HINDUIZAM

SADRAJ1. UVOD 1

2. POVIJESNI ASPEKT RELIGIJA 2

3. VEDANTSKA RELIGIJA I ZAECI HINDUIZMA 4

4. VJEROVANJA HINDUISTA 7

5. ZAKLJUAK 12

LITERATURA 131. UVOD

Hinduizam je jedna od najstarijih i najrasprostranjenijih vjera. Ovaj rad naziva HINDUIZAM pojanjava pojmove vezane uz tu religiju, njen nastanak i vjerovanja. Temeljni problem istraivanja jest pojam hinduizma, a predmet istraivanja jest njegov povijesni aspekt i vjerovanja. Svrha i ciljevi ovog rada su povezani s postavljenim problemom i predmetom istraivanja. Svrha ovog rada je objanjenje pojma hinduizma. Cilj ovog rada jest dati znanstveno utemeljene odgovore na pitanja vezana za problem i predmet istraivanja, kao to su:

Koji je povijesni aspekt religija

to je vedantska religija

Koja su vjerovanja hinduista

Osobine istraivane problematike, te svrha i ciljevi ovog istraivanja zahtijevaju uporabu slijedeih znanstvenih metoda: metode analize i sinteze, metoda promatranja, , metode indukcije i dedukcije, generalizacije i specijalizacije, apstrakcije i konkretizacije, metoda kompilacije, te metoda deskripcije. Rezultati ovog rada sadrani su su u pet cjelina, a to su: UVOD, POVIJESNI ASPEKT RELIGIJA, VEDANTSKA RELIGIJA I ZAECI HINDUIZMA, VJEROVANJA HINDUISTA i ZAKLJUAK.

2. POVIJESNI ASPEKT RELIGIJA

Dananje religije imaju svoje korijene nastanka. Jako je bitno poznavati njihovu povijest, koja je iz esto manipulativnih razloga iskrivljena. Pojedine su religije tako i nastale. Religije najee teorijski poivaju na svetim spisima koji imaju razliite izvore, a esto su mjeavina razliitih izvora. Sredita religijskog iskustva su sveta mjesta na kojima su se bogovi pojavili ili djelovali i vrijeme u kojem se to dogodilo. Za njih se vjeruje da se na njima zbilo udo, objava, vienje, izljeenje ili znak, te se vjeruje da se na njima boansko djelovanje moe ponoviti. Ljudi na takva mjesta hodoaste. Osim svetih mjesta, postoje i stalna sastajalita vjernika hramovi (sinagoge, crkve, damije) Tu su najsvetija mjesta ona u blizini oltara. Veini je religija zajedniko uenje o postanku svijeta i spasenju.

Jedan od najstarijih religioznih oblika jest magija. To je vjerovanje i praksa u koje je ovjek uvjeren da moe neposredno utjecati na prirodne sile i da ih snagom svojih ina moe usmjeriti na dobro ili zlo. Na poetku ovjeanstva je ovjek uronjen u prirodu i nije mogao utjecati na sile, pa taj primitivni oblik ima vjerovanje da vra ima veu mo od prirodnih sila. Magija eli odreenim inima manipulirati silama i u tom smislu moemo rei da magija i je i nije religija. Religija ima za cilj ucjepljenje ovjeka u neogranieno, dok magija nema taj cilj nego ovjek ostaje u svojoj sferi ali preko maga ili vraa eli kontrolirati boansko. Najstariji oblici magije su:

Imitirajua magija - vra je predstavnik rel. skupine imitira odreene pojave u prirodi da bi izazvao njegovo djelovanje

Kontaktirajua magija preko kontakta s osobom ili predmetom eli izazvati neko djelovanje

Bijela usmjerene je na dobro

Crna usmjerena je na zlo

Zatitna

Destruktivna kada se eli ovjeka ili ivotinju unititi.

