ISSN 0032-7271

PREGLEDčasopis za društvena pitanja

Broj2

Godina2009.

GodišteL

Sarajevo, maj-august 2009.

PREGLEDČasopis za društvena pitanjaIzdavač:Univerzitet u SarajevuSarajevo, Obala Kulina bana 7/IIBosna i HercegovinaRedakcija časopisa:Meho BašićUzeir BavčićEnes DurakovićMustafa ImamovićMarina Katnić-BakaršićSenadin LavićMirko PejanovićHidajet RepovacNusret SmajlovićMeđunarodna redakcija:Zvonko Kovač, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Hrvatska)Dragan Milanović, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Hrvatska)Milan Podunavac, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Beogradu (Srbija)Vesna Požgaj Hadži, Filozofski fakultet Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)Dragan Prole, Filozofski fakultet u Novom Sadu (Srbija)Stanka Setnikar Cankar, Fakultet za upravu Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)Mitja Velikonja, Fakultet društvenih nauka Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)Veselin Vukotić, Fakultet za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis Univerziteta DonjaGorica (Crna Gora)Glavni i odgovorni urednik:Mustafa ImamovićZamjenik glavnog i odgovornog urednika:Marina Katnić-BakaršićIzvršni urednik u redakciji:Senadin LavićSekretar redakcije:Fuada MuslićIlustracije:Amra ZulfikarpašićLektura:Zinaida LakićPrijevod sažetaka:Selma ĐulimanDTP:Meldijana ArnautTiraž:300 primjerakaŠtampa:„Štamparija FOJNICA“ d.o.o. FojnicaOdgovorno lice štamparije:Šehzija Buljina

Izlazi četveromjesečnoUniverzitetski tele-informatički centar je kreirao i dizajnirao web stranicu časopisawww.pregled.unsa.baISSN 0032-7271

4 PREGLED

ISSN 0032-7271

PREGLEDPeriodical for Social Issues

No2

Year2009

VolumeL

Sarajevo, May-August 2009

PREGLEDPeriodical for Social IssuesPublisher:University of SarajevoSarajevo, 7/II, Obala Kulina banaBosnia and HerzegovinaEditorial Board:Meho BašićUzeir BavčićEnes DurakovićMustafa ImamovićMarina Katnić-BakaršićSenadin LavićMirko PejanovićHidajet RepovacNusret SmajlovićInternational Editorial Board:Zvonko Kovač, University of Zagreb, Faculty of Philosophy (Croatia)Dragan Milanović, University of Zagreb, Faculty of Physical Education (Croatia)Milan Podunavac, University of Belgrade, Faculty of Political Science (Serbia)Vesna Požgaj Hadži, University of Ljubljana, Faculty of Philosophy (Slovenia)Dragan Prole, Faculty of Philosophy, Novi Sad (Serbia)Stanka Setnikar Cankar, University of Ljubljana, Faculty of Administration (Slovenia)Mitja Velikonja, University of Ljubljana, Faculty of Social Sciences (Slovenia)Veselin Vukotić, University of Donja Gorica, Faculty of International Economy, Finances andBusiness (Montenegro)Editor-in-Chief:Mustafa ImamovićDeputy Editor-in-Chief:Marina Katnić-BakaršićExecutive Editor:Senadin LavićEditorial Board Secretary:Fuada MuslićIlustration:Amra ZulfikarpašićLanguage Editor:Zinaida LakićTranslation:Selma ĐulimanDTP:Meldijana ArnautPress run:300 copiesPrint:„Štamparija FOJNICA“ d.o.o. FojnicaOfficer in charge in Printing-house:Šehzija BuljinaFourth month periodicalWebpage www.pregled.unsa.ba created and designed by the University Tele-Information CenterISSN 0032-7271

6 PREGLED

SADRŽAJ

Č l a n c i

Enes Duraković:Povijest bošnjačke književnosti – crtež na pijesku? ......................... 15

Nijaz Ibrulj:Bosnia Porphyriana : Nacrt razvoja logike u Bosni i Hercegovini ... 75

Edin Mutapčić:Mjesto i uloga zemlje Usore u državno-pravnojtradiciji srednjovjekovne Bosne ........................................................ 133

Maja Sahadžić:Pitanje definiranja terorizma u međunarodnom pravu ..................... 149

P o g l e d i i m i š lj e nj a

Kenan Dautović:„Projekt odvajanja naroda“ i rat protiv Bosne i Hercegovine .......... 175

Borjana Miković:Zaštita od nasilja u porodici u zakonodavstvu FBiH ........................ 199

Nusret Kujraković:Odnos Bošnjaka prema državnom školskom sistemuBosne i Hercegovine između dva svjetska rata ............................. 217

Haris Alibašić:Globalna ekonomska kriza : opasnosti i mogućnosti ....................... 233

7PREGLED

P r i j e v o d i

Yousef Alexander Casewit:Metafizički cilj u Ibn Sab’īnovimodgovorima na sicilijanska pitanja ................................................ 245

P r i k a z i i o s v r t i

Safet Bandžović:Krajina u historiji i mitu ................................................................ 267

Goran Behmen:Fenomen svetog vladara ................................................................ 277

Enis Omerović:Međunarodno pravo ...................................................................... 283

8 PREGLED

CONTENTS

A r t i c l e s

Enes Duraković:History of the Bosniak Literature – A Drawing in the Sand? ............. 15

Nijaz Ibrulj:Bosnia Porphyriana : An Outline of the Developmentof Logic in Bosnia and Herzegovina ............................................... 75

Edin Mutapčić:The Role of the Country of Usora in the Public-lawTradition of Medieval Bosnia ........................................................ 133

Maja Sahadžić:The Issue of Defining Terrorism in International Law ..................... 149

A t t i t u d e s a n d O p i n i o n s

Kenan Dautović:“The Project of Separating Peoples” and Waragainst Bosnia and Herzegovina ....................................................... 175

Borjana Miković:Family Violence Legislation in Federationof Bosnia and Herzegovina .............................................................. 199

Nusret Kujraković:The Attitude of Bosniaks towards State School Systemof Bosnia and Herzegovina between the Two World Wars ........... 217

9PREGLED

Haris Alibašić:The Global Economic Crisis : Dangers and Possibilities ................. 233

T r a n s l a t i o n s

Yousef Alexander Casewit:The Objective of Metaphysics in Ibn Sab‘īn’sAnswers to the Sicilian Questions ................................................. 245

R e v i e w s

Safet Bandžović:Krajina in History and Myths ........................................................ 267

Goran Behmen:The Phenomenon of the Holy Ruler .............................................. 277

Enis Omerović:International Law .......................................................................... 283

10 PREGLED

Č l a n c i

A r t i c l e s

UDK 82.09

Enes Duraković

POVIJEST BOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI– CRTEŽ NA PIJESKU?

HISTORY OF THE BOSNIAK LITERATURE– A DRAWING IN THE SAND?

Sažetak

Ovaj rad uvodna je studija projekta Poetičko-kulturalna pripovijestbošnjačke književnosti u kojoj se razmatraju uzroci i razlozi obnovetradicionalnog koncepta historije nacionalne književnosti na južno-slavenskom kulturnom prostoru i mogućnosti njena redefiniranja osloba-đanjem od nacional-romantičarskih oblika apoteoze nacionalnog duhasakrosanktnog etno-kulturalnog identiteta. Prevaziđeni obrasci književnehistoriografije na južnoslavenskom prostoru javljaju se i danas kakozbog zakašnjenja teorijske samorefleksije uvjetovanog dugogodišnjomideološkom represijom soc-realističke prakse ali i zbog apsurdnog nad-metanja o dugotrajnosti kulturnocivilizacijskih kontinuiteta kao dokazanacionalnog prvenstva i starosjedilaštva na ovome tlu. Tako shvaćenaknjiževnopovijesna paradigma u imaginiranju svoje „izvornosti“ briše svetragove „tuđe duhovnosti“, pa se geografska topografija preobražavau svetost „duhovne topografije“, a historijski događaji postaju sakralnitoposi nacionalnog izvanvremenoga postojanja. A takav oblik kulturno-povijesnih naracija u pravilu se „hrani“ strahom i otporom premaDrugom s rigidnim oblicima etnocentričke kulture zasnovane na političkojideologiji eksterminacije Drugog. Ovo tragično iskustvo lišavanja identitetaposebnu je dimenziju imalo u slučaju bosanskohercegovačke multi-kulturalne zajednice i bošnjačke mikrokulture posebno, pa je kroz čitavo20. stoljeće poricano postojanje i bosanskohercegovačke i bošnjačkeknjiževnosti. Stigmatizacija Bošnjaka izdajničkim konvertitstvom, poricanjebilo kakve kulturnopovijesne posebnosti u odnosu na druge južnoslavenske

15PREGLED

kulturne zajednice, orijentalistički stereotipi i ksenofobsko ekskomuniciranjesvakog oblika islamske duhovnosti i kulture iz posvećenog književnogpisma kršćanskog prostora Evrope, sve je to rezultiralo ogromnimkorpusom tekstova u kojima je to razaranje identiteta zaista nosilo sveoznake pripreme za konačan razračun s „neprijateljskim Drugim“. Zatoje danas nesumnjivo neophodno obnavljanje koncepta povijesti bošnjačkeknjiževnosti, ali taj projekt ne smije biti sveden tek na ilustraciju posebnostietnokulturalnog identiteta, pogotovo ne u antagoniziranju spram napo-rednih i susjednih književnopovijesnih nizova. Povijest i poetika bošnjačkeknjiževnosti može se zasnovati jedino uz preferiranje posebnosti kulturalnegramatike književnog identiteta, dragocjenih izrazitosti jedne mikrokulturekoja obogaćuje i bosanskohercegovački i južnoslavenski književni mozaikestetskim vrijednostima koje nose ne samo autohtone osobine nego ihibridne i sinkretičke oblike dinamičnih prožimanja „istočnog“ i „za-padnog“ književnog pisma.

Ključne riječi: povijest književnosti, poetika književnosti, kulturasjećanja, intertekstualna teorija, bošnjačka književnost, bosanskoherce-govačka književnost, interliterarne zajednice, etnokulturni identitet,književna periodizacija, orijentalizam, eurocentrizam, postkolonijalnakritika, kulturalna imagologija, hibridne kulture, sinkretizam

Summary

This work is an introductory study of the Poetical Cultural Narrativeof Bosniak Literature project, which analyzes the causes and reasonsof revival of the traditional concept of the national literature’s historyin the South Slavic cultural space, as well as the possibility for itsredefinition through liberation from the national-romanticist forms ofnational spirit’s apotheosis of the sacrosanct ethno-cultural identity.Obsolete models of literary historiography in the South Slavic spaceappear even today, both due to delays in the theoretical self-reflectionconditioned by longstanding ideological repression of soc-realistic practiceand because of the absurd competition concerning the seniority ofcultural and civilisational continuities as proof of national primacy andindigenousness in this area. The literary and historical paradigm

16 PREGLED

considered in this way will erase all traces of “foreign spirituality”,thus, the geographical topography is transformed into the sanctity ofspiritual topography, while historical events become sacral toposes ofnational existence transcending time. Such forms of cultural and historicalnarratives have always “fed” themselves on fear and resistance againstthe Other and have been accompanied by rigid forms of ethnocentricculture based on political ideology of extermination of the Other. A specialdimension of this experience of denying identity was seen in the caseof the multicultural community of Bosnia and Herzegovina and theBosniak micro-culture in particular, in the shape of the denial of theB&H and the Bosniak literature throughout the entire 20th century. Thestigmatization of Bosniaks as traitorous converters, the denial of anycultural and historical particularity on their part as opposed to that ofother South Slavic cultural communities, orientalistic stereotypes andxenophobic excommunication of all forms of Islamic spirituality andculture from the sanctified literary culture of the Christian Europe; allthis resulted in an enormous corpus of texts, in which the destruction ofidentity truly carried all features of a preparation for the final settling ofaccounts with the “hostile Other”. Today, it is undoubtedly vital torenew the concept of the Bosniak literary history; however, such aproject should not be reduced to mere illustration of particularities ofthe ethno-cultural identity, especially not to antagonization towards theparallel and neighboring cultural and historical presences. History andpoetics of the Bosniak literature can only be established with preferencefor the particularity of a literary identity’s cultural grammar, the preciousuniqueness of a micro-culture which enriches both the B&H and theSouth Slavic literary mosaic with esthetic values characterized not only byautochthonous features, but also by hybrid and syncretic forms of dynamicintertwining of the “Eastern” and “Western” literary culture.

Key words: literary history, literary poetics, the culture of memory,intertextual theory, Bosniak literature, B&H literature, interliterarycommunities, ethno-cultural identity, literary periodization, orientalism,Eurocentrism, postcolonial criticism, cultural imagology, hybrid cultures,syncretism.

17PREGLED

1. Nacionalna biblioteka, sakralni topos kulture sjećanja

„Ne postoji i ne može postojati jedinstvenasvjetska civilizacija u apsolutnom smislu, kojise često pridaje tom terminu, jer civilizacijapodrazumijeva koegzistenciju maksimalnoraznovrsnih kultura, pa bi se moglo reći da seod te koegzistencije i sastoji.“

(Claude Lévi-Strauss:Strukturalna antropologija, Dva)

„Može li se ljudska stvarnost podijeliti, aukoliko ona, zacijelo, izgleda tako kao da jeprirodno podijeljena na jasno razlučene kulture,povijesti, tradicije, društva, čak rase, kakoljudski preživjeti posljedice tih podjela.“

(Edward W. Said: Orijentalizam)

Tradicionalna, evropskim iskustvima ustanovljena koncepcija historijenacionalne literature, uza sve promjene teorijskih zasnova znanosti oknjiževnosti i raznolikost njenih oblika, i danas ustrajava temeljnom zadaćomuobličenja posebnih kulturnih identiteta, što su se u stratifikacijskimprocesima historijskih i društvenih mijena u posljednja dva stoljećaustanovljavali, preobražavali i(li) nestajali s uvijek novim konfiguracijskimrasporedima, odnosima i značenjima. Otporna na pojave brojnih književnihteorija, od kojih su je neke radikalno dovodile u pitanje, uvijek bi se pokazaladovoljno snažnom da ih dijelom ili u cjelini zanemari i odbaci, prilagodiili „pripitomi“. Mijenjala se pritom i sama u različitim vremensko-prostornim artikulacijama i slijedom tih novih teorijskih saznanja i uvidau svakoj novoj praktičnoj realizaciji stalno usložnjavala i obogaćivala,usvajala novi instrumentarij i konstruktivni status i odbacivala preživjeleobrasce, ali je onaj osnovni zadatak prezentiranja posebnosti nacionalnogkulturnog identiteta zadržala sve do danas.

Nastala u vrijeme formiranja nacija u modernom smislu, ona je prijesvega izraz nastojanja da se pripovjedi „sve ono što se u književnostijednog naroda ili jednog civilizacijskog kruga zbivalo od početka (tj.

18 PREGLED

prvih književnih spomenika) do modernog doba“1, što je čini jednom odtemeljnih prosvjetiteljsko-modernističkih meta-priča. Ovako definirana,povijest nacionalne književnosti je u tom smislu u bitnome odredila zadaćuhistoričara književnosti: istražiti, sistematizirati i kanonizirati cjelovitostisvekolikih društveno-povijesnih zbivanja kongruentnu sliku razvojnihprocesa i neporecivih vrijednosti nacionalne književnosti, iznalazećisličnosti i razlike prema naporednim književnopovijesnim naracijamadrugih naroda, prije svega evropskog kulturno-civilizacijskog kruga. Ilikako je sada već davne 1969. godine, sasvim u skladu s tada dominantnimoblikom razumijevanja književne historiografije, pisaoAleksandar Flaker:

„Idealna bi povijest nacionalne književnosti bila ona povijestkoja bi prikazujući književnopovijesni proces unutar nacionalneknjiževnosti imala na umu jedinstvo tog procesa unutar većih,nadređenih, nadnacionalnih cjelina, ukazivala na opće književno-povijesne zakonitosti, ali ukazujući na te opće zakonitosti isticalaujedno nacionalne posebnosti ne samo cjelovitoga procesa,nego i svakog književnika i djela ponaosob.“2

Svedena na dio sveukupnih društvenopovijesnih artikulacija kulturneemancipacije nacionalnog kolektiva, ona tada nužno zahtijeva linearno-historijsku koncepciju kojom bi trebala da zasvjedoči kontinualnosttradicije i posebnosti njenih preobražaja u susljednosti historijskog toka.Stoga joj je ideal nacionalna biblioteka u kojoj se muzealno sabiru, periodi-zacijski sistematiziraju i hijerarhijski raspoređuju reprezentativna književnadjela neupitnih vrijednosti, nepodložnih korozivnom djelovanju vremena.

Pa čak i u onim za postmodernu karakterističnim i razdjelno važnimprocesima raslojavanja stroge normativnosti kanonski kodificiranenacionalne kulture, kada se mnogostrukošću alternativnih kanona „pot-kopava“ dominantna, institucionalno povlašćena kulturalna metanaracija,bez obzira i na raznovrsne promjene eksplikativnih modela književno-historijske metodologije, metafora nacionalne biblioteke i danas se ukazujeideologijskim signumom vlasništva nad brižljivo sistematiziranom kulturom,iz čijeg kataloga se izuzima i odstranjuje sve što bi čistotu, uzvišenost

19PREGLED

1 Zdenko Lešić, Književnost i njena istorija, Veselin Masleša, Sarajevo, 1985,str. 184.

2 Aleksandar Flaker, Književne poredbe, Naprijed, Zagreb, 1969, str. 10.

i luminoznost „nacionalnog duha“ pohranjenog u „svetom kovčežiću“tradicije moglo potamniti. Tako shvaćena, povijest nacionalne književnostiukazuje se kao sveto mjesto kulturne memorije, sakralni topos uvijekžive tradicije iz koje prošlost moćno a pritajeno upravlja i uređuje našubudućnost, ali i mjesto gdje se zbiva obrnuti proces rekonstruktivnogčitanja i sakrificiranja prošlosti slijedom novih teorijskih saznanja ili(prikrivenih) ideologijskih reinterpretiranja književnohistorijskoganaslijeđa. U oba slučaja je riječ o tradicionalnom razumijevanju povijesneznanosti koja – kako to obrazlaže Jurij M. Lotman – „pod perompovjesničara dobiva gotovo mističan karakter“ jer „kulturu razumijevakao uređen prostor“, pa se u činu retrospektivne transformacije haotičnihdogađaja prošlosti „ono što se dogodilo pokazuje kao jedino moguće,osnovno, povijesno, predodređeno“, mada svemu u osnovi „leži slučajnostkoja je pokrivena čitavim slojem proizvoljnih pretpostavaka i kvaziuvjer-ljivih uzročno-posljedičnih veza“3.

Ali, i u savremenoj teoriji intertekstualnosti dominantan je stav o komp-leksnim, dvosmjernim međutekstovnim odnosima tradicije i savremenosti.Slijedom Barthesove definicije da je svaki tekst intertekst i da su u njemuna različite načine i na različitim nivoima između ostalog prisutni itekstovi ranije kulture, te da je svaki tekst novo tkivo satkano od prošlihcitata, Milena Stojanović će naglasiti upravo tu dvosmjernost interteks-tualnosti:

„Intertekstualnost je vrlo često dvosmeran proces: stari tekstoviputem interteksta utiču na čitanje novog teksta ali, u isto vreme,i novi tekst uslovljava novo čitanje prototeksta. Vrlo često jeovo čitanje potpuno novo čitanje. Tako tradicija, koja inače uodređenoj meri formira nove tekstove, postaje isto tako inoviranasavremenim tekstovima.“4

Tradicija i periodizacija su temeljni pojmovi oko kojih se već dvastoljeća plete tkanica povijesti književnosti, to su, zapravo, i pojmovi koji

20 PREGLED

3 Jurij M. Lotman, Kultura i eksplozija, prevela Sanja Veršić, Alfa, Zagreb, 1998,str. 24-25.

4 Milena Stojanović, Intertekstualnost i citatnost kao književni postupci, Književneteorije XX veka, Zbornik radova, Institut za književnost i umetnost, Beograd, 2004,str. 224.

bitno određuju prosvjetiteljsko-racionalističko razumijevanje kultureu zapadnoevropskom kulturno-civilizacijskom krugu, uz stalan naporuravnoteženja univerzalnih vrijednosti evropske duhovnosti i njenihpartikularnih etnokulturnih artikulacija i taj se napor uravnoteženja sup-rotnosti nacionalnog i univerzalnog ukazao već u 18. stoljeću, u vremenunapuštanja klasicističke poetike u programskim tekstovima Johana G.Herdera i Wilhelma T. Schlegela i kao binarna opozicija traje sve do danas.

„Nijedan čovjek, nijedna zemlja, nijedan narod, nijedna narodnaistorija, nijedna država ne liči na druge. Prema tome, nije jednakoni ono istinito, lijepo i dobro u njima. Ako se to ne istražuje, akose slijepo uzima neka druga nacija kao obrazac, sve se uguši“,pisao je Herder.5

Nasuprot Herderu, Schlegel je upozoravao da se ne može „postatipravi znalac bez univerzalnosti duha, tj. bez one elastičnosti koja namomogućava da se, zanemarujući lični afinitet, i slijepe navike, uživimou osobine drugih naroda i epoha”.6

Ova binarna opozicija nacionalno-univerzalno i u raznolikosti etno-nacionalnih književnopovijesnih artikulacija i u dinamičnoj preobražajnostiakademski institucionalizirane književnoteorijske misli 20. vijeka svedo rasapa teorijskog univerzalizma u postmodernom dobu, interpretiranaje uglavnom u obzoru zapadnoevropskog kulturno-civilizacijskog kruga,prihvatajući i kanonizirajući poetička iskustva izvanevropskih kulturanevoljko, tek onda kad bi one svoju različnost ublažile, „pripitomile“i prilagodile evropski etabliranim obrascima, oblicima i vrijednostima.I povijesti i poetike evropskih nacionalnih književnosti zasnovane su naizvornim načelima sakralne judeo-kršćanske i arapskim svijetom i jezikomposredovane helenske kulture i tradicije kanoniziranih u latinskom srednjo-vjekovlju iz čije se rezidualne riznice razgranavaju, konstituiraju ikontinuiraju pojedini književnopovijesni nizovi koji uza svu posebnostvlastite sintakse pamte, čuvaju i obnavljaju, ali i preispituju, podrivajui narušavaju kanonsku gramatiku klasične evropske kulture.

21PREGLED

5 Citirano prema: Fric Martini, Istorija nemačke književnosti, Nolit, Beograd, 1971,str. 276.

6 Citirano prema: Zdenko Lešić, Teorija drame kroz stoljeća, II, Svjetlost, Sarajevo,1979, str. 133.

Kontinuiranje dugovječnih, tradicijom uobličenih artefakata trebalobi u tom smislu da pokaže postojanje evropski kodificiranih kanona, as druge strane obrasce i primjere specifične nacionalne poetike, što ječini sakrosanktnom vrijednošću i uvijek prepoznatljivom sastojinomtranscendentalno posvećenog „nacionalnog duha.“ Tradicija se, dakle,doživljava kao „sveta povijest“, mitopoetički sakrificij kojim se uspostavljačvrst i obavezujući sistem koji uz opće, evropskim iskustvima kanoniziraneoblike, čuva i ističe posebnosti i izuzetnosti vlastitog identiteta, po kojimase razlikuje i razgraničava s drugima i tu različnost posvećuje i projektivnosugerira ili nameće tekućoj i budućoj produkciji kao obavezu i amanetpredaka. Odnosi se to kako na formalno-strukturalne poetičke oblike, takoi na idejno-semantičke sadržaje etnokulturalnog naslijeđa i pamćenja, naove druge, naravno, više kad god se povijest književnosti razumijeva kaoizraz nacionalnog duha pohranjenog u kolektivnim iskustvima historije.

Povijest književnosti, i povijest kulture uopće, svojevrstan je vidkomemoriranja i ponovnog pronalaženja izgubljenog smisla svijetaprošlosti, nastojanje našeg prolaznoga i kontingentnog bića da iz raspršenihfragmenata i izblijedjelih tragova (re)konstruira simboličku sliku kolek-tivnog identiteta, i tako iznova kontinuiranjem zajedničkih vrijednostii sadržaja tradicije uspostavi mitsko-ritualnu participaciju povijestidoživljajem „zajedništva onih koji osluškuju“ (Walter Benjamin). Sve suknjiževnopovijesne naracije nepouzdani crteži na pijesku ljudske vremeni-tosti što ih, osobito na našim liminalnim prostorima susreta različitih kultura,svjetonazora i ideologija, surovost historijskih zbivanja nemilosrdnobriše, a svaka ih zajednica iz raspršenih i izblijedjelih tragova i fragmenataiznova imaginira i rekonstruira i tako opet uspostavlja komemorativnukulturu sjećanja. Na tu krhkost i časovitost naših predstava prošlosti štoih u strahu i od lične, egzistencijalne prolaznosti, i kolektivne propastii uništenja grozničavo pretačemo u historijsku pripovijest s uvjerenjemda „postoji tajni dogovor bivših pokolenja sa našim“ i da je „nama, kaoi svakom prethodnom pokolenju, data u nasleđe izvesna slaba mesijanskasnaga na koju prošlost polaže pravo“7, upozorio je upravo Walter Benjaminnaglašavajući nepouzdanost, ali i nužnost svakog historijskog opisa.

22 PREGLED

7 Walter Benjamin, Istorijsko-filozofske teze, Eseji, preveo Milan Tabaković, Nolit,Beograd, 1974, str. 80.

„Istinska slika prošlosti hitro promiče. Prošlost se može zadržatisamo kao slika što nepovratno i zakratko prosine u trenutku kadse može spoznati. Jer posredi je nepovratna slika prošlosti, slikašto preti da nestane sa svakom sadašnjošću koja sebe nije shvatilakao ono što je u toj slici intendirano. Radosno poslanje, koje sagrozničavim bilom objavljuje istoričar prošlosti, dolazi iz usta koja,možda, već u trenutku u kome se otvaraju govore u prazninu.“8

Tradicionalni oblici povijesti nacionalne književnosti javljaju sekao sastavni i nerazlučiv dio kulturalnih samoreflektiranja, kolektivnekulture sjećanja i traganja za trajnim vrijednostima tradicije čijom seobaveznošću poštovanja prevazilazi doživljaj prolaznosti pojedinačnihsudbina i ove časovitosti nepovratne slike prošlosti o kojoj piše WalterBenjamin. Povijest nacionalne književnosti se u pravilu i piše i čita kaosvojevrsna romansirana pripovijest pojedinačne egzistencije u potraziza esencijalnim vrijednostima kolektivnog identiteta, pa je upravo u tomhorizontu sociokulturnog razumijevanja književnosti važno prepoznatiprije svega posebnosti književnog identiteta stanovite zajednice koje njenukulturu afirmiraju i čuvaju od zaborava i nestajanja, ne zanemarujućisnagu podsvjesne žudnje pojedinca za kolektivnim samodefiniranjem,kako je to opisao Anthony D. Smith:

„Osećanje nacionalnog identiteta je moćno sredstvo za određi-vanje i lociranje pojedinačnih ja u svetu, kroz prizmu kolektivneličnosti i njene osobene kulture. Upravo nam zajednička, jedins-tvena kultura omogućava da saznamo ‘ko smo mi’u savremenomsvetu. Ponovo otkrivajući tu kulturu, ‘otkrivamo’sami sebe, ‘au-tentično lično ja’, ili se bar tako činilo mnogim podvojenim idezorijentisanim pojedincima koji su morali da se nose sasilnim promenama i neizvesnostima u modernom svetu.“9

Ovaj elementarni poriv pripadanja, osjećanja sigurnosti i sudbinskepovezanosti sa zavičajnim svijetom i etnosom literarno je sugestivno iskazaoMeša Selimović u romanu Derviš i smrt kad Hasan nakon žestoke

23PREGLED

8 Isto, str. 81.9 Anthony D. Smith, Nacionalni identitet, preveo s engleskog Slobodan Đorđević,

Biblioteka XX vek, Beograd, 1998, str. 34.

provale bijesa u autorefleksivnoj vivisekciji kolektivnog bošnjačkogetnopsihološkog mentaliteta na kraju mističkom metaforom (kap imore) sugerira spokoj zavičajne nerazlučivosti pojedinca i kolektiva,nasuprot transhistorijskoga gubitka identiteta u religijskom univerzalizmuAhmeda Nurudina:

„A povrh svega moji su i ja sam njihov, kao rijeka i kaplja, isve ovo što govorim kao da o sebi govorim“10

veli Hasan za razliku od bezvremenog i bezzavičajnog razumijevanjavjerskog identiteta koji zastupa Ahmed Nurudin:

„Ja nisam bolovao od te istorijske i zavičajne bolesti, budući dasam vjerom vezan za vječnu istinu i široke prostore svijeta.“11

Koncipirana kao preteritna priča, pripovijest nacionalne književnosti,osobito u prvoj fazi samodefiniranja i diferenciranja spram dotad hege-monih kultura, imaginira posebnosti svoje poetike, kulturnog i etničkogidentiteta u otkriću i otkrovenju predačkoga naslijeđa rekonstruiranogu slici u kojoj se „naglašavaju diferencije prema onome što je izvan, dokse one u unutrašnjosti zanemaruju“.12 Etabliranje kanonski kodificiranihposebnosti nacionalne književnosti zbiva se kao dio sveukupnih društveno-povijesnih nastojanja stanovite zajednice da se izdvoji i diferenciraprema dotad homogenim oblicima šireg kulturnopovijesnog identiteta.„Društveni identitet leži u razlici“, veli Pierre Bourdieu, „a razlika sepotvrđuje u onome što je najbliže, što predstavlja najveću prijetnju“ i ovabi konstatacija mogla egzemplarno ilustrirati i procese koji se zbivajuu potonje vrijeme i u južnoslavenskim interliterarnim zajednicama.

Naglašavajući dugovječnost i starinu kontinualnog razvoja i trajnostpoetičkih toposa iskušanih u raznolikosti oblikotvornih iskustava, što bitrebalo da posvjedoči i ovjeri unutarnje bogatstvo i osebujnost vlastitetradicije, historije i poetike, takva se povijest književnosti neminovno

24 PREGLED

10 Meša Selimović, Derviš i smrt, Muslimanska književnost XX vijeka, Svjetlost,Sarajevo, 1991, str. 393.

11 Isto, str. 463.12 Jan Assmann, Kulturno pamćenje: Pismo, sjećanje i politički identitet u ranim

visokim kulturama, s njemačkog preveo Vahidin Preljević, Vrijeme, Zenica, 2005,str. 47.

antagonizira prema drukčijim, prije svega najsrodnijim književnimzajednicama, homogenizirajući svoje sadržaje u kodekse vlastite „kulturalnegramatike“. U konstituiranju i konstruiranju kulturnog i političkogidentiteta društva se, naime, antagoniziraju prema drugome a homogeni-ziraju u sebi, pa se u procesima kanoniziranja vlastite povijesne poetikeprigušuje, bahtinovski rečeno, centrifugalna a povlašćuje centripetalnasnaga jezika (kulture). A upravo ona tendira „ujednačavanju, zatvaranjusustava, monološkome, zahtijevajući za sebe vladavinu nad jedinom istinom.Ona je moć koja aficira cjelokupan jezični sustav, sili ga na objedinja-vanje, pročišćava jezik književnosti udaljujući iz njega sve tragovedijalekata i podjezične elemente“.13 Ovo discipliniranje unutrašnjihrazličitosti strogim oblicima „pravopisne“ obaveznosti javlja se prije svegau procesima konstituiranja stanovite književne zajednice „smirivanjemtradicijske struje“ u sakrosanktnost kanona koji se ustaljuje u onoj formi„u kojoj je postignuta najviša sadržinska obaveznost i najizraženijaformalna utvrđenost“.14 Etablirana kao zakonodavni model eurocentričkiovjerenih obrazaca s varijantama regionalnih sistematizacija premasrodnim jezicima i etnogenetskim korijenima, ona se tada ukazuje kaoreduktivni, nerijetko ksenofobijom kontaminirani narativ kojim se nagla-šava nadmoć vlastite kulturne tradicije.

To je ona vrsta kulturnohistorijskih pripovijesti koje „nadahnjujesnažna ideja da zajednica implicira želju za prisutnošću, želju koja pod-razumijeva nostalgiju za vremenom u kojem je (kako se tvrdi) zajednicabila povezana, homogena i harmonična“15 i taj mit o homogenim identi-tetima ugrađen je u samu osnovu evropski tradiranog „kulturnog funda-mentalizma“ (Verena Stolcke16), na kojem počivaju i novovjeke etno-nacionalne naracije.

„Za razliku od rasizma, ovaj fundamentalizam“, zaključuje DavidCampbell, „ne organizira narode hijerarhijski, nego ih prostorno

25PREGLED

13 Renate Lachmann, Phantasia / Memoria / Rhetorica: Bahtinova karnevalskautopija, Izabrao i preveo Davor Beganović, Matica hrvatska, Zagreb, 2004, str. 375.

14 Jan Assmann, o. c., str. 123.15 David Campbell, Nacionalna dekonstrukcija. Nasilje, identitet i pravda u Bosni,

prijevod s engleskoga: Dražen Pehar, Forum Bosnae, Sarajevo, 21/2003, str. 191.16 Vidi: Verena Stolcke, Talking Culture: New Boundaries, New Rhetorics of Exclusion

in Europe, Current Anthropology 36 (February 1995). Nav. prema: David Campbell,o. c., str. 320.

razdvaja, pri čemu svaka kultura ima svoj prostor, a svi uživajupravo na razliku, pravo koje je čvrsto obilježeno i koje se čvrstobrani.“17

Upozoravajući na obnavljanje mitologema o „jezgrovnoj kulturi“kao biti savremene nacije koja iznova preplavljuje savremeni sociopolitičkidiskurs o nacionalnom identitetu, Campbell zapravo naglašava da se izaprividnog multikulturalizma prostorno razdvojenih kultura „koje uživajupravo na razliku“ sve češće nazire i pritajena teza esencijalističke teorijeo rasno superiornim kulturama „jer je rasno uvijek upleteno u kulturno“.18

„Svaki narod koji se kao takav vidi u suprotnosti spram drugih narodanekako se imaginira kao izabran“, istaknuo je JanAssmann parafrazirajućiMaxa Webera i upozoravajući na krajnosti kulturnih samoidentifikacijau procesu oblikovanja „konektivne strukture zajedničkog znanja i slikeo sebi koja se, s jedne strane, oslanja na vezanost zajedničkim pravilimai vrijednostima, a koja se, s druge strane, oslanja na sjećanje zajedničkinastanjene prošlosti“.19 Ta metafizička mjera esencijalistički shvaćenogidentiteta koja tradiciju posvećuje nebeskim aršinom izabranosti ukrajnjem ishodu neminovno stigmatizira ili poriče vrijednosti Drugog, unepomirljivosti nebesko-zemnog maniheizma, što ga je u sonetu Putnik,posvećenom Zuki Džumhuru, Skender Kulenović sjajno ironiziraostihovima:

„Krenuo je da vidi kakav je kod drugih pako,I je li raj drugih, kao kod nas ovako.“

Povijest je (i povijest književnosti, naravno) ipak uvijek „proble-matična i nepotpuna rekonstrukcija onog čega više nema (...), silovitoprisvajanje onog za što znamo da više nije naše“20, ponovno nastanjivanjeizgubljene prošlosti u hodočasničkoj potrazi za osjećajem sigurnosti idoživljajem kolektivnog sjećanja, trajanja i produženja u mitskom

26 PREGLED

17 David Campbell, o. c., str. 191-192.18 Isto, str. 192.19 O. c., str. 19.20 Pierre Nora, Između Pamćenja i Historije. Problematika mjestâ. U knjizi: Kultura

pamćenja i historija, priredile Maja Brkljačić i Sandra Prlenda, Golden marketing iTehnička knjiga, Zagreb, 2006, str. 24 i 25.

svejedinstvu jezika, svijeta i identiteta. Svaka je, naime, nacionalnakultura, svaki oblik kolektivnog samodefiniranja, pa i povijest nacionalneknjiževnosti, rezultat imaginiranja posebnosti, produkt naknadnogarekonstruiranja, selektiranja i reprezentacije kulturnog naslijeđa i sjećanjau povijesno promjenljivim obrascima eksplikativnih modela, uz pomoćkojih se često heterogeni, diseminirani, a nerijetko i izmišljeni fragmentiprošlosti21 okupljaju u cjelovitu povijesnu priču.Ato je upravo ona „čežnjaza sistemom“ (Z. Lešić) kojom je prožet svaki napor književnog historičarada u naoko haotičnoj vremensko-prostornoj disperziji književnih tekstovaprepozna zakonitosti i vrijednosti stanovite literarne zajednice kako usinhronijskoj svedenosti kanoniziranih oblika, tako i u kauzalnosti dija-hronijskih procesa:

„Uistinu, svaki iole ozbiljniji istoričar književnosti vidi kaokonačni cilj i domet cijelog svog rada jednu sistematsku ‘istorijuknjiževnosti’, u kojoj će pojedinačne književne pojave biti pred-stavljene kao ‘karike u lancu’, kao sastavni dijelovi jedne cjelinekoja je u stalnom razvoju. Uostalom, upravo je to i smisao kojiobično pridajemo pojmu istorija književnosti, i upravo je to onajsmisao koji nam i daje za pravo da govorimo o istoriji književnostijedne epohe, jednog naroda ili jedne kulture.“22

Teorijska misao o povijesti književnosti, naravno, stalno mijenja,osavremenjuje i dopunjuje metodološke osnove i oblike, pa se, uza sveepistemološke promjene kojih smo svjedoci, osobito u zadnjih tridesetakgodina, njena postignuća i uvidi ne mogu odbaciti kao potpune zablude,niti je tu vrstu narativnog diskursa moguće ni potrebno do kraja dekon-struirati. Pa čak i u vrijeme posvemašnje sumnje u metanaracije, a povijestknjiževnosti kako rekosmo nesumnjivo jeste jedna od njih, slijedomrasapa univerzalističkih shvaćanja o centralnim i perifernim kulturama,

27PREGLED

21 Prema Ericu Hobsbawmu, „izmišljenom tradicijom“ se u naknadnoj rekonstrukcijiimaginiraju neprekinuti kontinuiteti, a čine je „skupine praksi virtualne ili simboličkeprirode kojima se u načelu usvajaju javno ili prešutno prihvaćena pravila čiji je ciljponavljanjem usaditi određene vrijednosti“. Vidi: Eric Hobsbawm, Izmišljanje tradicije.U knjizi: Kultura pamćenja i historija, Zagreb, 2006, str. 139.

22 Zdenko Lešić, Književnost i njena istorija, Veselin Masleša, Sarajevo, 1985,str. 172.

kada se instrumentarijem postkolonijalne kritike nadmenoj zakonodavnostii patrocentričnosti „velikih“ književnosti suprotstavljaju i(li) pridružuju,u bitno interaktivnom procesu, samoosvješćujući nizovi nasiljem historijeprigušenih glasova, marginaliziranih kultura i alternativnih kanona,koncepcija povijesti književnosti ima svoj puni i nezamjenjiv značaj ismisao, ali na bitno redefiniranim osnovama, oslobođena zabluda i krajnostikarakterističnih za tradicionalnu preporodno-romantičarsku ekstazu iapoteozu „nacionalnog duha“.

Filološko-pozitivističko nastojanje da se pripovjedi sve ono što seu književnosti jednog naroda zbivalo od početka do modernog dobasmjenjuje, istina, danas – uz mnoštvo raznovrsnih teorijskih i inter-pretativnih metoda i strategija – postupak reprezentacije koji „isključujefresku, široke panoramske slike, umjesto toga usmjeravamo svjetlost napojedine dijelove, vršimo selektivne zahvate u prošlost i uzimamoreprezentativne uzorke.“23 Napuštanje strogih konvencija evolucionističketeorije, otkriće izuzetnih mogućnosti intertekstualnih književnopovijesnihpreobražaja i saobraženja mimo tradicionalnih vremensko-prostornihstratifikacija književnih činjenica slijedom davnog Curtiusova iskazada je za literaturu „sva prošlost prisutnost ili bar to može postati“24,nesumnjivo je uvjetovala i drukčije razumijevanje književnopovijesnihnaracija. Statičnu koncepciju tradicionalne historije književnosti kojase zasnivala na opisu dijahronijske ulančanosti i stilsko-formacijskesusljednosti književnih razdoblja i epoha smjenjuje danas sinhronijskamozaičnost intertekstualne umreženosti teksta kulture u kojem je svakitekst novo pletivo i mozaik resemantiziranih, obnovljenih i prefiguriranihtragova i elementa prošlih tekstova, međutekst u neprekinutom dijalogui semiotičkom procesu iluminativne i ilustrativne citatnosti svekolika tekstakulture. A na taj način se u svojevrsnom reafirmiranju, dopunjavanju iosavremenjivanju Curtiusova razumijevanja palimpsetski obnovljive iuvijek živo prisutne književne prošlosti, teorija intertekstualnosti ukazujekao neprekidni „odnos afirmiranja ili osporavanja, ali odnos u komese afirmira kontinuitet tradicije, kojim se cijela kultura reaktualizira

28 PREGLED

23 Pierre Nora, o. c., str. 24.24 E. R. Curtius, Evropska književnost i latinsko srednjovjekovlje, s njemačkog preveo

Stjepan Markuš, Zagreb, 1998, str. 23.

spašavajući se od samozaborava ili urušavanja u prostoru i vremenu“.25

Taj dubinski strukturalno-kohezioni zasnov afirmiranja i reaktualiziranjateksta kulture, intertekstualne iluminativne citatnosti, umreženosti iobnovljivosti poetičkih toposa kojima se tradicionalni književnopovijesniopis dijahronijske ulančanosti kontinuiteta pisaca i djela dinamizira iusložnjava, Muhsin Rizvić je u tekstu Poetika bošnjačke književnostinaslutio i prepoznao kao „unutarnju genezu i prisno nastavljanje, reflekti-ranje i obnavljanje u sebi samom, strukturno strujanje duha i ljepote“26 suvijek živim interkulturalnim prožimanjima poetika Istoka i Zapada isinhronijskih naporednosti, srodnosti i simbioza sa srpskom i hrvatskomknjiževnošću. Ovako shvaćena, dinamička umreženost intertekstualnosti,mada preferira poetiku afirmiranja, metonimijskih susljednosti i inter-kulturalnih skladnosti, a zanemaruje poetiku osporavanja i dekonstruiranjeetabliranih vrijednosti tradicije, trebalo bi da prevaziđe ograničenjapozitivističke povijesti književnosti, kojoj je i sam Rizvić dao historijskirazumljiv obol i hvale vrijedan doprinos. Filološko-pozitivistički koncepthistorije književnosti i danas, nažalost, anahrono ustrajava na monumenta-lističkoj koncepciji iluminativno-muzealne reprezentacije nacionalnekulture, pa je u iznova oživjeloj književnohistorijskoj praksi, osobito najužnoslavenskom kulturnom prostoru, teško održiva tvrdnja da bi „periodi-zacija mogla biti pomalo anakronična tema u vremenu koje svoju prošlostpretvara u postmoderni muzej“.27 I pozitivističko arhiviranje građe iobnova načela kulturnopovijesnih kontinuiteta opet postaju gradivnikonstituens savremenih književnohistorijskih naracija, uz naporednukonkurentsku paradigmu koja evolucionističkoj uzastopnosti pretpostavljapoetiku intertekstualne istovremenosti. Uz nesumnjivo naglašenereflekse savremene opozicije mondijalističkih globalizacija i protivnihprocesa partikularnih kulturnih artikulacija, ova je obnova tradicionalneknjiževnokritičke prakse posljedica burnim procesima „balkanizacije“uvjetovanih redefiniranja etno-kulturalnih književnopovijesnih nizova

29PREGLED

25 Esad Duraković, Orijentologija, univerzum sakralnoga teksta, Tugra, Sarajevo,2007, str. 45.

26 Muhsin Rizvić, Poetika bošnjačke književnosti. U knjizi: Panorama bošnjačkeknjiževnosti, Ljiljan, Sarajevo, 1994, str. 7.

27 Vladimir Biti, Periodizacija kao identifikacija. U knjizi: Strano tijelo pri/povijesti,Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2000, str. 82.

na nepouzdanoj mapi južnoslavenskih književnih identiteta. „Danas ječitavo društvo prihvatilo religiju konzerviranja i arhiviranja“, veli PierreNora, pa je tu pošast neselektivnog arhiviranja koje se ukazuje svojevrsnomobnovom pozitivističkog gomilanja građe nužno prevazići preobražajemarhivarskog u kulturalno sjećanje, koje kanonizira temeljne toposenacionalne kulture, ali ih uspostavlja na principima dinamičke otvorenostii mogućnosti neprekidnih dekonstruktivističkih prečitavanja i vrednovanja.

Slijedom svih onih velikih potresa i epistemološkog (s)loma što seu postmodernom dobu javlja svekolikim razbaštinjenjem tradicionalnihkanona oblikovanih u dugovječnoj filozofiji metafizike prisustva, unekrološko-mrtvozorničkoj atmosferi svakovrsnih „endizama“ i „posti-zama“, razvlašćenja i rasredištenja demonstracijom raznolikih kritičkihparadigmi, od postkolonijalnih i feminističkih, novohistorijskih i dekons-trukcionističkih, konačno s onim razdjelno važnim promaknućem čitaocau aktivnog sudionika „proizvodnje značenja“, povijest nacionalneknjiževnosti ne može više računati na tradicijom sakrificiran statusnajznačajnijeg oblika sistematizacije i tumačenja književnosti. Riječju:rasap univerzalističkih teorija esencijalističke misli radikalizira zahtjeveza poštovanjem različitih čitanja svijeta, razumijevanja, proizvodnje irecepcije teksta kulture u mnogoglasju mora priča, polifonih diskurzivnihpraksi od kojih više nijedna ne može računati na transcendentalno pos-većenje. Prividna „pometnja jezika“ u postmodernom dobu „obeleženomhermeneutičkom sumnjom u prosvetiteljsko nasleđe pozitivizma, progresa,humanizma i racionalizma“28 ima za posljedicu ovo gubljenje povlašćeneknjiževnopovijesne metodologije zasnovane na jedinstvenoj ideji „knjiž-evnosti“, što u tradicionalnom razumijevanju „zlokobnošću savremenogVavilona“ izaziva doživljaj blasfemične desakralizacije Umjetnosti:

„Predmet književnih studija je zaista rascepkan više nego ikad,sa svojim manjinama i većinama, sa svojim sektama i različitimideolozima – oni nešto traže: svoje telo, sliku drugog ili sebe,svoju ženskost ili muškost, nacionalni identitet, ideološkekonstrukcije…“29,

30 PREGLED

28 Vladimir Gvozden, Izazovi savremenih teorija: Nove mogućnosti ili opasannihilizam?, u: Književne teorije XX veka, Institut za književnost i umetnost, Beograd,2004, str. 99.

29 Isto, str. 104.

opisuje Vladimir Gvozden književnu sliku postmodernog doba naglaša-vajući da se „mape sveta nazvanog ‘književnost’menjaju, ali taj svet nijejedan“30 i da upravo u toj raznolikosti i mnogostrukosti, policentričnostii polimorfnosti književnih svjetova i teorijsko-interpretativnih postupakavalja i tražiti smisao savremenog teksta kultura. Stoga se povijest nacio-nalne literature može pojaviti i danas, ali bez one autoritarnosti centralnog,objedinjujućeg teksta iz kojeg se izvode ili u kojeg se slivaju rukavci„nižih“ oblika razumijevanja književnosti. Štaviše, ona tek sada moraračunati sa subverzivnom djelatnošću drugih i drugačijih književnokritičkihpraksi. Nesumnjivo potrebna, povijest nacionalne književnosti moradanas biti redefinirana u samoj osnovi svojih ciljeva i metoda, pa stoga,kako tvrdi Jürgen Fohrman „nema nikakva razloga za napuštanje projektapovijesti književnosti, može se jedino raditi o tome da se drukčije postavimoprema njezinom konstruktivnom statusu“.31 A to onda podrazumijevapreispitivanje nekih njenih kanoniziranih oblika i neprekinut dijalog srecentnim a drukčijim književnokritičkim paradigmama. Odnosi se toprije svega na odustajanje od dugovječnog i pogubnog razumijevanja isvođenja kulture na jedan od brojnih atributa nacije i u tom smislusvođenja književnosti na homogenu, cjelovitu pripovijest nacionalneekskluzivnosti i agonalnog sučeljavanja s drugim, naporednim kulturama.To, naravno, ne znači poricanje društvenopovijesne funkcije nacionalneknjiževnosti i njezinog značaja u prirodnom, samoosvješćujućem ogledanjukompleksnih, identitarnih samoidentifikacija. Ali se – danas pogotovo,i u nas – posebno, povijest nacionalne književnosti lahko može i znadepojaviti i u onim anahronim oblicima profanog, ideološko-političkimdiktatom do kraja osiromašenog obrasca puke ilustracije nacionalnogidentiteta gdje se nacionalni duh ukazuje i kao pripovjedač i kao glavnijunak svete pripovijesti.Atada se i svaki pokušaj preformulacije književno-povijesne metodologije odbacuje pa „teorijska intervencija može čakuznapredovati do svetogrđa kad povijest književnosti postaje čuvarem bilonacionalne prošlosti ili tzv. općeljudskih vrijednosti“.32

31PREGLED

30 Isto.31 Citirano prema: Vladimir Biti, Pojmovnik suvremene književne teorije, Matica

hrvatska, Zagreb, 1997, str. 298.32 Vladimir Biti, Povijest književnosti nakon poststrukturalizma. U knjizi: Pripitom-

ljavanje drugog: Mehanizam domaće teorije, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb,1989, str. 157.

Ovako shvaćena historija nacionalne književnosti i danas se pišei doživljava poput priče u kojoj književni historičar, slično antičkomrapsodu, pripovijeda uzbudljivu i svetu povijest rodoslovnog kontinuiranja,čuvanja i prenošenja sakralnih vrijednosti nacionalne kulture što se udinamici historijskih promjena i iskušenja nadaju kao pročišćeno,kristalizirano povijesno iskustvo kolektivnog duha kome je podređenasvaka individualna stvaralačka gesta, čin i djelo. Nisu li se, u tom smislu,preživjeli i prevaziđeni modeli književne historiografije kao čuvaranacionalne prošlosti na južnoslavenskim prostorima održali do danasne samo zbog često spominjanog zakašnjenja teorijske samorefleksijeuvjetovanog dugotrajnom ideološkom represijom soc-realističke praksenego i zbog apsurdnog nadmetanja o dugotrajnosti kulturnocivilizacijskihkontinuiteta kao dokaza nacionalnog prvenstva, starinstva i starosjedilaštvana ovome tlu. To je ona vrsta anahrone, u nas i danas prisutne sakrificiranepovijesti koja kultom mrtvih, svete zemlje i svijetlih grobova posvećujezapravo „teritorijalno utemeljen etnicitet kao konstruisani kompleksprostornih i etnokulturalnih faktora identiteta“33 i time profanostaktuelnog etnonacionalizma utemeljuje na „primordijalnim mitovimaetničke odnosno narodne ‘čistote’, ‘izvornosti’, autentičnosti’ itd.“34 Atada se u složenim procesima društvenopovijesnih samoodređenja, uimaginiranju autentične i autohtone etnonacionalne kulturne tradicijebrišu svi tragovi „tuđe duhovnosti“, „geografska topografija“ preobražavau svetost „duhovne topografije“, a historijski događaji postaju sakralnitoposi nacionalnog izvanvremenoga postojanja.

Opsesivno razumijevanje svekolike kulture kao nedvosmisleneilustracije kontinualnih vremensko-prostornih utemeljenja etno-političkogidentiteta, osobito u trenucima rekonfiguracije povijesnih naracija izaz-vanih dubljim historijskim potresima uzrokuje i ono grčevito nastojanjeda se kulturalni raskidi, diskontinuiteti i hijatusi (floating gap) kolektivnekulturnomemorijske svijesti ispune folklornim predajama epske tradicije,iznova oživjelim fantazmama nacionalne mitologije, podatne ideo-logijskim instrumentalizacijama etno-konfesionalnih samorefleksija.Ovo imaginiranje i iluminiranje monumentalne i slavne prošlosti u

32 PREGLED

33 Kristijan Đordano, Ogledi o interkulturnoj komunikaciji, preveli s engleskog inemačkog Vladislava Gordić i Tomislav Bekić, XX vek, Baograd, 2001, str. 239.

34 O. c., str. 132.

južnoslavenskim književnopovijesnim tekstovima nerijetko se javljaobnovom nacionalno-romantičarske svijesti koja historijskim znanostimanameće obavezu konstruiranja kulturnopovijesnih slika u kojima će sečistota nacionalnog identiteta prepoznati i pripovijediti, imaginirati irekonstruirati u nedvosmislenoj autentičnosti i autohtonosti starinstvai starosjedilaštva ukorijenjenih u dalekoj prošlosti iz koje se kontinuirapovijesna misija očuvanja relikvijarnih vrijednosti svete tradicije.35

Uočavajući obnovu anahronih mitologema kao svetih figura etničkogidentiteta u novovjekim pseudoznanstvenim balkanskim (hi)storijamai Paul Garde je u knjizi Život i smrt Jugoslavije istaknuo da je to retrogradno

„prizivanje daleke prošlosti, ponekad stvarne ali i idealizirane,ponekad otvoreno mitske, opća pojava među jugoslavenskimnarodima. Vladavina Dušana za Srbe, Tomislava za Hrvate,obje stvarne ali toliko vremenski ograničene, tisućljetni san nakoji se pozivaju Slovenci, koji nisu bili svjesni svoje nacije prije19. stoljeća, stari Iliri zaAlbance i sporovi oko davnog doseljenjapojedinog naroda na neki teritorij – sve to igra ogromnu uloguu dokazivanjima kojima se danas koriste“.36

U tom smislu, u posljednjih smo tridesetak godina suočeni i saobnovom tradicionalnih oblika književnohistorijske nauke podređene

33PREGLED

35 O instrumentalizaciji historijske nauke podređene glorifikaciji nacionalne prošlostina primjerima srpske historiografije 20. vijeka (a zaključci bi mogli važiti za bilo kojubalkansku historiografiju) izuzetno kritički je u knjizi U tradiciji nacionalizma pisalaOlivera Milosavljević, ironijski naglašavajući opasnosti od svođenja historije naisključivost etno-nacionalne pripovijesti: „Nacija mora da ima svoju istoriju; najomi-ljenija je istorija ‘svoje’ nacije; istorija služi da utemelji naciju u što je moguće dubljojprošlosti; istorija mora da potvrditi kontinuitet ekskluzivnosti nacije; istorija mora dadokaže ‘karakterna’ svojstva nacije; istorija je ‘odgovorna’ za ‘karakterna’ svojstvanacije; istorija mora da dokaže ‘karakterna’ svojstva ‘drugih’; istorija je ‘odgovorna’za ‘karakterna’ svojstva ‘drugih’; istorija obezbeđuje ‘prava’ nacije; istorija mora dapokaže da je nacija u pravu…, ili – nacija stvara svoju istoriju; nacija oblikuje svojim‘karakternim’ svojstvima istoriju; nacija ima najlepšu i najekskluzivniju istoriju; nacijaje utemeljivač duboke istorije…“ (Olivera Milosavljević, U tradiciji nacionalizma:ili stereotipi srpskih intelektualaca XX veka o „nama“ i „drugima“, Helsinški odborza ljudska prava u Srbiji, Biblioteka Ogledi, Beograd, 2002, str. 18-19).

36 Paul Garde, Život i smrt Jugoslavije, s francuskog preveo Živan Filipi, Ceres– Ziral, Zagreb – Mostar, 1996, str. 184.

ideološkim pregnućima etno-konfesionalnih pripovijesti svedenih napuku ilustraciju političkog identiteta i ti su procesi nesumnjivo prisutnii u novijoj bošnjačkoj književnopovijesnoj nauci i književnosti uopće.Ovakva, do krajnje negativnih konsekvencija dovedena koncepcijahistorije, pa i historije nacionalne književnosti, odnosno pripovijesti o njoj,što se u pravilu hrani strahom i otporom prema Drugom, uvijek nosiopasnosti da i oni naoko benigni sadržaji i stereotipi o drukčijim kulturnimidentitetima i pripovijestima „podivljaju“ i uspostave svojevrstan imago-loški leksikon o suprotstavljenom i neprijateljskom Drugom. A tada sei svekolika dvostoljetna tradicija prosvjetiteljsko-racionalističkog mitao humanističkoj osnovi razvoja i napretka kulture raspada, jer je tolikoputa instrumentalizirana ili surovo poreknuta historijskom zbiljom(osobito XX vijeka) a ukazuje ona izrazito negativna spoznaja potrageza identitetom što ju je Abdulah Šarčević pregnantno iznio u rečenici:

„Subjekt uspostavlja svoj identitet, u načelu, kada ne čujehropac svojih žrtava, kada uklanja i najuruje sve drugo.“37

Upravo u tom smislu valja danas razumjeti i onu žestoku demisti-fikaciju „bestidnog humanizma“ što ju je pred barbarizmom novovjekehistorije, tragično obilježene masovnim zločinima holokausta i genocida,izrekao Claude Lévi-Strauss:

„Sve tragedije koje smo doživeli najpre s kolonijalizmom,potom sa fašizmom i najzad sa koncentracionim logorima, nisuni u opoziciji, ni u kontradikciji sa tobožnjim humanizmom,u obliku u kojem on kod nas opstojava već više vekova, negočine rekao bih njegov prirodni produžetak.“38

Ni spoznaja da ne postoje čvrsti identiteti, kako ih promovira esen-cijalistička (primordijalistička) teorija39, nego ih procesualno oblikuju,proizvode i učvršćuju stanoviti centri moći, i sami izloženi zakonitosti

34 PREGLED

37 Abdulah Šarčević, Kritika filozofije i teorija moderne. U knjizi: Evropska kulturai duhovne znanosti, Svjetlostkomerc, Sarajevo, 2007, str. 151.

38 Citirano prema: Cvetan Todorov: Mi i Drugi (Posledice nacionalizma), prevelas francuskog M. Zdravković, XX vek, Beograd, 1994, str. 79.

39 To je ona vrsta esencijalističkog razumijevanja etničkih, nacionalnih i kulturalnihgrupacija koje inzistira na apriornim istostima i razlikama, o čemu je V. P. Gagnon Jr.zapisao sljedeće: “Takvo isticanje esencijalne ili egzistencijalne naravi pripadnosti grupi

ili pak hirovitosti historijskih zbivanja, ni saznanje o mnogostrukosti,polimorfnosti i nepouzdanosti identitarnih pripadanja i samodefiniranja,ne relativizira, nažalost, osobito na balkanskim prostorima i danasprisutnu rigidnu formu etnocentričke kulture zasnovane na političkojideologiji eksterminacije Drugog. Nije li u tom smislu i dvostoljetnoporicanje bošnjačke kulturne i etničke samobitnosti, što je neprestanomproizvodnjom raznorodnih tekstova upotpunjavao onaj ogromni kulturalniarhiv i korpus srpsko-hrvatskih naracija kojim se podrivao „izvornibošnjački identitet bosanskog autohtonog stanovništva“40, izraz upravotakvih kolektivnih mistifikacija koje, poričući drugome pravo na kulturnu,vjersku i nacionalnu samobitnost, pravo na vlastitu samorefleksivnupripovijest, na kraju mu zakonomjerno poriču pravo na postojanje.41

Tragično iskustvo lišavanja identiteta u južnoslavenskim kulturalnimpripovijestima imalo je posebnu dimenziju u slučaju bosanskohercegovačkemultikulturalne zajednice, i bošnjačke mikrokulture posebno, pa zatoi saznanje o tragičnim razmirjima novovjeke balkanske historije sdiluvijalnim političkim projektima istrage Drugog u svim vidovimanjegova postojanja legitimira i pravo Bošnjaka na vlastitu pripovijest.Ali i ona upravo danas mora biti lišena svakog oblika ksenofobije i posebnoesencijalističkog koncepta identiteta koji drugog podrazumijeva kaohistorijsku inkarnaciju transcendentalnog principa Zla. Valja, naime,upravo u razumijevanju bosanskih književnih različitosti i sličnosti,kulturnih simbioza i sinkretičnosti vazda imati na umu misao H. G.Gadamera da živjeti znači „iskusiti Drugo i Druge kao Drugo našegsopstva“ ili Saidovo razumijevanje drugosti kojim je čini se dominantnoodređeno razumijevanje konstruiranosti kulturnih identiteta u post-modernom dobu:

35PREGLED

podrazumijeva da je identifikacija s grupom temeljna vrednota za njene članove te sugranice među grupama ili između grupe i izvanjskog svijeta istodobno temeljne iesencijalne granice među nepomirljivim razlikama“ (V. P. Gagnon Jr., Jedan drugačijipogled na narav grupa i granica, s engleskog preveo Ivo Žanić, Erazmus, Zagreb,listopad 1996, br. 18, str. 79).

40 Esad Zgodić, Bošnjačko iskustvo politike. Osmansko doba, Euromedia, Sarajevo,1998, str. 420.

41 Vidi o tome više u knjizi: Norman Cigar, Uloga srpskih orijentalista u oprav-davanju genocida nad muslimanima Balkana, Institut za izučavanje zločina protivčovječnosti, Sarajevo, 2000.

„Izgradnja identiteta – jer identitet bilo onaj Orijenta ili Okci-denta, francuski ili britanski kao bjelodano spremište različitihkolektivnih iskustava, jest napokon izgradnja – uključujeuspostavljanje suprotnosti i onog drugog čija je zbilja uvijekpodvrgnuta neprekinutom tumačenju i reinterpretiranju njihoverazličitosti od ove naše? Svako razdoblje i društvo iznova stvarajusvoju drugotnost.“42

Zato se i u dugotrajnim, nerijetko žestokim otporima bosanskom iposebno bošnjačkom nacionalnom i kulturnom samodefiniranju uz ostalolahko mogu otkriti i oni prikriveni ili otvoreni razlozi političko-ideološkogporicanja identiteta u profanoj jednadžbi da je prazan kulturni identitetjednak praznom nacionalnom identitetu, što onda podrazumijeva amnesti-ranje zla i zločina nad nedefiniranom, kulturalno obezličenom masompojedinaca. O neminovnosti postojanja i pristajanja na stvarnost različitihkulturalnih naracija, razlozima njihova poricanja i radikalnog dekons-truiranja u ime tobožnjeg globalizma te opasnostima koje proizlaze iznasilnog lišavanja kolektivnih memorija i identiteta drugih i drugačijihzajednica i grupa zapisao je Herbert C. Kelman sljedeće:

„Sankcionirani masakri postaju mogući kada dođemo do mjerelišavanja bližnjih ljudskih bića identiteta i zajednice. Naime,kada je jedna grupacija ljudi definirana kao takva sasvim uvezi s kategorijom kojoj pripada i kad se sasvim isključi izljudske zajednice i porodice, tada se moralne zapreke da se tugrupaciju ne ubija lakše prevazilaze.“43

Poslije svih tragičnih iskustava što su ih Bošnjaci doživjeli u novo-vjekoj historiji 20. stoljeća upravo zbog „lišavanja identiteta i zajednice“i naglašene islamofobičnosti pojedinih političkih krugova i centaramoći savremene Evrope, Kelmanov tekst se doima poput zakašnjelogodjeka davno napisanog i danas aktuelnog upozorenja Suljage Salihagićaiz 1940. godine da dok druge dvije bosanske zajednice „našeg trovjernoga

36 PREGLED

42 Edward W. Said, Orijentalizam, Pogovor izdanju iz 1995, s engleskog preveoRešid Hafizović, Svjetlost, Sarajevo, 1999, str. 412.

43 Herbert C. Kelman, Violence without Moral Restraint: Reflections on the Dehuma-nization. Citirano prema: Norman Cigar, o. c., str. 37.

naroda [...] kriju vjersko obilježje pod nacionalno ime, mi ostajemo s našommasom pod vjerskim bajrakom, tako da nas kao vjersku i ‘nacionalnoneopredjeljenu grupu’ stalno prikazuju i napadaju“.44 A upravo će ovolišavanje nacionalnog i kulturnog identiteta postati opće mjesto onograzgranatog korpusa književnih, sociopolitičkih i publicističkih tekstovašto je neskrivenom ksenofobijom orijentalizma osamdesetih godina 20.vijeka preplavio nacionalistički homogenizirani javni diskurs srpskeintelektualne elite stigmatizirajući svaki oblik bošnjačke kulture i tradicije.U romanima Vuka Draškovića, Milorada Pavića i Vojislava Lubarde,pjesmama Rajka Petrova Noge, Matije Bećkovića ili Gojka Đoge, upoplavi popularne kvazihistoriografske beletristike i ksenofobskihorijentalističkih tekstova Dobrice Ćosića i Ljubomira Tadića, MiloradaEkmečića ili Aleksandra Popovića, Darka Tanaskovića illi MiroljubaJevtića sve više se gnijezdila neskrivena mržnja i odzvanjala ratnaretorika kojom se slijedom Miloševićeve kosovske besjede pozivalona osvetu i odbranu svetosti kosovskog mita „u bitkama i pred bitkamakoje nam predstoje“. Ti su tekstovi egzemplarno potvrđivali strategijuorijentalističkih stereotipa koji za posljedicu imaju „apriorno amnestiranjesvih i svakovrsnih napora da se uspostavi odnos kulturološkog i civili-zacijskog hegemonizma, odnosno ti napori se postavljaju u funkcijupripreme ili opravdanja raznovrsnih oblika borbe protiv nečega što seautoritativno proglašava inferiornim i dekadentnim, civilizacijski nepo-dobnim, itd.“45 Vidljivo je to u obnovi plemensko-epskih nazora o histo-rijskoj krivnji i hereditarnom etno-genetskom grijehu bosanskih muslimanašto ih je srpska nacionalistička intelektualna i politička elita u spojuhomogeniziranog društvenog nacionalizma i državnog rasizma upornoponavljala s neskrivenim pozivima na osvetu i „istragu poturica“:

„Oni koji su prihvatili islam”, pisao je Miroljub Jevtić, “izdali suideju Bosne, prihvatili su osvajače de fakto kao svoju braću i

37PREGLED

44 Suljaga Salihagić, Mi bosanskohercegovački Muslimani u krilu jugoslovenskezajednice, Banja Luka, 1924, citirano prema: Muhamed Hadžijahić, Od tradicije doidentiteta (geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana), Muslimanska nakladaPutokaz, Zagreb, 1990, str. 39.

45 Esad Duraković, Prolegomena za historiju književnosti orijentalno-islamskogakruga, Connectum, Sarajevo, 2005, str. 202.

njihove zločine kao svoje. Znači i njihove su ruke uprljane krvljunjihovih predaka.“46

Stigmatizacija Bošnjaka izdajničkim konvertitstvom, poricanjebilo kakve kulturno-povijesne posebnosti i historijski zasvjedočeneautohtonosti u odnosu na druge južnoslavenske zajednice, orijentalističkistereotipi i ksenofobsko ekskomuniciranje svakog oblika islamske duhov-nosti i kulture iz posvećenog hrišćanskog prostora Evrope, sve je torezultiralo ogromnim korpusom tekstova u kojima je to razaranje identitetazaista imalo sve oznake pripreme za konačan razračun s neprijateljskimDrugim. Tako su za Dobricu Ćosića Muslimani (uz Makedonce i Crno-gorce) „proizvodi najreakcionarnije i najbesramnije laži o sebi, odnosnosvom identitetu, nepostojećem u istoriji“, oni su „ideološke nakaze“ i„duhovno đubrište kojim je samoupravna ideologija zatrovala jugoslo-vensko tlo za vekove“47. Čitajući danas iznova ove redove natopljeneneskrivenim rasizmom, postaje potpuno razumljivo da je Ćosić još 1985.godine glasom svoga junaka-rezonera u romanu Grešnik nagovijestioi posvetio zločin i genocid u ime velikih nacionalnih ideala:

„Mali zločini čine se iz koristoljublja i navike, veliki zločinidela su vere i ubeđenja. Samo veliki idealisti čine velike zločinebez kajanja: ideali ih oslobađaju griže savesti.“48

Ova Ćosićeva amnestija zločina u ime „viših ideala“ koju on bes-ramnom inverzijom nesumnjivog inspiratora i saučesnika u zločinucinično potvrđuje i danas poricanjem genocida u Srebrenici49 zapravo jeradikalna verzija istog onog hegemonističkog diskursa kolonijalne svijestišto ga u romanu Srce tame Josepha Conrada izgovara njegov junak:

„Osvajanje tuđe zemlje, što najčešće znači otimačinu od onihsa drugačijom bojom kože ili nešto spljoštenijim nosevima –

38 PREGLED

46 Miroljub Jevtić, Rezervisti Alahove vojske, Duga, 9-22. decembar 1989, str. 26.47 Vidi: Dobrica Ćosić, Promene, Novi Sad, 1992. Citirano prema: Olivera Milo-

savljević, o. c., str. 194.48 Dobrica Ćosić, Grešnik, BIGZ, Beograd, 1985, str. 21.49 „Pred nama savremenicima zbila se epohalna inverzija jednog istorijskog događaja:

laž o srebreničkom genocidu postala je sakralna i globalna istina.“ Dobrica Ćosić,Demokratske laži o Bosanskom ratu, Oslobođenje (Sarajevo), 18. 2. 2009, str. 35, tekstprenesen iz lista Politika (Beograd) od 6. 2. 2009.

nije baš neka lepota kad se malo bolje pogleda. Tu otimačinuopravdava jedino ideja. Ideja što stoji u njenoj pozadini; nečak ni sentimentalna pompa, već samo ideja; i nesebična verau ideju – u nešto što ćemo podići na pijedestal, čemu ćemo se dozemlje pokloniti i prineti žrtvu.“

Neshvatljiv cinizam Ćosićevog ksenofobskog uvjerenja i one Memo-randumom SANU projektirane, ostrašćene i osnažene antimuslimanskepropagandne kampanje Miloševićeve intelektualne falange, koja jebuduće zločine amnestirala obnovom plemenske mržnje i epskog zavjeta„ko se ne osveti taj se ne posveti“50, dobit će ubrzo satansku ovjeru geno-cidnim srebreničkim infernom, ali i onim sistematskim razaranjem sakralnihtoposa bošnjačke kulturne tradicije i memorije po kojoj se pouzdano, tihoi rafinirano prepoznajemo, suočeni s nesmiljenim procesima povijesneneminovnosti osipanja, urušavanja, nestajanja. U plamenu spaljeneNacionalne i univerzitetske biblioteke BiH ili Orijentalnog instituta uSarajevu, u ruševinama Aladže u Foči i Ferhadije u Banjaluci, HadžiAlijine džamije u Počitelju i Careve džamije u Stocu, ali i samostana naPlehanu i banjalučkom Petričevcu ili manastira Žitomislići i Saborne crkveu Mostaru, u porušenim i spaljenim arhivima i knjižnicama, bezistanimai hamamima, rukopisnim rodoslovima i nekrologijima nestaje, iščezavačitav jedan svijet i posljednji tragovi zapisane i nezapisane kulturesjećanja. Pišući o uzrocima i razlozima barbarskog kulturocida, planiranei sistematske kampanje spaljivanja biblioteka, muzeja i arhiva, rušenjadžamija i grobalja bosanskih muslimana od strane srpske vojske, a potomi HVO-a, MichaelA. Sells je naglasio da je „njihov cilj bio iskorjenjivanjejednog naroda i svih dokaza o kulturi i postojanju tog naroda“51. Takose potkraj dvadesetog vijeka obnovom iracionalno-mitskog, plemensko-diluvijalnog zavjeta „osvete Turcima“, kao nerazlučiv dio genocidnog

39PREGLED

50 Upravo je tu epsko-plemensku formulu „svete osvete“ izgovorio Ratko Mladićnakon što je s četničkim hordama izvršio pokolj u Srebrenici: „Evo nas 11. jula 1995.godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikoga praznika srpskoga poklanjamsrpskom narodu ovaj grad. I napokon, došao je trenutak da se posle bune protiv dahijaTurcima osvetimo na ovome prostoru.“

51 Micheal A. Sells, Iznevjereni most. Religija i genocid u Bosni, prijevod nabosanski Zoran Mutić, Sedam, Sarajevo, 2002, str. 19.

projekta, dovršava uništavanje i posljednjih tragova orijentalno-islamskekulture na Balkanu, razaranje koje je započelo u Srbiji u oslobodilačkimratovima početkom XIX vijeka, a potom – posvećeno epsko-herojskomsemantizacijom srpske romantičarske književnosti i ksenofobijomprožete nacionalne historiografije – barbarski obnavljalo i nastavljalo dodanas. O pogubnim posljedicama „antiturske histerije“ u srpskoj romanti-čarskoj književnosti koja je „iracionalno-mitskom inspiracijom“ konta-minirala srpsku književnost „izvesnim osvetničkim tendencijama, koje njojinače nisu svojstvene“52, Miodrag Popović je u Istoriji srpske književnostinapisao i sljedeće i danas tragično aktuelne zaključke:

„Negativna posledica ovog iracionalno-mitskog, dakle, neisto-rijskog sagledavanja sudbine srpskog naroda pod Turcima bićenetrpeljivost prema islamu uopšte. Ona će dovesti do izopćenjaistorodnog muhamedanskog stanovništva iz srpske nacije, kaoi stvaranje duhovnog i političkog jaza između pravoslavaca imuhamedanaca. Netrpeljivost prema islamu, odnosno premasvemu što podseća na tursku feudalnu vlast u našim krajevima,dovešće do varvarskog uništavanja dragocenih spomenikaislamske kulture u Srbiji.“53

Stoga i danas, danas pogotovo, nakon strahovitih iskustava ratnihpustošenja i uništavanja svekolike bošnjačke kulturne tradicije i poricanjabilo kakve kulturne samobitnosti opominjuće i obavezujuće zvuče davnonapisana upozorenja Alije Isakovića:

„I danas, četrdeset godina poslije Oslobođenja, Muslimani [Boš-njaci] nemaju urađenu političku historiju, historiju književnosti,historiju novinarstva, historiju društvene misli, historiju umjet-nosti, historiju slikarstva, nije još istražen jezik, mitologija,folklor, arhitektura.“54

40 PREGLED

51 Micheal A. Sells, Iznevjereni most. Religija i genocid u Bosni, prijevod na bosanskiZoran Mutić, Sedam, Sarajevo, 2002, str. 19.

