideja o otvranju prema Kini suzila je opcije SSSR-u. Njegova trivialnost je podrazumijevala ameriko-kinesko-ruske odnose. Uspostavljena je trgovinska suradnja sa Kinom. Nikson je upozorio SSSR da nee ostati indiferentna ukoliko napadne Kinu. Peking i Moskva su bili primorani da unaprijede odnose sa Vaingotonom. Nikson je 1972. godine potpisao ajangajski ko? koji e postati putokaz kinesko-amerikih odnosa tokom narednih10 godina. Ovaj tekst je pored ideologije i meunarodnih odnosa sadravao i sljedee: napredak ka normalizaciji odnosa izmeu Kine i SAD-a predstavlja interes obje zemlje; obje zemlje ele da smanje mogunost sukoba; nijedna ne tei uspostavljanju hegemonije u azijsko-pacifikoj regiji.

Godine 1973. Kina i SAD su se sloile da se odupru pokuaju bilo koje zemlje da uspostavi dominaciju u svijetu. To je Niksonova administracija oznaila kao novu strukturu mira. Poslije amerikog otvaranja prema Kini, SSSR je bio suoen sa izazovom na dva fronta, NATO-a na zapadu i Kine na istoku. Najbolja opcija SSSR-a je bila pribliavanje SAD-eu. Mjesec nakon posjete Pekingu, Nikson je pozvan u Moskvu. 30

EVROPSKI KONCEPT - VELIKA BRITANIJA, AUSTRIJA I RUSIJA Godine 1814. jo dok se Napoleon nalazio na svom prvom prognanstvu na Elbi, ratni pobjednici su se sastali u Beu radi dogovora o ureenju poslijeratnog svijeta. Poslije Bekog kongresa Evropa je zakoraila u najdui period mira u svojoj historiji. Uspostavljanje ravnotee snaga u Evropi pokazalo se kao relativno jednostavno. Austrija je uvrstila svoju poziciju u Italiji, a Pruska u njemakim zemljama. Francuska je morala da se odrekne svih osvojenih teritorija i da se vrati u svoje stare granice, odnosno da se povue na teritorij prije revolucije. Austrija je i dalje sebe smatrala za prvu i stoga je bila odluna u namjeri da sprijei bilo koju njemaku dravu, posebno Pruska da joj oduzme primat. Odnos Pruske i Austrije predstavljalo je sredite evropske stabilnosti. Od nekih 300 dravica, koliko je postojalo prije Napoleonovih ratova, stvoreno je 30 meusobno povezanih u njemaki savez. Ovaj savez je bio previe jak da bi ga napala Francuska, a u isto vrijeme previe slab a bi ugrozio susjede. Poslije Bekog kongresa dolazi do osnivanja dvije koalicije: etvornog saveza u koji su ule V. Britanija, Pruska, Austrija i Rusija i Svete Alijanse u iji savez su ula samo 3 tzv. istona dvora: pruski, austrijski i ruski.

etvorni savez je stvoren u Beu sa ciljem obuzdavanja Francuske. Sveta alijansa se tumai kao obaveza potpisnika da ouvaju postojee stanje u evropskim zemljama. Kaslerej i Meternih su se razilazili u pogledu naina na koji bi se mogla obuzdavati nestalna i nametljiva Rusija. Kaslerej je bio spreman da se odupre iskljuivo otvorenim napadom i to samo onima koji ugroavaju ravnoteu, dok se Meternih nije mogao uputati u borbu, jer nije imao povoljnosti koju je V. Britanija imala u pogledu geografskog poloaja. Sa ciljem obuzdavanja Rusije, Austrija je vodila dvostruku strategiju. Vodila je borbu protiv nacionalnih pokreta, ali ne previe otvoreno, a druga strategija se zasnivala na nadmudrivanju sa ruskim carom. Idelanu kombinaciju za Meterniha predstavljala bi britanska podrka radi ouvanja teritorijalne ravnotee i ruska podrka u cilju suzbijanja nemira u zemlji. Brzo se pokazalo da nemiri u zemlji predstavljaju opasnost. Da bi se ublailo nesuglasje, Kaslerej je predloio odravanje povremenih sastanaka ministara vanjskih poslova na kojima bi se razmatrala situacija u Evropi. Velika Britanija je eljela da se Francuska dri pod kontrolom. Tokom grkog ustanka 1821. godine Engleska je elju Ruskog cara da zatiti hriansko stanovnitvo od Otomanskog carstva koje se uruava, protumaila kao prvu fazu pokuaja Rusije da osvoji Egipat. 31