Animizam je jedan od najstarijih oblika religioznog iskustva jo iz prapovijesti. Preanimizam je vjerovanje po kojem postoji neka sila kod nekih osoba, ivotinja ili beivotnih predmeta. Animizam je vjerovanje da tu silu tj. duu posjeduju prvo ljudska bia a tek onda ivotinje i predmeti. Obojen je panteistiki jer dua oivljuje sve. Cjelokupnu stvarnost u animizmu ovjek gleda kao proetu duhom i dusima s kojima ovjek nastoji stupiti u kontakt preko rituala i sl. Fetiizam je povezan s animizmom. ovjek kroz predmete, skulpture i biljke stupa u kontakt s dusima. Feti nije predmet vjerovanja nego posrednik preko koje se ovjek obraa duhu, boanstvu kojega taj feti predstavlja. Totemizam je jedan od iskonskih oblika koji je povezan s prirodom o kojoj ovjek ovisi. Totem u prvom znaenju oznaava rodbinsku vezu izmeu lanova plemena ili skupine i praoca te skupine. U drugom smislu, totem je objekt koji oznaava vezu izmeu pojedina ili skupine i boanstva ili sile s kojom se eli stupiti u kontakt. Tu se pojedinac eli sjediniti s boanstvom i tako sebe zatititi. Totem je i simbol zajednitva grupe sa praocem ali i simbol zajednitva s boanskim. Totemi su esto u obliku stupa koji je u sreditu te zajednice i on esto simbolizira neku ivotinju koja simbolizira boanstvo. Svaka rel. skupina ima svoj totem. U ovim religijama je rije o ovjeku koji iz straha eli stupiti s boanskim.

Dvije su temeljne grupe religija:

1.Prirodne (religije odozdo ili uzlazne religije) ove do sada spomenute. ovjek se uzdie boanstvu i trai ga. Ovdje ovjek polazi od svoje stvarnosti, prirode u koju je uronjen, iskustva vlastite ogranienosti i uzdie se boanskom i u njemu trai spas - Hinduizam, budizam, kineske religije i sl.

2.Objavljene religije (religije odozgo ili silazne religije) ovdje je proces obrnut. Ovdje imamo Boga koji se ovjeku javlja i On prvi ovjeku prilazi. To su religije: idovstvo, kranstvo i islam.

3. VEDANTSKA RELIGIJA I ZAECI HINDUIZMARije je o skupu religioznih tradicija, koji se razvijao na podruju stare Indije, oko 5000 godine. Vedantska religija dolazi od glavnih knjiga hinduizma, Veda, spoznaja, znanje. One su knjige u kojima je sadrana spoznaja o istini, a njihov zaokrueni sadraj je Vedanta.Vede su vie od teolokih knjiga. One sadre bogatu i arenu teo-mitologiju, odnosno religijsku mitologiju koja namjerno ispreplie mitove, teologiju i povijest kako bi ostvarila religijske korijene u obliku pria. Ova teo-mitologija je tako duboko ukorijenjena u povijesti i kulturi Indije da se odbacivanje Veda vidi kao odbacivanje Indije. Stoga, hinduizam odbacuje neki vjerski sustav ukoliko on ne prihvaa indijsku kulturu u odreenoj mjeri. Ukoliko sustav prihvaa indijsku kulturu i njenu teo-mitoloku povijest, onda se moe prigrliti kao hinduistiki, pa ak i ako je njegova teologija teistika, nihilistika ili ateistika. Ta otvorenost za proturjeja moe zadati glavobolju zapadnjacima koji trae dosljednost i racionalnu obranjivost u svojim religijskim pogledima. Meutim, istina je da krani nisu nita loginiji kada tvrde da vjeruju u Jahvu, a ive kao praktini ateisti, nijeui Krista svojim ivotima. Za hinduista sukob je istinska logika kontradikcija. Za kranina, sukob je po svoj prilici jednostavno licemjerje.