52 Miodrag Popović, Istorija srpske književnosti: Romantizam, knj. II, Treće izdanje,Beograd, 1985, str. 28.

53 Isto, str. 28.54 Alija Isaković, O „nacionaliziranju“ muslimana, Globus, Zagreb, 1990, str. 12.

Poput nacionalne biblioteke i enciklopedije, muzeja ili arhiva i povijestnacionalne književnosti je mjesto pamćenja u kojem je pohranjen simbo-lički kapital nacionalne kulture, a kod malih naroda opterećenih osjećanjemnesigurnosti i ugroženosti opstanka i danas ima poseban značaj i povlašćenikulturalni smisao baš kao i komemorativni toposi i kultna mjesta hodo-čašća i sjećanja o kojima piše Pierre Nora:

„Kad neke manjine brane sjećanje koje se očuvalo u tim povlaš-tenim i ljubomorno čuvanim enklavama, do kraja se razotkrivaistina svih mjesta pamćenja: bez komemorativne budnostipovijest bi ih brzo pomela. One su uporišne tačke koje ne bibilo potrebno podizati da ono što brane nije ugroženo. A da ihhistorija nije napala s ciljem da ih iskrivi, preobrazi i pretvoriu kamen, ne bi niti postali mjesta pamćenja.“55

Upravo tu je položen i smisao obnove tradicionalno zasnovanihknjiževnopovijesnih naracija koje u zadnjim desetljećima na južnoslav-enskom prostoru postaju dominantan oblik etnonacionalnih samorefleksija.U potpunom rasapu nekad institucionalno koherentne umreženosti iprividne usklađenosti integrativnih i partikularnih sastavnica složenogbosanskohercegovačkog kulturnog identiteta uporno se naglašava, oprav-dano ili ne, doživljaj neposredne ugroženosti ili nekadašnje prikraćenostiu afirmaciji vlastitog kulturnog identiteta. Na taj način je i Ivan Markešićobrazložio značaj, razloge i smisao obnove ove vrste kulturnopovijesnihnaracija kod malih naroda promovirajući Hrvatsku enciklopediju Bosnei Hercegovine i to bi obrazloženje isto tako moglo važiti za bošnjačkukulturnu i etničku zajednicu:

„Veliki narodi nemaju potrebe izdavati nacionalne enciklopedije.Njihovu povijest nitko ne može, i ako hoćete, ne smije prešu-ćivati. No, mali, usudio bih se reći ‘džepni’ narodi, kakav jehrvatski u Bosni i Hercegovini, primorani su to uraditi, primoranisu izdavati nacionalne enciklopedije, jer su njegovu povijestprešućivali i krivotvorili i još prešućuju i krivotvore.“56

41PREGLED

55 Pierre Nora, o.c. str. 28-29.56 Dr. Ivan Markešić, Zašto je enciklopedija i hrvatska i bosanska, Oslobođenje,

KUN 30. juli 2009. str. 34.

Uz krajnje oštre sudove o agresivnoj opsjednutosti identitetskihsamorealizacija kao tragičnog iskustva poricanja drukčijeg i različitogi potpunog deatribuiranja kulture od mnoštvenosti individualnih i kolek-tivnih realizacija svođenjem na oskudnost monohromne etnocentričkeslike monomanijom vlastitog svijeta i tradicije, valja zato imati na umuda „nije per se zla svaka potraga za identitetom, svako osvješćenje tra-dicije“.57 A to je onda ono razumijevanje kulture sjećanja što se u jednojzajednici, uz puno poštovanje i vanjskih i unutrašnjih razlika, konkurentskihdiskurzivnih praksi, ukazuje u vidu „simboličkog svijeta smisla i tvorijedan zajednički prostor iskustva, očekivanja i djelovanja, koji svojomvezujućom i obavezujućom snagom pruža povjerenje i orijentaciju“.58

Konačno, i u postmodernoj kritičkoj misli, uza svu raznolikost teorijskihusmjerenja nesklonih bilo kakvom obliku esencijalističkih metanaracija,u posljednje je vrijeme došlo do obnove zanimanja za povijest književnosti(nagoviještenih već i onim „radikalno tradicionalističkim obratom“ TerrijaEagletona), kako u kulturalnim studijama ili novom historicizmu, tako– i prije svega – u izuzetno razuđenoj postkolonijalnoj kritici u kojoj sesabiru iskustva i Lacanove psihoanalize i Althusserove političke filo-zofije, imagoloških i kulturalno-antropoloških studija u rasponu odClaudea Lévy-Straussa do Clifforda Geertza, sa onim odlučnim zahtjevomda se na ruševinama dugovječne patrocentričke ideologije zapadno-evropske kulture napokon oslušnu i prepoznaju posebnosti prigušenihglasova donedavno marginaliziranih kultura. Svaka je kultura posebani dragocjen vid interpretacije svijeta i života zasnovan na normativnimobrascima ustaljenim na kolektivnim iskustvima i sjećanjima, svaka nosiautentične i autohtone vrijednosti u beskonačnoj simultanosti raznolikihetnokulturalnih naracija, ali – isto tako – „kulture zadiru jedna u drugu,u socijalnom smislu one se mešaju i svako od nas nužno pripada većembroju nižih celina – zavisno od svog porekla, profesije, uzrasta – plu-ralnost kultura ne bi smela ni da nas čudi ni da nas degradira“59. Stoga,i danas, svaki književnopovijesni narativ, pa i povijest bošnjačke knjiž-evnosti nužno mora prepoznati te mnogostrukosti kulturnih prožimanjakojima se obogaćuju posebnosti njenih književno-historijskih artikulacija,

42 PREGLED

57 Vladimir Biti, Upletanje nerečenog, Matica hrvatska, Zagreb, 1994, str. 36.58 Jan Assmann, o. c., str. 18.59 Cvetan Todorov, o. c., str. 245.

što ih otkrivamo obazrivo, s punom sviješću da je „zemaljska moć, kaoi božanska, uvijek u prvom redu moć nad govorom, uspostavljanje kontrolenad značenjem temeljnih spisa kojima se uređuje društvo i odnosi unjemu (…)“.60

Tradicionalno postamentirani pregledi nacionalne književnosti veću samom činu kanoniziranja posebnosti vlastite „kulturalne gramatike“neminovno se napoređuju i, kako smo vidjeli, nerijetko antagonizirajuspram drugih književnohistorijskih pripovijesti, pa se u tom distingviranjučin samorefleksije književnopovijesnog narativa kao „zemaljske moćinad govorom“ često ukazuje kao moć poricanja drukčije kulturalneinterpretacije svijeta i života. Savremeni oblik bošnjačke književnehistoriografije mora biti oslobođen takve vrste samodefiniranja, upravozbog negativnog iskustva kojim je prosuđivano i naše književno naslijeđeu dvostoljetnoj tradiciji južnoslavenskih književnopovijesnih istraživanja,sistematiziranja i dioba.

Upravo u tom smislu valja razumjeti i iznova prečitati i ona dis-kontinuirana, nasiljem historije nerijetko urušena i pobrisana nastojanjada se napokon u mnoštvu priča pripovjedi i bošnjačka književna pri-povijest, ali s punom sviješću da ni ona nije niti može biti sebidovoljna, dase javlja u naporednosti s drugim, nerijetko različitim i suprotstavljenim,ali i saobraznim i sličnim književnopovijesnim naracijama, i da je u tomsmislu valja depatetizirati i osloboditi „mesijanske snage na koju prošlostpolaže pravo“. Njene su prve stranice ispisali Ljubušak i Bašagić, a onda,uz kratkotrajne i stidljive progovore (Mehmed Handžić ili Rizo Ramić,Mehmed Mujezinović ili Hazim Šabanović, Salko Nazečić iliAbdurahmanNametak), a nakon duge i prisilne šutnje i ketmanske samozatajnostiznanstveno utemeljeno dopisivali i sistematizirali Midhat Begić i MuhsinRizvić, Alija Isaković i Kasim Prohić, Sulejman Grozdanić i DžemalĆehajić, Lamija Hadžiosmanović i Hanifa Kapidžić-Osmanagić, ĐenanaButurović i Hatidža Dizdarević, Muhamed Huković i Munib Maglajlić,Husein Bašić i Gordana Muzaferija, Fehim Nametak i Esad Durakovići niz drugih mlađih književnih historičara i kritičara.

Valja, isto tako, naglasiti neodrživost shvaćanja o tamnovilajetskomsudaru nepomirljivih nacionalnih koncepcija što se očigledno ukazuje već

43PREGLED

60 Dževad Karahasan, Sjene Vrta, Knjiga vrtova – O jeziku i strahu, Izdanja Anti-barbarus, Zagreb, 2002, str. 15.

i u samoj činjenici da u onaj najuži, antologijski izbor najsugestivnijihstranica kritičkog razumijevanja naše tradicije i književne savremenostiidu i tekstovi što su ih o bošnjačkim piscima i bošnjačkoj književnostiuopće, kao čistu radost susreta sa ljepotom, u posljednjih pedesetakgodina ispisali Radomir Konstantinović i Ivo Frangeš, Nikola Kovač iLjubica Tomić-Kovač, Radovan Vučković i Radoslav Rotković, Zdenkoi Josip Lešić, Dejan Đuričković i Dragomir Gajević ili Risto Trifković,Ivan Lovrenović i Zvonko Kovač, Slobodan Blagojević, Marko Vešovići Stevan Tontić, Vojislav Vujanović i Gradimir Gojer, Marina Katnić-Bakaršić ili Mile Stojić.

Ali, ne može se zanemariti i onaj ogroman broj tekstova u kojimase poricala posebnost bošnjačke književnosti i kulture što se u različitimvidovima srpskih i hrvatskih književnokritičkih prosuđivanja provlačikroz čitavo dvadeseto stoljeće a nerijetko se javlja i danas, uvijek izizvanestetskih razloga, s neskrivenim animozitetima, osporavanjimaili posvajanjima.

2. Kulturalni arhiv osporavanja i „pripitomljavanja“

„Ni molitvu nam ne priznaju za molitvuni kletvu za kletvu“

(Mak Dizdar)

Postoji, naime, i u srpskoj i u hrvatskoj književnoj historiografijidvojako negativan odnos prema bošnjačkoj književnoj tradiciji i kulturiuopće: s jedne strane odbojnost i u osnovi iracionalno poricanje njenelegitimnosti jer je, dijelom, nastajala u vrijeme osmanske imperijalnevlasti, u orijentalno-islamskom kulturno-civilizacijskom krugu, a s drugestrane, ako je to stvaralaštvo i prihvaćano kao kulturni fenomen „našegpodneblja“, ono je bilo atribuirano kao marginalan tok ili sušičavi mrtvo-rukavac hrvatske ili srpske književne historije.

Iracionalni otpor i nerazumijevanje fenomena bošnjačke kulturebilo u vidu ksenofobije orijentalizma i ideologijskog diskursa hegemonihkultura, bilo patrocentričkog posvajanja, kulturnog skrbništva i „pripitom-ljavanja“ Drugog, što je od sredine 19. stoljeća do danas zaposjeo i kance-rogeno se razrastao u brojnim i raznovrsnim tekstovima i srpske i hrvatskeknjiževne historiografije isključuje svekoliko nasljeđe što je u bošnjačkoj

44 PREGLED

tradiciji na domaću, bosansku osnovu primilo kalem islamske duhovnosti,kulture i civilizacije, mada je u različitim oblicima to „otomanskokulturno naslijeđe“ asimilirano i u srpskoj i u hrvatskoj književnosti ikulturi. O tome je, prisjetimo se, s puno razumijevanja pisao još JovanSkerlić ukazujući na nerazumljivo turkofobstvo srpskih pjesnika u čijojse poeziji, u čudnoj mješavini privlačnosti i odbojnosti, osjeća izuzetnosnažna simbioza „slovenske i istočne poezije“.

„Naši pesnici, turkofobi kako se to samo može zamisliti, para-doksalno su postali zaneti poklonici muslimanske poezije.Nekoliko stotina godina robovanja pod jednom istočnjačkomrasom, neposredno susedstvo s muhamedanskim Turcima učiniloje da je Srbima istinska poezija bila mnogo bliža nego Nemcima.Bosanska sevdalijska poezija sa svojom arapskom melodijomi muzikom bila je proizvod te ukrštene slovenske i istočnepoezije.“61

Stotinjak godina kasnije će i Mile Stojić poput Skerlića ukazivatina značaj ovih simbioza i estetskih prožimanja „istočnog i zapadnogdiwana“ u poeziji bosanskohrvatskih pjesnika naglašavajući da će „prostororijentalnih utjecaja imati značajnoga udjela od Šopovih tematskihokupacija, preko Andrićevih stišanih gnoma, sve do jezičkog ezoterizmaVeselka Koromana.“62

Između Skerlićevog i Stojićevog razumijevanja kulturnih simbiozai prepoznavanja vrijednosti orijentalno-islamske tradicije širi se nesumnjivoznačajan korpus tekstova u kojima se i u srpskoj i u hrvatskoj književnojkritici o tom fenomenu piše s uvažavanjem, ali je gotovo u cijelom dva-desetom stoljeću ipak bio dominantan tok i fikcionalnih i nefikcionalnihtekstova prožetih izrazitim resentimanom prema tom svijetu i njegovojkulturi. Tako se razvio, obnavljao i širio

„negativan i agresivan stav i odnos prema cjelokupnomkulturnom doprinosu i razvoju koji je nastao pod uticajem ikao posljedica penetracije i dugog preovladavanja islamske i

45PREGLED

61 Jovan Skerlić, Omladina i njena književnost (1848–1871), Sabrana dela, knj. 10,Prosveta, Beograd, 1966, str. 377.

62 Mile Stojić, Predgovor antologiji Iza spuštenijeh trepavica: Hrvatsko pjesništvoXX stoljeća, Svjetlost, Sarajevo, 1991, str. 21.

osmanske kulture u našim krajevima. Taj stav išao je ponekadtako daleko da je i u pojedinostima i u cjelini negirao svakoznačenje doprinosa i uticaja orijentalne kulture u razvojukultura naših naroda, kako u prošlosti, tako i u eventualnojbudućnosti, tj. u smislu mogućeg dijaloga i sinteze, odnosno,prožimanja i susreta tih kultura, smatrajući sve to samo kaomračno doba koje treba što prije zaboraviti.“63

Bio je to onaj i danas prepoznatljiv balkanski oblik orijentalističkogdiskursa koji se nerijetko ukazuje kao „histerično grčenje i neprijateljskistav osionog evropeizma za sve što nije prema njegovu uzoru složenoi promišljeno“64, pa su sve do sredine šezdesetih godina XX. stoljećaBošnjaci bili suočeni s dugotrajnim poricanjem nacionalnog i kulturnogidentiteta i proglašavani za amorfnu, nekultiviranu i „neopredijeljenu“masu koja je, navodno, zakasnila da prođe procese nacionalne i kulturnedijageneze. Valja isto tako uočiti i onaj nezanemariv korpus tekstovabošnjačkih autora u kojima se paradigmatičnim obrascima autokoloni-zatorske svijesti kroz čitavo dvadeseto stoljeće poricala samobitnost vlastitekulture aproprijacijom orijentalističkog diskursa i svojevrsnog etno-kulturalnog samozatajstva, nerijetko iz sasvim profanih merkantilnihrazloga i interesa, rjeđe kao istinska traumatična drama identiteta. Otome je još 1936. godine pisao Skender Kulenović u tekstu Jedna žalosti jedna potreba, objavljenom u časopisu Putokaz:

„Zar kod nas nije bilo pojedinaca koji su usvojili neku nacionalnukoncepciju? Među tim intelektualcima bilo je i takovih koji sute nacionalne orijentacije mijenjali kao košulje, tako reći –preko noći, a što je važno i najvažnije iz čisto karijerističkihrazloga […]. Posljedica je toga bila: stvaranje mišljenja kodneupućenih Hrvata i Srba o Muslimanu kao o nekakovomorijentalnom prevrtljivcu.“65

46 PREGLED

63 Muhamed Filipović, Uvod u razvoj teorijske misli u Bosni i Hercegovini, Trećiprogram Radio Sarajeva, br. 3, 1980, str. 485.

64 Abdulah Šarčević, o. c., str. 138.65 Skender Kulenović, Jedna žalost i jedna potreba, Miscelanea, Izabrana djela,

knj. 8, 1983, str. 44.

Naravno, ova samoprezirna autokolonizatorska poricanja vlastitekulture iz „karijerističkih razloga“ prisutna su i danas, s tim što tu samo-zatajnost današnji protagonisti mimikrijski prikrivaju žabljim dizanjemnogu na potkivanje kvazipoststrukturalističkim kopitom, a istodobno suslijepi i gluhi za groteskna vitlanja buzdohanima i dimiskinjama nacionalnihmejdandžija susjednih, tradicionalno ispisivanih književnih naracija,uz koje pristaju za „obilan sahan pilava“, kako bi to rekao Derviš Sušić.

Dijabolizirana „turskim grijehom“, svedena na razinu subkulturnetamnovilajetske zaturenosti, bošnjačka je književnost na taj način ostalaizvan institucionalno organiziranih znanstvenih istraživanja, sistematiziranjai vrednovanja, bilo u posebnostima samostalnih razvojnih tokova ikontinuiteta, bilo u skupnosti i naporednosti bosanskohercegovačkogmozaika i miljea. A sve je to onda uvjetovalo da se slijedom nacional-romantičarskih srpskih i hrvatskih kulturalnih samorefleksija od sredine19. stoljeća, sasvim u duhu lacanovskog razumijevanja paradoksa drugosti,ali nerijetko i mnogo agresivnijeg demoniziranja orijentalno-islamskeduhovnosti u konstruiranju vlastitih kulturnih, nacionalnih i konačnopolitičkih identiteta, u srpskoj i hrvatskoj kulturnopovijesnoj imagologijiuspostavi i uporno obnavlja i dopunjava iscrpan katalog orijentalističkihtekstova u kojima se satanizira i isključuje ili podcjenjuje i marginalizirasvekoliko kulturnopovijesno naslijeđe bošnjačke (bosanskomuslimanske)tradicije kao „trag jedne nemile i antipatične prošlosti“, kako je tosvojevremeno zapisao Jovan Dučić. Zato i onaj ideal sakrosanktnihvrijednosti pohranjenih u luminoznoj nacionalnoj biblioteci i u srpskoji u hrvatskoj (a onda – u obrnutoj slici – i bošnjačkoj) književnopovijesnojnaraciji, osobito u prvoj fazi konstituiranja i konstruiranja vlastitogkulturnog identiteta, prati i ona tamna, opskurna biblioteka, pomnopopunjavani orijentalistički „kulturni arhiv“, s obimnim katalogom razno-likih tekstova prevršenih animozitetima, jer, podsjetimo se, „izgradnjaidentiteta […] uključuje uspostavljanje suprotnosti ‘onog drugog’ čijaje zbilja uvijek podvrgnuta neprekinutom tumačenju i reinterpretiranjunjegove različitosti od naše“.66

O nerazumijevanjima i posvajanjima bošnjačke književnosti iposljedicama lišavanja identiteta, slijedom ranijih tekstova MidhataBegića i Muhsina Rizvića, Muhameda Filipovića i Atifa Purivatre, Alije

47PREGLED

66 Edward W. Said, Orijentalizam, o. c., str. 412.

Isakovića i Mustafe Imamovića, Sulejmana Grozdanića i FehimaNametka, u novije vrijeme vrlo uvjerljivo su pisali i Esad Duraković,Gordana Muzaferija i Nihad Agić ili Vedad Spahić i Muhidin Džanko,Hadžem Hajdarević ili Enver Kazaz. Tako je Esad Duraković istaknuoda smo „pred posljednji genocid nad Bošnjacima mogli permanentnopratiti ideološko zasjenjivanje bošnjačke kulturne baštine ispoljeno upoteškoćama na koje su nailazili naučnoistraživački radnici u ovojoblasti, a zatim i svojevrsnu ideološku agresiju na bošnjačku kulturu iislamsku tradiciju u cjelini“67. U povodu objavljivanja edicije Bošnjačkaknjiževnost u književnoj kritici Kazaz je, recimo, u tekstu Poetika istruktura raskršća i ukrštanja, sažimajući njihove stavove, ukazao nadugotrajne procese političke instrumentalizacije književne historiografijekojom se delegitimiranjem prava Bošnjaka na vlastitu povijesnu refleksijuna kraju zakonito proizvode genocidni projekti:

„Tokom procesa stogodišnjeg nacionaliziranja muslimanabošnjačka književnost, svojatana od drugih, marginalizirana ipotiskivana do stepena književnohistorijske likvidacije, opstajalaje zahvaljujući ne samo svojoj samosvojnosti, estetičkoj vertikali,nego i snazi univerzalnih vrijednosti, autentičnoj i humanoj suštinikoju je stvaralački iznjedrila u kontekstu krvavog razbojištai genocidnih političkih projekata prema bošnjačkoj naciji.“68

Kazaz će, međutim, kasnije nekritičkom apoteozom upravo onihknjiga i tekstova u kojima je bošnjačka književnost „svojatana od drugih,marginalizirana i potiskivana do stepena književnohistorijske likvidacije“i u kojima se nerijetko “turskim grijehom“ stigmatizira svekolika bošnjačkakulturna tradicija, i sam previdjeti i tako poduprijeti iznova oživjeleprocese tih posvajanja, marginaliziranja i potiskivanja.

O neodrživosti predrasuda o kulturno-religijskim „prevjeravanjima“i, posljedično, opasnostima lišavanja identiteta zbog tog „konvertitstva“,ali i bitnim i složenim procesima akulturacija i kulturalnih prožimanja,

48 PREGLED

67 Esad Duraković, Andrićevo djelo u tokovima ideologije evrocentrizma, Prole-gomena za historiju književnosti orijentalno-islamskoga kruga, Connectum, Sarajevo,2005, str. 204.

68 Enver Kazaz, Poetika i struktura raskršća i ukrštanja. U knjizi: Morfologijapalimpsesta, Centar za kulturu i obrazovanje, Tešanj, 1999, str. 315.

osjećajući i sam i prednost i mučninu tog iskustva, vrlo je sugestivno pisaoi Cvetan Todorov:

„Uviđamo razliku između bića koje ima više kultura, koje sedobro oseća u dvema kulturama, i bića koje je izgubilo kulturu,zaboravilo svoj rodni jezik... Stekavši drugu kulturu nisam bitnopromenio svoju početnu situaciju, ali zato gubitak moje jedinekulture vodi osiromašenju, čak i nestanku mog sveta.“69

Sasvim bi, naravno, pogrešno bilo izvući zaključke po kojima jeorijentalistički diskurs dominantan, magistralni tok srpske ili hrvatskenovovjeke književne i kulturne povijesti. To je samo jedan od brojnihvidova literarnopovijesne deskripcije vlastite kulturne posebnosti, ali jeza bošnjačko kulturno samoidentificiranje izuzetno važan, osobito uobazrivom i razložnom razumijevanju one vrste političkog imaginiranjabalkanskih nacional-identitetskih stereotipa što se anahrono utemeljujuna svetim predajama uzvišenog zatočništva kosovskog mita i, navodno, idanas žive misije „predziđa kršćanstva“ u grotesknom obnavljanju „molitvesuprotive Turkom“ i „istrage poturica“. O toj vrsti i danas živih srpsko-hrvatskih „graničarskih“ stereotipa i mitova kojima se potpuno briše razlikaizmeđu epskog i historijskog svijeta i vremena, književne imaginacijei povijesne zbilje možda ponajbolje, uz brojne tekstove, recimo, IvanaAralice i Željka Ivankovića ili Darka Tanaskovića i Miroljuba Jevtićasvjedoči tekst Preci kao saborci70 Karadžićevog ministra za kulturu iobrazovanje Ljubomira Zukovića, predratnog profesora usmene književ-nosti na sarajevskom Filozofskom fakultetu. „SAndrićevim Radislavom“,piše Zuković, „otpočelo je oslobodilačko rvanje s Turcima i poturicamakoje traje do dana današnjega“, pa bi mu „sutra, kad se ova naša oslo-bodilačka borba pobedonosno okonča, valjalo pokraj mosta u Višegradupostaviti spomenik kao prvoj žrtvi bune protiv Turaka i poturica.“71

Da se ta plemenska žudnja epskog poslanja za „istragom poturica“obnavlja i nakon stravičnih iskustava srebreničkog genocida anahronompredstavom srpsko-pravoslavne misije u odbrani hrišćanske Evrope prednajezdom islama potvrđuje i tvrdnja Dobrice Ćosića na posthumnojpromociji knjige Stvaranje Republike Srpske Nikole Koljevića:

49PREGLED

69 Cvetan Todorov, Mi i Drugi, o. c., str. 246.70 Ljubomir Zuković, Preci kao saborci, Javnost, 227/228, 5. 8. 1995.71 Isto.

„Srbi su u Bosni boreći se za svoju slobodu opet branili i hriš-ćansku Evropu od džihadskog islama.“72

Ova graničarska svijest epsko-herojskog zatočništva na bedemuevropske kulture, religije i civilizacije izraz je višestoljetnih antagoniziranja,sukoba i netrpeljivosti kojima su kontaminirane balkanske, orijentalističkeknjiževnopovijesne i etnokulturalne naracije, o čemu je vrlo razložnoi sugestivno nedavno pisao i Todor Kuljić:

„Sa stanovišta dugih procesa (u kojima se mitizacija taložilau raznim oblicima kulturne svesti, od fresaka do gusala) iposlednje etničko čišćenje je u određenom smislu posrednaposledica pomenutog imperijalnog nasleđa i graničarskogmentaliteta. Kod pomenutih mitova treba uočiti napor za radi-kalnim razgraničavanjem od Osmanskog carstva i strah odislamizacije koji se prevazilazi pojačanim poistovećivanjemsa Zapadom preko vlastitih misionarski rastumačenih ANTEMURALE mitova.“73

Suočeni s latentnom prisutnošću krajinskih ante murale mitova štosu u zadnjih dvadesetak godina naglašenom islamofobičnošću oživjeliu tekstovima srpsko-hrvatskih književnopovijesnih naracija, ne bismosmjeli zaboraviti da su se i u srpskoj i u hrvatskoj književnoj historiografijijavljali s početka slabašni, ali tim dragocjeniji, a potom sve dominantnijiglasovi koji su opominjali na neodrživost tih predrasuda, pogotovo onihkoji su rezultat ideologizirane književne imaginacije kojom se demoniziraočitav jedan svijet, njegova religija i kultura. Tako je još 1887. godineNikola Šumonja u tekstu Muhamedanstvo i naša književnost, kojim, uzostale, istina, započinje nastojanje srpske historiografije u posvajanjubošnjačke književnosti, ali je to i tekst u kojem je autor upozorio naispraznost orijentalističkog diskursa što se nažalost kao anahron oblikdevetnaestovjekovne nacionalističke svijesti održao sve do danas:

„Mnogi književnici naši šezdesetih i sedamdesetih godina“, pisaoje Šumonja, „uzimali su sižete svojim pesmama, pripovetkamai drugim radovima iz života potlačene raje u turskom carstvu.

50 PREGLED

72 Dobrica Ćosić, Demokratske laži o Bosanskom ratu, o. c., str. 35.73 Todor Kuljić, Kultura sećanja: Teorijska objašnjenja upotrebe prošlosti, Čigoja

štampa, Beograd, 2006, str. 194.

Ko je ijole pratio razvijanje tadašnje književnosti, lako će se setiti,kakvim se načinom pisalo o Turcima, o njihovom Alahu, oproroku, o džamijama i o polumesecu, a setiće se također, kakoto nije bilo baš ni malo u rukavicama. Kolike samo pesmeZmajeve i Jakšićeve odišu osvetnim gnevom protiv ‘krvoločnih’i ‘zverskih’Turaka, a isto to bilo je i u pripovetkama VladanaĐorđevića, dramama Matije Bana i radovima mnogih drugih.(…) Takav način pisanja dostigao je svoj vršak za vremebosanskohercegovačkoga ustanka, srpsko-turskoga, crnogorsko-turskoga i rusko-turskoga rata. Građe je bilo dosta: valjalo jesamo izmisliti kakav strašan događaj, dovesti čitaocu pred očinekoliko četa Turaka krvavih očiju, s handžarima i dugim puš-kama, valjalo je ispaliti nekoliko hitaca, saseći – naravno svena papiru – nekoliko majki i nevine dece, prikazati tamnicu,vešala, pa eto ti gotove krasne pesme, pripovetke, ili već štoti hoćeš, iz života potlačene raje. Posao ne toliko težak, kolikoblagorodan.“74

Naglašavajući da se „mora priznati, da Muhamedovci nisu bili bašovako besni i krvožedni, kakvima su ih opisivali pisci, koji ih nikada nisuni videli“, Šumonja će na kraju istaknuti da s takvim pisanjem trebaprestati, pogotovo s agresivnim oblicima „nacionaliziranja Muslimana“,ako ih se u propagandnoj utakmici s Hrvatima hoće privoljeti i integriratiu srpsku književnu i kulturalnu maticu:

„Neki kod nas rado nazivaju bosanske Muhamedovce ‘Srbimavere Muhamedove’. To ne treba, jer nema ni smisla ni celi.Razumeće svaki lako, kako je gotovo nemoguće, da se srpskimimenom nazivaju oni, koji još dobro pamte dane turske slave inadmoći, oni koji su od malih nogu vaspitani u narodnosti turskoj,jer drukče nije moglo biti. Zato se treba ovoga ostaviti; vremeneka učini svoje, prilike neka sobom donesu, da Muhamedovcisami priznaju, šta su i ko su. A za sada su oni Bošnjaci – i ništadrugo.“75

51PREGLED

74 Nikola Šumonja, Muhamedanstvo i naša književnost, Stražilovo, 3, 21 (21. 5.1887.), str. 335.

75 Isto, 3, 22 (28. 5. 1887.), str. 344.

Iste ove procese preobražaja krajinske „antiturske novelistike“ (štoje u hrvatskoj preporodnoj književnosti oponašala obrasce usmeneepike) u smjeru Starčevićeva pravaškoga programa nacionaliziranja„bosanskih muhamedanaca“ veoma dobro je uočio Milan Marjanoviću studiji Iza Šenoe76, da bi taj preobražaj koji započinje s poezijomNikole Botića i potom „pseudobosanskom“ novelistikom i romanimaJosipa Eugena Tomića, Antun Barac opisao gotovo na identičan načinkako je to u srpskoj književnosti učinio Nikola Šumonja:

„Sva hrvatska i srpska književnost u prvoj polovici 19. vijeka,nastala uglavnom kao produženje narodne poezije, izražaj jemržnje protiv Turaka. Dokle je ta mržnja mogla da ide pokazujenajbolje Smrt Smailage Čengića i Gorski vijenac s njihovomglorifikacijom zajedničkih ubojstava. Hrvatska novelistikapedesetih godina ne priča o drugome nego o Turcima u Slavoniji,Srbiji, Bosni, Kordunu itd. Nigdje se u toj novelistici o Turčinune govori kao o čovjeku, već uvijek samo kao zulumćaru.“77

„Hajdučko-turska novelistika pedesetih godina svršava se svasa zahtjevom o istrebljenju Turaka; Botić je protivno od svojihprethodnika i suvremenika ukazao na apsurdnost ovakve mržnje,gdje se zapravo ne radi o pripadnicima različitih naroda, već opripadnicima istog naroda različitih vjera. Botićeva djela značeu neku ruku likvidaciju književne mode, kad se u literaturi svecrvenilo od turske krvi i kad pisac izvan toga uopće nije znaočega da se prihvati.“78

Graničarski ante murale mitovi su jedan od temeljnih oblika samo-osvješćujućih etnonacionalnih naracija na južnoslavenskom prostoru, azapravo su tragična i groteskna inačica imperijalne metapriče o odbranivječnih vrijednosti transcendentalno posvećene zapadnoevropske civili-zacije. Naglašavajući da se uz savremenu viziju Evrope kao zajedniceslobodnih naroda, kultura i pojedinaca sve snažnije ukazuje i tendencija„evropskog objedinjavanja na […] kršćanstvu kao svjetonazoru i

52 PREGLED

76 Milan Marjanović, Iza Šenoe, Zadar, 1906.77 Citirano prema: Muhamed Hadžijahić, o. c., str. 123.78 Antun Barac, Hrvatska književnost od Preporoda do stvaranja Jugoslavije, knjiga

II, književnost pedesetih i šezdesetih godina, JAZU, Zagreb, 1960, str. 131.

ideologiji“, Šaćir Filandra je upozorio da u takvoj „vizuri namjestoprotestanata i Jevreja muslimani mogu postati evropski drugi“79, što biimalo pogubne posljedice i za Bošnjake:

„Na osnovu takvog stava“, piše Filandra „izrasla je savremenaevropski prevlađujuća predstava o islamu kao drugojačnosti,opasnosti, a o Bošnjacima muslimanima kao nečem ‘neevrop-skom’ unutar Evrope, nečem tuđem i stranom čega se trebaosloboditi.“80

U tom smislu se i dvostoljetna stigmatizacija Bošnjaka turskimgrijehom prevjeravanja i danas uporno obnavlja graničarskim zatočništvomeurocentričke predstave o pogubnom osmanskom kulturnopovijesnom,religijskom i političkom naslijeđu kao stranom tijelu pripovijesti: bošnjačkisu konvertiti „remetilački faktor“ koji i danas sprečava s bosanskimsrednjovjekovljem uspostavljene a osmanskom okupacijom prekinuteprocese evropski globaliziranog prostora „na temelju univerzalnihvrednota kršćanstva interpretiranih na političkoj i umjetničkoj razini,odnosno unificiranih na socijalno-političkoj i ekonomsko-kulturalnojrazini“81. Ove izrazito predrasudne predstave po kojima je na političkojrazini i danas „osmanska baština opterećenje“ i hereditarni grijeh, jer je„u osmanskoj epohi u velikom stupnju razorena podloga za zajedničkipolitički identitet bosanskog stanovništva“82, a osmanskim osvajanjemBosne „prekinuta nit bosansko-humske kulture koja ju je integrirala uuniverzum europskoga srednjovjekovlja“83, zapravo je horska obnova„kristijanocentričkih i eurocentričkih elemenata u Andrićevoj koncepciji(bosanske) kulturne historije“84, kako je to povodomAndrićeve doktorske

53PREGLED

79 Šaćir Filandra, Bošnjačka politika u XX. stoljeću, Sejtarija, Sarajevo, 1998, str. 394.80 Isto.81 Dubravko Lovrenović, Povijest est magistra vitae, Rabic, Sarajevo, 2008, str.

211-212.82 Srećko M. Džaja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine. Predeman-

cipacijsko razdoblje 1463-1804, s njemačkog preveo Ladislav Z. Fišić, 2. popravljeno idopunjeno izdanje, Ziral, Mostar, 1999, str. 223.

83 Nela Rubić, Stara hrvatska književnost u Bosni i Hercegovini, II, Matica hrvatska,Časopis za umjetnost i znanost, Sarajevo, 2001, godina V, br. 21, str. 24.

84 Ivan Lovrenović, Ivo Andrić, paradoks o šutnji, Novi Izraz, Sarajevo, br. 39,januar – mart 2008, str. 29.

disertacije precizno definirao Ivan Lovrenović. Za razliku od danas svečešćih nekritičkih apoteoza Andrićeve disertacije, Ivan Lovrenović jeveć u tekstu Bosanski Andrić iz 1996. godine naglasio da nije slučajno štoAndrić za života „nije dao da se taj tekst ikada prevede s njemačkogai objavi. Vjerojatno ne stoga što bi mnogo drukčije mislio, već najviše zatošto je najbolje od svih znao o kako nevažnom, ne-književnom i bezvri-jednom tekstu se radi. U tu vrstu iskamčenih, po volji prilika pisanihtekstova spada i onaj njegov zloglasni elaborat što ga je po nalogu beo-gradskoga Ministarstva pisao o albanskom pitanju“.85

Nekritička obnova Andrićevih kristijanocentričkih i eurocentričkihshvaćanja vidljiva je već i u uzgrednim usporedbama Andrićevih stavovaizloženih u doktorskoj disertaciji86, odbranjenoj 1924. godine u Grazu, sovim, ali i brojnim drugim historijskim, kulturološko-političkim i književno-povijesnim tekstovima što su se u zadnjih dvadesetak godina pojavilikao paradigmatičan izraz svijesti „preokupirane konstrukcijom novekorisne nacionalne povijesti“.87

Valja, međutim, ovdje naglasiti da je u zadnjih dvadesetak godinai „bošnjačka interpretativna zajednica“, preokupirana konstrukcijomnove korisne nacionalne povijesti, pa se u rekonstruktivnom prečitavanjuprošlosti, uz značajne historiografske tekstove, susrećemo i s nizom znan-stveno nepotkrijepljenih nacionalno-historijskih imaginiranja herojsketradicije „na braniku islamske civilizacije“. U svekolikoj intelektualnojpometnji i konsternaciji izazvanoj ravnodušnom šutnjom Zapada pred

54 PREGLED

85 Ivan Lovrenović, Bosanski Andrić, Bosna, kraj stoljeća, Durieux, Zagreb, 1996,str. 126.

86 „Od odlučujućeg značaja je to da je Bosnu u najkritičnijem trenutku njenogduhovnog razvoja, u doba kad je previranje duhovnih snaga dostiglo vrhunac, osvojiojedan azijatski ratnički narod čije su društvene institucije i običaji značili negacijusvake kršćanske kulture i čija je vera – nastala pod drugim klimatskim i društvenimuslovima i nepodesna za svako prilagođavanje – prekinula duhovni život zemlje,izobličila ga i od tog života načinila nešto sasvim osobeno“, pisao je Ivo Andrićnapominjući u bilješci: „Ovo mesto, kao i sva ostala mesta u ovoj raspravi u kojimase govori o uticaju turske vladavine, ne bi trebalo shvatiti kao kritiku islamske kulturekao takve, već jedino kao kritiku onih posledica do kojih je došlo usled njenog pren-ošenja na hrišćansku, slovensku zemlju.“ (Ivo Andrić, Razvoj duhovnog života u Bosnipod uticajem turske vladavine, prevod Zoran Konstantinović, Sveske Zadužbine IveAndrića, god. I, sv. 1, Beograd, jun 1982, str. 51 i 201).

87 Todor Kuljić, o. c., str. 8.

obnovom nacionalističkih srpsko-hrvatskih mitova što su kulminiraligenocidnim projektima, etničkim čišćenjima i logorima, s intelektualnomi političkom elitom nemoćnom da artikulira moderan, demokratski program,kojemu će i vlastita kultura sjećanja biti lišena rezidualnih odsjaja epskeheroike, došlo je i do obnove bošnjačkih ante murale mitova, razumijevanjavlastite historijske misije na serhatu, u grotesknoj predstavi junačkeodbrane ideje islama pred najezdom evropskog kršćanstva. Orijenta-listički diskurs kojim jedan tok srpske ili hrvatske historiografije poričeili stigmatizira bošnjačku književnu tradiciju i historiju uvjetuje, naime,i onu čas pritajenu, čas neskrivenu odbojnost i netrpeljivost u tekstovimabošnjačkih autora prema „mračnom naslijeđu zapadnoevropske kršćansketradicije“ u daljnjem antagoniziranju kultura, s površnim čitanjem isimplificiranjem postkolonijalne kritike na profanu, u nas tragičnozasvjedočenu lokalnu verziju globalnog sukoba civilizacija. Ne treba,međutim, zaboraviti da je radikalnu kritiku imperijalne povijesti i hegemo-nističkog diskursa zapadnoevropske kršćanske civilizacije u procesimakolektivnog eurocentričkog samodefiniranja antagoniziranjem spram svijetaislama kao „normativnog Drugog“, ali i obrnutih kulturno-religijskihprocesa samoidentifikacija dijabolizacijom kršćanske kulture, formuliraoupravo niz znanstvenika na Zapadu, o čemu može posvjedočiti i knjigaTomaža Mastnaka Križarski mir. Kršćanstvo, muslimanski svijet izapadni politički poredak88:

„Bitni trenutak u izražavanju samosvjesti kršćanske zajednice“,piše Mastnak, „bila je konstrukcija muslimanskog neprijatelja.Antagonistička razlika između njih i muslimana bila je sastavnielement kolektivnog identiteta latinskih kršćana. Djelo tognovog kolektivnog identiteta bio je novi sveti rat protiv togtemeljnog neprijatelja, jer su muslimani predstavljali nevjerništvokao takvo.“89

Mastnak knjigu dovršava gorčinom saznanja da je upravo u tragedijiBosne iznova oživjela (evropskom političkom pristrasnošću ili ravno-

55PREGLED

88 Naslov izvornika: Crusading Peace. Christendom, the Muslim World and WesternPolitical Order by Tomaž Mastnak, University of California Press, Berkley and LosAngeles, California; University of California Press, Ltd., London, England, 2002.

89 Tomaž Mastnak, Križarski mir. Kršćanstvo, muslimanski svijet i zapadni političkiporedak, s engleskog preveo Janko Paravić, Prometej, Zagreb, 2005, str. 124.

dušnošću tolerirana) stoljećima prisutna sakralna naracija o križarskomratu, artikulirana u jeziku koji tu priču stalno obnavlja i kojoj se stogai pored svih tragičnih iskustava „kraj još uvijek ne ukazuje na vidiku“:

„Ustrajnost križarskog rata bila je svakako jasna i počiniteljimai žrtvama rata protiv Bosne na kraju XX. stoljeća. I počiniteljii žrtve našli su u jeziku križarskih ratova način za opisivanjesvojih ciljeva i svojeg neugodnog položaja. Oni koji su stajalisa strane i promatrali zločine često nisu nalazili riječi kojimabi izrazili besmislenost tog postmodernog križarskog rata ili gaizložili prijekoru. Njihov govor o miru samo je omogućio uspjehkrižarskog rata.“90

Na sličan način će i Željko Mardešić (Jakov Jukić) u tekstu Kršćanstvo,kultura i globalizacija tragično iskustvo imperijalne evropske historijeprepoznati u tri susljedna i povezana vida katoličke globalizacije (ratničke,kulturne i ideološke) ističući da je već od prvog križarskog rata „mirzazivan zapravo samo među kršćanima radi veće učinkovitosti u ratuprotiv onih drugih, muslimana“.91 Od križarskih ratova – piše Mardešić– koje je „redovito započinjala Crkva, dok su ih države rado dopuštale ipodržavale“92, preko kolonijalističkih genocidnih pohoda kada je „poslijeprotjerivanja židovskih i muslimanskih zajednica u domovini došao redna istrebljenje praznovjernih starosjedilaca u prekomorskim kolonijama... kraljevsko osvajanje mačem i kršćansko širenje križem išli su naporedo,a poslije toga redovito je slijedilo pljačkanje zlata i podizanje baroknihcrkava. Najprije je išao rat, a onda kultura tuđinca i osvajača.“93 Pogubneposljedice misionarske djelatnosti protureformacijske crkve, naglašavaMardešić, bile su posebno vidljive u osvajanjima JužneAmerike „nemilo-srdnim svjetovnim kolonijalizmom i istodobno prisilnom evangelizacijomnovih naroda“.94 Tragično iskustvo imperijalne evropske historije čijeje ideološko naslijeđe nesumnjivo utjecalo na političku pristrasnost ili

56 PREGLED

90 Isto, str. 347.91 Željko Mardešić, Kršćanstvo, kultura i globalizacija, Znakovi vremena, Sarajevo,

zima 2006, vol. 9, br. 34, str. 30.92 Isto, str. 36.93 Isto, str. 35.94 Isto, str. 31.

ravnodušnost prema tragediji Bosne i Bošnjaka u posljednjem ratuizazvalo je, ljudski razumljivo, gnjevno, ali i nekritično i jednako pred-rasudno prečitavanje evropske povijesti kao sveopće historije beščašćas karakterističnim stereotipima i generalizacijama kojima se ispisujesvojevrstan imagološki leksikon „evropske truleži“:

„Evropa je kolijevka genocida, urbicida, inkvizicije, križarskihi kolonijalnih, i pljačkaško-osvajačkih ratova, i holokausta, inacionalizma, i rasizma, i šovinizma, i aparthejda, i stvaranjarezervata, i geta, i enklava, i etničkog čišćenja, i fašizma, inacizma, i komunizma i boljševizma, i staljinizma, i koncent-racionih logora, i Gulaga i Kolimâ, i ispovijedi pred ljudimaa ne pred Bogom, kroz tevbu ili istigfar, i ‘komunističke samo-kritike‘ i ‘drugarske kritike na partijskom sastanku‘.“95

Prigušeni, nerijetko traumatični doživljaj izopćenosti i odbačenostiiz „evropske porodice“ zbog islamske osnove u kulturalnoj tkanicibošnjačkog etno-religijskog identiteta, doživljaj što se taložio u pod-svjesnoj, narativno neartikuliranoj predstavi novovjeke bošnjačke povijestiukazao se nakon srebreničkog genocida u tekstovima bošnjačkih autorasimboličnom i arhetipskom razdjelnicom između dva naoko manihejskiantagonizirana svijeta. U suočenju s licemjernim djelovanjem evropskihcentara političke moći, koji su ispraznim deklaracijama i rezolucijamaprikrivali prešutni pristanak na nestanak jednog etnosa, i autoru ovihredova se nakon Trnopolja i Dretelja, Ahmića i Srebrenica učinilo dase od Francuske revolucije do danas Evropa oblaguje demokratskimprincipima jednakosti, slobode i bratstva i da je „njihov govor o miruomogućio uspjeh križarskog rata“. Tako se, međutim, znanstveni diskursteorijski utemeljene kritike orijentalističkih i eurocentričnih strategija,ovjeren tragikom neposrednog iskustva, preobražavao u iracionalnepredstave prividno nepomirljivih suprotnosti, ugrađenih, navodno, usamu osnovu i historijskih i religijsko-konfesionalnih identiteta.

„Pretvaranje Španije u jezgro katoličanstva protjerivanjemislama i judaizma Evropa u mediju duha počinje svoje konsti-tuiranje, što pada u doba etabliranja Islama u Bosni. Dok Bosna,

57PREGLED

95 Mustafa Spahić, Zadah evropske truhleži; Da, mi smo muslimani II, Ljiljan,Sarajevo, 1996, str. 112.

preovlađujuće islamska, prima Jevreje pod svoje skute, održava-jući katoličanstvo i pravoslavlje, dotle Evropa svoj nastanakduguje uništenju od nje različitih vjera i svjetonazora. Tokonstituiranje na antiislamskom principu, ne u konfesionalnomveć u ontološkom značenju, udaljava Evropu od habitusa bosan-skih Muslimana.“96

„Islamski svijet, zemlje i narodi više su se osvijestili, naučilii politički odredili kroz sudbinu Bosne, nego kroz sve događajeu XX stoljeću. Više je muslimane naučio odnos Zapada premaBosni nego svi islamski pokreti i napisane knjige u XX stoljeću.“97

„Povijesni smisao stradanja bosanskih muslimana Bošnjaka jesteu odbrani bosanskohercegovačke državne posebnosti i islamskogidentiteta naroda.“98

Ne može se, naravno, poreći učestalost ove vrste bošnjačkih publi-cističkih, historiografskih i književnopovijesnih tekstova zasnovanih napojednostavljenim predstavama vjekovne suprotstavljenosti „heretične,polifone i multilateralne Bosne“99 kršćanski unilateralnoj Evropi, ali jeapodiktična tvrdnja Dubravka Lovrenovića da su „Bošnjaci najveći diosvoje povijesti hranjeni ideologijom islamskog antemuralea prema tojistoj Europi“ i netačna i neprihvatljiva, jednako stereotipna, a pogotovozaključak da „tom ofenzivnom ideologijom unitarna muslimansko-bošnjačka elita svoj narod hrani i danas“.100

Niti je orijentalistički diskurs kristijanocentričnih antemurale mitovajedini i dominantan tok srpskih ili hrvatskih historijskih, kulturalnih iknjiževnopovijesnih tekstova, niti je ideologija antievropskog islamskog

58 PREGLED

96 Šaćir Filandra, Bosanski Muslimani i Evropa, u: Bosna i Hercegovina i Svijet,Institut za istoriju, Sarajevo, 1996, str. 220-221.

97 Mustafa Spahić, Tri demona zla; Da, mi smo muslimani II, Ljiljan, Sarajevo,1996, str. 98.

98 Esad Hećimović, Vrijeme Mehmeda Handžića i naše vrijeme, Zbornik radovasa znanstvenih skupova o Hadži Mehmedu Handžiću, El-Hidaje – Udruženje ulemeBiH, Sarajevo, 1996, str. 111.

99 Šaćir Filandra, o. c., str. 221.100 Dubravko Lovrenović, o. c., str. 240.

zatočništva temeljni, gradivni konstituens bošnjačke povijesti, kulturei politike. U ružnim historijskim trenucima etno-konfesionalnih antagoni-ziranja uvijek iznova ožive ovakve političke predrasude i generalizacijekojima se stigmatizira svekolika povijest drukčijih kulturno-civilizacijskihzajednica i previđa ono za svaku kulturu karakteristično bogatstvo i drago-cjena raznovrsnost na kojima se zasniva i po kojima se jedino i možeprepoznati njena autentičnost. Na toj raznovrsnosti obrazaca, društveno-historijskih i ideološko-političkih stremljenja nesvodivih na jednobojnusliku statičnog koncepta etničkog identiteta počiva dinamična bosanskahistorijska zbilja, koja se opire svakoj vrsti isključivih interpretacija,pogotovo radikalnim antagoniziranjem u duhu Lewis-Huntingtonovihteza o neminovnom sukobu civilizacija. Zato je važno i ovdje istaknutida su u neprekidnim prožimanjima zavičajne slavensko-bosanske pučkekulture i orijentalno-islamske duhovnosti u doba osmanske vladavine,a potom bogatih simbioza s iskustvima evropskog moderniteta što seplodotvorno začinju s kraja 19. vijeka, a zbivaju sve do danas, u traganjuza kulturnim, konfesionalnim i etničkim posebnostima „kao južnoslavenskinarod između Srba i Hrvata, iskazujući i izvjestan antiturski (ne anti-orijentalni), a kasnije i antiaustrijski (ne protuzapadni) stav i određenje“101

Bošnjaci zapravo podijelili tragičnu krajinsku sudbinu južnoslavenskihnaroda uopće. Upravo zato, uza sve proturječnosti kompleksnih kulturno-civilizacijskih razlika, sličnosti ili suprotnosti „bosanskohercegovačkaje književnost iznimno privlačan i bogat resurs za imagološka istraži-vanja […] napose stoga što bosanski čovjek drugost nije percipiraopreko zidova imperijalnih civilizacijskih granica nego ju je živio u naj-doslovnijem smislu kao zbiljnost i neposrednost vlastite svakodnevnice“.102

U grotesknom krajinskom nadmetanju o izvornoj čistoti i starinstvunaših kulturnih identiteta zaboravlja se da su svi bosanskohercegovački(i južnoslavenski) identiteti rubni, nastali na presjecištima velikih kul-turno-civilizacijskih sistema i povijesnih procesa, pa uz njihove nesumnjivei dragocjene posebnosti ne smijemo previdjeti i onu mnoštvenost sin-kretičkih oblika koji se otimaju „higijeniziranju“ nacionalne kulture, lus-

59PREGLED

101 Muhsin Rizvić, Poetika bošnjačke književnosti, u knjizi: Panorama bošnjačkeknjiževnosti, Ljiljan, Sarajevo, 1994, str. 24.

102 Vedad Spahić, Slika drugog u „Ljetopisu“ Mula Mustafe Bašeskije, u knjizi:Prokrustova večernja škola, BosniaArs, Tuzla, 2008, str. 17.

traciji i egzorcizmu „zlih duhova nemile i antipatične prošlosti“. Stoga inaše razumijevanje bosanskohercegovačke povijesti i kulturne tradicijevalja osloboditi pseudomitskih predstava nacionalnog romantizma pokojima smo „zid kršćanstva i mač islama i jezgro bogumilstva, kako smona granici carstva, religija, civilizacija, Istoka i Zapada, a u stvari samoje u pitanju nedostatak razboritosti i kulturnog nivoa da se izjednače svereligije i da se izjednače svi okupatori kao nosioci hegemonističkih težnjii posljedica“,103 da se, dodajmo, uvažavaju svekoliki i raznoliki kulturniobrasci, bez obzira na kojem su valu historijskih gibanja doneseni,asimilirani i prilagođeni. Razložna, davno napisana upozorenja AlijeIsakovića o nužnosti demistifikacije bosanskohercegovačke historije ukojoj smo zapravo tragično sudjelovali u međusobnim sukobima „biloza čestitog cara, bilo za svijetlog sultana, bilo moćnog ćesara“104 još uvijeknisu našla pravog odjeka u našoj ideologiziranoj, etnocentričkim isključi-vostima opterećenoj historiografiji. „Čitalac treba kao i uvijek u balkanskojhistoriografiji znati da njoj nepristrasnost nije vrlina“105, upozorio je EricHabsbawm na tu znanstvenu nepouzdanost historiografije koja i danasnudi predstave „izmišljene prošlosti“ imaginirane na epskim predajamaherojskih podviga žrtvovanja i zatočništva. Paradoksalno je, međutim, dasu ti procesi demistifikacije začeti čak i u epskoj pjesmi, kad se umjestoepsko-agonalne heroike i deseteračkih mejdana gdje su Krajišnici simbo-ličko-alegorijske figure i zatočnici totius Christianitasa i vascijelogIslamijeta ukaže opće iskustvo tragičnog krajinskog postojanja na raz-međima historijskih razbojišta:

„Oj Krajino, krvava haljino!Ovakva je krvava Krajina:S krvi ručak, a s krvi večera,Svak krvave žvače zalogajeNigda bijela danka za odmorka.“

(Lički Mustajbeg i Orlanović Mujo)

60 PREGLED

103 Alija Isaković, Epska tradicija i naša zbilja, Neminovnosti, Univerzal, Tuzla,1987, str. 75.

104 O. c., str. 75.105 Eric J. Hobsbawm, Nacije i nacionalizam, Program, mit, stvarnost, prijevod

Nata Čengić, Novi Liber (Biblioteka Erasmus; IV), Zagreb, 1993, str. 70.

Takvo je, konačno, i ono često citirano pismo koje udbinsko-ličkikapetan Mustafaga Hurakalović (epski Mustajbeg Lički) 1684. bosančicompiše harambaši Petru Smiljaniću u kojem mu čestita na nagradi koju jenjegovom sinu harambaši Iliji Smiljaniću dodijelio dalmatinski providurLeonardo Foscolo. U pismu ne nalazimo ništa od klišetirane uglađenostidiplomatskog stila, ni od epske retorike vjersko-nacionalne netrpeljivosti,nego se u iluminativnom vidu intertekstualnog citatnog prelijevanjaspomenute epske pjesme o Mustajbegu Ličkom i njene epistolarnepalimpsetske obnove raskriva puna svijest o bliskosti i zajedničkimkorijenima tragično sukobljenih Krajišnika.106

Tri stotine godina kasnije, opet u fikcionalnom tekstu, u pripovijetkiKaimija, Derviš Sušić će u daljnjoj demistifikaciji romantičarsko-nacio-nalnih vizija prošlosti do kraja dekonstruirati mitsko-legendarne predstaveo nacionalno-konfesionalnim mejdanima i junacima što će ih u sugestivnojstilskoj preregistraciji epskog narativa izreći ne slučajno Budalina Tale,a Skender Kulenović u romanu Ponornica burlesknim parodiranjemepskog dvoboja cirkuskih pajaca „Švabe“ i „Turčina“, alegorijskih figurai komičkih maski „dviju carevina-utvara“ nad ambisom bosanske ukletosti,kao i slikom tragičnog ishoda konjskih utrka, koje su se na kraju izmetnuleu agonalni sukob „dviju vjera“.

„O istini o junaštvima da i ne govorim, bruka jedna. Eto, jednom,posla mene Lički Mustajbeže da mu gdje u Kotarima otmem dvadobra vola orača. Ja ukradoh dva dobra vola orača. Zajmišeme od mora katane, ali ja, nekako, moleći Boga, umakoh.

61PREGLED

106 „Od nas gospodina Mustafage, kapetana udvinskoga i ličkoga, harambaši PetruSmiljaniću poklon i vele drago i ljubeznivo pozdravljenje kako bratu i prijatelju našemu.Čudimo se v.m. da nam nigdir list ne doćo od vas budući s našim ocom prijatelj. Tolikoli mislite da mi nismo ništa posli oca vri(d)ni. Molimo v.m. ako ne bude koje oprave, časmo vam bili pisali da opravite pri gospodinu ćeneralu, molimo v.m., ako ča vidite dane bude mira dajte nam na glas po prijateljsku skrovito, molimo v.m. i pozdravljaševas naša mati i moljavše vas za jednu tursku robinjicu, a ča bude pravo, hocemo vamuslati. Molimo v.m., pozdravite nam od naše strane sina Vašega harambašu Iliju. Čulismo da je junak na toj krajini. Bog znade da nam je drago, jere je naš. I eto mu uslasmojedno pero sokolovo za č je za nj. Hoće ga nositi prid junaci. I molimo ga za jednu sitnukarabinu, ča znate da tribuje vira moja, hoćemo mu je pošteno jizpraviti. I Bog vas veseli.I molimo vas Ilija da nam ušaljete jednu bocu rakije, ča ćemo se napiti. I da ste veseli,amin“ (Citirano prema: Krajišnička pisma. Odabrao i priredio Muhamed Nezirović,Bošnjačka književnost u 100 knjiga, knjiga 5, BZK Preporod, Sarajevo, 2004, str. 245).

Mustajbeg mi dade dukat i ovcu jalovicu. I svoj bih život mirnoproživio da guslar za sahan pilava i but ovnovine s Mustajbegovesofre ne ispjeva grdnu lagariju kako sam na svome kulašu izzemlje Kaurije iznio Ilijinu seku Anđeliju.“107

„Na svojoj vjekovnoj trci pouzjahaće popodne još jednomsvoje konje tri vjere, islamska, ortodoksna i katolička, dvije,zapravo, naša ‘turska’ i dvije njiihove, koje za nas čine jednu,‘đaursku’.

‘Naša’ je ostala da strši ovdje kao badrljak prestarjele carevinekoja se duboko povukla, a ‘njihova’ je pod čvrstim zaštitnimžezlom svoje, koja se na ovim stranama duboko zajezerila,svojim neviđenim redom u svemu, ali joj se ipak na dnu, sveje više takvih znakova, nešto prijeteći komeša i uspinje, i tood ortodoksa; trke dakle između dviju carevina utvara, jedne kojaje sada samo to, i druge, koju teško da će minuti ista sudbina.“108

Ovakvi su primjeri, međutim, izuzetno rijetki pa je dvadesetakgodina nakon Isakovićevog teksta Nirman Moranjak-Bamburać u tekstuPoetika i ideologija na sličan način upozorila da se u našem razumi-jevanju književne tradicije ništa nije izmijenilo i da umjesto o dobrim ilošim gospodarima valja napokon govoriti o promjeni kulturnih paradigmii književnih procesa što su se smjenjivali u stoljećima iza nas.

„Kroz povijest Bosne i Hercegovine vidljivo je da smjenakulturnih imperijalnih obrazaca sa sobom donosi i smjenupoetika, tako da bi valjalo upotrijebiti instrumentarij postkolo-nijalne kritike za nova iščitavanja i instrauriranje rekonstruktivnoggovora o kolektivnom identitetu, nasuprot normativnom, kojiu ideologijskom smislu ne potura toliko lažnu sliku stvarnosti,koliko se krije iza potvrđivanja jedne stvarnosti.“109

62 PREGLED

107 Derviš Sušić, Pobune, Izabrana djela, knj. 2, Oslobođenje, Sarajevo, 1986,str. 61.

108 Skender Kulenović, Ponornica, Muslimanska književnost XX vijeka, knj. XI,Svjetlost, Sarajevo, 1991, str. 351.

109 Nirman Moranjak-Bamburać, Ideologija i poetika, Radovi Filozofskog fakulteta,Sarajevo, 2000, str. 108.

U tom rekonstruktivnom čitanju možda se tragizam bosanskih i južno-slavenskih idiosinkrazija u zrcaljenju podsvjesno-iracionalnih poriva iprotivrječnih senzacija odbojnosti i privlačnosti u doživljaju Drugognajlakše može prepoznati u dvjema paradigmatičnim scenama iz Andri-ćeve pripovijetke Kod kazana i dijaloga Tome Galusa i mladog begaBahtijarevića u romanu Na Drini ćuprija, a onda posljedično i u protiv-rječnim razumijevanjima orijentalističkih stereotipa u djelu Ive Andrića.

U pripovijetki Kod kazana Mehmedbeg Biogradlija, „janjičar iistinski ratnik“ koji se „pored rakije (...) truje i makovim zrnevljem kojeuzima u madžunu od urmi ili pomorandžine kore“, u profanom, blas-femičnom razumijevanju vlastite kulture svedene na ljepotu čulnogiskustva i uživanja, bogohulno će u ponoćnom razgovoru s fra MarkomKrnetom s neskrivenom mržnjom poreći i svaki smisao kršćanskereligije i kulture:

„Mračna stvar, krst! Mračno je sve što se krstom krsti! Hiljadugodina mijesite mrak, pa nikad ništa! Ne dižete glavu ispod krsta.To vam je kazna. Vi ste protiv božijeg dara i stvorenja! Šta semože? Kršten narod, nesrećan narod.“110

S druge strane, u romanu Na Drini ćuprija Marxov često citiranistav: „Sie können sie nicht vertreten, sie müssen vertreten werden“(Oni ne mogu sebe predstavljati, oni moraju biti predstavljeni) dobitće našu bosansku inačicu u egzaltiranom stavu Andrićeva Tome Galusakoji, ponesen idejama jugoslavenske nacionalističke omladine, poričesposobnost i mogućnost znanstvene samospoznaje bošnjačke inteligencije:

„Vi jeste orijentalci, ali se varate kad mislite da ste pozvani dabudete orijentalisti. Vi uopšte nemate zvanje ni prave sklonostiza nauku.“111

Žestinu Galusova poricanja mogućnosti Bošnjaka da se znanstvenobave vlastitom kulturom i sposobnosti da sami sebe predstavljaju pratipotom naratorov zaključak da „oni kao ovaj muslimanski mladić, begovskiunuk, nose svoju filozofiju u svojoj krvi, žive i umiru po njoj, ali ne

63PREGLED

110 Ivo Andrić, Kod kazana, Sabrana djela, knj. VI, Mladost – Prosveta – Državnazaložba – Svjetlost, Zagreb – Beograd – Ljubljana – Sarajevo, 1967, str. 68.

111 Ivo Andrić, Na Drini ćuprija, Sabrana djela, knj. I, navedeno izdanje, str. 270.

umeju da je iskažu rečima niti osećaju potrebu za tim“.112 A, zapravo,prisiljeni na šutnju, i fra Marko i Bahtijarević su lišeni prava na vlastituartikulaciju, njima je oduzeta mogućnost samoreflektiranja, oni suosuđeni da budu predstavljeni.

U Galusovim stavovima i naratorovom komentaru nije, naravno,teško prepoznati gotovo doslovnu parafrazu stereotipa o „karakterologijibosanskih muhamedovaca“ što su ih, kao sukus „orijentalističkog arhiva“srpske nacionalromantičarske ideologije druge polovine 19. i prvepolovine 20. vijeka, saželi Stojan Novaković i Jovan Cvijić. „Jezikapstrakcije, jezik misli, ono što je, tako reći, u svakom jeziku najlepše,njima je zapečaćeno“113, pisao je Stojan Novaković, dok su prema JovanuCvijiću „bosanski muhamedovci“ nesposobni za modernu naučnumisao jer su zadržali „neki okamenjeni, jamačno srednjovekovni načinmišljenja“.114

Književno djelo Ive Andrića danas se sve više ukazuje i razumijevakao paradigmatično „mjesto gdje se stvara ideologija“, „bojno polje ipoprište“ žestokih prečitavanja „tekstualnih tragova prošlosti“ u simplifi-ciranom razumijevanju retoričkih strategija novog historicizma i kritikeorijentalističkog diskursa, s jedne strane, i – s druge strane, tradicionalnogesencijalističkog estetizma koji hipostazom autonomnosti književnogsvijeta poriče kontekstualnu i kotekstualnu „kontaminaciju“ književnogteksta ideologijskim sadržajima. A sve to onda posljedično rezultiraparalelnim i antagonističkim ritualima demonizacije ili beatifikacijeAndrićeva „lika i djela“. Pritom, i jedni i drugi zaboravljaju da, naravno,nema ideologijski nepristrasnih naracija, ali da, isto tako, nema ni „nevinih“interpretacija i da se u svakoj poetici kulture odvija neprekinuti procesraznolikih tumačenja i „prerađivanja“ povijesnog smisla u mnogoglasjueksplikativnih oblika i retoričkih strategija kojima se, između ostalog,otkriva i „historičnost tekstova“ i „tekstualnost historije“, ali da je inovohistoricistički metod tek jedan od brojnih vidova razumijevanjaknjiževnosti, nesvodive na puku ilustraciju ideološki, navodno, monolitnediskurzivne prakse. Isto bi se moglo reći i s romantizmom uspostavljenom

64 PREGLED

112 O. c., str. 270.113 Stojan Novaković, Balkanska pitanja i manje istorijsko-političke beleške o

Balkanskom poluostrvu 1886–1905, Beograd, 1906, str. 21.114 Jovan Cvijić, Govori i članci, I, Beograd, 1921, str. 260.

predstavom o „estetskoj autonomnosti književnog svijeta“, kao daknjiževni tekst – kako je to istaknula i Nirman Moranjak-Bamburać –ne reflektira ništa iz historijske zbilje:

„Lijepi san o ‘slobodnom geniju’ je samo utopija, jer njegova‘sloboda’ itekako može poslužiti za različita ideološka obliko-vanja, a za oblikovanje nacionalnog identiteta kao nosiveideologeme suvremene povijesti, uvijek i služi.“115

Upravo je u tom smislu u tekstu Pisac na osami (Upotreba Andrićeveknjiževnosti u ratu u BiH) Ivo Žanić upozorio na kompleksnost odnosaknjiževne i historijske zbilje u Andrićevom djelu, etičke i estetske sa-obraznosti i odgovornosti na kojima jednako počiva i književni tekst iinterpretativni čin:

„Književna je stvarnost autonomna stvarnost, ona postoji unutarvlastitih zakonitosti i živi vlastitim životom, ali ipak nastajeu okviru određene povijesne zbilje i, jednom nastavši, na tu zbiljupovratno djeluje, suoblikuje je i dograđuje, među ostalim, i takošto Andrićeve romane i priče čitaju oni koji danas odlučuju oBosni i Hercegovini i na osnovi njih stvaraju ovakve ili onakvezaključke. Utoliko ‘slučaj Andrić’uistinu otvara mnoga realnapitanja o odnosu književne i izvanknjiževne stvarnosti, postu-latima stvaralačkog postupka, odgovornosti autora za recepcijudjela, tendenciji u književnosti i njenoj ideologizaciji, bilo da jeprovodi sam autor, bilo njegovi zvani i nezvani, dobronamjernii zlonamjerni tumači.“116

Kritički pristup književnom tekstu u tom smislu i danas nužnozahtijeva kako propitivanje „vrste pređe i načina tkanja“ (V. Šklovski), takoi onih ponornih, polifonih i heteroglosnih procesa proizvodnje ideološkihsadržaja i u činu pisanja i u činu čitanja jer se „svaka literarna činjenicapojavljuje (…) kao rezultanta dviju sila: unutrašnje dinamike strukturei spoljašnje intervencije“.117

65PREGLED

115 Nirman Moranjak-Bamburać, Ideologija i poetika, o. c., str. 107.116 Ivo Žanić, Pisac na osami (Upotreba Andrićeve književnosti u ratu u BiH),

Erazmus, Časopis za kulturu demokracije, Zagreb, listopad 1996, br. 18, str. 48.117 Jan Mukaržovski, Uz češki prevod „Teorije proze“ Viktora Šklovskog, Književna

kritika (Beograd), VI/1975, str. br. 3, str. 67-68.

Raznolikost kritičkih interpretacija Andrićevog književnog tekstane zasniva se, međutim, samo na kolektivnom horizontu očekivanja iliknjiževnoj kompetenciji interpretativnih zajednica. Interpretativni činpodrazumijeva i individualnu kompetenciju čitanja i razumijevanjaknjiževnog svijeta, baš kao što su i Andrićevi fikcionalni i nefikcionalnitekstovi, između ostalog, izraz nesumnjivih etno-kulturalnih, ideologijskihi tradicijskih interpretiranja historijskog svijeta, ali i individualnog činatranspozicije životne u umjetničku činjenicu snagom autorske ekspresijei estetske sugestije (ne)podložne nasilju kolektivnih ideoloških naloga,ali i ličnih idiosinkrazija. Značenja književnog teksta ni u činu pisanja niu činu čitanja ne proizvodi apstraktna, „transcendentalna svijest“ Autorai Čitaoca, književni tekst u svakom novom čitanju otkriva dinamičnu,vazda promjenjivu sliku i individualne i kolektivne ideološke semantizacijedruštvene zbilje učinkom „unutrašnje dinamike strukture i spoljašnjeintervencije“.