Engleska je u prvi plan poela da stavlja svoje nacionalne interese. Godine 1854. godine velike sile su zaratile prvi put od vremena Napoleona. Taj sukob, Krimski rat, izazvala je Francuska. Godine 1852. godine francuski car Napoleon III koji je dravni mudarom doao na vlast, ubjedio je sultana da mu dodijeli titulu, zatitnika hriaana u Otomanskom carstvu. Ta uloga je po tradiciji pripadala rimskom caru. Nikola I se razbijesnio i prekinuo diplomatske odnose sa Turskom. Austrija, koja je mogla najvie da izgubi u ratu, rpedloila je da Francuska i Rusija zajedniki djeluju kao zatitnici hriana u Otomanskom carstvu. Palmerston nije bio za takvo rjeenje i poslao je britansku kraljevsku mornaricu na ulaz u Crno more i time ohrabrio Tursku da objavi rat Rusiji, a V. Britanija i Francuska su podrale Turusku. Stvarni motiv rata za Nikolu je bio san o zauzimanju Bosfora i Dardanela. Palmerston je traio bilo kakav izgovor da za sve vrijeme prekine ruski prodor na Bosfor i Dardanale. Kada je izbio rat, britanska mornarica u Crnom moru poela je da unitava rusku crnomorsku flotu. Anglo-francuske snage su se iskrcale na Krim da bi osvojile russku pomorsku bazu. Austrija je u poetku objavila neutralnost. Rusija se morala sukobiti sa Austrijom u vezi sa Balkanom, a vremenom je pokuala i da prodre u austrijsko carstvo. Sve ee rusko uplitanje na Balkanu pretvorilo se u jednu varnicu to e izazvati svjetski rat i raspad Austrije. Tokom narednih 5 godina Bizmark e poraziti Austriju u ratu za prevlast u njemakim zemljama. Rusija je i tog puta stajala po strani, to je uinila i Francuska. Britanski utjecdaj u 19. st. je dostigao vrhunac. Bila je vodea industrijska zemlja, a njena mornarica je gospodarila morima. Tokom skoro cijelog 19. st. ouvanje Austrije predstavljalo je vaan britanski cilj, jer je za njih Austrija bila vana protutea ruskom prodoru na Bosfor i Dardanele.

