HIDROBIOLOGIJA

Praktikum za vježbe

J. Rakočević

2

JEZERO - životne zajednice

Ako se posmatra jezersko naselje (zajednice) u odnosu na sredinu i podlogu koju

nastanjuju, može se izvesti klasifikacija na:

a) naselje slobodne vode (naselje pelagijala ili limnetičke zone) – zajednice: plankton,

nekton, neuston

b) naselje jezerskog dna (bentala) tj. zajednica sesilnih organizama, koji su rasporedjeni

duž vertikalnog profila dna – zajednica: bentos.

Podjela jezerskih životnih zajednica:

1. Plankton - organizmi sa malom ili bez ikakve moći lokomocije, suspendovani u

vodi i lebde nošeni pokretima vodene mase (fitoplankton i zooplankton)

2. Neuston (epi i hiponeuston) - organizmi koji su vezani za površinsku opnu vode

3. Nekton – aktivno pokretni organizmi koji naseljavaju slobodnu vodu (ihtiofauna)

4. Bentos – zajednica koja naseljava jezersko dno (fitobentos i zoobentos)

PLANKTON JEZERA – VJEŽBA br. 1

1. FITOPLANKTON

Fitoplankton čine jednoćelijske i kolonijalne alge. Kretanje fitoplanktona je pasivno i

vrši se uglavnom u zavisnosti od pokreta vode, pa su zato planktonske alge ograničene

na lentično područje (jezera i donji tokovi rijeka). One imaju niz adaptacija koje im

omogućavaju da se održe u vodi bez tonjenja (adaptacije za smanjenje specifične težine i

za povećavanje otpora tonjenju). S obzirom da su to autotrofni organizmi, oni naseljavaju

isključivo gornju, osvijetljenu zonu jezera (trofogeni sloj - epilimnion).

3

Najčešći predstavnici fitoplanktona su:

BACILLARIOPHYTA:

- Cyclotella sp. – nisko-cilindrične ćelije sa radijalnom simetrijom i okruglom valvom, sa

radijalno raspoređenom ornamentacijom, tj. porama i areolama.

- Asterionella sp. – ćelije su izdužene, štapićastog oblika i u cilju povećanja površine

udružuju se u kolonije u kojima su ćelije raspoređene radijalno.

PYRROPHYTA:

Ceratium hirundinella – ćelije imaju na epivalvi jedan, a na hipovalvi 2 – 3 rogolika

izraštaja. Uloga ovih izraštaja je da povećaju površinu tijela, čime se uvećava otpor

prema tonjenju i time olakšava lebdeći način života u planktonu.

Sl.1. Ceratium sa 2 izraštaja na hipovalvi Sl.2. Ceratium sa 3 izraštaja

4

Peridinium sp. – Pancir je celulozan, loptast, elipsoidan ili u vidu kućice i sadrži

uzdužnu (na ventralnoj strani tijela) i poprečnu brazdu. Jedinke imaju po 2 biča za

kretanje.

Peridinium sp. (ventralna strana)

CYANOPHYTA:

Microcystis sp. - kolonijalne alge, sa kolonijama nepravilnog oblika, koje se sastoje od

velikog broja individua i uronjene su u sluzavi omotač koji smanjuje specifičnu težinu

kolonije. Sadrže gasne vakuole, pomoću kojih im je olakšano lebdenje u vodi i vertikalne

migracije u vodenom stubu. Neke vrste, kada se razviju u masi (npr. Microcystis

aerunginosa f. flos-aquae), mogu dovesti do cvjetanja vode, a neke vrste, usled

produkcije toksina, dovode do trovanja vodenih organizama.

Merismopedia sp. – kolonijalne alge, sa ćelijama pravilno rasporedjenim u jednoj ravni,

tako da kolonije imaju oblik kvadratnih ili pravougaonih ploča. Ovakvim pločastim

oblikom kolonije postiže se uvećanje odnosa površina/zapremina, što je adaptacija na

planktonski način života.

-Merismopedia sp. – pločaste kolonije-

5

CHLOROPHYTA:

Eudorina sp. – Cenobijalne, aktivno pokretne alge. Cenobije su loptastog oblika,

izgradjene od najčešće 32 ćelije koje su uronjene u zajedničku sluz. Ovaj omotač

doprinosi smanjivanju specifične težine, što je adaptacija na planktonski način života.

Unutar cenobije ćelije su loptaste, rasporedjene rastresito tj. na izvjesnoj udaljenosti

jedna od druge. Svaka ćelija ima po dva biča kojima se cijela cenobije kreće.

Pediastrum sp. - kolonije su pločaste, zvjezdastog oblika, a sastoje se od 16-32 ćelije

koje su raspoređene koncentrično u jednoj ravni. Razlikuju se dva tipa ćelija: 1. unutašnje

koje su manje-više nepravilnog oblika i višeugaone su i 2. spoljašnje ćelije koje su

pravilnog oblika i sadrže različite izraštaje kojima se povećava ukupna površina cenobije,

da bi lakše lebdjele u vodi.

Pediastrum sp. – različiti tipovi cenobija

EUGLENOPHYTA

Euglena sp. – jednoćelijska alga koja se kreće bičevima. Posjeduje fotoreceptor – stigma

(očna mrlja) i ždrijelo, koje je u kontaktu sa vakuolom. Ima miksotrofnu ishranu – može

da se hrani heterotrofno tj. da koristi organske materije iz okolne vode, čime dovodi do

prečišćavanja voda. Česta je u eutrofnim jezerima.

6

2. ZOOPLANKTON

Animalna komponenta u slatkovodnom planktonu zastupljena je uglavnom sa sledećim

grupama: Protozoa, Rotatoria i niži rakovi - Microcrustacea (Cladocera i Copepoda).

PROTOZOA

Od navedenih grupa, Protozoa imaju najmanji značaj (najmanje je izučavana

dinamika i produkcija). One dominiraju samo u izvjesnim slučajevima, recimo u veoma

plitkom i malim jezerima ili pak u dubljim slojevima hipolimniona.U Skadarskom jezeru

registrovano je preko 80 vrsta (19% od ukupnog zooplanktona). Pojavljuju se obično

nakon proljećnjeg maksimuma fitoplanktona i opstaju i za vrijeme ljeta. Iz grupe

Flagellata u Skadarskom jezeru dominiraju vrste roda Dinobryon.

ROTATORIA

Po broju vrsta ova grupa dominira u zooplanktonskoj zajednici Skadarskog jezera

- zastupljene su sa oko 60% (260 vrsta). Temperatura vode, kvalitet i kvantitet ishrane su

dominantni faktori koji regulišu brojnost i sezonske sukcesije Rotatoria. U Skadarskom

jezeru dominiraju 3 roda: Keratella, Branchionus i Polyarthra.

MICROCRUSTACEA

Obuhvataju dvije grupe: Cladocera i Copepoda. Imaju dva maksimuma brojnosti

koji se najčešće dešavaju u proljeće i kasno ljeto. U Skadarskom jezeru tokom cijele

godine i na cijelom području po pravilu veću gustinu ima grupa Copepoda. Kod obje

grupe izražene su vertikalne migracije koje imaju dnevno-noćni karakter. Predpostavlja

se da je smisao vertikalnih migracija sledeći:

1) Izbjegavanje predatora koji se bolje hrane pri intenzivnijoj svjetlosti i kretanje u zone

trofogenog rasta.

2) Kvalitet hrane - ugljeni hidrati se stvaraju za vrijeme fotoperioda, a proteini za

vrijeme noći.

3) Efikasnost rasta je veća pri nižim temperaturama koje su u nižim slojevima u

jezerima u kojima je izražena stratifikacija.

- Cladocera

Najveći broj vrsta hrani se filtracijom, a znatno manje je predatora koji se hrane malim

partikulama kao što su protozoe, rotatorije i druge miktokrustacea. U Skadarskom jezeru

najčešći predstavnici su: Daphnia, Bosmina, Diaphanosoma i Alona.

- Copepoda

Među kopepodama se mogu razlikovati tri morfološki i ekološki različite grupe:

Calanoida - planktonske vrste

Cyclopoida - primarno litoralne, neke grupe su planktonske forme, često dominantne u

plitkim jezerima (herbivorne i karnivorne)

Harpacticoida - litoralne vrste u makrofitama, mulju i liroralnom sedimentu. Usni aparat

je adaptiran za hvatanje i struganje čestica sa sedimenta i makrofita.

7

Predstavnici zooplanktona Skadarskog jezera:

1. PROTOZOA

- Dinobryon – po nekim auitorima pripadaju algama (Chrysophyta), a po nekima to su

protozoe iz grupe Flagellata. Posjeduju 2 biča za kretanje, hlorofil i formiraju drvolike

kolonije. Ćelije sa nalaze u celuloznoj kućici, peharastog oblika, ali zidovi ćelija nisu

srasli sa zidom kućice. Kolinija se kreće zahvaljujući pokretima bičeva.

2. ROTATORIA

Brachionus Keratella

Polyarthra Testudinella

8

3. CLADOCERA

- Daphnia - ima filtracioni način ishrane i uglavnom se hrani jednoćelijskim algama i

detritusom, uključujući i bakterije. Pliva pomoću pokreta dugih antena, zahvaljujući

kojima je moguće i kretanje u skokovima. Kod dafnije se javlja i pojava – ciklomorfoza,

koja predstavlja morfološke promjene na tijelu (uglavnom izduživanje glavenog regiona i

repnih spina), u cilju izbjegavanja predatora.

- Ciklomorfoza kod Daphnia sp. -

- Bosmina - ima zakrivljen i nepokretan prvi par antena na vrhu glave. Hrani se

filtracijom i to algama i protozoama veličine 1-3 mikrometra. Parovima prednjih nogu

hvataju krupnije partikule, dok zadnjim nogama koje posjeduju dlačice stvaraju vodenu

struju i prave mrežastu strukturu za filtriranje.