Sve ovo upućuje na potrebu smirenijeg razgovora o Andrićevimorijentalističkim nazorima jer se na kraju čak i kod onih književnih znan-stvenika koji inače, s pravom, inzistiraju na razlikovanju, ali i uslovljenostiteksta i izvantekstovnih relacija i sadržaja historijske zbilje i estetskeimaginacije u konačnom sudu navlas istom retorikom a različitim zak-ljučcima o Andrićevoj „ljubavi“ ili „mržnji“ prema bosanskomuslimans-kome svijetu ta razlika posve pobrisala:

„Usuđujem se izreći da u cjelokupnoj bosanskoj (pa i bošnjačko-muslimanskoj) književnosti nema pisca koji je s takvim rafi-niranim suživljavanjem i s takvim ponornim ko-sentimentomrazumijevao povijesnu i civilizacijsku sudbinu bosanskihMuslimana, kao Ivo Andrić.“118

„Gotovo da nema književnika u ‘jugoslovenskoj literaturi’ kojije s tolikom odbojnošću i tako mračnim tonovima slikao cijelijedan narod i njegovu povijest zbog toga što pripada drugomcivilizacijskom krugu.“119

66 PREGLED

118 Ivan Lovrenović, Bosanski Andrić, Bosna, kraj stoljeća, Durieux, Zagreb,1996, str. 127.

119 Esad Duraković, Andrićevo djelo u tokovima ideologije eurocentrizma. Uknjizi: Andrić i Bošnjaci, BZK „Preporod“, Tuzla, 2000, str. 139.

Ovim nepomirljivo suprotstavljenim sudovima o prirodi odnosa premaBošnjacima u Andrićevom djelu svedenim na psihološko-emocionalnekategorije ljubavi i mržnje, u tekstovima koji, navodno, „prijete“ da budusažetak homogenih bosanskih „interpretativnih zajednica,“120 ZdenkoLešić, sasvim u duhu Saidova orijentalizma, ne amnestirajući, dakle,Andrića od njegovih nesumnjivih orijentalističkih nazora prisutnih,naravno, u njegovim i fikcionalnim i nefikcionalnim tekstovima, isto-vremeno uključuje lacanovski paradoks drugosti (što je u osnovi i Saidovaučenja) u kojem u drugome možemo vidjeti obrnutu sliku nas samih:

„Na ovome mjestu“, kaže Lešić, „ne možemo a da se ne sjetimoAndrića i njegovih slika ‘Istoka’ i ‘Istočnjaka’koje nesumnjivopredstavljaju naš prilog zapadnoeuropskoj tradiciji orijentalizma,s karakterističnom mješavinom odbojnosti i privlačnosti. Aliovdje moramo dodati da ni uAndrićevim slikama, kao većinomni u onim tekstovima koje je Said analizirao, nema mjesta zamržnju, kako neki misle, jer se te slike realiziraju upravo kaolacanovski paradoks: slike drugih nas mame, jer vjerujemoda u drugosti možemo vidjeti obrnutu sliku nas samih.“121

Lešićevom u osnovi prihvatljivom ali i nešto pojednostavljenomtumačenju i Lacanova i Saidova, a onda – posljedično – i Andrićevarazumijevanja i predstavljanja drugosti kao benigne, obrnute slike nassamih, valja dodati da nije riječ o racionalnom vjerovanju nego podsv-jesnom, iracionalnom procesu u kojem se ambivalentnim doživljavanjemprivlačnosti i odbojnosti uspostavlja svojevrsni kulturalni demonološkiarhiv i katalog orijentalističkih slika i predrasuda, koje također ne možemoprevidjeti.

67PREGLED

120 Temeljni stavovi teorije recepcije od Jaussova kolektivnog horizonta očekivanja,Iserova impliciranog čitaoca i narativnih strategija kao sredstva komunikacije, sve dorazumijevanja kompleksnih vidova interpretativnih strategija i književne kompetencijeinterpretativnih zajednica Stanley E. Fisha, svedene su danas u nas, nažalost, na profanostideologijskih sadržaja etnonacionalnog razumijevanja horizonta očekivanja slijedomkonsenzualnog antagoniziranja prema navodno „neprijateljskim“, drukčijim i suprot-stavljenim zajednicama.

121 Zdenko Lešić, Nova čitanja: Poststrukturalistička čitanka, Buybook, Sarajevo,2002, str. 106.

A upravo ta mješavina „odbojnosti“ i „privlačnosti“ nazire se u fraMarkovoj obuzetosti strašnom mišlju da „božje i đavolje nije jasno ni pravopodijeljeno“: dok sluša blasfemične riječi Mehmedbega Biogradlije unjegovom liku prepoznaje lik svetitelja što ga je vidio u nekoj rimskoj crkvi:

„Fra Marko bi nehotice podizao pogled sa posla i posmatraoTurčina. Ta zabačena glava, to blijedo lice sa zelenim sjenkama,zapaljene oči, sve ga je podsjećalo na nešto daleko i uzvišeno:na glavu jednog sveca koju je vidio na slici u nekoj od rimskihcrkava. Ma koliko da se branio od tog griješnog poređenja kojega je zbunjivalo, ono se vraćalo i nametalo neodoljivo kao napast.To je glava nepoznatog svetitelja, mučenika: isti zanos, isti sjajočiju i izraz uzvišenog bola. I da napast bude potpuna, ta glavašto podsjeća na svetitelja govori, evo nerazumljive, sramotnei bogohulne stvari. Sve to dolazi fra Marku kao ružan san, punmučnih protivrječnosti.“122

Nije, naravno, teško analizom Andrićeve disertacije i niza sličnih„iskamčenih, po volji prilika pisanih tekstova“ (I. Lovrenović) prepoznati„kakve je još idejne polutante, goleme komplekse pizme i idiosinkrazijenosio u sebi“ ali je važno uočiti kako to kaže Vedad Spahić da „u samojpriči, međutim, loša vanestetska namjera ne difamira funkciju teksta“ jer„tekst (struktura, svijet djela) je ponekad vrlo samosvjestan i posjedujevlastite odbrambene mehanizme protiv zloupotreba“.123

Sve ovo, čini mi se, obavezuje da napokon napustimo epsko-agonalnuosnovu naših južnoslavenskih književnohistorijskih naracija, da i ukritičkom prečitavanju srpsko-hrvatske orijentalističke skrame što jetalože „mrene naših očiju“ (S. Kulenović) valja uvijek imati na umu dasmo i mi uvijek nekom drugom Drugi i predmet kolektivnih mistifikacija,stereotipnih viđenja i hereditarnih socio-povijesnih predstava i opterećenja.Zato bi sada bilo sasvim pogrešno u rekonstruktivnom postkolonijalis-tičkom diskursu i prečitavanju praviti i vlastiti katalog opskurne bibliotekeorijentalističkih tekstova, valja se zadržati samo na paradigmatičkimobrascima koji svjedoče da se i negativna viđenja i posvajanja bošnjačke

68 PREGLED

122 Ivo Andrić, Kod kazana, navedeno izdanje, str. 69.123 Vedad Spahić, „Hljeb od javorove kore“, u: Tekst, kontekst, interpretacija, str.

156-157.

književnosti susreću i danas, gotovo po inerciji naslijeđenih stereotipakoji se smatraju gotovo općim mjestom imagologije.

U prvom slučaju, ilustrirat ćemo to oprečnim zaključcima što ihDean Duda u knjizi Priča i putovanje124 izvodi u povodu dva identična,apriornim predrasudama opterećena viđenja što ih u svojim putopisimaobjavljenim nekako istovremeno bilježe anglikanski svećenik Gleig sputovanja po Hrvatskoj (1837) i hrvatski putopisac Matija Mažuranićsa putovanja po Bosni (1839-1840).

Slučaj gospodina Gleiga, anglikanskoga svećenika kojeg su naputovanju po Hrvatskoj pretukli hrvatski seljaci i koji je „po odlasku izHrvatske u nekoliko inozemnih novina objavio zapise sa svogaputovanja u kojima navodi kako je stradao od hrvatskih ‘barbarous andrufiaus’125 eksplikacijski je dvostruko posredovan. Pozivajući se naprvu reakciju na Gleigov putopis što ju je pod naslovom „Obrana protiklevetnomu jednom nasernutju na Horvate englezkoga putnika Gleiga“objavio Slovak Dragutin (Karel Georg) Rumy,126 Dean Duda u pomnojinterpretaciji dekonstruira eurocentričke stereotipe Gleigove i sasvimu duhu Saidove kritike orijentalizma zaključuje: „Za nj su svi isti.Njegova percepcija ne priznaje razlike jer za njih jednostavno nijespremna. (...) Je li njegova grubost posljedica unaprijed stvorene slikeili su mu i hrvatski seljaci dali povoda za nju? Zašto ih doživljava kaobarbare i razbojnike?“, pita se autor sugerirajući na kraju Rumyjevomusporedbom „engleskog odnosa prema irskim katolicima“ da „Gleigpostaje reprezentantom jednoga načina odnosa prema ljudima koji sHrvatima dijele istu vjeru“.127

Sasvim je, međutim, drukčiji Dudin pristup u interpretaciji Mažu-ranićeva putopisa Pogled u Bosnu iz 1842. godine u kojem, kako topredočava Duda, „neobaviješteni putnik putuje iz jednog civilizacijskogili kulturnog kruga u drugi“, „njegov je itinerer smješten u vjerovatnonajopasniji dio onodobne Europe“ i zato na tom putovanju doživljava„pogibelj do pogibelji u nepoznatom svijetu, istodobno surovom i

69PREGLED

124 Dean Duda, Priča i putovanje: Hrvatski romantičarski putopis kao pripovjednižanr, Matica hrvatska, Zagreb, 1998.

125 O. c., str. 19.126 Danica, Zagreb, V/1839, br. 35, str. 138-139.127 Dean Duda, o. c., str. 21.

mističnom“ jer se „mentalni stavovi bosanske, točnije turske sredinerazlikuju od putopiščevih“128 (istaknuo E. D.). Na kraju će autor ilustrirajućito putopiščevim sukobom sa djecom, za razliku od Gleigova sukobasa hrvatskim seljacima, zaključiti da Mažuranićev putopis „ostavljazavršni dojam poniženosti kršćanskoga svijeta u Bosni“ pa će zato „svatkotko ima suvislije književno iskustvo steći dobar uvid u bosansku situaciju“,tim više što Mažuranić na kraju donosi i Različne opaske o Bosni, „bosanskileksikon“, u kojem „ispisuje stečeno znanje kao niz natuknica o bosanskojsvakodnevnici“.129 A da bi taj nedvosmisleno orijentalistički diskursDudine interpretacije više negoli i Mažuranićeva putopisa, dobio punupotvrdu u dijaboliziranju „bosanske turske krajine“ on će taj svijet posve„orijentalizirati“ i antagonizirati putopiščevom, kao što je antagoniziraoGleigovo anglikanstvo naspram irskog i hrvatskog katoličanstva:

„Na posljetku, ako itinerarij predstavlja znak, onda je Mažu-ranićev put po Bosni na prijelazu iz tridesetih u četrdesetegodine XIX vijeka zasigurno prava pustolovina, pomalo sličnaonoj što ju je u Egiptu polovicom stoljeća doživjela nizozemskaznanstvenica Alexandrine Tinne, koja je u Kairu živjelaorijentalno odjevena s arapskom poslugom i crnačkim robovima,da bi je u ekspediciji na rubu Sahare umorili Tuarezi.“130

U drugom slučaju, neodrživost srpsko-hrvatskih posvajanja bošnjačkeliterature, što se može pratiti stoljeće i po, također je neskriveni obliklišavanja identiteta, poricanja bošnjačke kulturalne samobitnosti, što jelahko uočiti već uzgrednim citiranjem paradigmatičnih izvoda iztekstova recimo Jovana Deretića i Slobodana Prosperova Novaka oalhamijado književnosti u kojima se vidi taj silan napor dovijanja kakoobjasniti neobjašnjivo. Tako Jovan Deretić, obnavljajući Vukovu nacional-romantičarsku tezu o Srbima tri vjerozakona, piše da „multietničnost imultikulturalnost srpske književnosti jesu svojstva kojima ona višenego i jednoj drugoj svojoj osobini duguje svoju asimilatorsku moć“,pa zahvaljujući njoj, pošto je „u tursko doba srpska crkvenoslavenskaknjiževnost izgubila nekadašnju kreativnu moć“, tu stvaralačku prazninu

70 PREGLED

128 O. c., str. 160 i 161.129 O. c., str. 160.130 O. c., str. 162.

može da popuni „islamska literatura pisana ili na orijentalnim jezicimaili na domaćem idiomu arapskim pismom (alhamijado literatura) i ćirilicom,katolička franjevačka literatura na domaćim dijalektima i na latinskom,literatura španskih Jevreja Sefarda na jevrejskom idiomu španskog(ladino) i na hebrejskom“.131

Nasuprot Deretiću, Slobodan Prosperov Novak alhamijado književnostproglašava hrvatskim književnim naslijeđem:

„Tijekom 17. stoljeća u Bosni, ali i u krajevima sjeverno odSave nastao je čitav niz pjesničkih tekstova pisanih arapskimpismom ali na istom onom jeziku što su ga Matija Divković iBartul Kašić nazivali slovinskim, ilirskim ili bosanskim, daklena istom onom jeziku na kojem su pisali Ivan Gundulić i JurajHabdelić, Ivan Tonko Mrnavić i Junije Palmotić“, naglašavajućida je „najpoznatiji među njima svakako Muhamed Uskufi Havaji(!) koji je pisac izuzetno zanimljivog tursko-hrvatskog (!)rječnika koji se zvao Potur Šahdi (!) ili ako to prevedemo nasuvremeni jezik Mali novi Turčin po Šahdijevoj metodi (!!!)“.132

Tako kod Prosperova Novaka Hevaji postaje Havaji, tursko-bosanskipostaje tursko-hrvatski rječnik, Potur-Šahidija postaje Potur Šahdi, aprijevod Mali novi Turčin po Šahdijevoj metodi „novohrvatska“ je inačicajednako karikaturalnog „starosrpskog“ prevoda što ga je u tekstu Srbi Muha-medovci i turska pismenost 1869. godine „sočinio“ Stojan Novaković:

„Kad se Potur-šahidije po tumačenju g. Blau-a na srpski prevedeizlazi ‘Poturica po načinu Šahidinu’ tj. nauk za učenje turskogajezika po Šahidinu načinu.“133

Ovu nekompetentnost Slobodana Prosperova Novaka i bizaranspoj arogancije i ignorancije u njegovom tekstu veoma dobro je uočioi Vedad Spahić: „Književnost se ne može pokrasti a vanznanstveno

71PREGLED

131 Jovan Deretić, Put srpske književnosti, Mala biblioteka SKZ, Beograd, 1996,str. 326.

132 S. P. Novak, Povijest hrvatske književnosti, svezak I, Raspeta domovina, Split,2004, str. 171 i 172.

133 Stojan Novaković, Srbi Muhamedovci i turska pismenost, Glasnik Srpskogučenog društva, Beograd, 1869, str. 238.

motivirane inkluzije se ne mogu spriječiti“, naglašava Spahić i u pomnojanalizi pokazuje da se iza Novakove aproprijacije starije bošnjačkeknjiževnosti otkriva zapravo „mizerija neobaviještenosti neprimjerenaznanstveniku Novakova imena i ugleda“.134 Isto bi se moglo reći i zanačin na koji su u hrvatski ili srpski književnopovijesni niz bošnjačkuknjiževnost sistematski ili uzgredno u novije vrijeme uključivaliDubravko Jelčić, Krešimir Nemec ili Božidar Petrač, odnosno PredragPalavestra, Jovan Deretić ili Staniša Tutnjević. Njihovi su tekstovinerijetko čudna smjesa neskrivenih orijentalističkih nazora i grotesknognastojanja „pripitomljavanja“ i adoptiranja bošnjačkih pisaca s providnimobnavljanjem teze o svojevoljnom „opredjeljivanju“ bošnjačkih pisacačas za srpsku, čas za hrvatsku nacionalnu književnost. Političko nasiljeporicanja kulturnog i nacionalnog identiteta Bošnjaka i odricanjemogućnosti vlastitog etnokulturalnog samodefiniranja i predstavljanja štoje trajalo sve do sredine šezdesetih godina XX vijeka (pa otud i iznuđeno„opredjeljivanje“ bošnjačkih pisaca za srpsku ili hrvatsku književnost)i danas se koristi kao argument aproprijacije bošnjačke književnosti u tokovehegemonističkih kulturnih matica. Pritom se oni dublji procesi prožimanjaliterarnih tradicija, što je dragocjena vrijednost prisutna u raznolikimvidovima u svim južnoslavenskim književnostima, zanemaruje a ističeprofana, netačna i neodrživa teza da je „muslimanska književnost svojnacionalni identitet i kvalitet sticala postupno i sa zakašnjenjem, te da jeu međuvremenu egzistirala u okviru srpske ili hrvatske književne svijesti“.135

Očiglednost političkih implikacija tih nastojanja „akulturacije“bošnjačke književnosti uočena je i precizno definirana davne 1900.godine u tekstu Čemu se imamo nadati?, objavljenom u časopisu Bošnjak:

„Mi Muhamedanci smo ostali po srijedi, i mi smo ona prevaga,koja bi pomakla jezičke na tereziji za onu stranu na koju bismomi prešli. To dobro znaju Hrvati i Srbi, te oko nas oblijeću, na-meću nam svaki svoje misli i ideje, a sve pod izlikom pro-

72 PREGLED

134 Vedad Spahić, „Prušac“ i ine književne starine; starija bošnjačka književnost u„Povijesti hrvatske književnosti“Slobodana Prosperova Novaka. U knjizi Prokrustovavečernja škola, Bosnia Ars, Tuzla, 2008, str. 37 i 38.

135 Staniša Tutnjević, Muslimanska književnost na srpskohrvatskom jeziku u odnosuprema srpskoj i hrvatskoj književnosti, Open Society Institute, Electronic PublishingProgram, 1999. http://rss.archives.ceu.hu/archive/00001055/01/55pdf, str. 10.

svjete. U tu svrhu je osnovan mostarski ‘Osvit’, neka hrvatskapjevačka društva sa jedne strane, a mostarski ‘Srpski Vjesnik’i ‘Bos. vila‘, ‘Zora’ itd. s druge strane.“136

Stotinjak godina kasnije će i belgijski slavist Stijn Vervaet u tekstuSvoje i tuđe u bosanskohercegovačkoj književnoj periodici (1878–1918)uočiti tu istu nepouzdanost, relativnost i fluidnost nacionalnog identitetabosanskih muslimana, „srpskog po Vuku, hrvatskog po Starčeviću, boš-njačkog po Kalaju i Kapetanoviću“, naglašavajući da je za sve ove ideo-logije i političke koncepcije karakteristično shvatanje da se „muslimanskiidentitet može uklopiti u identitet koji oni propovedaju, što objašnjivanjihove uporne pokušaje nacionaliziranja muslimana, ali i saradnju musli-manskih intelektualaca školovanih po zapadnom sistemu, u hrvatskimi srpskim listovima“.137 Stoga će i Vervaet istaknuti političku instrumentali-zaciju onovremene književne periodike i naglašeno nadmetanje u nacio-naliziranju muslimanskih pisaca već i samim činom saradništva uhrvatskim ili srpskim listovima:

„Ali, suočeni sa nametljivim svojatanjem muslimana u srpskimi hrvatskim listovima, muslimanski saradnici su se često nalaziliu čvrstom ‘bratskom’zagrljaju njihove nacionalne koncepcije ioni bi pobegli na drugu stranu, ili se nekako pronalazili u vladinojkoncepciji bošnjaštva.“138

O besmislenosti i uzaludnosti tih nastojanja, koja, evo, i danas traju,Rasim Muminović je u tekstu Povijesnost i nacionalitet još 1969. godinenapisao da se „čovjek ne može opredijeliti za ono što jeste, jer jeste, ali zatose može opredjeljivati za ono što nije [...] ili možda zato što to drugi odnjega traže“.139 Zato se i danas pred tim nastojanjima asimiliranja boš-njačke književnosti i kulture uopće pseudoznanstvenim argumentimanacionalno-romantičarske književne historiografije koja prirodnom i

73PREGLED

136 Anonim, Čemu se imamo nadati?, Bošnjak, 10/1900, 11, 1, od 15. marta.137 Stijn Vervaet, Svoje i tuđe u bosanskohercegovačkoj književnoj periodici

(1878–1918), u: Svoj i tuđ. Slika drugog u balkanskim i srednjoevropskim književnostima,Institut za književnost i umetnost, Beograd, 2006, str. 211.

138 Isto, str. 209.139 Rasim Muminović, Povijesnost i nacionalitet, Život, Sarajevo, 1969, br. 6-7,

str. 61-63.

spontanom prožimanju književnih iskustava i vrijednosti u južnoslavenskojinterliterarnoj zajednici pretpostavlja groteskni čin širenja imperijalnogkulturnog posjeda valja prisjetiti one sjajne demistifikacije srpsko-hrvatskih nacionalističkih impostacija kulturnopovijesnih pripovijestišto ju je davne 1885. godine izrekao Ilarion Ruvarac:

„Da čudne sličnosti i u imenu, i u radu i u sudbini među srpskimPantom i hrvatskim Antom! Naš Panta je srpski Anta, a njihovje Anta hrvatski okrnjeni Panta, Panta je S(rećko)vić mlađibrat hrvatskom Anti, a Anta S(tarče)vić stariji je brat našemPanti, a čeda i emanacije su istog duha, istog otca i obojicarade isti posao i traže ‘bilja od omraze’ i seju isto seme: semerazdora među srodnom i najbližom braćom, među slovenskimplemenima na jugu – koja su upućena jedno na drugo.“140

Sve ovo upućuje na zaključak da se i danas čini izuzetno važnim udefiniranju statusa i modela izučavanja bošnjačke književnosti, istražujućiposebnosti njene poetike, prepoznavati je u onim složenim suodnosimai bosanskohercegovačkog i južnoslavenskog kulturnopovijesnog kontekstakao dinamičnog procesa amalgamiranja i prožimanja raznovrsnihknjiževnih odlika i oblika mimo etno-konfesionalnih aproprijacija i atribu-iranja, inkluzija i „prevjeravanja“, u komparativnom postupku kojipodrazumijeva (konačno i zahtijeva) poštovanje i naporednih, susjednihi drukčijih književnopovijesnih tekstova.

74 PREGLED

140 Ilarion Ruvarac, Prelaz s prikaza na kritiku [1885]. Citirano prema: OliveraMilosavljević, o. c., str. 21.

UDK 16 (497.6)

Nijaz Ibrulj

BOSNIA PORPHYRIANANacrt razvoja logike u Bosni i Hercegovini

BOSNIA PORPHYRIANAAn Outline of the Development of Logic in Bosnia and Herzegovina

Sažetak

U tekstu izlažem kratak nacrt razvoja logike u Bosni i Hercegovinikroz nekoliko historijskih perioda: period osmanske okupacije i upraveCarstva, period austrougarske okupacije i uprave Monarhije, period komu-nističkog režima i uprave socijalističke Republike, te period od završetkaagresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu do danas (Dejtonska Bosnai Hercegovina) i uprave međunarodne zajednice. U svakom od navedenihperioda navedeni su organizacija obrazovanja, obrazovna paradigmatog modela, status logike kao predmeta u obrazovnom sistemu toga doba,glavne ličnosti koje se bave logikom (istražuju, predaju, pišu knjige), glavnadjela koja su nastala u svakom periodu i njihove temeljne ideje. Kaoosnovni tekst, kao osnovni udžbenik, kao motivacija logičkog promišljanjai pisanja u svim razdobljima obrazovanja u Bosni i Hercegovini prisutnoje djelo “Uvod” (grč.Eijsagwghv, lat. Isagoge, arap. Īsāġūğī) neoplatoni-janskog komentatora Porfirija (Porphyrius). To mi je dalo za pravo dauvedem sintagmu Bosnia Porphyriana.

Ključne riječi: logika, obrazovanje, školstvo, Bosna i Hercegovina,Isagoge, Bosnia Porphyriana

Sumary

In this paper a short outline of the development of logic in Bosnia andHerzegovina over several historical periods is exposed. The exposition

75PREGLED

includes the period of the Ottomans’occupation of Bosnia and Herzegovinaand governing of the Empire, the period of Austro-Hungarian Empireand governing of the Monarchy, the period of Communist regime andgoverning of the Socialistic Republic and the period from the end of theaggression against the Republic of Bosnia and Herzegovina to presentday (Post-Dayton Bosnia and Herzegovina) governing of the InternationalCommunity. Each period is described with its own organization ofeducation, the educational paradigm, the status of logic as a subject inthe educational system, the main persons working in logical science(researching, lecturing, writing books and papers), the main works andthe main ideas. The text Introduction (gr. Eijsagwghv; lat. Isagoge; arab.Īsāġūğī), written by Porphyry, a neo-platonic commentator of Aristotle,was present as the main text or main manual as a source of motivation forthe logical reflections and writings through all of the periods of educationin Bosnia and Herzegovina. This is the reason the syntagm BosniaPorphyryana was introduced in this paper.

Key words: logic, education, schooling, Bosnia and Herzegovina,Isagoge, Bosnia Porphyriana

1. Uvod

Man tamanṭaqa tazandaqa.Onaj ko praktikuje logiku,postaje heretik.1

O razvoju logike u Bosni i Hercegovini nije moguće govoriti bezrefleksije na kulturne, političke i društvene prilike u različitim etapamanjenog razvoja. Bosansko kraljevstvo, Osmansko carstvo,Austro-Ugarskamonarhija, Republika Bosna i Hercegovina (u sastavu Socijalističkefederativne republike Jugoslavije) i dejtonska Bosna i Hercegovina

76 PREGLED

1 Poznata zamjerka (sentenca) arapskih teologa upućivana arapskim helenističkiorijentiranim filozofima koji su u rasprave o temama u Kurʼ’anu uvodili aristotelijanskulogiku. Sentenca je nastala u srednjovjekovnoj raspravi, a Ibn Taymiyyah, u raspraviKitab ar-Radd 'ala al-Mantiqiyyin (Pobijanje logičara), ponavlja ovu sentencu usvojem napadu na aristotelijansku logiku.

zapravo su historijske, kulturne, političke i ideološke sekvence koje sesudaraju i konfrontiraju na ovom području, čiji se interesi i političke geo-grafije i danas prepliću, i koje se ne mogu racionalizirati u jedan uzročno-posljedični niti deskriptivni kontinuum po jednom principu.

Svrha rada poduzetog u ovom tekstu ograničena je na pružanjeinformacije o činjenicama vezanim za logiku kao znanstvenu i filozofskudisciplinu, za obrazovnu ulogu koju je imala i ima danas u dinamičnojdruštvenoj i političkoj interakciji kakva je na djelu u Bosni i Hercegovini.O samoj dinamičnoj interakciji političke i društvene ontologije, o njenojlogičkoj strukturi i intencionalnom karakteru, o ideološkoj matrici kao“regulatoru” kontradikcija i tautologija kulturne i političke geografije ovogprostora, o teoriji i historiji te interakcije u mentalitetskom backgroundunaroda ovdje neće biti govora mada se neke refleksije neće moći izbjeći.2

Treba reći u uvodu da u Bosni i Hercegovini nije bilo izvanškolskogi izvanuniverzitetskog istraživanja i autorstva u oblasti logičke znanosti,a prvo građansko društvo za razvoj logike i analitičke filozofije u BiHnastaje tek drugog jula 2007. godine u Sarajevu.3 Stoga je razumljivo da

77PREGLED

2 Potpuna studija o razvoju logike u Bosni i Hercegovini koja šire navodi metodo-loške i sadržajne pretpostavke valorizacije postojeće građe, u kojoj se uvodi kritičkaumjesto kontrafaktička doksografija u interpretaciju navedene građe, i u kojoj se razmatrautjecaj ideoloških sistema na nastanak sadržaja i forme te građe, bit će objavljen uknjizi Nijaza Ibrulja pod naslovom Bosnia Porphyriana – jedna kulturna metaforau 2010. godini.

3 U Sarajevu je drugog jula 2007. godine osnovano udruženje ACADEMIAANALITICA – društvo za razvoj logike i analitičke filozofije u Bosni i Hercegovini(www.academia-analitica.org). Osnivač i predsjednik društva je dr. Nijaz Ibrulj, profesorlogike, analitičke filozofije, teorije spoznaje, filozofije jezika, kognitivne znanosti imetodologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U planu društva je izdavanje elekt-ronskog časopisa The Logical Foresight. Glavni projekt društva, čija je realizacija utoku, jest Filozofska hrestomatija: Logika 1-4, u kojem se planiraju objaviti do 2012.godine sljedeće knjige i tekstovi: Knjiga 1: Dijalektika. Silogistika. Logika terminorum(Platon, Aristotel, Plotin, Boethius, Porphyrius, Ammonius, Dexippus, Simplicius,Philoponus, Averroes, Ockham, Duns Scotus, Hispanus, Aquinas); Knjiga 2: Logičkiatomizam (Boole, Frege, Russell, Wittgenstein, Carnap, Tarski, Quine, Gödel); Knjiga3: Logički holizam i pragmatizam (Wittgenstein, Austin, Sellars, Strawson, Dewey,Quine, Davidson, Searle, Putnam, Rorty); Knjiga 4: Logika i artificijelna inteligencija(Turing, Denett, Minsky, Searle, Putnam, Churchland, Fodor, Newell, Simeon, Zadeh).Te godine (2007) dr. Nijaz Ibrulj osnovao je na Filozofskom fakultetu u SarajevuZINK – prvi znanstvenoistraživački inkubator u BiH (www.ziink.wordpress.com)kao akademski okvir za realizaciju znanstvenog interesa mladih istraživača u BiH.

je prirodni okvir za izradu jednog nacrta razvoja logike u Bosni i Herce-govini upravo status logike kao discipline u obrazovnom sistemu bosansko-hercegovačkog društva unutar različitih ideoloških sistema i na njimazasnovanih režima. Onaj sadržaj ovog razvoja koji je vrijedno istaći iz-dvojen je u tekstu (3. poglavlje) i dat mu je naslov Bosnia Porphyriana,i taj naslov je jedna kulturno-duhovna sintagma koja je prvi put ovdjeuvedena (nadam se s razlogom!).4

Isto tako treba reći da nema cjelovitih i od većeg broja istraživačapoduzetih istraživanja, kao ni istraživačkih radova o razvoju logike u Bosnii Hercegovini. Postoje dva odvojena specijalistička istraživačka radavrijedna najveće pažnje: jedan potječe od prof. dr. Amira Ljubovića:Logička djela Bošnjaka na arapskom jeziku (Sarajevo: Orijentalni institut,1996), a drugi od akademika Serafina Hrkaća, ofm., (ordo fratrum minorum):Filozofijski manuskripti na latinskom jeziku u Bosni Srebrenoj (Mostar:Ziral, 1998). Tek ova dva djela uzeta zajedno mogu biti polazište razumi-jevanja djelovanja bosanskohercegovačkih pisaca u oblasti logike naarapskom i latinskom jeziku u granicama kulturne baštine koju su stvaralipripadnici islamske i katoličke konfesije u Bosni i Hercegovini u jednomdužem periodu. Ova dva istraživačka rada bit će obilno korištena u ovomradu za predstavljanje statusa logike u tom vremenskom razdoblju. Štose tiče suvremenosti, dostupne su nam knjige i mišljenja autora napodručju logičke znanosti, kao i njihova uloga u akademskom i posebnouniverzitetskom radu.

2. Period upravljanja Osmanskog carstvau Bosni i Hercegovini (1463-1878)

Nakon pada Bosanskog kraljevstva (1463), i nakon okupacije njego-vog teritorija od Osmanskog carstva, Turci Osmanlije nametnuli su uBosni i Hercegovini forme vlasti organiziranog društva na drugom principu.Carska struktura vlasti je na novoosvojenim teritorijima (ejaletima/pro-vincijama) uvela, umjesto običajnih procedura i nepisanih zakona, insti-tucionalne procedure i zakone. Time je uvedena kategorija državnogaparata/uprave (administracije) i podanika carstva kojem su po osnovupripadanja pod jednu vlast na jednom širem teritoriju pripadala i prava

78 PREGLED

4 Sintagma je napravljena prema sintagmi Arbor Porphyriana – Porfirijevo stablo,koje u jednoj logičkoj vertikali sadrži sve razlike od vrha do dna i od dna do vrha.

i obaveze. Na drugoj strani, osmanska organizacija uprave privilegiralaje određene društvene klase po porijeklu, po imovinskom stanju, površenju javnih službi, kao i po konfesionalnoj pripadnosti.

2.1. Obrazovne paradigme, škole i predmeti

Turci Osmanlije kao islamski narod preuzeli su formu i sadržajkulturnog i vjerskog života arapske države i nastavili podizanje džamija,mekteba i medresa, za čiju su izgradnju sredstva davali sultan i drugiimućni ljudi. U džamijama, mektebima i medresama se sve do sultanaSulejmana II (1520-1566) izučavao samo vjerski nauk, a nakon njegovedopune uredbe o obrazovanju započelo je izučavanje i svjetovnih znanosti,prije svega gramatike i logike, koje su mogle doprinijeti tumačenju iinterpretaciji sadržine Kur’ana. Unutar tako postavljene političke, konfe-sionalne i kulturne komprese postojale su druge konfesionalne zajednice(jevrejska, kršćanske), koje je carska vlast tolerirala, a koje su same izsvojeg ustrojstva brinule o obrazovanju svojih pripadnika, i koje sučesto bile u sukobu kako sa svojom hijerarhijom izvan Bosne Srebrene(Bosna Argentina) u Beču i Veneciji, tako isto i sa turskom vlašću uBosni i Hercegovini [Hrkać, 1998, 7-45].

Temeljna obrazovna paradigma u Osmanskom carstvu bila jeustanovljena konfesionalnom pripadnošću etničkih zajednica koje suse formirale na tlu Bosne i Hercegovine. Carstvo je favoriziralo islamskuvjersku pripadnost kroz ekonomski i pravni sistem, a cjelokupna institu-cionalna obrazovna infrastruktura bila je određena tom činjenicom.Otvarani su mektebi, odvojeni za muške i ženske polaznike, i miješani,koji su pružali prvostepeno obrazovanje. U medresama i ruždijama, uzpredmete namijenjene konfesionalnom obrazovanju, predavala se ilogika kao važno znanje u razumijevanju i tumačenju pitanja povezanihs vjeronaukom. U isto vrijeme bosanski franjevci, koji su prisutni u Bosnipreko 700 godina, u vrijeme dominacije i ekskluziviteta islamske konfe-sionalne zajednice na ovom tlu, iako nisu mogli osnivati na tom dijelu BosneSrebrene svoje studentate i imati svoja učilišta (gramatički, filozofskii teološki studentati koji su postojali u dijelovima Provincije pod upravomBeča i Venecije), samostalno su organizirali obuku za svoje pripadnike usamostanima (Kraljeva Sutjeska, Kreševo, Fojnica) i slali ih u inozemstvona školovanje [Ibid., 251].

79PREGLED

Međutim, po silabusima studentata iz drugih dijelova Provincijekoji su imali navedene studentate ili po popisu školskog gradiva (Elenchusmateriae) koje treba podučavati na učilištima franjevačkog reda vidi sekoliko je teološki nauk bio povezan sa izučavanjem logike (summa logicae,summulae logicales) u različitim periodima sastavljanih od različitih autora.Na taj način je izučavanje jezika i logike, odnosno izučavanje strukturalnih,semantičkih i pragmatičkih svojstava jezika u svetim knjigama, odigraloznačajnu ulogu razvoja duhovnosti na ovom području uopće.

Od pada Bosanskog kraljevstva pod Osmanlije (1463) pa do okupa-cije od Austro-Ugarske monarhije (1878) na području Bosanskog ejaleta(provincije) unutar Carstva osnovan je veliki broj osnovnih muslimanskihškola (mekteba) u većim gradovima, a najveći broj u Sarajevu. Realnoje, prema nekim autorima [Kasumović, 1999, 95], uzeti da je bilo oko100 mekteba samo u Sarajevu budući da je uz svaku džamiju osnovanmekteb. Zapravo je svaka mahala (gradska četvrt), kojih je u drugojpolovini XVII stoljeća bilo oko 104, imala svoj mekteb.5 Mektebi subili muški, ženski i miješani.

“U gradovima prvog perioda osmanske vladavine to su bile ustanovekoje su najdirektnije učestvovale u postepenom učvršćivanju i širenjuorijentalno-islamske kulture uvođenjem u ovu sredinu osnovnih elemenataislamske obrazovanosti” [Ibid., 143].

Iz džamija i mesdžida izrasle su i formirale se početkom XVI stoljećaprve srednje i više škole u Bosni i Hercegovini – medrese i dershane. Stalnootvaranje novih škola bilo je u vezi sa sve većim prelaženjem domaćegstanovništva (uglavnom bogumila i pripadnika Crkve bosanske) na islam.

“Medresa kao bosanski oblik nižih i viših srednjih škola javlja seu Bosni i Hercegovini početkom XVI stoljeća. Kao i mektebi, muallimhanei drugi kulturno-prosvjetni objekti, i ove ustanove podizane su na inicijativupojedinaca kao vakufski objekti, što je bilo uobičajeno u cijelom Carstvu.Istina, glavni dio školstva je u skladu sa organizacijom Carstva finansiraniz fonda poznatog pod nazivom Sandik/Beytul-Mal il Ganaim (Fond ratnogplijena) u koji su prihodi pritjecali po osnovu ratnog plijena, iz rudnikai petine od zarobljenika” [Ibid., 152].

80 PREGLED

5 Popis mekteba i šire podatke o svakom od mekteba u Sarajevu, Novom Pazaru,Mostaru, Foči, Travniku, Banjoj Luci, Zenici i drugim mjestima u BiH vidjeti koddr. Ismeta Kasumovića [1999].

Prema istraživanjima dr. Ismeta Kasumovića [1999], rad u medresiodvijao se na tri nivoa: na početnom se stjecalo osnovno znanje iz gramatikei sintakse arapskog jezika, zatim aritmetike i geometrije te logike, retorikei apologetike. Isti predmeti bili su podučavani i na drugom stupnju, alisu udžbenici bili obimniji, dok su se na višem stupnju proučavale pojedinegrane šerijatskog prava, tumačenja Kur’ana, korpusa islamske tradicije,hadisa itd.

U medresama su izučavani sljedeći predmeti:a. tradicionalne znanosti, viši stupanj znanosti

(al-ulumu l-muqaddima)1. morfologija (as-Sarf)2. sintaksa (an-Nahw)3. znanost o pojmovima (al-Wad‘)4. etimologija (al-Ištiqāq)5. geometrija (al-Handasa)6. račun (al-Hisāb)7. disputacija (al-Munāzara)b. logika (al-Mantiq)1. Isagoge (Isāgūgī)2. Komentar Isagoge od Fenarija (Šarhu l-Fanārī)3. Kompendij iz logike (Husāmu l-Kātī)4. Komentar Metalia (Šarh -i Matāli‘)c. apologetika (al-Kalām)1. Glose na tedžrid (Hāšiyātu t-tagrīd)

Prve državne svjetovne škole u Bosni i Hercegovini bile su ruždije,“otvorene prije okupacije, i pristupačne pripadnicima svih vjeroispovi-jesti u Turskoj” [Ljubović, 1965: 139]. Nastavni jezik u njima bio je turski,a po rangu su bile jednake nižim srednjim školama, neka vrsta građanskeškole iz koje se moglo upisivati i na medrese.

“Po svome postanku ruždije u Turskoj su mlađe škole. U salnami za1287. (1870/71) kaže se da su osnovane 1263. (1847), dakle u doba sultanaAbdul-Medžida. U drugoj polovini XIX vijeka susrećemo ih u Bosni iHercegovini. Sarajevska je najstarija” [Ćurić, 1965: 140].

U Bosni i Hercegovini prije okupacije 1878. godine postojalo je preko30 ruždija. Ruždije imaju, u odnosu na mektebe i medrese, posebnu

81PREGLED

funkciju kao škole koje imaju manje konfesionalni, a više svjetovnikarakter. Upravo stoga nisu ni bile dobro prihvaćene od muslimana uBosni i Hercegovini, koji su djecu radije upisivali u konfesionalneškole. Smatrane su jednom “novotarijom iz Carigrada” u kojoj su se susreli“kaurski predmeti” i ”turski jezik”, što nije bio prihvatljiv program zamuslimane u to vrijeme u Bosni i Hercegovini. Kasnije će upravo oveškole biti odlukom Zemaljske vlade transformirane u prve državne osnovneškole u BiH. Kod Ćurića nalazimo i šta se u ruždijama predavalo: najvišepažnje posvećivalo se učenju turskog, arapskog i perzijskog jezika i krasno-pisa; osim vjeronauka i morala predavani su svjetovni predmeti, istorija,zemljopis, račun i geometrija; učila se uz sve to i logika. Udžbenicikoji su služili za predavanje iz logike jesu Isagudži i Risale-i erbea.

“‘Risale-i erbea’ je kratak udžbenik koji se sastoji iz četiri dijela:1) ‘Dede Džengi’(o logici), 2) ‘Risale-i vadijje’(uvod u logiku), 3) ‘Feride’(o metafori u arapskom jeziku), i 4) ‘Isagudži’(o logici)” [Ibid., 156].

Jasno je iz gore navedenog popisa predmeta [Kasumović, 1999: 154]da je najveća pažnja poklanjana instrumentariju za egzegezu i interpretacijusvetih tekstova i vjerskih istina. Izučavanje jezika (morfologija, sintaksa,etimologija) i znanosti o pojmovima povezano je sa izučavanjem predika-tivnih formi i struktura u logici i primjenjivano, sve skupa, na područjuapologetike. Muslimani iz Bosne i Hercegovine koji su se školovali naprestižnim školama i učilištima u Istanbulu/Carigradu, Bagdadu i Sirijistjecali su znanja iz arapske logike i islamskog prava, a nerijetko i samidržali predavanja na tim učilištima (poput Mustafe Ejubovića – Šejh-Juje)i prenosili ih u svojim prijepisima temeljnih znanstvenih knjiga toga vre-mena, bilješkama za poduku i komentarima u Bosnu i Hercegovinu tokomsvoga pedagoškog rada u medresama.

O osnovnim školama za pripadnike pravoslavne konfesije ima naj-manje sačuvanih dokumenata. Postoji podatak da je prva zasebna zgradaškole za pravoslavnu djecu sagrađena i otvorena 1727. godine. U školamaotvorenim u Banjoj Luci, u Bijeljini, Brčkom, Gračanici, Prnjavoru, StaromMajdanu, Čajniču i Travniku, za čije je otvaranje 1832. godine dala odob-renje turska vlada, “...može se nedvosmisleno zaključiti da su stajale navrlo niskom obrazovnom nivou. Učila se elementarna pismenost sa nekimpoukama iz pravoslavne vjere” [Papić, 1972: 23]. Od 1854. godine uSarajevu radi ženska osnovna škola. U Sarajevu su trgovci bili inicijatoriosnivanja srednje škole (1855) koja se zvala građanska ili trgovačka,

82 PREGLED

a kasnije realka (1864) i gimnazija (1879). Staka Skenderova osnovala je1858. godine u Sarajevu srpsku privatnu žensku školu, dok je pripravnaduhovna škola osnovana iste godine u Žitomisliću s ciljem da obučavasveštenike za područje Hercegovine. Srpska bogoslovija u Banjoj Luci(Pelagićeva bogoslovija) osnovana je 1866. godine. Dvije Engleskinje,Miss Irby i Mis Mackenzie, osnovale su prvu žensku srednju školu uSarajevu 1869. godine, a škola je bila poznata kao Zavod Mis Irbijeve.

Samostani i crkve bili su centri pismenosti i duhovnog života katolikau Bosni i Hercegovini. Nosioci tog života i pismenosti bili su franjevci,koji su i osnovali prve škole u Olovu, Kraljevoj Sutjesci, Kreševu i Fojnici.I u ovom slučaju, kao i u slučaju sadržaja i formi obrazovanja kod pri-padnika islamske vjeroispovijesti u BiH, vidljivo je postojanje sinergije(a nekada i asimetrije, pa čak i konfrontacije) lokalne i regionalne povijestiobrazovanja, sistema i njegovog dijela, regionalnog uzora (nekada: norme)i provincijalne aplikacije.

Paradigma (norma, uzor, standard, propis) obrazovanja kršćanskih(katoličkih) kandidata, koja je postavljena u Rimu u institucijama Katoličkecrkve, djelovala je u dijelovima provincije pod vlašću Beča, Venecije iIstanbula/Carigrada, a konkretni obrazovni život vođen je pod lokalnimkulturnim i političkim prilikama, koje su bile, na području Bosne Srebrenepod turskom vlašću, u kontradikciji s prilikama na teritoriju s kojeg jeparadigma potjecala. Stoga se na području obrazovanja ne može govoritio “posuđenim identitetima” koje su konzumirale etničke i konfesionalnezajednice u BiH, nego radije o matičnim (homogenim) i perimatičnim(interaktivnim) identitetima, onim koji su funkcionirali unutar paradigmei onim koji su se prilagođavali lokalnim uvjetima izvan okvira paradigme.6

83PREGLED

6 Uvođenjem instrumenta nacionalne političke ontologije o “ugroženosti naroda”političke i konfesionalne oligarhije danas u BiH traže da identitetski uzori za Hrvatei Srbe odnosno katolike i pravoslavace koji žive u BiH budu u Hrvatskoj i Srbiji (matičnedržave – matični identiteti), i pod njihovim utjecajem kulturne i nacionalne oligarhiječiste nacionalne jezike, nacionalne historiografije, aktivne institucionalne i vaninst-itucionalne forme i sadržaje od interaktivno nastalih elemenata u njima (perimatični,adaptivni identiteti). Kao reakciju na te zahtjeve i tu praksu bošnjačka politička ikonfesionalna oligarhija radi na povezivanju BiH s arapskim zemljama i na islamizacijimuslimana u BiH, želeći promijeniti specifičnost identiteta bosanskohercegovačkihmuslimana i učiniti ga rigidnim u vjerskom i kulturnom smislu.

U brojnim slučajevima vođeni su sporovi između pripadnika isteetničke i konfesionalne zajednice, tj. između onih koji su živjeli unutarhomogene matične zajednice i onih koji su živjeli izvan nje u inter-aktivnoj multikulturnoj ili perimatičnoj zajednici više etničkih grupa.Pritom se radilo o nametanju pravila, volje, standarda regionalne ili matičneorganizacije, političke ili konfesionalne, lokalnim zajednicama na terenu,koje one, kao franjevačka u BiH, često nisu odobravale niti prihvaćale,niti bile voljne provesti [Hrkać, 1998: 7-45].

Ipak, jednom postavljena paradigma ili standard ili norma obrazovanjafunkcionirala je kako u matičnom tako i u perimatičnom području.

“Bulom (papinim dekretom) Decet Romanum Pontificem (26. VI1603) papa Klement VIII odobrio je zahtjev da svaka provincija moraimati tri škole: gramatičku, filozofsku i teološku. Franjevačko je, naime,školsko zakonodavstvo dijelilo svoje škole po vrsti i stupnju. Po vrsti suse razlikovale: gramatičke (u rangu srednje škole sa zadatkom da dadnuosnovnu humanističku izobrazbu), filozofske ili logičke i teološke (moralneteologije ili dogmatike). Po stupnju su navedene škole mogle biti provin-cijske (studia provincialia) ili generalne (studia generalia)” [Ibid., 29].

Sam sadržaj predmeta bio je, zapravo, određen kršćanskom dok-trinom, odnosno služio je utemeljenju i jačanju kršćanske dogmatike, kojojje trebao biti kompatibilan. Spomenuti papa je u svojoj buli također odrediošta se ima predavati u generalnim studentatima.

“Dozvolio je da na svakom generalnom učilištu predaju po tri profe-sora. Jedan je predavo prvu knjigu Sentencija Petra Lombarda (zvanogmagister sententiarum), drugi drugu i treću, a treći četvrtu knjigu. U ško-lama Franjevačkog reda u 13. i 14. st. značajnu ulogu odigrala je Summaprvog naučitelja Reda Aleksandra Haleškog koji je na pariškom sve-učilištu nasuprot naglašene platonovske orijentacije Sentencija PetraLombarda promicao aristotelovsku dijalektičku metodu i u Summuuvrstio mnoge aristotelovske elemente” [Ibid., 29-30].

U svojoj izvanrednoj studiji na ovu temu akademik Serafin Hrkać,ofm., jasno stavlja franjevački red i Bosnu Srebrenu (Bosna Argentina)kao nositelje obrazovnog života među katoličkom populacijom, ukazujućina više mjesta o sukobima ovog reda sa biskupima, njihovim odlukama inamjerama na ovom području. (Ova tenzija prisutna je i proteže se dodana današnjeg.) Budući da je sama Bosna Srebrena (Bosna Argentina)bila ratovima i sukobima izdijeljena na tri dijela (1757) pod različitompolitičkom vlašću, onda je i obrazovanje bilo različitog karaktera.

84 PREGLED

“Na kulturnom planu u dijelu Provincije pod Bečkim dvorom, akasnije i u dijelu provincije pod Venecijom, otvarale su se škole i učilišta,prema smjernicama Tridentinskog koncila (1545.-1563.) i konstitucijamaFranjevačkog reda, koje su do tada uglavnom bile prepuštene inicijativii snalažljivosti pojedinih samostanskih uprava. U dijelu Provincije podturskom vlašću franjevci su imali samo tri samostana (Kraljeva Sutjeska,Kreševo, Fojnica) i nisu imali učilišta, nego su svoje kandidate i daljeslali u inozemstvo ili na učilišta Provincije pod političkom vlašću Beča iliVenecije. U tu svrhu je utemeljeno i filozofijsko učilište u SlavonskomBrodu (1712.-1783.) da bi bilo što bliže kandidatima iz Bosne” [Ibid., 251].

Prva redovna hrvatska osnovna škola otvorena je 1823. godine, apodigao ju je fra Ilija Starčević iz Orašja. Dva franjevca, fra Ivan Jukići kasnije fra Grga Martić, imaju najveće zasluge u procesu širenjaobrazovanja i pismenosti među katoličkim stanovništvom. Jedna odnajpoznatijih osnovnih škola koju su osnovali trgovci bila je u Livnu iradi kontinuirano od 1820. godine. “Gimnazije se spominju početkom 18.vijeka u samostanima u Fojnici, Kreševu i Sutjesci” [Papić, 1972: 31].Katoličke realke osnivane su u samostanima u Širokom Brijegu i GučojGori kod Travnika (kasnije preseljena u Visoko). Prema Mitru Papiću,katoličku realku u Sarajevu osnovao je fra Grga Martić 1865. godine ipohađala su je muška i ženska djeca [Ibid., 32]. Fojnička mala realkaosnovana je 1874. godine.

Polovinom XVI stoljeća Jevreji koji su protjerani iz Španije iPortugala raseljavaju se po cijeloj Evropi i dolaze i naseljavaju se uBosni i Hercegovini. Donijeli su španski jezik i špansku pismenost.Postoje pouzdani podaci da je u Bosni i Hercegovini postojala samo jednaosnovna škola pred kraj turske vladavine u Bosni i Hercegovini koja sespominje u Bosanskom vjesniku 1866. godine. Osim ove škole, postojipodatak da su Jevreji imali i jednu vjersku školu koja je osnovana oko1768. godine. Jevreji (Sefardi) u Bosnu i Hercegovinu dolaze nakon štosu ih kršćani izgnali iz Španije i Portugala (XVI st.), uglavnom iz Kordobei Toleda, gdje su imali interkulturni razvoj s drugim konfesijama, a prijesvega sa islamskom.

Sefardi se obrazuju najviše u vjerskoj izobrazbi, u duhu prenošenjaBiblije i talmudskih učenja. Jednom mješavinom jezika koja se zove ladino,sastavljenom iz hebrejskog, arapskog i španskog, brzo su se prilagodiliprilikama u Bosni i Hercegovini, stvaraju umjetnička i književna djela.

85PREGLED

Prva jevrejska općina osnovana je 1565. godine u Sarajevu i predstavljalaje centar obrazovanja Sefarda, a prva jevrejska sinagoga sagrađena je1581. godine u Sarajevu (porušena u napadu Eugena Savojskog). Tristoljeća kasnije iz raznih dijelova Austro-Ugarske monarhije doseljavajuse Aškenazi koji osnivaju svoju općinu i imaju drugačije kulturne navikei jezik (njemački). U Carigradu se školovao jedan broj sefardske djece.Tamo su učili turski jezik i druge orijentalne jezike i primali obrazovanjeza činovnička zanimanja u Bosni i Hercegovini. Druga sefardska djecapohađala su Meldar (osnovnu školu), gdje su izučavala Talmud, Torui biblijski hebrejski jezik.

2.2. Logička djela u Bosni i Hercegovinipisana na arapskom jeziku

Za cjelovito razumijevanje nastanka, razvoja i vrste logičkih djelapisanih na arapskom jeziku u Bosni i Hercegovini neophodno je poznavatinastanak, razvoj i prenošenje logičkih djela, logičkih problema, logičkeaplikacije u teološkoj apologetici i pravnoj praksi (šerijatsko pravo) krozdosta dugo razdoblje u povijesti razvoja duhovnog i kulturnog svijetaislama.7 Logička djela pisana na arapskom jeziku u Bosni i Hercegovinidirektno uzimaju za obrazac, po formi i po sadržaju, komentare aristo-telijanske logike i porfirijanske isagogike8 (logičke klasifikatorskepropedeutike) arapskih logičara (Al-Farabija, Al-Kindija, Ibn Sinae,Ibn Rušda), odnosno arapske komenatare ovih komentara (komentarenjihovih učenika, Al-Urmevija, Al-Katibija, Al-Ebherija, Al-Fenarija,i drugih).

Ovo obrascem vođeno stvaranje (prepisivanje, bilježenje, prilagođa-vanje, raščlanjivanje, tumačenje, preporučivanje, interpretativno dopunja-

86 PREGLED

7 Ova studija ograničena je samo na glavna djela bosanskih komentatora i pret-postavlja da su čitatelju dostupne informacije o statusu aristotelijanske logike i porfi-rijanske isagogike unutar islamske duhovne tradicije određene kur‘anskom tradicijom,hadisima, šerijatskim pravom, teološkim raspravama itd.

8 Terminsku konstrukciju “porfirijanska isagogika”, koju ovdje uvodim, mogućeje primijeniti u značenju “klasifikacijske propedeutike”, koja je nakon Porfirijevogspisa Isagoge postala kanonski dio logičkih razmatranja koji je obavezno prethodioaristotelijanskoj logici i stavljao se prije svega na početku Organona.

vanje)9 ili komentiranje nije značajno samo za ova djela nastala na Istokuna arapskom jeziku, nego i za komentare nastale na grčkom jeziku uneoplatoničkoj školi, kako u paganskoj Atini tako i u kršćanskoj Alek-sandriji, koje su pisali Porphyrius, Ammonius, Dexippus, Philoponos,Simplicius, Iamblichus, David, Elias i drugi sljedbenici Plotina. I tamo jekao i ovdje u formu tog obrasca komentara spadalo ustaljeno prihvaćanjei prenošenje, iz komentara u komentar, jednog broja konstantnih pitanjai odgovora o tome šta je (pravi, prvi, glavni) predmet djela koje se komen-tira, gdje je (pravi) početak rasprave, koji je pravi naslov djela, kakav je(izvorni) raspored dijelova, šta su (prava) značenja nekih termina, zbogčega je autor djela ili rasprave uveo nove termine, kakav odnos treba imatiprema samomAristotelovom djelu kao cjelini i dijelovima, razlozi sastav-ljanja djela na ovaj ili onaj način itd.

87PREGLED

9 Vidi fusnotu br. 17.10 Grčki komentatori su s malim terminološkim izmjenama prenosili gotovo cijele

dijelove obrasca komentiranja. Npr. veliki broj grčkih komentara Aristotelovog spisaKategorije započinje jednim uvodom u kojem se navodi 10 neizbježnih pitanja na kojase onda u uvodu daje odgovor, tako da je često taj uvod komentara duži od samog spisakoji se komentira! Npr. u Ammoniusovom (435/445-517/526) komentaru Prolegomenaza deset kategorija prema riječima filozofa Ammoniusa (grč. PROLEGOMENA TWNDE K A K A T H G O R I W N A P O F W N H E S A M M O N I O U F I L O S O F OΥ) uuvodnom dijelu (34a 21) kaže se: Budući da namjeravamo iznutra upoznati nastajanjeAristotelove filozofije, potrebno je navesti deset pitanja kroz koja to možemo povezanoistražiti. Prvo: odakle potječu imena filozofskih škola? Drugo: kako treba napravitirazdjelbu Aristotelovih spisa? Treće: odakle treba započeti proučavati Aristotelovespise? Četvrto: kakvu vidljivu korist ima za nas proučavanje Aristotelove filozofije?Peto: šta treba da nas vodi ka tome cilju? Šesto: kako treba sebe da pripremi slušateljfilozofskih govora? Sedmo: koja je forma tog izlaganja? Osmo: zbog čega je Filozofočigledno pravio namjerne nejasnoće? Deveto: koliko je potrebno imati i koje svevrste pretpostavki za proučavanje svakog od Aristotelovih spisa?Deseto: kakavtreba da bude njihov tumač? [Prevedeno prema izvorniku: Ammonius In AristotelisCategorias Commentarius. Commentaria in Aristotelem Graeca IV 3, Berlin, 1891.Prijevod: Nijaz Ibrulj]

Ovih deset pitanja, koja iako nemaju nikakve direktne veze s Aristotelovim tekstomKategorije, prenosilo se sve do kraja VI stoljeća kroz djela drugih grčkih komentatorakao konstantni dio obrasca komentiranja. Tek nakon ovog dijela, koji bi trebao dati uvidu cjelokupnu Aristotelovu filozofiju i njen nastanak (ths jAristotevlous...genevsqaifilosofivas), dolazi prva lema iz Kategorija i njen komentar. Tih deset pitanja i tu formurasporeda komentara preuzima Philoponous u svojim sholiama o Aristotelovim kate-gorijama

Hasan Kafija Pruščak (Hasan Kāfī b. Turhān b. Dāwūd b.Ya‘qūb az-Zībīal-Āqḥiṣari al-Bosnawī, 1544-1615. u Pruscu) najznačajniji je bosanskiautor na području logičke znanosti na orijentalnim jezicima u vrijemeosmanske okupacije Bosne i Hercegovine. Iz različitih izvora može sesaznati da je smatran vrlo obrazovanom osobom iz različitih znanosti, apoznat je kao komentator različitih djela.

U evropskoj orijentalistici Hasan Kafija bio je poznat po djelu Temeljimudrosti o uređenju svijeta koje je prevedeno na francuski jezik, a koje jesam autor izložio na sultanovom dvoru u Istanbulu/Carigradu na arapskomjeziku, nakon čega je, po dobijenoj preporuci, preveo to djelo na turskijezik. Sam sultan mu je dodijelio kadiluk u Pruscu kao doživotnu mirovinuupravo zbog tog djela.

“Kao profesor on piše komentare i glose iz lingvistike pa i logike,kao teolog piše o osnovnim postulatima islamskog vjerovanja, kao kadijaulazi u pravne probleme, kao mislilac, u sferi politike i društva, vrši jasnui otvorenu kritiku nedostataka tog društva i preporučuje puteve tog iscje-ljenja, najzad, kao pisac, on i o sebi bilježi značajne podatke” [Ljubović,Nametak, 1999: 10].

Hasan Kafija Pruščak napisao je iz oblasti logike dva djela:KAFIJIN KOMPENDIJUM IZ LOGIKE (Muhtaṣar al-Kāfī min al-

manṭiq) napisan je 1580. godine. Jedan rukopis sačuvan je u GaziHusrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, formata 19,5 x 13 cm. U formi udžbe-nika tipičnog za orijentalno-islamski svijet, Kafija se bavi pitanjem štaje logika i šta je njen predmet, koje su njene metode i zadatak. Prema njemulogika je znanost (‘ilm), odnosno “…oruđe koje ima svojstvo zakona čijomse upotrebom um (ḏihn) obezbjeđuje od grešaka u razmišljanju (fikr)”

[Ljubović, 1996: 65]. Na istom mjestu možemo pronaći cjelovit uvidu sadržaj Kafijinog kompendijuma iz logike:

88 PREGLED

(cf. Philophoni in Aristotelis Categorias Commentarium. Vol. XIII), Simplicius u svojimkomentarima o Aristotelovim Kategorijama (cf. Simplicii in Aristotelis CategoriasCommentarium. Vol. VIII), Olimpiodorus u svojoj prolegomeni za logiku (OlympiodoriProlegomena et in Categorias Commentarium, CAG, Vol. XII) i drugi. Kod arapskihkometatora Aristotelovih Kategorija takvog uvoda više gotovo da nema, a potpuno segubi kod latinskih komentatora (Cf. Averroes‘ Middle Commentaries on Aristotle‘sCategories and De Interpretatione. Princeton University Press, 1983).

1. O riječima (fī-al alfāẓ);2. O ishodištima predodžbi – pet univerzalija (fī mabādi‘

at-taṣawwurāt-al-kulliyyāt);3. O ciljevima predodžbi – interpretativni govor (fī maqāṣid

at-tasawwurāt al-qawl aš-šāriḥ);4. O ishodištima tvrdnji – sud (fī mabādi‘ at-taṣdīqāt al-qaḍyya);5. O ciljevima tvrdnji – silogizam (fī maqāṣid at-tasdīqāt al-qiyās),a. Apodiktika (al-burhān),b. Dijalektika (al-ğadal),c. Retorika (al-ḫiṭāba),d. Poetika (aš-ši‘r),e. Sofistika (al-muġālaṭa)

KOMENTAR KAFIJINA KOMPENDIJUMA IZ LOGIKE (ŠarḥMuhtaṣar al-Kāfī min al-manṭiq) napisan je 1583. godine. Osim opširnogUvoda, ovo djelo sadrži sljedeće dijelove:

1. O riječima (fī-al alfāẓ),2. O ishodištima predodžbi (fī mabādi‘ at-taṣawwurāt-al-kulliyyāt),3. O ciljevima predodžbi (fī maqāṣid at-tasawwurāt al-qawl aš-šāriḥ).Ljubović navodi da je ovo djelo pronašao u Univerzitetskoj biblioteci

u Kembridžu, dok su “motivi za pisanje ovog djela … isti kao i za pret-hodno, tj. pomoć učenicima u savladavanju logičke problematike” [Ibid.,36]. Kao i sva druga djela, i ovo se oslanja na često upućivanje na ara-pskog logičara Ibn Sinau i druge.

KOMENTAR SUNČANOG TRAKTATA (Šarḥ ar-Risāla aš-šamsiyya)napisao je Muhamed sin MuseAllamek. Rođen je u Sarajevu 1595. godine,završio Gazi Husrev-begovu medresu, školovao se u Istanbulu na pros-vjetnom zavodu Sahn-i seman, bio imenovan za vrhovnog sudiju uHalepu (Sirija) 1634/35. Sva djela napisao je na arapskom jeziku, kojije i predavao na različitim školama, zajedno sa logikom. Sadržaj djela:

1. Uvod (al-muqaddima), koji se sastoji iz dvije rasprave: (1) O suštinilogike, i (2) O predmetu logike;

2. Prvi članak (maqala): O pojedinačnim pojmovima, sa četiri raz-djela: (1) O riječima, (2) O značenjima, (3) O univerzalijama i parti-kularijama, i (4) O definicijama;

3. Drugi članak, sa Uvodom (O definiciji suda i njegovim dijelovima)i tri razdjela: (1) O kategoričkom sudu, (2) O kondicionalnim sudo-vima, i (3) O pravilima suda (neposrednim formama zaključivanja);

89PREGLED

4. Treći članak, O silogizmu, sa pet razdjela: (1) Definicija, njeni dije-lovi i figure, (2) O izmiješanim silogizmima (modalnim), (3) Opovezanom silogizmu, (4) O razdvojenom silogizmu, i (5) Dopuneo silogizmu;

5. Zaključak (hatima), sa dvije rasprave: (1) O sadržajima silogizama,i (2) O dijelovima znanosti.

Allamekov komentar djela Sunčani traktat (čiji je autor Al-Kazvanial-Katibi, koje je, prema Ljuboviću, jedno od najznačajnihih djela iz oblastilogike na arapskom jeziku iz poznijeg perioda, služio je kao udžbenikiz logike na nekoj od viših medresa [Ibid., 41].

NOVI KOMENTAR SUNČANOG TRAKTATA (aš-Šarḥ al-ğadīd‘alā aš-Šamsiyya fī al-manṭiq) napisan je 1690. godine. Autor je MustafaEjubović – Šejh Jujo, koji je bio “najplodniji i najistaknutiji pisac naarapskom jeziku kod nas” [Ljubović, 1996: 42], rođen 1651. u Mostaru, aumro 1707. godine u Mostaru. Svojom formom i sadržajem [Ibid., 47-49]potpuno pratiAllamekov Komentar Sunčanog traktata iako im je obrazackomentiranja vjerovatno zajednički i preuzet iz forme i sadržaja samogSunčanog traktata autora Nedžmudina al-Kazvanija al-Katibija (umro1295).

U Osmanskom carstvu logika se izučavala i predavala u nižim med-resama, koje su se imenovale ibtida-i haridž zajedno sa osnovama arapskegramatike, spekulativne i skolastičke teologije (kalam), astronomije,geometrije i retorike [Ibid., 180].

“Kao osnovni udžbenik, najčešće je korištena Isagoga (Īsāġūğī)al-Ebherija ili neko drugo djelo sličnog karaktera kao što je to Kafijinkompendijum iz logike Hasana Pruščaka kojeg je sam spremio za svojeučenike, kao i neki od ‘kraćih’komentara. Na školama višeg ranga (dahil-medrese, tetime i sl.), koje bi odgovarale našem poimanju srednjeg obrazo-vanja, logika je također bila obavezan predmet, a obrađivala se premaopširnijim djelima, najčešće prema spominjanom al-Katibijevom Sunča-nom traktatu (ar-Risāla aš-šamsiyya) i nekom od komentara tog djela.Na najvišem stupnju obrazovanja (sahn medrese) logika nije bilasamostalan predmet, ali se obrađivala u sklopu spekulativne teologije– apologetike” [Ibid., 180].

90 PREGLED

2.3. Logička djela u Bosni i Hercegovinipisana na latinskom jeziku

Logička djela pisana na latinskom jeziku u Bosni i Hercegovini nemajukarakter komentara; to nisu ni po formi ni po sadržaju. Ona se ne nasla-njaju direktno na aristotelijansku logiku ili na porfirijansku isagogiku(klasifikatorsku propedeutiku), nego najviše na srednjovjekovne sažetke,sumarije, logičke summe ili summulae kršćanskih pisaca, koji su za potrebedogmatike i apologetike adaptirali dijelove latinskih spisa, koji su izlagaliono što je bilo prihvatljivo od aristotelijanskih znanja (episteme) iz logičkeznanosti. Najznačajniji srednjovjekovni autoriteti koji se ovdje pojavljujujesu Duns Scotus, Petrus Hyspanus, Petrus Lombardus i ThomasAquinas,ali se njihove misli uzimaju kao dio prihvaćene logičke znanosti (defini-torij, repetitorij), a ne kao razmatranje njihovih učenja unutar logičkeproblematike.

Među kreševskim manuskriptima koje je obradio i sistematiziraoakademik Hrkać treba istaći one koji se svojim najvećim dijelom bavelogičkom problematikom:

Rk. 3-III-5: PHILOSOPHIE NOTIONES. Rukopis sadrži oko 80stranica teksta i nema podataka o njegovom autoru, osim što je na vrhustranice zapisano I.M.S. Na temelju kvalitativne jezičke analize Hrkaćzaključuje da “nema dvojbe da ga je pisao naš čovjek” [Hrkać, 1998:59]. Rukopis je posebno priređen i objavljen samostalno 2000. godine uMostaru budući da se “sadržajem izdvaja od svih ostalih rukopisa spome-nutih samostana... Drugi, naime, rukopisi obrađuju ili samo pojedine traktateiz filozofije ili više njih skupa, a samo je ovaj, na neki način, repetitorijcjelokupnog gradiva iz logike i ontologije. Sastavljen je u obliku pitanjai odgovora i ima vrlo kratak uvod u psihologiju (svega jedna stranicateksta)” [Hrkać, 2000: III]. Manuskript je djelo nekog lektora ili profesorafilozofije i predstavlja njegov konskript predavanja za jednu godinu izkojeg se vidi uređen, u logičkom i spoznajnoteorijskom smislu, pristupcjelini kognitivnih pitanja unutar kojih je logika dominantni dio.

Rk. 3-III-23: INTRODUCTIO ET PROLEGOMENA IN UNI-VERSAM ARISTOTELI LOGICAM. Rukopis sadrži oko 236 nenume-riranih stranica. Autor nepoznat, na prednjoj stranici stoji: I. Pluit. Premadostupnom sadržaju rukopis se sastoji iz dva osnovna dijela: 1. Introductioin universam Aristotelis logicam (koji sadrži pet odsjeka sa ukupno 50

91PREGLED

glava u kojima se govori o predikatima, o iskazima i njihovom sastavu,o vrsti iskaza i modulima, te o silogizmu i metodu), 2. Prolegomena inuniversam Aristotelis Logicam (koji sadrži devet glava od kojih su nekesastavljene u formi pitanja o prirodi razuma i uma te o prirodi logikekao znanosti) [Hrkać, 1998: 65].

Rk. 3-III-25: LOGICA METAPHYSICA. PNEUMATOLOGIA.Rukopis sadrži 436 pisanih nenumeriranih stranica. Na strani 182. piše:Finis Logicae perscriptus per me Fratrem Blasium Pardušić Anno 1877Domini Mense junii. U ovom rukopisu prvi dio je posvećen logici, drugimetafizici i treći pneumatologiji. Od dijelova koji se bave logikom, prvidio bavi se pojmovima i sudovima, drugi dio iskazima i treći dio metodomi dokazom [Ibid., 69].

Rk. 3-IV-29: LOGICA UNIVERSA. Rukopis sadrži svega 48 sitnopisanih stranica. Na naslovnoj stranici pri vrhu stoji: Prima pars Philosophie,a u sredini: Logica universa, pri dnu stranice: Tomus primus Die 22Septembris Anno ab Incarnatione 1832. Na kraju 48. stranice napisanoje: Ego Frater Jacobus Ivankovich finivi hucusque die ultima MartiiMilesimi octingetesimi trigesimi tertii [Ibid., 102].

Od manuskripta sačuvanih u samostanu u Kraljevoj Sutjesci kojisu posvećeni logičkoj znanosti potrebno je istaći sljedeće:

Rk. 16: LOGICA. Rukopis sadrži 652 stranice, autor je fra AntunŽderić iz Vinkovaca, lektor filozofije u Slavonskom Brodu (1735-1738).Manuskript se sastoji od dva dijela. Prvi dio, na 42 sitno pisane i kraticamakrcate stranice, obrađuje Elementa logicae parvae seu summularum, adrugi Enchyridion philosophicum in universam Aristotelis logicam.Disputationes ad mentem subtilis doctoris Ioannis Duns Scoti [Ibid., 163].

Rk. 17: LOGICA. Rukopis sadrži 374 nenumerirane stranice. Naprvoj stranici piše: Spectat ad quitidianum usum Patris Philippi Kordićm. pr. Anno Domini 1879. Logica San-Severino [Ibid., 170]. Obrađeni sunauk o silogizmu, metodologija, idealogija i kriteriologija.

Rk. 25: SYSTEMA PHILOSOPHIAE FUNDAMENTALIS SIVELOGICA. Rukopis sadrži 76 stranica koje nisu numerirane. Rukopis jepisan u Čehoslovačkoj. Na naslovnoj stranici stoji: Descripta per...Kopich(ime izbrisano) in venerabili conventu Nittriensi ad SS.AA. Petrum etPaulum. Na zadnjoj stranici je napisano: 1831 [Ibid., 181]. U prvom dijelupod naslovom Logica theoretica bavi se definicijom i divizijom, dokazomi silogizmom, te sofističkim dokazivanjem.