32

REALPOLITIKA SE OKREE PROTIV SEBE Realpolitika je spoljna politika zasnovana na procjeni moi i nacionalnom interesu. Ona je omoguila ujedinjenje Njemake. Meutim, ujedinjenje Njemake dovelo je do toga da se realpolitika okree protiv same sebe, ostvarujui suprotno od onoga to je trebalo da postigne. Poslije ujedinjenja Njemaka je postala najjaa drava u Evropi, a jaala je i dalje, to je iz temelja izmjenilo evropsku diplomatiju. Vie nije postojala razdjeljena srednja Evropa na koju je mogao da se primjeni Rieljev? sistem. Francuska vie nije bila dovoljno jaka i stoga su joj za odbranu bili stalno potrebni saveznici. Austrija se poela iriti na Balkanu, to je dovelo u sukob sa Rusijom. Bizmark je jednom rekao da je u igri sa 5 igraa uvijek poeljno biti na strani trojice. Od tih pet velikih sila Njemaka je po svaku cijenu morala da stvori savez sa Rusijom i Austrijom. U vrijeme odravanja Bekog kongresa Rusija je bila najmonija drava. Godine 1873. trojecarski savez se pozivao na tri carska dvora i podsjeao je na Maternihovu svetu alijansu. Balkanske ramirice izmeu Rusije i Austrije su postajale sve gore. Bizmark je pokrenuo dvije krize. Jednu izmiljenu u kojoj je provjeravao stavove sila u sluaju da zarati sa Francuskom, gdje je dolo do saznanja da bi Rusija podrala Francusku, a i V. Britaniju. Druga kriza je bila realna. Otpoela je na Balkanu i ona e izazvati i I svjetski rat. Britanci su rusko zaposjedanje Bosfora i Dardanela vidjeli kao direktnu prijetnju Egiptu, stoga je V. Britanija morala da ouva Otomansko carstvo ak i po cijenu rata sa Rusijom. Britanija je bila uvjerena da Rusija ugroava njene interese u Indiji i Egiptu, bez ozbira to je realno prijetnja bila mala. Turska je odbila zahtjeve Rusije ubjeena da e je V. Britanija podrati na to je Rusija odgovorila objavom rata. Rusi su doli do kapija Carigrada, to je navelo Austriju da preispita svoju podrku Rusiji. Rusi su, pozivli na Sanstefanski ugovor kojim bi se stvorila velika Bugarska pod ruskom protekcijom, i to bi omoguilo kontrolu Rusije na Bosforu i Dardanelima, to V. Brinatnija nije mogla dozvoliti. Zato su V. Britanija i Austrija objavile da je taj ugovor nevaei. V. Britanija je zaprijetila ratom ukoliko Rusija ue u Carigrad, a Austrija je zaprijetila ratom ukoliko Rusija podijeli njen teritorij na Balkanu. Bizmarkov trojecarski savez je bio na rubu propasti, zato je predloio da Njemaka organizuje kongres na kojem bi se rijeilo pitanje Balkana. Tajnim sporazumom V. Britanija je Austriji obeala da e podrati okupaciju BiH, a sultana je uvjerila da e zagarantovati turske teritorije u Aziji. Sultan je za uzvrat Engleskoj dao ostvro Kipar da na njemu izgradi vojnu bazu. Smatrajui V. Britaniju za glavnog neprijatelja Rusije, a Francusku za suvie slabu 33

da bi mu bila saveznik, Bizmark se sloio s obnavljanjem Trojecarskog saveza, ovoga puta zasnovanog na principu realpolitike. Trojecarski savez je zemlje potpisnike obavezivao na dobrovoljnu neutralnost u sluaju da jedna od njih stupi u rat s nekom zemljom. Godine 1882. i to godinu nakon osnivanja drugog Trojecarskog saveza, Bizmark je ubijedio Italiju da prie savezu Austrije i Njemake koji je tako prerastao u Trojni savez.