9

- Diaphanosoma

4. COPEPODA

- Mesocyclops – najčešći rod u okviru slatkovodnih Copepoda. Imaju segmentisano

tijelo, 2 para antena i 5 pari nogu kojima se kreću (plivaju). Duge antene, osim pri

kretanju, služe mužjacima za pridržavanje ženke tokom parenja, dok ženke posjeduju 2

jajne kese na genitalnom segmentu, u kojima nose jaja do sazrijevanja. Hrane se

fitoplanktonom, bilo filtriranjem, bilo predatorski. Larve – nauplius su slobodno-

plivajuće i nesegmentisane.

mužjak ženka sa jajima

Nauplius larva

10

JEZERO – zajednice bentos i neuston - VJEŽBA br. 2

1. Fitobentos (perifiton, litoralne alge)

Na profilu jezerskog dna mogu se izdvojiti tri osnovne zajednice: zajednice litorala,

sublitorala, a u veoma dubokim jezerima i profundala. Dubina litoralne zone se

razlikuje kod različitih jezera, ali u svakom slučaju, donja granica litoralne zone uvijek je

predstavljena donjom granicom rasprostranjenja fotosintetskih organizama. Alge koje

naseljavaju litoralnu zonu su sesilni organizmi (pričvršćene su za supstrat).

U zavisnosti od tipa supstrata na kome žive, litoralne alge se mogu podijeliti na:

- epilitične - rastu na površini čvrstog supstrata (stijene i kamenje)

- epipelične - rastu na površini finih sedimenata (mulj)

- epipsamične - rastu na pješčanoj podlozi

- epifitske - rastu na površini vodenih makrofita

- epizoične - rastu na tijelu vodenih životinja.

Najčešći predstavnici fitobentosa su:

BACILLARIOPHYTA – dominiraju po broju vrsta.

Cocconeis sp. – posjeduje jednu rafu i to uvijek na hipovalvi. Uglavnom su sesilne i

najčešće žive kao epifite – na površini vodenih biljaka. Valva je široko eliptična i

posjeduje izraženo centralno polje i jako uzano aksijalno polje. Transapikalne pruge su

jako tanke na hipovalvi, dok su na epivalvi jasnije izražene.

Epithemia sp. - skoro isključivo epifitska alga. Valva je simetrična po poprečnoj, a

asimetrična po uzdužnoj osi. Po uzdužnoj osi valva je savijena, tako da se na tijelu alge

razlikuju dorzalna i ventralna strana. Na panciru su pored transapikalnih pruga, prisutna i

poprečna rebra - zadebljanja silicijumskog pancira.

11

- Cymbella - valva je polumjesečastog oblika. Živi na dnu ili kao epifit. Ponekad su

jedinke uronjene u sluzavu masu i grade cjevaste kolonije ili su postavljene na

želatinoznim drškama u vidu drvolike kolonije.

a) valve na b) valve u sluznoj c) izgled valve

želatinoznim drškama cijevi

- Navicula – valve različitog oblika, najčešće lancetaste. Naseljava bentos kopnenih

voda, često veoma zagadjene vode.

-Razni oblici valve roda Navicula-

- Gomphonema - jednoćelijske ili kolonijalne alge. Kod kolonijalnih oblika, najčešće su

u pitanju drvolike razgranate kolonije u kojima su jedinke povezane galertnim drškama. S

obzirom da su kolonijalne vrste uglavnom epifite, ovakav oblik kolonija im omogućava

da se izdignu nad podlogom i dospiju u povoljnije svjetlosne uslove. Valva je simetrična

po uzdužnoj, a asimetrična po poprečnoj osi. Pleura ima trapezast oblik i u koloniji oku

posmatrača su uvijek okrenute pleuralne strane ćelija.

12

-Gomphonema sp. – izgled valve kod različitih vrsta-

Gomphonema sp. – drvolike kolonije na galertnim drskama- -Trapezasta pleura-

CYANOPHYTA:

- Nostoc sp. – višećelijske končaste alge sa ćelijama raspoređenim u jednom nizu. Sve

vrste su kolonijalne i kolonije su sluzave, najčešće u vidu kore ili skrame na površini

podloge. Unutar gustog sluzavog omotača nalazi se mnoštvo pojedinačnih konaca

(heterocitna forma trihoma).

- Oscillatoria sp. – višećelijske končaste alge bez heterocisti i spora (homocitna forma

trihoma). Njihov trihom posjeduje sluzavi omotač – sara, sa kojom trihom obrazuje

strukturu - filament. Imaju mogućnost ograničenog kretanja obrtanjem oko svoje uzdužne

ose – oscilatorno kretanje, po čemu je rod i dobio ime.

13

Oscillatoria sp.

CHLOROPHYTA:

Spirogyra sp. – končasta višećelijska alga, česta u mirnim i plitkim vodama gdje za nju

postoji narodni naziv - žabokrečina. Talus grade visokocilindrične ćelije u kojima se

uočava krupan spiralno uvijen, trakast hloroplast, po kome su, u vidu lanca, raspoređeni

pirenoidi.

2. ZOOBENTOS

Jezerske zoobentoske zajednice uglavnom su predstavljene organizmima iz grupa:

Oligocheta, Chironomidae i Mollusca, odnosno najveću biomasu na jezerskom dnu čine

ove 3 grupe. Pored ovih, jezerski bentos čine i predstavnici grupa: Nematoda, Hirudinea,

Crustacea, Ostracoda, Odonata, Ephemeraptera, Plecoptera, Hemiptera, Trichoptera,

Coleoptera, Diptera i sl. Neke od ovih grupa, uglavnom iz grupe insekata, su

karakteristični za tekućice, gdje su zastupljene sa velikim brojem predstavnika i sa

velikom brojnošću.

14

- OLIGOCHAETA u slatkim vodama su malih dimenzija većinom manje od 5 cm. Ova

grupa organizama predstavlja jednu od najznačajnijih grupa u jezerskom animalnom

bentosu. Najveću gustinu medju oligohetama u Skadarskom jezeru imaju vrste Ilyodrilus

hommoniensis, I. prespensis f. scutarica i vrste iz rodova Limnodrilus i Tubifex sp.

Tubifex tubifex toleriše smanjenu koncentraciju kiseonika, pa dominira u dubljim

djelovima dna, gdje se često javlja hipoksija.

Tubifex tubifex

- CHIRONOMIDAE su fam. insekata iz reda Diptera. U Skadarskom jezeru su larve

ovih insekata, posmatrano numerički, jednaka ili nešto manje dominantna grupa sa

oligohetama. S druge strane, u Šaskom jezeru nalažena je znatno veća biomasa

hironomida od oligoheta. Najznačajnija vrsta za Skadarsko jezero je Chironomus f.

semireductus.

- MOLLUSCA. U crnogorskim jezerima mekušci nisu brojni, kako po vrstama tako ni

po broju jedinki. Ali oni ipak imaju veoma značajno učešće u biomasi, odnosno u

produkciji, jer su u odnosu na druge bentoske organizme, znatno krupniji oblici.

Gastropoda: Bythinia tentaculata, Lymnea sp, Viviparus viviparus.

Bivalvia: Unio sp., Dreissena sp.

15

GASTROPODA:

Lymnea sp. Bythinia tentaculata Viviparus viviparus

BIVALVIA:

Dreissena sp. Unio sp.

INSEKTI. Insekti u vodi se dijele na dvije grupe: 1. semiakvatični i 2. pravi

akvatični insekti.

1. U vodenoj sredini insekti koji pripadaju bentoskoj zajednici su semiakvatični

insekti – u vodi provode stadijume larve i lutke, a nakon preobražaja u adultni (odrasli)

stupanj napuštaju vodenu sredinu, dakle više ne pripadaju bentosu. Tada dobijaju krila i

dolazi do njihovog naglog izlijetanja iz vode, čime ukupna biomasa zoobentosa naglo

opada. Ovo se naročito odnosi na grupe: Ephemeroptera, Plecoptera, Trichoptera,

Odonata, Diptera, Megaloptera.

2. Pravi akvatični insekti su oni koji i u larvenom i u adultnom stadijumu žive u

vodi i zastupljeni su samo na nivou grupa Coleoptera i Hemiptera. Predstavnici ovih

grupa uglavnom žive u vodenoj vegetaciji ili na sedimentu, a neke hemiptere i na samoj

površini vode (tada ne pripadaju bentoskoj zajednici, već zajednici neuston). Adultni

oblici iz ovih grupa koriste atmosferski kiseonik. I larve i odrasli su uglavnom predatori,

a krupni predstavnici su predatori čak i riblje mlađi. Od vodenih Coleoptera najpoznatiji

su vrste iz porodica Dytiscidae i Hydrophilidae, a od Hemiptera iz porodice

Hydrometridae.

16

- COLEOPTERA, fam. Dytiscidae:

Dytiscus marginalis. Larva pripada zajednici NEUSTON i to hiponeuston - živi sa donje

strane površinske opne vode (ne u bentosu!)

Dytiscus marginalis -adult larva u hiponeustonu

- HEMIPTERA: fam. Hydrometridae – predstavnici zajednice NEUSTON:

Nepa sp. – vodena škorpija. Na kraju abdomena posjeduje respiratornu cijev, pomoću

koje koristi atmosferski kiseonik. Živi sa donje strane površinske opne vode pa pripada

hiponeustonu.

Hydrometra sp.– žive na gornjoj strani površinske opne – epineuston. Imaju široko

razmaknute duge i tanke noge i dlakolike izraštaje po tijelu koji odbijaju vodu.

Nepa sp. Hydrometra sp.

Heteroptera - Velia sp. – zajednica neuston

17

Heteroptera – Notonecta sp. – zajednica neuston

18

JEZERSKE ZAJEDNICE – IHTIOFAUNA VJEŽBA br. 3

Jezerske ribe imaju nekoliko zajedničkih karakteristika po kojima se razlikuju od

riba tekućica. Najupadljivija razlika je u pogledu oblika tijela – tijelo jezerskih riba je

obično visoko i bočno spljošteno (dok je kod rečnih izduženo, oblo tj. vretenasto i na

poprečnom presjeku gotovo okruglo). Druga razlika je u pogledu načina mriješćenja -

većina jezerskih riba (bar ovih u Skadarskom jezeru) mrijesti se u vegetaciji. Treća

razlika – kod jezerskih riba prisutni su gotovo svi tipovi ishrane.