92 PREGLED

Rk. 44B: LOGICA. Rukopis sadrži 153 stranice. Na početku manu-skripta piše: Philosophia sive Logica perscripta per fratrem IoannemTurbić de Teševo clericum simpliciter professum Anno Domini 1879.Sutiskae die 24 octobris Anno Domini 1880. Na 101. stranici stoji: EgoPetrus Turbić m.p.a, a na 117. je napisano: Ego fr. Raphael Barišić deOćevija m. p. a., 1880 die 5 octobris [Ibid., 191]. Ono što je u rukopisuoznačeno kao Pars prima: Logica formalis sadrži dijelove o idejama ipojmovima, o sudovima, propozicijama i silogizmu.

Rk. 53: INTRODUCTIO IN PHILOSOPHIAM. Rukopis sadrži 126stranica. Pisao ga je fra Mihael Franjković iz Vareša 1866/67. godine.Bavi se predmetom i pojmom logike, sudovima i silogizmom [Ibid., 193].

Od filozofijskih rukopisa koji su posvećeni logici a sačuvani usamostanu u Fojnici treba istaći sljedeći rukopis:

Rk. 65: LOGICA. Kako izvještava akademik Hrkać, na naslovnojstrani ovog dobro očuvanog i čitljivog rukopisa piše: Logica auctore I.B. Bouvier. Descripta per fr. I. Vujčić, lectorem philosophiae in Livno1874. Reliquit P. Hieronymo Vladić Lectori Philosophie et suo succesori.Već iz samih dijelova sadržaja vidi se da je u pitanju modernija obradasrednjovjekovne doktrine proprietates terminorum, kojoj prethode raz-matranja o definiciji i diviziji, o sudovima i podjeli sudova itd. [Ibid., 249]

Iz sadržaja navedenih rukopisa, kako na arapskom tako i na latinskomjeziku, primjetno je fokusiranje predavača filozofije (logike) u samostanimana silogistiku i formalnu logiku, odnosno na poduku iz elementarne logike,u kojoj su učenici upoznavani s pojmom, sudom, dokazom, silogizmom imetodom. Kasniji rukopisi na latinskom jeziku uvode u poduku elementesrednjovjekovne logike (Proporietates Terminorum) i kasnije kartezijanskelogike. Rukopisi pokazuju i svjedoče o sadržaju predmeta logika kojise na nižem stupnju predavao a koji je bio dostupan na latinskom jezikuu regionu.

Generalno je obrazovna paradigma u kojoj su sudjelovali učiteljii učenici islamske konfesije bila kompatibilna obrazovnoj paradigmikatoličkih učitelja i učenika u Bosni Srebrenoj u studentatima (gramatički,filozofski i teološki) koji su osnivani na dijelovima provincije podupravom Beča i Venecije.11 Ovu paradigmu su katolički studenti iz Bosne

93PREGLED

11 Ovu formalnu kompatibilnost unutar obrazovnih sistema različitih konfesionalnihzajednica u Bosni i Hercegovini uzima dr. Amir Ljubović kao dokaz toga da je ovdje

Srebrene, iz dijela koji je bio pod turskom vlašću, upoznavali, prihvaćalitokom svojeg školovanja u inozemstvu, usvajali je i prenosili u obrazovnupraksu u samostanima (Kreševo, Fojnica, Kraljeva Sutjeska) nakonpovratka. Boraveći u zemljama izvan Bosne i Hercegovine, njima subile dostupne i ličnosti, i tekstovi i atmosfera evropskog obrazovanjatoga vremena, što je na njih ostavljalo značajan utjecaj.

Istanbul/Carigrad (u nekim primjerima Bagdad i Sirija) i Rim (unekim primjerima Beč i Venecija) mogu se smatrati regionalnim centrimaintelektualne gravitacije i produkcije obrazovne paradigme i obrazovneprakse koji su, na različite strane, snažno privlačili ljude iz Bosne i Herce-govine. Pritom nije moguće ne vidjeti da su na tom putu obrazovanja,školovanja i usavršavanja za svoju primarnu djelatnost vjerskih učiteljai pedagoga prihvaćali u tim centrima i teorijski i praktični dio dostignutogobrazovanja u tom historijskom periodu, i civilizacijske norme postavljeneu antičkoj baštini kroz aristotelijansku logiku i epistemologiju teporfirijansku isagogiku. Na taj način je ta baština, iz dva smjera i na dvajezika, arapskom i latinskom, stigla u Bosnu i Hercegovinu i održala se,kako će se vidjeti kasnije, sve do danas.

3. Bosnia Porphyriana12

Porfirije [grč. Porfuvrios; lat. Porphyrius] od nekih autora predstavljenje kao “posljednji grčki filozof” [Smith, 1974: xi; Peters, 1968: 286],ili kao “veliki helenistički erudita i paganski filozof” [Berchman, 2005:15], koji je “najinteligentniji među filozofima, iako najžešći neprijatelj

94 PREGLED

“...riječ o jedinstvenoj historiji logike u dva paralelna toka ili jezička izraza i kulturnaili jezička izraza i kulturna i civilizacijska kruga: jednom stvaranom na arapskom jezikui u krugu arapsko-islamske duhovne i kulturne tradicije i drugom pisanom najvećimdijelom na latinskom jeziku (u znantno manjem obimu i u kasnijem periodu na narodnimjezicima) i u krugu zapadnoevropske filozofske tradicije” [Ljubović, 1996: 172]. Ostvaranju na području logičke znanosti može se ovdje vrlo uvjetno govoriti. Možda bibilo preciznije reći da se radi o dva toka recepcije antičke filozofske i znanstvene baštinekoji su samo u jednom razdoblju srednjovjekovnih kulturnih, političkih i civilizacijskihkontakata kroz filozofiju i teologiju bili interaktivni.

12 Prvi put na ovom mjestu uvodim u naš duhovni svijet termin Bosnia Porphyrianai njime želim izraziti više stoljeća prisutnosti Porfirijevog spisa ISAGOGE u obrazo-vanju i u logičkoj misli u Bosni i Hercegovini bez razlike na vjeroispovijest i etno-nacionalnu pripadnost.

kršćanima” [Augustin, 1995: 72-73]. Porfirije je autor knjige pod naslovomKata; Cristianwn lovgoi “Dokazi protiv kršćana”, poznatije pod skraće-nim naslovom “Protiv kršćana” dobijenim prijevodom latinskog naslova(Adversus Christianos), koja je 448. godine spaljena ediktom careva Valen-tinijana III i Teodozija II.

Mnogo je dakle razloga da Porfirije nije zaboravljen, ali ni odbačen,kako na Istoku tako i na Zapadu. Njegovo nastojanje da u PlotinovojAka-demiji izmiri Platonove i Aristotelove pristalice kroz hermeneutikunjihovih djela (neoplatonijanska amalgamizacija učenja), kao i njegovikomentari Platona i Aristotela, bili su i ostali obrazac svih drugih inter-pretacija i komentara nakon njega. No, Porfirije, kao prosvjetitelj i velikierudit, koji je logiku (tzv. carsku logiku, rimsku logiku) primjenjivao neu-moljivo na sve sadržaje duhovnog i kulturnog života, preko svojih komen-tara postaje autoritet za upotrebu ove filozofijske forme. Njegovi komentarilogičkih i filozofskih spisa, a ne njegova borba za očuvanje državne (rimske)vjere (mnogoboštva) i zakona, niti njegova borba protiv nastajanjamonoteističkih vjerovanja (kršćanstva), jesu razlozi zbog kojih njegovodjelo treba i danas izučavati.

Porfirijeva djela (napisao je oko 75 djela) nastala su prije 1.700 godina,u trećem stoljeću n.e., ali su sve do danas, od vremena kasnoantičkogi ranokršćanskog, kroz srednjovjekovnu skolastiku, pa do današnjihmodernih rasprava o logici, ta djela u središtu pažnje: najprije su prevođenana stare jezike (aramejski, sirijski, hebrejski, latinski), zatim na modernejezike, komentiraju se i objavljuju. Porfirije je već u trećem stoljeću postaoautoritet za komentiranje Platonovih i Aristotelovih djela, naročito onihiz logike, kako za komentatore na Zapadu (treba pogledati curriculumeevropskih univerziteta od XII stoljeća pa do danas) tako i za one naIstoku (treba pogledati popis ili indeks grčkih knjiga i autora Fihristkoji je sastavio Ibn al-Nadim).13

95PREGLED

13 Aurelije Augustin, jedan od najznačajnijih apologeta kršćanstva iz IV stoljećan. e. u svojem djelu De Civitate Dei smatra da je Porfirije “najinteligentniji među filo-zofima, iako najžešći neprijatelj kršćanima” (doctissimus philosophorum, quamvisChristianorum acerrimus inimicus) [Augustin, 1995: 72-73]. Označava ga sa “velikineprijatelj kršćana” (Chistianis inimicissimo) ili sa “fotijanski krivovjerac” (Photinianus-haereticus) [Augustin, 1995: 76-77] stoga jer je Isusa Krista priznavao kao osobu kojaje prorokovala, ali ne i kao Boga, dok je, naprimjer, za njega hebrejski Bog Jahveהוהי (Onaj koji jest) važio kao istinski i prihvatljiv primjer monoteističkog Boga.

“Kao komentator Platonovih i Aristotelovih djela koji piše i djelujeu 3. stoljeću nove ere, kojem su prethodili komentari Galena [Galenus],Aleksandra Afrodizijskog [Alexander Aphrodisius], Kelza [Celsus] idrugih, Porfirije je postao referentni autor i autoritet za ovaj filozofskižanr kod komentatora u periodu od 4. do 6. stoljeća, kao što su Amonije[Ammonius], Jamblih [Iammblichus], Deksip [Dexippus], Simplikije[Simplicius], David [David], Elij [Elias] Stefan [Stephanus] i drugi.Neki od njih bili su izrazito paganski orijentirani, kao oni u atinskoj školi,neki na razmeđu paganstva i kršćanstva, kao oni u Rimu, a neki kršćanskiučenici u neoplatonističkoj školi, kao oni koji su djelovali u Aleksandriji.Njihova recepcija Platonovih i Aristotelovih spisa je različita, ali je spojavom Porfirijevih komentara zaživio jedan standard kojeg se od tadatrebalo pridržavati” [Ibrulj, 2009: msc.].

Zbog toga što je Porfirijevo djelo ISAGOGE služilo kao aktivni zajed-nički obrazovni sadržaj u obrazovnim ustanovama u Bosni i Hercegovini,u ovom radu dajemo tom fenomenu posebno poglavlje. S tim je povezani prijevod ovog djela sa starogrčkog na bosanski jezik dr. Nijaza Ibruljaobjavljen 2008. godine u Sarajevu [Ibrulj, 2008: 1-50]. Bosanska filozofskatradicija sadrži recepciju komentara Porfirijevog djela ISAGOGE nadva jezika, na latinskom jeziku u djelima bosanskih katoličkih profesorateologije koji predaju filozofsku grupu predmeta na pojedinim visokimučilištima Bosne Srebrene (Bosna Argentina) i onih koji su pisani na arap-skom jeziku, u djelima bosanskih muftija, kadija i uleme obrazovane iškolovane u Istanbulu/Carigradu i na drugim univerzitetskim centrimana Istoku.14 Ono što je značajno primijetiti jest da je upravo to Porfirijevodjelo (ISAGOGE) u mnogim slučajevima primarni i zajednički izvor i zajednu i za drugu recepciju: arapski komentatori Aristotela imali su pristupovom djelu preko sirijskih, aramejskih i hebrejskih prijevoda, kao štosu ga imali i srednjovjekovni skolastičari (najprije putem Boethiusovogprijevoda u V stoljeću).

Grčki izvorni tekst Eijsagwghv nije bio poznat u Bosni i Hercegovini,kao što nije bio poznat ni arapskim komentatorima Aristotela ili Platonaili Porfirija koji su bili islamske konfesije i tradicije Kur‘ana. Arapski

96 PREGLED

14 Podatke o ovom periodu, o autorima i djelima iz logike pisanim na arapskom jezikupreuzimam iz djela Amira Ljubovića Logička djela Bošnjaka na arapskom jeziku.Sarajevo, Orijentalni institut, 1996.

komentatori koji nisu bili kršćani ili Jevreji dobijali su na uvid sirijske,aramejske ili hebrejske prijevode grčkih spisa koje su im posredovalivećinom sirijski kršćanski prevoditelji (nestorijanci). Grčki tekstovi suprevođeni s aramejskog i hebrejskog na arapski odnosno perzijski jezik.15

Na te tekstove su u svojim komentarima referirali komentatori kao Al-Farabi, Al- Kindi, Ibn Sina (Avicena), Ibn Ružd (Averroes). Ti tekstovi sukasnije, oko 1200. godine, prevođeni, najprije u Toledu, a onda u Kordobi,na latinski jezik.16

“Veoma važna, ako ne presudna uloga u približavanju i prenošenjuhelenističke baštine arapskom svijetu, a posebno logike, pripada sirijsko-perzijskim kršćanskim sektama, nestorijancima i monofizitima, koji su daliogromni doprinos u prevođenju logičkih rasprava na sirijski (sirijanski)i perzijski, a potom i na arapski jezik” [Ljubović, Nametak, 1999: 26].

Bosanskim studentima katoličke vjeroispovijesti bio je dostupanna studijama u Rimu na latinskom jeziku (vjerovatno Boethiusov iliMarceliusov prijevod na latinski jezik), i usto su im bili dostupni klasičnikomentari na latinskom, npr. Ammoniusa, Eliasa, Davida, AlexanderaAphrodisiusa, Simpliciusa, Philoponusa. Na drugoj strani su bosansko-hercegovački studenti iz reda islamske vjeroispovijesti koji su studiraliu Carigradu, dobijali informaciju o ovom tekstu na arapskom jeziku i usto,kao dopunu, poznavali komentare arapskih filozofa, prije svega AviceneiAverroesa, koji su bili autoriteti u djelima koja su oni studirali, tj. u djelimanjihovih učenika Al-Ebherija, Taftazanija, Al-Fenarija, Al-Urmevija,Al-Kazvanija.

97PREGLED

15 Vidi: Tony Street, Arabic Logic. [in]: Handbook of the History of Logic. Volume1. Greek, Indian and Arabic Logic. Edited by Dov M. Gabbay and John Woods.Elsevier, North Holland, 2004, pp. 523-597. Zbog brojnih ograda oko nekritičkeupotrebe sintagme arapska logika Toni Street smatra da bi bilo potrebno preciziratinaslov u smislu ‘Peripatetic logical writings in Arabic produced in the realms of Islambetween 750 and 1350, with special reference to the syllogistic’ (p. 526). Vidi još i:Lagerlund, Henrik, The Assimilation of Aristotelian and Arabic Logic up to the LaterThirteenth Century. [in]: Handbook of the History of Logic. Volume 2. Mediaevaland Renaissance Logic. Edited by Dov M. Gabbay and John Woods. Elsevier, NorthHolland, 2008, pp. 281-346.

16 Vidi: Burnett, Charles, The Translation of Arabic Works on Logic into Latin inthe Middle Ages and Renaissance. [in]: Handbook of the History of Logic. Volume1. Greek, Indian andArabic Logic. Edited by Dov M. Gabbay and John Woods. Elsevier,North Holland, 2004, pp. 597-607.

3.1. Porfirijevo djelo ISAGOGE u Bosni i Hercegoviniu djelima pisanim na arapskom jeziku

U središtu recepcije aristotelijanske logike pisane na arapskomjeziku u Bosni stoji djelo ISAGOGE (Īsāġūğī) arapskog komentatoraAristotelove logike Esirudina al-Ebherija (umro oko 1256) koje je biloveoma poznato djelo – kompendij iz logike na Istoku. Čini se da je to djeloostavilo najsnažniji utjecaj kada se radi o komentaru Porfirijevog djela.

“Teško je dati tačan podatak koliko je komentara, superkomentarai glosa napisano uz ovo djelo (sve zbirke orijentalnih rukopisa u svijetunisu katalogizirane), ali je sasvim izvjesno da taj broj premašuje dvijestotine. To je, najvjerovatnije, najčešće komentarisano djelo iz logike naarapskom jeziku, a služilo je dugo vremena, bilo ono samo ili neki od us-pješnijih komentara, kao udžbenik na različitim nivoima obrazovanja”[Ljubović, 1989: 217].

Treba napomenuti da dr. Amir Ljubović stoji na stanovištu da ovodjelo nije adaptacija ili komentar čuvenog Porfirijevog djela Eisagoge, negoda je riječ o originalnom djelu koje o istom predmetu – pet univerzalija– govori na sažet način i uzima samo Porfirijev termin Īsāġūğī kao naslovza svoj uvodni dio [Ibid., 218-223]. Ovo djelo komentirali su svi bosanskipisci koji su o logici pisali na arapskom jeziku. No, djelokrug u kojemse recepcija vršila određen je obrazovnim potrebama: novu atmosferuu bosanske medrese donosili su njeni učitelji koji su se školovali uIstanbulu/Carigradu i koji su, vrativši se u zemlju, mijenjali stari načinpoučavanja – neke teološke tvrdnje trebalo je učenicima i objasniti iracionalnim razlozima utemeljiti.

KOMENTAR ISAGOGE (Šarḥ Īsāġūğī) ili KOMENTAR “ESIR-IJEVOG TRAKTATA IZ LOGIKE” (Šarḥ ar-Risāla al-Atīriyya fī al-manṭiq)napisao je 1682. godine Mustafa Ejubović (1651-1707 u Mostaru). Radise o komentaru na Istoku veoma poznatog djela iz logike ISAGOGE(Īsāġūğī) Esirudina al-Ebherija (umro 1256). Sadržaj djela:

1. Isagoga, str. 6-24, koja obuhvata kratke rasprave o riječima, znače-njima riječi, odnosu između riječi i ideja, zatim o pojmovima i,posebno, o pet univerzalija (vrsta, rod, razlika, svojstvenost i akci-dencija),

2. O interpretativnom govoru (al-qawl aš-šāriḥ), str. 24-27, odnosnoo pravilima formiranja definicije i deskripcije,

3. O sudovima (al-qaḍyya),

98 PREGLED

4. O silogizmu (al-qiyās),5. Apodiktika (al-burhān),6. Dijalektika, (al-ğadal),7. Retorika (al-ḫiṭāba),8. Poetika (aš-ši‘r),9. Sofistika (al-muġālaṭa).KORISNA GLOSA UZ “AL-FENARIJEVE NAPOMENE” ZA

ESIRUDINOV TRAKTAT IZ LOGIKE (Hāšiya mufīda li al-Fawā‘ id al-Fanāriyya ‘alā ar-Risāla fī al-manṭiq) koju je napisao Mustafa Ejubović(1651. u Mostaru – 1707. u Mostaru). Djelo je završeno 1692. godine. Radise o glosi (hāšiya) koja je složena iz rubnih napomena autora pravljenih srazličitom namjerom (bilježenja, tumačenja, komentiranja) [Ljubović,1996: 45].

OTKRIVANJE TAJNI U KOMENTARISANJU “ISAGOGE”(Fatḥ al-asrār fī šarḥ al-Īsāġūğī). Autor ovog djela je Muhamed Čajničanin(Čajniče 1731 - Sarajevo 1792). Od 1781. do 1783. godine predavao je naĐumišića medresi u Sarajevu, a dva puta bio je imenovan i za sarajevskogmuftiju. Oko tri četvrtine ovog komentara potpuno su iste kao u djeluMustafe Ejubovića, odnosno znatan dio teksta jednostavno je preuzet iprepisan. Ljubović na ovom mjestu kaže: “Mada se za cjelokupno stvara-laštvo na arapskom jeziku iz oblasti logike poznijeg perioda može rećida je u duhu ideje i oblika njihovih velikih prethodnika, za MuhamedaČajničanina, odnosno za “njegovo” djelo, može se reći da je tipično epi-gonskog karaktera” [Ibid., 55].

KOMENTAR TEKSTA“ISAGOGA” OD MULAFADILAUŽIČA-NINA (Šarḥ matn Īsāġūğī li mawlā al-Fāḍil Ūžičawalī). Autor djela je FadilUžičanin, o kojem nema nikakvih personalnih podataka. Djelo je završeno1657. godine, a nije moguće tačno i nedvosmisleno utvrditi ko je bioFadil Užičanin. Za djelo se smatra da spada u u red srednje opširnihkomentara ISAGOGE Esirudina al-Ebherija [Ibid., 58]. Sadržaj ovogdjela je gotovo identičan gore navedenom djelu Komentar Isagoge čijije autor Mustafa Ejubović.

OTKRIVANJE TAJNI U KOMENTARISANJU “ISAGOGE” IZNAUKE O LOGICI (Fatḥ al-asrār fī šarḥ Īsāġūğī fī ‘ilm al-mantiq). Autordjela je Muhamed sin Jusufa Bošnjak. Iz rasporeda djela vidi se da neodstupa od obrasca komentiranja preuzetog, vjerovatno od komentara djelaISAGOGE Esirudina al-Ebherija. I ovo djelo je kao i prethodno pronašaoA. Olesnicki i uvrstio ga u kataloge orijentalnih rukopisa [Ibid., 59].

99PREGLED

Ne ulazeći u podrobnosti u sadržaju ovih djela – što je učinjeno u knjiziprof. Ljubovića – treba reći samo da je više nego evidentno koliko je ovodjelo imalo utjecaja na bavljenje logikom u Bosni kod pisaca na arapskomjeziku, ostavljajući pritom mogućnost da se radilo o samostalnom istraži-vanju i originalnom promišljanju iste problematike.

Kada se Komentar Isagoge (1682) Mustafe Ejubovića usporedi sKafijinim kompendijumom iz logike (pisanim 1580. godine), vidi se dase radi o potpuno preuzetoj formi i sadržaju, iz čega se može zaključitida je postojao primarni obrazac sadržaja i forme predmeta logika kojise jednostavno preuzimao i prenosio uz male izmjene u formulaciji.Kada je i kako nastao taj lokalni stereotip u Bosni, da li je Kafija prviu tom lancu, to je teško zaključiti, ali je jasno da je nastao još kodarapskih komenatora Ibn Sinae (istočna škola) i Al-Farabija (zapadnaškola) i drugih arspskih komentatora Aristotela i Porfirija.

Moguće je ustanoviti algoritam geneze komentara17 koji nas ovdjezanimaju jer u tu genezu spadaju i bosanski komentari pisani na arapskomjeziku: (1) na prvom mjestu su grčki komentari koje su od I do V stoljećapisali Alexander Aphrodisius, Porphyrious, Ammonius, Syrianus,Dexippus, Iammblichus, Simlicious, Philoponus; (2) na drugom mjestusu latinski (Themistius, Boethius) i grčko-bizantski (David, Elias,Sophoniae, Michael Ephesious) komentari, pisani od V do XI stoljeća;(3) na trećem mjestu su arapski komentari Aristotela i Porfirija koje sunapisali Al-Kindi, Al-Farabi, Ibn Sina, Ibn Rušd u periodu od XI do XIIIstoljeća; (4) na četvrtom mjestu su arapski komentari njihovih arapskihučenika (Taftazani, Al-Fenari, Al-Ebheri, Al-Urmevi, Al-Kazvani); i(5) na petom mjestu u nizu su bosanski komentari arapskih komentarakoje su pisali učenici arapskih komentatora (Kafija, Ejubović, Opijač,

100 PREGLED

17 Ne samo da treba govoriti o algoritmu geneze komentara nego je potrebno imatiu vidu i značaj različitih formi komentara. Commentaria je krovni latinski izraz kojina neki način prikriva ovu različitost pristupa u recepciji jednog djela. Moguće jerazlikovati najmanje 10 modusa komentara kod grčkih komentatora (cf. Commentariain Aristotelem Graeca), kao što su: 1. uvođenje (eijsagwghv); 2. dijalozi (oi dialovgoi,to; dialogiko;n suvggramma); 3. sentence (aJfovrmai); 4. podsjećanja (uJpomnhvmh);5. prepričavanja (p a r a f r a v s i s); 6. predgovori (p r o l h v g o m e n a); 7. tumačenja(e j x h g h s i v s), 8. aporije i rješenja (h j p o r h v m e n w n k a i ; l i a i v t h s); 9. naznake(ajposhmeiwvseis), 10. objašnjenja (scovlia). Svaka vrsta ima svoje posebnosti i sveimaju nešto zajedničko (više o tome u: Nijaz Ibrulj. Bosnia Porphyriana – jednakulturna metafora. Sarajevo, 2010).

Užičanin, Bošnjak).18 Sve je to vrlo daleko od izvornih grčkih djelaAristotela i Porfirija čiji je prijevod na arapski završen oko 900. godine.Ako kažemo da ni Ibn Sina (Avicena) ni Ibn Rušd (Averroes) nisu znaligrčki jezik i da su grčka djela iz logike čitali iz sirijskih kršćanskih pre-vodilaca koji su imali svoj pristup ovim djelima uvjetovan aleksandrijskomneoplatoničkom školom u V i VI stoljeću, u kojoj su od Ammoniusaprevladali kršćanski učenici, onda je jasno što je u jednom trenutkusam Ibn Sina odustao od usmjeravanja pažnje na tekstove tih spisa iokretanja ka duhu ili ideji koju oni zastupaju.

3.2. Porfirijevo djelo ISAGOGE u Bosni i Hercegoviniu djelima pisanim na latinskom jeziku

Zahvaljujući znanstvenom trudu i izvanrednom poznavanju bosanskefilozofske baštine akademika Serafina Hrkaća, franjevca (ofm.) iz Herce-govine, imamo podatke iz kojih možemo rekonstruirati prisutnostPorfirijevog djela ISAGOGE u edukaciji koja je vršena na latinskomjeziku u franjevačkim samostanima i gimnazijama.19 Na koji je način

101PREGLED

18 Nakon što je iscrpio listu podataka o autorima i rukopisima koje je smatrao vri-jednim spomenuti, dr. Amir Ljubović u svojoj odličnoj studiji (doktorskoj disertaciji)daje konačnu ocjenu: “...može se vidjeti da i pored različitih struktura i tipova djela,ili tačnije, različitog međusobnog povezivanja pitanja koja se obrađuju uz pojedinapoglavlja, odsjeke, pododsjeke i dr., u svima njima (izuzev glosa koje predstavljajuposeban oblik stvaralaštva) ipak se osjeća jedinstvena opća tematika i jasno usmjerenjena osnovnu problematiku. Druga karakteristika svih ovih djela, što je i karakteristikačitavog stvaralaštva koje je bilo pod snažnim uticajem Ibn Sinaa, je ta da sva pitanja kojase tretiraju u ovim djelima, bez obzira na različite podjele, čine samo dijelove jedinstvenecjeline arapskog organona (kurziv N. I.)”. Teško je ipak moguće tvrditi da postojiarapski organon, kao što je upitan i naziv arapska logika za djelomičnu recepcijuAristotelovih spisa unutar korpusa pitanja islamske teološke misli koja je uvijek bilau prvom planu. Mnogi tzv. kritički termini koji se koriste u ovom području su plodkontrafaktičke doksografije/historiografije i pogrešnog stvaranja kategorijalnih (odozgo-prema-dolje), a ne atributivnih (odozdo-prema-gore) analogija.

19 Sve podatke o navedenim manuskriptima i autorima koji su pisali na latinskomjeziku, a koji su pripadali katoličkom konfesionalnom i kulturnom krugu u Bosni iHercegovini u navedenom periodu, preuzimam i prenosim ovdje iz djela akademika fraSerafina Hrkaća Filozofijski manuskripti na latinskom jeziku u Bosni Srebrenoj. Mostar,Ziral, 1998.

prisutno djelo ISAGOGE u ovim rukopisima? Najčešće kao uvodni diou aristotelijansku silogistiku ili kao glavni dio logičke poduke koji jeprethodio srednjovjekovnim tekstovima (summe, summulae) iz logikekoji su izučavani u ovim institucijama.

ISAGOGE u rukopisima iz samostana u Kreševu:Rk. 3-III-19: COMPENDIUM LOGICAEARISTOTELIS, ex Organo

eiusdem Summulisque Petri Hispani expertum. Od nepoznatog autora– vjerovatno se radi o skriptama nekog nastavnika u gimnaziji. Iz sadržajakoji S. H. precizno navodi jasno je razvidno da se u prvoj knjizi u drugojraspravi (Incipit secundus tractatus) autor udžbenika ili bilješki zapredavanja bavi predikabilijama u Porfirijevom smislu: Caput primum:De praedecabilibus in communi. Caput secundum: De genere. Caputtertium: De specie. Caput quartum: De differentia. Caput quintum: Deproprio. Caput sextum: De accidente. Caput septimum: De quibusdamdubiis circa praedicabilia emergentibus [Hrkać, 1998: 61].

Rk. 3-IV-16: LOGICA. METAPHYSICA. PHYSICA. Autor je IvanTometinović. Prva knjiga (Liber primus) koja se bavi logikom napisanaje 1785. godine. U drugom poglavlju (Caput secundum), ispred raspraveo Aristotelovim kategorijama, autor govori o Porfirijevim općim poj-movima: De ideis universalibus Porphyrii [Ibid., 85].

Rk. 3-IV-21: LOGICA. METAPHYSICA. Po svoj prilici – kakonavodi S. H. – radi se o studentskom bilježenju predavanja. U prvomdijelu koji se bavi logikom (Logicae pars prima), a u drugom poglavlju(Caput secundum) pod naslovom Appendix prima izlaže Porfirijevoučenje o univerzalijama: De universalibus Porphyrii. Nakon toga dolazinauk o Aristotelovim kategorijama. Na 187. stranici stoji: Al RevdoPadre Colmo Il Padre Sebastiano Maria di Jusca Studente [Ibid., 94].

ISAGOGE u rukopisima iz samostana u Kraljevoj Sutjesci:Rk. 12B: TRADITIONES IN UNIVERSAM ARISTOTELICO –

SCOTICAM PHILOSOPHIAM. Rukopis je pisan od 29. VIII 1726. do28. V 1729. Autor rukopisa je Filip Lastrić iz Oćevije (1700-1783). Uraspravi (disputatio quinta – decima) iz područja tzv. velike logike (Incipiuntdisputationes in Logicam magnam) razdijeljena je problematika nasljedeći način:

102 PREGLED

Disputatio quinta: De universali logico:1.An detur universale logicumet in quo consistat eius ratio constitutiva? 2. Per quem actum intellectusfiat universale logicum? 3. Quot sunt universalia seu predicabilia?

De praedicabilibus in particulari – Disputatio sexta: De genere: 1.Utrum genus bene definiatur a Porphyrio? 2. Quomodo genus praediceturde individuis? 3. Utrum genus posist salvari in unica specie et speciesin unico individuo?

Disputatio septima: De specie, secundo praedicabili: 1. An speciesbene definiatur a Porphyrio? 2. Per quodnam constituatur species inesse universalis? 3. An individuum bene definiatur a Porphyrio? An abomnibus individuis possit abstrahi aliqua ratio communis?

Disputatio octava: De differentia, tertio praedicabili: 1. Quid etquotuplex sit differentia? 2. In ordine ad quid differentia constituatur inratione universalis et tertii praedicabilis? 3. Utrum differentia includatgenus et differentia superiores, et e contra?

Disputatio nona: De proprio, quarto praedicabili: 1. Quod sit propriumet per quid constituatur in ratione quarti universalis? 2. An propriumdistinguatur et possit separari suo obiecto?

Disputatio decima: De accidente, quinto praedicabili: 1.An accidenslegitime sortiatur rationem universalis seu quinti praedicabilis? In quaet de eius definitione discutietur. 2. Quibus naturis conveniat universalitasaccidentis? Et responsum quorundum.

Nakon ovog dijela nastavlja se dio koji se baviAristotelovim katego-rijama (Tractatus de praedicamentis seu categoriisAristoteles) [Ibid., 150].

ISAGOGE u rukopisima iz samostana u Fojnici:R. XXX: TRACTATUS LOGICAE TOTIUSQUE PHILOSOPHIE

CURSUS. U djelu pod naslovom Incipit tractatus de universalibusPorphyrii, disputatio prima: De universali in communi. Disputatio secunda:De universali logico. Disputatio tertia: De genere. Disputatio quarta: Despecie. De individuo. Disputatio quinta: De differentia. Disputatio septima:De proprio. Nakon ovoga dolazi Tractatus de praedicamentis seu categoriisAristotelis [Ibid., 203].

R. 40: SUMMULARUM LIBRI TRES. Autor je nepoznat. U djelupod naslovom Dissertationes ad Logicam pertinentis, dissertatio septima,de genere (127), De specie (127), De differentia (128), De proprio (129),De accidente (130), nakon toga dolazi Sectio unica: De decem Aristoteliscategoriis (137) [Ibid., 221].

103PREGLED

Rk. 51: ISAGOGE IN ETHICAM CHRISTIANAM. Rukopis sadrži168 stranica. Na kraju stoji: Finis. Vacii scripsit Bon. Marainovich die2. Ianu. 1827. In 3iiAnni Thgia. Continuatur. Još je pisalo pa je precrtano:Sequitur ethica Prticularis [Ibid., 235].

3.3. Porfirijevo djelo ISAGOGE u Bosni i Hercegovinina bosanskom jeziku

U Sarajevu je 2008. godine objavljen paralelno grčki izvornik tekstaΠΟΡΦΙΡΙΟΥ ΕΙΣΑΓΩΓΗ ΤΟΥ ΦΟΙΝΙΚΟΣ ΤΟΥ ΜΑΘΗΤΟΥ ΠΛΩΤΙΝΟΥ ΤΟΥ ΛΥΚΟΠΟΛΙΤΟΥ (Porphyrii Isagoge et in AristotelisCategorias Commentarium, ed.A. Busse, CAG, Vol.IV (1), 1887) i prijevodtog izvornika na bosanski jezik pod naslovom UVOD PORFIRIJAFENIČKOG, UČENIKA PLOTINA IZ LIKOPOLA (ISAGOGE) kojije načinio dr. Nijaz Ibrulj, redovni profesor logike i metodologije na Filo-zofskom fakultetu u Sarajevu [Ibrulj, 2009: 1-50]. Gotovo 17 stoljeća nakonnastanka Porfirijevog djela ISAGOGE, te nakon njegovog izučavanja naarapskom i latinskom jeziku u Bosni i Hercegovini kod muslimanskogi katoličkog intelektualnog i obrazovanog svijeta, prvi put na bosanskomjeziku izašao je prijevod ovog djela sa starogrčkog jezika.20

Prijevod Porfirijevog izvornika napisanog u starogrčkom jezikuotežan je činjenicom da su moguće najmanje tri filozofske (kao i pre-vodilačke) interpretacije djela. Mogla bi se u tu svrhu navesti tvrdnja kojuiznosi Anthony C. Lloyd u svojoj knjizi The Anatomy of Neoplatonism,a kojom dokazuje da postoji jedna vrlo komplicirana Porfirijeva semantikakoja funkcionira u njegovim spisima. Prema Lloydu, jedan semantičkiprogram djeluje u PORFIRIJEVOM KOMENTARUARISTOTELOVIHKATEGORIJA(Ei;s ta;s jAristotevlous Kathgorivas) gdje se izraziodnose na izraze, dok u tekstu ISAGOGE (Eijsagwghv) djeluje drugisemantički program (čisto logički program) gdje izrazi stoje za ili zastupajukonceptualni sadržaj [Lloyd, 1998: 53]. Ovdje bismo mogli djelomičnoprihvatiti tu tvrdnju i dodati: Porfirije nediferencirano upotrebljava seman-tičku triangulaciju u svojim spisima. U njegovom tekstu ISAGOGE izrazi

104 PREGLED

20 Porfirije Fenički, učenik Plotina iz Likopola: Uvod (ISAGOGE), Paralelno grčko-bosansko izdanje originala starogrčkog teksta i prijevoda na bosanski jezik. Sarajevo,Dijalog 1/2008, str. 1-50. Priredio i preveo Nijaz Ibrulj.

kao npr. rod (gevnos) i vrsta (ei\dos) stoje za ili odnose se (1) na prirodnabića ili prirodne vrste i rodove, (2) na sebe same kao izraze o kojima se uiskazu donosi tvrdnja, i (3) na pojmove roda i vrste kao na dijelove dobrouređenog pojmovnog sadržaja (definicije). Dakle, izrazi kod Porfirijazastupaju ili stvari ili izraze ili pojmove. No od načina interpretacijePorfirijeve semantike zavisi i koncepcija prevođenja njegovog spisaISAGOGE.

“Jednu od koncepcija interpretacije Porfirijevog teksta ISAGOGEmogli bismo označiti kao ontološku: rodovi i vrste uzimaju se u značenjurodova i vrsta prirodnih bića. To znači da se koncept identiteta posmatra kaoodnos između stvari ili bića ili predmeta, a da se onda predikacijska shemaposmatra i interpretira kao relacija bića (t o ; o [ n) i onih svojstava ilitrpnosti (pavqh, i[dia pavqh) koje njemu pripadaju po sebi (ta; touvtw/uJpavrconta kaq j auJto). Interpretirati sve logičke općenitosti kao realnerodove ili realne vrste bića, a ne kao dijelove priroka (k a t h g o r i v a ,kathgoroumevnon) i kao dijelove podmeta (uJpokeimevnon) iskaza (lovgos,lovgos ajpofantikovs) unutar jednog tipa predikacije, vodi ka ontološkojinterpretaciji. Takva je npr. najvećim dijelom interpretacija koju svojimprijevodom daje Eugen Rolfes u njemačkom jeziku, enegleski prijevodJonathana Barnesa i djelomično njemački prijevod koji daje Hans GünterZekl.

Druga koncepcija interpretacije i prevođenja je najvećim dijelomjezičkoanalitička ili retoričko-gramatička: radi se o navođenju terminaili izraza i njihovoj upotrebi u označavanju rodova, vrsta, svojstvenosti vrsta,pripadnih svojstava i razlika. Govori se o značenju izraza za rod (‘živobiće‘) ili izraza kojim se označava vrsta (‘čovjek‘), razlika, svojstvenost(vrste), pripadno (svojstvo). Značenje izraza je analitička hipoteza pre-vođenja u ovom slučaju. Govori se o tome šta npr. izraz ‘čovjek‘ znači ilikojem se izrazu (podmetu) taj izraz (prirok) pririče. Takav je uglavnomitalijanski prijevod koji donosi Giorgio Grigenti, kao i velikim dijelomfrancuski prijevod Alaina de Libera et Alain-Philippea Segondsa. Ovajtip prijevoda naglašava upotrebu izraza kao označitelja i upotrebujezika kao sredstva opisa.

Treća koncepcija interpretacije je najvećim dijelom formalno-logička: radi se o razdjelbi i razlikovanju logičkih općenitosti, odnosnoo tretiranju priroka kao logičkih dijelova definicije, o njihovom položajuu definiciji i njihovom međusobnom odnosu. Takva je interpretacija data

105PREGLED

u engleskom prijevodu E.W. Warena. Ovdje se, dakle, kao osnova ili principinterpretacije teksta ISAGOGE naglašava struktura odredbe/ definicijei opisuje raspored njenih dijelova (podmeta i predikativnog dijela). Svepredikabilije se interpretiraju sa stanovišta strukture predikacije. Ovomprijevodu je ponajviše uzor bio sigurno Boethiusov latinski prijevodISAGOGE” [Ibrulj, 2009: mns.].

Bilo je potrebno pronaći vlastiti put kroz te tri ključne interpretacije,tumačenja i prevođenja ovog kratkog djela. Kao kuriozitet treba navestijedan primjer: do danas su načinjena tri engleska prijevoda (Warren, 1975;Spade, 1994; Barnes, 2003) u kojima se mogu naći tri različita prijevodaistog mjesta! Prijevod Porfirijevog djela ISAGOGE je dio velike mono-grafije Nijaza Ibrulja pod naslovom Porfirijevo nasljeđe koja je u pripremi.U tom izdanju prijevoda dodano je 250 bilješki koje sadrže relevantna mjestagrčkih i arapskih komentatora Alexandera Aphrodisiusa, Ammoniusa,Simpliciusa, Porphyriusa (komentar Kategorija), Philoponusa, Davida,Eliasa, Iammblichusa te Averroesa i Avicene (Commentaria in AristotelemGraeca IV 3, Berlin, 1891).21

106 PREGLED

21 U pripremi svojeg teksta prijevoda prevoditelj je konsultirao brojne prijevode ovogteksta na različite evropske jezike: Latinski prijevod (Porphyrii Isagoge. TranslatioBoethii. Aristoteles Latinus. I 6-7, ed. L. Minio-Paluello, ad. B. G. Dod, Bruges-Paris. Desclee de Brouwer, 1966). Njemački prijevod (1) Porphyrius Einleitung indie Kategorien. In: Aristoteles Organon, übersetzt und erlautert von Eugen Rolfes.Band I, Felix Meiner Verlag. Unveranderter Abdruck 1948, der zweiten Auflage von1925. Njemački prijevod (2) Porphyrios: Einführung in die Kategorien des Aristoteles(Isagoge). In : Aristoteles Organon. Band 2: Kategorien/Hermeneutik oder vom sprach-lichen Ausdruck. Griechisch-Deutsch. Hrsgegeben, übersetzt, mit Einleitungen undAnmerkungen versehen von Hans Günter Zekl. Velix Meiner Verlag, 1998. S. 155-188.Italijanski prijevod (Porfirio Isagoge. Prefazione, introduzione, traduzione e apparati diGiuseppe Girgenti. Testo greco a fronte. Versione latina di Severino Boezio. RusconiLibri, Milano, 1995). Francuski prijevod (Porphyre Isagoge. Texte grec et latin, traductionpar Alain de Libera et Alain-Philippe Segonds. Introduction et notes par Alain deLibera. Paris: Librairie Philosophique J. Vrin, 1998) Engleski prijevod (1) PorphyryThe Phoenician Isagoge. Translation, Introduction and Notes by Edward W. Warren.Teh Pontifical Institute of Medieval Studies, Toronto, Canada, 1975. Engleski prijevod(2) Porphyry the Phoenician, the Pupil of Plotinus of Lycopolis Isagoge. Translated andEdited by Paul Vincent Spade. In: Five Texts on the Mediaeval Problem of Universals.Porphyry. Boethius. Abelard. Duns Scotus. Ockham. Hackett Publishing Company.Indianopolis/Cambridge, 1994. Engleski prijevod (3) Porphyry’s Introduction byJonathan Barnes. Oxford University Press, 2003.

Za ovaj prijevod djela ISAGOGE na bosanski jezik akademik Vla-dimir Premec, koji je od 1976. godine profesor antičke i srednjovjekovnefilozofije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, kaže:

“Za razliku od Latina koji su zahvaljujući Boethiusu imali prijevodPorfiriosovog traktata već u prvoj četvrtini šestog stoljeća, narodi Bosnei Hercegovine, ali ne samo oni no se to odnosi i na čitavu regiju jugoistočneEurope, pa i šire, izuzev Helade – Grčke, čekali su na bosanski prijevoddo samog početka 2008. godine. Zato je prijevod Nijaza Ibrulja višestrukakulturnoznanstvena činjenica i vrednota per se” [Premec, 2009: 129].

Kakav je status ovih bosanskih komentara Porfirijevog djela ISA-GOGE? Moglo bi se reći da su to komentari komentara, odnosno da jetekstualna osnova ovih komentara neki od arapskih komentara ili latinskihrepetitorija nastalih u Bagdadu ili u Istanbulu odnosno u Rimu ili Padovi,a ne samo Porfirijevo djelo (na bilo kojem jeziku) koje je komentirano.Možda je najbolje reći da je sadržaj tog teksta prihvaćen kao dio obrazo-vanja u konfesionalnim zajednicama koji je funkcionirao u curriculimakao obavezni sadržaj koji se posredovao kao sadržaj nekog udžbenika.

“Tako, na primjer, u rukopisnoj zbirci Orijentalnog instituta uSarajevu od nekadašnjih 5263 kodeksa oko 300 rukopisa su bili iz oblastilogike. Zanimljivo je spomenuti da su od toga broja osamdesetak prim-jeraka ili al-Ebherijeva Isagoga (Isagugi) ili komentar ili superkomentarna ovo djelo… Ovo na izvjestan način ukazuje koji su autori bili unašim krajevima najčitaniji” [Ljubović, Nametak, 1999: 30].

Ono što sam u ovom tekstu imenovao kao porfirijanska isagogikaili porfirijanska klasifikatorska propedeutika moglo bi se označiti i kaoporfirijanski definitorij, jedna sposobnost određivanja značenja terminai pojmova, njihove relacije u logičkom i lingvističkom smislu, njihovogontološkog statusa, i njihove upotrebe, koja je krasila Porfirijeve komentare.Da bi se vidjelo koliko su bili blizu ili daleko od prvobitnog Porfirijevogteksta odnosno predmeta (s k o p o v s) kojim se bavi ovaj tekst, ovdjenavodim samo dvije uvodne rečenice22 iz ISAGOGE u kojima Porfirije

107PREGLED

22 [1.2.] [Onto~ ajnagkaivou, Crusaovrie, kai; eij~ th;n tw'n para; jAristotevleikathgoriw'n didaskalivan tou' gnw'nai tiv gevno~ kai; tiv diafora; tiv te ei\do~kai; tiv[] i[dion kai; tiv sumbebhkov~, ei[~ te th;n tw'n oJrismw'n ajpovdosin kai;olw~ eij~ ta; peri; diairevsew~ kai; ajpodeivxew~ crhsivmh~ ou[sh~ th'~ touvtwn

govori čime se, zašto i na koji način taj tekst bavi, a čime se i zašto nebavi [Porphyrus, 1887, 1a1-1a16]:

“[1.1.] Budući da je, Hrizarije, za podučavanje o Aristotelovimkategorijama [predikatima], nužno znati šta je rod, šta je razlika a šta vrsta,šta je svojstvenost < podmeta >, a šta opet pripadak [sastojak] < upodmetu >, te kad je umovanje o tîm < izrazima > korisno za postavljanjeodredaba [definicija], i u cjelosti za razdjelbu < pojmova > i za dokazivanje,pokušat ću da ti o tîm sačinim sažet, podoban formi uvoda, kratak prikazučenja [predanja] koje o tîm < izrazima > izrekoše stari < filozofi >,uzdržavajući se od dubljih istraživanja, a prosuđujući, na primjeren način,ona jednostavnija.

[1.2.] Na primjer, što se tiče rodova i vrsta, da li bivstvuju [postoje]ili su zasnovani jedino na praznim pomislima, te da li su, ako bivstvuju[postoje], što tjelesno ili pak netjelesno, te, konačno, jesu li što odvojenoili su u čemu osjetilnom: o ovim < pitanjima > izbjegavam da govorim,budući je takva rasprava ponajdublja i traži drugo, šire ispitivanje.Pokušat ću sada da ti prikažem kako su o ovim kao i prethodno navedenim< izrazima >, razlagali stari < filozofi > koji su skloniji logičkom <načinu razmatranja > a od tih ponajviše oni iz reda Peripatetika.”

Bosanska filozofska tradicija imala je recepciju komentaraPorfirijevog djela ISAGOGE na latinskom i arapskom jeziku, a danasima i izvornik na bosanskom jeziku. Nažalost, oni koji su poznavalikomentare ISAGOGE iz treće ruke i posredno koristili ovo djelo u svojimpredavanjima, kako na latinskom tako i na arapskom (ili čak i na turskom)jeziku, kako u samostanima i bogoslovijama tako i u medresama, nisu

108 PREGLED

qewriva~, suvntomovn soi paravdosin poiouvmeno~ peiravsomai dia; bracevwnwsper ejn eijsagwgh'~ trovpw/ ta; para; toi'~ presbutevroi~ ejpelqei'n, tw'nme;n baqutevrwn ajpecovmeno~ zhthmavtwn, tw'n d jj aJploustevrwn summevtrw~stocazovmeno~.

[1.2.] aujtivka peri; tw'n genw'n te kai; eijdw'n to; me;n ei[te uJfevsthken ei[tekai; ejn movnai~ yilai'~ ejpinoivai~ kei'tai ei[te kai; uJfesthkovta swvmatavejstin h] ajswvmata kai; povteron cwrista; h] ejn toi'~ aijsqhtoi'~ kai; peri; tau'tau J f e s t w ' t a , p a r a i t h v s o m a i l e v g e i n b a q u t a v t h ~ o u [ s h ~ t h ' ~ t o i a u v t h ~pragmateiva~ kai; a[llh~ meivzono~ deomevnh~ ejxetavsew~: to; djjjj j opw~ peri;aujtw'n kai; tw'n prokeimevnwn logikwvteron oiJ palaioi; dievlabon kai; touvtwnmavlista oiJ ejk tou' peripavtou, nu'n soi peiravsomai deiknuvnai.

smatrali da je potrebno prevesti ga makar i sa tih jezika na bosanski jezik(ili na jedan od jezika kojim se govori i piše u Bosni i Hercegovini).

4. Period upravljanja Austro-Ugarske monarhijeu Bosni i Hercegovini (1878-1918)

Nakon okupacije Bosne i Hercegovine (1878), Austro-Ugarskamonarhija je zatekla jednu društvenu strukturu koja se sama u sebiurušila zbog bezakonja i korumpiranosti vlasti u provincijama. S drugestrane, Monarhija je donijela novu državotvornu ideologiju i nove obrasceinstitucionalnog života. Prvo,Austro-Ugarska monarhija je dugo vremenaputem svojeg namjesnika u Bosni Benjamina Kalaja pokušavala realiziratiprojekt bosanske nacionalnosti, kojem su se kontinuirano (do današnjihdana!) opirali Srbi i Hrvati odnosno pravoslavci i katolici. Drugo, Monar-hija je Bosnu i Hercegovinu smatrala dijelom starog Rimskog carstvai dijelom kršćanskog svijeta, zbog čega je favorizirala i privilegovalakršćanstvo, prije svega Katoličku crkvu. Treće, tokom stotinu godinaprisustva u Bosni i Hercegovini Monarhija nije uspjela uspostavitijedinstven sistem građanskog obrazovanja, niti jedinstven pravni sistem,ali je uspješno ugušila sve pokrete za vjersko-prosvjetnu autonomijuSrba i Muslimana [Kraljačić, 1987: 367-429].

Austro-Ugarska monarhija zatekla je u Bosni i Hercegovini dostasnažne konfesionalne škole i vrlo slabo razvijene svjetovne škole. Različitimreformama ona je nastojala tu situaciju promijeniti u pravcu otvaranjavećeg broja svjetovnih škola. Tom nastojanju opirale su se na ovaj ilionaj način sve konfesionalne zajednice, mada su neke, kao katolička idjelomično pravoslavna, bile u povlaštenom položaju od strane režima.Austrougarska okupacija zatiče u Bosni i Hercegovini oko 54 katoličkeškole sa 56 učitelja i oko 2.295 učenika [Papić, 1972: 30].

4.1. Duhovni zavodi, medrese i ruždije u Monarhiji

Konfesionalne škole nazivale su se imenom duhovni zavodi: pravo-slavna i katolička bogoslovija u Sarajevu i Šerijatska sudačka škola.

Istočnopravoslavno bogoslovsko sjemenište otvoreno je 1882. godine(Reljevo) i u svom nastavnom planu imalo je bogoslovske predmete. “Zaovu, kao i za katoličke bogoslovije Zemaljska vlada je davala posebne

109PREGLED

stipendije učenicima nižih razreda gimnazije, koji su se opredijelili zaupis u bogoslovije. I po tome se vidi povoljniji odnos režima prema ovim,nego prema drugim školama” [Ibid.,151].

Rimsko-katoličko svećeničko sjemenište u Sarajevu nastalo je podutjecajem Monarhije i njene želje da kontrolira djelovanje i rad Katoličkecrkve iz dvora u Beču i time smanji utjecaj Rima na lokalno stanovništvo.Bosanski franjevci su zapravo bili stalno u opoziciji takvim nastojanjimajer su im, postavljenjem nadbiskupa vrhbosanskog od Beča, oduzimanapodručja (župe), a red isusovaca, koji je stajao uvijek iza nadbiskupa,pružao podršku režimu (u Beču), a ne crkvenim vlastima (u Rimu).Osnivanju bogoslovije u Sarajevu prethodilo je osnivanje katoličkenadbiskupske gimnazije u Travniku (1890). Zanimljiv je nastavni planu kojem je osim stručnih bogoslovskih predmeta bilo dosta orijentalnihjezika (hebrejski, arapski, sirijsko-haldejski) te filozofija.

Šerijatska sudačka škola u Sarajevu osnovana je statutom Zemaljskevlade 1887. godine i trajala je pet godina. U svom nastavnom planu imalaje pored drugih predmeta još i logiku, retoriku i štilistiku, dogmatiku,evropsko pravo i šerijatsko procesno pravo.

Većina ruždija koje su nastale u Osmanskom carstvu i koje su sefinansirale iz fonda meraif-sanduka (koji je austrougarski režim prisvojioi transformirao) prestale su da postoje, a ostale su samo one reformiraneu Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Brčkom, Bihaću, Banjoj Luci i Travniku. Ovimškolama je 1906. godine propisan jedinstven nastavni plan (vjeronauk,turski jezik, arapski jezik, čitanje Kur‘ana, arapsko pismo, srpskohrvatskijezik, račun, geometrija, krasnopis, zemljopis i povijest, prirodoslovlje).Ruždije su bile utemeljene već pod osmanskom vlašću u Bosni i Hercegovinikao posebna vrsta škole ili kao “osobitost u bosansko-hercegovačkomškolstvu” [Ibid.,156], odnosno kao pripremna škola za medrese koja jeimala više svjetovnih od konfesionalnih sadržaja. Ovim školama jemeđutim 1906. godine dat veći konfesionalni karakter novim nastavnimplanom, veći broj sati iz orijentalnih jezika i islamske vjeronauke. Zemaljskavlada 1913. godine donosi naredbu o ukidanju ovih škola i njihovompretvaranju u redovnu osnovnu školu u koju su se mogli upisivati učenicisvih vjeroispovijesti [Ibid., 157].

Medrese su se izdržavale iz lokalnih vakufskih (vakufi – zadužbine)izvora, a Zemaljska vlada nije pokazivala interes za njihov rad i tretiralaih je kao isključivo konfesionalne škole.

110 PREGLED

“Najviše medresa bilo je u sarajevskom i tuzlanskom okružju, a naj-manje u mostarskom i bihaćkom. Najorganizovanija je Gazi Husrevbegovamedresa u Sarajevu. Kod ove škole treba istaći jedan kuriozitet. Naime,to je jedina škola u našoj zemlji, a nema ih mnogo ni u svijetu, koja konti-nuirano radi preko 430 godina. U svoje vrijeme ona je predstavljala usta-novu sa visokim vjerskim obrazovanjem. Kao što je u zapadnim visokimškolama u vrijeme njihovog osnivanja srž nastavne osnove činilo učenjekatoličke crkve, tako je u ovoj prvoj svojevrsnoj visokoj školi u Bosnii Hercegovini islamsko učenje bilo temelj njenog nastavnog programa”[Ibid., 158].

4.2. Pojedinačna djela i autori

Josip Stadler (1843-1918) postavljen je za nadbiskupa vrhbosanskog1881. godine. Stadler je prethodno bio profesor na Bogoslovnom fakultetuu Zagrebu, gdje je predavao fundamentalnu teologiju i filozofiju.Završio je filozofijske i teologijske studije u Rimu na isusovačkomCollegiumu Romanorumu. Dolaskom u Bosnu i Hercegovinu ostvarioje dobre odnose sa Benjaminom Kalajem (čiju djecu pokrštava tajno ucrkvi na Ilidži) i snažno doprinio privilegovanju Katoličke crkve.23

Još dok je bio u Zagrebu, Stadler je preveo s latinskog na hrvatski jezikTongiorgievu Logiku, jedan udžbenik o kojem je u Predgovoru napisao:

“...vjeruj mi, da nećeš naći stvari jasnije i bolje razložene, nego uovoj logiki, u cieloj Evropi već poznatoj, u ovoj knjigi od vrloga mužaTongiorgija pisanoj, u knjigi koja se na mnogih učilištih predaje. Pabaš zato, jer sam o vrlini ove knjige osvjedočen, baš zato nehtjedoh sena to dati, da sam logiku sastavim (...). Za shodno ipak držah, dagdjegdje što nadodam, gdjegdje što izostavim, a njekojim stvarimadrugi oblik dadem” [Stadler, 1904: 427].

Stadlerova (Tongiorgieva) Logika sastoji se iz dva dijela:LOGIKA. DIO 1. DIJALEKTIKA. U ovom dijelu, objavljenom u

Sarajevu (1904), Stadler se bavi formalnom ili elementarnom logikomi metodologijom i fokusira se na aristotelijansku silogistiku, dopunjujući

111PREGLED

23 Josip Stadler, nadbiskup vrhbosanski, optuživan je za mnoge slučajeve konverzijeiz islama u katoličku vjeru, a jedan primjer pokrštavanja maloljetne Fate Omanoviću Mostaru pokrenuo je nacionalni ustanak muslimana u Hercegovini.

je djelomično znanjima iz srednjovjekovne teorije o svojstvima i ulozitermina (proprietates terminorum). Ovaj dio sastoji se iz četiri knjige.Knjiga prva: O prvom djelovanju našega uma, tj. o shvaćanju; Knjiga druga:O drugom djelovanju našega uma, naime o sudu; Knjiga treća: O trećemdjelovanju našega uma: o zaključku i njegovu znamenju; Knjiga četvrta:O dokazivanju i znanstvenoj metodi. Na izvjestan način Stadler (iliTongiorgi) implicitno slijedi strukturu Aristotelovog Organona, počevšiod Porfirijevog stabla (stupaljka) i Aristotelovih Kategorija, prekoznačenja riječi i rečenica (O tumačenju), rasprave o silogizmu (Prvaanalitika), rasprave o dokazu i definiciji (Druga analitika), te raspraveo pogreškama u zaključivanju (Sofistička pobijanja). Nije jasno zbogčega je cijelom ovom dijelu logike Stadler dao naziv Dijalektika.

LOGIKA. DIO 2. KRITIKA ILI NOETIKA. U drugom dijelu svojeLogike (1905) Stadler se bavi pitanjima teorije spoznaje u najširem smislu,od empirijskog, psihološkog i fenomenološkog do kognitivnog i terorijskog,i na koncu teološkog. Ovaj dio sastoji se iz tri knjige. Knjiga prva: Onaravi logičke istine i sigurnosti. Knjiga druga: O vrelima, iz kojih se crpi,ili o načinu, kako se postiže istina od našega uma. Knjiga treća: O znamenjuistine i principu sigurnosti. Za razliku od prvog dijela svoje logike (Dija-lektika), u ovom dijelu Stadler navodi referentna imena autora na čijase djela poziva. Ovaj dio se uglavnom zasniva na Dekartovim stavovimaiznesenim i njegovom spisu Pravila o metodi [Stadler, 1905].

Stadlerova Logika nije izvorno djelo, o čemu on sam svjedoči, alije jedan vrijedan kompendij na našem jeziku koji je mogao izvanrednoposlužiti da se studenti teologije upoznaju s temeljnim konceptima logike,teorije značenja, kognitivne i teološke naravi objekata i spoznajnogsubjekta. U tom smislu ona je predstavljala u to vrijeme vrijedno djelo.

5. Period upravljanja komunističkog režima u Socijalističkojrepublici Bosni i Hercegovini (1945-1992)

Univerzitet u Sarajevu nastao je dekretom (1949) i ima svojubogatu pretpovijest.24

112 PREGLED

24 Univerzitet u Sarajevu ima svoju pretpovijest u preduniverzitetskim formamaobrazovanja u Bosni i Hercegovini koje su kompatibilne obrazovnim institucijama naZapadu. Bošnjački izvori navode da “1531. godine Gazi Husrev-beg je u Sarajevu

Filozofski fakultet u Sarajevu nastaje 11. novembra 1950. godineodlukom Skupštine Bosne i Hercegovine. Odsjek za filozofiju i sociologijuformira se 1956. godine formalnim osamostaljenjem Katedre za filozofijui na njemu se izučavaju predmeti: logika, dijalektika, etika, estetika,filozofija, sociologija, metodologija i dr. Logika kao samostalni predmetsa svojim programom i brojem sati uvodi se u nastavni plan i program.Predmet je 1962. preuzeo Muhamed Filipović, koji ga je predavao svedo odlaska u penziju 2002. godine. Od 1990. godine do danas na predmeturadi dr. Nijaz Ibrulj, koji predaje još analitičku filozofiju, filozofiju jezika,kognitivnu znanost, teoriju saznanja, sociologiju komunikacije, a od 2008.godine na predmetu logika, teorija spoznaje i kognitivna znanost kaoasistent radi Kenan Šljivo.25

U gimnazijama širom zemlje izučavala se formalna logika, filozofijai psihologija sa značajnim brojem sati. Iako je socijalistički režim favoriziraokomunističku partiju i ideološku osnovu marksizma-lenjinizma iz koje

113PREGLED

utemeljio Hanikah, visoku školu sufijske filozofije, koja je 1537. godine dopunjenaustanovom na kojoj se izučavaju islamske nauke. Prema tome, ovdje su njegovanetri discipline klasičnih katoličkih univerziteta: teologija, pravo i filozofija, a postojalaje i univerzitetska biblioteka. U austrougarskom periodu, tačnije 1887. godine, otvorenaje Šerijatska sudačka škola, kao petogodišnja viša škola. Savremena historija Univer-ziteta u Sarajevu otpočela je otvaranjem prvih svjetovnih visokoškolskih institucijaneposredno pred II svjetski rat i u toku rata (Poljoprivredno-šumarski fakultet, 1940.godine; Medicinski fakultet, 1944. godine. 1946. godine obnovljen je rad Medicinskogfakulteta, otvoreni su Pravni fakultet i Viša pedagoška škola, a 1948. godine obnovljenje rad Poljoprivredno-šumarskog fakulteta. 1949. godine otvoren je Tehnički fakultet.Drugog decembra iste godine sa izborom prvog rektora, počeo je s radom Univerzitetu Sarajevu. Sa otvaranjem Filozofskog fakulteta 1950. i Ekonomskog fakulteta1952. godine završena je prva, inicijalna faza osnivanja Univerziteta u Sarajevu”(http://www.unsa.ba).

25 Kenan Šljivo objavio je tekst Quineov ontološki i epistemološki relativitet (Sara-jevo, Sophos, 1/ 2009). U pripremi su mu dva teksta: Intentionality and interpretation(esej iz filozofije uma); Reprezentacija i komunikacija. Istraživanje o strukturalno-semantičkim osnovama komunikacije (esej iz filozofije komunikacije). Do sada je objaviodva prijevoda: O referiranju (P.F. Strawson), Dijalog, Sarajevo, 2008; Problem um- tijelo (W. G. Lycan), preuzeto iz Blackwell Guide to the Philosophy of Mind (2003),Blackwell Publishing, Oxford, str. 47-65, objavljeno u časopisu Sophos, Sarajevo,1/2008, str. 107-125, dok su u postupku objavljivanja Entitet i identitet (P.F. Strawson),preuzeto iz Entity and Identity, (2000), Oxford, str. 21-52. Dijalog, Sarajevo, 2009(u planu). Univerzalije, (P. F. Strawson), preuzeto iz Entity and Identity, (2000), Oxford,str. 52-64. Sophos, Sarajevo, 2009 (u štampi).

su u programe škola preuzeti svi dogmatski sklopovi filozofskih, logičkihi znanstvenih teorija, i prema čijoj su se onda ortodoksiji pravile formei sadržaji predmeta u srednjim, višim i visokim školama i na fakultetima(dijalektički materijalizam, markiszam, samoupravljanje itd.), ovajrežim nije zabranjivao formiranje i rad konfesionalnih škola, ali ih jena drugi način kontrolirao i na dugim nivoima.

Islamski teološki fakultet osnovan je u Sarajevu na temelju odlukaVrhovnog sabora i Vrhovnog islamskog starješinstva Islamske zajedniceu SFRJ 1977. godine. Danas se na ovom fakultetu ne predaje logika, alise predaje filozofija, psihologija i metode istraživanja. Franjevačkateologija (Franjevački teološki fakultet)26 započela je s radom 1968.godine kao članica Univerziteta u Sarajevu.

Vrhbosanska katolička teologija je osnovana 1890. godine i danasradi u punom kapacitetu.27

5.1. Autori i djela iz logike

U radovima Filozofskog fakulteta u Sarajevu 1968. godine objavljenaje veća studija iz suvremene logike pod nazivom FILOZOFSKI PRO-BLEMI SUVREMENIH LOGIČKIH TEORIJA autora profesora dr.Muhameda Filipovića.Autor u ovom tekstu prvi put izlaže činjenice vezaneza suvremene logičke teorije nastale najprije na području filozofije

114 PREGLED

26 Katolički izvor ima svoj opis prethistorije univerzitetskog obrazovanja: “Od14. stoljeća može se govoriti o teološkom obrazovanju unutar Franjevačke provincijeBosne Srebrene. U razdoblju nakon Tridentskog sabora Bosna Srebrena imala je nekolikosvojih učilišta u Budimu, Požegi, Šibeniku, Osijeku i drugdje. Bosanski franjevci stjecalisu izobrazbu također u Italiji i habsburškim zemljama. Godine 1851. osnovana suučilišta u Fojnici i Kreševu, što je označilo početak modernog visokog školstva uBosni i Hercegovini uopće. Godine 1905. u samostanu u Livnu objedinjen je teološkistudij za cijelu Bosnu Srebrenu. Teologija se 1909. preselila u samostan sv. Ante naBistriku u Sarajevu. Na Kovačićima u Sarajevu 1942. osnovan je teološki fakultetsvih hrvatskih franjevaca. Ta je, međutim, zgrada 1947. nacionalizirana od stranekomunističkih vlasti, tako da se Teologija ponovno vraća na Bistrik. Budući da uvjetina Bistriku nisu bili pogodni za studij teologije, 1965. godine započinje gradnja Franje-vačke teologije u sarajevskom naselju Nedžarići. Izgradnja je dovršena i Teologija jeu novim prostorijama započela s radom 1968. godine” (http://www.wikipedia.com).

27 Upravo ovih dana (august 2009) u Sarajevu se vode razgovori između msg. VinkaPuljića i rektora prof. dr. Faruka Čaklovice za uključivanje Vrhbosanske katoličketeologije u sistem Univerziteta u Sarajevu kao članice.

matematike i teorije skupova, a onda na području filozofije jezika, računapredikata i računa iskaza kod Gottloba Fregea, Bertranda Russella iLudwiga Wittgensteina. Tekst je, zapravo, nastao kao rezultat držanjaseminara o Wittgensteinovom Tractatusu koji je profesor Filipovićdržao tih godina na Filozofskom fakultetu u Sarajevu [Filipović, 1968].

Knjiga FILOZOFIJA JEZIKA – I autora prof. dr. Muhameda Filipo-vića objavljena je u Sarajevu 1987. godine. Knjiga pruža širok uvid ufilozofska i teorijska razmatranja biti jezika sa stanovišta antičkih isrednjovjekovnih filozofskih teorija o jeziku, u prirodu racionalnogmišljenja, logičkih formi i povezanosti jezika i mišljenja s pitanjima obiti svijeta prirode i mentalnog svijeta čovjeka. Razmatranje biti jezikapoklapa se uglavnom s filozofskim teorijama tradicije i s razvojem filo-zofskih sistema moderne [Filipović, 1987].

Prvo cjelovito djelo koje je posvećeno filozofiji Ludwiga Wittgensteinaobjavljeno je u Sarajevu 1978. godine pod naslovom FILOZOFIJALUDWIGA WITTGENSTEINA, a nastalo je iz rada na doktorskojdisertaciji profesorice Jelene Berberović, koja je od 1965. do 2007.godine predavala gnoseologiju (teoriju saznanja) na Odsjeku za filozofiju isociologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Knjiga je obuhvatila svenajznačajnije aspekte Wittgensteinove filozofije i filozofije logike izloženeu njegovom Tractatusu i u Logičkim istraživanjima (za čije izdanjeprijevoda objavljenog u Beogradu profesorica Berberović piše uvodnustudiju) [ Berberović, 1978].

Pod utjecajem ideja i pod mentorstvom akademika MuhamedaFilipovića razvio se u Bosni i Hercegovini jedan značajan krug istraživačai autora koji su pokazali veliki interes za rad na baštini. Amir Ljubovićje 1984. godine odbranio na Filozofskom fakultetu u Sarajevu doktorskudisertaciju LOGIČKA DJELA BOŠNJAKA NAARAPSKOM JEZIKUkoja je kasnije (1996) objavljena kao knjiga, a 2008. godine izašao je njenprijevod na engleski jezik u izdanju izdavačke kuće Brill u Leidenu.Ova monografija je najznačajniji izvor za podatke o djelima iz filozofijei logike pisanim na arapskom jeziku u Bosni i Hercegovini od autoraBošnjaka. Amir Ljubović je skupa s Fehimom Nametkom napisao i dvijemonografije o Hasanu Kafiji Pruščaku, u kojima je podrobno izloženamisao i djelo ovog autora28 [Ljubović, Nametak, 1999].

115PREGLED

28 U monografiji koju su sastavili Ljubović, Amir / Nametak, Fehim (1999): HasanKafija Pruščak. Sarajevo: Sarajevo-Publishing, autori na str. 26-27 navode sljedeću

Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1989. godine nastala je magi-starska radnja FILOZOFSKI SADRŽAJ LOGIČKO-MATEMATIČKIHI SEMANTIČKIH ISTRAŽIVANJA GOTTLOBA FREGEA autoraNijaza Ibrulja. Autor je u radnji dokazivao tvrdnju da logička, matematičkai semantička istraživanja njemačkog profesora matematike iz Jene ioca analitičke filozofije Gottloba Fregea posjeduju nedvosmislenofilozofski sadržaj u pitanjima o smislu i značenju iskaza, u pojmovnompismu29 kao jeziku čistog mišljenja, u posmatranju stava ili iskaza kaofunkcije, u kontekstualnoj definiciji, u razlikovanju znaka i označenog,u tretiranju istinosne vrijednosti kao predmeta. Ovim je radom, kaoprvim znanstvenim radom o Gottlobu Fregeu na području bivše Jugoslavije,prvi put u fokus interesa sudenata Filozofskog fakulteta u Sarajevu unesenizvorni tekst i interpretacija problema logike i analitičke filozofije ipomaknuto ustranu markističko i dijalektičko istraživanje logike (kaosvojstva materijalnog) odraza [Ibrulj, 1989].

6. Dejtonska Bosna i Hercegovina i period upravljanjameđunarodne zajednice (1995-2009)

Od 1992. do 1995. godine izvršena je agresija na Republiku Bosnui Hercegovinu od strane Jugoslavenske narodne armije bivše Socijalističkefederativne republike Jugoslavije i lokalnih pobunjenih Srba (četnici)iz Bosne i Hercegovine okupljenih u nacionalnu partiju Srpsku demokratsku

116 PREGLED

tvrdnju: “Pojava prvih prijevoda Aristotelovih logičkih rasprava i Porfirijeve Isagogenajčešće se smješta u prvu polovinu IX stoljeća. Međutim, neki istraživači ističu daje još Ibn al-Mukafa (Ibn al-Muqaffa) (umro oko 757) prvi preveo Aristotelove spiseKategorije (Al-Maqulat), O tumačenju (AL-Ibara) i Analitiku (Al-qiyas).” Ovdjeautori upućuju na Carla Brockelmannna i njegovo djelo Geschichte der arabischenLiteratur, Sv. I, Meimar, 1898, str. 158. Na navedenom mjestu Carl Brockelmanngovori o Ibn Al-Muqaffi kao o prevodiocu djela iz indijske tradicije (pančatantra)Khalila wa Dimna.