34

VILSON I VERSAJSKI UGOVOR Na dan 11.11.1918. godine britanski predsjednik vlade Dejvid Lojd Dord je objavio da je izmeu Njemake i saveznikih snaga potpisano primirje. U ovom ratu neprijatelj je morao da bude u potpunosti poraen. Tokom zime 1914/1915. godinu vojna strategija i spoljna politika su se razile. Nijedna zaraena strana nije se usuivala da razmilja o kompromisu. Francuska nije prihvatala rjeenje koje nije obuhvatalo povratak Alzasa i Lorena. Njemaka nije uzimala u ozbire mir koji podrazumijeva vraanje davno osvojenih teritorija. Ulazak Amerike u rat, tehniki jeomoguilo postizanje konane pobjede. Vilson je predloio da mir bude zasnovan na principu kolektivne bezbjednosti. Treba se braniti svjetski mir i odbaciti nacionalne intrese. Vilson je zahtijevao da se osnuje drutvo za odravanje mira Drutvo naroda. Svaka lanica predloene svjetske organizacije bila bi obavezna da se odupe agresiji bilo gdje da do nje doe i bilo ko da je poinio, kao i da kanjava drave u sluaju da odbiju miroljubivo rjeenje spora. U januaru 1918. godine Vilson je pred oba doma Kongresa iznio ratni plan sadran u 14. taaka. Onesu bile podijeljene u 2 dijela. Osam taaka je bilo obavezno i one su obuhvatale: otvorenu diplomatiju, slobodnu plovidbu morima, opte razoruavanje, uklanjanje trgovinskih barijera, rjeavanje kolonijalnih pitanja, obnovu Belgijske drave, povlaenje sa Ruske teritorije i kao najvanije osnivanje Drutva naroda. Preostalih 6 taaka je bilo povoljno da se rijee, ali ne i neophodno. Tu je svrstano povratak Alzasa i Lorene Francuskoj, povlaenje sa Balakna, itd. Evropske sile su iscrpljene od rata, bile prisiljene da udovoljavaju Vilsonu. Francuska je pretrpila veliku ljudsku tetu, ekonomski i industrijski je totalno unitena. Francuska se zalagala za rasparavanje Njemake. Da bi umirili Francusku, Vilson i britanski politiari su umjesto rasparavanja Njemake predloili sporazum koji je garantovao novo rjeenje. Amerika i V. Britanija bi na osnovu njega pristale da uu u rat ukoliko ga Njemaka prekri. Iz svih tih tendencija konano je nastao Versajski ugovor, nazvan po dvoru ogledala u Versaju, dvorcu kojem je potpisan. On je Njemaku kanjavao u teritorijalnom, ekonomskom i vojnom pogledu. Njemaka je morala da preda 13% svoje predratne teritorije. Njemake kolonije date su na privremenu upravu zemljama pobjednicama pod nadzor Drutva naroda. Vojna ogranavanja svela su njemaku vojsku na 100 000 regruta, ratna mornarica na 6 krstarica i nekoliko manjih brodova. Zabranjeno joj je posjedovanje ofanzivnog naoruanja kao to su 35

podmornice, avioni, tenkovi i teka artiljerija. Morala je da isplauje penzije rtvama rata i njihovim porodicama. Odmah je morala platiti pet miliona dolara u gotovom ili u naturi. Francuska je trebala da dobije ogromne koliine uglja kao nadoknadu zbog toga to je Njemaka tokom okupacije unitila njene rudnike. V. Britanija je dobila najvei dio njemake trgovake flote kao naknadu za one koje joj je potopila. Austro Ugarska se raspala, a Rusija je nestala sa svjetske scene. U jednoj klauzuli o ratnoj krivici Njemaka je osuena kao krivac izbijanja I svjetskog rata. Ovaj sporazum je oslabio Njemaku, ali ju je geopolitiki osnaio.

36

PREDSTAVLJANJE DRAVA U MEUNARODNIM ODNOSIMA U savremnoj dravi meunarodno predstavljanje je povjereno poglavaru drave. Ustav mu povjerava da objavljuje rat, sklapa mir, prima diplomatske predstavnike, daje punomoi za potpisivanje meunarodnih sporazuma itd. Bez posebne punomoi dravu moe predstavljati predsjednik vlade (premijer), te ministar vanjskih poslova MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA MVP daje upute i naloge svojim diplomatskim predstavnicima, prati njihovu djelatnost, prikuplja i histribuira infomracije, te predlae pitanja vanjske politike. Da bi drava bila predstavljena u meuanrodnoj zajednici, mora biti meunarodno priznata. Vrlo vano tijelo za predstavljanje drave u inozemstvu je MVP. Izvrna vlast ministara je da provode vanjsku politiku svoje zemlje. VRSTE ODNOSA MEU DRAVAMA savezniki (radi ciljeva) zategnuti dobrosusjedski prekinuti srdani prijateljski (prividni, politiki) dobri normalni hladni (formalno postojanje diplomatskih odnosa)

PROTOKOL I DPLOMATIJA Rije protokol je grkog porijekla. Beka konvencija s diplomatskim odnosima samo je minimum koje drave i njihovi predstavnici moraju strogo potovati. Nepotivanje tog minimuma moe izazvati sporove meu dravama. Svaka drava pri ministarstvu vanjskih poslova ima protokol kao instituciju. Zadaa protokola je rjeavanje svih pitanja, ceremonija kojoj prisustvuje poglavar drave. Protokol provodi mjere primanja i boravka stranih veleposlanika.