U slivu Skadarskog jezera identifikovano je 3 vrste zmijuljica (Cyclostomata) i 50

vrsta riba (Pisces). Najveću brojnost u ovom jezeru imaju ukljeva (planktivor) i šaran

(omnivor, bentofag). U novije vrijeme, zbog introdukovanja alohtonih vrsta, pogoršanih

uslova sredine i prekomjernog ulova, došlo je do znatnog pada brojnosti nekih tipičnih

autohtonih vrsta. To se naročito odnosi na populaciju ukljeve, šarana i skobalja.

Za Skadarsko jezero, kao tipični predstavnici ihtiofaune (Superclassis: Pisces,

classis: Osteichtyes) javljaju se sledeće vrste:

Fam: Cyprinidae:

1. Alburnus scoranza (ukljeva)

2. Scardinius knezevici (lola)

3. Chondrostoma ohridanum (skobalj)

4. Cyprinus carpio (šaran)

5. Rhodeus amarus (gavčica, ploskun)

6. Carrasius auratus (kinez, karaš) – introdukovana vrsta

Fam: Percidae:

7. Perca fluviatilis (grgeč)

Fam: Anguillidae

8. Anguilla anguilla (jegulja)

1. Alburnus scoranza (ukljeva) – tijelo izduženo i bočno spljošteno. Duž bokova tijela

proteže se tamnosmeđa pruga. Krljušti su srebrnaste boje i lako otpadaju. Usta su gornja.

Dostižu dužinu do 20 cm. Mrijesti se u priobalnim područjima jezera, pretežno od kraja

marta do polovine jula. Planktivorna vrsta.

19

2. Scardinius knezevici (ljolja) – tijelo relativno visoko i bočno spljošteno. Krljušti su

krupne, usta terminalna, ali okrenuta na gore. Bočna linija bliže trbuhu nego leđima.

Leđno peraje počinje iza trbušnog, a završava se iza početka podrepnog peraja. Leđa su

mrko zelene boje, bokovi srebrnasti, a peraja crvenkasta. Naseljava čiste vode sa

podvodnom vegetacijom. Fitofag.

3. Chondrostoma ohridanum (skobalj) – usta su donja, poprečno postavljena. Oči su

relativno krupne. Dostiže dužinu do 35 cm. Česta na pješčanom i kamenitom dnu. Hrani

se perifitonom.

4. Cyprinus carpio (šaran) – leđno peraje je veoma dugo. Tijelo visoko, pokriveno

tamnim i krupnim krljuštima, u čijoj osnovi su tamne pjege. Posjeduje jedan par brčića.

Dostiže dužinu do 45 cm i težinu do 20 kg. Živi u blizini dna. Bentofag, omnivor.

20

5. Rhodeus amarus (gavčica, ploskun) – tijelo je malo, relativno visoko i bočno

spljošteno. Na tijelu je izražena tamna bočna linija i to samo na drugoj polovini tijela.

Ostrakofil - polaže jaja u školjke, pa ženke imaju legalicu (prva slika).

6. Carrasius auratus (kinez, karaš) – introdukovana vrsta u Skadarskom jezeru. Tijelo

visoko, bočno spljošteno. Boja tijela srebrnasta, krljušti krupne. Na nekim djelovima

tijela prisutne su izrazite crvene, crne ili bijele pjege, zbog karakteristične kombinacije

pigmenata. Dostiže dužinu do 45 cm i težinu preko 1 kg. Podnosi smanjenu koncentraciju

kiseonika u vodi, a pri niskoj temperaturi može da izdrži izvan vode i po nekoliko časova.

Bentofag, omnivor.

7. Perca fluviatilis (grgeč) – tijelo pokriveno sitnim krljuštima, čija boja jako varira,

većinom srebrnasto-žuta. Po bokovima je 5-8 širokih i tamnih poprečnih pruga. Ima 2

leđna peraja sa izraženim spinama. Na prvom leđnom peraju, pri gornjem zadnjem kraju

nalazi se izrazita crna pjega. Dostiže dužinu do 50 cm i težinu do 1,5 kg. Jedna je od

najagresivnijih grabljivica (predator).

21

8. Anguilla anguilla (jegulja) – tijelo izduženo i zmijoliko, pokriveno sitnim krljuštima

usađenim u kožu. Leđno i podrepno peraje su spojeni sa repom. Usta terminalna. Nema

trbušnih peraja. Jednu trećinu života provodi u slatkoj vodi, a pri razmnožavanju ide u

more (katadromija). U moru se na putu ka mrestilištu ishrana potpuno prekida. Mrijesti se

u proljeće u sjevernom Atlantiku (Sargaško more) na dubini od preko 400 m, nakon čega

adulti ugibaju. Oplođena jaja se uzdižu ka površini i na dubini od oko 300 m iz njih se

razvijaju larve u obliku lista. One rastu, penju se ka plićim slojevima i na dubini od 50 m

zahvataju ih vodene struje. Kad je larva potpuno razvijena, ulazi u rijeke (proljeće). U

slatkoj vodi prožive 4-6 godina u prosjeku. Predator.

22

JEZERA I MOČVARE – VODENE MAKROFITE VJEŽBA br. 4

Vodena vegetacija naseljava eufotičnu zonu jezera, tj. litoral, koja se prostire do

različitih dubina u različitim jezerima, zavisno od klimatskih uslova i fizičko-hemijskih i

bioloških osobina staništa. U jezerima se eufotična zona najčešće prostire do 10-20 m

dubine. Kada su u pitanju mala i plitka jezera, litoralna flora, kao produkcioni činilac,

ima mnogo veći značaj nego fitoplankton.

Većina vodenih makrofita umjerene zone započinje svoj vegetacijski period rano

u proljeće, a završava u septembru ili češće u oktobru mjesecu. Izuzetak su jedino trska i

šašina, čiji su ostaci često prisutni i tokom zime

Ukorijenjene vodene makrofite se dijele na tri grupe: emerzne, flotantne i

submerzne makrofite.

a) Emerzne makrofite – biljke kod kojih je jedan dio ispod, a drugi dio iznad

površine vode. Naseljavaju najpliće djelove litorala (do 0.5 m dubine) i često sadrže

podzemna stabla - rizome. Laka dostupnost vode i hranljivih soli iz vode, kao i laka

dostupnost ugljendioksida i kiseonika iz vazduha, omogućava visok i efikasan rast ovih

biljaka. Zato emerzne makrofite spadaju u najproduktivnije biljke biosfere. Kod emerznih

makrofita (kao i kod ukorijenjenih flotantnih), korijenov sistem je smešten u muljevitoj

podlozi – zoni stalne anaerobije. Zbog toga su ove biljke razvile sistem vazdušnih kanala

kroz stablo i lisne drške, pomoću kojih se kiseonik iz lista sprovodi do korijena. Ovi

vazdušni kanali mogu se lijepo zapaziti na poprečnom presjeku stabljike Scirpus

lacustris, dok je recimo kod Phragmites communis (trska) stabljika potpuno šuplja.

1. Phragmites communis (trska) - višegodišnja, 1-4 m visoka biljka sa

dalekopuzećim rizomom (3-4 m) iz koga izbijaju stoloni. Stablo kruto, uspravno, 1,5 - 2,5

cm debelo. Listovi sivo-zeleni, kruti do 50 cm dugi. Pored slatkih naseljava i brakične

vode i predstavlja kosmopolitsku vrstu koje nema jedino na Arktiku. Zanimljivo je da

stabljike trske sadrže visok % silicijuma (78%).

23

2. Scirpus lacustris (šašina) - višegodišnja, do 3 m visoka biljka sa zadebljalim

puzećim rizomima. Stablo cilindrično, zeleno i glatko, debljine oko 2 cm, sa izraženim

vazdušnim kanalima. Listovi su pri osnovi stabla, obično samo od rukavca.

b) Flotantne makrofite – biljke sa plivajućim listovima koje pretežno naseljavaju

dubinu od 0.5 - 3 m. Obično imaju po nekoliko listova na površini vode koji su

postavljeni na dugim drškama (lokvanji) ili na kratkim drškama postavljenim na dugom,

razgranatom stablu (Trapa). Reproduktivni organi su im ili iznad površine vode ili su

plivajući. Listovi su sa debelom kutikulom na licu lista, dok je na naličju nema. Kod

nekih flotantnih makrofita postoji i heterofilija: plivajući listovi su čvrsti i cjeloviti, a

podvodni su obično tanki i izdijeljeni i/ili končasti (Trapa).

1. Nuphar luteum (žuti lokvanj) - Višegodišnja zeljasta biljka sa debelim

horizontalnim riziomom bez nadzemnog stabla. Podvodni listovi poluprozračni i tanki, a

plivajući listovi su vrlo krupni (10-30 cm dugi), izduženo-srcastog oblika, čvrsti, skoro

kožasti sa vrlo dugim trouglastim peteljkama. Najbolje se razvija na dubini od oko 2 m i

temperaturi od 20-25°C.

24

2. Nimphaea alba (bijeli lokvanj) - višegodišnja zeljasta biljka sa horizontalnim

rizomom bez nadzemnog stabla. Listovi su na vrlo dugim, cilindričnim peteljkama,

plivajući, u jesen često strče iznad površine vode. Vrlo su krupni (10 - 30 cm u prečniku),

okruglasti ili ovalno srcasti, sa gornje strane sjajni, tamnozeleni. Najbolje se razvija na

dubini od oko 2 m i temperaturi od 20-25°C.

3. Trapa longicarpa (kasaronja, vodeni orašak) - jednogodišnja zeljasta biljka sa

atrofiranim korijenom. Stabljika je duga (i do 10 m), ka površini vode sve deblja. Biljka

ima dvije vrste listova (heterofilija): mlada biljka na potopljenom dijelu stabljike, na

svakom nodusu, nosi submerzne končaste listove koji rano otpadaju; prema vrhu stabljike

ovi kratkotrajni listovi polako prelaze u plivajuće, rombičnog oblika na dugačkoj peteljci,

koja je u sredini manje-više zadebljala. Ovi flotantni listovi obrazuju plivajuću rozetu. Na

podvodnom dijelu stabljike, fotosintetsku ulogu izgubljenih končastih listova, preuzimaju

dugački perasti i zeleni adventivni korjenovi. Naseljava stajaće ili sporotekuće vode,

naročito tople vode bogate organskim materijama. U tipičnim slučajevima, populacije

Trape zauzimaju zonu izmedju pojasa žutog i bijelog lokvanja sa jedne strane, i pojasa

submerznih biljaka sa druge.