29 Interesantno je da je 1989. godine prvi put u Sarajevo dospjela jedna kopijaFregeove knjige Begriffsschrift koju je autor magistarske radnje pronašao u Zagrebu, ito na Strojarskom fakultetu, kao jedini primjerak u bibliotekama na području bivšeJugoslavije. Nakon toga autor je iz Njemačke i Engleske prikupio i ostala objavljenaFregeova djela. Do tada na području bivše Jugoslavije niko nije napisao monografiju ofilozofiji Gottloba Fregea. Godine 1989. izašao je u Sarajevu (Dijalog, 1/1989) i autorovprijevod Fregeove studije Der Gedanke. Eine logische Untersuchungen koja je objav-ljena 1966. u zbirci Logische Untersuchungen koju je priredio i objavio Günter Patzig.

stranku. Socijalistička republika Bosna i Hercegovina prestala je dapostoji, a država Bosna i Hercegovina koja je ostala u svojim granicamapodijeljena je i svedena na državnu zajednicu dvaju entiteta od kojih jejedan tzv. Republika Srpska, čije vodstvo kontinuirano vodi politikuodvajanja od Bosne i Hercegovine, dok unutar drugog entiteta (FederacijaBosne i Hercegovine) političko rukovodstvo hrvatskog naroda kontinuiranopostavlja zahtjev za uspostavljanjem trećeg entiteta, tj. za podjelomovog entiteta na dva dijela između Bošnjaka i Hrvata.

6.1. Separatne obrazovne institucije

Nakon 1995. godine obnovljen je materijalni rad Univerziteta u Sara-jevu (u formalnom smislu Univerzitet nikada nije prestao postojati nitiobavljati svoju funkciju) po fakultetima i po programima. Nakon što jeDejtonskim sporazumom ustanovljena Bosna i Hercegovina kao državasastavljena od dvaju entiteta, osnovan je veći broj čistih škola u entitetusa srpskom većinom, a u entitetu u kojem dijele vlast Bošnjaci i Hrvatidošlo je do fenomena uspostavljanja separatnih obrazovnih sistema naetno-nacionalnim programima (“dvije škole pod jednim krovom!”). Na svestrane su otvorene etno-nacionalne i etno-konfesionalne škole i univerziteti,a u novije vrijeme i veliki broj privatnih univerziteta.

Još u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu otvoren je Katolički školskicentar Sv. Josip u Sarajevu, 19. 11. 1994. godine, kojeg formira Vrh-bosanska nadbiskupija. Osim ovog prvog centra u Sarajevu, Vrhbosan-ska nadbiskupija nešto kasnije otvara katoličke školske centre u Tuzli,Zenici, Konjicu, Travniku i Žepču. U sklopu ove aktivnosti30 otvorene

117PREGLED

30 U sastavu Katoličkog školskog centra “Sv. Pavao” u Zenici, koji je otvoren u jesen1995. godine, djeluju dvije škole – Osnovna škola i Opća gimnazija, s ukupno 545učenika na početku školske 2001/2002. godine. Katolički školski centar “Sv. Franjo”u Tuzli utemeljen je u jesen 1995. godine. Od tada u njemu djeluje Opća-realnagimnazija, a od 2001. godine i Osnovna škola. Katolički školski centar “Petar Barbarić”u Travniku djeluje u prostorijama nekadašnje poznate travničke gimnazije od 1998.godine. Nastavne djelatnosti odvijaju se u dvije škole – Osnovnoj školi i Općoj-realnojgimnaziji. Uz Gimnaziju postoji i sjemenište za svećeničke kandidate te internat zaučenike koji dolaze iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine. Katolički školski centar“Don Bosco” u Žepču započeo je raditi 1999. godine. U njemu djeluje Tehničko-obrtnička škola, koju pohađa oko 250 učenika, te Opća gimnazija s oko 240 učenika ipodručni odjel Gimnazije u Usori sa svojih 100 polaznika koje poučava oko 40 profesora.

su i osnovne škole u sastavu Katoličkog školskog centra na dva lokalitetau 28 odjeljenja, Opća-realna gimnazija, kao i Srednja medicinska školau sastavu Katoličkog školskog centra koja ima osam odjeljenja i pripremaučenike za dva stručna zvanja: medicinska sestra – tehničar i fizio-terapeutski tehničar.

U sklopu bilateralne suradnje Bosne i Hercegovine i Republike Turskeotvoren je veći broj zajedničkih obrazovnih institucija u Bosni i Herce-govini. Tako je nastao Tursko-bosanski koledž kao privatna obrazovnainstitucija koja postoji i djeluje u sklopu obrazovne institucije Bosna-Sema, koja je utemeljena 1996. godine sa zadatkom da pruži pomoćobrazovnim institucijama u Bosni i Hercegovini. Tokom nekoliko godinau okviru ove institucije otvoreni su Sarajevo koledž, Una-Sana koledž,Internacionalna osnovna škola Sarajevo, Internacionalna osnovna školaTuzla i Zenica. U nastavnom planu koledž i internacionalne škole imajupo jedan sat logike u četvrtom razredu, a po dva sata filozofije i socio-logije. Na navedenim koledžima i u školama polovina nastavnika dolaziiz Turske, a nastava se održava na turskom i engleskom jeziku.

Nakon 1995. godine osnovano je više novih univerziteta u Bosnii Hercegovini, “državnih” (kantonalnih, gotovo općinskih, pa i seoskih)i privatnih. Osim toga, na nekim ranije postojećim univerzitetima otvorenje određen broj novih odsjeka i fakulteta. U Federaciji Bosne i Hercegovine(veći entitet) osnovani su Univerzitet u Bihaću, Sveučilište u (zapadnom)Mostaru (na Odsjeku za filozofiju izučava se logika kao predmet: LogikaI i Logika II), Univerzitet u Zenici, unutar kojeg djeluju Islamska pedagoškaakademija (Zenica), Filozofski fakultet (Tuzla), Fakultet za humanističkestudije (Istočni Mostar). U manjem entitetu osnovan je Univerzitet IstočnoSarajevo s velikim brojem fakulteta (Filozofski fakultet, predaje se LogikaI i Logika II sa metodologijom), Univerzitet u Banjoj Luci sa velikimbrojem fakulteta (Filozofski fakultet). Jedan od kurioziteta jeste da sena univerzitetima u bošnjačkim kantonima, osim pedagoških fakultetai paralelno s njima, otvaraju Islamski pedagoški fakultet (Bihać) iliIslamska pedagoška akademija (Zenica).

Osim navedenih univerziteta, u Bosni i Hercegovini otvoren je velikibroj privatnih univerziteta i visokih škola.31 Ni na jednom od navedenih

118 PREGLED

31 Privatne visokoškolske institucije u BiH: Internacionalni univerzitet u Sarajevu;Fakultet Sarajevo School of Science and Technology (Sarajevska škola za nauku itehnologiju); Američki univerzitet u BiH; Fakultet za javnu upravu, Sarajevo; Inter-

univerziteta ne proučava se sistematski nijedna oblast logičke znanosti,a predmet suvremena filozofija zadovoljava osnovnu naobrazbu iz togpodručja.

Jedna od važnih činjenica jeste da uprkos takvom razvoju događajajoš uvijek postoje dijelovi društva i dijelovi institucija u Bosni i Hercegovinikoji su ostali multikulturni i multinacionalni, kako u svojoj kadrovskojtako i u programskoj politici. Jedna od tih institucija jeste Univerzitetu Sarajevu, a posebno Filozofski fakultet u Sarajevu sa svojim odsjecimai katedrama. To je omogućilo da se danas, bez obzira na pritisak nacionalistai pristalica aparthejda koji traže etnički čisto obrazovanje na svojoj(genocidom ili etničkim čišćenjem osvojenoj) teritoriji, ili uprkos zah-tjevima da se na univerzitetima u BiH sistematski izučava arapska logika,u akademskoj zajednici BiH izučavaju djela Aristotela i Porfirija nagrčkom jeziku, matematička (simbolička logika) iz izvornih djela Cantora,Fregea, Russella, Gödela, Carnapa i Wittgensteina, te filozofska logika,filozofija jezika i analitička filozofija kroz izvorna djela Quinea, Austina,Strawsona, Davidsona, Putnama, a kognitivna znanost od Searlea,Churchlanda, Denneta, Blocka, Minskog, Fodora.

6.2. Autori i djela iz logike

U Sarajevu je 1999. godine objavljena knjiga FILOZOFIJALOGIKEautora prof. dr. Nijaza Ibrulja u kojoj se u velikom opsegu i na nov način(iz osnova ontoloških i epistemoloških pretpostavki) postavljaju pitanjao logici unutar njena tri glavna područja: (I) na području ontološkog ilimetafizičkog koncepta logike (temeljni koncepti predsokratske henologike,Platonove dijalogike/dijalektike, aristotelijanske silogistike i porfirijanskeisagogike); (II) na području atomističkog koncepta logike (temeljni uvidi

119PREGLED

nacionalni univerzitet Centralne Evrope, Sarajevo; Internacionalni univerzitet PhilipNoel-Baker, Sarajevo; Sarajevo Graduate School of Business, Sarajevo; Franjevačkateologija, Sarajevo; Univerzitet Apeiron, Banja Luka; Komunikološki fakultet, BanjaLuka; Fakultet za poslovni inženjering i menadžment, Banja Luka; Nezavisni univerzitetza političke i društvene nauke, Banja Luka; Fakultet kozmetologije i estetike, Banja Luka;Fakultet za bezbjednost i zaštitu, Banja Luka; Univerzitet za poslovne studije, Banja Luka;Fakultet za poduzetništvo i biznis, Prijedor; Koledž za informatiku i menadžment„Janjoš“, Prijedor; Univerzitet Sinergija, Bijeljina; Fakultet za uslužni menadžment,Doboj; Koledž za poslovni menadžment Gradiška; Slobomir P Univerzitet, Bijeljina.

u simboličku logiku kod Gottloba Fregea, Rudolfa Carnapa, BertrandaRussella, Ludwiga Wittgensteina, Alfreda Tarskog), i (III) na područjuholističkog ili holofrastičkog koncepta logike (logika i filozofija logikeQuinea,Austina, Strawsona, Davidsona, Putnama). U knjizi je ustanovljenaveza između tri različita kritičko-analitička idioma preko problemskogtematiziranja reprezentacije multiplicirane logičke općenitosti. Četvrtidio knjige nosi naslov Princip logičkog i predstavlja autorova heurističkapromišljanja o problemu deskripcije konceptualne sheme32 i problemimapovezanim s epistemologijom [Ibrulj, 1999].

U ovom periodu i na ovakve poticaje došlo je do većeg interesiranjakod istraživača u BiH za pitanja epistemologije i metodologije, pa samimtim i statusa logike u suvremenim filozofskim i znanstvenim područjima.Ovdje je potrebno istaknuti izvanredno djelo RACIONALNOST, JEZIK,ZAJEDNICA: TRADICIONALNI MODEL ZNANJA V. PLURALIS-TIČKA EPISTEMOLOGIJA čiji je autor dr. Senadin Lavić, filozof isociolog po obrazovanju, sada profesor metodologije na Fakultetu političkihnauka u Sarajevu. Djelo je publicirano 2004. godine u Sarajevu i unjemu je autor dao značajan doprinos izučavanju uloge i statusa logikeu metodološkom i epistemološkom području [Lavić, 2004].

Akademik Muhamed Filipović33 je kroz sedamnaest dijelova knjigeFILOZOFSKAISTRAŽIVANJA: LOGIKA, FILOZOFIJA, JEZIK izložiounutarnju relaciju između logike i povijesti logike, povijest njenih prob-lema i njenih relacija s drugim znanstvenim područjima, a prije sveganjene relacije s filozofijom kojoj nužnim načinom pripada. Autor situiralogiku kao filozofsku disciplinu i njeno mjesto u obrazovnom sistemuu Bosni i Hercegovini pod utjecajem osmanske kulture i jezika i latinske

120 PREGLED

32 U tom dijelu autor je izložio nekoliko novih pogleda: princip logičkog je idealnamatrica identifikacije i reidentifikacije logičkih principa (identitet i kontradikcija semoraju permanentno identificirati u svakoj rečeničkoj konstrukciji); on služi za otkri-vanje logičkog stereotipa u svakoj konstrukciji: misaonoj i jezičkoj konstrukciji.Logičke sekvence (ako-onda) tog stereotipa stimuliraju jezičke sekvence njegovog izraza.Stereotip se realizira kao mreža intra-konceptualnih, inter-konceptualnih i ekstra-konceptualnih aspekata sadržaja i istinosnih vrijednosti koje se sekvencijalno ustanov-ljuju. Multiplikacijom pojmovnog sadržaja, generalizacijom i individualizacijom njegoveforme dospijeva se do ortonimije, ortologije i ortografije jednog logičkog stereotipa.

33 Akademik Muhamed Filipović, profesor filozofije i logike na Filozofskom fakul-tetu u Sarajevu od 1967. do 2002. godine, autor je brojnih tekstova i knjiga iz oblastifilozofije, sociologije, historiografije i političkih znanosti.

kulture i jezika, primjećujući da je logika bila vezana uz teološki diskurs(egzegeza) na obje strane (kod katolika i kod muslimana). S druge strane,povezanost logike s drugim disciplinama, prije svega s matematikomi lingvistikom, uvjetovala je odmicanje velikih tokova filozofskog mišljenjaod bavljenja logikom [Filipović, 2005].

U sklopu istraživanja unutar evropskih programa (6. EURP) objavljenaje znanstvena monografija STOLJEĆE REARANŽIRANJA autora prof.dr. Nijaza Ibrulja (Sarajevo, 2005). Knjiga je posvećena konceptualnimistraživanjima logike društvene triangulacije koju sačinjavaju identitet,znanje i društvena ontologija. Eseji koji su u njoj objavljeni bave se inter-akcijom temeljnog logičkog pojma, pojma identiteta, i znanja u logičkom,jezičkom, znanstvenom, tehnološkom, društvenom, metafizičkom, mate-matičkom, ontološkom i literarnom području.34 U knjizi se prvi put ukontekst moderne filozofije uvodi značaj Zadehove fuzzy logike i softcomputinga u području kognitivnih i psiholoških istraživanja, kao štose prvi put nanotehnologija i nanoznanost dovode u vezu s filozofijom,metafizikom i društvenom ontologijom preko njihove veze s logikom, iartificijelnom inteligencijom, računanjem riječima i računanjem percep-cijom [Ibrulj, 2005].

Nedžad Dukić je 2005. godine na Elektrotehničkom fakultetu(Informatika) u Sarajevu odbranio svoju disertaciju EKVIVALENTNOSTFUZZY FUNKCIONALNIH I FUZZY VIŠEZNAČNIH ZAVISNOSTISA FUZZY LOGIKOM. Autor doktorske disertacije postavio je sebi uzadatak da uspostavi ekvivalentnost između dijelova dviju oblasti: fuzzyrelacionih baza podataka, s jedne, i jednog dijela fuzzy logike, s drugestrane. Taj cilj rješavao je preko formula u fuzzy logici tako što je odgo-varajuće fuzzy formule pridruživao fuzzy zavisnostima, odnosno dokazivaoda ako vrijedi fuzzy funkcionalna zavisnost onda nju zadovoljava pri-družena fuzzy formula, i obratno. Nadalje, autor doktorske disertacijedokazivao je da “ako iz skupa fuzzy zavisnosti slijede i neke druge zavis-nosti, tada iz skupa fuzzy formula slijedi i neka druga odgovarajuća fuzzyformula, i naravno, obratno” [Dukić, 2005: vi].

121PREGLED

34 U esejima je uvedeno nekoliko temeljnih i novih konceptualnih sintagmi kao štosu: “društvo zasnovano na znanju”, “ambijent inteligentnog prostora”, “programibilnasupstancija”, “informacijska tehnologija”, “društvo vođeno tolerancijom”, “trans-nacionalni identitet”, “stoljeće rearanžiranja”.

Interes jedne grupe istraživača, okupljene u društvu AcademiaAnalitica, za artificijelnu inteligenciju, kognitivnu znanost i fuzzy logikuizrazila je knjiga FUZZY LOGIKAU INŽINJERSKIMAPLIKACIJAMAautora dr. ZikrijeAvdagića (Sarajevo, 2008). ZikrijaAvdagić je profesor naElektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, Odsjek za računarstvo i infor-matiku, gdje pokriva oblast vještačke inteligencije i bioinformatike.Fokus njegovog istraživanja je na metodama i algoritmima iz fuzzyračunarstva, neuronskih mreža, evolucionog računarstva, biomedicinskoginžinjeringa i sistema u realnom vremenu.35 Knjiga Fuzzy logika uinžinjerskim aplikacijama bavi se, u formi tehničko-tehnologijskog pri-ručnika (ili univerzitetskog udžbenika), kompleksnim stvarima tehno-racionalizacije procedura, deskripcijom metoda i tehnika operiranjafenomenima logičkog dizajniranja i informatičke produkcije inteligentnihsistema te logikom i matematikom, koje svojom notacijom podupirutu deskripciju i pružaju joj reprezentacijsku evidenciju. Autor govori oporijeklu i primjeni fuzzy logike, o baznim komponentama i algoritamskimrelacijama fuzzy logike, o pravilima zaključivanja i aproksimativnomrezonovanju, o fuzzy modelima i algoritmima, o fuzzy upravljanju, o raču-narskom modeliranju, o fuzzy kontroli u različitim tehnološkim aplika-cijama [Avdagić, 2008].

Međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini je više puta od 1995.do danas bezuspješno pokušavala da uspostavi obrazovni sistem na nače-lima konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda, jezika, konfesija ikultura u Bosni i Hercegovini. Pokušaji da se putem nevladinih organizacijai njihovog interveniranja (pružanje pomoći) u području obrazovanjadođe do zajedničkih osnova i do standarda u osnovnom, srednjem i visokomobrazovanju nisu urodili plodom, dijelom zbog različitih interesa unutarmeđunarodne zajednice dijelom zbog (unutarnje) opstrukcije konceptakonstitutivnosti naroda. Delegitimiranju koncepta obrazovanja doprinijelesu kako vladine tako i nevladine organizacije koje su angažirale, svaka izsvog interesa, različite “eksperte” za pisanje udžbenika koji iz same struke

122 PREGLED

35 Prof. dr. Zikrija Avdagić je kroz internacionalne suradnje (UNCC Charlotte - U.S.,Erlangen-Nuernberg - BDR, Paderborn - BDR, Bristol - UK) realizirao istraživanjas rezultatima publiciranim u zbornicima, žurnalima i knjigama, referentnim u indeksi-ranim bazama podataka (IEEE - Explorer, Inspec, Ebesco, Mathscinet, ACM DigitalLibrary i Eurographics).

nisu imali elementarno akademsko obrazovanje (istraživačke radove,stručne radove, magisterij, doktorat), nego su jednostavno prepisivali starei bajate tuđe udžbenike (nevjerovatno raširena pojava u akdemskom životuBosne i Hercegovine!).36

Zaključak

U Bosni i Hercegovini nema jedne istine i nema jedne teorije, istiniteili lažne, o bilo čemu, pa tako ni one o obrazovanju i razvoju pojedinihznanosti. Sama po sebi, ta činjenica nije negativna, ali još nije prihvaćenaniti shvaćena kao potreba radikalne interpretacije identiteta37 drugog idrugačijeg koja otvara mogućnost da se drugi identitet interpretiraonako kako on sam sebe interpretira i da se re-interpretira u interkulturnojkoegzistenciji. Izučavanje logike u različitim ideološkim i političkimsistemima, pod uvjetima različitosti konfesionalnog i kulturnog okruženja,unutar različito utemeljenih i usmjerenih tradicija i obrazovnih paradigmi,bilo je dodatno uvjetovano otežanim dolaženjem do znanja u udaljenimintelektualnim centrima Istoka i Zapada i neprilikama vezanim za trans-akciju i transformaciju tog znanja u lokalno okruženje. Taj napor obrazo-vanih ljudi bio je usvajanje nekih, na regionalnom nivou određenih izadatih, formi i sadržaja koje su oni prilagođavali (podešavali) svomlokalnom miljeu i obrazovnom sistemu koji je uspostavljao režim na terenu(ejalet, provincija), i ujedno izgradnja prvih obrazovnih, znanstvenih iintelektualnih osnova za generacije koje su dolazile.

Ono što je bilo iz logičke znanosti dostignuto u svijetu, kako na Zapadukroz rimsku (pagansku) i skolastičku (kršćansku) akomodaciju i adaptacijuaristotelijanske logike, tako i na Istoku kroz bizantske komentare iarapsku recepciju antičkih djela iz logike, bilo je poznato i u Bosni i Herce-govini na latinskom i arapskom jeziku preko ljudi iz Bosne i Hercegovinekoji su se obrazovali izvan Bosne i Hercegovine, u Rimu, Beču, Veneciji,Istanbulu/Carigradu, u Iranu i Siriji (a u današnje vrijeme na univerzitetimau Evropi i Americi). Autentična istraživanja i autentična djela iz logike

123PREGLED

36 “Autore” tih “udžbenika”, pa i “udžbenika iz logike”, nije vrijedno spominjatiu ovom tekstu.

37 O radikalnoj interpretaciji identiteta pogledaj u N. Ibrulj (2008): Radikalna inter-pretacija identiteta (http://www.academia-analitica.org).

nisu ni mogla nastati u Bosni i Hercegovini jer ovdje nikada nijedansistem obrazovanja ni u jednom historijskom periodu nije bio stvaraniz prirode i forme same znanosti i znanja, nego iz prirode ideologijeaktualnog režima za koju su se ljudi odgajali i obrazovali. Sve to ne značida duhovno stvaranje u Bosni i Hercegovini, filozofsko, književno i znan-stveno, ne počiva na snažno razvijenoj i intelektualno korektnoj primjeniintuitivne logičke sposobnosti koja svoju akumulaciju i svoju upotrebuima mimo znanstvenih knjiga i sistema.

Temeljni uvid u obrazovanje, u sadržaj i forme tog obrazovanja uperiodu Osmanskog carstva u Bosni i Hercegovini (1463-1878) pokazujeda je uzor ili paradigma za sve etničke i konfesionalne zajednice bio u nekojkulturi i nekom političkom sistemu koji je bio regionalni, a implementacijatih paradigmi odvijala se lokalno, pod kulturnim i političkim uvjetimateritorije na kojoj su živjeli pripadnici etničkih i konfesionalnih skupinau Bosni i Hercegovini. Tako je bilo i sa obrazovanjem i stvaranjem napodručju logičke znanosti: logička djela islamskih autora u Bosni iHercegovini koja su pisana na arapskom jeziku izvode se iz arapske logike,ili, bolje rečeno, islamske logike. Ova se sastojala iz Al-Kindijevih, IbnSinainih, Al-Farabijevih komentara Aristotelovih ili Porfirijevih spisai prenesena je u Bosnu i Hercegovinu preko djela komentara tih komentara,tj. djela koja su pisali Sadudin Taftazani, Al-Fenari, Al-Ebheri, Al-Urmevi, Al-Kazvani (učenici i sljedbenici Ibn Sinae i Ibn Rušda) i kojasu bila dostupna muslimanima iz Bosne i Hercegovine tokom njihovogškolovanja u Istanbulu/Carigradu.

Isto tako su i logička djela pisana na latinskom jeziku od naših ljudi(franjevaca, lektora, profesora filozofije) imala svoju paradigmu u djelimaizučavanim u Rimu, Beču ili Veneciji, koja su također pisali komentatoriAristotela i Platona, ili djela srednjovjekovnih skolastika Dunsa Scotusa,Thomasa Aquinusa, Petra Lombardusa, Petra Hyspanusa koji su pisalisumme i summulae logicales. Uglavnom se radilo o udžbenicima, bilješ-kama, sistematizacijama, tezarijima, repetitorijima, silabusima za preda-vanja, a ne o izvornim i samostalnim radovima na području logičke znanosti.

Može se samo uvjetno govoriti o originalnosti i autorstvu povezanims ovim rukopisima, kako onim pisanim na arapskom tako i onim nalatinskom jeziku. Radi se o kompendijima, udžbenicima, bilješkama preda-vača, često studentskim zapisima i prepisima knjiga koji su svoju svrhuimali jedino u nastavnoj i učiteljskoj aktivnosti ljudi aktivnih u konfesio-

124 PREGLED

nalnom obrazovanju toga vremena u Bosni i Hercegovini. Važno je danjihovo postojanje svjedoči o vrsti obrazovnog sadržaja dostupnog ljudimau obrazovnim formama. Osim toga, postojanje ovih rukopisa, kako nalatinskom tako i na arapskom jeziku, svjedoči o znatnoj prednosti uizučavanju koje pripada logičkoj građi u odnosu na druge filozofske iznanstvene (neteologijske) discipline. S duge strane, moguće je da je upravoovo fokusiranje na logiku (silogistiku) i njenu aplikaciju u krugu teološkihpitanja doprinijelo prekidu razvoja islamskih znanosti, dok je renesansnoi humanističko izlaženje iz toga kruga pitanja i odstupanje od njega dovelodo razvoja modernih pozitivnih znanosti, humanističkih i društvenihznanosti u zapadnom svijetu, pri čemu je logika odigrala i danas igra prvo-razrednu ulogu.

Počeci značajnijeg interesa u današnje vrijeme za suvremenu sim-boličku (matematičku) logiku, za filozofsku logiku, za analitičku filozofiju,filozofiju jezika (Ibrulj), za pluralističke epistemologije i metodologijudruštvenih znanosti (Lavić), za kognitivnu znanost i epistemologiju (Šljivo),za fuzzy logiku i ekspertne sisteme (Avdagić, Dukić) izgledaju kao odstu-panje od pravila po kojem su intelektualci u Bosni i Hercegovini višezainteresirani za konfesionalne nego stručne aktivnosti, za historicistička,metafizička i spekulativna znanja, za konfesionalne dogme i političkupraksu, drugim riječima za ideologiju koja je uvijek spekulativna struktura(struktura strukture društva) unutar koje je moguće realizirati društvokoje sadrži u sebi društvene grupe ili pojedince koji su izvan djelovanjadruštvenih principa koje su sami postavili kao važeće.38

125PREGLED

38 U Bosni i Hercegovini nije “društvo podijeljeno i država nestabilna”, kako totvrde neki autori/-ice, nego je društvo iracionalno (to ne znači da je ne-racionalno) i(zato je) država nefunkcionalna. Iracionalno je ono društvo koje je u sebi nekonzistentnoi nekoherentno zbog toga što pojedinci, grupe, etnije ili narodi sistematski narušavajuuniverzalne principe koje nisu mogli da ne usvoje jer ih definicija društva i državepretpostavlja, ali zato istovremeno dezavuiraju skup normi, pravila i deontičkihvrijednosti na kojima se temelje objekti, činjenice i procesi društvene i političkeontologije (društvene i političke institucije i institucionalne činjenice). I zato što sveto čine svjesno. (Na isti način su nacističke fabrike smrti, koje su svojim postojanjemkršile sve etičke, religijske, ljudske norme, bile u tom zlu koje su činili, racionalnoorganizirane institucije za ubijanje nedužnih naroda. To kršenje univerzalnih društvenihnormi i ljudskih principa, koje predstavnici jedne političke ontologije čine svjesno iracionalno, jest iracionalno djelovanje koje ima svoje strahovite konsekvence.)

Režimi koji su dolazili i prolazili u Bosni i Hercegovini, i čije jeporijeklo gotovo uvijek bilo regionalno, izvan same zemlje, favoriziralisu jednu konfesionalnu ili pak političku zajednicu i u svojim uredbamai djelovanju u obrazovanju stavljali škole i kulturne institucije tih zajedniceu povlašteni položaj: Osmansko carstvo je favoriziralo islamsku konfesio-nalnu zajednicu s mektebima, medresama i ruždijama, Austro-Ugarskamonarhija je favorizirala katoličku konfesionalnu zajednicu i djelomičnopravoslavnu sa sjemeništima i bogoslovijama, Socijalistička republikaje favorizirala komunističku partiju iz čijih su programa (dijalektičkimaterijalizam) derivirani programi škola i univerziteta i njihova sekularna(nekada sekularistička) orijentacija. Dejtonska Bosna i Hercegovina, zbognepostojanja jedne ideologije i jednog režima na cijelom području,otvorila je Pandorinu kutiju na području obrazovanja: zadovoljavanjejednonacionalne, konfesionalne paradigme, na svojoj teritoriji, podsvojom vlašću, bez bilo kojih kriterija i po bilo koju cijenu.

Šta na kraju reći o logičkim djelima pisanim na arapskom jeziku io manuskriptima iz bosanskih samostana pisanim na latinskom jeziku?Šta reći o filozofiji jezika, filozofiji logike, fuzzy logici, bosanskim prije-vodima sa starogrčkog jezika i logičkim djelima pisanim na bosanskomjeziku? Kakav odnos prema baštini i kakav odnos prema suvremenostitreba imati? Oni su dio naše kulture i dio našeg intelektualnog i duhovnogsvijeta i svojim postojanjem pokazuju da je Bosna i Hercegovina sposobnaza interakciju sa formama i sadržajima koji nastaju i nestaju unutarsvjetske, globalne, civilizacijske zajednice naroda, koji i sami, osim raz-doblja deprivacije uma, osim lomača za spaljivanje ljudi i knjiga, osimvješala i giljotina, osim inkvizicije, krstaških pohoda i džihada poznajui velika razdoblja humanističkog, duhovnog i društvenog razvoja u kojemvjera u razum i logika imaju odlučujuću ulogu.

Usred tako različito komponiranih matrica unutar jedne kulturno,etnički, politički, nacionalno, lingvistički slojevite i interaktivno nastale“geografske” komprese kakva je Bosna i Hercegovina i njena povijestpostojali su kompatibilni elementi u obrazovnom sadržaju i formi, kojisu od XV do XVIII stoljeća nastali kao kulturna i intelektualna reakcija naduhovno stvaranje u nekom regionalnom području u jednom vremenskomperiodu, odnosno u nekoj mnogostruko interaktivnoj teološkoj i filozofskoj,kulturnoj i civilizacijskoj, jezičkoj i političkoj interakciji kakvo jeevropsko, mediteransko, bizantsko i bliskoistočno srednjovjekovlje.

126 PREGLED

Aristotelijanska logika (silogistika) i porfirijanska propedeutička klasifi-kacija (isagogika), kao dio antičke baštine, odigrale su ulogu zajedničkogobrazovnog osnova koji je, opet, bio različito upotrijebljen u izgradnjietničkih i konfesionalnih identiteta kroz obrazovanje i na kraju dao različitecivilizacijske rezultate. Moglo bi se, možda, zaključiti da su aristoteli-janska silogistika i porfirijanska isagogika, o kojima je ovdje uglavnom biloriječi, imale veći utjecaj na razvoj kršćanske i islamske kulture uopćenego što su kršćanska i islamska apologetika, same po sebi, doprinijelerazvoju logike i klasifikacijske isagogike (logičke propedeutike).

Bosnia Porphyriana nije heretička metafora za Bosnu i Hercegovinuiako je danas u njoj najveća hereza tvrditi da je moguće građansko, multi-nacionalno i multikulturno društvo. To nije ni unitaristička metaforakoja centrira jedan narod i jedan identitet kao temeljni kroz povlašteninacionalni monolog ili kroz povlaštenu kontrafaktičku historiografiju.Ovdje se radi o pozivu da se bez obzira na konfesionalnu i etničku pripad-nost bude u isto vrijeme na istom teritoriju interaktivni (konstitutivni)39

sudionik civilizacije koja favorizira slobodu kao cilj i kao sredstvo,racionalnost, etiku odgovornosti, toleranciju, radikalnu interpretaciju identi-teta i transnacionalnu socijalizaciju. Bosnia Porphyriana je kulturnametafora za zemlju otvorenih izvora, koje treba držati otvorenim za sveljude svijeta, pripadali kršćanskom, islamskom, jevrejskom, budističkom,ateističkom ili bilo kojem drugom “jeziku” današnjice. Nijedan od njihnije ovdje tuđi ni stran, i nijedan nije takav da ga ne bi mogli razumjetii interpretirati. Uprkos svemu, ili baš zbog svega, u ovom tekstu je datoistaknuto mjesto onom dijelu baštine i onom dijelu suvremenosti u Bosnii Hercegovini unutar kojeg je logika bila i jest dio filozofijskog obrazovnog

127PREGLED

39 O tome više pogledaj u: Nijaz Ibrulj, Nacionalni dogmatizam ili logika konsoci-jacije?, Pregled, 1-2, Sarajevo, 2006. Neki ljudi u Bosni i Hercegovini shvatili sukoncept konsocijacije kao koncept kongregacije (mit-1), a ne kao koncept koji seodnosi na konstitutivnost naroda i primordijalnost pojedinca, privatnog vlasništva,ljudskih prava i sloboda na istom teritoriju u isto vrijeme za bilo koji koncept društva idržave. Drugi su napustili i koncept konstitutivnosti naroda kao pogrešan i sadazastupaju koncept primordijalnog statusa jednog naroda za prošlost i za budućnostBosne i Hercegovine (mit-2). Mislim da je i jedno i drugo pogrešno, da je Bosni iHercegovini potreban model države koja je racionalna i funkcionalna, a ne modelideologije nastao na mitu-1 ili mitu-2, odnosno nastao u političkoj geografiji ili upolitičkoj historiografiji, svejedno.

sadržaja, a Porfirijevo djelo ISAGOGE poučavano u školama, danas nauniverzitetima, svih etničkih i konfesionalnih zajednica. Stoga smatramda je bilo opravdano uvesti sintagmu Bosnia Porphyriana u indeks pojmovakoji ovu zemlju karakteriziraju.

Bibliografske reference

1887ΠΟΡΦΙΡΙΟΥ ΕΙΣΑΓΩΓΗ ΤΟΥ ΦΟΙΝΙΚΟΣ ΤΟΥ ΜΑΘΗΤΟΥ

ΠΛΩΤΙΝΟΥ ΤΟΥ ΛΥΚΟΠΟΛΙΤΟΥ . [in:] Porphyrii Isagoge et inAristotelis Categorias Commentarium, ed. A. Busse, Commentaria inAristotelem Graeca, Vol. IV (1), 1887.

1891Ammonius. In Aristotelis Categorias Commentarius. Commentaria

in Aristotelem Graeca IV 3 (Berlin, 1891).

1904Stadler, Josip Logika. Dio 1: Dijalektika. Sarajevo: Kaptol vrh-

bosanski, 1904.

1905Stadler, Josip. Logika. Dio 2: Kritika ili noetika. Sarajevo: Kaptol

vrhbosanski, 1905.

1965Ćurić, Hajrudin. Školske prilike Muslimana u Bosni i Hercegovini,

1800-1878. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, 1965.

1968Filipović, Muhamed. Filozofski problemi suvremenih logičkih

teorija. Sarajevo: Filozofski fakultet u Sarajevu. Radovi. Knjiga IV,1966/67. Poseban otisak, 1968, str. 229-263.

128 PREGLED

Peters, Francis. Aristotle and the Arabs: the Aristotelian traditionin Islam. New York: New York University Press, 1968.

1972Papić, Mitar. Školstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske

okupacije. Sarajevo: Veselin Maselša, 1972.

1974[9] Smith, Andrew. Porphyry’s Place in the Neoplatonic Tradition. A

Study in Post-Platonian Neoplatonism. The Hague: Martin Nijhoff, 1974.

1978Berberović, Jelena. Filozofija Ludwiga Wittgensteina. Sarajevo:

Svjetlost, 1978.

1987Kraljačić, Tomislav. Kalajev režim u Bosni i Hercegovini (1882-

1903). Sarajevo: Veselin Masleša, 1987.

Filipović, Muhamed. Filozofija jezika I. Sarajevo: Svjetlost, 1987.

1989Ibrulj, Nijaz. Filozofijski sadržaj logičko-matematičkih i semantičkih

istraživanja Gottloba Fregea. Magistarski rad. Sarajevo: Filozofski fakultetu Sarajevu, 1989, str. 147.

Ljubović, Amir: Da li je Al-Abharijevo djelo “Īsāġūğī” adaptacijaPorfirijevog “Eisagoge”. Prilozi za orijentalnu filologiju. Orijentalni institutu Sarajevu. Sarajevo, 1989. Vol. 38, str. 217.

1995Augustin, Aurelije. O državi Božjoj. De Civitate Dei. Latinski i

hrvatski tekst. S latinskog izvornika preveo Tomislav Ladan. Drugoizdanje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1995.

129PREGLED

1996Ljubović,Amir. Logička djela Bošnjaka na arapskom jeziku. Sarajevo:

Orijentalni institut, 1996.

1998Hrkać, Serafin. Filozofijski manuskripti na latinskom jeziku u Bosni

Srebrenoj. Mostar: Ziral, 1998.

Lloyd, Anthony C. The Anatomy of Neoplatonism. Oxford: Claren-don Press, 1998.

1999Ibrulj, Nijaz. Filozofija logike. Sarajevo: Sarajevo-Publishing, 1999.

Kasumović, Ismet. Školstvo i obrazovanje u bosanskom ejaletu zavrijeme osmanske uprave. Mostar: Islamski kulturni centar Mostar, 1999.

Ljubović, Amir / Nametak, Fehim. Hasan Kafija Pruščak. Sarajevo:Sarajevo Publishing, 1999.

2000Hrkać, Serafin (ed.). Philosopiae Notionis. Mostar: Pedagoški fakultet

Sveučilišta u Mostaru, 2000.

2004Handbook of the History of Logic. Volume 1. Greek, Indian andArabic

Logic. Edited by Dov M. Gabbay and John Woods. Elsevier, NorthHolland, 2004.

Lavić, Senadin. Pluralistička racionalnost. Epistemološko-metodološkiokret u savremenoj filozofiji. Sarajevo: DES, 2004.

2005Filipović, Muhamed. Filozofska istraživanja: logika, filozofija,

jezik. Sarajevo: Sarajevo Publishing, 2005.

130 PREGLED

131PREGLED

Dukić, Nedžad. Ekvivalentnost fuzzy funkcionalnih i fuzzy više-značnih zavisnosti sa fuzzy logikom. Doktorska disertacija. Sarajevo:Elektrotehnički fakultet. Odsjek za računarstvo i informatiku, 2005.

Ibrulj, Nijaz. Stoljeće rearanžiranja. Sarajevo: Filozofsko društvoTheoria, 2005.

Berchman, Robert M. Porphyry Against the Christinans. Leiden,Boston: Brill, 2005.

2006Ibrulj, Nijaz. Nacionalni dogmatizam ili logika konsocijacije?, Sara-

jevo, 2006, Pregled, br. 1-2, str. 159-190.

2008Handbook of the History of Logic. Volume 2. Mediaeval and Renais-

sance Logic. Edited by Dov M. Gabbay and John Woods. Elsevier, NorthHolland, 2008, str. 281-346.

Šljivo, Kenan. Quineov ontološki i epistemološki relativitet. Sarajevo,Sophos, 2008, br. 1, str. 9-25.

Avdagić, Zikrija. Fuzzy logika u inžinjerskim aplikacijama. Sarajevo:Sarajevo Univerzity Press, 2008.

UVOD PORFIRIJA FENIČKOG UČENIKA PLOTINA IZ LIKO-POLA. ISAGOGE. Paralelno grčko-bosansko izdanje teksta. Priredioi sa starogrčkog izvornika preveo dr. Nijaz Ibrulj. Sarajevo, Dijalog, 2008,br.1. str. 1-50.

2009Premec, Vladimir. Kulturnoznanstvena vrednota. Sarajevo, Dijalog,

2009, br.1, str. 128-132.

Ibrulj, Nijaz. Porfirijevo naslijeđe. Sarajevo, 2009. [rukopisna građa].

UDK 94 (497.15) "04/14"

Edin Mutapčić

MJESTO I ULOGA ZEMLJE USORE U DRŽAVNOPRAVNOJTRADICIJI SREDNJOVJEKOVNE BOSNE

THE ROLE OF THE COUNTRY OF USORA IN THEPUBLIC-LAW TRADITION OF MEDIEVAL BOSNIA

Sažetak

Navedeni rad daje kratak prikaz teritorijalno-političke organizacijei obuhvata sjeverne bosanske zemlje Usore u srednjem vijeku. U raduje jasno prikazan dezintegracioni proces koji je rezultat izraženijefeudalizacije i jačanja plemstva. Kao rezultat navedenih procesa, kadaje u pitanju Usora, prikazan je proces daljnjeg raslojavanja navedenogprostora, ali uz istovremeno zadržavanje integracionih odnosa krozinstituciju usorskog vojvode. Rad daje i kratak prikaz u kontinuiteturazvoja političkih institucija, ali i teritorijalnog obuhvata navedenogprostora u dužem vremenskom periodu.

Ključne riječi: Bosna, Usora, granice, udiona zemlja, vojvoda

Summary

The above mentioned article gives a brief outline on the territorial-political organization and includes the northern Bosnian Usora countriesin the Middle Ages. The paper clearly shows the disintegrative process asa result of distinct feudalization and strengthening of the nobility. As aresult of these processes, when it comes to Usora, the process of furtherstratification of the above mentioned areas is presented, at the same timemaintaining integrational relationships through institutions of the Dukeof Usora. This paper gives not only a brief overview of the continuity

133PREGLED

of the development of political institutions, but also includes the terri-torial area mentioned in a longer period of time.

Key words: Bosnia, Usora, borders, udiona country, Duke

Uvod

Sjeverni dio današnje Bosne u srednjem vijeku zvao se Usora. Ona jezajedno sa „bosanskim zemljama“ Bosnom, Humom i Donjim Krajevimau srednjem vijeku bila sastavni dio srednjovjekovne bosanske države.

„Usora spada u red onih, brojnih političkih organizama koji su, sto-ljećima, na specifičan način, funkcionirali na tlu današnje Bosne i Herce-govine, a zatim iščezli, ostavivši tek poneki trag u narodnoj kulturi,mentalitetu, načinu života i onomastici. U isto vrijeme ovaj organizamje sve do danas ostao nedefiniran i - općenito - slabo proučen.“1

Na početku moramo konstatovati da je od svih bosanskih zemaljasrednjeg vijeka Usora najslabije obrađena. Naime, ostale „bosanske zemlje“su bile predmetom obrada raznih studija, dok je proučavanje pravne,političke i teritorijalne historije Usore donedavno u velikoj mjeri zaob-ilaženo, i svedeno na nekoliko članaka. Tu prije svega treba spomenutiznačajan (u istraživanju Usore) rad PavlaAnđelića, koji je s nekoliko prilogadao značajan doprinos naučnoj obradi navedenog područja. Svakakotreba istaknuti njegov rad „O usorskim vojvodama i političkom statusuUsore u srednjem vijeku“2, kao i njegove priloge u obradi nekolikofeudalnih familija s prostora koje je obuhvaćala Usora (Tihoradići,3

Trebotići4) i sl.

134 PREGLED

1 Pavao Anđelić, O usorskim vojvodama i političkom statusu Usore, Prilozi institutaza istoriju u Sarajevu, br. XIII, Sarajevo, 1977, str. 17.

2 Ibidem, str. 17-44.3 PavaoAnđelić, Postojbina i rod Divoša Tihoradića, Časopi staroslavenskog instituta,

Poseban otisak, br. 25-26, Zagreb, 1976, str. 231-239.4 Isti, Ubdikacija oblasti Trebotića i teritorijalno-politička organizacija Bosanskog

podrinja u srednjem vijeku, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Arheo-logija, Nova serija XXX/XXXI (1975/76), Sarajevo, 1977, (dalje: P. Anđelić, Trebotić-Podrinje).

Pored toga, političkim događanjima vezanim za Usoru i Soli bavio sePavo Živković,5 koji je obradio i porodicu Zlatonosovića6 čiji predstavnicisu spadali među usorske vojvode. Granicama Usore bavio se Miloš Bla-gojević7, dok je o unutarnjoj organizaciji župa i naselja u „zemlji“ Usori radobjavila Jelena Mrgić.8 Ova autorica je uradila i prvu cjelovitu studijunavedenog područja.9

Napomenimo da je do prvog spomena Usore i Soli u historijskimizvorima došlo 1225. godine, u pismima pape Honorija III katoličkomnadbiskupu Ugrinu. U prvom pismu je papa zahvalio ugarskom prelatuna njegovoj riješenosti da uništi heretike „de Bosna, Soy, et Wossora“,dok je drugim pismom potvrdio odluku kralja Andrije II da katoličkomnadbiskupu preda „terras quasdam, videlicet Bosnam, Soy et Wossora“da bi ih očistio od heretika.10

Cilj ovog rada je da u skladu s navedenim naslovom ukratko prikažemjesto i ulogu Usore u državno-pravnoj organizaciji srednjovjekovnebosanske države.

135PREGLED

5 Pavo Živković, Usora i Soli – poprište značajnih događanja u XIV i XV stoljeću,Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Muzej istočne Bosne u Tuzli, knjigaXV, Tuzla, 1984, str. 33-45.

6 O Zlatonosovićima vidjeti više: P. Živković, Usorska vlasteoska porodica Zlato-nosovići i bosanski kraljevi (posljednja decenija XIV i prve tri decenije XV stoljeća),Historijski zbornik, god. XXXIX (1), Zagreb, 1986, (dalje: P. Živković, Zlatonosovići),str. 147-161).

7 Miloš Blagojević, Severna granica bosanske države u XIV veku, Bosna i Herce-govina od srednjeg veka do novijeg vremena, Međunarodni naučni skup, 13-15.decembra 1994, Istorijski institut SANU, Beograd, 1995, str. 59-75. Na istom skupuAndrija Veselinović je saopštenjem pod nazivom Granica između Srbije i Bosne uXV veku pokušao analizirati i istočnu granicu Usore.

8 Jelena Mrgić, Župe i naselja u „zemlji“ Usori, Jugoslavenski istorijski časopis1-2, 2000, str. 27-42.

9 Jelena Đ. Mrgić, Severna Bosna u srednjem veku – zemlja – istorija – narod,Doktorska disertacija, Univerzitet u Beogradu, Filozofski Fakultet, Odeljenje za istoriju,Beograd, 2006, (dalje: J. Mrgić, Severna Bosna), str. 86-87.

10 T. Smičiklas, Codex Diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, JAZU,Zagreb, 1906, svezak III, (dalje: T. Smičiklas, CD), str. 242-244; Jelena Mrgić, Usora,str. 29.

Uzajamno odnos Usore i Soli

Kada je u pitanju uzajamni odnos Usore i Soli, vjerovatno najvećazabluda traje od K. Jirečeka, koji je Porfirogenitov „Ad Salines“ smjestiou Tuzlu, te na taj način sva buduća istraživanja na određen način usmjeriou pogrešnom pravcu.11 Nažalost, ta greška je i danas dominantno historio-grafsko stajalište bez obzira na vrlo uvjerljive naučne rezultate do kojih sudošli prvenstveno Relja Novaković i Muhamed Hadžijahić.12 Upravo,historiografija opterećena navedenim Jirečekovim mišljenjem o ranijemnastanku zemlje Soli nije bila u stanju da sagleda razvoj unutrašnjopo-litičkog organizovanja navedenog prostora. Prihvativši navedeno mišljenje,razvila se teorija o ranoj političko-geografskoj cjelini zemlje Soli koja jepod nerazriješenim okolnostima progutana od Usore. Time je onemogućenopravilno sagledavanje unutrašnje organizacije jedne prirodno-geografskecjeline koja se u kasnoantičkom periodu nazivala Panonijom, obuhvaća-jući njen južni dio do rijeke Save, te da se na tim prostorima razvila posebnateritorijalno-politička organizacija pod nazivom Usora.

Historiografija je u dosadašnjem periodu nastanak određenih bosan-skih zemalja posmatrala isključivo kao određene integracione faktore.Međutim, ona je izbjegla da se osloni na najkonkretniji izvor, za rani srednjivijek, kada je u pitanju navedena činjenica, a to je „Ljetopis popa Duklja-nina“, odnosno u njemu prikazana podjela Zahumlja.13

Navedena činjenica nas neupitno upućuje na zaključak da u periodunastajanja prvih država na južnoslavenskim područjima imamo obrnuteodnosno dezintegracione faktore, odnosno činjenice da se uslijed podjelenasljedstva i slično određena teritorija dijeli. Mišljenja sam da se upravojedan takav proces odigrao i u prvoj polovini XIII stoljeća, odnosno dase s vremenom od matice Bosne otcijepila Usora sa Soli kao jedinstvenprostor. Pritom je dobila novonastala zemlja „Soli“ izraženiji stepen indi-

136 PREGLED

11 Josip Jireček, Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku, Svjet-lost, Sarajevo, 1951, (prevod Đ. Pejanović), str. 54.

12 Relja Novaković, Gde se nalazila Srbija od VII do XII veka, Istorijsko-geografskorazmatranje, problemi i znanja, Istorijski institut u Beogradu, Beograd, 1981, (dalje:R. Novaković, n. dj.), str. 60-70; Muhamed Hadžijahić, Povijest Bosne u IX i X stoljeću,Preporod, Sarajevo, 2004, (dalje: M. Hadžijahić, n. dj.), str. 86, 130, 132-133.

13 Ferdo Šišić, Letopis popa Dukljanina, Srpska kraljevska akademija, Beograd-Zagreb, 1928, 394-395; 399.

vidualiteta, omogućivši plemstvu iz navedenih krajeva da u potpunostiučestvuje na najvišoj razini u političkom životu srednjovjekovne Bosne.Međutim, „zemlja“ Soli je u kasnijem vremenu ostala, kao i zemlja Podrinje(Trebotić), odnosno „zemlja“ Usora, u određenom višem obliku zajednič-kog organizovanja za koji ćemo upotrebljavati naziv Usorsko vojvodstvo.

Proces decentralizacije u Bosni je prisutan već od prvog spomena banaMateja Ninoslava u historijskim izvorima 1233. godine. Tom prilikom onse u prepisci upućenoj papi Grguru IX žali da je stavljen u gori položaj negonjegovi heretički prethodnici.14 Oni su, naime, po banovom tvrđenju, „postarom običaju“, davali i oduzimali župe i sela po svome nahođenju, a sadaoni koji drže ove zemlje i sela narušavaju običaj i zadržavaju zemlje protivvolje banove. Zbog toga se ban obratio papi Grguru IX s molbom za pomoć,a papa je zatražio od ugarskog hercega Kolomana da obezbijedi poštovanjeobičaja potvrđenog od najstarijih vremena.15

Pošto pozivanje na „stara prava“ u ovo doba predstavlja opće mjestoiza kojeg se zaklanjaju svi zahtjevi, iz banove žalbe ne možemo zaključitiko je ustvari izazvao ovaj spor, ali vijest u svakom slučaju „svedoči o zateg-nutosti u odnosima između bana i onih koji se u bosanskim poveljama izovih godina nazivaju ‘boljari‘“. U Bosni odnosno Usori se ne odigravaništa što nije specifikum tadašnjih evropskih događanja. Naime, poznatoje da navedeno vrijeme obilježava borba plemstva za staleške privilegijekoja je prisutna diljem Evrope. U Engleskoj kao rezultat toga nastaje„Velika povelja sloboda“, a u susjedstvu u Ugarskoj „Zlatna bula“Andrije II itd.

Granična područja "zemlje" Usore

Nažalost, nedostatak izvora iz konkretno jednog perioda koji bi daliodgovor na teritorijalni obuhvat Usore i Soli primorava nas da navedenurekonstrukciju izvršimo uz pomoć relevantnih dokumenata koji sunastajali u razdoblju od nekoliko stoljeća, a koji se na određen načinpodudaraju.

Vjerovatno da je situacija najjasnija na sjeveru. Upravo za topodručje odgovor nam daje Pribislav, dijak bosanskog bana Stjepana II,

137PREGLED

14 T. Smičiklas, CD, III, str. 388-389.15 T. Smičiklas, CD, III, str. 389.

koji jasno govori da ovaj bosanski ban vlada „...od Save do mora i odDrine do Cetine“.16

Najviše naučnih mimoilaženja bilo je u utvrđivanju zapadnegranice zemlje Usore. Navedenu granicu najbolje argumentira boravakugarskog kralja Bele IV sredinom 1244. godine u gradu Glažu, za kogakasnije izvori govore da je in metis Wzore. U popisu župnih crkavaVrbaškog distrikta Zagrebačke biskupije iz 1334. za Glaž se navodisljedeće: Item ecclesia sancti Nicolai de Galaas in metis Wzore.17 Unovijoj literaturi većina autora navedeni grad postavlja neposredno uzrijeku Vrbas, tako da zapadnu granicu čini navedena rijeka.18

Na jugozapadu i jugu značajnu prirodnu granicu je činila planinaVlašić, koja je razdvajala sliv Usore od sliva rijeke Lašve, koji je pripadao„zemlji“ Bosni. Njena najsjevernija tačka bio je grad „Vranduk na ulazuu sutisku reke Bosne“.19 Navedeni grad se nalazio u župi Brod. Dakle, samnaziv susjedne usorske župe „Brod“ pokazuje da se na navedenom područjunalazio značajni prijelaz, i to prijelaz iz zemlje Bosne u zemlju Usoru.20

138 PREGLED

16 Thalloczy, Studien, str. 14-15.17 Franjo Rački, Popis župa zagrebačke biskupije 1334 i 1501 godine, Starine,

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Knjiga IV, Zagreb, 1872, str. 213. Unavedenom djelu Rački nabrajajajući župe iz 1334. godine u “distriktu de Vrbaz” nakraju spominje: ecclesia sancti Nicolai de … in metis Wzore. Dakle, autor u navedenomdjelu nije uspio pročitati Galaas (Glaž). Međutim, Rački se ubikacijom grada Glažabavi nešto kasnije. Naime, on je 1881. godine došao do ubjeđenja da je ime Glaž očuvanou imenu sela Klašnice, koje je po njemu izvedeno iz imena Glasnice na lijevoj obaliVrbasa, sjeverno od Banje Luke (Franjo Rački, Hrvatska prije XII vieka glede nazemljišni opseg i narod, Rad JAZU 56, 1881, str. 100-101).

18 Miloš Blagojević, Severna granica bosanske države u XIV veku, str. 62; DarkoPeriša, Recenzija, Pejo Ćošković, Susret sa zagubljenom poviješću, Područje BosanskeGradiške u razvijenom srednjem vijeku, Prilozi instituta za arheologiju u Zagrebu,br. 22, 2005, str. 202-203; Pal Engel, Neki problemi bosansko-ugarskih odnosa, Zbornikodsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske aka-demije znanosti i umjetnosti, Volumen 16, Zagreb, 1998, (dalje: P. Engel, Neki problemi),str. 63.

19 J. Mrgić, Severna Bosna, str. 86-87.20 Fikret Ibrahimpašić, Srednjovjekovni tragovi u toponimistici zeničkog kraja,

Radovi sa simpozija „Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura“, Izdanja muzejagrada Zenice, Zenica, 1973, str. 429.

Izvan prave, povijesne Bosne, bila je i župa Žepče (koja se u XVII st.nazivala i Maglajem).21

Odatle je granica „zemlje“ Usore sa „zemljom“ Bosnom išla kaistoku, ostavljajući sliv srednje i gornje Krivaje južno, pri čemu je njensliv sačinjavao srednjovjekovnu župu Krivaju ili Kamenicu te ulazio usastav zemlje Bosne. Analizom navedene župe gotovo jedini u nauci sebavio P. Anđelić, koji konstatuje da „Krivaja, odnosno Kamenica kaocjelina predstavlja, u neku ruku, tampon između Gornje Bosne (u užemsmislu) i zemlje Usore, odnosno Soli“.22

Oko izvorišta Stupčanice i Bioštice te na razvodu slivova Drinjače,Žepe, Prače i Krivaje egzistirala je već u XIV stoljeću vladarska domena.Ona je najkasnije početkom XV stoljeća uključena u feudalnu oblastPavlovića, ali kao posebna upravna jedinica. Pod imenom Studena iliKamenska nahija recipirali su je i Osmanlije.

Glavninu teritorija ove nahije zauzima današnja općina Han-Pije-sak, ali mora se imati u vidu da su granice prema Glasincu (današnjemSokocu), isto kao i prema Olovu, bile nešto drugačije i ne sasvim trajne.Upravo tu se prema kasnijim izvorima završavala „Kraljeva zemlja“.

Vijeće umoljenih Dubrovačke republike je 3. augusta 1432. godinedalo instrukcije svom ambasadoru (poslaniku) kod bosanskog kraljaTvrtka II da ga prate do brda Kladnja (...“usque ad montem Cladagn“), gdjekralj treba da „eunte in Usoram“ (pođe u Usoru).23 Stoga se čini opravdanimzaključak Marka Vege koji smatra da se Kladanj nalazio u Usori.24

139PREGLED

21 Fra Stanko Mijić, Vremeplov Bosanske posavine, Crkva i samostan u Raščiciu Tolisi, Tolisa, 2002, (dalje: S. Mijić, n. dj.), str. 18.

22 Pavao Anđelić, Srednjovjekovna župa Kamenica ili Krivaja, GZM, BiH, Arheo-logija, sveska XXXII, Sarajevo, 1978, str. 342.

23 N. Jorga, Notes et extraits pour servir a l’histoire des croisades au XV siecle, knj.II, Paris, 1899, str. 308. bilj. 4; Dinić daje i nešto više informacija „quod d. rege euntein Vsoram ... illum associare debeant usque ad montem Cladagn“. (Mihajlo Dinić, Zaistoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, knjiga I, SANU, Odeljenje društvenihnauka, Beograd, 1955, str. 74, nap. 2).

24 Marko Vego,Naselja bosanske srednjevjekovne države, Svjetlost, Sarajevo, 1957,str. 53. Vego konstatuje “da je brdo Kladanj označavalo i naselje i da se nalazilo u župiUsori”. Treba napomenuti da se njegova greška jedino ogleda u terminologiji, odnosnou zamjenjivanju termina župa sa terminom “zemlja”.

U nauci je upravo položaj Kladnja bio na određen način sporan jerje područje kasnije u sastavu Bosanskog sandžaka. Međutim, upravodefterski popis iz 1604. godine daje nam potvrdu za naše mišljenje.Popisujući selo Pazar Četvrtkoviše, tj. današnji Kladanj, 1604. godinepopisivač navodi da su stanovnici spomenutog mjesta od davnina čuvaliderbend25 Bosanski Brod. Inače, ovo naselje je pripadalo nahiji Kladanj,po kojoj je kasnije i samo naselje dobilo isti naziv.26

Dakle, upravo tu na prijevoju današnje Karaule treba tražiti granicuizmeđu zemlje Usore, odnosno oblasti Trebotića i zemlje Bosne, odnosno“Kraljeve zemlje”. Etnolog Milenko S. Filipović je zabilježio kakoSprečaci smatraju Han-Pijesak, dakle razvođe između slivova Drinjačei Krivaje, pravom granicom Bosne i Posavine, odnosno Usore.27 Ta granicabi na rijeci Drini izlazila na južni dio velike okuke koju Drina obrazujejužno od Srebrenice.

Dakle, granica Usore se podudarala s južnom granicom rimskeprovincije Panonije sa milenijskim periodom trajanja. Ipak, moramokonstatovati da su aspekti navedene granice ustvari rezultat prirodno-geografske podjele. U geografskom smislu prostorni obuhvat „zemlje“Usore bi uglavnom odgovarao regiji Peripanonska Bosna, sa umjereno-kontinentalnim klimatskim odlikama.28 Istočnu granicu je u najvećemdijelu predstavljala rijeka Drina.

Usora - udiona zemlja (Banat)

U novije vrijeme postavlja se teorija o tzv. udionim vladarima u Bosni.U tom slučaju prva udiona „zemlja“ bila je svakako Usora. Prema nave-denim mišljenjima, budući da u historiji srednjovjekovne Bosne ne

140 PREGLED

25 Derbent, derbend, dervent (perz) – klanac, planinski tjesnac, utvrda ili stražarnicana takvom mjestu, mala granična utvrda (složenica od perzijskih riječi der = vrata ibend = prez. osn. od besten = vezati, svezati). Abdualh Škaljić, Turcizmi u srpskohrvat-skom jeziku, šesto izdanje, Svjetlost, Sarajevo, 1989, str. 212-213.

26 Adem Handžić, Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine, svezak I/1,Bošnjački institut Zuerich – odjel Sarajevo; Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo,2000, (nadalje: A. Handžić, Opšti popis Bosanskog sandžaka I/1), str. 360-361.

27 Pavao Anđelić, Trebotić i Podrinje, str. 268.28 Jovan Đ. Marković, Regionalna geografija SFR Jugoslavije, Građevinska knjiga,

Beograd, 1980, str. 208.

postoje svjedočanstva o maloljetnim vladarima, može se sa dosta velikomsigurnošću pretpostaviti da se nije učvrstio princip primogeniture prinasljeđivanju vlasti. Prema tome, može se zaključiti da je Matej Nino-slav kao bliski rođak bana Stjepana preuzeo bansku vlast, dok je Sibislavu(sinu bana Stjepana) dao jedan dio svoje države u „vladanije“. Kako seiz najstarijeg spomena Usore (1225) vidi da joj je pridavan viši rang odžupe, odnosno rang „zemlje“, onda se s pravom može govoriti o Usorikao udionoj zemlji.29

Problem je s vladarsko-porodične strane prilično jasan. Naime,događalo se da su bosanski banovi imali više muških potomaka a da naodređen način nisu imali drugu mogućnost da svojim sinovima osigurajunaslijeđe nego tako što bi jedan od njih bio bosanski ban, a drugi bi bionjemu podređen i formalno bi bio usorski ban. Ako bi se događala nave-dena činjenica, onda bi bosanski ban kao prvi, glavni ban cijele države,pribjegavao naslovu veliki bosanski ban.

Kao dokaz za navedenu činjenicu imamo povelju od 22. marta 1240.godine, kada je ban Matej Ninoslav garantovao Dubrovčanima bezbjednost„i po zemlje i po vladaniju“, kako svom tako i svojih sinova, što značida se tadašnja bosanska država sastojala od više „zemalja“, kao i da su,pored banovog „vladanija“, postojala i „vladanija“ njegovih sinova. Postojiposredan dokaz da se i država bana Mateja Ninoslava sastojala od više„zemalja“.30

Moramo napomenuti činjenicu da se pod tzv. udionom zemljomUsorom podrazumijeva Usora zajedno sa Soli. Naime, u njegovoj poveljiDubrovčanima iz 1249. godine među svjedocima se navode tri kaznaca:Grdomil, Semijun i Belhan31, pa je logično da je svaki od njih bio zaduženza prikupljanje vladarevih prihoda iz jedne od tadašnjih „zemalja“ bosanskedržave: Bosne, Usore i Donjih Kraja.32

Od 1233. godine u političkom životu Bosne prisutan je, pored MatejaNinoslava i ranije spomenutog kneza Sibislava, i njihov rođak ban Pri-

141PREGLED

29 Jelena Mrgić, Usora, str. 29.30 Fr. Miklosich; Monumenta Serbica, Spectantia Historiam Serbiae Bosnae

Ragusii; Viennae, 1858, (dalje: Miklosich, Monumenta Serbica), str. 28-29.31 Miklosich, Monumenta Serbica, str. 32-34; Smičiklas, CD, IV, str. 386-387.32 Miloš Blagojević, Državna uprava u srpskim srednjovjekovnim zemljama,

Beograd, 1997, (dalje: M. Blagojević, Državna uprava), str. 19.

jezda.33 Međutim, s obzirom na to da Matej Ninoslav nosi titulu velikogbosanskog bana, a rođak Prijezda je u njegovoj pratnji, onda, kako toispravno zaključuje N. Klaić, ne mogu biti u isto vrijeme dva bosanskabana, valja Prijezdinu banovinu tražiti negdje drugdje, a ne u „klasičnojBosni“. Vidjet ćemo kasnije da se može opravdati pretpostavka da jePrijezda I – usorski ban!34

Zasigurno takav odnos postoji i poslije smrti Prijezde II, kadanjegovi sinovi Stjepan I i Prijezda III preuzimaju (između 1287. i 1290.godine) bosansko prijestolje te ih papa Nikola IV oslovljava sa “nobilibusviris Stephano et Brisde banis Bosne”, čime su oni kao bosanski vladaripriznati i izvan svoje zemlje, prije svega na papinskom dvoru.35 Za poli-tički položaj braće vrlo važno je konstatirati da je Nikolino pismo upućivanona trinaest različitih adresa, a u Bosnu nije poslan nijedan primjerakosim na dvor bosanskih vladara.36

Posljednji koji je pokušao ostvariti pravo na usorski banat bio jeVukac, brat bana Tvrtka. Danas su dosta nepoznate okolnosti zbog čegausorskih svjedoka nema u poveljama na početku Tvrtkove vladavine.Već smo konstatovali da je u mogućnosti pobuna koju je registrovao M.Orbin, a koju je predvodio Pavle Kulišić, potomak Kotromanića.37 Iako se

142 PREGLED

33 T. Smičiklas, CD, III, str. 389-390. U navedenoj povelji saznajemo da se Nino-slavov rođak („consanguineus“) plemeniti muž »Ubanus« zvan Prijezda te papa GrgurIX nalaže da mu vrate sina koji je bio njihov talac, jer mu je otac vjernik rimske crkve.Međutim, postavlja se pitanje šta znači ime (riječ) »Ubanus«. Vladimir Mažuranićdokazuje da prvo slovo »U« treba čitati kao »V«, što bi bila skraćenica za »vice«, tj.»vicetanus«. U staro doba, kaže on, u Bosni je (kao i u Hrvatskoj) svakako moralopostojati uz bana i zvanje banovca (podbana). (Prinosi za hrvatski pravno-povjesnirječnik, Zagreb 1908-1922, str. 40). Prema tome, Prijezda je bio banovac ili podban.O tome više (prema): Grupa autora, Povijest hrvatskih zemalja BiH od najstarijihvremena do god. 1463, knjiga prva, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Sarajevo,1942, (dalje: Napretkova poviest) str 21, napom. 5. U jednoj raspravi pred pečujskimkaptolom oktobra 1240. godine spominje se “Prisda bano” (Vidi više: T. Smičiklas, CD,IV, str. 120).

34 Nada Klaić, Srednjovjekovna Bosna – politički položaj bosanskih vladara doTvrtkove krunidbe (1377), Eminex, Zagreb, 1994, (dalje: N. Klaić, SrednjovjekovnaBosna), N. Klaić, str. 132-133.

35 T. Smičiklas, CD, VII, str. 1, 2; Srednjovjekovna Bosna, str. 133-134.36 N. Klaić, Srednjovjekovna Bosna, str. 134.37 „Zato je neki velikaši nisu voleli, a naročito je nije voleo Pavle Kulišić, koji je

bio iz iste kotromanićke porodice i Tvrtkov rođak. Kako Kulišić nije mogao trpeti dabude potčinjen jednom neiskusnom mladiću i da mu zapoveda jedna žena, otišao je u

u historiografiji ovaj događaj uglavnom vezuje za Tvrtkovog brata Vukca,mišljenja smo da nepostojanje svjedoka iz Usore do okončanja ove usorskepobune oko 1356. godine ide u prilog tome da su se dogodile dvije pobune.38

I na kraju, usorski banat je 1366. godine pokušao zauzeti već spo-minjani Vukac, Tvrtkov brat, koji je tom prilikom uspio Tvrtka protjeratiiz zemlje.39

Bosanske srednjovjekovne zemlje: Usora, Soli i Podrinje

143PREGLED

Usoru, zauzeo je i proglasio se banom, istupajući javno i otvoreno kao Tvrtkov protivnik.Tvrtko je sakupio nešto vojske i krenuo da savlada pomenutog Pavla. Pošto mu je topošlo za rukom, zarobio ga je i primorao da mu vrati usorske gradove, a onda ga baciou tamnicu, gde je završio život“ (Mavro Orbin; Kraljevstvo Slovena, Beograd, 1968,str. 148; dalje: M. Orbin, Kraljevstvo Slovena).

38 Prema M. Ančiću, „jedini dogadjaj s početka Tvrtkove vladavine koji bi se mogaosmatrati pobunom bio je prelazak trojice Stjepanića-Hrvatinića pod vlast ugarsko-hrvatskog kralja, pri čemu bi pohod poduzet u cilju vraćanja usorskih gradova ondatrebalo vezati uz ime Grgura Stjepanića, koji je posjede u Usori držao negdje od 1330“(M. Ančić, Putanja klatna, str. 158). N. Klaić je mišljenja da je u pitanju “žestoki sukobs bratom Vukcem”... Tvrtko nesumnjivo zabranjuje bratu da dođe na sabor, a ovaj bezTvrtkova dopuštenja odlazi u Usoru i Soli da u tim zemljama preuzme bansku vlast.Tako je, ponavljamo, jedinstvo bosanskih zemalja, koje je Stepan II tako ljubomornočuvao, u trenutku razbijeno, Bosna ima sada dva bana (N. Klaić, SrednjovjekovnaBosna, str. 219).

39 M. Orbin, Kraljevstvo Slovena, str. 148-150.

Međutim, kao što je poznato, uz pomoć ugarskog kralja Tvrtko seubrzo vratio i započeo najznačajniji politički uspon srednjovjekovnebosanske države. Također je poznato da se on 1377. godine krunisao zakralja, čime ustvari nestaje banske titule, ali i pretendenata na usorskobansko prijestolje.

Usorski vojvoda

Usora u političko-pravnom smislu organizovanja ima tri značenjaodnosno sadržaja:

a) Usora – župa,b) Usora – oblast koja je podijeljena na župe,c) proširena Usora kao zemlja odnosno „vojvodstvo“ („udiona

zemlja“) sa Soli i Podrinjem u svom sastavu. 40

Najznačajniji organ u vertikalnoj strukturi teritorijalno-političkeorganizacije Usore je vojvoda. Da je na čelu područja Usore u najširemsmislu bio vojvoda, može se najbolje zaključiti iz situacije vezane zamoćnu usorsku porodicu Zlatonosovića, čiji stariji predstavnik Vukmirnosi titulu vojvode, a njegov mlađi brat Vukašin nosi titulu kneza sve dosmrti svog brata Vukmira 1424. godine, kada postaje vojvoda.41 Navedeniprimjer nam govori da na hijerarhijskoj ljestvici iza vojvode slijede knezovikao prvi ljudi usorskih „oblasti“ Usore, Soli i Podrinja. Primjer porodiceZlatonosovića nam ukazuje na činjenicu da je knez mjesto s kojeg se dobijatitula višeg ranga, odnosno postaje usorski vojvoda, kao prvi čovjek Usore.

Sljedeći nivo organizovanja jesu župe na čelu sa županom. Moramokonstatovati da se često župe sastoje od nekoliko gradova i većeg brojanaseljenih mjesta, tako da su vjerovatno i navedene organizacione jediniceimale svoje „prve ljude“. Osim navedene vertikalne strukture organizovanjavlasti, moramo konstatovati da je u Usori postojala i njena horizontalnaorganizacija. Na to nas upućuju institucije kaznaca i tepčija. Tako se u

144 PREGLED

40 Pavao Anđelić, O usorskim vojvodama i političkom statusu Usore …, str. 32.41 P. Živković, Usorska vlasteoska porodica Zlatonosovići i bosanski kraljevi, str.

147-162. Dosta nerazjašnjena pogibija posljednjeg Zlatonosovića, vojvode Vukmira,očit je primjer kako njegov senior bosanski kralj Tvrtko II kažnjava svog vazalakada je u političkim kombinacijama došla u pitanje pripadnost ovih najsjevernijihkrajeva bosanskoj kruni. Ovo je dosta rijedak primjer lične vladarske intervencije ubosanskom srednjo-vjekovlju prema jednom od svojih direktnih vazala.

jednoj povelji Tvrtka I iz 1367. godine spominje i kaznac „Stipoje sbratijom“.42 Godinu dana ranije među svjedocima iz Usore zabilježenje i tepčija Sladoje Divošević.43

Međutim, objedinjavajući faktor Usore u najširem obliku organizo-vanja jeste usorski vojvoda i upravo bismo o tome nešto više rekli. Takood perioda vladavine Stjepana II kontinuirano se među usorskim plemstvommože pratiti osoba s titulom vojvode. Prvi poznati usorski vojvoda jevojvoda Vojko, koji se u izvorima pojavljuje 1322. godine.44 Od tada sekontinuirano može kroz izvore pratiti egzistiranje osobe s ovom funkcijomdo kraja srednjovjekovne bosanske države.