AMBASADOR On zastupa svoju dravu pred vlastima drave primateljice. Budui da prima i pronosi priopenja svoje vlade, predstavlja slubeni izvor informacija, on je stalni posrednik u odnosima izmeu dvije drave. Ambasador sa svojim saradnicima radi na poboljanju poloaja svoje zajednice, radi na poboljanju trgovanja, radi na politikoj, kulturnoj i drugoj saradnji. Ambasador iznosi opu politiku svoje zemlje, zbog toga mora biti dobro informiran o politikim kretanjima. Osim smirenog temperamenta, poznavanja stranog jezika, mora dobro poznavati politiku svoje zemlje i politiku zemlje primateljice. Mora imati iroku politiku kulturu, mora biti oprezan i objektivan te zdravo i hladno prosuivati. Ne smije teiti polemikim razgovorima, ve onima koji vode eljenim rjeenjima.

USPOSTAVA DIPLOMATSKIH ODNOSA Svaka drava koja eli uspostaviti diplomatske odnose sa drugim dravama mora biti meunarodno priznata. Uspostava diplomatskih odnosa pitanje je saglasnosti izmeu dvije drave. Tu saglasnost se utvruje sporazumom (pismeno). Ustroj diplomatskog predstavnitva misije je sljedei: 1. ef misije 2. politiki poslovi 3. trgovinski poslovi 4. informativni poslovi 5. kulturni poslovi 6. vojni, pomorski strunjaci 7. konzularni odjeli.

38

OSOBLJE MISIJE Osoblje diplomatske misije predstavljaju diplomatski predstavnici koje je imenovala vlastita, a prihvatila primateljica. Osoblje misije ine: ef misije lanovi osoblja misije lanovi osoblja misije su diplmatski i administrativni djelatnici diplomatski agent lan poslunog osoblja lan privatne posluge.

efovi diplomatskih misija su podijeljeni u nekoliko razreda. Treba razlikovati stalne i privremene efove misije. Stalni efovi misije su podijeljeni u 3 razreda: 1. ambasador 2. poslanici 3. otpravnici poslova Novi ef misije dobiva pismo zvano VJERODAVNICA od poglavara svoje drave za poglavara drave primateljice. Vjerodavnica je osobno pismo.

DIPLOMATSKA MISIJA Sjedite diplomatske misije je gdje je i sjedite vlade, tj. u njenom glavnom gradu. Brojanost misije je unaprijed dogovorena. Drava primateljica moe odbiti primiti diplomatskog predstavnika, a njena obaveza je da omogui olakice i bolje uslove rada. ef diplomatske misije moe svoju zemlju predstavljati u bilo kojoj meunarodnoj organizaciji. Za veinu drava vrlo je teko imati stalnu diplomatsku misiju u svakom glavnom gradu. Radi toga drave vre drugu selekciju pri odabiru drava gdje e otvoriti stalnu diplomatsku misiju. NOTIFIKACIJA l. 10. Beke konvencije drava iljateljica duna je notificirati minimum vanjskih poslova drave primateljice dolazak i definisati odlazak lanova misije kao i lanova njihovih obitelji. 39

AD HOC DIPLOMATIJA je pojam kojim nazivamo specifina izaslanstva odvojena od stalnih diplomatskih misija. To izaslanstvo moe initi jedna ili vie osoba.