25

c) Submerzne makrofite – biljke potpuno potopljene u vodi. Naseljavaju sve

dubine u okviru eufotične zone, najčešće do 10 m dubine. Reproduktivni organi mogu

biti iznad vode, plivajući ili potopljeni. Ograničavajući faktor za ove biljke je svjetlost, pa

je zato njihov list tako adaptiran da nema diferencijacije tkiva u listu na epidermis,

palisadno i sunđerasto tkivo, već su sve ćelije u listu snabdjevene hlorofilom i sposobne

za fotosintezu. Osim toga, listovi su veoma tanki, ponekad prozirni (Potamogeton lucens)

i često se sastoje iz samo jednog sloja ćelija – da bi se maksimalno iskoristila svjetlost.

Kod nekih vrsta listovi su jako izdijeljeni i narezani na tanke igličaste djelove

(Myriophyllum, Ceratophyllum, Rannunculus).

1. Myriophyllum spicatum – višegodišnja zeljasta biljka sa tankom stabljikom 4 -

150 cm dugom, u gornjem dijelu jako granatom. Na svakom pršljenu stabljike, nalaze se

u krug rasporedjeni račvasti, nepravilno dijeljeni linearni listovi, dugi 1,5 - 2 cm i

hrskavičavi. Naseljava stajaće i sporotekuće vode i predstavlja kosmpolitsku vrstu.

7. Ceratophyllum demersum (drezga) - biljka dugačkog crvenkastog stabla sa

grubim listovima izdijeljenim na igličaste segmente tamno-zelene boje. Visina i preko 1

metar, širina oko 5 cm. Korijen skoro da i ne postoji (samo dok su mlade korijen je

vidljiv) i zbog toga je najčešće srijećemo na povrsini vode. Razmnožava se bočnim

izdancima ili deljenjem stabla, a od juna pa do septembra na ovoj biljci možemo

primijetiti i sitne cvjetove koji se nalaze u osnovi lista.

26

2. Potamogeton pectinatus - višegodišnja zeljasta vodena biljka, ponekad bez

rizoma. Stabljika končasta, do 3 m dugačka, skoro cilindrična, jednostavna ili ka vrhu

jako razgranata. Listovi linearni, uzani, dugi 1,5-3 (6)cm, široki do 1,5 mm, sa 3 nerva. U

početku jasno zeleni, kasnije mrki. Cvjeta od juna do septembra, a naseljava uglavnom

stajaće i sporotekuće vode.

- Potamogeton pectinatus (biljka i vazdušni kanali) -

27

3. Potamogeton lucens - Višegodišnja zeljasta biljka sa debelim rizomom.

Stabljika duga oko 3 m, debela 3-4 mm, ka vrhu razgranata. Listovi krupni, izduženo

jajasti, živo zelene boje, sjajni, vrlo tanki i prozračni. Kod ove vrste (kao i uostalom kod

svih Potamogeton-a) cvasti sa cvjetovima vire iznad vode. Najbujnije su na zaklonjenim

mjestima i to krajem ljeta, u avgustu i septembru, a javljaju se na dubini od 3 do 7 m.

4. Potamogeton perfoliatus - višegodišnja zeljasta biljka su dugim puzećim

rizomom. Stabljika je jako razgranata, često duga i do 6m. Listovi skoro okrugli do

izduženojajasti, do 6 cm dugački i do 3,5 cm široki, sjedeći, osnovom obuhvataju

stabljiku. Obodom su rapavi od neizraženih zubića, na vrhu obično tupi, tamne

maslinasto zelene boje.

28

5. Potamogeton crispus - višegodišnja zeljasta biljka sa tankim i veoma granatim

rizomom. Stabljika je razgranata, 30-50 cm dugačka, oko 2 mm debela, četvorougaonog

oblika na presjeku. Listovi su lancetasti ili linearno lancetasti, dugi 4 do 6 cm, široki od

0,7 do 1,3 cm, sjedeći, sa okruglom osnovom. Poprečno su naborani, obodom sitno

nazubljeni i krecavo talasasti. Cvjeta od juna pa do jeseni, a naseljava stajaće ili

sporotekuće vode, i to podloge bogate organskim materijama.

6. Ranunculus trichophyllus - zeljasta biljka sa tankom stabljikom dugom 10-80

mm. Listovi su na peteljci, većinom kraći od stabljike, tamnozeleni i višestruko su

izdijeljeni u trostruke režnjeve koji su pod vodom razvedeni, a izvan vode klonu i

četkasto se sakupljaju. Cvjetovi su iznad površine vode.

29

Različiti tipovi vazdušnih kanala (oznaka – ВП ) na poprečnom presjeku

stabljike različitih vrsta vodenih biljaka

30

TEKUĆE VODE - IZVORI i POTOCI - VJEŽBA br. 5

IZVOR je mjesto prirodnog izlaska podzemne vode na površinu zemlje. Oni su

početni djelovi tekućica - potoka i rijeka. Njihova biocenoza sadrži elemente i podzemnih

(npr. Amphipoda) i nadzemnih voda. S obzirom da u podzemnim vodama preovlađuju

procesi mineralizacije (oksidacije), izvorska voda po samom izbijanju obično sadrži

smanjenu količinu kiseonika, ali se nakon toga, reaeracijom iz vazduha, količina

kiseonika brzo povećava. Sa ugljendioksidom je situacija suprotna.

Strujanje vode

Jedan od najvažnijih faktora u svim tekućicama, pa time i u izvorima, je strujanje

vode. Brzina strujanja zavisi od nagiba podloge, a od nje zavisi i karakterističan tip

podloge u koritu tekućice. Tako u gornjem dijelu toka naših tekućica, brzina može biti i

do 3 m/s i podloga je tu izgrađena od kamenih gromada. Kod nešto manjih brzina (1,5

m/s), dno je pokriveno šljunkom, a još nizvodnije, gdje je brzina toka jako smanjena,

javljaju se pijesak i mulj.

Organizmi se mogu zadržati u tekućim vodama ukoliko strujanje nije veće od 3,5 m/s,

jer strujanje veće od ovog ima toliku erozivnu snagu, da joj se ne može oduprijeti ni

jedan vodeni organizam. Nasuprot tome, ako je brzina strujanja manja od 1 m/s, onda se

u takvim tekućicama javljaju i organizmi koji su inače karakteristični za stajaće vode.

Zato se u zavisnosti od prilagođenosti na vodenu struju, organizmi dijele na:

1. reobionti – oblici karakteristični za vodenu struju, čija je cijela organizacija i

način života prilagođen strujanju vode

2. reofili – nisu vezani isključivo za vodenu struju, već se mogu javiti i u mirnijoj

vodi.

3. reokseni – oblici karakteristični za mirne vode, a samo se ponekad mogu sresti u

područjima gdje je izraženo strujanje vode.

Adaptacije na strujanje vode

Organizmi koji naseljavaju tekuće vode imaju posebne prilagođenosti na strujanje

vode, tj. sposobnost da odupru vodenoj struji i zadrže svoj položaj u datom staništu.

Najveći dio članova biocenoze u tekućim vodama vezan je za život na dnu ili neposredno

iznad dna, jer se tu strujanja najslabije osjeća. Bentoske životinje imaju dorzoventralno

spljošteno tijelo, koje je često na rubovima prošireno, da bi se uspostavio što prisniji

kontakt sa podlogom, a da se istovremeno smanji otpor vodenoj struji (Planaria). Mnogi

oblici imaju razvijene i organe za pričvršćivanje (kuke, kandže, proširenja na tijelu,

prijanjalke, sluz, niti, kućice). Dlačice po tijelu su takođe reducirane, kao i nastavci za

plivanje, jer se ovi oblici uglavnom kreću hodanjem po dnu. Škrge su im u znatnoj mjeri

reducirane, zbog visoke koncentracije rastvorenog kiseonika u vodi, dok životinje koje

udišu atmosferski kiseonik potpuno odsustvuju.

31

Najčešći organizmi predstavnici izvora:

- Organizmi koje srijećemo u izvorima (=zajednica krenon) dijele se na tri grupe:

- krenobionti – tipični stanovnici izvora (ima ih SAMO u izvorima)

- krenofili - nisu vezani isključivo za izvor, već se javljaju i u rječnom toku

- krenokseni – organizmi koji se u izvoru javljaju samo povremeno, a više su

prilagođeni na mirniju vodu

MAHOVINE: Cinclidotus aquaticus – krenofil (izvori, potoci, gornji tok rijeka)

PLATHELMINTHES: Planaria sp. - tipičan izvorski predstavnik - krenobiont

GASTROPODA: Ancylus fluviatilis – niska, manje-više spljoštena ljušturica sa vrhom

savijenim u pravcu strujanja vode, izvori i potoci, krenofil

32

GASTROPODA: Radomaniola curta – izvori i potoci krečnjačkog područja (uglavnom

ne brzotekući), naročito oni koji protiču kroz šumu (dosta detritusa), krenofili do

krenokseni

ISOPODA: Asellus aquaticus – dorzoventralno spljošteno tijelo, kamenita podloga, čest

u busenovima mahovina. Izvori, potoci, rijeke, jezera, krenofili do krenokseni

DECAPODA Palaemontes (škamp) - poluprovidno tijelo, kandžice na prvom paru nogu.

Izvori i potoci, krenofili do krenokseni

HIRUDINEA (pijavice) - Dina sp.

33

- POTOCI -

Jedan od najvažnijih fizičkih faktora u potocima je brzina strujanja vode, od koje

zavisi i izgled korita i struktura biocenoza. Strujanje vode veće od 3.5 m/s ima veliku

erozivnu snagu na koju se ne može prilagoditi ni jedan vodeni organizam. Ako je brzina

vode manja od 1 m/s, onda se tu mogu naći i oblici koji naseljavaju stajaće vode.

Planinski potoci se odlikuju brzim tokom (iznad 2m/s), oskudicom vodene

vegetacije, malom dubinom i dnom pokrivenim šljunkom. Temperatura vode je niska i

malo varira. Zato je životna zajednica ovakvih potoka (ritron) predstavljena uglavnom

stenotermnim reofilnim organizmima. Planktona nema, nekton je sveden na salmonidne

ribe, tako da bentos čini glavninu potočne biocenoze.