Najstariji dokazi malenih elemenata hinduizma datiraju se u doba neolitika u rani harappanski period (oko 5500. do 2600. prije Krista). Najstarija vjerovanja i rituali potjeu iz pretklasine ere (1500. do 500. prije Krista) te se nazivaju vedskom religijom. Najstariji hinduistiki tekst jest Rgveda (1700. do 1100. prije Krista, prema lingvistikim i filolokim dokazima). Najstarija Rgveda u sreditu ima tovanje boanstava kao to su Indra, Varuna i Agni te Soma ritual. Negdje izmeu 1500. i 1200. godine prije Krista divlja arijska plemena na bojnim su kolima zauzela Indiju, dolazei sa sjeverozapada. Naselili su se u podruje dananjeg Pandaba, donijevi svoj jezik i tradiciju, te su tako arijska plemena uvelike utjecala na kulturu i drevne religije starosjedilaca, matrijarhalnog drutva utemeljenog ve u treem tisuljeu prije Krista. Prije nadiranja arijskih plemena glavna karakteristika religije doline Inda bio je kult plodnosti. Mnoge su ivotinje smatrali svetima (govedo, kozu, zmiju, krokodila), a klanjali su se jednom glavnom boanstvu. Religija arijskih doljaka potisnula je, ali i djelomino asimilirala staroindijsku. Poput Grka, arijska su plemena prinosila rtve bogovima koji su predstavljali personificirane prirodne sile, dok je stara religija doline Inda ukljuivala yogu, odricanje i obrede proienja. U to doba se razvija i indijski jezik, to se danas zove sanskrtom. Taj period ranog hinduizma naziva se jo i vedskom religijom. Vede, religijski tekstovi nastali oko 800. godine prije Krista predstavljaju glavni izvor poznavanja prvotne vjere. Najmoniji izraz te rane religije jest obred, pomno razraeni ritual kod kojega glavnu rije vodi sveenik, brahman. Hijerarhija koja je nastala vrenjem obrednih radnji vjerojatno je prvi zametak kasnijeg drutva podijeljenog na kaste. Svete staroindijske knjige stoljeima su prenoene usmenom predajom, te su konano redigirane koncem 6. stoljea prije Krista. Vede u uem smislu sadravaju etiri zbirke stihova (samhita) i proze obrednog, mitolokog i maginog karaktera: Rgveda, Samaveda, Jadurveda i Athervaveda. Prvotnim zbirkama poslije su dodane Brahmane, opseni komentari i obredni propisi. Posljednji dio Veda jest Upaniad (Tajna nauka), zvana i Vedanta, prozna zbirka filozofskog i teolokog karaktera.

Razdoblje od 300. godine prije Krista do 300. godine poslije Krista bilo je odluno za pojavu onog to nazivamo klasinim hinduizmom. Pisane su sutre - zbirke aforizama koje su nastojale istaknuti uenje Veda i Upaniada. Boanstva iz Veda zamijenjena su starijim bogovima ili su poistovjeena s njima. Rudra - moni bog u vedskim himnama bio je tada poistovjeen sa ivom, bogom koji plee. Zatim je uslijedilo razdoblje u kojem su zapisivane prie iz prolosti. Ono to je kruilo u obliku lokalnih legendi smatralo se najboljim izrazom indijskog pogleda na svijet. Epovi su ukazivali na trajnu borbu dobra i zla, kozmosa i kaosa u ovjekovim poslovima. Sva djela ukazivala su na potrebu da se otkrije smisao i svrha ak i u razdoblju nereda. Epske pjesme Ramayana i Mahabharata spjevane su od 400. pr. Kr. do 200. poslije Krista, ali su se usmeno prenosile stotinama godina prije. Kasnije purane govore o bogovima i demonima.

Za vrijeme eljeznog doba u Indiji nekoliko se mislilakih kola osnovalo i razvijalo u hinduistikoj filozofiji. Tri su kljuna dogaaja uzrokovala nastanak nove epohe hinduistikih mislilaca: upaniadsko duhovno podizanje, dolazak Mahavire, osnivaa dainizma te Bude, osnivaa budizma. Oni su nauavali da pojedinac ne mora prihvatiti autoritet Veda ili kastinski sustav da bi postigao moku ili nirvanu. Buda je otiao korak dalje i tvrdio da postojanje due ili Boga nije potrebno.