POVLASTICE I IMUNITET KODIFIKACIJA DIPLOMATSKIH PRAVA U preambuli Beke konvencije cilj povlastica i imuniteta nije u davanju prednosti pojedincima, ve osiguravanje izvravanja zadae diplomatske misije. Pravila Beke konvencije odnose se na sljedee principe: 1. nepovredivost 2. imunitet od jurisdikcije 3. povlastice iz uljudnsoti 4. fiksalni i carinski imunitet.

NEPOVREDIVOST prostorije diplomatskog poslanstva su nepovredive. Privatne stvari diplomatskog agenta su takoer nepovredive, nepovredivost se odnosi i na osobna sredstva prevoza. Dokumenti i korespodencija diplomatskih agenata imaju istu takvu nepovredivost.

IMUNITET OD JURISDIKCIJE diplomatski agent ne moe biti uhien. Drava primateljica mora prema njemu postupati s drunim potovanjem. Diplomatski agent mora potovati zakon i propis zemlje primateljice, ali moe biti pozvan samo pred sud svoje zemlje.

FISKALNI I CARISNKI IMUNITET diplomatska misija osloboena je od poreza. lanovi obitelji diplomatskog agenta uivaju iste povlastice u odnosu na javna davanja. Drava primateljica odobrava slobodan uvoz osloboen od carina. Osobni prtljag diplomatskog agenta ne podlijee carinskom pregledu.

40

DIPLOMATSKI PASO izdaje se diplomatskim agentima. Drava izdaje diplomatske pasoe: poglavaru drave lanovima vlade diplomatskim agentima bivim poglavarima drave privremenim diplomatskim agentima diplomatskim kuririma.

DIPLOMATSKO DIPISIVANJE Dravne posjete dogovaraju veleposlanstva i ministarstva vanjskih poslova. Do posjeta dolazi na inicijativu zainteresiranih strana. Poziv za posjet formalno upuuje drava primateljica. Na odbijanje poziva mogu uticati unutranje i meunarodne okolnosti. Mora postojati dobar razlog za posjet, a kada je poziv prihvaen potvruje se datum i drava posjete. Od slubenih posjeta razlikujemo dravni, slubeni, radni i privatni posjet. KONZULI I KONZULATI Konzuli su slubeni dunosnici drave za zatitu interesa njenih graana i interesa drave. Oni su administratori i promatrai, a tu su radi osiguranja ope zatite. Konzuli nemaju onu mogunost predstavljanja drave koju imaju efovi diplomatske misije. Beka konvencija dijeli konzularna mjesta u 4 razreda: 1. generalni konzulati 2. konzlati 3. vice konzulati 4. konuzlarni uredi. Uspostava diplomatskih odnosa podrazumijeva u uspostavu konzlarnih odnosa. Poslovi konuzlata su: titi interese drave, prati i obavjetava o privrednim uslovima, razvitak kulturnih odnosa. Konzula imenuje poglavar vlade, od svoje drave prima pisma imenovanja ili patentno pismo. Drava koja ga prima daje egzekvaturu (formalni pristanak). Povlastice i imuniteti konuzularnih dunostnika su manji, omogueno im je slobodno kretanje, konzularni dunosnik ne moe biti uhien, ne moe se odrei svog imuniteta. 41

AGREMAN To je pristanak drave primateljice da prihvati osobu koju drava iljateljica predlae za efa diplomatske misije. Zahtjev za prihvatnje podnosi kandidat usmeno sa biografskim podacima. Pristanak daje pogalvar drave. Negativan odgovor se ne daje, tako da drava iljateljica nakon odreenog vremena moe smatrati da je prijedlog odbijen i ponuditi drugu osobu. Drava primateljica nije duna navesti razloge zaodbijanje agremana, niti e ih drava iljateljica traiti. ATAE To je najnie znanje u diplomatskoj hijerarhiji. Dodjeljuje se mladim osobama koje su na poetku svoje diplomatske karijere. Postoji atae poetnika i atae ima strunu i tehniku spremu lana diplomatske misije.

42