Predstavnici potočne biocenoze:

1. FITOBENTOS

- MAHOVINE: Cinclidotus aquaticus i Fontinalis antypyretica

- ALGE:

- CHLOROPHYTA: Hydrodictyon reticulatum - mrežasta cenobijalna alga i Cladophora

- končasta, granata sifonalna alga sa septama

Hydrodictyon reticulatum Cladophora

- RHODOPHYTA: Batrachospermum sp. – sluzava alga maslinasto-zelene boje kod koje

se razlikuje glavna osa i pršljenasto raspoređene bočne grane

Batrachospermum

34

2. ZOOBENTOS:

AMPHIPODA: Rivulogammarus (račić) – obično se nalazi u busenovima mahovina

EPHEMEROPTERA: Oligoneuriella rhenana (larva vodencvijeta) – ima pljosnatu

glavu i bočno proširena prsa i abdomen, a donja usna joj je preobražena u prianjalku,

čime se povećava adheziona površina, pa lakše odolijeva vodenoj struji

COLEOPTERA: fam. Haliplidae - Haliplus sp. ima kandžice na nogama za

pričvršćivanje za podlogu, larve su fitofagi koji pasu perifitonske alge.

Fam. Dytiscidae Scarodytes sp. - kandžice na nogama za pričvršćivanje za podlogu

35

PLECOPTERA: Leuctra nigra (larva obalčara)

GASTROPODA: Theodoxus fluviatilis

HIRUDINEA (pijavice)

3. NEKTON

Salmonidae – Salmo trutta m. fario (potočna pastrmka) - Tijelo joj je mišićavo i

oblo sa relativno malom glavom i zubastim ustima. Oblikom je prilagođena za život u

brzim vodama i sposobna je da skokovima iz vode savlada manje vodopade

36

RIJEKE – životne zajednice

Ako se uzmu u obzir struktura supstrata, brzina strujanja vode i godišnje

temperaturne amplitude, biocenoze rijeka se mogu podijeliti u dvije velike grupe: ritron

(zajednice brzotekućih voda) i potamon (zajednice mirnih voda).

1. Gornji tok rijeke – zajednica RITRON VJEŽBA br. 6

Ritron su biocenoze izvora, brzih potoka i gornjih tokova rijeka, gdje je brzina

strujanja vode velika i voda zasićena kiseonikom, a temperaturna variranja mala. Podloga

je stjenovita ili šljunkovita. Primjer je gornji tok rijeke Morače, sa brzim protokom vode,

rijetkim i malim virovima, stjenovite i strme obale (širine do 20 m), kamenito i

šljunkovito dno. Vegetacija je oskudna, rijetka i prisutna je samo uz obalu.

- Ritron čine uglavnom stenovalentni organizmi, u prvom redu stenotermni

reobionti (prilagođeni na slabo variranje temperature i veliku brzinu strujanja

vode) i polioksibionti (zahtijevaju veliku količinu rastvorenog kiseonika).

- Ritron se sastoji od bentoske i nektonske komponente, dok plankton i neuston

odsustvuju u potpunosti

Iz navedenog se vidi da je zajednica gornjeg toka rijeke jako slična zajednici brzih

potoka, tj. imaju manje-više iste predstavnike.

A. ZOOBENTOS

Na uslove života u gornjem toku rijeke zoobentos ima odgovarajuće adaptacije:

- pozitivni reotaksis – pri kretanju se orijentišu nasuprot vodenoj struji – urođeni način

ponašanja.

- dorzoventralno spljošteno tijelo – da bi se smanjio otpor vodenoj struji

- formiranje kućica od šljunka, pijeska, biljnog materijala ili materijala životinjskog

porijekla u cilju povećanja težine tijela

- prisustvo organa za pričvršćivanje (kuke, kandže, proširenja na tijelu, prijanjalke)

- reducirani nastavci za plivanje, jer se ovi oblici uglavnom kreću hodanjem po dnu.

Predstavnici gornjeg toka rijeke (zoobentos):

1. INSEKTI (samo semiakvatični insekti): EPHEMEROPTERA: Ecdyonurus sp.

37

PLECOPTERA: Leuctra nigra

DIPTERA: Chironomidae

DIPTERA: Simulidae (larve mušica)

TRICHOPTERA (larve) - 4 tipa kućica koje izgrađuju radi povećanja težine tijela da bi

se oduprle vodenoj struji (od šljunka, pijeska, biljnog materijala i materijala životinjskog

porijekla – ljušture mekušaca) zavisno od brzine strujanja vode. U gornjem toku rijeke

uglavnom grade kućice od kamenčića jer one imaju najveću težinu.

Trichoptera – izgled larve

38

1. Kućice od kamenčića (gornji tok rijeke)

2. Kućice od pijeska (srednji tok rijeke)

3. Kućice od ljuštura mekušaca 4. kućice od biljnog materijala

(donji tok rijeke)

COLEOPTERA: Fam. Dytiscidae Scarodytes sp. - kandžice na nogama za

pričvršćivanje za podlogu

39

2. GASTROPODA: Theodoxus fluviatilis – adaptacija: mala visina kućice

B. FITOBENTOS

Predstavnici fitobentosa gornjeg toka rijeke:

MAHOVINE: Cinclidotus aquaticus

Fontinalis antypyretica

ALGE:

RHODOPHYTA: Lemanea sp. (četinast talus, rizoidima pričvršćen za podlogu, visine

do 15cm).

CHLOROPHYTA: Cladophora sp. (končasta i granata sifonalna alga sa septama)

40

CHLOROPHYTA: Ulotrix sp. (končasta negranata alga sa prstenastim hloroplastima)

XANTHOPHYTA: Vaucheria sp. – končasta sifonalna alga s nepravilnom grananjem.

Pričvršćena za stijene i kamenje.

BACILLARIOPHYTA: Javljaju se kao obraštaj (perifiton) na kamenju i stijenama u vidu

smeđe ili mrke prevlake. Predstavljaju dominantnu grupu algi u fitobentosu.

Diatoma sp.

valve pleure u cik-cak koloniji

41

Achnanthes sp. – sitne ćelije sa velikom reproduktivnom stopom (r-stratezi), čime su

dobro prilagođene na fizičke poremećaje sredine (pokreti vode, strujanje, turbulencija),

pa često predstavljaju dominantnu vrstu u gornjem toku rijeka, brzim potocima i sl.

pleura i valve

C. NEKTON

U okviru ihtiofaune gornjeg toka rijeke – najbrojniji su predstavnici porodice

Salmonidae: tijelo je mišićavo, oblo, vretenastog oblika, na poprečnom presjeku

uglavnom okruglo – adaptacije na strujanje vode. Izuzetak su ribe koje žive pri dnu (npr.

peš) koje su dorzo-ventralno spljoštene.

1. Salmo trutta m. fario (potočna pastrmka) - Tijelo joj je mišićavo i oblo sa relativno

malom glavom i zubastim ustima. Oblikom je prilagođena za život u brzim vodama i

sposobna je da skokovima iz vode savlada manje vodopade. Po tijelu su joj rasute brojne

tamne i crvene pjege, oivičene svijetlim rubom. Boja tijela zavisi od sredine gdje živi.

42

2. Thymallus thymallus (lipljen) – jedan od najbližih srodnika pastrmke, dužine je do

50 cm, težine do 1 kg. Na leđima i bokovima ima tamne okrugle pjege, a po bokovima

može da ima i uzdužne pruge. Dugačko leđno peraje. Naseljava rijeke sa čistom i

hladnom vodom.

3. Cottus gobio (peš) – tijelo je bez krljušti, a glava krupna, široka, dorzoventralno

spljoštena, boravi pri dnu. Na preoperkulumu ima male bodlje sakrivene u koži. Grudno,

repno i podrepno peraje imaju brojne tamne mrlje i pruge. Dužina tijela 10-12 cm.

43

4. Phoxinus phoxinus (gaovica) – bočna linija je nepotpuna i isprekidana. Grudna peraja

su zaokrugljena, a leđno i analno peraje su usječeni. Repno peraje je veoma urezano i na

krajevima zaoštreno. Na bokovima su velike pjege nepravilnog oblika, koje se ponekad

spajaju u liniju. Malih je dimenzija – dužina: 10-12 cm.

44

SREDNJI TOK RIJEKE - zajednice (bentos, nekton) VJEŽBA br. 7

Na zajednicu ritron, nizvodno se nadovezuje zajednica potamon koja naseljava

srednji i donji tok rijeke. U srednjem toku rijeke javljaju se veća mjesečna kolebanja

temperature (u odnosu na gornji dio toka), usled manje brzine toka i drugačijeg tipa

strujanja vode tj. pored turbulentnog (vrtložnog strujanja) javlja se i laminarno (slojevito)

strujanje. Dno je i dalje šljunkovito i kamenito, ponegdje pjeskovito gdje je voda mirnija,

a obale su strme i stjenovite. Širina korita u ovom dijelu je obično veća od 30 m. Brzaci

su rijetki, ali su virovi mnogo češći i dublji. Potamoplankton nije razvijen, nego se

uglavnom sastoji od perifitonskih i bentoskih oblika otkačenih sa podloge i

resuspendovanih u vodi. Zajednica: mješavina ritronskih i potamonskih oblika –

fitobentos, zoobentos i nekton.

1. FITOBENTOS

MAHOVINE: Cinclidotus aquaticus

Fontinalis antypyretica

ALGE:

BACILLARIOPHYTA: Javljaju se kao obraštaj (perifiton) na kamenju i stijenama u vidu

smeđe ili mrke prevlake. Predstavljaju dominantnu grupu algi u fitobentosu.

Cocconeis sp. - perifitonska vrsta hipovalvom pričvršćena za podlogu

Hipovalva (sa rafom) Epivalva (bez rafe)

Diatoma sp.

valve pleure u cik-cak koloniji

45

CHLOROPHYTA:

Ulotrix sp. (končasta negranata alga sa prstenastim hloroplastom)

Cladophora sp. (končasta i granata sifonalna alga sa septama)

XANTHOPHYTA:

Vaucheria sp. (končasta sifonalna alga s nepravilnim grananjem)

2. ZOOBENTOS

PLECOPTERA: Acroneuria sp.