Hinduizam je drevna azijska religija iji poetci seu iz razdoblja od 16. do 15. stoljea prije Krista, koja je zapoela svoj razvoj u Indiji, gdje je i danas glavna religija. Indijci, meutim, radije govore o vjenom uenju i zakonu (santana dharma), jer je naglasak na nainu ivota vie nego na nainu miljenja. Hinduizam je jedna od najvanijih svjetskih religija, trea po veliini, ne samo zbog procijenjenih vie od 800 milijuna sljedbenika nego i zbog izrazitog utjecaja na mnoge druge svjetske religije za vrijeme dugog, neprekinutog razvoja od oko 3500 godina. Hinduizam je rasprostranjen na prostorima jugoistone Azije, istone i june Afrike, Europe (Ujedinjeno Kraljevstvo), Amerike i pacifikih podruja sve do otoja Fidi. Kroz povijest indijski swami i gurui imali su mnogo sljedbenika, a Hare Krina skupine danas nalazimo u Europi i u Americi.

4. VJEROVANJA HINDUISTAHinduizam nema ni osnivaa ni proroka. Nema odreenu crkvenu ili institucionalnu strukturu, ni strogo odreen kredo. Hinduizam je vrsto isprepleten s predajom o zemlji Indiji, njezinim drutvenim sustavom i povijeu. Neki smatraju da je hinduizam savez kultova i obiaja, kola ideja i duhovnih tenji. Moglo bi se postaviti pitanje radi li se o jednoj vjeri ili vie vjera, jer hinduizam obuhvaa mnogo razliitih vjerovanja i tumaenja:

veina hindusa vjeruje u Boga na ovaj ili onaj nain; pojedini hindus moe tovati jednog boga, nekoliko njih ili nijednog

neki hindusi vjeruju da potovanje svih ivih bia zahtijeva da budu vegetarijanci; drugi e rtvovati ivotinje za vrijeme hramskih sveanosti

neki oboavaju ivu, neki Vinu ili njegove inkarnacije; drugi pak tuju boice

stanovnici jednog sela nemaju isto sredite vjere, koje e ujediniti seljake i na drugom mjestu

Za hinduizam je karakteristina vjera u nizove utjelovljenja, seobe dua ili reinkarnacije i u tome je znaajna razlika pored svih velikih bliskoistonih jednoboakih religija koje ovjekov ivot vide kao jednokratan, premda na neki nain vjean, dogaaj u kojem je naglasak na moralnim odlukama u skladu s Bojim zapovijedima te na njihovoj konanoj prosudbi nakon smrti. Hindus misli o toku ivota kroz mnoge egzistencije. To se skriva iza pojma samsara, koji oznaava tijek ivota od roenja do smrti, zatim do ponovnog roenja ivotni ciklus. Povezan s pojmom samsare jest i pojam karmana. Karman doslovno znai djelo ili djelatnost, a zapravo oznaava zasluge, krivnje te posljedice ovjekovih djelovanja u jednom ivotu. U kojem e se sljedeem utjelovljenju dua nai ovisi o njenoj karmi. Hindusi vjeruju da se karma prikuplja i raste, te prenosi kroz mnoga utjelovljenja. Neki smatraju da se posljedice ranijih djela ipak daju popraviti pokajanjima i obredima, odraivanjem kroz nagrade i kazne, te da se na kraju moe postii moka ili osloboenje od cijelog lanca samsare i to kroz odustajanje i odbacivanje od svjetovnih udnji i elja, oslobaanje od neprekidnog kotaa ponovnog raanja.