Funkcija i titula vojvode kod Južnih Slavena je vrlo stara. Kao štojoj i samo ime kaže, radilo se prvenstveno o funkciji vojnog karaktera,ali su njezini nosioci, zbog značaja vojne sile, uvijek bili u samom vrhudruštvene hijerarhije. Nema sumnje da je tako bilo i u Bosni još od prvihpočetaka političkog konstituiranja. Ipak, prvi po tituli i po imenu poz-nati vojvode u Bosni zabilježeni su tek u poveljama bana Ninoslava. Uvrijeme vladanja Stjepana II i Tvrtka I titula vojvode je uglavnom još uvijekrezervirana za nosioce funkcija vojnog značaja. Među svjedocima poveljeobično se pojavljuje samo po jedan vojvoda.45

145PREGLED

42 Ludwig von Thallóczy, Studien zur geschichte Bosniens und Serbiens imMittelalter, München-Leipzig, 1914, str. 26, 27. Ono što posebno treba istaknuti jeda se tepčija Stipoje u spomenutoj povelji među svjedocima iz Usore pojavljuje prviispred vojvode Tvrtka i kneza Tihčina.

43 P. Anđelić, O usorskim vojvodama i političkom statusu Usore, str. 31.44 Thallóczy, Studien, str. 7-8 i 14-15.45 P. Anđelić, O usorskim vojvodama, str. 32-35.46 Thallóczy, Studien, str. 7-8 i 14-15.47 Thallóczy, Studien, str. 24-25 i 25-27. Đ. Šurmin, Hrvatski spomenici I, Zagreb,

1898, str. 83-84 i 85-86.

Vojvoda Vojko(1322-?)

„Od Usore svidok – vojvoda usorski Vojko“ – 1322; „OtUsore voevoda Vojko – 1326).“ On je pripadao roduBiloševića.46

Tvrtko Ivahnić Kao vojvoda naveden je u povelji iz 1357, a 1366, 1367.i 1373. godini on je izričito i svjedok od Usore.47

Tabela br. 1. Pregled usorskih vojvoda i vremena obnašanja te funkcije

146 PREGLED

Tvrtković Vlatko(1395-1399?)

Prvi put se javlja kao Vlatko Vojvodić (bez oznake titule),a na Tvrtkovoj povelji iz 1378. kao Vlatko Usorski, zatimu poveljama iz 1380, 1390, 1394. i 1399. nosi titulu voj-vode i svjedoka od Usore ili Trebotića.48

Vučihna Vlatković Vučihna Vlatković spomenut je prvi put kao knez 1392.(u Lušcima); godine 1395. on je već „vojvoda Vučihna“ ipredstavnik Usore49

VukmirZlatonosović(1400-1424)

Kao svjedok od Usore i vojvoda, spomenut je 1400, azatim, kao vojvoda, 1404, 1420. i 1421. Učestvovao je iu radu državnog vijeća 1415., koje se obračunalo sPavlom Radinovićem. Umro je 1424. godine.50

Vukašin Zlatonosović(1424-1430)

On je u vojvodskoj časti naslijedio svoga mlađeg brataVukmira. Umro je ili poginuo 1430. godine. Sačuvana jesamo povelja na kojoj je Vukašin spomenut kao vojvoda1426, ali postoje i drugi izvori koji to potvrđuju.51

Tvrtko Stančić(oko 1444)

Spomenut je kao vojvoda samo na povelji iz 1444. Izdrugih izvora se zna da je živ još 1458. godine. Dinićmisli da je Tvrtko pogubljen u borbama za osvajanjeBosne 1463. godine.52

48 Lj. Stojanović, Stare srpske povelje i pisma, I/1, Beograd – Sremski Karlovci,1929-1934, str. 75-82 i 420-423; M. Vego, Postanak, str. 167-169; Listine, IV, str.280-282; M. Orbini, Kraljevstvo Slovena, str. 155; P. Anđelić, Povelja kralja DabišeČubranovićima i velikaški rod Hlivnjana, GZM,Arheologija, sveska 38, Sarajevo, 1983;Fr. Miklosich, Mon. Serbica, str. 224-225 i 226-227; Đ. Šurmin, Hrvatski spomenici,I, str. 95-98; Š. Ljubić, Lj. Stojanović, Stare srpske povelje i pisma I/1, str. 172-175;P. Anđelić, O usorskim vojvodama, str. 32-33

49 Lj. Stojanović, Stare srpske povelje i pisma I/1, str. 172-175; Fr. Miklosich,Mon. Serbica, str. 224-225; 226-227; Kako izgleda, Vučihna je postao vojvoda još zaživota svoga oca (svakako prije 1399), ali je nenadno umro, pa se stari Vlatko opet javiona političkoj pozornici kratko vrijeme 1399, (P. Anđelić, O usorskim vojvodama, str. 33).

50 Iz povelje od 1404. godine saznajemo da je Vukmirovu ocu bilo ime Juraj (tuje vojvoda Vukmir naveden kao Jurjević). Kako je inače Zlatonosovića porodicamoćan i razgranat rod i kako je faktor nasljednosti u Bosni toga doba vrlo snažan,to je opravdano pretpostaviti da su i »Zlatonosovića« preci bili članovi bosanskogdržavnog vijeća. Samo prezime »Zlatonosovići« pokazuje da je to nadimak njihovaoca, kome je pravo ime bilo Juraj. A jedini usorski vlastelin imenom Juraj, koji bimogao biti otac Vukmira i Vukašina, bio je Juraj Tihčinović. Time se pokazalo da iZlatonosovići pripadaju najuglednijem usorskom vlasteoskom rodu – Tihoradićima(P. Anđelić, O usorskim vojvodama, str.33).

51 P. Živković, Zlatonosovići, str. 147-161.52 M. Dinić; Za istoriju rudarstva, I, str. 43-44.

U političkom životu Usore učestvovali su i Kovač Dinjčić (1419)53,te njegovi sinovi Petar (1436)54 i Tvrtko Kovačević (1462)55, zatim utje-cajni vlastelin iz župe Glaž Ivaniš Dragišić56, ali oni nisu bili usorskevojvode nego se radi o uobičajenoj tituli vojvode koja je u tom vremenuu velikoj mjeri devalvirana.57

147PREGLED

53 Lj. Stojanović, Stare srpske povelje i pisma I/1, str. 554-557.54 M. Dinić; Za istoriju rudarstva, I, str. 42, nap. 20.55 M. Dinić; Za istoriju rudarstva, I, str. 42-43; P. Anđelić, O usorskim vojvodama,

str. 39.56 Fr. Miklosich, Mon. Serbica, str. 438-441.57 P. Anđelić, O usorskim vojvodama, str. 39.

UDK 343.326 : 341.91

Maja Sahadžić

PITANJE DEFINIRANJA TERORIZMAU MEĐUNARODNOM PRAVU

THE ISSUE OF DEFINING TERRORISMIN INTERNATIONAL LAW

Sažetak

Prvi pokušaj definiranja terorizma u međunarodnom pravu u vezije s Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanje terorizma iz 1937. godine(1937 Convention for the Prevention and Punishment of Terrorism), kojaje usvojena pod okriljem Društva naroda (League of Nations). U godinamakoje slijede Ujedinjene nacije (United Nations), posebno specijaliziraneagencije Ujedinjenih nacija, putem usvajanja međunarodnih dokumenatai utvrđivanja međunarodnopravnih instrumenata za suzbijanje i ograni-čavanje terorizma, rade na definiranju ovog fenomena. Međutim, teaktivnosti su manje ili više uspješne jer se uglavnom svode na definicijekoje se razlikuju od slučaja do slučaja. Razlog ovome je što se terorizamkao pojam povezuje s pojedinačnim normama u međunarodnom javnompravu koje se odnose na sigurnost letjelica, hemijsko i biološko oružje,špijunažu, sabotažu i sl. I to nije sve. Terorizam općenito odražava intereseonih koji ga definiraju i uglavnom ga definiraju države svaka za sebe, svakapo svome. Zato je i jedno od osnovnih pitanja ko može biti ovlašten dadefinira terorizam. Da li to treba da budu države, međunarodne organizacije(poput Ujedinjenih nacija) kao subjekti međunarodnog prava, ili nekodrugi? Stoga predmet istraživanja treba usmjeriti prema definiranju ishvaćanju terorizma u međunarodnom pravu, što vodi razumijevanjuovog fenomena, ali i ukazivanju na moguće smjernice i rješenja koja bidovela do usuglašavanja, kao i usvajanja univerzalne i općeprihvaćenedefinicije terorizma u međunarodnom javnom pravu.

149PREGLED

Ključne riječi: terorizam, međunarodno pravo, definiranje

Summary

The First attempt at defining terrorism in international law is relatedto the 1937 Convention for the Prevention and Punishment of Terrorism,which was adopted by the League of Nations. In the following years theUnited Nations, the specialized agencies of the United Nations in particular,work on defining this phenomenon by adopting international documentsand defining international legal instruments for combating and limitingterrorism. However, those activities are more or less efficient, because theyare usually reduced to definitions that differ from case to case. The reasonfor this is that terrorism as a concept relates to individual norms ininternational law referring to vessel safety, chemical and biologicalweapons, espionage, sabotage etc. This is not all. In general, terrorismreflects the interests of those defining it, and, in most cases, terrorismis defined by each state individually, in its own way. Therefore, one ofthe most important questions is who should have the authority for definingterrorism? Should it be states, international organizations (like the UnitedNations) as subjects of international law or someone else? Consequently,the matter of research needs to be directed towards defining and under-standing terrorism in international law, which will help understand thisphenomenon, but also indicate potential guidelines and solutions thatwould result in the harmonization, as well as the adoption of a univer-sal and broadly accepted definition of terrorism in international law.

Key words: terrorism, international law, definition

Uvod

Terorizam je u današnje vrijeme postao jedan od osnovnih problemavećine država, čime je de facto prerastao u međunarodni fenomen. U teorijimeđunarodnog prava postoji generalno i zajedničko shvaćanje osnovnihkarakteristika ovog fenomena, a to je da se radi o veoma opasnim grupamai/li organizacijama koje djeluju protiv međunarodnog mira, stabilnosti

150 PREGLED

i sigurnosti, vladavine prava, državnog poretka, kršeći time pravila među-narodnog prava ali i norme svih postojećih civiliziranih država. Međutim,precizna, univerzalno usvojena definicija terorizma u međunarodnompravu ne postoji.

Definiranje i međunarodno pravo

Definiranje predstavlja objašnjavanje jednog pojma drugim (poznatimi objašnjenim) pojmovima ili svođenje jednog pojma na druge prepoznat-ljive pojmove. Izraz je nastao od latinske riječi definitio što znači određi-vanje ili odredba.1 Definicija (lat. definitio) log. određenje (ili: odredba)pojma, objašnjenje jednog pojma drugim pojmovima, svođenje jednogpojma na druge pojmove; to biva naznačenjem najbližeg roda (genusproximum) toga pojma i njegove specifične razlike (differentia specifica),tj. specijalnih oznaka koje pripadaju samo onome pojmu koji treba defi-nirati.2 Stoga, svaka definicija, pa i definicija terorizma, mora imatielemente: izraz koji se definira (genus differentia), najbliži rod tog pojma(genus proximum), njegove specifične razlike (differentia specifica).

Međunarodno pravo predstavlja specifičan normativni poredak kojiregulira određene društvene odnose i procese u međunarodnoj zajednici,a i sankcionirano je od strane države i međunarodnih organizacija.3 Među-narodno pravo je sistem pravila koja na pravni način uređuju odnoseizmeđu subjekata tog prava.4

Postoji li sveobuhvatna definicijaterorizma u međunarodnom pravu

„Naučna nastojanja da se uhvati u koštac sa pojmom terorizma upornose spotiču na pitanju definicije, razlikovanja terorizma od krivičnog

151PREGLED

1 Milan Vujaklija, Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd, 1966, str. 219(preuzeto iz: Zijad Hasić, Osnovi prava – uvod u nauku o državi i pravu, DES, Sara-jevo, 2004, str. 27).

2 Milan Vujaklija, Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd, 1980, str. 211.3 Smilja Avramov i Milenko Kreća, Međunarodno javno pravo, Pravni fakultet

Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2007, str. 13.4 V. Đ. Degan, Međunarodno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka,

2000, str. 3.

djela ili vojnog djelovanja.Autorima uglavnom nije teško prikupiti spisakpravnih ili drugih definicija, kojih ima na desetine, i zatim njima dodatisvoju. Jedan poznati pregled počinje čitavim poglavljem o toj temi; udrugom se uspjelo prikupiti preko stotinu definicija, da bi se na krajuzaključilo da potraga za ‘pogodnom’ definicijom još traje.“5 U svakomslučaju, kako je to autor Walter Laqueur naglasio: terorizam je opasnotlo za one koji pojednostavljuju i generaliziraju.6

Autor Ben Saul navodi da u centru izazova fenomena terorizma ležineizvjesnost, nepostojanost i kolebljivost o definiranju terorizma, i to bezobzira na to što postoji relativno širok opus bibliografije koja je posvećenarazličitim aspektima ovog problema, posebno u kontekstu prava ipolitike. Također, on smatra da je definicija terorizma potrebna da bi sekriminalizirao terorizam kao ozbiljna prijetnja i kršenje ljudskih prava,demokratskom upravljanju, međunarodnom miru i sigurnosti.7 AutorIhekwoaba D. Onwudiwe ne referira problem u smislu da svi autori nanavedenu temu moraju da se suoče s pitanjem kako je terorizam definirando sada? Ovo nije problem koji ovaj autor izbjegava, zapravo on napadaovaj Gordijev čvor u smislu da pokušava da ukaže na to da terorizam možeda odvede prema pogrešnoj definiciji samom činjenicom da jedino moćnedržave dobivaju priliku da definiraju terorističko djelo.8 Ipak, „postojedugotrajne diskusije o tome da li je međunarodno pravo zaista pravo ili ne,upravo zato jer ne postoji sankcija koja bi stajala iza njega“.9 Neki teo-retičari su otišli toliko daleko da tvrde da se radi o međunarodnom moralu.10

Razvoj radne definicije terorizma prošao je više faza, što je pokazanočinjenicom da su države i međunarodne organizacije predložile različitekonstitutivne elemente međunarodnog terorizma.11 Osim toga, kada mislimo

152 PREGLED

5 Charles Townshend, Terorizam, TKD Šahinpašić, Sarajevo, 2003, str. 3.6 Walter Laqueur, The Age of Terrorism, Macmillan Press, London, 1987, str. 9.7 Ben Saul, Defining Terrorism in International Law, Oxford University Press, 2006,

str. 28-45.8 Vidjeti više: Ihekwoaba D. Onwudive, The Globalisation of Terrorism, Ashgate,

London, 2001, str. 11-78.9 Werner Levy, Contemporary International Law, Oxford University Press, 1991,

str. 16 i 17.10 Kao npr.: Lassa Oppenheim, International Law: A Treatise, London, 1955,

str. 7-10.11 Ben Saul, Defining Terrorism in International Law, Oxford University Press,

2006, str. 253.

na terorizam, bilo bi dobro posebno se osvrnuti na kontekst terorizma.Može postojati različito značenje u zavisnosti od toga da li shvaćanje iznačenje dolazi od svjedoka, žrtve, napadača, javnosti. Upravo bi zadatakdefinicije trebao da bude da se kontekst terorizma (kontekst bilo koje vrste,ali ponajprije pravni i politički) iskoristi kao instrument za analiziranjefenomena terorizma, a ne za beskonačno raspravljanje o njemu i nedola-ženje do „pravog“ odgovora. Percepcija terorizma je zaista veoma uska,jer se o kontekstu ne misli dovoljno ekstenzivno, što dovodi do brojnihpoteškoća u definiranju. Kontekst terorizma bi trebalo dodatno proširitijer je njegovo razumijevanje esencijalno za razumijevanje a time idefiniranje terorizma. Činjenica je da bi Ujedinjene nacije trebale pristupitiproblemu definiranja terorizma na učinkovit i ozbiljan način jer organiUjedinjenih nacija koji usvajaju međunarodne dokumente koji se izravnoodnose na terorizam ne nude definiciju teroriste odnosno terorizma, paje i sama primjena tih međunarodnih dokumenata gotovo pa nemoguća.Ukratko rečeno, problem definiranja postoji i ostaje. Države potpisnicemeđunarodnih dokumenata o terorizmu definiraju fenomen terorizmana različite načine. Zaista bi bilo potrebno odrediti osnovno slaganjebarem s nacrtom definicije koja se odnosi prema terorističkim djelimakao djelima koja predstavljaju namjernu upotrebu nasilja protiv civila a saciljem postizanja određenih ciljeva. Time bi se napravila razlika izmeđuterorizma i konvencionalnog shvaćanja rata, gerile i sl. Međunarodnopravo i dalje ima dužnost da spriječi terorizam, a ne može ga se spriječitiniti se upustiti u borbu protiv njega ako nismo sigurni šta je to terorizam.12

Ben Saul zaključuje da je između 1963. i 2005. godine međunarodnazajednica zaobišla uspostavljanje generičke definicije terorizma u među-narodnim dokumentima i da običajno pravo također nije došlo do definicije.

Koji su problemi u definiranju terorizma nerasvijetljeni

Terorizam je prije svega pravni, politički, društveni koncept. Postojiveoma veliki broj tipova, klasifikacija, načina manifestacije terorizma, asam termin je od svog nastanka doživio promjene te im je i dalje podložan.Tako termin pratimo od vremena Francuske revolucije i „vladavine terora“Maximilliena Robespierrea, preko anarhističkih i revolucionarnih pokreta

153PREGLED

12 Ibidem, str. 318 i 319.

u kojima je označavao „individualni teror“, pa preko nacističkih ifašističkih režima, borbe za dekolonizaciju, palestinske borbe, „urbanegerile“ u Evropi i LatinskojAmerici, da bi kasnije postao „religijski funda-mentalizam“.

Problem definirati terorizam je u tome što se on uvijek upotreb-ljava u kombinaciji sa aktima nasilja, koji nisu striktna definicijaterorizma. Čini se da razumijevanje tog fenomena prevashodnozavisi od percepcije koju u odnosu na taj fenomen imaju pojediniautori. Može se reći da danas međunarodni terorizam gradi nesi-gurnu političku situaciju i neočekivane ekonomske gubitke naglobalnom planu. I ukoliko je izvan kontrole, znači da ubudućeterorističke aktivnosti mogu da budu mnogo destruktivnije,pojedinačno ili sa upotrebom oružja za masovno uništenje.13

Pitanje definicije je povezano s nemogućnošću određivanja da literoristi rade za ili protiv nacionalnih interesa, ili čak oboje, za sebe ilikoga, zbog čega. „Riječ terorizam se uglavnom odnosi na nedržavne akterei time ignorira ulogu države u terorizmu. Terorizam je ono što se čini državia ne od strane države. Ali, šta je onda sa državnim terorizmom?“14

Riječi i stavovi maskiraju značenje, posebno kada postoje teškoćeu razlikovanju terorista od gerilaca i boraca za oslobođenje. Postojerazličitosti u njihovom pribjegavanju nasilju: (a) teroristi ciljaju civile,(b) gerilci napadaju vojsku i vojne objekte, i (c) borci za slobodu pro-vode kampanju da oslobode svoje stanovništvo od diktatorske opresije,razoružavanja ili okupacione moći.15 Oni koji su uključeni u terorizamuključeni su i u druge forme nasilja, oružanog konflikta, politike političkihstranaka koje su po međunarodnom pravu dopuštene. Time se stvaraproblem nemogućnosti određivanja da li su te osobe i grupe uvijek tero-risti ili samo kada vrše terorističke radnje, odnosno da li im je osnovno

154 PREGLED

13 Gordana Bosiljčić, „Pojam terora, terorizma i problem definicije terorizma“,Pravna misao, januar – februar/siječanj – veljača, 2006, str. 7.

14 Ketih Suter, „Terrorism and International Law“, Contemporary Review, vol.287, 2005, str. 218.

15 David J. Whittaker, Terrorists and Terrorism in the Contemporary World,Routledge, New York, 2004, str. 4 i 5.

zanimanje legalno a terorizmom se bave u slobodno vrijeme, samo iz hobija.Dakle, status teroriste je problem u definiciji.

Treba imati na umu da iako se u principu može doći do usuglašenedefinicije terorizma to je proces koji je ideološki i politički obojen, od-nosno pravno relativiziran kroz moralni i etički pogled, što proizvodidvostruke standarde. Iako stoji: „ukoliko možeš da osudiš terorističkiakt na polju etike uvijek to učini, puno je teže učiniti to na političkom polju,kada ima veliku potporu“.16 Jedna od poteškoća u definiranju terorizmaje ta što grupe većinom izražavaju višestruke nevolje. Čečeni, naprimjer,traže nezavisnost od Ruske Federacije, ali veliki broj njih je motiviranvjerskim imperativima. Oni koji su označeni kao teroristi manje teže davide bilo kakvo opravdanje, puno manje legitimiteta iza napada koji ubijajui osakaćuju civile. Kao rezultat toga, termin terorista ima pripisanu pejo-rativnu vrijednost koja dalje usložnjava razumijevanje subjekta.17

Stoga se opravdano postavlja pitanje da li je potrebna bilo kakvadefinicija terorizma. Ne bi trebalo pokušavati definirati terorizam samoda bi se došlo do brzog dogovora u pogledu definicije, jer onda zaistapostoji rizik lošeg definiranja terorizma. Obilje definicija možda i imapotporu, u nekom drugačijem smislu, u doktrini međunarodnog prava.Autori Rosalyn Higgins i Maurice Flory to, naprimjer, postavljaju nasljedeći način: „da li tematika terorizma zaista postavlja zasebanpredmet međunarodnog prava? (…) da li postoji međunarodno pravoterorizma; ili prosto međunarodno pravo o terorizmu? Je li našeproučavanje terorizma proučavanje nezavisnog predmeta, ili moždaizučavanje primjene međunarodnog prava na suvremeni problem?“18

„Ovakav pogled je ispravan, ali ukoliko se zadržimo na traženju akataterorizma bez definiranja samog terorizma, onda je njegovo potkazivanjeviše obeshrabreno nego razumijevanje zbog zbunjivanja u pogledu razlogaza određeno djelovanje koje se njime objašnjava, definira i podržava.Pridavanjem pogodne definicije, moramo se nositi sa opisima terorističkogponašanja, koje je više društvena osuda nego shvaćanje globalnog feno-

155PREGLED

16 Xavier Crettiez, „Terrorisme, violence et politique“, PPS, 2001, str. 859.17 John Baylis & Steve Smith, International Law, The Globalization of World Politics,

Oxford University Press, 2006, str. 481.18 Rosalyn Higgins & Maurice Flory, Terrorism and International Law, Routledge,

London/New York, 1997, str. 13.

mena. Subjekt je kao cjelina baziran na pretjeranoj, ponavljanoj i ponekadbeznačajnoj terminologiji.“19

Problemi i pitanja koja se postavljaju u vezi s definiranjem terorizma,a za koja još uvijek ne postoje odgovori sa aspekta međunarodnog prava,mogli bi se odrediti na sljedeći način:

Da li termin terorizam treba da se odnosi samo na pojedince i grupekao nedržavne subjekte ili bi trebao da obuhvata i državu i međunarodneorganizacije?

Da li u definiciju terorizma treba da se uključe i radnje koje su pove-zane sa djelovanjem nacionalnih vojnih jedinica iako su one u suglasnostisa međunarodnim pravom? Pritom se misli na radnje koje vojne jedinicepoduzimaju u sklopu vršenja svojih redovnih dužnosti. Te, osim ovoga, dali djelovanje vojnih jedinica prilikom upotrebe nuklearnog naoružanjatreba smatrati terorizmom?

Da li je za određenje definicije potrebno odrediti razliku između tero-rista i osoba koje se smatraju borcima za slobodu, njihovim pravom nasamoodređenje?

Problem s većinom definicija je što one isključuju državni terorizamiz svog određivanja. Zbog toga izgleda kao da definicije pozivaju državeda koriste bilo kakva sredstva koja smatraju potrebnim unutar svojih granica.

Može li suvremeno međunarodnopravo ponuditi definiciju terorizma

S obzirom na to da je do sada postojao problem definiranja terorizma(u međunarodnom pravu), te s obzirom na izloženo, pitanje je da li jemoguće pronaći „ispravnu“ i objektivnu definiciju u međunarodnom pravukoja bi zadovoljila i naučne i pravne kriterije i aspekte. Generalno postojislaganje u vezi s općim odrednicama terorizma, ali isto tako postoji gomilarazloga zbog kojih postoji neslaganje u pogledu definicije.

Iako je jasno da savršena definicija terorizma ne može da seutvrdi, pokušaj može biti napravljen u skladu sa sljedećim prin-cipima: međunarodni terorizam je nedopušten akt (ne uzimajući

156 PREGLED

19 Jean-Marc Sorel, „Some Questions About the Definition of Terrorism and theFight Against Its Financing“, European Journal of International Law, vol. 14 no. 2,2003, str. 370.

u obzir napadače i svrhu) koji stvara uznemirenost u javnomporetku kako je definiran od strane međunarodne zajednice,upotrebom ozbiljnog i raznolikog nasilja (u bilo kojem obliku,bilo da je protiv osoba, javnog ili privatnog vlasništva) u svrhustvaranja atmosfere straha sa ciljem da se utječe na političkodjelovanje.20

„Usprkos velikom broju rezolucija i međunarodnih konvencija,Ujedinjene nacije su, na trenutak, odustale naspram činjenice da jenemoguće postići dogovor u pogledu opće definicije.“21 Terorizam nijedefiniran u rezolucijama poslije 11. septembra 2001. godine, niti suusvojene liste terorista. Nedostatak definicije bio je namjeran, jer jekonsenzus o Rezoluciji 1373 zavisio od izbjegavanja definiranja.22 Ovo bimoglo izgledati kao jedan tipični problem Ujedinjenih nacija. Jer, kadai imamo definiciju rata, problem se ne rješava upravo zbog toga što nedo-statak definicije terorizma donekle ohrabruje i podstiče budući terorizam.Osim toga, postojeće definicije samo omogućavaju i dalju upotrebu dvo-strukih moralnih standarda, onemogućuju stvaranje adekvatne strategijei borbe protiv terorizma. Pitanja koja se neminovno postavljaju su ona kojase odnose na to gdje su teroristi u modernom svijetu, kako se određujenjihovo djelovanje, koji su uzroci onoga što mi nazivamo terorizam?Ne radi se više o teoretskom problemu. Problem definiranja terorizmatreba prilagoditi općenitom načinu razmišljanja te je potrebno pronaćioptimalnu ravnotežu između zaštite ljudskih prava i davanja ovlasti islobode subjektima međunarodnog prava da se nose sa terorizmom.

Može li međunarodno pravo ponuditi definiciju terorizma? Može,ako se definicija terorizma odvoji od pojma zakonitosti. Tek tada bi među-narodno pravo moglo uspostaviti definiciju u skladu sa shvaćanjima među-narodne zajednice. Međutim, kako postoji aspekt dvosmislenosti, postojeočigledni rizici koji se odnose na to da bi moćne države postavile sebe

157PREGLED

20 Jean-Marc Sorel, „Some Questions About the Definition of Terrorism and theFight Against Its Financing“, European Journal of International Law, vol. 14 no. 2,2003, str. 371.

21 Thomas J. Badley, „Defining International Terrorism: A Pragmatic Approach“,Terrorism and Political Violence, vol. 90, 1998, str. 10.

22 Ben Saul, „Definition of ‘terrorism’ in the UN Security Council: 1985 – 2004“,Advance Access Publication, Oxford University Press, 2005, str. 157.

kao policajce međunarodnog reda i mira i onda bi definirali svoju vlastitusliku terorizma. Ovo nam dokazuje i vrijeme poslije 11. septembra 2001.godine, kada su SjedinjeneAmeričke Države počele da kreiraju dokumenteu skladu sa svojim iskustvom i shvaćanjem terorizma koji su postali opće-prihvaćeni u svijetu. „Objektivna definicija terorizma nije samo moguća,nego je i neophodna za bilo koji ozbiljan pokušaj u borbi protiv terorizma.“23

Ujedinjene nacije nisu bile u mogućnosti da dođu do odlukeo tačnoj definiciji terorizma upravo zbog toga što su postojalisuprotstavljeni interesi suverenih država u pogledu određivanjakada je određeni oružani pokret označen kao takav u odnosu naterorist – borac za slobodu dihotomiju. Politika ‘dvostrukog stan-darda’o ovom važnom problemu međunarodnih odnosa je poslje-dica koja se ne može izbjeći.24

Prepreka svim međunarodnim dokumentima sastoji se u činjenici dase precizna definicija terorizma u međunarodnom pravu ne može pronaćiu dokumentima Ujedinjenih nacija. I to upravo zbog nepostojanja kon-senzusa između država članica o tome koji su osnovni kriteriji za defini-ranje terorističkog djela i koje su to karakteristike koje ga čine različitimod djela nacionalnog oslobođenja, samoopredjeljenja i sl. Većina stručnihi naučnih radova o terorizmu, kao osnovni problem, imala je različite defi-nicije, a sam konsenzus je, čini se, trebao da se razvije na osnovu definicijeterorizma. Poanta je u tome da se većina slaže u pogledu osnove značenjaterorizma.25 Iako, čini se da se transnacionalni terorizam mijenja, i tona specifične načine. I to prije svega u smislu da se iz organizacija počinjeformirati mreža, tako da nema više hijerarhijskih organizacija sa centrali-ziranom komandom, nego se više ide na labavije umrežavanje s manjejasnom strukturom naređivanja. Identitet pripadnika terorističkih skupinaje vrlo teško odredljiv, njihovi zahtjevi su postali više neodređeni nego

158 PREGLED

23 Boaz Ganor, „Terrorism: No Prohibition Without Definition“, http://www.english.aljazeera.net/articles/articledet.cfm?articleid=393 (zadnji pristup web stranici: 15.juna 2006), 7. oktobra 2001.

24 Hans Koechler, „The United Nations, „The International Rule of Law andTerrorism“, Fourteenth Centennial Lecture, Manila, 12. marta 2002, str. 13.

25 Albert J. Bergesen and Yi Han, „New Directions for Terrorism Research Definitionsof Terrorism“, International Journal of Comparative Sociology, vol. 46, 2005, str. 134i 135.

određeni, a postoji i ideološki zaokret od političkih prema religijskimciljevima i motivima, barem na prvi pogled, globalno gledajući i mete sudisperzirane po različitim teritorijima, a i nasilje se neoprezno primjenjuje,pa se stoga javljaju tzv. kolateralne štete. Da li je onda ovo globalizacijaterorizma? Ili teroristička globalizacija? Ili nešto treće? Postizanje kon-senzusa o tome šta sačinjava terorizam je teško, i jedan od najznačajnijihrazloga za neslaganje odnosi se na različite interpretacije legitimitetaterorističkih sredstava i metoda. Neki gledaju na političko nasilje kaona opravdani terorizam ako ono ispunjava kriterije tradicije pravednograta koju je zagovarao Toma Akvinski. Ovi kriteriji, koji se primjenjujuu svim slučajevima upotrebe sile, prošireni su da bi se u njih uključioi opravdani uzrok, razmjerna upotreba nasilja i upotreba sile kao zadnjesredstvo. Realisti smatraju da je upotreba političkog nasilja od terorističkihgrupa nezakonita na osnovu toga što samo države imaju monopol legitimneupotrebe fizičke prisile.26

Međunarodno pravo ne određuje terorizam u bilo kojoj formi ili obliku,te bi zbog toga trebalo da se razvije i evoluira u novom pravcu. Postojedržave koje nisu iskusile terorizam i teže promjeni zakona, ali postojei države kojima je u interesu da ostave prazninu u međunarodnom pravuu odnosu na terorizam. Jer, ako međunarodno pravo želi da prevaziđe ovajperiod, ono mora omogućiti državama definiciju kroz pravne norme,sredstva i instrumente u borbi protiv terorizma. U suprotnom je veomaneozbiljno i nerealno očekivati i nadati se da će države samostalno prilago-đavati svoje zakonodavstvo.

Na koji način treba definirati terorizam

Potreba definiranja terorizma nikada nije bila tako izražena kaodanas. Sjedinjene Američke Države sa koalicionim partnerima morajuimati općenito razumijevanje da bi mogle da odrede rat na odgovarajućinačin. Također, pravila koja se odnose na rat protiv terorizma zavisilabi od toga šta terorizam znači. Definicija u pogledu koje bi se svi

159PREGLED

26 John Baylis & Steve Smith, The Globalization of World Politics, Oxford UniversityPress, 2006, str. 482.

bezuvjetno složili utjecat će na vojne tribunale, operacije u zemljama kojenisu Afganistan i na međunarodne i unutrašnje odnose.27

Zbog čega je bitno da imamo opće shvaćanje o tome šta čini terorizam?Evo zbog čega:28

1. Razvijanje efektivne međunarodne strategije zahtijeva slaganjeo tome sa čime se susrećemo, drugim riječima, trebamo definicijuterorizma;

2. Međunarodna mobilizacija protiv terorizma… ne može donijetirezultate sve dok se učesnici ne slože o definiciji;

3. Bez definicije je nemoguće formulirati ili primijeniti međunarodnesporazume protiv terorizma;

4. Iako su mnoge države potpisale dvostrane i višestrane sporazumekoji se tiču ratnih zločina, ekstradicija za političke prijestupe ječesto eksplicitno isključena, i pozadina terorizma je uvijek politička;

5. Definicija terorizma će biti osnova i mehanizam primjene zaširenje mogućnosti međunarodne zajednice da se bori protivterorizma;

6. Ona će omogućiti legislaciju i tačno određene kazne protiv onihkoji napadaju, uključeni su ili podržavaju terorizam, i omogućit ćeuspostavljanje pravne kodifikacije i međunarodnih konvencijaprotiv terorizma, terorističkih organizacija, država koje podržavajuterorizam, ekonomske faktore koji s njima trguju;

7. U isto vrijeme, definicija terorizma će onemogućiti pokušaje tero-rističkih organizacija da postignu javno priznanje, i smanjit ćepružanje potpore od strane onih dijelova populacije koji su spremnida im pomognu;

8. Konačno, mehanizam primjene definicije terorizma mogao bimotivirati terorističke organizacije, prema moralnim i utilitarističkimshvaćanjima, da se okrenu od terorističkih aktivnosti prema alter-nativnim pravcima da bi došli do svog cilja, čime bi se smanjioobim međunarodnog terorizma.

160 PREGLED

27 Jonatan Weinberger, „Defining Terror“, Steon Hall Journal of Diplomacy andInternational Relations, winter/spring, 2003, str. 67.

28 Boaz Ganor, „Defining Terrorism: Is One Man’s Terrorist Another Man’s FreedomFighter?“, preuzeto iz: Alex Schmid, „Terrorism: The Definitional Problem“, WarCrimes Research Symposium: Terrorism on Trial, 2004, str. 379.

Definiranje terorizma može se posmatrati i sa „negativnog aspekta“,odnosno kroz definiranje onoga što terorizam ne predstavlja. Tako terorizam:

1. Isključuje proste akte oštećivanja imovine, kao i akte sabotaže,poput onemogućavanja protoka nafte putem cjevovoda, čak i kadase oni koji sabotiraju uključuju u akte terorizma u drugim prilikama;

2. Isključuje napade na vojne zgrade, letjelice, plovne objekte, barakekoje su čuvane, čak i kada su oni koji napadaju vojne objekte iosoblje drugačije uključeni u akte terorizma;

3. Isključuje napade na policijske stanice i vojnu policiju, patroleu situacijama oružanih sukoba;

4. Isključuje slučajeve kolateralne štete kada ciljanje civila nijenamjerno;

5. Isključuje slučajeve napada na sekularne ili religijske simbole,osim ako nisu kombinirani sa žrtvovanjem osoba (npr. ako se znada je crkva prazna pa se napadne ne predstavlja akt terorizma, aliako se zna da je crkva puna osoba pa se napadne to je već akt tero-rizma);

6. Isključuje pojedina djela atentata;7. Isključuje djela rata koja se ne stavljaju pod kvalifikaciju ratnih

zločina;8. Isključuje aktivnosti gerilskog rata koje nisu ratni zločini;9. Isključuje djela nelegalne upotrebe sile od strane legalnih vlasti

da bi se uspostavio javni red, kada se koriste u granicamavladavine prava;

10. Isključuje djela (kolektivnog) političkog nasilja koje je spontano,u neredima, demonstracijama, revoltu.

Neki ovu listu nazivaju „akademskim vježbanjem“. Ipak, u emotivnonabijenim diskusijama o terorizmu, ovakav pristup može biti od pomoćida se razjasni ono što mi kolektivno želimo nazvati „terorizmom“.29 „Među-narodni terorizam obuhvaća veći broj međupovezanih područja koja sustalno promjenjive prirode. Otuda može biti preuranjeno zadržati se samona tipizaciji. Zaključak se, u većini slučajeva, može odrediti na osnovuhipotetičkih slučajeva. Ipak, u pogledu situacija zadnjih nekoliko godina,

161PREGLED

29 Alex Schmid, „Terrorism: The Definitional Problem“, War Crimes ResearchSymposium: Terrorism on Trial, 2004, str. 408 i 409.

sljedeće razmatranje je prikladno: međunarodni terorizam treba biti defi-niran kao međunarodni zločin, i po opsegu i po efektima (prekršaje protivprava pojedinačnih država koja su počinjena od strane pojedinaca kojinastupaju kao instrumenti država ili poticanjem ili pomaganjem državatrebalo bi staviti pod međunarodnu krivičnu jurisdikciju); naglasak bitrebao da bude ne samo na metodama sprečavanja nego i metodama‘izlječenja‘; nije neophodno da se usvoji konvencija o ovom predmetu (jerbi usvajanje konvencije samo pogoršalo ionako kaotično stanje nastalousvajanjem različitih konvencija) iako bi usvajanjem jedne sveobuhvatnekonvencije od strane Ujedinjenih nacija učinilo višestrane i dvostraneugovore suvišnim.“30

Terorizam mora biti definiran na nepristrasan način koji ne ostavljaprostora za pitanja da li je ili nije moralno opravdana metoda društvenepromjene. Odgovarajuća definicija će omogućiti da se i demokratske iautoritarne države mogu pobrinuti da razluče terorizam od ostalih vidovapolitičkog nasilja. Ukratko, mora se napraviti razlika između terorističkihi neterorističkih akata rata.31 Moramo proširiti našu definiciju terorizmaili nečeg što ćemo označiti kao terorizam i prihvatiti drugu, bolju definiciju.Mi trebamo u svijetu stvoriti uvjete prema kojima je terorizam sekti iterorizam vlada jednako neprihvatljiv ljudima cijeloga svijeta. Terorizamje međunarodni fenomen.32

Koji je subjekt najmjerodavniji da utvrdi definicijuterorizma u međunarodnom pravu

„Dok je većina međunarodnog prava kodificirana u sporazume,dobar dio se još uvijek sprovodi kroz običaje i praksu koje su države tokomvremena prihvatile kao pravno obavezujuće ili pravno dopuštene. Čaki u slučaju ugovornog prava, državna praksa može igrati važnu ulogu uodređivanju detalja o tome kako specifična pravila trebaju biti shvaćena

162 PREGLED

30 Za više podataka i usporedbu vidjeti: Maureen Williams and S.J. Chatterjee,„Suggesting Remedies for International Terrorism – Use of Available InternationalMeans“, International Relations, vol. 5, 1976, str. 1089-1092.

31 Mohammed Abed, „The Meaning and Meaningfulness of Terrorism“, Proceedingsand Addresses, vol. 79, 2006, str. 1

32 Howard Zinn, Terorizam i rat, Prometej, Zagreb, 2003, str. 15.

i primijenjena. U slučaju i ugovornog i običajnog prava, ukoliko je po-stojeće pravilo u stvarnosti izostavljano dovoljno dugo i dovoljno često, bezbitnog protesta drugih država, tada se pravilo prestaje upotrebljavati ilibiva zamijenjeno nekim drugim. Promjene u državnim praksama se krozvrijeme reflektiraju na pravo.“33 Ispitivanje suvremenog međunarodnogprava, uključujući i normativni doprinos Ujedinjenih nacija, pokazuje dase međunarodna zajednica pomakla od dva često kontradiktorna načina.S jedne strane, briga oko očuvanja državnog sistema je centralna u pristupuborbi protiv terorizma. S druge strane, ona je vođena i snažnim moralnimshvaćanjima ljudskih prava. Ali ova shvaćanja ne vode međunarodnuzajednicu da pokaže rješenje borbe protiv terorizma, prvenstveno jer jeposvećenost ljudskim pravima percipirana kao izazov apsolutnih moćidržave.34

Nisu se samo Ujedinjene nacije kao međunarodna organizacija tedruge regionalne organizacije i države kao subjekti međunarodnog pravabavile problemom terorizma. „Već zadnjih nekoliko decenija Interpolperiodično usvaja različite rezolucije o borbi protiv terorizma i aktivnostikoje su povezane s terorizmom. Još sedamdesetih godina prošlog stoljećaInterpol je usvojio rezolucije koje su sadržavale određene radnje kojesu uobičajeno uključene u terorističke aktivnosti, kao što su krivična djelakoja se čine protiv međunarodne civilne avijacije i držanje talaca.“35 Saistom praksom nastavio je posebno nakon terorističkih napada na Sjedi-njeneAmeričke Države 11. septembra 2001. godine.Ali, šta su Ujedinjenenacije u pogledu organizacije od koje se očekuje da ponudi definiciju tero-rizma i da li to Ujedinjene nacije uopće mogu? „Ujedinjene nacije nemogu zamijeniti svjetskog vladara. One ne mogu ni premašiti države, alise mogu sagledavati kao asocijacija suverenih država. One se suočavaju sanekoliko značajnih ograničenja u svojim pravnim, političkim i materijalnimsposobnostima, i uživaju samo ona sredstva i one slobode organizacije

163PREGLED

33 James Keeley, „Terrorism, Self – defence and International Law: Movement UnderPressure?“, u Karim – Aly Kassam, George Melnyk and Lynne Perras, Canada andSeptember 11: Impact and Response, Detseling Enterprises, Calgary, 2002, str. 83.

34 V.S. Mani, „International Terrorism and the Quest for Legal Controls“, Inter-national Studies, vol. 40, 2003, str. 43.

35 Mathieu Deflem, „Global Rule of Law or Global Rule of Law Enforcement?International Police Cooperation and Counterterrorism“, The ANNALS of the AmericanAcademy of Political and Social Science, vol. 603, 2006, str. 245.

koje im njene članice dozvole. Ne mogu se uzdići iznad međunarodnepolitike, ali mogu igrati odlučujuću ulogu u okviru međunarodne politike.Razumijevanje da je ovo krucijalno za razvoj i poštivanje doprinosa kojeUjedinjene nacije, kao kolektivitet država, mogu da daju u rješavanjuproblema sa terorizmom. Ni neodređeno pozivanje na Ujedinjene nacijekao rješenje ni veliki planovi za djelovanje Ujedinjenih nacija, koji igno-riraju ograničenja Ujedinjenih nacija, ne mogu poslužiti kao korisna polaznatačka za ozbiljno razmatranje političkih alternativa.“36 Činjenica je dasu Ujedinjene nacije posebno odreagirale nakon 11. septembra 2001.godine. Svi organi, odjeli, specijalni programi i specijalizirane agencijeimali su neku vrstu odgovora na pitanje globalnog terorizma, ni manjeni više nego što je imalo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija i Generalnaskupština Ujedinjenih nacija.37 Osim toga, većina usvojenih rezolucijao terorizmu bila je usvojena s velikim brojem glasova protiv. Većina ranijihmeđunarodnih dokumenata je bila ili usko određena ili kontroverzna,bez univerzalne podrške. Poslije hladnog rata međunarodni dokumentipočeli su da odišu širom određenošću pojmova vezanih za terorizam, alisu i dalje nastavili da pate od straha ili nedostatka podrške. Nakon tero-rističkih napada na Sjedinjene Američke Države 11. septembra Generalnaskupština Ujedinjenih nacija imala je u vidu donošenje opće konvencijeo terorizmu, ali je želja ubrzo splasnula, ni šest mjeseci nakon tog stra-vičnog događaja, pa je usprkos snažnim nastojanjima došlo do blokiranjausvajanja konvencije zbog dramatične izmjene vrijednosti i strateškihproračuna predstavnika. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija postalo jevrlo značajan akter u globalnoj antiterorističkoj kampanji. Dok je Generalnaskupština tradicionalno bila tijelo Ujedinjenih nacija koje se baviloterorizmom, od kraja hladnog rata Vijeće sigurnosti je proširilo svoj domeni prihvatilo različite rezolucije u pogledu terorizma. Kao i s drugima,stvarni utjecaj ovih rezolucija varira.38

164 PREGLED

36 James Keeley, „Terrorism, Self – defence and International Law: MovementUnder Pressure?“, u Karim – Aly Kassam, George Melnyk and Lynne Perras, Canadaand September 11: Impact and Response, Detseling Enterprises, Calgary, 2002, str. 83.

37 Shah M. Tarzi, „Coercive Diplomacy and an ‘Irational’ Regime: UnderstandingtheAmerican Confrontation with the Taliban“, International Studies, vol. 42, 2005, str. 51.

38 Monika Heupel, „Adapting to Transnational Terrorism: The UN Security Council’sEvolving Approach to Terrorism“, German Institute for International and SecurityAffairs, 2005, str. 478.

Važnost definiranja terorizma u međunarodnom pravu

Da li međunarodna zajednica država može naći rješenje koje jeprihvatljivo i nije nametnuto od članica Vijeća sigurnosti ili predloženo odgrupe šesnaest mudraca ili više od pedeset bivših predsjednika ili premijerademokratskih država, ostaje da se vidi. Pravna definicija, poželjna, je jedno,a naučna definicija fenomena terorizma je drugo.39 „Bez obzira naoklijevanje, istina je da volja za definiranjem terorizma danas postoji.Ali, suglasnost o potrebi definicije ne podudara se sa suglasnosti kojisadržaj definicije treba da bude. Bez takve suglasnosti terorizam će bitipredmet svakodnevnih pravnih sporova, fenomen koji je oglašen kaosramotan i prijekoran od sviju, ali ni od koga shvaćen.“40

Nedostatak jasne i usklađene definicije terorizma u međunarodnompravu dovodi do velikog broja problema. Kao rezultat toga, postoji višeod stotinu i četrdeset definicija terorizma, od kojih nijedna nije postiglauniverzalnu prihvaćenost. „Iako međunarodna zajednica još uvijek nijedošla do slaganja u pogledu definiranja terorizma, poznato je da ovaj oblikpolitički motiviranog nasilja postoji od biblijskih vremena, kada sujevrejske grupe iz Palestine potaknule otpor protiv rimskih snaga koje suih okupirale koji se sastojao iz serije napada na poznate rimske građanine.“41

U ovom kontekstu, zaista se postavlja pitanje nakon svega da li među-narodno pravo može ponuditi iscrpnu i objektivnu definiciju terorizma kojabi bila rezultat suglasnosti između različitih subjekata međunarodnogprava, kao i političkih, akademskih i drugih figura. A najveći problem jeu tome što odgovor na ovaj problem nije očigledan. Zašto je toliko važnodefinirati terorizam? Prije svega, nema jedinstvene općeprihvaćenedefinicije terorizma, definicije su često pristrane ako ih donose države nanivou nacionalnih zakonodavstava, pristrane su i ako ih donose državeu okviru međunarodnih i regionalnih organizacija jer se trude da isključeodređene radnje za koje im ne odgovara da budu definirane kao tero-rističke. Ovo dozvoljava državama da primjenjuju one propise koji njima

165PREGLED

39 Alex Schmid, „Terrorism: The Definitional Problem“, War Crimes ResearchSymposium: Terrorism on Trial, 2004, str. 395.

40 Jean-Marc Sorel, „Some Questions About the Definition of Terrorism and theFight Against Its Financing“, European Journal of International Law, vol. 14 no. 2,2003, str. 370.

odgovaraju da budu primijenjeni, te u isto vrijeme omogućava državamada primijene različite pravne standarde jednostrano. Nema nijedne grupekoja sebe naziva terorističkom, a većina ih druge neprijateljske grupenaziva teroristima. Značenje termina se stoga vrlo često upotrebljava zadjela koja ne bi mogla da čine terorizam kada bi postojala suglasnostu pogledu definicije (rat, agresija), a osim toga činjenica je da bi se državevrlo teško složile u pogledu toga ko je terorist a ko nije, koje su to tero-rističke organizacije, u zavisnosti od toga kojoj grupi država pripadaju(istočne, zapadne, latinoameričke…). Potrebno je određene stvari postavitina svoje mjesto, posebno poslije terorističkih napada na SjedinjeneAmeričke Države 11. septembra 2001. godine, jer nije dovoljno samoeliminirati organizirane terorističke mreže. „Postoji puno važniji paketproblema koje je potrebno prezentirati – od strane globalnog civilnogdruštva, ekonomskih faktora. Mnogi od ovih problema su specifični zasvaku državu ponaosob i neizbježno su centrirani u unutrašnju dinamikui borbu svake od njih; sve one su zabrinute za dalji razvoj globalnihvladajućih institucija.“42

Zaključak

Terorizam kao društveni i međunarodni fenomen privukao je pažnjuistraživača raznih disciplina u zadnjoj dekadi. Stručnjaci različitihprofila su pokušali da ga analiziraju i objasne i čak predlože pomoć irješenja. Ovaj obnovljeni interes nije, naravno, uvjetovan ničim novimili nepoznatim, jer terorizam je uvijek postojao u ljudskim društvima,i čak je prisutan u odnosima među grupama i državama. Ako terorizamnije ništa novo, kako onda možemo objasniti ovaj obnovljeni interes?Odgovor je jednostavan: ono što se promijenilo u radikalnom i spektaku-larnom pogledu je situacija, i u domaćem društvu i u međunarodnomsmislu. Zbog toga, i u odgovoru na ove promjene, terorizam je osjetio novirazvoj i čak postigao novu dimenziju.43 Ono što je „važno jest da se trenutne

166 PREGLED

41 James M. Poland, Understanding Terrorism, Prentice Hall, New Jersey, 1988,str. 23-24.

42 Saskia Sassen, „Governance Hotspots: Challenges We Must Confront in thePost – September 11 World“, Theory Culture Society, vol. 19, 2002, str. 233.

terorističke aktivnosti sagledaju sa historijske i geografske perspektive.Trenutna politička kultura države ili društva, koja može reflektiratidogađanja i sukobe stare stoljećima, djeluje i na stil konfrontacije i tipnasilja koji se upotrebljava. Važno je da shvatimo da terorizam nije neštonovo pod suncem, i da njegova duga historija kao političkog instrumentaod strane različitih grupa sugerira da neće tako brzo nestati u bliskojbudućnosti.“44

Također, iako se u međunarodnom pravu špekulira o tome da državenisu ratificirale Konvenciju iz 1937. godine zbog načina na koji definiraterorizam, činjenica je i ironično je u isto vrijeme da se ni dan-danasdržave nisu složile u pogledu definicije iako su postojali pokušaji da sepostigne suglasnost u odnosu na općeprihvaćenu, sveobuhvatnu definicijuterorizma kroz ad hoc komitet za terorizam Ujedinjenih nacija.

Bit će potrebno još mnogo izmjena da bi se razvila univerzalnadefinicija terorizma sa aspekta međunarodnog prava. Jer, ne radi seviše toliko o problemu definiranja terorističkog akta nego isključivanjasvega onog što teroristički akt ne podrazumijeva. To automatski značida je potrebno da se napravi razlika između terorističkog djela i prava naborbu za samoopredjeljenje, što je i proklamirano u nekim regionalnimdokumentima o terorizmu, uključujući i Arapsku konvenciju o suzbijanjuterorizma iz 1998. godine, Konvenciju Afričkog jedinstva o sprečavanjui borbi protiv terorizma. Uz ovo se još treba nadovezati i na problemdefiniranja državnog terorizma.

Iako postoji nedostatak obavezujuće općeprihvaćene i iscrpne defi-nicije međunarodnog terorizma, treba naglasiti da postoje definicije kojesu prilično blizu ovog cilja. Radi se o regionalnim dokumentima koji suili usvojili listu odabranih međunarodnih ugovora koji se bave definiranjema time i problemom sprečavanja i kažnjavanja terorizma ili se radi o regio-nalnim dokumentima koji pokušavaju da obrade definiciju terorizma iliterorističkog djela kroz opisivanje karakteristika, metoda, efekata,manifestacija terorizma. Ovo je za sada najbolje što međunarodno pravomože. Stalni razvoj međunarodnih pravnih normi protiv terorizma je od

167PREGLED

43 Za više informacija pogledati: Mehdi Mozaffari, „The New Era of Terrorism:Approaches and Typologies“, Cooperation and Conflict, 1988, str. 179.

44 James M. Lutz & Brenda J. Lutz, Global Terrorism, Routledge, New York, 2004,str. 20.

velike važnosti za razvijanje definicije terorizma u međunarodnom pravu.Stoga je još i važnije ubrzati usvajanje i ratifikaciju međunarodnih doku-menata u okrilju Ujedinjenih nacija. I ne samo to, i dvostrani međuna-rodni sporazumi mogu da posluže.

Bibliografija

1. Abed, Mohammed, „The Meaning and Meaningfulness ofTerrorism“, Proceedings and Addresses, vol. 79, 2006;

2. Avramov, Smilja i Milenko Kreća, Međunarodno javno pravo,Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2007.

3. Badley, Thomas J., „Defining International Terrorism:APragmaticApproach“, Terrorism and Political Violence, vol. 90, 1998.

4. Baylis, John & Steve Smith, International Law, The Globalizationof World Politics, Oxford University Press, 2006.

5. Baylis, John & Steve Smith, The Globalization of World Politics,Oxford University Press, 2006.

6. Bergesen, Albert J. and Yi Han, „New Directions for TerrorismResearch Definitions of Terrorism“, International Journal of ComparativeSociology, vol. 46, 2005.

7. Bosiljčić, Gordana, „Pojam terora, terorizma i problem definicijeterorizma“, Pravna misao, januar – februar/siječanj – veljača, 2006.

8. Crettiez, Xavier, „Terrorisme, violence et politique“, PPS, 2001.9. Deflem, Mathieu, „Global Rule of Law or Global Rule of Law

Enforcement? International Police Cooperation and Counterterrorism“,The ANNALS of the American Academy of Political and Social Science,vol. 603, 2006.

10. Degan, V. Đ., Međunarodno pravo, Pravni fakultet Sveučilištau Rijeci, Rijeka, 2000.

11. Ganor, Boaz, „Defining Terrorism: Is One Man’s TerroristAnotherMan’s Freedom Fighter?“, preuzeto iz: Schmid, Alex, „Terrorism: TheDefinitional Problem“, War Crimes Research Symposium: Terrorism onTrial, 2004.

12. Ganor, Boaz, „Terrorism: No Prohibition Without Definition“,

168 PREGLED

http://www.english.aljazeera.net/articles/articledet.cfm?articleid=393(zadnji pristup web stranici: 15. juna 2006), 7. oktobra 2001.

13. Heupel, Monika, „Adapting to Transnational Terrorism: The UNSecurity Council’s Evolving Approach to Terrorism“, German Institutefor International and Security Affairs, 2005.

14. Higgins, Rosalyn & Maurice Flory, Terrorism and InternationalLaw, Routledge, London/New York, 1997.

15. Keeley, James, „Terrorism, Self – defence and InternationalLaw: Movement Under Pressure?“, u Karim – Aly Kassam, GeorgeMelnyk and Lynne Perras, Canada and September 11: Impact andResponse, Detseling Enterprises, Calgary, 2002.

16. Koechler, Hans, „The United Nations, „The International Ruleof Law and Terrorism“, Fourteenth Centennial Lecture, Manila, 12.marta 2002.

17. Laqueur, Walter, The Age of Terrorism, Macmillan Press, London,1987.

18. Levy, Werner, Contemporary International Law, Oxford UniversityPress, 1991.

19. Lutz, James M. & Brenda J. Lutz, Global Terrorism, Routledge,New York, 2004.

20. Mani, V.S., „International Terrorism and the Quest for LegalControls“, International Studies, vol. 40, 2003.

21. Mozaffari, Mehdi, „The New Era of Terrorism: Approachesand Typologies“, Cooperation and Conflict, 1988.

22. Onwudive, Ihekwoaba D., The Globalisation of Terrorism,Ashgate, London, 2001.;

23. Oppenheim, Lassa, International Law: A Treatise, London, 1955.24. Poland, James M., Understanding Terrorism, Prentice Hall,

New Jersey, 1988.25. Sassen, Saskia, „Governance Hotspots: Challenges We Must

Confront in the Post – September 11 World“, Theory Culture Society,vol. 19, 2002.

26. Saul, Ben, „Definition of ‘terrorism’ in the UN Security Council:1985-2004“, Advance Access Publication, Oxford University Press, 2005.

27. Saul, Ben, Defining Terrorism in International Law, OxfordUniversity Press, 2006.

169PREGLED

28. Schmid, Alex, „Terrorism: The Definitional Problem“, WarCrimes Research Symposium: Terrorism on Trial, 2004.

29. Sorel, Jean – Marc, „Some Questions About the Definition ofTerrorism and the Fight Against Its Financing“, European Journal ofInternational Law, vol. 14 no. 2, 2003.

30. Suter, Ketih, „Terrorism and International Law“, ContemporaryReview, vol. 287, 2005.

31. Tarzi, Shah M., „Coercive Diplomacy and an ‘Irational’Regime: Understanding the American Confrontation with the Taliban“,International Studies, vol. 42, 2005.

32. Townshend, Charles, Terorizam, TKD Šahinpašić, Sarajevo, 2003.33. Vujaklija, Milan, Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta,

Beograd, 1966, preuzeto iz: Hasić, Zijad, Osnovi prava – uvod u naukuo državi i pravu, DES, Sarajevo, 2004.

34. Vujaklija, Milan, Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta,Beograd, 1980.

35. Weinberger, Jonatan, „Defining Terror“, Steon Hall Journal ofDiplomacy and International Relations, winter/spring, 2003.

36. Whittaker, David J., Terrorists and Terrorism in the ContemporaryWorld, Routledge, New York, 2004.

37. Williams, Maureen and S.J. Chatterjee, „Suggesting Remediesfor International Terrorism – Use of Available International Means“,International Relations, vol. 5, 1976.

38. Zinn, Howard, Terorizam i rat, Prometej, Zagreb, 2003.

170 PREGLED

P o g l e d i i m i š lj e nj aA t t i t u d e s a n d o p i n i o n s

175PREGLED

UDK 355.01 (497.6)

Kenan Dautović

„PROJEKT ODVAJANJA NARODA“I RAT PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE

“THE PROJECT OF SEPARATING PEOPLES”AND WAR AGAINST BOSNIA AND HERZEGOVINA

Sažetak

Iako su i u ranijem periodu postojali različiti projekti koji su Bosnui Hercegovinu vidjeli na drugačiji način od njene dosadašnje društvenei političke organizacije, njima su nedostajala adekvatna sredstva i stratezikoji bi pronašli efikasne načine za postizanje ciljeva zadatih u datimprojektima. To su bili elementi koji su nedostajali u upotpunjavanju svihelemenata koje sa sobom nosi pojam strategija.

No, tokom rata protiv Bosne i Hercegovine u periodu 1992-1995.godine pojedinačni projekti su se slili u jedan virtualni (ali vrlo realni)projekt odvajanja naroda, koji je za svoj rezultat imao podjelu bosansko-hercegovačkog društva te homogenizaciju naroda i teritorije, kao dvanovuma s kojima se Bosna i Hercegovina do sada nije suočavala.

Kako je postojanje društva conditio sine qua non postojanja državekao njegovog političkog okvira, tako konsenzus unutar društva zapravopredstavlja conditio sine qua non društvenog dogovora, bez kojeg, ukonačnom, nema ni države ni društva.

Ključne riječi: strategija, koncept, država, društvo, društveni ugovor,društveni dogovor

Summary

Even though projects seeing Bosnia and Herzegovina differentlyin terms of its current social and political organization have existed in

176 PREGLED

the past as well, they have all lacked adequate resources and strategistsable to find effective ways for achieving goals set down by those projects.These were the elements that were missing for strategies to be fully definedas such.

However, during the war against B&H (1992-95), these individualprojects have been streamlined into a virtual (but very real) Project ofSeparating Peoples, which eventually ended up in the separation of theB&H society, as well as in the homogenization of peoples and territories,two novelties which B&H has not faced in the past.

As society’s existence is conditio sine qua non of the state’s existence,consensus within society is conditio sine qua non of the social agreementwithout which, ultimately, neither the state nor the society can exist.

Key words: strategy, concept, state, society, social contract, socialagreement

Uvod

I dok se još uvijek vode žučne rasprave o karakteru rata u Bosni iHercegovini na relaciji agresija – građanski rat, nije neispravno ustvrditida se na ovim prostorima, u suštini, vodio RAT PROTIV BOSNE IHERCEGOVINE. Taj rat su vodile SVE snage koje nisu željele Bosnu iHercegovinu kakva je bila prema odlukama ZAVNOBiH-a, u momentuobnavljanja njene državnosti, ali i mnogo više, kakva je bila vjekovima.Sintagma „rat protiv“ zapravo supsumira i velikodržavne projekte Beo-grada i Zagreba, i različite secesionističke projekte Hrvata i Srba u BiH,i unitarističko-vjerske projekte Bošnjaka, i projekte međunarodne zajednicekoji su na direktan ili indirektan način radili protiv BiH „kakvu poznajemo“,ali i sve druge projekte koji su u svojoj osnovi imali radikalizam i ekstre-

1 Prema Rezoluciji 3314 koju je 1974. godine usvojila Generalna skupština Vijećasigurnosti pod agresijom se podrazumijeva „upotreba oružane sile od strane nekedržave protiv suvereniteta, teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti drugedržave, ili koja je na bilo koji način nespojiva sa poveljom Ujedinjenih nacija, kaošto to proizlazi iz ove definicije“. U Rezoluciji se zatim donose i specifični akti kojiulaze u obim definicije agresije. (Beridan, 2003: 121-122).

177PREGLED

mizam. U međunarodnopravnom smislu, pak, moglo bi se vjerovatno eks-traktovati nekoliko činjenica koje bi mogle pomoći spomenutoj debati narelaciji agresija – građanski rat.

Naime, iznoseći vrlo upitne stavove, posebno u dijelu (ne)poznavanjameđunarodnog prava i međunarodnih odnosa, što nas prije navodi na zak-ljučke o namjeri nego o stvarnom neznanju, Kecmanović (2007: 222)navodi da se „konkretna humanitarna, medicinska, ekonomska, politička,pa i vojna pomoć zvaničnog Beograda jednoj od tri sukobljene strane uBiH ne može poistovjetiti sa agresijom“, pa zbog toga „NATO 1995. nijebombardovao Jugoslaviju nego RS, a Milošević u Dejtonu nije pregovaraou ime svojih Srbijanaca, nego je prema specijalnom ovlaštenju zastupaobosanske Srbe, kao i Tuđman lokalne Hrvate“, što znači da su one samobile „garant mira, a ne ratujuća“ strana.

Kecmanović bi ipak trebao znati da spomenuta i nespomenuta „po-moć“, posebno u vrijeme prije izbijanja sukoba, upravo spada u katalogaktivnosti koje ulaze u opis akata agresije prema definiciji Generalneskupštine UN-a1 a da je pravi razlog zašto sva dešavanja u bh. sukobu nisunazvana tim imenom leži u činjenici da Vijeće sigurnosti, koje je premačlanu 24 Povelje UN-a „primarno odgovorno za svjetski mir i sigurnost“,rat u BiH nije okvalificiralo agresijom. No, historija ne završava tim faktom,jer Međunarodni tribunal u Haagu nastavlja da ispisuje stranice povijestii teško je znati kako će se završiti „priča“ o karakteru rata u BiH. U među-vremenu, na ovom mjestu je još vrijedno podsjetiti na još jedan eufemizammeđunarodnih odnosa koji bi, prema svom sadržaju i obimu, mogaopribližno odgovarati opisu situacije u BiH tokom rata. Tako su UppsalaUniversity iz Stockholma i International Peace Research Institute(PRIO) iz Osla „dizajnirali“ pojam INTERNACIONALIZIRANI UNU-TARNJI KONFLIKT, kao „konflikt u kojem vlada, opozicija, ili oboje,primaju vojnu pomoć od druge vlade ili vlada i u kojima strane trupe aktivnosudjeluju u konfliktu“ (Dautović, 2007: 71).

No, kakav god bio karakter rata, ono što je izvjesno jest da je nakonovog troipogodišnjeg rata, prema Bieberu (2008: 9), „u kojem je poginuloili nestalo preko 200.000 njenih građana, Bosna i Hercegovina teritorijalno,politički i društveno duboko podijeljena zemlja“.

178 PREGLED

Odnos koncepta i strategije u političkoj teoriji i praksi

Kako to navodi Dujović (2005: 27-35), za Helmuta Moltkea strategijapredstavlja „praktičnu upotrebu sredstava koja se vojskovođi stavljajuna raspolaganje za postizanje određenog cilja“, za Liddella Harta ona je„vještina raspodjele vojnih sredstava radi postizanja političkih ciljeva“,dok je za Bofra strategija „vještina da se ostvari sudjelovanje sile upostizanju ciljeva politike“. Sintetizirajući postojeće definicije strategije,Dujović (2000: 118) je ustvrdio da strategija predstavlja „sistem naučnihznanja (teoriju i praksu) o pripremanju, organizovanju i vođenju rata iupotrebi oružane i druge sile radi ostvarivanja zamišljenih vojnih, političkihi ekonomskih ciljeva“. Savremeni razvoj nauke i tehnike doveo je međutimdo evolucije pojma strategija, dajući mu multidisciplinarni karakter, uzstalnu potrebu „ozbiljnog usklađivanja ciljeva, potreba, mogućnosti iraspoloživih snaga, te njihovog racionalnog korištenja“ (Beridan, 2008:47). Ukratko, ali i dovoljno jasno, strategija predstavlja način upotreberaspoloživih sredstava za postizanje zadatih ciljeva. U tom kontekstu,na nivou međunarodnih odnosa, način podrazumijeva teoriju i praksu(znanje i vještinu) upotrebe vojnih, ekonomskih, diplomatskih, političkihi svih drugih potencijala jedne države ili nekog drugog subjekta među-narodnih odnosa, u svrhu postizanja postavljenih (političkih) ciljeva.Ista ovakva definicija zadovoljava sadržaj i obim pojma i na personalnom,ili nekom drugom planu.

S druge pak strane, zadati ciljevi predstavljaju proizvod jedne vizije,plana, odnosno koncepta. U državno-sigurnosnom smislu, koncept semože shvatiti kao „zamisao, idejni okvir ili politička orijentacija za usmje-ravanje procesa u svim oblastima društvenog života ka jedinstveniminteresima i ciljevima od značaja za društvo u cjelini“.

Na ovaj način smo uspostavili jasnu vezu između nacionalnihprojekata (koncepata) koji pomažu artikuliranje nacionalnih političkihciljeva, za čiju se realizaciju kasnije nastoje osigurati adekvatna sredstvai sposobni stratezi koji će iznaći najbolje načine za realizaciju tako postav-ljenih ciljeva.

U tu svrhu vrijedilo bi ostvariti detaljniji uvid u historijski pregledovakve „projektne građe“ u vidu Načertanija, homogene Srbije, Gorskogvijenca, Memoranduma SANU, Nezavisne države Hrvatske, Mladihmuslimana ili Islamske deklaracije.

179PREGLED

Kako god, za svrhu ovoga članka bit će dovoljno napomenuti da suspomenuti projekti, u manjoj ili većoj mjeri, bili ideje vodilje pojedinihnaroda u pojedinim historijskim periodima, a detaljna analiza sredstavai načina njihove realizacije dala bi jasan odgovor na pitanje o njihovompojedinačnom potencijalu i, u konačnom, njihovom doprinosu količininasilja i stradanja koje su bosanskohercegovački narodi preživjeli od svojihsusjeda u dosadašnjem toku historije. Na isti način se može utvrditi i stepennjihovog pojedinačnog učešća u zbirnom projektu, Projektu odvajanjanaroda.

Projekt odvajanja naroda u periodu 1992-1995.

Detaljna rasprava o strukturi, funkcijama i dinamici bh. konflikta, uznjegovu svestranu analizu upotrebom različitih instrumenata, nesumnjivoje pokazala da je primarni cilj rata protiv BiH bio razaranje njenog društva,nakon čega bi razaranje BiH kao države bila opcija koja se podrazumijeva.Zbog toga je strateški cilj ovog projekta bio postizanje potpunog „odvajanjabosanskohercegovačkih naroda“. Projekt odvajanja naroda, jer su zanjegovu realizaciju bili osigurani i politički program i snage i sredstvaza njegovo izvršenje. Razlozi koji su tom prilikom korišteni važni suza razumijevanje načina kreiranja stavova i percepcija, koji u strukturikonflikta imaju zadatak da osiguraju neophodnu volju za ispunjenje većformiranih interesa.

Tako, naprimjer, stavu da „ako se Jugoslavija raspala po nacionalnimšavovima, onda je i svaki drugi supranacionalni model za Bosnu (kaokoncentrirani ekstrakt bivše Jugoslavije u malom) morao da zakaže, jerne može jedan državni sistem da se raspadne a da njegovi regionalni pod-sistemi ostanu netaknuti“ (Koljević, 2008: 243-244), može se sasvimvalidno suprotstaviti argumentacija da za razliku od Jugoslavije koju suudruživanjem stvorile republike, zadržavajući pritom svoju izvornusuverenost, Bosna i Hercegovina nije nastala kao federacija pojedinačnihteritorijalnih suvereniteta, pa stoga nema načina da se ti „suverenitetirazdruže od BiH“ (Ibrahimagić, Begić); ali ono što je za svrhu ovog radarelevantno jest dramatično različita percepcija ovakvog stanja. Dakle, opetje percepcija „nadređena“ stvarnom stanju, iz prostog razloga što jepercepcija izvorište svekolikih političkih i društvenih stavova, koji su,opet, jedini relevantni kada je u pitanju društvena akcija, pa je vjerovatno

180 PREGLED

najispravnije zaključiti da je IZVOR PERCEPCIJA zapravo jedno odmjesta gdje treba tražiti uzroke svih vrsta konflikta.

Svedeno na nacionalnu stvarnost u BiH, to prema Ćosiću (Koljević,2008: 11) može da znači i da među ovim trima narodima zapravo postojivjekovna patološka mržnja, gdje u „kolektivno svesnom i kolektivnonesvesnom tinjaju strasti za osvetom potomaka žrtava i potomaka ubica“,a osim toga, prema Koljeviću (2008: 244), „hrvatsko-muslimanski ratpokazuje kako nikakve pragmatične političke potrebe, pa ni vojna koa-licija protiv Srba, nisu mogle da nadvladaju daleko dublji i jači istorijskiimpuls potrebe za nacionalnom identifikacijom, bez obzira na cenu“,dok je sa srpske strane dodatni problem da su oni „najviše biološki iemotivno uložili u stvaranje obe Jugoslavije, i da su pre rata i u Hrvatskoji u BiH bili konstitutivni narod a ne nacionalna manjina“. I ovom bi sestavu mogli staviti mnogobrojni prigovori, ali na ovom mjestu ćemo samoprimijetiti da nijedna ozbiljna politička opcija sa srpske strane nijerazmatrala mogućnost da Srbi u samostalnoj BiH svoja prava ostvarena DEMOKRATSKI način koji ni u jednoj opciji nije podrazumijevaoukidanje njihovog statusa KONSTITUTIVNOSTI? Strah od neprincipijelneantisrpske koalicije2, koji je uzet kao aksiom narednih političkih poteza,možda je djelimično i bio ispravan, ali je u jednakoj mjeri bio „opasan“ ipo druge dvije nacije, što, u konačnom, sadašnji ustavni aranžman Bosnei Hercegovine i dokazuje.