46

PLECOPTERA: Leuctra nigra

EPHEMEROPTERA: Ecdionurus sp.

TRICHOPTERA (larve) – u vodi srednjeg toka rijeke grade uglavnom kućice od pijeska

DECAPODA: Austropotamobius sp. (potočni rak ili rak kamenjar)

GASTROPODA: Theodoxus fluviatilis

47

3. NEKTON

Telestes montenegrinus (moračka jelšovka) – jedna od glavnih karakteristika ove vrste

je tamna horizontalna pruga neposredno iznad bočne linije, koja se pruža od oka do kraja

tijela. Dostižu dužinu do 10 cm.

Barbus rebeli (mrena) – gornja usna isturena preko donje, a javljaju se i 2 para brčića.

Leđno peraje počinje iza polovine dužine tijela, a ispred trbušnih peraja. Tijelo joj je

valjkasto i izduženo, a od analnog otvora prema repu naglo se sužava. Boja joj je

modrozelena ili tamno mrka sa brojnim tamnim mrljama na leđima koje dosežu do bočne

linije.

Gobio gobio (mrenica) – Tijelo je izduženo, sa doroventralno spljoštenom glavom. Usta

su donja sa jednim parom brčića. Duž bokova tijela prisutne su tamne pjege veličine oka.

Leđno i repno peraje posuti tamnim tačkicama. Dužina do 22 cm, u prosjeku 15 cm, živi

na dnu.

48

Cobitis ochridanus (vijun) – tijelo je veoma izduženo i bočno spljošteno, pokriveno

sitnim krljuštima. Ima 3 para kratkih brčića. Ispod oka prisutna je račvasta bodlja. Repno

peraje je zaravnjeno.

49

DONJI TOK RIJEKE – zajednica POTAMON: plankton, bentos,

neuston, nekton VJEŽBA br. 8

U donjem toku rijeka teče kroz manje-više ravno područje i ima mirnu i relativno

duboku vodu, bez brzaka i dubokih virova. U ovom području dno je šljunkovito,

pjeskovito i/ili muljevito i obraslo podvodnom vegetacijom. Kamenitih terena skoro da i

nema, izuzev većih podvodnih stijena od kojih se neke obrušavaju sa obale. Obala je

rijetko kad kamenita, a strane nisu strme, nego više ravne i zemljane, obrasle

vegetacijom. Širina korita može biti i preko 100 m. Zbog mirne vode sa slabo izraženim

strujanjem, pored bentosa i nektona, prisutan je i plankton i neuston. Zajednica ove zone

– potamon se nadovezuje na zajednicu srednjeg toka rijeke i slična je jezerskoj zajednici.

1. Fitoplankton (potamoplankton)

Fitoplankton, slično kao i u stajaćim vodama, ima odgovarajuće adaptacije koje

mu omogućavaju da lebdi u vodi, pri čemu se te adaptacije mogu podijeliti u dvije grupe:

1. Adaptacije za smanjenje specifične težine (prisustvo gasnih vakuola, masti i ulja u

ćelijama i sluzavog omotača oko ćelije ili kolonije, kao kod: Mycrocystis,

Merismopedia i Cyclotella)

2. Adaptacije za povećanje otpora prema tonjenju oblikom tijela ili kolonije:

- povećanje odnosa P/V: Asterionella (zvjezdaste i cik-cak kolonije, Pediastrum –

pločaste kolonije zvjezdastog oblika, Merismopedia – pločaste kolonije,

Synedra – štapićaste ćelije)

- prisustvo rogolikih izraštaja: Ceratium hirundinella i Pediastrum

Neki predstavnici fitoplanktona donjeg toka rijeke (potamoplankton):

BACILLARIOPHYTA

- Asterionella sp. – ćelije su izdužene, štapićastog oblika i u cilju povećanja površine

udružuju se u kolonije u kojima su ćelije najčešće raspoređene radijalno.

50

PYRROPHYTA:

Ceratium hirundinella – ćelije imaju na epivalvi jedan, a na hipovalvi 2 – 3 rogolika

izraštaja. Uloga ovih izraštaja je da povećaju površinu tijela, čime se uvećava otpor

prema tonjenju i time olakšava lebdeći način života u planktonu. Npr. u toku zime, zbog

niže temperature vode (veća viskoznost), lebdenje je lakše, pa se na hipovalvi javljaju

samo dva izraštaja i relativno su kratki (sl.1.). U toku ljeta (veća temperatura vode –

manja viskoznost), lebdenje je otežano, pa se na hipovalvi javljaju tri izraštaja (sl. 2).

Ovaj dimorfizam je posledica prilagođavanja na uslove sredine, konkretno na viskoznost

vode.

Sl. 1. Ceratium sa 2 izraštaja na hipovalvi Sl. 2. Ceratium sa 3 izraštaja

CHLOROPHYTA:

- Pediastrum - kolonije su pločaste, zvjezdastog oblika, a sastoje se od 16-32 ćelije koje

su raspoređene koncentrično u jednoj ravni. Razlikuju se dva tipa ćelija: 1. unutašnje koje

su manje-više nepravilnog oblika i višeugaone su i 2. spoljašnje ćelije koje su pravilnog oblika i sadrže različite izraštaje kojima se povećava ukupna površina cenobije, da bi

lakše lebdjele u vodi.

51

CYANOPHYTA:

- Microcystis - kolonijalne alge, sa kolonijama nepravilnog oblika, koje se sastoje od

velikog broja individua i uronjene su u sluzavi omotač koji smanjuje specifičnu težinu

kolonije. Sadrže gasne vakuole, pomoću kojih im je olakšano lebdenje u vodi i vertikalne

migracije u vodenom stubu.

Neke vrste, kada se razviju u masi (npr. Microcystis aerunginosa f. flos-aquae),

mogu dovesti do cvjetanja vode, a neke vrste, usled produkcije toksina, dovode do

trovanja vodenih organizama.

2. Fitobentos

BACILLARIOPHYTA:

- Cymbella - valva je polumjesečastog oblika. Živi u bentosu ili kao epifit. Ponekad su

jedinke uronjene u sluzavu masu i grade cjevaste kolonije ili su postavljene na

zelatinoznim drškama u vidu drvolike kolonije.

a) valve na b) valve u sluznoj c) izgled valve

želatinoznim drškama cijevi

52

- Navicula – valve različitog oblika, najčešće lancetaste. Naseljava bentos kopnenih

voda, često veoma zagadjene vode.

- Gomphonema - jednoćelijske ili kolonijalne alge. Valva je simetrična po uzdužnoj, a

asimetrična po poprečnoj osi. Pleura ima trapezast oblik.

-Gomphonema sp. – izgled valve kod različitih vrsta-

3. Zoobentos

1. BIVALVIA:

- Dreissena sp. – formira najbrojnije populacije u relativno toplim mezotrofnim vodama

sa velikom tvrdoćom (30-50 mg Ca/l). Hrani se suspendovanim materijama, uključujući i

plankton, pa ako razvoje guste populacije, dovodi do povećanja providnosti vode i

favorizovanog razvoja litoralne flore, usled čega se protok energije sa pelagičnog lanca

ishrane prenosi na bentoski, što se negativno odražava na pelagičnu ihtiofaunu.

53

- Anodonta sp.

2. GASTROPODA:

Bithynia tentaculata (duguljasta, na vrhu zaoštrena ljuštura)

- Planorbis sp.

3. DECAPODA: Astacus astacus (rečni rak) - rijetko naraste veći od 15 cm. Kliješta

su velika i široka s bradavičastom površinom. Kreće se hodanjem i plivanjem unazad.

54

4. INSEKTI

ZOOBENTOS: Insekti koji pripadaju bentoskoj zajednici su semiakvatični insekti – u

vodi (u bentoskoj zajednici) provode stadijume larve i lutke, a nakon preobražaja u

adultni (odrasli) stupanj napuštaju vodenu sredinu, dakle više ne pripadaju bentosu. Ovo

se odnosi na najčešće grupe: Trichoptera, Ephemeroptera, Plecoptera, Odonata,

Diptera, Megaloptera.

Trichoptera (larve) – u mirnoj vodi donjeg toka rijeke grade uglavnom kućice od biljnog

materijala ili od ostataka ljuštura mekušaca ili žive bez kućice.

NEUSTON - Insekti koji pripadaju neustonskoj zajednici su pravi akvatični insekti - oni

koji i u larvenom i u adultnom stadijumu žive u vodi.

Predstavnici su insekti iz grupe Hemiptera:

- Nepa sp. – vodena škorpija. Na kraju abdomena posjeduje respiratornu cijev, pomoću

koje koristi atmosferski kiseonik. Živi sa donje strane površinske opne vode pa pripada

hiponeustonu.

- Hydrometra sp. – žive na gornjoj strani površinske opne – epineuston. Imaju široko

razmaknute duge i tanke noge i dlakolike izraštaje po tijelu koji odbijaju vodu.

Nepa sp. (hiponeuston) Hydrometra sp. (epineuston)

55

4. NEKTON

1. Blennius fluviatilis (rječna babica) – tijelo je golo i bez krljušti sa jako sluzavom

kožom. Leđno peraje je dugačko i proteže se od glave do repnog peraja. Analno peraje je

takođe dugo i dopire skoro do početka repnog peraja. Repno peraje je zaobljeno, a bočna

linija je nad grudnim perajem naglo savijena na dolje. Duž tijela, po bočnoj liniji,

prisutne su tamne pjege poređane u nizu. Dužina tijela do 10 cm.

2. Pachychilon pictum (šaradan) – bočna linija leži ispod nivoa sredine tijela. Po tijelu

postoje karakteristične šare, koje nastaju zbog toga što su pojedine krljušti ili grupe

krljušti izrazito tamnije pigmentisane. Živi u sporotekućim i stajaćim vodama, grupisan u

brojnim jatima. Dužina do 20 cm.

56

3. Cobitis elongata (veliki vijun) – ima valjkasto tijelo i dugu, bočno spljoštenu glavu.

Na leđima ima 12-19 pjega, a na bokovima njih 10-13. Posjeduje 3 para kratkih brčića.