Za sve hinduse sveta je i rijeka Ganges, koja ne napaja samo njihovu zemlju, voda je simbol beskonanog ivota. Stotine tisua vjernika obredno se kupaju svakog dana na njezinim obalama. Najznaajnije takvo sredite jest grad Benares na Gangesu, koji je ujedno i najsvetiji indijski grad za hindusa mjesto na kojem eli umrijeti. Poslije spaljivanja pepeo raspu po vodi svete rijeke i ivot se nastavlja.

Iako u hinduizmu postoji veliki broj boanstava i polubogova, veina vjernika tuje samo jednog boga od kojih su iva, Vinu i boice najpopularnije, a takoer i boanstva zvani deva (dev). I Vinu i iva arita su kultova u kojima tovatelji tragaju za jedinstvom s bogom. Snaga tovanja ive na jugu Indije od davnina odraava odbacivanje brahmanskih arijskih oblika tovanja: rtvovanja ivotinja, molitva za mrtve i drugih obreda. Hinduistika umjetnost, za razliku od grke u kojoj su boanstva prikazana jednostavno kao ljudska bia, ukazuje da su boanstva daleko vie od ljudi. Mo je izraena mnotvom ruku, a boanska mudrost (kao kod ive) treim okom na sredini ela. ak i ivotinjska obiljeja pokazuju posebna svojstva boga. Boga Ganeu uvijek prikazuju sa slonovom glavom i jednom kljovom, to govori o snazi onog koji titi kroz ivot. Bog Brahma ima ulogu stvoritelja, no unato toj vanoj ulozi ostaje potpuno apstraktan. Gospodar je svih stvorenja, no ipak on je iznad i onkraj tovanja i vjerojatno mu nije posveen nijedan hram. Brahmu esto prikazuju kao boga s etiri lica, kako obuhvaa etiri strane svijeta, i s etiri ruke u kojima dri etiri Vede. Katkad je prikazan kako jae na labudu; katkad sjedi na lopou, to je simbol injenice da dolazi od sebe i da nije stvoren. Njegova je dunost dovest mnotvo u ivot na mjesto prvotnog jedinstva. Bog Vinu tuje se kao veliki odravatelj, smatra se da upravlja ljudskom sudbinom. esto ga se prikazuje simboliki: on moe spavati na oceanu, koji predstavlja kaos, moe biti na elu nebeskog dvora, kao simbol Sunca, moe biti izdignut na nebeskom orlu. Kult boga Vine veoma je omiljen. On je ujedno simbol boanske ljubavi, te se pribliava ovjeanstvu u deset svojih inkarnacija ili avatara, od kojih je nekoliko i ivotinja, a najpopularniji su Rama i Krna. Jedna od najpoznatijih jest Lakmi, boica bogatstva, svjetla, mudrosti, lotosa i sree, a takoer i ljepote, hrabrosti i plodnosti. Smatra se Majkom Svemira. Njezina je inkarnacija Sita, Ramina ena te je tako Vinuova ljubav. iva je boanstvo u kojem se sve suprotnosti susreu i razrjeuju u osnovno jedinstvo. Simbol ive jest falus ili lingam te predstavlja muku ulogu u plodnosti i raanju, a u veini hramova posveenih ivi nalazi se kip bika, simbola mukosti. iva je razaratelj ivota, ali i njegov ponovni stvaratelj; grozan, ali i olienje blagosti. U njemu postoji spolno razlikovanje, ali je i simbol jedinstva koje nadilazi svaku podjelu. On je izvor i dobra i zla.

Prema vjerovanju, iz Brahminih usta nastali su brahmani, iz ruku vladari, iz bedra zemljoposjednici, trgovci i bankari, a iz stopala radnici, zanatlije i kmetovi. Poslije se od te etiri klasne skupine izrodila ideja da je neka hijerarhijska struktura drutva dio boanske tenje za prirodnim redom. Klase - varna, to znai (boja) poslije su se rairile u mnogo skupina odreenih roenjem koje su razlikovale porodice vie prema poslu koji su obavljale u zajednici. Smatralo se da jedino brahmani mogu dovesti pojedinca u dodir s kozmikim silama i jamiti trajanje ivota. Tako je sveenika klasa dobila svoj kljuan poloaj u drutvu.