I zaista, projekt „odvajanja naroda“ proveden je u Bosni i Hercegovinina vrlo grub način, putem masovnih protjerivanja, ubistava, masakra,silovanja, čak i genocida, s jasnim ciljem da se pokaže kako je idilična slikao multietničkoj BiH „leopardove kože“ i dobrosusjedskih odnosa lažna,i kako je zapravo ovaj rat jasno pokazao da nema mogućnosti zajedničkogživljenja naroda.

2 Prema Koljeviću (2008: 347), Srbi su „tri puta u tri razna oblika nudili saradnju(Muslimanima op.a.): u obliku Beogradske inicijative, zatim onog tzv. istorijskogsporazuma između nas i Zulfikarpašića (što je Izetbegović bojkotovao) i, konačno,pristankom na platformu Izetbegović-Gligorov, koja opet nije mogla biti provedenazbog toga što je Izetbegović podrazumevao da i Hrvatska mora biti član nove balkanskekonfederacije“. Pritom se previđa da su sve tri inicijative smjerale samo jedno rješenje,dok se interesi hrvatskog naroda uopće nisu ni uzimali u obzir, pa bi i ova koalicija bilajednako neprincipijelna kao i muslimansko-hrvatska, koja je apsolutno bila nepri-hvatljiva.

181PREGLED

Aistina je, naime, bitno drugačija, jer svi ovi zločini su i učinjeni kakobi se napravila takva distanca i alijenacija „onog drugog“, kako bi svakapomisao o suživotu u budućnosti bila odagnata u samom početku. Kako god,dužina procesa pomirenja će u Bosni i Hercegovini vremenski biti upravoproporcionalna količini nasilja i zločina koje je prethodni rat proizveo.

Rezultati rata protiv BiH

Sumirajući rezultate rata i „hrvatskog nacionalizma“, Cvitković(2006: 186-196) konstatuje da je „hrvatski nacionalizam doveo Hrvate ustatus gotovo najvećih stradalnika i gubitnika bosanskohercegovačkograta“, u kojem „nisu dobili ništa a izgubili su mnogo: njihov se broj u BiHznatno smanjio, u svim većim gradovima gotovo da ih više i nema, nastavitće se depopulacija, smanjila se njihova reprodukcijska baza, smanjio sebroj stanovnika koji nose reprodukciju, prosječna starost Hrvata većaje nego prije rata, pojačao se intenzitet njihova preseljanja u Hrvatsku,dobili su zapadnu Hercegovinu, koju su imali i ranije uz tri nerazvijeneopćine gdje je prije rata većinsko stanovništvo bilo srpsko, a pritom suizgubili središnju Bosnu i Posavinu, nalaze se pod optužbom (stvarnom ililažnom) separatizma i ‘ustaštva’itd.“, dok „HDZ stalno ponavlja kako su seoni izborili za konstitutivnost Hrvata u BiH, njihovu ravnopravnost i kad-rovsku zastupljenost, a konstitutivnost su imali i prije (od ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a)“.

Nema sumnje da bi ovakva analiza i sumiranje rezultata mogli ponuditimnogo pouka i za ostala dva naroda, koliko god u vezi sa dešavanjima izprošlosti, možda još i više za neka buduća dešavanja!

Osvrćući se na „materijalne“ rezultate proteklog rata, možemo navestida se, prema podacima koje donosi Cvitković (2006: 267), „procjenjuje daje samo tijekom prvih triju godina rata u BiH 50% stanovništva napustilomjesto stalnog boravka: od toga je 1.280.000 promijenilo mjesto boravkaunutar BiH, a 1.250.000 napustilo njezin teritorij, dok je nacionalna struk-tura izbjeglica 1994. godine bila: Bošnjaci 53%, Srbi 28% i Hrvati 19%“.

Nadalje, „broj stanovnika 31. ožujka 2001.“ je prema podacimaVijeća ministara (Cvitković, 2006: 223) iznosio „3.364.825 (što je manjeza 1.012.208 u odnosu na 1991.)“, a prema postocima prisutnosti uukupnom broju stanovnika „jedino su Hrvati imali smanjenje za 3% (sa759.906 na 519.479), dok se udio Bošnjaka povećao za 2,3 a Srba za 1,1%“.

182 PREGLED

Bieber (2008: 39-41) donosi kompiliranu tabelu koja govori o ukup-nosti populacijskih promjena nastalih kao rezultat tripogodišnjeg rata.

Tabela 1: Procjena populacijskih promjena nastalih kao posljedica rata

Pored toga što se iz tabele jasno vidi da su Muslimani imali najvećibroj poginulih i nestalih (50,5%), ali i izbjeglica (37%), realnu „vrijednost“tih gubitaka možemo sagledati tek ako uporedimo podatke o procentupoginulih i nestalih te izbjeglica u odnosu na ukupnu masu populacije.

Tako su Muslimani tokom rata izgubili 7,4% ukupne populacije,dok je 33% pokrenuto sa svojih ognjišta; Srbi, 7,1% ukupne populacijei 27,7% pokrenutih sa svojih ognjišta, dok su Hrvati izgubili 3,7% ukupnepopulacije, a 38,5% ih je pokrenuto sa svojih ognjišta.

Ako se ovim podacima dodaju i procenti interno raseljenih osob, kojenisu obuhvaćene datom tabelom (podaci Cvitkovića), onda su Muslimaniimali ukupan broj od 678.000, Srbi 382.480, a Hrvati 144.590 raseljenihosoba.

U tom slučaju, ukupan zbir pokrenutih sa svojih ognjišta kod Musli-mana bi iznosio 1.138.000, kod Srba 712.480, a kod Hrvata 273.590 osoba,dok bi onda ukupan procent pomjerenih ljudi iznosio 59,8% Muslimana,52,2% Srba i 35,95% Hrvata.

Mada navedeni podaci ne moraju biti u potpunosti tačni, oni ipakpribližno istinito govore o količini zla koje je pretrpio svaki od triju naroda,ali mnogo više govori o KOLIČINI NASILJA koje je bilo potrebno da sepostignu ovako surovi rezultati.

Nažalost, konstatuje Bieber, „homogenizacija stanovništva se nas-tavila čak i nakon rata“, a posebno je indikativan proces napuštanja Sarajeva,kada je 90 „posto od 100.000 Srba koji su živjeli na tim područjima tokomprimopredaje otišlo ili bilo prisiljeno da ode“. Na sličan način došlo jedo „malih prilagođavanja duž međuentitetske linije razgraničenja kakobi se osiguralo da sela i naselja budu ‘na pravoj strani’“, pa se period poslijerata zapravo može smatrati „periodom konsolidacije i homogenizacije(naglasio K.D.) iz ratnog perioda“.

183PREGLED

Tako su podaci o distribuciji stanovništva iz 2002. godine pokazalisvu strahotu ratnih i postratnih migracija, dokazujući surovu realnoststvaranja etničkih zidova.

Tabela 2: Distribucija stanovništva u Bosni i Hercegovini, 2002. (procjena)

Ovim pokazateljima još je samo potrebno dodati i podatak da su 1991.godine „dvije dominantne nacije (Bošnjaci i Hrvati) činile 74,22 postostanovništva na teritoriji poslijeratne Federacije, dok danas čine oko90 posto“, kao što su i „Srbi, na teritoriji današnje Republike Srpske činili54,3 posto stanovništva, to jest 35 procenata manje nego danas“.

Jedan podatak koji nedostaje svim ovim statističkim analizama jest„obrazovni kvalitet“ stanovništva koje je Bosnu i Hercegovinu napustilo,vjerovatno zauvijek. Koliko doktora, profesora, inženjera i drugog visoko-obrazovanog kadra je napustilo bosanskohercegovačke zdravstvene usta-nove, univerzitete, fabrička postrojenja? Kakav je bio kvantitet i kvalitetmigracije na relaciji selo – grad? Sve su to pitanja na koja sociološka i drugaistraživanja u okviru društvenih nauka trebaju potražiti svoj odgovor, jerbolest bosanskohercegovačkog društva je duboka i akutna.

Nakon ove male digresije, koja potiče na razmišljanje, ipak je, ukonačnom, važno napomenuti da je konačni rezultat rata bila činjenica daje Bosna i Hercegovina, prvi put u historiji, bila „potpuno teritorijalnoi institucionalno dezintegrirana u tri dijela“ prateći „obrazac dezintegracije“koji se prema J.M. Calic (Kasapović, 2005: 127-128), sastoji od šest faza:

Fragmentacije monopola državne vlasti, Proglašenja nezavisnosti pojedinih teritorijalnih cjelina, Izgradnje kvazidržavnih struktura na tim područjima, Etničke kulturne homogenizacije, Uspostave regionalnih sustava suradnje, to jest prilagodbe par-

cijalnih društvenih sustava Republike Srpske i Hrvatske RepublikeHereceg-Bosna istovrsnim sustavima Srbije i Hrvatske,

Stvarnog simboličkog poricanja državnosti Bosne i Hercegovine.

184 PREGLED

Načini realizacije projekta

Načini realizacije projekta „odvajanja naroda“ bila su raznovrsni.Ipak, na vrhu te liste stoje „etničko čišćenje“ i genocid, kao dva pojma kojai danas dominiraju akademskom raspravom o karakteru rata i dešavanjimakoja su ga pratila. Iako bi presude Međunarodnog tribunala za bivšu Jugo-slaviju trebale biti mjerodavne, svjedoci smo da se nepristrasnost oveinstitucije uveliko dovodi u pitanje, a samim tim i političke implikacijedonesenih presuda. Tako se i ovom području politika nastoji nametnutičinjeničnom stanju, i to po sistemu „ukoliko činjenice ne odgovaraju teoriji,utoliko gore po činjenice!“ Druga vrsta problema je teorijsko definiranjepojmova etničko čišćenje i genocid. Treća vrsta problema je, opet, političkotumačenje ukupnih dešavanja na globalnom planu s obzirom na to da seHaški tribunal bavi isključivo individualnom odgovornošću za počinjenezločine.

U tom smislu, već sada se može kazati da politika poricanja zločinakoji su, ako i nisu bili direktno planirani od politike, ipak izvedeni u imei pod „moralnim“ patronatom tih istih politika.

Tako naprimjer u najmanju ruku benigno zvuči „statistički“ nalaz M.Krajišnika, koji je „sabrao broj Srba koji su živeli u glavnim gradovimaCentralne Bosne (143.000) i broj Muslimana u mnogo manjim mestimau Podrinju (124.000)“, što, prema Karadžiću, jasno ukazuje na činjenicuda „ako je bilo ‘etničkog čišćenja’, bilo ga je u oba pravca“ (Koljević,2008: 304). Međutim, nikako nije svejedno kada i pod kojim okolnostimaje došlo do jednog ili drugog „etničkog čišćenja“, a još je manje svejednoako je ovo pomjeranje stanovništva bilo planirano! U konačnom, ni u komslučaju se jedan zločin ne može pravdati drugim, a posebno ne u kontekstu„utješnog balansiranja“ užasnim ljudskim, individualnim i kolektivnimsudbinama.

Konvencija UN-a o genocidu, prema Manneckeu i Markusenu(2007: 328-395), definirala je genocid kao bilo koji od navedenih akatapočinjenih s „namjerom da se uništi u cjelini ili jednom njenom dijelunacionalna, etnička, rasna ili religijska grupa“, a ti akti su: ubijanje članovagrupe, izazivanje ozbiljnih tjelesnih i mentalnih povreda članova grupe,namjerno nanošenje grupi uvjeta života koji bi izazvali njenu fizičkudestrukciju u cjelini ili jednom njenom dijelu, nametanje mjera zasprječavanje rađanja unutar grupe i nasilno premještanje djece iz jedne

185PREGLED

grupe u drugu grupu“. Međutim, prema Drostu, ovih pet akata „ne pokrivajusve moguće načine i sredstva namjernog uništavanja ljudske grupe kaotakve“, pa „destrukcija ljudske grupe može poprimiti stvarni oblik krozdeportaciju ili masovno raseljavanje“, dok Lemkin sredstvima genocidavidi i „dezintegraciju političkih i društvenih institucija kulture, jezika,nacionalnog osjećanja, religije i ekonomske opstojnosti“. Drugo kontro-verzno pitanje vezano za problematiku genocida predstavlja „namjerauništenja viktimizirane grupe koja mora biti odlučno dokazana da bimogla biti osuđena“. Još jedno pitanje koje izaziva kontroverzu jest diodefinicije koji se odnosi na „cjelinu ili jedan dio grupe“, a vezano za toi „geografsko određenje“ tog uništenja. U tom kontekstu, autori navodeda su „zločine u BiH počinile sve tri važnije strane: muslimani, Hrvatii Srbi“ i da su svi bili angažirani u „etničkom čišćenju, ubijanju civila,organiziranju logora za zadržavanje gdje su civili bili mučeni“, te da je u„skladu sa Konvencijom UN-a o ratnim zločinima do 1993. godine ubijenooko dvjesto hiljada ljudi i približno pedeset hiljada ljudi mučeno u oko800 zatvorskih kapaciteta u BiH“, mada Owen, koji potvrđuje da „nijebilo nevinih među političkim i vojnim vođama na sve tri strane“, ipakkonstatuje da „postoji i ostaje razlika u kvantitetu zločina“; kvantitetu kojiCushman i Meštrović procjenjuju na 80 ili 90 posto kada su u pitanju„srpske snage“. S druge strane, presude za genocid u Srebrenici ponudilesu međunarodnom pravu nove termine kao što su „geografski ograničenazona“, „važan dio“ te „supstancijalan broj grupe“, pa čak i „lokalni genocid“.

Pa ipak, za svrhu ovog članka vjerovatno je važnije razumjeti genezugenocida, jer, kako to kaže G. H. Stenton (Cikotić, 2008: 114-116), on sene pojavljuje „kao vulkanska erupcija“, već prolazi kroz sve svoje razvojnefaze: klasifikaciju, deidentifikaciju, dehumanizaciju, organizaciju, prečiš-ćavanje, pripremu i egzekuciju – de facto genocid“. Međutim, Stenton kaofazu genocida vidi i OSPORAVANJE, što se sa aspekta prevencije konfliktačini najrelevantnijom fazom, jer, zapravo, odricanje od odgovornosti zanjegovo počinjenje ne samo da abolira aktuelne nego i podstiče budućeizvršioce, ostavljajući na taj način, mogućnost njegovog ponavljanjapotpuno otvorenom. Zbog toga, prema Cikotiću, „jasno definiranje ikvalificiranje genocida i drugih počinjenih zločina, identificiranje krivacai odgovornih za njihovo izvršenje, uključujući njihovo dovođenje predlice pravde“, ali i poduzimanje drugih mjera od međunarodne zajednice,zapravo treba imati za cilj „obeshrabriti svaku pomisao političkih lidera

186 PREGLED

Zapadnog Balkana da svoje političke i agresivne ciljeve ostvaruju na račundrugih naroda i uz primjenu tako surovih metoda kao što je genocid“.

U tom smislu „nalazi“ N. Koljevića (2008 II: 217-8) o srebreničkomgenocidu nikako ne mogu doprinositi postizanju ovih ciljeva:

Istina svi naši ljudi su mi posvedočili da u Srebrenici nije biloubijanja civila, proterivanja, čak nikakvih pritisaka da se isele,ali posle medijske hajke, to svedočenje Holanđana sada namje jedina preostala mogućnost. Da li će svet saznati da smo milečili ovih dana muslimanske ranjenike, kao i bolesnike izPotočara, jer su Muslimani, boreći se pri povlačenju, ostaviliza sobom ranjene i bolesne?Sledećih nekoliko dana proteklo je u znaku ponovo rasplamsaneantisrpske propagande povodom navodnog etničkog čišćenja uSrebrenici. Svoj poraz Muslimani su opet dobro medijski isko-ristili, premda ne verujem da je to neka njihova pamet, to oči-gledno rade profesionalci. Koliko se radi o inscenaciji vidi se poscenama žena koje su se „u totalu“ ponašale normalno, dok su „ukrupnom planu“ očajavale i čak bacale rođenu decu iz ruku.

Još jedan termin koji je uveliko doprinio stvaranju nerazumijevanjai, čini se, namjernog izbjegavanja da se stvari nazovu pravim imenom,jer bi to povlačilo dalekosežne implikacije, posebno po različite subjektemeđunarodnih odnosa, jest termin „etničko čišćenje“3.

Prema Doubtu (2003: 15-25), „etničko čišćenje je eufemizam koji sevrlo često koristi za hapšenja, silovanja, ubistva i progone bosanskih građanaiz njihovih domova“, a eufemizam je iz prostog razloga što „riječ čiš-ćenje podrazumijeva aktivnost koja je bezazlena, svakodnevna, čak idobra“, dok činjenica da ovu „frazu podjednako upotrebljavaju i zločincii žrtve sprečava primjereno razumijevanje aktivnosti koju taj terminopisuje“. Ono što je ipak izvjesno jest da se „etničko čišćenje“ odnosi na„planski i metodički čin genocida u Evropi devedesetih godina“.

3 Termin „etničko čišćenje“ je u ovom članku stavljen pod navodnike iz prostograzloga što smatramo da predstavlja zloupotrebu pojmova koji bi se mogli svrstati unjegov obim, kao i zbog toga što ovaj termin, u nedostatku jasnog određenja njegovogobima i sadržaja, još uvijek nije postao pojam.

S druge strane, brutalnost ovog čina u BiH „ne leži u dugoj historijiplemenske mržnje u toj zemlji“, naprotiv, ono je bilo posebno surovozbog toga što u njoj „postoji duga historija tolerancije i otvorenosti“. IakoDoubt jasno specificira da „etničko čišćenje ‘nije trebalo‘ bosanskim Srbimakoji sebe nisu smatrali samo Srbima, već i Bosancima ili Jugoslovenimaili su im bračni drugovi bili ne-Srbi“, pa je upravo iz razloga „nadvladavanjanjihove nesigurnosti i ambivalentnosti“ ono moralo biti provedeno „kate-gorički, apsolutno i nemilosrdno“, mišljenja smo da bi se ova formula moglai trebala primijeniti na sve protagoniste ovakvog zločinačkog djelovanja.Zato je Maas u pravu kada kaže da je „pridobijanje podrške običnih ljudi...presudni element svake uspješne vladavine terorom“, jer zapravo „neod-lučne mase, tiha većina, dobri ljudi, oni moraju osjećati da su uprljani istomkrvlju...njih se mora natjerati da postanu saučesnici u zločinu; a kadase to desi, kada se slomi njihova moralna kičma, učinit će gotovo sve“.Nakon ovih riječi ćemo bolje razumjeti dovođenje „ljudi sa strane“ koji suimali zadatak da „ubijanjem komšije“ omoguće taj moralni lom!

No, kada je ovaj kratkoročni cilj postignut, trebalo je ostvaritiFUNKCIJU ovog zločinačkog čina, a ona se odnosila na surovi društveniprekid sa zajednicom kojoj se jednom pripadalo i čijim se kreativnimčlanom bilo dugo vremena, pa se s pravom može konstatovati da je globalnicilj „etničkog čišćenja“ u BiH u potpunosti postignut: „Bosna je sadapodijeljena.“ Ali ta podjela se ne odnosi na njenu teritoriju, radi se opodjeli bosanskohercegovačkog društva, pa se može kazati da se u Bosnii Hercegovini zapravo desio SOCIOCID, a da su genocid, „etničkočišćenje“ i drugi zločini zapravo samo bili sredstva i načini u funkcijipostizanja ovog bestijalnog cilja.

Prema Doubtu (2003: 12), „motivacija za ovakvo postupanje bilaje uništiti zajednicu i razoriti društveni poredak, na kom je zajednicapočivala stoljećima“ dok je, hajdenovski rečeno, za postizanje takvog ciljakoličina nasilja trebala biti upravo proporcionalna stepenu društveneintegracije.

Širokom spektru zločina koji su obuhvaćeni pojmom genocid iterminom „etničko čišćenje“ treba dodati još nekoliko vrsta, kao još jednoobilježje proteklog rata.

Naime, hiljadu dana opsada Sarajeva, s neprekidnim i nemilosrdnimgranatiranjem njegovog stanovništva, stalnim i smrtonosnim djelovanjem

187PREGLED

188 PREGLED

snajperista, korištenjem struje, vode i grijanja kao sredstava iscrpljivanjai uništavanja života unutar grada, postala je sinonimom onoga što jesavremena sociologija prepoznala kao URBICID. Naravno, ova pojavadešavala se i na drugim mjestima u BiH, ali je Sarajevo ipak predstavljalonajeklatantniji, najbrutalniji i najobuhvatniji primjer ovoga zločina protivdruštvenih vrijednosti i civilizacijskih dostignuća. Doubt (2003: 27)zločinu urbicida dodaje i podsegment KULTUROCID, oličen u onemogu-ćavanju sahrana kao društveno i porodično važne i simbolične obaveze.No, najgrublji način onemogućavanja ove društvene funkcije ogleda seu primjeru zločina genocida u BiH koji „nije bio samo puko ubijanje nebro-jenih civila“, već je to bio i „pokušaj ubijanja porodice“ i „njene nepriko-snovene dužnosti“.

Zbog toga se „masovne grobnice“ koje su nastale kao rezultat tihnebrojenih ubistava ne mogu nazivati „grobnicama“, jer vjerske ceremonijei društveni obredi nisu održavani. Da, u tom kontekstu, i ne spominjemo„zločin nakon zločina“ koji je činjen premještanjem i kasapljenjem mrtvihtijela u sekundarne i ine grobnice u cilju prikrivanja zločina genocida.

Sociologija silovanja je još jedna oblast bez koje se ne može u pot-punosti razumjeti sveukupnost zločina počinjenog protiv Bosne i Herce-govine. Za Lorde (Doubt, 2003: 152), „silovanja koja su se dogodila uBiH (i na Kosovu), predstavljaju povrede tijela i bića individua“. Dakle,cilj je bio dvostruk: ne samo nauditi tijelu žene ili mlade djevojke nego,što je mnogo važnije, „uništiti osjećanje vlastitog bića, vlastite autonomnostii samosvjesnosti kod žrtve“. U tradicionalnim društvima, kakvo je nesum-njivo i bh. društvo, cilj je bio i „uništiti vezu između osobe i njene porodicei zajednice, provocirajući njenu porodicu i zajednicu da je odbace“. Jošjedna dimenzija koju je sociologija silovanja mogla spoznati kaoizuzetnu specifičnost bh. rata jest mogućnost da je ta vrsta zločina bilarealizirana u ime „osvete za neka ranija vremena“. Voljeli bismo da sene pokaže da je ovaj zločin, pored standardne matrice „dehumanizaciježrtve“, imao i dimenziju „iščašene historijske poruke“.

Svu beskrupuloznost projekta, i ujedno jedini izuzetak koji ćemoučiniti u ovom radu kada je u pitanju donošenje vrijednosnih sudova iiznošenje emocija, a vezano za značaj formiranja kolektivnih stavovau funkciji ispunjenja njegovih ciljeva, pokazuje pojava koja, iako ne inemoguća, ipak više govori o „bolesti umova“ koji su kreirali nemilosrdnu

propagandnu mašineriju4. Naravno, efekt ovih zlodjela (za koje će, nažalost,malo ko odgovarati) bio je višestruk. S jedne strane, cilj je bilo aboliranjevlastitih zločina, čime je, konsekventno, njihova količina umnožavana,jer se u svijesti eventualnih počinilaca kreirala slika njihove „ispravnosti“,dok je s druge strane takva propaganda proizvodila efekt „ogledala“,provocirajući slična nasilja i zločine nad vlastitim narodom.

Tako su Muslimani prema Koljeviću redovno vršili masakre nadvlastitim stanovništvom kako bi sebe prikazivali kao žrtve, i da morbidnostbude veća to su po pravilu činili u vrijeme nekih važnih konferencija ilidogađaja koji su trebali proizvesti strategijske efekte u njihovu korist.No, evo kako to vidi D. Ćosić:

Toga dana (26. maja 1992., op.a.) Muslimani su u ulici VaseMiskina izvršili masakr nad civilima pred pekarom, u redu zahleb. Za taj svoj zločin Muslimani su preko svetskih medijaoptužili Srbe. Takvo podmetanje Srbima muslimanskih zločinanad sopstvenim narodom, kao na pijaci Markale i dr. postaćemodel muslimanskog i svetskog laganja o Bosanskom ratu,zaključno sa Srebrenicom; biće to metod zasnivanja „moralnog“i „humanog prava“ na uvođenje sankcija Srbiji, kasnije i navojnu intervenciju NATO-a na Republiku Srpsku.

Na kraju ove kratke elaboracije problema načina realizacije projekta,u vidu genocida, „etničkog čišćenja“ i sociocida, važno je razumjeti da je„društveni kontekst onaj kontekst u kojem ljudski gubici dobijaju svojeznačenje, pa je pokušaj uništenja tog ljudskog konteksta zapravo pokušajUNIŠTAVANJA DRUŠTVA“. Kontekst u kojem pojam sociocida dobijasvoje puno značenje.

Odnos bosanskohercegovačkog društvenogugovora i društvenog dogovora

Rat protiv Bosne i Hercegovine je, dakle, omogućio postizanje svognajvažnijeg cilja. Bosankoherecegovačko društvo je podijeljeno, a narodi

189PREGLED

4 Iako je za ovu priliku izabran primjer iz srpske „propagandne kuhinje“, jer seodnosi na negiranje zločina genocida, to ne znači da nije bilo sličnog propagandnogdjelovanja na druge dvije strane.

i teritorije su homogenizirani. Da bismo bolje razumjeli implikacijekoje ove činjenice donose perspektivama Bosne i Hercegovine, bit ćekorisno ako pojasnimo pojmove država i društvo i njihove pojedinačneveze s pojmovima društveni ugovor i društveni dogovor.

DruštvoPostoji jedno nepisano pravilo da je frekvencija korištenja nekog

pojma upravo proporcionalna težini njegovog definiranja. Jedan takavpojam je zasigurno i pojam društva. Naime, u svakodnevnoj upotrebi sutermini kao što su sportska, kulturno-umjetnička, lovačka, planinarska,filatelistička, društva za zaštitu sitnih životinja, ali i termini kao što jeameričko, njemačko ili francusko društvo. Svi ovi termini asociraju na nekuvrstu ljudskog udruživanja i u svakodnevnoj upotrebi to je sasvim korektno,no u „sociološkom smislu to je neopravdano“ (Fiamengo, 1974: 130).

Neki sociolozi kao Ferdinand Tönnies pak prave distinkciju izmeđupojmova društva i zajednice, smatrajući zajednicu (Gemeinschaft) kaooblik udruživanja ljudi koji nastaje ili iz prihvatanja nekih vrijednosti iliiz krvnog srodstva i koju karakteriše veći osjećaj solidarnosti. Po njemuzajednice čine: porodica, rodbina, komšiluk, naselja i sl. S druge strane,društvo (Gesellschaft) je utemeljeno na racionalnoj volji i u njemu su ljudipovezani interesima i poslovnim vezama. Vrste društava su rod, pleme,narod i nacija (Žiga i Đozić, 2007: 177).

S obzirom na to da sociologija posmatra društvo kao globalnu pojavusastavljenu od različitih elemenata i zakonitosti koje među njima vladaju,ono predstavlja „apstraktnu cjelinu veza među pojedincima... sposobnuza vlastitu reprodukciju, povijesno specifičan oblik organizacije ljudskogdjelovanja koji se označava kao građansko/civilno društvo te posebantip svrhovitog udruživanja pojedinaca“ (Prpić et al., 1994: 108). DokFiamengo (1974: 130) u marksističkom maniru društvo prevashodnodefinira kao „totalni društveni fenomen, kao ukupnost međuljudskih odnosazasnovanih na proizvodnim odnosima“, Blackwellov rječnik političkihpojmova (1999: 305) kao „složenu mrežu relacija unutar koje živi većinaljudskih bića“, Blackov rječnik prava (1999: 1425) kao „zajednicu ljudikao što je država, nacija ili lokalna zajednica sa zajedničkom kulturom,tradicijom i interesima“, odnosno kao „asocijaciju ili društvo osoba (običnoneorganiziranih) ujedinjenih zajedničkim sadržajem da svjesno odlučujui zajednički djeluju u cilju ostvarivanja zajedničke svrhe“, dotle Žiga i

190 PREGLED

191PREGLED

Đozić (2007: 139), ne osporavajući značaj proizvodnje društvenih dobara,društvo posmatraju kao „organiziranu, relativno stabilnu, hijerarhijskistruktuiranu ukupnost odnosa i djelovanja ljudi, zasnovanu na društvenojpodjeli rada, sa zajednički usvojenim shvatanjima, vrijednostima, normamai zajedničkim načinom komuniciranja (jezikom)“.

Pojam društva ovako definiran ne predstavlja neku apstraktnu kate-goriju, već su u „različitim društvenim sistemima postojale vrlo različitedruštvene grupe, kako po vrsti tako i i po opsegu“ (Fiamengo, 1974: 212),predstavljajući „jedan od osnovnih elemenata njegove (društvene op.a.)sadržajnosti“ (Žiga i Đozić, 2007: 145). Društvene grupe predstavljajuneophodno okruženje u kojem ljudi kao pojedinci, u saradnji sa drugimljudima, zadovoljavaju gotovo sve svoje potrebe i interese i stoga se mogusmatrati „centralnim tačkama društvenog života“. Tokom historijskograzvoja ljudskog roda društvene grupe su poprimale različite forme isadržaje, različitih funkcija i veličina. Stoga su sociolozi, u zavisnosti odkriterija na osnovu kojeg se vrši, pokušali izvršiti njihovu klasifikacijuna zajednicu i društvo (Tönnies), stihijske ili objektivne i svjesne ilisubjektivne (Lukić), organizirane i neorganizirane (Mandić), osnovnei sekundarne (Cooley), vertikalne i horizontalne grupe (Duverger).

Posebno je zanimljiva podjela koju predlaže Fiamengo (1974:214-215) prema kojoj se društvene grupe „u kojima se obavlja processvih društvenih djelatnosti“ mogu nazvati globalnim ili totalnim (makro-sociološkim) društvenim grupama. Ovako koncipirane društvene grupese ponekad nazivaju i „društvom u pravom smislu te riječi“. S druge strane,one društvene grupe u kojima se odvija „samo dio društvenih funkcija“ ikoje nisu dovoljne same sebi u smislu samoprodukcije, mogu se nazivatimakrosociološkim grupama ili parcijalnim društvenim zajednicama.Stoga, u globalne društvene grupe spadaju horda, rod, pleme, narod, nacijai čovječanstvo, dok parcijalne društvene grupe možemo podijeliti nagrupe koje čine biološko-ekonomsko edukativno jedinstvo (porodice),grupe u kojima se pretežno dešavaju ekonomski procesi; grupe koje činejedinstvo pretežno ekonomsko-političkih procesa – klasa, kasta, stalež, tebirokracija i profesionalne organizacije; grupe koje se pretežno karak-teriziraju političkim procesima – država, partija i pravne institucije; tedruštvene grupe čija aktivnost ima pretežno psihološko-idejni karakter, kaošto su kulturno-naučne, edukativne, religiozne, zabavne i druge slične grupe.

192 PREGLED

Bez obzira na svu raznovrsnost oblika i vrsta društvenih grupa, ipakse za potrebe teorijske analize mogu generisati zajedničke karakteristikekoje čine svaku grupu nezavisno od njene veličine ili funkcije. Naime,svaka se društvena grupa sastoji od ljudi koji se udružuju u cilju ispunjenjaodređene funkcije (svrhe) i tom prilikom stupaju u određene odnose kojiomogućavaju postizanje zajednički definiranog cilja. Osim navedenih,sociologija društvenoj grupi pridružuje i neke od zajedničkih karakteristikakao što su: kolektivne predstave grupe o pripadnosti grupi, grupno ilikolektivno ponašanje, kolektivna (grupna) psihologija, „pritisak“ grupana članove (Cuviller), sistem vrijednosti koji „vlada“ u društvenoj grupi,centar okupljanja, koji grupu odvaja od drugih, stepen povezanosti članovagrupe te stepen solidarnosti. Na kraju ove kratke elaboracije sociološkogpoimanja društva i njegovih osnovnih formi u potpunosti ćemo preuzetireinterpretaciju čuvenog sociologa E. Durkheima, koji smatra da općustrukturu društva čini pet međusobno povezanih dijelova, i to: morfološkabaza društva (tzv. morfološka gustoća stanovništva), društvene institucije,društveni simboli, kolektivni ideali i vrijednosti te kolektivna svijest(Žiga i Đozić, 2007: 148-151).

Ovako sintetizovane zajedničke karakteristike trebaju poslužitidavanju odgovora na pitanje o stepenu postojanja bosanskohercegovačkogdruštva. No, ono što je važnije, ovako opisana „zajednička obilježja“poslužit će nam da, za potrebe ovoga rada, uvedemo definiciju društvenogadogovora, koji bi kao pandan politikološkom pojmu društvenog ugo-vora trebao predstavljati postojanje potrebnog stepena saglasnosti(konsenzusa) ukupnog stanovništva (naroda) u vezi sa željom življenjau zajedničkoj državi.

DržavaBilo kakvo uspostavljanje teorijske i praktične relacije između društva

i države nemoguće je započeti bez uvođenja kategorijalnog pojma politike,kao njihovog neizostavnog vezivnog tkiva. Iako se, načelno, može govoritio postojanju državne politike, pomoću koje država vrši utjecaj na društvoi društvene politike, koja omogućava povratni utjecaj društva na državu,ipak se politikom u užem smislu te riječi smatra „svjesno i organizovanodjelovanje u pravcu usmjeravanja društvenog života i razvoja u namjerida se postignu unaprijed postavljeni politički ciljevi, prvenstveno,pomoću državne vlasti ili drugih odgovarajućih političkih organizacija“(Žiga i Đozić, 2007: 238).

193PREGLED

U tom smislu, način na koji jedna država organizuje svoju vlastobuhvatajući političke procese, odnose, institucije i kulturu može se nazvatipolitičkim sistemom ili poretkom. No, bez obzira na ovako raznovrstanobuhvat, politički sistem se svodi na političku vlast operacionalizovanukroz državnu djelatnost. Iako postoje mnoge podjele, politički sistem se,zavisno od načina realizacije političke procedure, može posmatrati kaodemokratski ili totalitaran. Tom prilikom, demokratska vlast se, bar uteoriji, oslanja na sva tri uslova njene uspješne realizacije: legitimitet,legalitet i lojalnost.

Dok legalitet izvire iz mandata dobijenog u okviru izbornog procesa,lojalnost podrazumijeva ponašanje građanina u skladu sa zakonom irelativno pozitivan odnos prema postojećoj vlasti. Mi se, pak, na ovommjestu želimo usmjeriti na jednu drugu vrstu lojalnosti, a to je lojalnostdruštva prema državi. Dok društvo egzistira kao jednovremena „eko-nomska, socijalna, politička, kulturna, teritorijalna i idejna struktura,država primarno izražava i realizira političku sadržajnost društva“ (Žigai Đozić, 2007: 261). Dakle, više je nego jasno da je društvo ona kategorijakoja, u procesu svog razvoja, dobija sopstvenu političku formu, kreirajućisvoju državu kao konačan političko-pravni izraz svog postojanja.

Mada postoje različite filozofsko-teorijske koncepcije o nastankudržave, neophodno je da za potrebe ovog rada ostvarimo uvid u teorijudržavnog ugovora, koja se posmatra kroz dva relativno suprotstavljenaučenja Thomasa Hobbesa i Jean-Jacquesa Rousseaua. Dok Hobbes učio prvobitnom stanju kao bellum omnium contra omnes zasnovanom naegoističnoj prirodi čovjeka, zbog čega se on dobrovoljno odriče svogprirodnog prava prenoseći ga na državu koja ima zadatak da ga zaštiti od„prirodnog prava drugoga“, dotle Rousseau smatra da nered na zemljustiže tek ustanovljenjem kategorije privatne svojine, pa je opet država tainstanca koja treba da zaštiti pojedinca. Ono što također razlikuje dvafilozofa jest učenje o suverenosti, kojom prilikom Hobbes vidi vladara kaonosioca suverenih prava, dok Rouessau smatra da suverenitet izvire iznaroda i može samo biti „delegiran“ nosiocu vlasti. No, ono što je zajed-ničko za oba učenja, a u čemu se slaže i John Locke, jest da je narod preniosvoja prava na državu putem društvenog ugovora.

Ovako koncipiran ugovor ne predstavlja formu dokumenta većnepisani dogovor naroda (društva) koji formira državu sa nosiocima vlastikao predstavnicima te države. Država, pak, iz suštine ovog ugovora crpi

194 PREGLED

svoj stvarni legitimitet koji podrazumijeva da „pojedinci prihvaćajuporedak i djeluju u skladu s njim ne samo iz navike ili običaja, iz indi-vidualnog interesa ili straha od represije, nego na temelju uvjerenja unjegovu valjanost i opravdanost“ (Prpić et al., 1994: 70-71).

Ipak, teorija društvenog ugovora o nastanku države ne nudi valjaneodgovore na pitanja o postojanju i kvalitetu konsenzusa5 unutar samogdruštva koje se opredijelilo da formira svoju državu. Nadalje, ostajenejasno kako organizacija države stoji u odnosu sa dinamikom društvai da li je moguća promjena odnosa društva prema „nekada prihvaćenomdruštvenom ugovoru?“

Isto tako, ako pretpostavimo da je ustav jedne države konačno pro-nađena forma materijalizacije društvenog ugovora, postavlja se pitanjenjegove uloge u očuvanju postojećeg političkog poretka.

Sudbina dejtonske konstrukcijeMnogobrojni su znanstveni, kulturni, akademski radnici ali i političari

koji se slažu da je Dejtonski sporazum pomogao da se dođe do mira u BiH,ali i da se istovremeno, u dijelu organizacije države, pokazao izuzetnonefunkcionalan, te, kao takav, neminovno treba biti podložan adaptacijamai promjenama.

Već na samoj konceptualnoj ravni, Ćurak (2004: 106-115) konstatujeda „silna energija koju međunarodna zajednica ulaže u racionaliziranjeiracionalnog političkog koncepta ne vodi nikuda“, identificirajući logičkunekonzistentnost i „bosanski paradoks: mir su proizveli oni koji su uBosni proizveli rat?“ Komentirajući nadalje mnogobrojne odluke visokogpredstavnika i nazivajući ih „nametanjem ‘dogovorenih sporazuma’“,Ćurak naglašava kako je „vanjska sila primorana da nameće unutrašnjikonsezus, što dovoljno govori i o konsenzusu i o onima koji su ga postigli“.

Izvještaj Komisije za Balkan (2005: 23-25) koji za Bosnu i Herce-govinu predlaže „ustavne promjene“ koje bi, između ostalog, otklonile„ozbiljne probleme sa sadašnjim federalnim sistemom“ i “tranziciju

5 M. Duverger smatra da je „režim u sociološkom smislu legitiman onda kada ideo-logija, na kojoj on počiva, odgovara općem uvjerenju stanovništva na koje se on prim-jenjuje“, dok G. Gurvitch opće uvjerenje posmatra kao konsenzus koji predstavlja„gotovo općenito, masovno prihvaćeno uvjerenje protiv koga ustaju samo veomamalobrojne skupine...“ (Žiga i Đozić, 2007: 247).

Bonskih ovlasti Visokog predstavnika“ kako bi BiH krenula ka „samo-održivoj vladavini“, Ćurak (2006: 34) vidi kao circulus vitious. Naime,ova „inicijativa je politički racionalna tek nakon promjene Ustava, aUstav BiH ne može se uopće promijeniti bez konsenzusa političkihvolja; dok taj konsenzus o tako krupnom pitanju nije moguć u državnojkonstrukciji koja samom sobom sprečava mogućnost bilo kakve promjeneUstava, ako je ne nametne međunarodna zajednica“. Iako ova prognozane mora biti tačna, u slučaju da Ćurka demantiraju upravo političke voljeu koje on izražava (opravdanu) sumnju, i da, u skladu sa proceduramaza izmjenu Ustava, takve promjene „ugledaju svjetlo dana“, ipak ostajevisok stepen zabrinutosti za budućnost BiH ako to odsustvo političkihvolja nastavi da traje.

Može li, u tom slučaju, dejtonska konstrukcija izdržati sva iskušenjakoja će testirati u bližoj i daljoj budućnosti njenu izdržljivost?

Nadalje, „postojanje konsenzusa o stvaranju nove (?) državnezajednice formalno se potvrđuje i provjerava na konstitutivnom refe-rendumu ili plebiscitu“, koji u BiH ni četrnaest godina nakon rata nijeproveden, čime, zapravo, nije dobijen i „formalni pristanak većina u svimkonstitutivnim narodima; što, u suštini, znači da se „prestanak otvorenogpolitičkog nasilja nakon 1995. može tumačiti kao pristanak ... na mir, aline i pristanak na život u jednoj državnoj zajednici“.

Dakle, zaključuje Rose, „odsutnost političkog nasilja nije jamstvopolitičkog konsenzusa“. Zbog toga je Dejtonski sporazum, koji premaSadikoviću predstavlja „paradigmatski primjer nekonsenzusnog dokumentadonesenog u izvanrednim okolnostima i pod pritiskom međunarodnezajednice“, i kao takav za Kasapović odsustvo „tradicionalnog pravanaroda na samoodređenje koje implicira da su se narodi udružili u jednupolitičku zajednicu slobodnom voljom, te da iz nje mogu i istupitislobodnom voljom“.

Ne ulazeći u polemiku o održivosti, opravdanosti i naučnoj zasno-vanosti ovakvog prizivanja „samoispunjujućeg proročanstva“, za nas jerelevantna činjenica da, kako to navodi Kymlicka, „višenacionalnezajednice ne mogu opstati ukoliko razne nacionalne skupine nemajuosjećaj privrženosti prema široj političkoj zajednici u kojoj se zajednoživi“. Isto tako, Kasapović previđa da bi, za razliku od Srba u BiH koji su„teritorijalno odvojeni“, proces odvajanja Hrvata i Bošnjaka u Federacijimogao da producira nasilje kao (možda jedino) sredstvo za njegovu

195PREGLED

realizaciju. I ova činjenica ukazuje na jedan od elemenata neriješenogbosanskohercegovačkog konflikta.

Nadalje, za Kasapović (2005: 77- 86), „BiH je paradigmatsko pluralnoili podijeljeno društvo, a nerijetki je smatraju ‘najdublje podijeljenomeuropskom državom’.“ Prema autorici politička povijest takve zemljezapravo je „bila u znaku supostojanja, ali i sukobljavanja triju glavnihvjerskih i etničkih blokova“, dok tokom „više od pet stoljeća povijestipripadnici glavnih vjerskih i etničkih zajednica nikad nisu trajno, zajednoi masovno optirali za jednu državu“.

Iako Kasapović (2005: 163-164) probleme „nepostojanja konsenzusao državnoj zajednici, nepostojanje konsenzusa o političkom sustavu,nedosljednu strategiju međunarodnih aktera u konstrukciji demokratskedržave i nepovoljnu dvosegmentalnu strukturu Federacije s izrazitombrojčanom premoći jednoga segmenta“ vidi kao uzroke „nedjelotvornostimodela konsocijacijske demokracije u BiH“, mi ćemo ove uzroke pos-matrati iz ugla njihove konfliktne potencijalnosti i zaključiti da nepostojanjekonsenzusa o državnoj zajednici i političkom sistemu, kao vitalnimelementima državne organizacije, upravo predstavlja neprestani izvornerazumijevanja i sukobljavanja.

No, ipak se nepostojanje konsenzusa o državnoj zajednici možesmatrati najvažnijim uzrokom iz razloga što se, zapravo, radi o odsustvuDRUŠTVENOG DOGOVORA, kao conditio sine qua non postojanjadruštva, dok društvo zapravo predstavlja kvintesenciju (njegove) države.

Osvrnemo li se ukratko i na regionalnu i globalnu dimenziju utjecajana bh. državu i društvo, koji su nesumnjivo od velikog značaja, ipak nismomišljenja da na tim mjestima treba tražiti „adrese“ dubokih uzroka sukoba.

Ovakav stav može posebno biti provokativan za zagovornike utjecajaZagreba i Beograda na stanje u BiH, i mi im ovom prilikom nećemoodricati da su u pravu; ali samo u smislu da postoji izuzetno jak utjecajna Hrvate i Srbe u BiH.

No, kada je u pitanju život u zajedničkoj državi, samo su njeni narodi(i građani) prava „adresa“ za rješavanje ove vrste problema. Na isti način,još se manje rješenje unutarnjeg konsenzusa može tražiti na širemmeđunarodnom planu. Međunarodna zajednica je tu, i u manjoj ili većojmjeri spremna je da pomogne, no zasigurno nije ta koja će moći (i htjeti)rješavati sudbinu bh. države, a posebno njenog društva.

196 PREGLED

Kako predmet istraživanja članka nije način i karakter procesa kojije doveo do ovakvog stanja, na kraju ćemo samo zaključiti da je kraj rataprotiv Bosne i Hercegovine rezultirao DUBOKOM PODJELOM bosan-skohercegovačke države, a posebno njenog društva, te da rješenjeproblema leži u iznalaženju adekvatnog DRUŠTVENOG DOGOVORAkoji će osigurati jednak stepen (ne)zadovoljstva bosanskohercegovačkihnaroda i građana državnim okvirom kao konačnim izrazom njihovepolitičke artikulacije.

Na tom putu ne smijemo gubiti iz vida riječi patrijarha srpskog Pavla,koji je u svom saopćenju za javnost, u ime Svetog arhijerejskog sinodaSPC-a, kazao: „Jedno je jasno: sve dok se ne sagledaju svi uzroci onogazla koje se događa na našim prostorima, biće nemoguće pronaći puteverazrešenja i razuma naše zajedničke nesreće“ (Koljević II, 2008: 141).

Bibliografija

1. Bealay, Frank. The Blackwell Dictionary of Political Science.Oxford – Massachusetts: Blackwell Publishers Ltd., 1999.

2. Beridan, Izet. Politika i sigurnost. Sarajevo: Fakultet političkihnauka, 2008.

3. Bieber, Florian. Bosna i Hercegovina poslije rata: Politički sistemu podijeljenom društvu. Sarajevo: Buybook, 2008.

4. Cikotić, Selmo. Sigurnosne perspektive Bosne i Hercegovine.Doktorska disertacija odbranjena na Fakultetu političkih nauka u Sara-jevu 2008. godine.

5. Cvitković, Ivan. Hrvatski identitet u Bosni i Hercegovini: Hrvatiizmeđu nacionalnog i građanskog. Zagreb-Sarajevo: Synopsis, 2006.

6. Ćurak, Nerzuk. Obnova bosanskih utopija: politologija, političkafilozofija i sociologija dejtonske države i društva. Sarajevo-Zagreb:Synopsis, 2006.

7. Dautović, Kenan. Prevencija konflikata u međunarodnim odnosima.Travnik: Preporod, 2007.

8. Doubt, Keith. Ur. Sociologija nakon Bosne. Sarajevo: Buybook,2003.

9. Dujović, Jagoš. Osnovi ratne vještine. Sarajevo: DES, 2000.

197PREGLED

198 PREGLED

10. Dujović Jagoš. Teorije strategije. Sarajevo: FPN, 2005.11. Fiamengo, Ante. Osnove opće sociologije, Zagreb: Narodne

novine, 1989.12. Garner,A. Bryan. Black’s law Dictionary. USA: Thompson West,

1990.13. Kasapović, Mirjana. Bosna i Hercegovina: podijeljeno društvo

i nestabilna država. Zagreb: Politička kultura, 2005.14. Kecmanović, Nenad. Nemoguća država Bosna i Hercegovina.

Beograd: Filip Višnjić, 2007.15. Koljević, Nikola. Stvaranje Republike Srpske: Dnevnik 1993-

1995. Knjiga I i II. Beograd: Službeni glasnik i Službeni glasnik RS, 2008.16. Mannecke, Martin i Markusen, Eric. Međunarodni krivični sud

za bivšu Jugoslaviju i krivično djelo genocida. Ur. Jensen, L. B. Steven.Genocid: slučajevi, poređenja i savremene rasprave. Sarajevo: Institutza istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, 2007.(str. 323-395).

17. Prpić, Ivan et. al. Leksikon temeljnih pojmova politike: abecedademokratije. Sarajevo: Fond „Otvoreno društvo“, 1994.

18. Žiga, Jusuf i Đozić, Abid. Sociologija. Tuzla: „Off Set“, 2007.

Konvencija UN–a o sprječavanju i izvršenju zločina genocida,. 1.3. 2009. www.preventgenocide.org

The Balkans in Europe’s Future. International Commission on theBalkans. Sofia, 2005.

The Charter of the United Nations. 1.3.2005. www.un.org

UDK 364.63-027.553 : 328.34 (497.6)

Borjana Miković

ZAŠTITA OD NASILJA U PORODICIU ZAKONODAVSTVU FBIH

FAMILY VIOLENCE LEGISLATION IN FEDERATIONOF BOSNIA AND HERZEGOVINA

Sažetak

U radu je, pored određenja i oblika nasilja u porodici, prezentiranazakonska zaštita od porodičnog nasilja u FBiH normirana Zakonom ozaštiti od nasilja u porodici, Porodičnim zakonom i Krivičnim zakonomFBiH te, djelimično, zabrana nasilja po osnovu spolne pripadnosti u„privatnom“ i „javnom“ životu, Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH,koji je donesen na državnom nivou i time obavezujući za oba entiteta.

Kritička analiza zakonskih odredaba jasno je pokazala neusklađenostpobrojanih zakona, kako u utvrđivanju mehanizama tako i načinu zaštiteod nasilja u porodici. Tako na primjer Zakon o zaštiti od nasilja u porodicinasilje u porodici definiše kao krivično djelo koje je u nadležnosti redovnihsudova, utvrđujući istovremeno kao prekršajne sankcije za zaštitu od nasiljau porodici zaštitne mjere koje izriču sudovi za prekršaje. Teškoće uprovođenju Zakonom utvrđenih zaštitnih mjera, pored nedovoljnogiskustva sudova za prekršaje, koji još uvijek gotovo sporadično izričuove sankcije, predstavlja i to što je primjena izrečenih mjera u praksipraćena nizom različitih problema. Nepostojanje odgovarajućih institucijaza zaštitu i pružanje pomoći žrtvi porodičnog nasilja, kao i institucijaza primjenu obaveznog liječenja i tretmana nasilnika, nepostojanjealimentacionih fondova za privremenu pomoć žrtvi nasilja i slično samosu neki od pokazatelja koji, pored nepostojanja dugoročnih rješenja,govore o nekomplementarnosti između zakonskih odredaba i raspoloživihmogućnosti za njihovo provođenje, ali i o nedovoljnom angažmanu državeu rješavanju problema porodičnog nasilja.

199PREGLED

Ključne riječi: nasilje, porodica, žrtva, nasilnik, zakon, zaštita,sankcija, pomoć, prevencija

Summary

This paper provides an outline of family violence legislation in theFederation of Bosnia and Herzegovina as defined by the Law on Protectionfrom Family Violence, Family Law and Federal Criminal Law, togetherwith the definition of violence and its forms. Prohibition of violence on thebasis of sexual orientation in „private“ and „public“ live, as definedby the Law on Gender Equality in Bosnia and Herzegovina, passed atthe state level, thus in force in both entities, is also partially discussed.

Critical analysis of legislative acts has clearly shown a discrepancybetween the above-mentioned laws, both in the sense of determiningmechanisms and in the sense of ways of protection against family violence.For example, the Law on Protection against Family Violence definesfamily violence as a criminal act, under the jurisdiction of the regularcourts, and, at the same time, it determines protection measures issuedby courts for criminal offenses. Apart from lack of experience at courtsfor criminal offenses, which almost sporadically issue the sanctions,difficulties in implementation of protection measures determined by theLaw are also present in implementation of the measures issued, whichis followed by a number of other difficulties. Inexistence of institutions forprotection and help to the victims of family violence, as well as institutionsfor obligatory recovery and treatments of abusers, inexistence of alimonyfunds for temporary help to the victims of family violence, are only someof the indicators which show not only the lack of long-term solutions,but also the lack of complementarity between the legal acts and theirimplementation possibilities, as well as the insufficient engagement ofthe state in solving the problems related to family violence.

Key words: violence, family, victim, abuser, law, protection, sanction,help, prevention.

200 PREGLED

201PREGLED

1. Određenje i oblici nasilja u porodici

Nasilje u porodici, vjerovatno staro koliko i ljudsko društvo, tek jeu drugoj polovini 20. stoljeća postalo predmet naučnog interesovanjai prepoznato kao društveni problem. Stalno urušavanje ranije prevlađujućetradicionalne nuklearne porodice u većini savremenih društava i sveprisutnija svijest o ljudskim pravima, posebno izdvojenim pravima različitihskupina, npr. djece, žena i starijih osoba, koji istovremeno čine članove tzv.nuklearne odnosno proširene porodice1 postepeno dovodi do promjeneshvatanja opšteprihvaćenog mita da je porodica „raj u nemilosrdnomsvijetu“ (Milić, 2007: 39).

Danas različita istraživanja (Unicef, 1999: 80-83; Nowakowska, 1999)pokazuju da porodica, pored pružanja emocionalne, socijalne i materijalnesigurnosti svojim članovima, može biti i ambijent u kome su jedan iliviše njezinih članova, od najbližih srodnika, izloženi različitim oblicimanasilja i zlostavljanja.

U literaturi postoji više definicija porodičnog nasilja. Zajedničkoobilježje svih definicija je da sam čin nasilja, označen ponašanjem nasilnika,putem manifestacije moći i kontrole nad žrtvom, te upotrebom sile, zastra-šivanja i manipulacije, čime se kod žrtve stvara osjećaj straha, nesigurnostii zavisnosti, uvijek podrazumijeva nanošenje fizičke ili psihičke boli ipatnje žrtvi.

Na međunarodnom nivou, prema Preporukama REC-a (2002: 5),Odbora ministara Evrope, nasilje u porodici se definiše kao „nasilje kojese događa u porodici ili kući, uključujući fizičku ili mentalnu agresiju,emocionalno i psihičko zlostavljanje, incest, silovanje među supružnicima,stalnim ili povremenim partnerima i ukućanima, zločine počinjene radičasti, ženska genitalna i seksualna mutilacija i ostali tradicionalni običajištetni za žene kao što su prisilni brakovi“.

Ova definicija u navođenju različitih oblika nasilja u porodici odnosnoprema „ukućanima“ (fizičko, psihičko, emocionalno, seksualno itd.)posebno ne izdvaja segment materijalnog i radnog iskorištavanja kao

1 Nuklearna porodica je porodična grupa koju čine majka, otac (ili jedno od ovodvoje) i djeca koju izdržavaju roditelji.

Proširena porodica je porodična grupa koju čine bliski rođaci, ne samo bračni pari njihova djeca, koji žive u istom domaćinstvu ili u bliskom i neprekinutom uzajamnomodnosu (Gidens, 2003: 714, 716).

202 PREGLED

vrlo složen oblik nasilja koje se u najširem smislu može podvesti podfizičko odnosno psihičko zlostavljanje s obzirom na to da je u svojoj pojav-nosti većina oblika porodičnog nasilja međusobno isprepletena. Slijedećinavedeno, moguće je razlikovati i, nekad veoma suptilne, nijanse uodređenju pojedinih oblika nasilja vezano za spol odnosno dob članovaporodice. O ovom govore različita određenja nasilja nad ženom, djecomi starijim osobama, skupinama koje su najčešće žrtve nasilja u porodici.2

Zajednička karakteristika nasilja u porodici, pored tolerancije premanasilju, vezano za usvojene društvene norme i vrijednosti, kao i stereotipeo porodičnom životu, posebno nad djecom i starijim osobama, jest povje-renje koje žrtva prije samog čina zlostavljanja ima prema nasilniku.

Uzroci nasilja u porodici, koje može biti povezano sa porastomnasilja u društvu, u literaturi (Ajduković, Pavleković, 2000: 12) najčešćese objašnjavaju putem interaktivnog djelovanja više činilaca, od kojihse izdvajaju:

Subjektivno-psihološka obilježja, kako nasilnika tako i žrtve, odnosnočlana ili članova porodice koji trpe nasilje (struktura i osobine ličnosti,problemi u emocionalnom sazrijevanju i razvojni put ličnosti, usvojenevrijednosti, uvjerenja itd.).

Sociokulturna obilježja, gdje, pored ekonomskih odnosa i stanja (eko-nomska nesigurnost, nezaposlenost), obilježja i normi lokalne zajednice,zakonskih propisa i njihove primjene, najvažniju ulogu ima porodica.

Porodična obilježja (dinamika, uloge i obrasci ponašanja izmeđučlanova porodice i u partnerskim odnosima) se, u manjoj ili većoj mjeri,posebno reflektuju na djecu.

2 Pekinška platforma (1995) nasilje nad ženom određuje kao bilo koji čin kojirezultira ili bi mogao rezultirati fizičkom, seksualnom ili psihološkom štetom i patnjomžene, uključujući prijetnje takvim činom, prinudom ili samovoljnim lišavanjem slobode,u javnom i privatnom životu.

Jedna od najčešće navođenih definicija posebno fizičkog zlostavljanja djeteta(Gil, 1973: 115) u porodici glasi: fizičko zlostavljanje djece je namjerna upotreba fizičkesnage ili namjerno propuštanje da se od roditelja ili staratelja načine neke radnje tokominterakcije s djetetom za vrijeme njegovog odgajanja, što ima za cilj da se dijete povrijedi,ozlijedi ili uništi.

Svjetska zdravstvena organizacija (2002) zlostavljanje starijih osoba određujekao pojedinačni ili ponavljajući čin ili nedostatak odgovarajućeg postupanja koje sedogađa u bilo kojem odnosu očekivanja ili povjerenja, a koje uzrokuje štetu, bol,neprilike i/ili nevolju starijoj osobi.

203PREGLED

U porodici dijete razvija osjećaj povjerenja ili nepovjerenja premaokolini, zavisno od toga da li su njegove osnovne potrebe, emocionalnei fizičke, zadovoljene. Tako, na primjer, dijete zlostavljano tokom prvihgodina života, pored nesigurne privrženosti prema roditeljima, ispoljavai teškoće u stvaranju povjerenja prema drugima. Ono će odrastajući po-stepeno razvijati negativnu sliku o svijetu i sebi samom. Svijet će tumačitii opažati u skladu s onim što je doživjelo u vlastitom domu (Killen, 2001:75). Stoga doživljeno nasilje u djetinjstvu često dovodi do nasilničkogponašanja u odrasloj osobi. Podaci o raširenosti međugeneracijskog prenosanasilja, kao modela odgoja i ponašanja prema djeci, dosta su različiti.Tako se procjene o viktimizaciji u dječijoj dobi u populaciji roditelja zlo-stavljača kreću od 7 do čak 70 posto (prema: Ajduković, Pećnik, 2000:69, Spatz-Widom, 1989).

Različita istraživanja (Nikolić-Ristanović, 2008; Petrović, Meško,2008) govore da je nasilje u porodici krivično djelo koje se u većini sluča-jeva ne prijavljuje, najčešće iz sljedećih razloga: agresivno ponašanjeu porodici smatra se privatnim problemom, prijava se doživljava kao rušenjedostojanstva i sramota, postoji strah od osvete i slično.

2. Zakonska zaštita od nasilja u porodici u FBiH

Ustavna struktura države Bosne i Hercegovine – dva entiteta (FBiHi RS) i Distrikt Brčko, nametnula je odvojeni institucionalni pravniokvir, tako da entiteti i distrikt mogu razvijati vlastite izdvojene politikei donositi zakone, koji moraju biti usklađeni sa višim zakonskim aktimai Ustavom.

Shodno obavezi usklađivanja bh. zakonodavstva s različitim među-narodnim dokumentima o ljudskim pravima, koji se navode u AneksuI Ustava, među kojima je i Konvencija UN-a o ukidanju svih oblikadiskriminacije žena, država BiH je, 2003. godine, usvojila i Zakon o ravno-pravnosti spolova u BiH3.

Na osnovu ovog zakona ustanovljena je i Agencija za ravnopravnostspolova, popularnije nazvana „državni gender mehanizam“, čiji je os-novnizadatak praćenje primjene zakona (čl. 22). Pored agencije, obavezu praćenjai nadgledanja provođenja zakona imaju i gender centri FBiH i RS-a (čl. 24).

3 Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH objavljen je u „Službenom glasniku BiH“,br. 16/03.

204 PREGLED

U Zakonu o ravnopravnosti spolova u BiH odredba čl. 17 glasi: „Za-branjen je svaki oblik nasilja u privatnom i javnom životu po osnovu spola.Nadležne vlasti preduzet će odgovarajuće mjere radi eliminacije i sprječa-vanja nasilja na osnovu spola u javnoj i privatnoj sferi života, te instrumentepružanja zaštite, pomoći i naknade žrtvama.“

Ovom zakonskom odredbom nasilje po osnovu spolne pripadnosti,kako u „privatnom“ tako i „javnom“ životu, prvi put se stavlja u fokusdruštvenog interesa, uz obavezu države na poduzimanje odgovarajućihmjera i aktivnosti u pružanju zaštite, najčešće ženi, žrtvi.

U kontekstu navedenog može se zaključiti da se zakon, stavljanjemu ravnopravan odnos zabrane nasilja u „privatnom i javnom životu poosnovu spola“, odnosi i na poseban segment porodičnog nasilja poznatkao bračno odnosno partnersko nasilje. U tom smislu istaknuta je obavezanadležnih vlasti u poduzimanju mjera prevencije nasilja zasnovanog naspolu, posebno u obrazovanju, kako bi se eliminisale predrasude, običajii svi drugi oblici diskriminacije bazirani na ideji inferiornosti ili superior-nosti bilo kojeg spola, kao i na superiornim ulogama muškarca i žene.

Zakon o ravnopravnosti spolova, koji je donesen prije zakona o zaštitiod nasilja u porodici, kao i Porodičnog zakona FBiH, utvrđuje i kazneneodredbe vezane za nasilje, uznemiravanje i seksualno uznemiravanje,određujući ih kao krivično djelo za koje je predviđena kazna zatvora utrajanju od šest mjeseci do pet godina (čl. 27).

Pored Zakona o ravnopravnosti spolova, koji se direktno ne vezuje zazaštitu od nasilja u porodici i koji je donesen na državnom nivou, čimeje obavezujući za oba entiteta, u FBiH zakoni koji su, u manjoj ili većojmjeri, vezani za zaštitu od nasilja u porodici su: Zakon o zaštiti odnasilja u porodici, Krivični zakon i Porodični zakon.

2.1. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici

Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici4 utvrđen je poseban mehanizamzaštite od nasilja kojim se određuje pojam nasilja u porodici, osobe koje

4 Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH, objavljen je u „Službenim novinamaFBiH“, br. 22/05, sa odloženom primjenom od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu,6. 4. 2005. godine, čime je njegova primjena trebala početi 6. 10. 2005. godine.

205PREGLED

se smatraju članovima porodice,5 način njihove zaštite te vrste i svrhazaštitnih mjera koje se u većini izriču počiniocu nasilnih radnji.

Prema odredbama čl. 4. Zakona, nasilje u porodici određuje se „kaobilo koje djelo koje nanosi fizičku, psihičku, seksualnu ili ekonomskuštetu i patnju, kao i prijetnja takvim djelima ili propuštanje dužnog činjenjakoje ozbiljno sputava članove porodice da uživaju u svojim pravima islobodama na principu ravnopravnosti u javnoj ili privatnoj sferi“.

Istim članom kao radnje nasilja u porodici utvrđene su: primjenafizičke sile ili psihičke prinude, postupanje koje može prouzrokovatifizičku/psihičku bol i ekonomsku štetu, prouzrokovanje straha ili povrededostojanstva člana porodice ucjenom ili drugom prinudom, fizičkinapad, verbalni napad i vrijeđanje, seksualno uznemiravanje, uhođenje,oštećenje zajedničke imovine, te propuštanje pažnje i nepružanje pomoćii zaštite prema članu porodice iako za to postoji zakonska i moralna obaveza.

Specifičnost zakona ogleda se u činjenici da je nasilje u porodicidefinisano kao krivično djelo koje je ostalo u nadležnosti redovnih sudova,dok je izricanje zaštitnih mjera povjereno sudovima za prekršaje, kojisu dužni osigurati hitno rješavanje ovih predmeta (čl. 3).

Obavezu prijavljivanja nasilja u porodici, za koje u obavljanjusvojih dužnosti saznaju, pored zdravstvenih i socijalnih radnika, nastavnikai vaspitača, imaju medicinske, obrazovne i druge ustanove, kao i nevladineorganizacije, ali i članovi porodice, te svaki građanin koji sazna za učinjenonasilje u porodici, a posebno ako je žrtva nasilja maloljetna osoba (čl. 7).6

Kod donošenja ove odredbe zakonodavac je vjerovatno imao u viduranije prevlađujuće iskustvo iz prakse, gdje se većina profesionalaca,skrivajući se iza profesionalne tajne, ograničavala samo na pružanjestručne pomoći žrtvi nasilja u porodici, bez obaveze prijavljivanja nasiljapoliciji, tužilaštvu i sudu, u čijoj je nadležnost gonjenje i kažnjavanje

5 Prema čl. 5 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, porodicu čine: bračni i vanbračnipartneri; srodnici koji žive zajedno: krvni srodnici i srodnici iz odnosa potpunogusvojenja u prvoj liniji bez ograničenja, a u pobočnoj liniji zaključno sa četvrtimstepenom; usvojenik i usvojitelj iz odnosa nepotpunog usvojenja; srodnici po tazbinizaključno sa drugim stepenom; staralac i štićenik, hranilac i hranjenik; bivši bračnii vanbračni partneri.

6 Prema odredbi čl. 20 službena osoba koja policiji ne prijavi da su učinjene radnjenasilja u porodici kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 1.000 do 10.000KM ili kaznom zatvora od najmanje 50 dana.

206 PREGLED

počinioca i pružanje zakonom utvrđenih oblika zaštite žrtvama nasiljau porodici.

Zakonski utvrđenom obavezom o prijavljivanju nasilja u porodiciizbjegnuta je mogućnost pozivanja na profesionalni kodeks i etičkeprincipe, odnosno čuvanje profesionalne tajne, pobrojanih profila struč-njaka, koji su ranije najčešće ćutke prelazili preko utvrđenih slučajevanasilja, ne prijavljujući ga.

U propisivanju načina ostvarivanja zaštite od nasilja u porodici, sciljem sprječavanja nasilja, djelovanja na nasilnika da više ne čini nasilje,te uklanjanja posljedica počinjenog nasilja, Zakon, kao prekršajnesankcije za zaštitu od nasilja u porodici, utvrđuje zaštitne mjere.7

Od ukupno šest propisanih zaštitnih mjera, pet se odnose isključivona učinioca nasilja,8 a samo jedna, mjera osiguranja zaštite osobe izloženenasilju, na žrtvu nasilja. S tim da se ova mjera izriče u onim slučajevimakada je osobi izloženoj nasilju život u opasnosti (čl. 13). Primjenom mjerežrtvi se, na osnovu naloga suda za prekršaje, osigurava privremenismještaj i zbrinjavanje u socijalno-zaštitnim ili drugim ustanovama (kućamaspasa), ili kod druge porodice, uz pravo na privremeno izdržavanje izalimentacionog fonda.

Teškoće u provođenju mjere zaštita osobe izložene nasilju posebnousložnjava to što na području FBiH, pored nepostojanja alimentacionihfondova, ne postoje, osim centara za socijalni rad, koji pružaju prvenstvenosavjetodavne i druge oblike stručne i materijalne pomoći, ni državne insti-tucije za privremeni smještaj i zbrinjavanje žrtava porodičnog nasilja,većinom žena i djece. Stoga je provođenje ove zakonske obaveze uglavnomprepušteno ženskim nevladinim organizacijama, odnosno sigurnim kućamakoje NVO-i otvaraju, finansijski najčešće podržavane od inostranihdonatora.9

7 Zaštitne mjere koje se, prema članu 9 Zakona, mogu izreći počiniocu nasilja uporodici su: 1. udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabranavraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor; 2. zabrana približavanja žrtvinasilja; 3. osiguranje zaštite osobe izložene nasilju; 4. zabrana uznemiravanja ili uhođenjaosobe izložene nasilju; 5. obaveza psihosocijalnog tretmana; 6. obavezno liječenjeod ovisnosti.

8 Nasilna soba koja ne postupi prema izrečenoj zaštitnoj mjeri kaznit će se za prekršajnovčanom kaznom u iznosu od 2.000 do 10.000 KM (čl. 21).

9 Prema podacima Open Society Instituta (2006), na području BiH postoji sedamskloništa za žrtve porodičnog nasilja i trgovine ljudima, ukupnog kapacitete 120 mjesta.

207PREGLED

Zahtjev za izricanjem zaštitnih mjera, pored osobe izložene nasilju,može uputiti njezin opunomoćenik, policija, tužilaštvo, organ starateljstva,vladine i nevladine organizacije, ili se zahtjev može uputiti po službenojdužnosti, dok se zaštitna mjera zabrana približavanja žrtvi nasilja izričepo službenoj dužnosti.

Prilikom izricanja zaštitnih mjera10 sud za prekršaje obavezan je davodi računa o svrsi i težini izrečene mjere, te njenoj efikasnosti, s timda po potrebi tu mjeru može zamijeniti drugom zaštitnom mjerom. Sudza prekršaje obavezan je i da kontroliše izvršenje izrečene zaštitne mjere,putem izvještaja koji mu dostavlja centar za socijalni rad (najkasnije uroku od šest mjeseci, a na zahtjev suda, i po potrebi, i ranije), koji ujednovodi evidenciju o izrečenim zaštitnim mjerama, prati izvršenje, predlažeprekid ili produženje ili zamjenu mjere drugom zaštitnom mjerom.

U slučajevima kad ocijeni da je neophodno da se žrtva nasilja uporodici bez odlaganja zaštiti, sud za prekršaje može izreći odgovarajućuzaštitnu mjeru, kao samostalnu prekršajnu sankciju, po saslušanjupočinitelja nasilja, ne čekajući okončanje prekršajnog ili krivičnogpostupka (čl. 19).

Iskustvo prakse u provođenju pobrojanih mjera zaštite od nasiljau porodici na području FBiH, i pored zakonom utvrđenih kriterija i dostaprihvatljive normativno-pravne regulative, nedvosmisleno govori da sezakonske odredbe ne provode u cijelosti, prvenstveno zbog nedostatkafinansijskih sredstava, nepostojanja neophodnih pratećih kapacitetaodnosno ustanova za provođenje zakonom utvrđenih mjera zaštite.

Primjer dobre saradnje vladinog i nevladinog sektora je način rada uspostavljenu Sarajevskom kantonu, gdje je NVO „Fondacija lokalne demokratije“ potpisalaSporazum o saradnji u zaštiti od nasilja u porodici sa policijom i Kantonalnim centromza socijalni rad.

Drugi primjer je uspostavljena saradnja, koja nije institucionalizovana (centar zasocijalni rad se obraća za pomoć pri privremenom zbrinjavanju žrtava nasilja isključivozbog nedostatka vlastitih resursa), na području Zeničko-dobojskog kantona izmeđuNVO „Medica“, centra za socijalni rad, policije i tužilaštva.

10 Sve zaštitne mjere izriču se u trajanju koje ne može biti kraće od 1 mjesecaniti duže od 2 godine (čl. 18).

208 PREGLED

2.2. Porodični zakon

Porodica u najvećem broju slučajeva predstavlja društvenu grupuodnosno zajednicu čiji su međusobni odnosi prožeti uzajamnošću isolidarnošću njezinih članova. Međusobna pomoć i solidarnost unutarporodične zajednice odnosno njezinih članova najčešće je prožeta uza-jamnom ljubavi, povjerenjem i bliskošću, posebno između roditelja idjece te bračnih partnera. Nažalost, u jednom broju porodica, koji je usvim društvima znatno manji od broja porodica koje žive u harmoničnimporodičnim odnosima, porodično okruženje za neke njezine članove čestopredstavlja mjesto u kome su izloženi različitim oblicima nasilja od svojihnajbližih srodnika.