4. Squalius platyceps (Leuciscus cephalus) - klen: ima izduženo i snažno tijelo

(pokriveno krupnim krljuštima), sa krupnom glavom i većim ustima kojima usisava

hranu. Boja tijela mu prelazi nijanse od mrkozelene preko sive do potpuno crne, bokovi

su mu srebrnasti. Trbuh je u početku bijele boje, a kod starijih primeraka vremenom

dobija narandžastocrvenu boju. Dostiže dužinu do 20 cm i težinu do 4 kg.

57

BENTOSKE ZAJEDNICE U MORU VJEŽBA br. 9

1. Litoralne alge i morske cvjetnice

Litoralne alge

Alge se javljaju samo u gornjoj osvijetljenoj zoni mora – litoral (supra-, medio, -

infra- i cirkalitoral). Litoralne alge su značajne prvenstveno kao produkcioni činilac i

stanište za druge organizme.

Jednoćelijske i kolonijalne alge - silikatne, zelene i modrozelene alge

Makrofitske alge - dominiraju mrke i crvene alge.

Adaptacije na količinu svjetlosti: različiti sastav pigmenata – hromatska adaptacija

- pored hlorofila – pomoćni pigmenti karotenoidi i fikobilini

- Crvene alge (fikobilini dominiraju) – dosežu najveće dubine od svih ostalih grupa

Predstavnici litoralnih algi u Jadranskom moru

1. STJENOVITA PODLOGA (supralitoralne i mediolitoralne alge) – stjenovit

supstrat, izraženi pokreti vode, suša. Adaptacije na ovakve uslove života su:

- čvrsto utvrđivanje za podlogu, kako ih talasi ne bi otkinuli

- djelimična kalcifikacija (Padina, Corallina) da bi imale istovremeno i čvrstinu i

elastičnost

Dominiraju:

Mrke alge (PHAEOPHYTA) - Fucus, Cystoseira, Sargassum i Dictyota

Crvene alge (RHODOPHYTA) – Corallina, Nemalion

Zelene alge (CHLOROPHYTA) – Ulva lactuca (naročita česta u eutrofnim i zagađenim

vodama), Codium, Acetabularia

Fucus Cystoseira Sargassum Dictyota

Corallina Nemalion Ulva lactuca Acetabularia mediterranea

58

2. PJEŠČANA PODLOGA (infralitoral i/ili cirkalitoral) – pomičan supstrat –

nepovoljan za učvršćivanje algi - moraju posjedovati dobro razvijen i razgranat rizoidalni

dio. Najčešće su prisutne zelene, mrke i crvene alge.

- U Jadranskom moru, najčešća vrsta na pješčanom dnu je crvena alga Vidalia

volubilis (RHODOPHYTA) - gradi guste podvodne livade

3. MULJEVITA PODLOGA (najveće dubine litoralne zone - cirkalitoral) – mek

supstrat, malo svjetlosti – najnepovoljniji uslovi za alge. - Od makrofita dominiraju

crvene alge (Halymenia dichotoma, Aeodes margynata, Polysiphonia dichotoma i druge).

Od mikrofita: epipelične silikatne alge - (Pinnularia, Navicula, Diploneis).

Posljednjih godina u Mediteranu - širenje invazivnih tropskih vrsta zelenih

sifonalnih algi - Caulerpa racemosa i C. taxifolia - brzo vegetativno razmnožavanje, rastu

na svim tipovima podloge, u vodu ispuštaju materije – alkaloide, nemaju prirodnog neprijatelja –

„Tumor Mediterana“

Caulerpa racemosa Caulerpa taxifolia

Morske cvjetnice

Pripadaju porodici Zosteraceae (Zostera, Posidonia, Cymodocea) i ima ih oko 30

vrsta, većinom u toplim morima. Naseljavaju infralitoralnu stepenicu, tj. zonu od nivoa

najniže oseke pa do dubine 40 – 50 m u prosjeku, preferiraju pomičnu podlogu (pješčana

i muljevita dna), posjeduju horizontalne, razgranate rizome kojima se pričvršćuju za

podlogu, sa kojih vertikalno polazi mnoštvo linearnih listova.

Najčešća cvjetnica u Jadranu je Posidonia oceanica - gradi podvodne livade, svojim

rizomima (slika desno) učvršćuje morsko dno i djeluje protiv erozije obalnog područja.

59

2. Zoobentos u moru

Bentoske životinje se javljaju u svim zonama na profilu morskog dna tj. za

razliku od algi i cvjetnica, naseljavaju i litoralnu i dubinsku zonu.

Struktura zajednica zoobentosa zavisi od tipa podloge koju naseljavaju. Čvrsta

podloga (stijene, kamenje) je karakteristično stanište za epifaunu, tj. za životinje koje

žive na površini supstrata (uglavnom sesilni oblici), dok se na pomičnim podlogama

(pijesak, mulj) javlja infauna koju čine organizmi koji žive ukopani unutar sedimenta.

Predstavnici zoobentosa Jadranskog mora

1. Supralitoral: stepenica vlaženja morskom vodom samo u vrijeme većih talasa,

dominira stjenovita podloga i relativno je siromašna u pogledu živog naselja. Zato ovdje

dominiraju litofilni sesilni organizmi dobro pričvršćeni za podlogu koji podnose periode

suše

- Puževi: Patella, Monodonta i školjka: Mytilus galoprovincialis (dagnja)

- Ciripedni račić: Balanus balanus

Balanus balanus Mytilus galoprovincialis

Monodonta Patella

2.Mediolitoral: zona od nivoa najviše plime do nivoa najniže oseke. Ovdje je veći stepen

vlaženja u odnosu na supralitoral – životinjsko naselje je slično supralitoralu, ali bogatije.

- puževi (Patella, Murex), školjke (Mytilus galoprovincialis, Arca noae), račići roda

Cenobita i Eupagurus (tzv. hermit-krabe koje naseljavaju prazne ljušture puževa u

cilju zaštite od predatora), krabe (Leptograpsus), aktinije (Anemona sulcata),

sunđeri (Tethya aurantium) itd.

Murex Arca noae Cenobita Eupagurus

60

Leptograpsus sp. Anemona sulcata sunđer - Tethya aurantium

3. Infrafralitoral - od donjeg nivoa oseke do donje granice prostiranja morskih cvjetnica.

Najgušće naseljeni dio litorala – biljna biomasa veća od životinjske.

- Na čvrstoj podlozi infralitorala (stijene i kamenje) dominiraju korali, sunđeri

(Verongia), bodljokošci (morska zvijezdea - Asterias, morski jež - Paracentrotus lividus,

morska zmijuljica - Ophiuroidea), školjke (Ostrea edulis), puževi (Gibbula adriatica),

rakovi (Acanthonyx) itd.

Verongia Asterias Paracentrotus lividus

Gibbula adriatica Acanthonyx Ostrea edulis

Na pomičnoj podlozi infralitorala dominiraju uglavnom polihete, nematode,

bodljokošci - morski krastavac (Cucumaria sp.) i neke vrste školjki (Tellina pulchella i

Pina nobilis – periska, endem Mediterana) i puževa koji preferiraju mek (pjeskovit)

supstrat. Na ovom tipu podloge u Jadranu rastu livade morske cvjetnice Posidonia

oceanica.

Tellina pulchella Pina nobilis Cucumaria

61

4. Cirkalitoral - od infralitorala do kraja kontinentalnog šelfa (40 – 200 m dubine). Slaba

je osvijetljenoist (nema morskih cvjetnica, samo neke sciafilne alge), smanjena dinamika

vodenih masa i slabo variranje temperature.

- Na čvrstoj podlozi cirkalitorala razvija se tzv. koralinska zajednica u kojoj

dominiraju crvene i zelene krečnjačke alge (pomenute u okviru litoralnih algi), kao i

korali (Alcyonium), morski krinovi (Antedon), morske zmijuljice (Ophiuroidea), školjke

(Lithophaga lithophaga), sunđeri (Spongia officinalis, Suberites domuncula) itd.

Alcyonium Antedon Lithophaga

Suberites domuncula Spongia officinalis

- Pomična podloga cirkalitorala – donji, najdublji dio cirkalitorala - pjeskovito-

muljevita podloga. Ovu zonu naseljavaju uglavnom mekušci, tj. mnogi puževi

(Apporhais, Turitella) i školjke (Pecten, Chlamus, Cardita), rakovi, bodljokošci itd.

Pecten Chlamus Cardita

Turritella Apporhais

62

MORE - ŽIVOTNE ZAJEDNICE PELAGIJALA - VJEŽBA br. 10

1. PLANKTON

Planktonske zajednice mora naseljavaju životnu sredinu pelagijala (zona slobodne

vode) koji predstavlja prilično uniformnu sredinu koja svojim stanovnicima omogućava

veći stepen kosmopolitizma nego što je slučaj sa morskim dnom. Ovo područje svojim

stanovnicima pruža relativno mali broj ekoloških niša. Prema načinu ishrane, planktonski

organizmi se dijele na autotrofni plankton (fitoplankton) i heterotrofni plankton

(zooplankton).

FITOPLANKTON

Svi predstavnici morskog fitoplanktona su jednoćelijski ili kolonijalni

mikroskopski organizmi (alge). Oni žive suspendovani u vodenom stubu u gornjoj,

osvijetljenj zoni mora (epipelagijal: u prosjeku do 200m dubine) i posjeduju adaptacije

kojima ili smanjuju specifičnu težinu ili povećavanju otpor tonjenju.

Najvažnije taksonomske grupe u okviru morskog fitoplanktona su silikatne alge

(Bacillariophyta) i dinoflagelate (Pyrrophyta), a u nešto manjoj mjeri i zlatne alge

(Chrysophyta).

Bacillariophyta: Chaetoceros, Pleurosigma, Coscinodiscus, Thalasionema, Skeletonema

Pyrrophyta: Ceratium, Dinophysis, Prorocentrum, Protoperidinium

Chaetoceros Coscinodiscus Pleurosigma

63

Thalasionema Skeletonema

Ceratium tripos C. fusus C. massiliense

Prorocentrum Dinophysis Protoperidinium

ZOOPLANKTON

Za razliku od fitoplanktona, koji naseljava samo epipelagičnu zonu, zooplankton

se javlja od epipelagijala pa do dubina preko 1000m (batipelagijal). Zooplankton ima niz

adaptacija na lebdeći način života. Tako želatinozni oblici (meduze, ktenofore,

hetognate, salpe) koji imaju meko prozirno tijelo, sadrže visok procenat vode (oko 95%),

pa njihova specifična težina ne predstavlja problem za održavanje u vodenom stubu. Neki

oblici sadrže razne nastavke na tijelu, kojima povećavaju površinu i time otpor tonjenju.