Karman e nagomilavanjem dobrih i loih djela utjecati na ovjekovu sudbinu, ali ne postoji jedan nain da se postigne dobar karman. Rano u vedskom periodu postojala je ideja o opem moralnom zakonu (rita) kojeg su uvali bogovi Mitra i Varuna. Molitva i rtva bile su potrebne da se odri pravilan odnos meu boanstavima i ovjekom, a grijeh je mogao biti moralni ili obredni.

Moralni zakon izraavao je osnovu drutvenog poretka koji je bio pod kontrolom prirunika sveenika i zajamen od vladara, no moralni zakoni i djelovanja bili su usko povezani uz klasnu podjelu drutva, tako dharma nikad nije postala apsolutna vrijednost za sve pripadnike indijskog drutva. Veliku su ulogu pri odreivanju moralnih vrijednosti odigrali staroindijski epovi koji naglaavaju neke osnovne etike vrline - dunosti djeteta prema roditeljima, ljubav i naklonost koju roditelji moraju pruiti djeci, uzajamno potivanje u braku, ljubav i sklad kao ideal. Tenja za bogatstvom i sredstvima za ivot, uivanje u veselju ili ritualne pobonosti bili su relativni za one koje ive u svijetu etikih nastojanja. Jedina apsolutna etika bila je povezana s osloboenjem pojedinca od ciklusa ponovnog raanja. Traganje za blaenstvom zapravo znai potovanje osnova moralnosti santana dharme: uzdravanje od ubijanja, krae, spolne neistoe, lai ili uporabe opojnih sredstva. Ako se ne pridrava tih zabrana, pojedinac ne moe stei osnovnu istou koja je potrebna da se doe na put prema moki, na put ka osloboenju, koji se jo naziva nanamarga. U novije vrijeme vie se naglaava napredak nego ciklusi vremena, te e dananji Hindus govoriti o opem dobru kao cilju koji treba postii. Za hindusa je moka veliki cilj. Ta elja za oslobaanjem nije politika, nego duhovna, a po filozofskom (upaniadskom) uenju, moka se istie kao oslobaanje od tereta neznanja jer je neznanje to to sputava ovjeka u vjenom krugu roenje smrt ponovno roenje, koje izraava samsara. Osloboenje e se postii onda kada znanje zamijeni neznanje kad se stvarnost ispravno shvati, a prolaznost i privid odbaci. Vjerovalo se da e se kontrolom disanja dopustiti sebe da napusti tijelo i krene putem znanja (nanamargom ili putem prema moki). Vjerovalo se da se kontrolom disanja uspijeva postii efekt zatvaranja arterija srca prema elu, te na taj nain duh kree do svog doma u srcu.

Za hindusa posebno se znanje stie meditacijom praenom disciplinom joge (yoga) i ponavljanjem misteriozne mantre Om. Joga kao znanost, kao razvijena i ustaljena praksa sa svim svojim metodolokim obiljejima, ima vie od 6 000 godina ive predaje, koju moda ne poznaje ni jedna druga znanost. Izvorno pripada jednoj od est klasinih hinduistikih filozofija odnosno naina duhovnosti. Joga sadri osmerostruku metodu savladavanja: yama (apstinencija, govorenje istine, uzdravanje od ubojstva, jaanje kreposti, samokontrola), niyama (pridravanje pravila, vrenje pobonosti), asana (poloaji tijela), pranayama (vjebe i regulacija disanja), pratyahara (nadozor tj. obuzdavanje osjetila), dhyana (meditacija), dharana (kontemplacija) i samadhi (oslobaanje, prosvjetljenje).

Osim ritualnih radnji i sveanosti, postoje i himne velianja koje se pjevaju i kipovi kojima se vjernici trebaju diviti i oboavati, ali to za hinduizam nije idolopoklonstvo. Idol u tim trenucima tovanja postaje arite kroz koje se tuje bog, koji ni u kakvu obliku ne moe biti prikazan.