Planktonski račići imaju duge, široko razmaknute antene, čime povećavaju trenje kroz

vodu i time sprečavaju tonjenje. Neki oblici (Siphonophora) izlučuju gas u specijalne

strukture – pneumatofore i time smanjuju svoju specifičnu težinu.

- U okviru jednoćelijskog zooplanktona (Protozoa) najvažnije grupe marinskog

zooplanktona su foraminifere (iz grupe Sarcodina) i radiolarije (grupa Ciliata)

- Od višećelijskih zooplanktonskih organizama, u morima su najznačajniji:

dupljari (žarnjaci: meduze i kolonijalni oblici – Siphonophora i rebronoše –

Ctenophora), želatinozni crvi - Chaetognatha, račići (Copepoda i Malacostraca),

pteropodni mekušci (Pteropoda) i neki primitivni hordati (grupa Thaliacea, npr. Salpa).

Predstavnici zooplanktona Jadranskog mora:

Dupljari:

- Cnidaria (žarnjaci): Siphonophora - kolonijalni žarnjaci

- Rebronoše - Ctenophora

Želatinozni crvi: Chaetognata

Copepoda: Calanus sp.

64

Chordata, Tunicata: Thaliacea (Salpa sp.)

- Siphonophora -

Ctenophora Chaetognata

Copepoda (Calanus)

Thaliacea (Salpa) Thaliacea (Salpa) – kolonija

65

2. MORSKI NEKTON

Pod nektonskim organizmima podrazumijevaju se svi organizmi koji su dobri

plivači. U okviru nektonske riblje zajednice u morima mogu se izdvojiti dvije grupe:

1) pelagični nekton - ribe epipelagijala, mezopelagijala i batipelagijala

2) seminekton - ribe koje su više vezane za obale, dno ili koralne grebene.

Pelagičnom nektonu pripadaju ribe koje imaju nekoliko zajedničkih morfološko-

anatomskih i fizioloških adaptacija, kao i adaptacija ponašanja. Adaptacije: dobri su i brzi

plivači sa izduženom aerodinamičnom linijom tijela, imaju dobro razvijeno čulo vida i

mehanoreceptore, formiraju velika jata, karakteriše ih grupno polaganje jaja, karnivorna

ishrana, obrazac obojenosti po principu kontra-sjene i posjedovanje mehanizama za

smanjenje specifične težine tijela (ulje u jetri i mišićima, izlučivanje teških jona i njihova

zamjena lakim u tjel. tečnostima, gasni organi tj. riblji mjehur kod košljoriba itd).

Najčešći predstavnici u Jadranskom moru su: Mustelus mustelus (pešikan – iz grupe

hrskavičavih riba), a od košljoriba: Pagellus erythrinus (arbun), Diplodus annularis

(špar), Sparus aurata (orada), Zeus faber (šan pjer), Mugil cephalus (cipol),

Dicentrarchus labrax (brancin), Merluccius merluccius (oslić), Scomber scomber

(skuša), Trachurus trachurus (šnjur), Sardina pilchardus (sardela) i Alosa falax (kubla).

Seminekton živi uglavnom ili blizu obala, koralnih grebena i podvodnih

uzvišenja u moru ili u blizini dna (često ukopane u mulju). Adaptacije seminektona -

manje masti u tijelu, manja pokretljivost, izražena teritorijalnost, kratke (uglavnom

vertikalne) migracije, formiraju mala jata ili su solitarne, ishrana bazirana na bentoskim

organizmima i/ili detritusu i za vrste koje žive na samom dnu: dorzoventralno spljošteno

tijelo, donja usta i kod većine oba oka smještena na dorzalnoj strani tijela (npr. raža).

Najčešći predstavnici u Jadranskom moru su: a) hrskavičave ribe: Scyliorhinus canicula

(morska mačka), Torpedo marmorata (drhtulja), Raja miraletus (raža modropjega), b)

košljoribe: Mullus barbatus (barbun), Lophius piscatorius (grdoba), Citharus linguatula

(list).

U Jadranskom moru registrovano je ukupno 407 vrsta riba: 353 vrste iz klase

košljoriba (Osteicthyes) i 54 iz klase hrskavičavih riba (Chondrichthyes), što iznosi 70%

poznatih vrsta i podvrsta riba u Mediteranu.

Predstavnici:

1) SEMINEKTON

a) Hrskavičave ribe: Torpedo marmorata (drhtulja) i Raja miraletus (raža modropjega),

Scyliorhinus canicula (morska mačka)

b) Košljoribe: Mullus barbatus (barbun), Lophius piscatorius (grdoba), Citharus

linguatula (list).

2) PELAGIČNI NEKTON:

Košljoribe: Trachurus trachurus (šnjur), Pagellus erythrinus (arbun)

66

SEMINEKTON

1. Torpedo marmorata (drhtulja) – tijelo dorzoventralno spljošteno, manje-više okruglo,

dužine nešto veće od širine. Ima glatku kožu, odozgo smeđe boje s tamnijim smeđim

šarama, dok joj je trbuh bijel. Živi na muljevitom i pjeskovitom dnu, na dubinama 10-40

m, iako zna zaći i na veće dubine, do 370 m. Danju je većinom ukopana, a samo joj oči

vire iz pijeska ili mulja, a noću je aktivna. Hrani se manjim ribama i račićima, hvatajući

ih tako da ih paralizira elektricitetom koji ispušta. Električna pražnjenja mogu

imati napon i do 200V. Može narasti do 100 cm i do 10 kg težine.

2. Raja miraletus (raža modropjega) - tijelo dorzoventralno spljošteno, romboidnog

oblika, sa izduženim tankim repom i izraženim rostrumom na glavi. Grudna peraja

obuhvataju i glavu gradeći naprijed špic. Na repu i između očiju se nalaze krljušti sa

bodljama. Gornja strana tijela je sivo-mrke boje sa 2 upadljive okrugle mrlje. Dostiže

dužinu do 60 cm. Živi na muljevitom i pjeskovitom dnu od 10 do 150 m dubine. Polaže

jaja koja su zaštićena čvrstom ljuskom i imaju nastavke kojima se kače za morsko dno.

67

3. Scyliorhinus canicula (morska mačka) - tijelo je vretenasto, izduženo, maksimalno do

70 (100) cm dužine. Glava je tupasto zašiljena, sa izduženim očima nalik mačjima,

a koža je hrapava. Zadržava se na svim vrstama dna, ali najviše na pjeskovitim. Najviše

je ima na dubinama između 100-200 m, ali zalazi i u plitke vode do 5 m. Prehrana joj je

raznovrsna.

4. Mullus barbatus (barbun) – ima vretenasto tijelo, neposredno iza glave najdeblje, koje

se sužava od glave prema repu. Ima dva leđna peraja i crvenkasta leđa sa uzdužnom

isprekidanom crvenkastom prugom i crvenim pjegicama preko bokova, a trbuh je

sedefasto bijel. Na podbratku ima dva duguljasta pipka kojima kopa po dnu tražeći hranu.

68

Preferira muljevito-pjeskovita dna daleko od obale i na dubini do 300 m. Može narasti do

0.5 kg težine i 30 cm dužine.

5. Lophius piscatorius (grdoba) - ima veliku glavu koja znatno nadmašuje polovinu

veličine tijela, te malo i relativno vitko tijelo pravilnog oblika, blago spljošteno na

trbušnom dijelu. Usta su enormno velika u odnosu na tijelo, a oko njih je veliki broj

manjih izraslina. Tijelo je smeđe boje, bez krljušti, najčešće tamnijih nijansi, sa šarama

koje joj daju kamuflažni izgled na muljevitom dnu gdje najčešće boravi. Na vrhu glave

ima nekoliko lovki, kojima se koristi pri lovu na manje ribe, a ponekad uhvati i neku

morsku pticu. Izuzetna je grabljivica, živi na dubinama do 1000 m, a naraste do

2 m dužine i skoro do 60 kg težine. Ima vrlo ukusno meso, malo kostiju, te je zbog toga

vrlo poželjna za ishranu djece.

6. Citharus linguatula (list) - Tijelo je ovalno, pljosnato. Oči su smještene na lijevom

boku. Rostrum je šiljat, izdužen. Na vrhu grudnog peraja ima tamno-smeđu mrlju.

Naseljava pjeskovito-muljevita priobalna dna između 10-400 metara. Mrijesti se u ljeto i

jesen. Meso je ukusno, cijenjeno. Narasta do 50 cm dužine i 1kg težine.

69

PELAGIČNI NEKTON

1. Trachurus trachurus (šnjur) - ima izduženo tijelo, bočno blago spljošteno. Glava mu

je blago izdužena s izduženom donjom vilicom i krupnim očima. Ima bočnu liniju

specifično savijenu u vidu slova S sa izraženim grebenima - uspravno postavljeni štitovi

na kojima je unatrag okrenut zubić. Dugačka grudna peraja, a repno peraje je izrazito

račvasto. Bočno od repa ima nazubljen i tvrd dio, specifičan za svoju vrstu. Na vrhu

zadnjeg oboda škržnog poklopca ima crnu mrlju. Može se naći od unutrašnjih kanala do

dubina od 1000 metara, mada najčešće na dubinama do 200 m. Izrazita

grabljivica. Naraste do 70 cm dužine i do 2 kg težine.

2. Pagellus erythrinus (arbun, okan) - tijelo mu je izduženo, oblo i blago bočno

spljošteno ružičastocrvene boje (otuda i naziv vrste), a kada je ulovljen vide mu se

plavkaste tačkice po tijelu. Na glavi se ističu dva krupna oka, pa otuda naziv okan. Leđno

peraje izduženo, sa spinama. Živi u jatima na različitim dubinama do 200 m dubine.

70

Mrijesti se od proljeća do jeseni, ponekad moguća dva perioda mrijesta. U toku života,

poslije treće godine, mijenja pol, kada ženkama atrofiraju jajnici i pojavljuju se mužjaci.

Može narasti i preko 3 kg težine.