U drevna arijska vremena bogosluja su se obavljala na otvorenom, oko rtvene vatre. Hramsko bogosluje dolazi vjerojatno od raznih obiaja iz doline Inda. Rani su hramovi bili graeni od drva, pa tako nisu ostali sauvani. Kasnije graeni hramovi imali su toranj i zidove sa simbolom boanstva u sredini, okruenim mnogim simbolima iz duhovnog svijeta. Za uenije tovatelje, svaki dio hrama ima duboko duhovno ili simboliko znaenje. Sredinje svetite je srce tovalaca, dok toranj oznaava let duha u nebo. U hramovima bi vjernici, kako bi se pribliili svom bogu, prolazili odreene obrede proienja. Oni su ukljuivali obredno pranje nogu, ispiranje usta, kupanje, stavljanje mirisa, te su se za to vrijeme pjevale himne, zvonila zvona, palio se tamjan i svirala se obredna glazba.

Bogosluje je u velikoj mjeri individualno. Zbog toga su obredi kod kue isto tako vani kao i oni u hramu. Hindus tuje kao pojedinac i kao obitelj, a ne kao zajednica vjernika. U veini kua nalazi se neki ugao ili soba gdje se nalazi obiteljski rtvenik. Na njemu je kip, oltar ili simbol boanstva. To moe biti spiralno oblikovan kamen koji predstavlja Vinu ili kameni stup koji predstavlja ivu. To su i jarko obojene slike koje prikazuju hindusku mitologiju ili oslikavaju junaka djela bogova.5. ZAKLJUAKDananje religije imaju svoje korijene nastanka. Jako je bitno poznavati njihovu povijest, koja je iz esto manipulativnih razloga iskrivljena. Pojedine su religije tako i nastale. Religije najee teorijski poivaju na svetim spisima koji imaju razliite izvore, a esto su mjeavina razliitih izvora. Sredita religijskog iskustva su sveta mjesta na kojima su se bogovi pojavili ili djelovali i vrijeme u kojem se to dogodilo.

Vedantska religija je skup religioznih tradicija, koji se razvijao na podruju stare Indije. Vede su vie od teolokih knjiga. One sadre bogatu i arenu religijsku mitologiju koja namjerno ispreplie mitove, teologiju i povijest kako bi ostvarila religijske korijene u obliku pria. Najmoniji izraz te rane religije jest obred, pomno razraeni ritual kod kojega glavnu rije vodi sveenik, brahman. Hijerarhija koja je nastala vrenjem obrednih radnji vjerojatno je prvi zametak kasnijeg drutva podijeljenog na kaste.

Hinduizam nema ni osnivaa ni proroka, odreenu crkvenu ili institucionalnu strukturu, ni strogo odreen kredo. vrsto je isprepleten s predajom o zemlji Indiji, njezinim drutvenim sustavom i povijeu. Moglo bi se postaviti pitanje radi li se o jednoj vjeri ili vie vjera, jer hinduizam obuhvaa mnogo razliitih vjerovanja i tumaenja. Za hinduizam je karakteristina vjera u nizove utjelovljenja, seobe dua ili reinkarnacije i u tome je znaajna razlika pored svih velikih bliskoistonih jednoboakih religija koje ovjekov ivot vide kao jednokratan, premda na neki nain vjean, dogaaj u kojem je naglasak na moralnim odlukama u skladu s Bojim zapovijedima te na njihovoj konanoj prosudbi nakon smrti.LITERATURA

ipu, V.: Etika 2, kolska knjiga, Zagreb, 2008.

Hinduizam, Got Questions, http://www.gotquestions.org/hrvatski/hinduizam-hinduisti.htmlHinduizam, Wikipedija, Slobodna enciklopedija, https://hr.wikipedia.org/wiki/Hinduizam

Praevi, T.: Povijest modernih religija, Atma.hr, http://atma.hr/povijest-modernih-religija/