Danas u većini zemalja svijeta prevladava shvatanje da je nasiljeu porodici društveni a ne privatni problem. Procesuiranje posebno teškihoblika porodičnog nasilja sve više je prisutno i u Bosni i Hercegovini.

Porodični zakon FBiH11 u osnovnim odredbama, pored određenjaporodice i odnosa unutar porodice, kao i određenja vanbračne zajednice12,jasno propisuje zabranu nasilničkog ponašanja bračnog partnera ili bilokojeg drugog člana porodice, određujući, pozivom na Zakon o ravno-pravnosti spolova u BiH, nasilničko ponašanje kao svako narušavanjefizičkog i psihičkog integriteta (čl. 4).

Definišući uslove i postupak, sklapanje, prestanak, poništenje i razvodbraka, Porodični zakon nasilje u porodici kao mogući razlog prestankabraka ne apostrofira posebno ni u jednom članu, ali se iz pojedinihodredaba mogu prepoznati njegove naznake, npr. „poništenje braka

11 Porodični zakon FBiH objavljen je u „Službenim novinama FBiH“, br. 35/05; 41/05.12 Porodica je određena kao „životna zajednica roditelja i djece i drugih krvnih

srodnika, srodnika po tazbini, usvojilaca i usvojenika i osoba iz vanbračne zajedniceako žive u zajedničkom domaćinstvu“.

Uređenja odnosa u porodici zasniva se na: zaštiti privatnosti porodičnog života;ravnopravnosti, međusobnom pomaganju i poštovanju članova porodice; obaveziroditelja da osiguraju zaštitu interesa i dobrobiti djeteteta i njihovoj odgovornosti upodizanju, odgoju i obarazovanju djeteta; obavezi države da osigura zaštitu porodicei djeteta; pružanju starateljske zaštite djeci bez roditeljskog staranja i odraslim osobamakoje nisu sposobne same starati se o sebi, svojim pravima, interesima i imovini (čl. 2).

Vanbračna zajednica je određena kao „zajednica života žene i muškarca koji nisuu braku ili vanbračnoj zajednici sa drugom osobom, koja traje najmanje tri godineili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete“ (čl. 3).

209PREGLED

sklopljenog u strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom“ (čl. 40, st. 1), ili„razvod braka, ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni (čl. 41).

Najvažnije odredbe Porodičnog zakona koje govore o zaštiti djetetaod porodičnog nasilja date su u tački C: Prava i dužnosti roditelja i djece.

U ovom dijelu Zakona taksativno su navedena prava djeteta, posebnopravo na zaštitu od svih oblika nasilja, zloupotrebe, zlostavljanja i zane-marivanja u porodici (čl. 128). U odredbama koje uređuju dužnosti iprava roditelja posebno se ističe odredba o dužnosti roditelja na čuvanjedjeteta, zadovoljavanje njegovih potreba i zaštitu od svih oblika nasilja,povrede, ekonomske eksploatacije i seksualne zloupotrebe od drugih osoba,uz obavezu kontrole ponašanja djeteta, zavisno od njegovog uzrasta izrelosti (čl. 134).

Mjere porodične zaštite djeteta, žrtve porodičnog nasilja, u nadležnostisu centara za socijalni rad i suda.

Mjere koje centar za socijalni rad može izreći su: upozorenje napropuste u staranju o djetetu (čl. 151) i određivanje nadzora nad ostvari-vanjem roditeljskog staranja (čl. 152).

Uloga suda je da u vanparničnom postupku, u slučajevima kadroditelj zloupotrebljava svoja prava ili grubo zanemaruje svoje dužnosti,roditelju oduzme pravo na roditeljsko staranje. U taksativno nabrojanimrazlozima za provođenje ove mjere, pored ostalih, navedeni su i slučajevitjelesnog i duševnog nasilja nad djetetom (čl. 154).

Navedena odredba na najkonkretniji način pokazuje raspon intenzitetamogućeg nasilja u porodici prema djetetu, odnosno poduzimanje mjeraporodične zaštite djeteta zavisno od intenziteta nasilja. U tom kontekstumože se zaključiti da bi mjere upozorenja na propuste u staranju o djetetu,kao i mjera nadzora nad ostvarivanjem roditeljskog staranja, u samompolazištu, kao osnovni cilj, trebale imati promjenu u ponašanju roditeljaprema djetetu i njihovu edukaciju, odnosno prevenciju tjelesnog kažnja-vanja djeteta.

Porodični zakon, odredbom čl. 150, propisuje obavezu svih organa,organizacija i fizičkih lica da, bez odlaganja, centru za socijalni rad dostaveobavještenje o kršenju djetetovih prava, a naročito o nasilju i zlostavljanju.

Navedenim određenjem jasno se pravi razlika između nasilja izlostavljanja, čime se u velikoj mjeri doprinosi lakšem sankcionisanjutjelesnog kažnjavanja djeteta.

Iako je neprijavljivanje nasilja u porodici, koje je prema odredbamaZakona o zaštiti od nasilja u porodici kažnjivo djelo, u direktnoj vezi sa

210 PREGLED

kršenjem prava djeteta na zaštitu od nasilja, podaci centara za socijalni radupućuju na zaključak da se prijavljivanje nasilja nadležnim institucijamane čini u dovoljnoj mjeri.

U posebnom dijelu Porodičnog zakona (Glava X: Posebni postupci)u nekoliko odredaba normiran je postupak zaštite od nasilničkog ponašanjau porodici. Međutim, kako je u vrijeme donošenja Porodičnog zakonadonesen i Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, pored pobrojanih bračnih,vanbračnih partnera, te članova porodice koji imaju pravo na zaštituod nasilničkog ponašanja, obaveze fizičkih i pravnih lica da o nasilničkomponašanju obavijeste nadležnu policijsku ustanovu, te obaveze policije,centara za socijalni rad i suda za prekršaje da žrtvi pruže zaštitu od nasil-ničkog ponašanja, u odredbi čl. 381, normirana je samo obaveza policijskeuprave da odmah po prijemu obavještenja odstrani i smjesti u odgovarajućuustanovu osobu koja se nasilnički ponaša ili od koje prijeti opasnost odnasilničkog ponašanja.

Određujući postupak zaštite od nasilničkog ponašanja kao hitan,Porodični zakon (čl. 322) precizira da će se on urediti posebnim zakonomFederacije (čl. 382).

2.3. Krivični zakon

Krivični zakon FBiH13, koji je stupio na snagu prije usvajanjaZakona o zaštiti od nasilja u porodici, ustanovio je određene sankcijevezane za radnje nasilja u porodici, mahom definisane u čl. 6 Zakonao zaštiti od nasilja u porodici, određujući ih kao krivično djelo.

Slijedeći navedeno, KZFBiH u svojim odredbama (Glava XX:Krivična djela protiv braka, porodice i mladeži) unutargrupnog objektakrivično-pravne zaštite utvrđuje i krivična djela protiv porodice gdje,pored ostalih, spada i nasilje u porodici (čl. 222).

S ciljem poštivanja neophodnosti određenja zakonskog bića krivi-čnog djela Zakon sadrži i definiciju porodice odnosno njenih članova(čl. 2, st. 20).14

13 Krivični zakon FBiH je objavljen u „Službenim novinama FBiH“, br. 36/0314 Članovi porodice u smislu ovog zakona su: bračni i vanbračni drug, bivši bračni

i vanbračni drug, krvni srodnik u pravoj liniji, usvojitelj i usvojenik, rođak u pobočnojliniji zaključno s trećim stepenom i srodnik po tazbini do drugog stepena zaključno.

Proširenje pojma porodice, izvan kruga osoba koje su obuhvaćene Porodičnimzakonom (čl. 2), uslovljeno je specifičnom prirodom svrhe ove inkriminacije.

211PREGLED

Utvrđenim odredbama, u čl. 222, krivično djelo nasilje u porodici,čiji učinitelj, kao i pasivni subjekat djela (žrtva), može biti isključivo članporodice, pored osnovnog, ima pet teže kvalifikovanih oblika djela.

Prema odredbi stava 1, osnovni oblik djela postoji u slučaju kadučinitelj nasiljem, drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava mir, tjelesnucjelovitost ili psihičko zdravlje članova svoje porodice.

Navedenom odredbom pod nasiljem u porodici podrazumijevaju serazličiti oblici fizičkog, psihičkog, emocionalnog i duhovnog nasilja, kojidovode do ugrožavanja mira, tjelesnog integriteta ili duševnog zdravljapasivnog subjekta (žrtve).

Seksualno nasilje, često prisutno kod pobrojanih oblika nasilja, nebi se moglo obuhvatiti ovom inkriminacijom zato što je inkriminisanokrivičnim djelima iz grupe protiv spolne slobode i morala.

Radnja nasilja je alternativno određena, i to kao: nasilje; drskoponašanje; bezobzirno ponašanje.

Nasilje se najčešće ogleda u primjeni fizičke sile, na primjer udaranje,guranje, šamaranje, čupanje za kosu, nanošenje lakših tjelesnih povreda.Pored navedenog, radnja nasilja, koje nikad ne predstavlja jedan izolovaniakt odnosno oblik nasilja, može se sastojati i u činjenju psihičkog, emocio-nalnog ili duhovnog nasilja kojim se narušava mir, tjelesna cjelovitostili duševno zdravlje članova porodice. „Nasilje postoji ne samo kad jeokrenuto prema ljudima, već i kad je usmjereno prema stvarima nanačin da nasilničke postupke, pasivni subjekt, tj. član obitelji, osobnodoživljava kao prisilu i kao zlo“ (Tomić, 2007: 140).

Drsko ili bezobzirno ponašanje, u smislu ovog djela, obuhvatalo bisvako ponašanje koje u većoj mjeri odstupa od uobičajenog ponašanjau porodičnim odnosima, na primjer vrijeđanje, prijetnja, netrpeljivost,nipodaštavanje i drugi grubi i izrazito netolerantni oblici ponašanjaneprimjereni uobičajenoj komunikaciji i poštivanju uhodanih vrijednostiživota u porodici.

Za osnovni oblik nasilja u porodici propisana je novčana kazna ilikazna zatvora do jedne godine.

Odredbom stava 2 propisan je prvi teži oblik krivičnog djela nasiljau porodici, koji postoji ako se krivično djelo učini prema članu porodice skojim učinitelj živi u zajedničkom domaćinstvu. Činjenjem ovog krivičnogdjela prema najužem članu porodice – bračnom ili vanbračnom partneru,djeci ili roditeljima, učinitelj istovremeno narušava i ugrožava egzistencijui integritet same porodice kao društvene grupe.

Za ovaj teži oblik porodičnog nasilja propisana je novčana kazna ilikazna zatvora do tri godine.

Odredbom stava 3 propisan je drugi teži oblik krivičnog djela nasiljau porodici koje postoji ako je pri učinjenju krivičnog djela iz stavova1 i 2 upotrijebljeno oružje, opasno oruđe ili drugo sredstvo prikladno dateško povrijedi tijelo ili naruši zdravlje čovjeka.

U smislu ove odredbe pod oružjem se podrazumijeva različito vatrenoi hladno oružje, dok pojam „opasno oruđe“ obuhvata sredstva koja supo svojoj namjeni predviđena za obavljanje određenih poslova, ali supo svojoj prirodi takva da istovremeno mogu poslužiti i za nanošenjeteške tjelesne povrede ili prouzrokovanje smrti čovjeka. Ta oruđa suna primjer sjekira, vile, ašov, lopata, čekić i sl. Pod „drugim sredstvima“prikladnim da teško povrijede tijelo ili naruše zdravlje žrtve mogu senavesti na primjer kamen, staklena flaša, bejzbol ili golf palica i slično.

Za ovaj oblik krivičnog djela propisana je kazna zatvora od trimjeseca do tri godine.

Odredbom stava 4 propisan je teži oblik krivičnog djela nasilja uporodici koji postoji ako je krivičnim djelom iz stava od 1 do 3 članporodice teško tjelesno ozlijeđen ili mu je zdravlje teško narušeno, iliako su prethodna tri oblika porodičnog nasilja učinjena prema djetetuili maloljetniku.

Kod ovog oblika krivičnog djela krivična odgovornost učinitelja zaposljedice, posebno kad je žrtva dijete ili maloljetnik, s obzirom na toda takvo nasilje može ugroziti njihov psihofizički razvoj sa negativnimposljedicama na dalji proces odrastanja i socijalizacije mlade osobe,rješava se prema pravilima o odgovornosti za težu posljedicu.

Za ovaj oblik nasilja u porodici propisana je kazna zatvora od jednedo pet godina.

Odredbom stava 5 krivično djelo nasilja u porodici postoji ako jeizvršenjem nekog od krivičnih djela iz stava 1 do 4 prouzrokovana smrtčlana porodice. Za postojanje ovog krivičnog djela nevažno je da li jesmrtna posljedica nastupila kao rezultat djelovanja počinitelja ili je doposljedice došlo uslijed aktivnosti same žrtve. Tako na primjer ovaj oblikkrivičnog djela postoji u svim slučajevima gdje je smrtna posljedicanastala pri pokušaju žrtve da se spasi od nasilja ili kada žrtva, nemoćnada se sama zaštiti od nasilja, izvrši suicid.

212 PREGLED

213PREGLED

Za ovaj oblik nasilja u porodici propisana je kazna zatvora od dvijedo petnaest godina.

Odredbom stava 6 propisan je najteži oblik krivičnog djela nasiljau porodici, a čini ga onaj ko usmrti člana porodice kojeg je prethodnozlostavljao. Ovaj najteži oblik nasilja u porodici predstavlja takođe jedanoblik teškog ubistva, koji je zbog specifičnosti učinitelja i žrtve i njihovogmeđusobnog odnosa obuhvaćen ovom inkriminacijom. Žrtva djela je članporodice kojeg je počinitelj prethodno zlostavljao, pod čim bi trebalopodrazumijevati sve radnje obuhvaćene osnovnim oblikom djela.

Za ovaj najteži oblik nasilja u porodici propisana je ista kazna kaoi za ostale oblike teških ubistava, zatvor najmanje deset godina ili kaznadugotrajnog zatvora.

3. Zaključak

Danas je u svijetu opšteprihvaćen stav da nasilje u porodici pred-stavlja kršenje ljudskih prava. Stoga svaki član porodice, zasebno, imapravo, pored zaštite od različitih oblika nasilja u društvu, na zaštitu odnasilja u porodici.

U FBiH zaštita od nasilja u porodici normirana je posebnimzakonodavstvom. Prve konkretne aktivnosti u pružanju institucionalizovanezaštite od nasilja u porodici poduzete su donošenjem Zakona o zaštitiod nasilja u porodici, kao i unošenjem jednog broja odredaba koje omogu-ćavaju zaštitu od nasilja u Porodični zakon FBiH. Krivični zakon FBiHtakođe normira nasilje u porodici, određujući ga kao krivično djelo kojese uglavnom, posebno kvalifikovani oblici krivičnog djela nasilja uporodici, sankcioniše zatvorskom kaznom.

U širem smislu, prema normativnom određenju nasilja po osnovuspolne pripadnosti, gdje se u isti odnos stavlja zaštita od nasilja u „pri-vatnom“ i „javnom“ životu, i Zakon o ravnopravnosti spolova, koji jedonesen na nivou BiH, može se vezati za jedan segment porodičnog nasiljakoji se najčešće naziva bračno odnosno partnersko nasilje.

Normativno uređenje zaštite od nasilja u FBiH, kojim je izričitopropisano da je nasilje u porodici krivično djelo, u praktičnoj primjeniobilježeno je nizom različitih problema. Tako na primjer primjenaodredaba Zakona o zaštiti od nasilja u porodici još uvijek nije praktičnozaživjela, jer su primjeri izricanja zaštitnih mjera, čiji je cilj što hitnija

zaštita žrtve, od strane sudova za prekršaje veoma rijetki. Ovo zbog togašto je dosljedno provođenje izrečenih zaštitnih mjera u praksi gotovonemoguće, koliko zbog nepostojanja odgovarajućih institucija za zaštitui pružanje pomoći žrtvi nasilja toliko i zbog nemogućnosti primjeneobaveznog liječenja i tretmana nasilnika, ali i zbog nepostojanja fondovaza privremenu pomoć žrtvi nasilja.

Kako Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, kao ni odgovarajući pratećipropisi, ni u jednoj odredbi ne govori o tome gdje udaljiti nasilnika, žrtvanad kojom je učinjeno nasilje, većinom majka s djecom, izmješta se izkuće ili stana, čime se dodatno traumatizira.

Zaštitna mjera zabrana približavanja žrtvi nasilja, koja se rijetkoizriče, u praksi se pokazala nedovoljnom garancijom u sprječavanjuponovne viktimizacije, što je takođe jedan od razloga da se žrtve, zbogsigurnosti, najčešće izmještaju u skloništa čija je adresa nepoznata. Niovaj oblik zaštite žrtvi ne pruža punu sigurnost, jer, u našim uslovima,nasilnik često otkrije njezino mjesto boravka, što ima za posljedicu,pored izmještanja žrtve u drugu sigurnu kuću, i ugrožavanje sigurnostiosoblja koje radi u skloništima.

Činjenica da se skloništa na području FBiH, još uvijek, najvećimdijelom finansiraju iz inostranih fondova, kojih je sve manje, upućuje namogućnost zatvaranja ovih ustanova ako država ne definiše jedinstvennačin njihovog organizovanja i finansiranja.

Provođenje zakonskih odredaba u zaštiti od nasilja u porodici, porednavedenog, dodatno usložnjava i sljedeće: nepostojanje dužeg iskustvai sudske prakse u provođenju, posebno odredaba Zakona o zaštiti odnasilja u porodici; nedovoljna edukacija svih učesnika u provođenju propisaiz ove oblasti; nedovoljna kadrovska i materijalna osposobljenost centaraza socijalni rad; nedovoljna medijska promocija legislative kojom sereguliše oblast nasilja u porodici, kao i nedovoljna preventivna aktivnost,posebno obrazovnih institucija u sprječavanju nasilja u porodici; neus-postavljen sistem koordinacije između sudstva, policije i centara zasocijalni rad; nepostojanje jedinstvene baze statističkih podataka i slično.

Sve pobrojano ukazuje na niz problema i nesnalaženja, koji su,pored nepostojanja dugoročnih rješenja, izazvani nekomplementarnostimau odnosu na postojeće zakone i raspoložive kapacitete za njihovo pro-vođenje. Stoga je, u ovakvim uslovima, bez jasne državne strategije

214 PREGLED

nerealno od nevladinog sektora očekivati da preuzme cjelokupni procesrehabilitacije i zaštite žrtava, kao i pronalaženje trajnih rješenja.

Prevencija nasilja u porodici zahtijeva neophodnost provođenjaposebno edukativne kampanje sa ciljem upoznavanja javnosti da nasiljeu porodici predstavlja kršenje osnovnih ljudskih prava, uz naglasak dase država potpisivanjem više međunarodnih dokumenata i sporazumaobavezala na poduzimanje mjera njegovog sprečavanja. Ovo tim priješto iskustva različitih zemalja govore da se bez ozbiljne intervencije iangažmana države, ali i nevladinog sektora, posebno ženskih organizacija,ne mogu postići zadovoljavajući rezultati u dugoročnom smanjenjunjegove rasprostranjenosti. Stoga efikasna pravna zaštita od nasilja uporodici čini osnovni preduslov ne samo primarne nego i sekundarneprevencije ovog društvenog problema.

Literatura

1. Ajduković, M., Pavleković, G. (Ur) (2000): Nasilje nad ženomu porodici, Društvo za psihološku podršku, Zagreb.

2. Četvrta svjetska konferencija o ženama (1995). Pekinška dekla-racija, u: Međunarodna dokumenta, Gender centar FBiH, Sarajevo.

3. Gidens, E. (2003): Sociologija, Ekonomski fakultet, Beograd.4. Gil, D. (1973): Violence against Children, in: Hans Peter Dreitzel

(ed.): Childhood and Socialization, Macmillan, London, pp. 111-137.5. Killen, K. (2001): Izdani, Društvo za psihološku pomoć, Zagreb.6. Milić, A. (2007): Sociologija porodice, Čigoja, Beograd.7. Nikolić – Ristović, V. (2008): Preživjeti tranziciju, Službeni glasnik,

Beograd.8. Nowakowska, U. (1999): Violenece against Women: International

Standards, Polish Reality, Journal of Communists Studies and TransitionPolitics, 1, pp.41-63.

9. Open Society Institute (2006): Nasilje nad ženom – Je li vlastimau BiH stalo – pregled činjenica, Sarajevo.

10. Parlament FBiH (2003): Krivični zakon FBiH, „Sl. novine FBiH“,br. 36/03.

215PREGLED

11. Parlament FBiH (2005): Porodični zakon FBiH, „Sl. novineFBiH“, br. 35/05.

12. Parlament FBiH (2005): Zakon o zaštiti od nasilja u porodici,„Sl. novine FBiH“, br. 22/05.

13. Parlamentarna skupština BiH (2003): Zakon o ravnopravnostispolova, u: „Sl. glasnik BiH“, br. 16/03.

14. Petrović, B., Meško, G. (2008): Kriminologija, Pravni fakultet,Sarajevo.

15. Preporuke REC-a (2002): 5 Odbora ministara državama člani-cama o zaštiti žena od nasilja, u: Međunarodni dokumenti, Gender centarFBiH, Sarajevo.

16. Tomić, Z. (2007): Krivično pravo II, Pravni fakultet, Sarajevo.17. UN (1979): Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije

žene, u: Čitanka ljudskih prava, (2001), Centar za ljudska prava, Sarajevo.18. Unicef (1999): Women in Transition, The MOONEE Project

CEE/CIS/Baltics, Regional Monitoring Reports, No. 6., Florence,UNICEF Internationale Child Development Center.

19. WHO (2002): The Toronto Declaration on the Global Preventionof Elder Abuse. World Health Organization, Geneva.

216 PREGLED

217PREGLED

UDK 371 (497.15) "1918/1941"

Nusret Kujraković

ODNOS BOŠNJAKA PREMA DRŽAVNOMŠKOLSKOM SISTEMU BOSNE I HERCEGOVINE

IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA

THE ATTITUDE OF BOSNIAKS TOWARDS STATESCHOOL SYSTEM OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

BETWEEN THE TWO WORLD WARS

Sažetak

Ovaj rad bavi se pitanjem odnosa Bošnjaka prema državnom školskomsistemu Bosne i Hercegovine između dva svjetska rata. Istražena susociološka obilježja bosanskohercegovačkog društva i Kraljevine Jugo-slavije u čijem je sastavu bila Bosna i Hercegovina u periodu između dvasvjetska rata (1918-1941). U Kraljevini Jugoslaviji Bošnjaci su bili građanidrugog reda. Razbijena je teritorijalna cjelovitost Bosne, a nad Bošnjacimaje počinjen ekonomski genocid putem nepravedne agrarne reforme. Novadržava postaje okvir za realizaciju velikosrpske hegemonije. Bošnjaci sunacionalno negirani i smatrani vjerskom skupinom, kulturno omalovaža-vani i odstranjeni iz upravnog državnog administrativnog aparata, izsudstva, finansija, željeznica, vojske, policije, privrede itd. Kraljevinaje vodila neravnopravnu školsku politiku. Kraljevina je iskoristila prirodneresurse i bogatstvo BiH za razvoj drugih dijelova zemlje. Najnerazvijenijei najzapostavljenije su bile bosanske banovine!

Ovakva pozicija Bošnjaka određuje njihov odnos prema državi injenom školskom sistemu. Svaki objektivan znanstvenik, pri istraživanjui ocjenjivanju ovog razdoblja, ovo mora uzeti u obzir i na tome zasnivatisvoju interpretaciju i znanstvene zaključke.

Lažna je i neznanstvena teza da Bošnjaci ne cijene škole i obrazo-vanje. Centralna državna vlast je, kroz školski sistem, promovirala srpskihegemonizam, pravoslavlje i svetosavsku tradiciju. To su osnovni razlozi

218 PREGLED

negativnog odnosa Bošnjaka prema takvim školama. Zvanični podacio pismenosti Bošnjaka u tom razdoblju trebaju se uzeti sa rezervom, jerdržava nije priznavala pismo arebicu koju je poznavao dobar broj Bošnjaka.

Odnos Bošnjaka prema državnim školama postupno se mijenjaozahvaljujući uklanjanju štetnih rješenja po Bošnjake.

Ključne riječi: Bosna i Hercegovina/Kraljevina Jugoslavija, Bošnjaci,država, odnosi, školski sistem, školovanje, obrazovanje

Summary

This article deals with the issue of Bosniak attitude towards the stateschool system of Bosnia and Herzegovina between the two world wars.It investigates the sociological characteristics of B&H and the Kingdom ofYugoslavia of which Bosnia and Herzegovina was a part in the periodbetween the two world wars (1918-1941). In the Kingdom of Yugoslavia,Bosniaks were second-class citizens. The territorial integrity of Bosniawas broken and economic genocide was committed against Bosniaks bythe unjustified agrarian reform. The new state became the frameworkfor the implementation of Greater Serbian hegemony. Bosniak nationalityand culture were denied. They were considered a religious group andremoved from the state administrative apparatus, the judiciary, financialsector, railways, military, police, economy, etc. The Kingdom pursuedan unfair school policy. The Kingdom used the natural resources andwealth of B&H to develop other parts of the country. Territorial partsof B&H (so-called banovine) were the most underdeveloped.

This position of Bosniaks in the new state determined their relationshipto the state and its school system. Any objective scientist, researchingand evaluating this period, must take this fact into account. His/herinterpretation and scientific conclusions must be based on the abovementioned fact.

That Bosniaks do not appreciate schools and education is a falseand unscientific thesis. The central government authority promoted Serbianhegemony, Orthodoxy and Serbian tradition through the school system.

These are the basic reasons for the Bosniak negative relationshipto such kind of schools. Official data on Bosniak literacy in this periodshould be taken with a grain of salt, because the state did not recognize

219PREGLED

the so-called Arebica alphabet, which was known by a good number ofBosniaks. Their relationship to state schools was gradually changingas a result of the removal of these harmful solutions for the interestsof Bosniaks.

Key words: Bosnia and Herzegovina / Kingdom of Yugoslavia,Bosniaks, state, relations, school system, schooling, education

Uvod

Sa sociološkog gledišta, društveni život Kraljevine Jugoslavije, učijem je sastavu bila i Bosna i Hercegovina, od nastanka 1. decembra 1918.godine pa do raspada 1941. godine obilježava socijalna slojevitost društva,nacionalna i vjerska podijeljenost, ekonomska nerazvijenost i društvenanestabilnost, nesporazumi oko unutrašnjeg uređenja države, zategnutimeđunacionalni odnosi, teške kulturno-prosvjetne prilike i velika nepis-menost stanovništva, pravni partikularizam, nestabilne političke prilike,neravnomjerna razvojna ekonomska i neravnopravna školska politika,zaoštravanje nacionalnog pitanja i jačanje separatističkih i hegemonističkihhrvatskih i srpskih nacionalnih ideja, težak život radnika i seljaka, zaostalosti nerazvijenost sela itd. Kraljevina je spadala u red najnerazvijenijihevropskih država. Zemlja je bila izrazito agrarna sa nerazvijenom poljo-privredom i industrijom.

Bosna i Hercegovina, kao dio Kraljevine SHS/Jugoslavije, dijelila jeidentična sociološka obilježja koja se u Bosni i Hercegovini pojavljujuu zaoštrenijoj formi s obzirom na njezin položaj u Kraljevini i ukupnisocijalni, ekonomski i kulturni stupanj razvitka.1

Nastanak Kraljevine SHS/Jugoslavije „za Bošnjake je bio tragičančin“2 s obzirom na njihov neravnopravan položaj i zatiranje njihovihekonomskih, nacionalnih i vjerskih prava. Nije postojala životna i imovinska

1 Usp. Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo, 1998; Omer Ibrahimagić,Državno-pravni razvitak Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998; Grupa autora, Bosnai Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Sarajevo, 1998;Kemal Hrelja, Kako je živio narod – Bosna i Hercegovina 1918-1941, Sarajevo,1994; Jusuf Žiga, Savremeno bosansko društvo, hrestomatija, Sarajevo, 2007.

2 Šaćir Filandra, Bošnjačka politika u XX. stoljeću, Sejtarija, Sarajevo, 1998, str. 57.

220 PREGLED

sigurnost, tako da je u periodu od 1918. do 1921. godine ubijeno 2.000Bošnjaka od Srba a da nikada niko nije odgovarao. Paljevine, pljačke,šikaniranja i ubojstva bili su naročito izraženi u godinama tzv. prevrata,o čemu svjedoči i reisu-l-ulema Džemaludin Čaušević u svom iskazuCharlesu Rivetu, novinaru pariškog lista Temps, a dr. Korošec to stanjeoznačava kao „evropski skandal“.3

U Kraljevini SHS, kasnije Jugoslaviji, Bošnjaci su bili građanidrugog reda. Da se umanji njihova ekonomska i politička moć, razbijanaje teritorijalna cjelovitost Bosne, vladala je nacionalna neravnopravnost,ekonomsko uništavanje Bošnjaka putem nepravedne agrarne reforme.Nova država postaje okvir za realizaciju velikosrpske hegemonije, u kojojsu Bošnjaci nacionalno negirani i smatrani vjerskom skupinom, kulturnoomalovažavani i odstranjeni iz upravnog državnog administrativnog aparata,iz sudstva, finansija, željeznica, vojske, policije, privrede itd.4

Istinitost ovih navoda o neravnopravnom i teškom položaju Bošnjakau Bosni i Hercegovini i muslimana u Kraljevini Jugoslaviji potvrđujuanketni podaci koji su prikupljeni u organizaciji društva Gajret 1938.godine, a koji su se odnosili na kulturno-prosvjetne i socijalno-ekonomskeprilike jugoslavenskih muslimana. Rezultati ove ankete, kao i iznesenipodaci o položaju muslimana u Jugoslaviji na konferenciji (kongresu)muslimanske inteligencije početkom februara 1939. godine u Beogradu,koji je raspravljao o gospodarskim, ekonomskim i socijalnim pitanjima,pokazali su poraznu sliku općeg položaja muslimana u svim oblastima,a naročito njegovog seoskog dijela.5

U periodu od 1919. do 1939. godine u procesu agrarne reforme oduzetasu od zemljovlasnika Bošnjaka i ustupljena zemljoradnicima Srbima400.072 ha beglučkih zemalja i 775.233 ha kmetskih selišta (ukupno

3 Isto, str. 59.4 Nijaz Duraković, Prokletstvo Muslimana, Sarajevo, 1993, str. 121-127, 135-145;

Položaj Muslimana u našoj državi u državnoj administraciji, Gajret, 1939, br. 4, str. 65.5 Sažete rezultate ankete i kraći izvještaj o radu konferencije muslimanske inteli-

gencije u Beogradu, vidi: Ibrahim Kemura, Uloga Gajreta u društvenom životu Musli-mana, Veselin Masleša, Sarajevo, 1986, str. 242-246; Salih Ljubunčić, Naša muslimanskastvarnost, kalendar Narodne uzdanice za 1940. godinu, str. 40-41; Gajret, XIX/1938, br.2 , str. 24-38, Gajret, XIX/1938, br. 7-9 i 10, str. 78 i 166-179, i beogradska Politika,br. 11020 od 2. II 1939, str.6, i br. 11021 od 3. II 1939. godine.

221PREGLED

1.175.305 ha). Do 1941. godine zemljovlasnici su naplatili 67,4 posto,a ostalo je nenaplaćeno 32,6 posto. Nova država FNR Jugoslavija nijepreuzela obaveze isplate tog duga prema Bošnjacima.6

Bio je to smišljeni ekonomski genocid nad Bošnjacima, koji je proveodržavni aparat svojom pravnom regulativom koja je samo legaliziralanasilnu pljačku i otimačinu zemlje od Bošnjaka koju su vršili Srbi.7

U zemljama koje su ušle u sastav nove državne tvorevine bilo je višerazličitih školskih sistema. U temeljne odrednice prosvjetne politike novedržave spada izrazita nemarnost u pogledu izgradnje školske mrežeosnovnih, srednjih i visokih škola, a posebno u Bosni i Hercegovini,neravnomjerna teritorijalna izgradnja novih škola u odnosu na brojstanovnika i njihovu nacionalnu pripadnost. Kraljevina Jugoslavijavodila je neravnomjernu i neravnopravnu školsku politiku od svognastanka do raspada. To je najviše pogodilo Bosnu i Hercegovinu, jerje ona ušla u novu državu s najmanje razvijenim školskim sistemom ivelikim nedostatkom osnovnih i srednjih škola. Znakovito je da nikadanije vođena rasprava u Narodnoj skupštini ni u Ministarstvu prosvjeteo velikom nedostatku škola i nepismenosti stanovništva. Najveća nepis-menost stanovništva bila je u Bosni i Hercegovini. Sukladno integralističkoji centralističkoj politici, vladajući politički krugovi pristupili su izmjenizatečenih školskih zakona i unifikaciji školskog sistema u zemlji 1924/25.godine.8

Navedeni socijalni i historijski ambijent i kontekst u Bosni i Herce-govini (i Kraljevini Jugoslaviji) najviše štete nanio je muslimanima uKraljevini i bosanskim muslimanima (Bošnjacima) u Bosni i Hercegovini,koji su uskraćeni za dvije temeljne i primarne poluge razvoja: ekonomskumoć i obrazovanje. Objektivna znanstvena analiza mora uzeti u obzir spo-menuti historijski kontekst prilikom interpretiranja općenitog razvitkabosanskih muslimana i njihovog odnosa prema državi i državnom škol-skom sistemu u međuratnoj Bosni i Hercegovini.

6 Usp. Šaćir Filandra, nav. dj., str. 63-64, 98, i Kemal Hrelja, nav. dj., str. 86 i 114-119.7 Usp. Atif Purivatra, Ekonomski genocid nad bosanskim Muslimanima, MAG,

Sarajevo, 1993. O stanju bosanskohercegovačke poljoprivrede u tom periodu opširnijeu: Kemal Hrelja, nav. dj., str. 33-198, i Ahmed Hadžirović, Sindikalni pokret u Bosnii Hercegovini 1918-1941, Beograd, 1978, str. 13-100.

8 Mitar Papić, Školstvo u BiH 1918-1941, Sarajevo, 1984, str. 22-23.

222 PREGLED

Rasprave Bošnjaka o državnom školskom sistemu

Državna školska politika nije uspjela da uradi nešto više na izgradnjiviše škola u zemlji, pa i u Bosni. Kraljevina je vodila neravnopravnuškolsku politiku, a od svih tadašnjih banovina najzapostavljenije su bilebosanske banovine! Nešto više je učinjeno u oblasti modernizacije nas-tavnog procesa. Izvjestan napredak koji je ostvaren, kada se uporedi sastvarnim potrebama u Bosni i Hercegovini i sa stanjem u drugim dijelovimazemlje, ipak nije udovoljio tadašnjim potrebama. Na ovakav razvojškolske mreže u Bosni i Hercegovini i njeno slabljenje, kao i podređenubosansku poziciju, najveći utjecaj imao je ekonomsko-politički odnosostalih dijelova zemlje prema Bosni i Hercegovini, a posebno vladajućegrežima, koji je zagovarao srpsku dominaciju u cijeloj zemlji. Razvijenijamreža škola, a naročito otvaranje visokoškolskih ustanova u Bosni i Herce-govini, mogla je zasmetati ostvarenju zacrtanih interesa vladajućeg režima.Naravno, ne treba zaobići ni odgovornost tadašnjih domaćih vlasti kojenisu učinile više u razvoju školskog sistema. I da zaključimo: „Prikazškolstva u Bosni i Hercegovini predstavljen kroz broj osnovnih školau odnosu na broj stanovnika i u odnosu na veličinu prostora, te kroz obu-hvaćenost upisom djece dospjele za školovanje govori o zapostavljenostiBosne i Hercegovine u odnosu na takvo stanje u državi kao cjelini.“9

To je dovelo do toga da je bosanskohercegovačko stanovništvo naj-nepismenije u Kraljevini Jugoslaviji a da su Bošnjaci, po zvaničnimstatističkim podacima, najnepismeniji.10

Ipak, treba istaknuti jednu veoma važnu činjenicu koja se odnosi napismenost Bošnjaka. Dolazak Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinui uvođenje latiničnog pisma kao mjerila pismenosti (kasnije i u KraljeviniJugoslaviji) Bošnjaci su postali u evropskom smislu riječi najnepismenijinarod u Bosni. „Ova konstatacija“, ističe Ibrahim Kemura, „ima svojeopravdanje samo pod uslovom da ne uzmemo u obzir arapsko pismo ipoznavanje orijentalnih jezika. Naime, pod osmanskom vlašću Muslimani

9 Kemal Hrelja, nav. dj., str. 203.10 Isto, str. 40. O pismenosti stanovništva BiH vidi također: Đorđe Pejanović, Stanov-

ništvo, školstvo i pismenost i krajevima bivše Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1938,str. 23-27.

223PREGLED

su se školovali u nižim vjerskim školama – mektebima i srednjim školamateološkog tipa – medresama...“ 11

Rijetki su narodi, naglašava Nijaz Šukrić, koji su u svojoj kulturnojpovijesti doživjeli transformaciju tri pisma: bosančicu ili brzu ćirilicu(srednjovjekovno slavensko pismo, stari tip ćirilice, brzopisna ćirilica,bosančica), arebicu, latinicu i ćirilicu modernog doba. Bosančica, prvobitnobosansko pismo, sačuvala se kod muslimana u osmanskom i austro-ugarskom periodu, o čemu svjedoče pisma nekih članova porodica kaonpr. Čengić, Filipović, Hašimbegović i dr. Iz pisma Muhameda Čengićavidi se da ga je mati naučila bosančicu, koja je služila za porodično dopi-sivanje. O pismenosti bosanske muslimanke svjedoči i pismo HusnijeFilipović, koji kaže da ga je mati naučila bosančicu. Iz toga se da zaključitio onovremenoj pismenosti kako Bošnjaka tako i Bošnjakinja. Do masov-nijeg opismenjavanja Bošnjaka i Bošnjakinja arebicom dolazi poslije prvei druge islamske prosvjetne ankete (1910-1912), „dok je podučavanjelatinicom smatrano izlišnim i bespotrebnim jer se neće zapošljavati udržavnim službama, gdje je obvezno poznavanje ovog pisma. Tako jedošlo do toga da je dobar dio muslimanske sredine, koju sačinjavaju ženebio pismen arebicom, a nepismen ćirilicom i latinicom“.12

Pored tradicionalnih motiva, ipak ne treba smetnuti s uma i stanovituaustrougarsku politiku u održavanju arebice kako bi se stvorila veća pod-vojenost između Srba i Bošnjaka! U trećoj islamskoj prosvjetnoj anketi(1921-1922) otupljena je oštrica otpora prijelaza sa arebice na latinicu/ćirilicu uz niz objektivnih razloga. Potiskuje se arebica, a knjige i udžbenicise pišu na latinici.13 Može se zaključiti da statistički podaci o pismenostiBošnjaka i Bošnjakinja koji se temelje na latinično-ćiriličnom pismu urazdoblju Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije ne odražavaju stvarnostanje pismenosti bošnjačkog muslimanskog stanovništva, jer zanemarujutadašnju arebicu, koju je poznavao dobar dio Bošnjaka i Bošnjakinja.

11 Ibrahim Kemura, nav. dj. str. 19.12 Nijaz Šukrić, Pobožnost i pismenost muslimanke, Glasnik Vrhovnog starješinstva

Islamske zajednice, 1980, str. 293. Također, Pisana riječ u Bosni i Hercegovini odnajstarijih vremena do 1918. godine, odgovorni urednici Alija Isaković i MiroslavPopadić, Veselin Masleša, OOUR Izdavačka djelatnost, Sarajevo, 1982, str. 108.

13 Nijaz Šukrić, nav. čl., str. 287-296.

Otkud da je Bosna i Hercegovina imala najmanje škola i bila naj-zaostalija u pogledu pismenosti stanovništva i koji su determinirajućifaktori ovakvog stanja? Valjan odgovor na ovo pitanje zahtijeva interdis-ciplinaran metodološki pristup, a to znači da treba uzeti u obzir političkiambijent, nivo općeg ekonomskog, kulturnog i političkog razvoja jugo-slavenskog, posebno bh. društva, u tom razdoblju. Vrlo je važan faktorodnos državne vlasti prema kreiranju socijalnog i političkog ambijenta zaravnopravan razvoj svih naroda i dijelova zemlje, a u konkretnom slučajuprema razvoju školskog sistema i obrazovanja, jer je on bitna osnovaukupnog napretka društva. Školski sistem imao je nesumnjivo velikiutjecaj na pismenost stanovništva.

Bez uvida u ukupnost realnih socijalnih obilježja bosanskoherce-govačkog i jugoslavenskog društva nije moguće donijeti ispravne iznanstveno utemeljene zaključke. Drugačiji, filozofski, teorijski i metodo-loški pristup, odveo bi nas u ćorsokak i na pogrešne odgovore. Da li suBošnjaci principijelno protiv školovanja i škola ili su imali otklon premaodređenom karakteru škola? Da li su oni velikodušno odbijali gradnjuškola od strane države? Kakve su bile njihove materijalne mogućnosti dasami grade škole? Ovo su suštinska pitanja koja su se nametala ondašnjojobrazovanoj bošnjačkoj inteligenciji.

Odgovor na ova pitanja nije moguće dati bez uvida u ukupne eko-nomske, političke, socijalne i kulturne prilike u cijeloj zemlji, a u Bosnii Hercegovini posebno, kao i odnos vladajućih krugova prema Bošnjacimai muslimanima u cjelini. Prethodno je istaknuto kakav je bio položaj Boš-njaka. Na taj način moguće je shvatiti zašto je u muslimanskim mjestimabilo najmanje škola, mada je država bila dužna da ih izgrađuje pozakonima koje je sama donijela. U svjetlu ranije navedenih činjenica opoložaju muslimana u Kraljevini, a time i muslimana Bošnjaka u BiH,i prikazanih socioloških obilježja treba sagledavati odnos Bošnjaka premadržavi i njezinom školskom sistemu, pa i slanju djece u te škole. Počestose podmetalo Bošnjacima da oni mrze škole i da ne vole školovanje iobrazovanje. Bošnjačka inteligencija je raspravljala o gore navedenojproblematici nastojeći utvrditi objektivne uzroke i ozbiljne konsekvence,ali i doći do znanstveno utemeljenih odgovora na prisutne proturječnostii nedostatke. Slijedi prikaz rasprava, stavova i mišljenje pojedinih intelek-tualaca.

224 PREGLED

225PREGLED

Govoreći o poraznom stanju školstva u Bosni i Hercegovini i neravno-pravnoj školskoj politici na štetu Bosne, Nafis Defterdarović, savremeniktadašnjih zbivanja, odbacuje raširenu izmišljotinu da Bošnjaci, pogotovoseljaci, neće škola iz vjerskih razloga i konzervativizma, kao da većpodignute državne škole u muslimanskim mjestima zjape prazne. Alistvarnost je sasvim drugačija i pokazuje „da muslimanski seljaci čekajudecenijama na školu, čekaju godinama na učitelje, a učitelji na namješ-tenje... nisu ni seljaci ni muslimani zauzeli sasvim negativan stav premaškoli i školovanim ljudima“.14

Država bi morala otkloniti gore navedene nedostatke i, kako toprimjećuje Defterdarović, podvostručiti broj škola, razrednih odjeljenja,nastavnika, broj godina školovanja i prilagoditi školu potrebama životapa da možemo ispuniti osnovni uvjet za naš daljnji napredak u kulturnom,ekonomskom i socijalnom pravcu.

Identična stajališta, kao Defterdarović, zastupao je i učitelj JusufA. Hadžić.15 Vrlo su interesantna zapažanja Huseina Dubravića koja opisujustanje 1938. godine, odnosno 20 godine poslije stvaranja nove države (1918-1938). U tom periodu u Bosni i Hercegovini nije ostvaren značajnijinapredak u oblasti školstva i obrazovanja. Svjestan realnog stanja, služećise objektivnim znanstvenim pristupom, Dubravić je naglasio sljedeće:

„Drugim riječima, naša je Herceg-Bosna u školama jako prikraćenai oštećena“ iz budžetskih razloga, „ali iz istih razloga nije nimalo poš-teđena u podavanju poreza državi. Po visini poreza i po načinu ubiranjaona je došla u prvi red, ali se njoj nije vraćalo istom mjerom kao drugima,nego su drugi krajevi na naš račun (za naše doprinose) podizali sebiprosvjetne zavode... Kod nas ima srezova sa 5, 6 ili 7 osnovnih škola,pa se ne može postići ni polovičan uspjeh 50 posto analfabeta. I dok miovako kuburimo i bolujemo zbog silne oskudice narodnih osnovnih škola,dotle se u drugim krajevima i banovinama pokreće pitanje više osnovne,proširene nastave“.16

14 Nafis Defterdarović, Bosna i Hercegovina u mraku, Putokaz, br.1-2-3, Zagreb,1939, str. 274-275. Isto u Putokaz, književnohistorijska monografija, priredili MuhidinDžanko i Esed Karić, JU Javna biblioteka Alija Isaković, Gradačac, 2006, str. 379-401.

15 Jusuf A. Hadžić, Školstvo i pismenost u Bosni i Hercegovini, Novi Behar, XIII/1939, br.11-12, str. 133-138.

16 Dubravić Husejn, Žalosno stanje bosanskih muslimana na prosvjetnom polju,Novi Behar, XII/1938-39, br. 15-19, str. 170.

226 PREGLED

Dubravić osuđuje pokrenuta pitanja na kongresu Jugoslavenskogudruženja učitelja da se uvede osmorazredna škola i umnože osnovneškole dok u Bosni vladaju navedene prosvjetne prilike. Pita se zašto jeBosna i Hercegovina na zadnjem mjestu, a iz nje se izvoze milioni pro-izvoda? Osim toga, najmanje škola je po muslimanskim selima, a to jetaktika još od Austrije. Škole su se pravile najviše tamo gdje nije bilomuslimana, a tako je i danas. Danas ima barem hiljadu muslimanskihsela bez škole, pa bi procent nepismenosti u selima iznosio 90-95 posto.U uzroke takvom stanju treba dodati i agrarnu reformu, koja je oštetilaoko 40 hiljada muslimana, a najmanje 10 hiljada upropastila! Preteklanas je i Crna Gora i Vardarska banovina!

U jednom svom ranijem radu iz 1937. godine Dubravić upozorava naneodgovarajuću prosvjetnu politiku Kraljevine prema Bosni, pogotovovezano za izgradnju škola na selima: „U muslimanskim selima vrlo jemalo osnovnih škola. Tome je uzrok i nerazumijevanje naših ljudi o uloziškole, ali je najviše tome krivice na onim faktorima, koji određuju: gdjetreba podići škole. Ti faktori, došli na svoj položaj iz sela, gledaju dapodignu škole u onim selima, u kojima oni imaju najveći interes. Tako-zvana školska geometrija, koju je bio provodio Šćepan Grđić, i danasvrijedi u nekim banovinama. I mi muslimani, ako se budemo uzdali upodizanje škola u našim selima od strane vlade i Države, čekaćemo decenijena to osnovno pravo svoje.“17

Zanimljiv je njegov prijedlog kako da se nadiđu problemi nedostatkaosnovnih škola u muslimanskim selima. Dubravić vidi izlaz u reformipostojećih mekteba i predlaže sljedeće: da se u svim mjestima u kojimanema osnovne škole uvede nastavna građa za I i II razred osnovne škole,i to prije podne vjerski, a poslije podne svjetovni predmeti (čitanje, pisanjei račun), da se uvede zakonsko obavezno pohađanje mekteba po Zakonuo osnovnim školama, da Ulema-medžlis sačini nastavni plan, da se mektebiurede kao škole prema važećim standardima, da se osnuju školski odborikao u osnovnim školama, da se organizira pedagoški tečaj za svršenikedarul-muallimina kako bi se osposobili za svjetovne predmete, da se premapotrebi ovih reformiranih mekteba, odnosno kombiniranih osnovnih

17 Husejn Dubravić Đogo, Prosvijetlimo naše selo! - Pomozimo sami sebi, NoviBehar, XI/1937, br. 1-2, i Bosanske muslimanske rasprave, hrestomatija VI, priredioEnes Karić, Sarajevo, 2003, str. 41.

227PREGLED

škola, organizira nastava na Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu, daVakufsko-mearifski sabor osigura sredstva za ovu reformu i da se mektebskinastavnici pristojno nagrade.

Učitelj Ahmet Omerhodžić je predlagao drukčije rješenje. On sezauzimao za pokretanje akcije za prosvjećivanje muslimana, formiranjeprosvjetnih odbora po selima i gradovima i da akciju vode Gajret i Narodnauzdanica. Ne može se, veli on, „dozvoliti da dvije trećine naše djece nepohađa osnovne škole“.18

Analizirajući kulturno-prosvjetno stanje muslimanskog sela, BakirBadnjević je istakao akutni problem nedostatka škola i slabo školovanjeučeničke populacije, a naročito ženske djece.19

U kontekstu navedenog stanja školske mreže u BiH mora se per-cipirati, interpretirati i sagledavati pitanje velike nepismenosti bosansko-hercegovačkog stanovništva.

Analizirajući katastrofalnu nepismenost bosanskog stanovništva,Nafis Defterdarović dao je sljedeći odgovor: „Uzroci ovakvom velikombroju nepismenih žena i muškaraca naročito u Bosni i Hercegovini ležeu malom broju škola, u njihovoj velikoj udaljenosti, u malom broju učitelja,u teškim ekonomskim i socijalnim prilikama najvećeg dijela našeg svijeta,u nejednakosti trajanja nastave, u nepravednoj prosvjetnoj politiciprema pojedinim pokrajinama, u malenom broju analfabetskih tečajevaorganiziranih od strane države i u pomanjkanju privatne inicijative.“20

Također, 1938. godine Dubravić ističe da je od svih devet najnepis-menija Vrbaska banovina sa oko 70 posto nepismenog stanovništva, ipored toga što je veoma bogata rudnicima i šumama, a ipak zaostaje zakamenitom Zetskom i Vardarskom banovinom! Na cijelom područjuBiH vlada nepismenost oko 60 posto, tako da za 20 godina od ujedinjenjaBosna „nije napredovala u prosvjeti onako kako su napredovale drugebanovine“.21

Na nepismenost stanovništva, po viđenju H. Dubravića, utjecali susljedeći određujući faktori: nedostatak osnovnih škola u muslimanskimselima, i zato je nepismenost preko 90 posto! To je glavni razlog opće

18 Ahmet Omerhodžić, Novi Behar od 15. februara 1937. godine.19 Bakir Badnjević, Moji utisci sa bosanskog sela, Putokaz, 1939, br. 1-2-3, str. 280.20 Nafis Defterdarović, nav. dj., str. 268.21 Husejn Dubravić, Žalosno stanje bosanskih muslimana na prosvjetnom polju,

Novi Behar, XII/1938-39, br. 15-19, str. 170.

228 PREGLED

zaostalosti Bošnjaka u prosvjeti i kulturi. U gradovima postoje osnovneškole, ali je razmjer broja bošnjačkih učenika neodgovarajući, djelomičnoi zbog toga što je agrarna reforma osiromašila i upropastila na stotinebošnjačkih gradskih porodica i hiljade ih je ostalo bez glavnog prihoda!Po mišljenju H. Dubravića, selo je manje oštećeno agrarnom reformom ibudućnost Bošnjaka zavisi od napretka muslimanskog sela u kojem trebaprioritetno graditi škole.22

Analizirajući ukupnost stanja Bošnjaka pred sam početak Drugogsvjetskog rata, Salih Ljubunčić naglašava činjenicu da su Bošnjaci mate-rijalno i privredno najslabiji zbog agrarne reforme i općeg osiromašenjamuslimanskog stanovništva, posebno gradskog. Razlog većoj nepismenostibošnjačkog stanovništva vidi u nedostatku osnovnih i viših općeo-brazovnih i stručnih škola u bošnjačkim mjestima. Ljubunčić odbacujenavode da su za takvo stanje krivi samo muslimani, jer navodno neće darade, ili neće školske prosvjete. „To se nažalost često čuje, ali to ne odgovarapravom stanju. Muslimani su željni rada i sposobni za nj. Oni su uvijekcijenili prosvjetu i radili oko nje. Ako je bilo protivljenja prema prosvjeti,onda to nije bilo radi istinske prosvjete, već radi tendencija koje su seotvoreno ili prikriveno unosile u škole i školsku obuku. Tako je pitanjeudžbenika u našim školama, posebno u osnovnim, aktuelan problem,s kojim se muslimani s razlogom bave od osnutka Jugoslavije. Isto se odnosii na sam postupak u obuci.“23

Na temelju spomenutih anketnih podataka o položaju muslimana,društvo Gajret usvojilo je rezoluciju u julu 1938. godine u kojoj se izražavamanjak škola i hitna potreba njihovog otvaranja po muslimanskim selima,kako bi se suzbila nepismenost i privredno ojačalo bosansko muslimanskoselo.24

Islamska zajednica je također konstatirala nedostatak i nerazvijenostškolske mreže u međuratnom periodu u Bosni i Hercegovini i problemunošenja uvredljivih tekstova u školske udžbenike, te je, sukladno

22 Usp. Husejn Dubravić Đogo, Prosvijetlimo naše selo! - Pomozimo sami sebi, NoviBehar, XI/1937, br.1-2.

23 Salih Ljubunčić, nav. čl., str. 41.24 Ibrahim Kemura, nav. dj., str. 243, i Gajret, XXI/1940, br.7-9, str. 159.

229PREGLED

tome, vodila kampanju u prilog podizanja škola i školovanja bošnjačkemuške i ženske djece.25

Pored nedostatka škola, koji je izrazito negativno utjecao na mogućnostškolovanja i pismenost Bošnjaka, još je jedna činjenica imala iznimnovažnu ulogu. Cjelokupan školski program, udžbenici i nastavni planovidržavnih škola, propagirao je i agresivno nametao pravoslavlje i svetosavskutradiciju, baš kao što je za vrijeme austrougarske vladavine preferiranokatoličanstvo. Ovu činjenicu posvjedočuju i napori Islamske zajedniceda se izvrši revizija udžbenika osnovnih i srednjih škola i eliminirajunepodesni sadržaji iz školskih udžbenika tokom istraživanog perioda.

Naime, „U udžbenicima osnovnih i srednjih škola nalazi se gradivokoje po svojoj sadržini i kakvoći ne spada u svjetovnu obuku. To je gradivomanje-više vjerske prirode i spadalo bi u udžbenike za vjeronauku dotičnevjeroispovijesti.“

Zato se kod bošnjačke javnosti, naročito kod običnih ljudi, stvorioutisak i uvriježilo mišljenje da su to „švapske“, „kaurske“, „vlaške“ školei da muslimani ne treba da ih pohađaju. Škole su percipirane kao mjesta„povlašenja“, brze asimilacije Bošnjaka i gubitka nacionalnog identiteta,pa čak i kao uzrok vjerske indiferentnosti i moralne iskvarenosti. Snagutakvom mišljenju davala je i praksa tadašnje školovane muslimanske inteli-gencije. To je rezultiralo stanovitim i kontinuiranim, ali protokom vremenasve slabijim otporom Bošnjaka i averzijom prema takvim školama.

25 U dopisima Vakufsko-mearifskog saborskog odbora, Vakufske direkcije i Ulema-medžlisa, koji su upućivani nižim organima IZ-a od 1918. do 1941., zatraženo je dase, shodno ustavnim obavezama i potrebama današnjice, a radi napretka Bošnjaka,pobrinu oko upisa što većeg broja bošnjačke muške i ženske djece u osnovne i srednješkole, zatim izgradnje škola i suzbijanja nepismenosti. Opširnije vidi: Vakufski mearifskisaborski odbor, dopis br. 7082/19 od 28. 5. 1919. i okružnica od 30. 6. 1918. br. 10421/18;dopis Ulema-medžlisa br. 2239/36 od 20. 5. 1936., a pozivajući se na raspis od 22. 4.1935. br. 3713/34; raspis Ulema-medžlisa br. 4906/39 od 10. 6. 1939. godine; raspisUlema-medžlisa br. 3713/34; dopis Ulema-medžlisa br. 4078/40 od 13. 5. 1940; dopisiVakufske direkcije br. 8.055/40 od 16. 5. 1940., br. 20388/37 (navedeni akti dostupnisu u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu). O akciji opismenjavanja koju je vodilaIslamska zajednica vidi: Fehim Spaho, Pismenost, kalendar Narodna uzdanica za1940. i Glasnik IVZ, 1940, br. 1, str.4-5; Rezultati borbe oko suzbijanja nepismenosti unašim krajevima, Narodna pravda, br. 16, 26. 6. 1940, str.7; Suzbijanje nepismenosti,Narodna pravda, br. 29 od 27. 9. 1940, str. 3.

230 PREGLED

Taj otpor je usmjeren ne protiv obrazovanja uopće, nego protivodređene vrste obrazovanja, i može se smjestiti u okvire opće borbe zaugrožena nacionalna prava bošnjačkog naroda u jugoslavenskom razdobljubosanske povijesti. A Bošnjacima je podmetana nesklonost premaškolovanju i prosvjećivanju, kao što smo naveli. Sklonost Bošnjaka premaobrazovanju i prosvjećivanju najbolje dokazuje činjenica o obrazovanjuu mektebima. Tu je daleko veći broj učenika i manja razlika u brojumuške i ženske djece. Tako je npr. u 1931/32. školskoj godini u svimmektebima u Bosni i Hercegovini bio 22.441 učenik i 21.337 učenica,a 1934/35 školske godine 21.778 učenika i 21.502 učenice. Da su državneosnovne škole bile drukčije uređene, zasigurno broj bošnjačke djece unjima ne bi puno zaostajao u odnosu na srpsku i hrvatsku djecu.26

Identičan odnos, kao Bošnjaci prema austrougarskim i jugoslavenskimškolama, Srbi i Hrvati su imali prema osmanskim svjetovnim školamau Bosni i Hercegovini u drugoj polovini 19. stoljeća, zatim Srbi u austro-ugarskom razdoblju prema austrijskom školskom sistemu i Hrvati ujugoslavenskom, kada su izgrađivali i pohađali vlastite škole. Srbi sunastankom Kraljevine ukinuli sve svoje privatne škole. Razlozi otporasu identični kod sva tri naroda.

Međutim, kako ispravno primjećuje reis Dž. Čaušević27, trebalo jegraditi svoje škole savremenog tipa, bar u austrougarskom periodu, kadasu Bošnjaci imali ekonomske mogućnosti. U jugoslavenskom razdoblju,kao što smo vidjeli, oni su izvlašteni i opljačkani, mnogi dovedeni na rubegzistencijalnog opstanka, i da su htjeli nisu mogli pristupiti izgradnjivlastite školske mreže. Osim toga, poslije 1929. godine zabranjena jegradnja konfesionalnih škola općeobrazovnog karaktera.

Zahvaljujući naporima inteligencije, raznih bošnjačkih kulturnih ipotpornih društava i Islamske zajednice da se poboljša i ustroji državniškolski sistem na ravnopravnoj osnovi i interesu svih bh. naroda, što jedovelo do stanovitih promjena nabolje, promijenio se i odnos Bošnjakaprema školovanju djece u takvim školama. Intenzitet prihvata je većipred samu propast Kraljevine Jugoslavije nego na početku i u sredininjezinog postojanja.

26 Vidi, Prvi izvještaj o radu Ulema-medžlisa…,nav. dj., str. 77, i Glasnik Vrhovnogstarješinstva IVZ, 1935, br. 10-11, str. 467.

27 Usp. Enes Karić i Mujo Demirović, Reis Džemaludin Čaušević, Prosvjetitelj ireformator, knjiga 1, El-Kalem, Sarajevo, 2002, str. 27.

231PREGLED

Zaključak

1. Socijalni ambijent i historijski kontekst jugoslavenskog raz-doblja Bosne i Hercegovine nepobitno su utjecali na odnosBošnjaka prema državi i njezinom školskom sistemu. Bosna iBošnjaci su degradirani i zapostavljani u svakom pogledu odcentralnih vlasti Kraljevine Jugoslavije. Svaki objektivan znans-tvenik, pri istraživanju i ocjenjivanju ovog razdoblja, ovo morauzeti u obzir i na tome zasnivati svoju interpretaciju i zaključke.

2. Kraljevina Jugoslavija je vodila neravnomjernu i nepravednuškolsku politiku prema Bosni i Hercegovini. Uslijed toga, Bosnai Hercegovina je imala najmanje škola, a posebno bošnjačka/muslimanska mjesta. To je dovelo do najveće nepismenosti bosans-kohercegovačkog stanovništva u zajedničkoj državnoj zajednici.

3. Zvanična državna politika nije priznavala pismo arebicu koju jepoznavao dobar broj pripadnika bošnjačkog naroda. Stoga zvaničnepodatke o pismenosti Bošnjaka u tom razdoblju treba uzeti srezervom.

4. Kraljevina je iskoristila prirodne resurse i bogatstvo BiH zarazvoj drugih dijelova zemlje. Zanemarivo je investiranje u priv-redni i kulturno-prosvjetni razvoj BiH.

5. Lažna je i neznanstvena teza da Bošnjaci ne cijene škole iobrazovanje. Centralna državna vlast je kroz školski sistem promo-virala srpski hegemonizam, pravoslavlje i svetosavsku tradiciju.To su osnovni razlozi negativnog odnosa Bošnjaka prema takvimškolama. Određenim poboljšanjima i otklanjanjem negativnostiu organizaciji i funkcioniranju jugoslavenskog školskog sistemapromijenio se i odnos Bošnjaka prema njemu.

6. Identičan odnos, kao Bošnjaci prema austrougarskim i jugosla-venskim, Srbi i Hrvati su imali prema osmanskim svjetovnimškolama u BiH u drugoj polovini 19. stoljeća, zatim Srbi premaaustrougarskim i Hrvati prema jugoslavenskim školama. Motivianimoziteta i odbijanja su bili isti kod sva tri naroda.

7. Značajne i utjecajne bošnjačke institucije, ustanove i društvačinili su izuzetne napore da se nepovoljno stanje pismenosti iobrazovanja Bošnjaka prevaziđe. Postojali su planovi reformei moderniziranja privrednog i kulturno-prosvjetnog života boš-njačkog naroda. Nažalost, većina njih ostala je mrtvo slovo napapiru. Zato su ostvareni rezultati u školovanju i obrazovanjuskromniji od potrebnih i očekivanih.

232 PREGLED

UDK 338.124.4

Haris Alibašić

GLOBALNA EKONOMSKA KRIZA :OPASNOSTI I MOGUĆNOSTI

THE GLOBAL ECONOMIC CRISIS :DANGERS AND POSSIBILITIES

Sažetak

Globalna ekonomska kriza, kakva se dešava jednom u sto godina,potresa ekonomske temelje razvijenih zemalja širom svijeta. Razvijenesu zemlje pretrpjele ogromne gubitke u finansijskom, kao i u drugimekonomskim sektorima. Međutim, kriza je, također, utjecala i na zemljleu razvoju. Ove bi zemlje mogle iskoristiti krizu da usvoje dugoročnu stra-tegiju koja će ih bolje pozicionirati u novom svjetskom ekonomskomokviru. U vrijeme nastanka ovog teksta, kraj krize se ne nazire. Kriza ćeostaviti velike posljedice po otvorenost tržišta, protekcionizam, jačanjedomaćeg tržišta i po restrukturirtanje američke ekonomije putem razvojanovih industrija, preciznije, zelenog sektora i sektora obnovljivih izivoraenergije. Imajući u vidu rast ovog sektora, zemlje u razvoju, poput Bosnei Hercegovine, imaju priliku da se prilagode i da pokušaju privući straneulagače u te sektore (obnovljivih izvora energije). To, zauzvrat, možepospiješiti ekonomski razvoj i otvoriti mogućnosti dugoročnog ekonom-skog razvoja.

Ključne riječi: recesija, kriza, ekonomski razvoj, ekonomija, strategijarazvoja, strana ulaganja, obnovljivi izvori energije, održivost, ekonomskirast

233PREGLED

Summary

A Global economic crisis, the likes of which happens once in a century,is shaking the economic foundations of developed countries all over theworld. Developed countries have gone through big losses in financial andother sectors of the economy. However, the crisis has affected developingcountries as well. These countries could use this crisis, to adopt a longterm strategy that will better position them in the new global economicframework. This crisis is far from over at the time of writing of this text.It will have big consequences on the openness of the markets, protectionism,making domestic markets even stronger, and restructuring of the Americaneconomy through development of new industries, namely green orrenewable energy sector. Keeping in mind the growth of this sector,developing countries, such as Bosnia and Herzegovina, have a chance toad a pt and try and attract foreign investors in those fields (renewableenergy), which can kick start economic development and the openingof opportunities for long term economic growth.

Key words: recession, crisis, global crisis, economic development,economy, development strategy, foreign investment, renewable energy,sustainability, and economic growth

Nesigurno ekonomsko okruženje

Pored mnogobrojnih poteškoća koje zemlje u razvoju prolaze jednaod najvećih s kojima se trenutno suočavaju jest mogućnost prilagođavanjaturbulencijama u globalnim ekonomskim okvirima. Novo globalno eko-nomsko okruženje može se okarakterizirati kao jedno od historijski eko-nomski najnesigurnijih, a u isto vrijeme s najvećim mogućnostima zadugoročni ekonomski razvoj. Zemlje u razvoju mogu možda i lakše pre-broditi ovu najveću globalnu ekonomsku oluju i pozicionirati se za budućiekonomski rast. Svaka ekonomija prolazi kroz (ciklične) faze, ali eko-nomska kriza koja je uzdrmala čitav svijet u posljednjoj godini ozbiljno jeugrozila globalni ekonomski sistem i otkrila brojne slabosti globalne eko-nomije.

234 PREGLED

235PREGLED

Po svim pokazateljima globalna ekonomska kriza, koja traje već višeod godinu dana, krenula je iz SAD-a, nakon sloma finansijskog tržištai bankarskog sistema. Kriza, koja je započela 2007. godine, još uvijek jejedna od najtežih od kraja Drugog svjetskog rata. Recesija je pogodilai zemlje u evropskoj zoni – Rusiju, Indiju, Novi Zeland, Japan i VelikuBritaniju. O smanjenoj ekonomskoj aktivnosti postoji više pokazatelja. Usuštini, ako zemlja dvije uzastopne četvrtine godine ima negativan indeksdomaćeg bruto društvenog proizvoda (BDP), ona se nalazi u recesiji.Prema navodima Nacionalnog biroa za ekonomska istraživanja u SAD-urecesija se odražava “kroz pad ekonomske aktivnosti, realnog BDP-a,ličnih prihoda, industrijske proizvodnje, te maloprodaje“.1 MinistarHenry Paulson rekao je da se ovakva finansijska kriza koja je zadesilasvjetsku ekonomiju događa samo “jednom ili dva puta” u sto godina2.

U izvještaju Istraživačkog seminara za kvantitativnu ekonomijuUniverziteta Michigan izAnnArbora od 18. marta 2009. godine navodi seda je “ekonomija SAD-a bila u dramatičnom padu pred kraj 2008. godine.Stvarni BDP je pao za 6,2 posto, što je najveći pad od 1982. godine“.3Dalje se navodi da je kreditno tržište palo zajedno s padom izvoza SAD-a,što je trend koji traje već duži niz godina u SAD-u. Firme u SAD-u suu posljednja tri mjeseca 2009. godine otpustile ili poslale na prinudni odmorskoro milion radnika. Prema ranijim izvještajima Centralne banke izPhiladelphije, američka recesija, koja je počela u aprilu prošle godine,trebala bi trajati još 14 mjeseci. Predviđeno je da će realni BDP pasti za1,1 posto u prvom dijelu 20094. godine. Prema predviđanjima, dodatna 2,2miliona radnih mjesta će biti izgubljeno u 2009. u SAD-u. Potrošački

1 National Bureau of Economic Research: http://www.nber.org/.2 Paulson: Financial Crisis ‘Once or Twice” in a Century Eventhttp://www.publicbroadcasting.net/michigan/news.newsmain?action=article&A

RTICLE_ID=1420212.3 George A. Fulton i Saul H. Hymans; Research Seminar in Quantitative Economics;

The U.S. Economic Outlook for 2009-2010 Executive Summary: March 2009; (18.3. 2009); www.rsqe.econ.lsa.umich.edu.

4 Fourth Quarter 2008 Survey of Professional Forecasters:http://www.philadelphiafed.org/research-and-data/real-time-center/survey-of-

professional-forecasters/2008/survq408.cfm?loc=interstitialskip.

236 PREGLED

izdaci će pasti za 0,9 posto u 2009. godini, što je najveći pad od Velikeekonomske krize 1930. godine, kad su pali za 4,9 posto5.

Mnogi su za recesiju optužili SAD, a ponajviše Centralnu bankuSAD-a (FED). Sve je više dokaza da za recesiju najveću krivicu snosideregulacija banaka u SAD-u, odnosno nepostojanje kontrole finansijskogtržišta za vrijeme administracije bivšeg predsjednika Busha od 2000.naovamo. Jedan od najvećih problema koji se pojavio kao rezultat ove krizejest da su pojedine nesolventne institucije postale prevelike ili suvišepovezane da bi propale, što predstavlja „ozbiljne probleme za finansijskustabilnost i za regulatore“.6 Izvještaji ekonomista sa Univerziteta Michiganpokazuju da recesija, barem u SAD-u, treba da dostigne dno polovinomili u prvom dijelu trećeg kvartala 2009. godine7. To za SAD znači dodatnibroj nezaposlenih iduće godine u cijeloj naciji te spori oporavak ekonomskesituacije i nakon samog dna recesije.

Najrazvijenije zemlje su poduzele značajne korake, uključujućipoteze centralnih banaka Velike Britanije, Kanade, Švicarske, Kine,Evropske centralne banke sa ciljem snižavanja ključnih kamatnih stopa.Dodatno, pojedine zemlje su odobrile značajne sume novca kroz tzv.“bailout packages”. U SAD-u je to preko dva triliona dolara, u Kini preko500 milijardi dolara i u evropskim zemljama direktnim investicijama ubankovne i druge sektore ekonomije. U februaru 2009. godine samo jeamerička vlada odobrila paket mjera pod nazivom Američki zakon zaoporavak i reinvestiranje,8 čija je vrijednost preko 780 milijardi dolara,sa ciljem direktnih investicija u infrastrukturu, pa preko poreskih i drugiholakšica kako bi se oporavila ekonomija u SAD-u. Većina projekata tiče

5 Economists say national recession should bottom out in 2009, Gongwer Report(20. 11. 2008).

6 Charles I. Plosser, President and CEO Federal Reserve Bank of Philadelphia;Improving Financial Stability; (31. 3. 2009); Distinguished Speaker Series; University ofChicago Booth School of Business Chicago, Illinois.

7 Joan Crary, Stanley Sedo and Janet Wolfe; Research Seminar in QuantitativeEconomics.

U.S. recession: Things will get worse before they get better (20. 11. 2008)http://www.ns.umich.edu/htdocs/releases/story.php?id=6845Economists say national recession should bottom out in 2009, Gongwer Report

(20. 11. 2008).8 www.recovery.gov.

237PREGLED

se ulaganja u infrastrukturu, zatim za direktno produžavanje beneficijaza nezaposlene, ulaganje u projekte obnovljive energije, poreske olakšiceza pojedine firme, pomoć obiteljima. U najnovijem izvještaju Centralnebanke SAD-a navodi se da postoje prvi znaci da recesija možda popušta,ali je u isto vrijeme ovaj izvještaj upozorio da „bilo kakva nada za opravakovisi o vladinom uspjehu u stabiliziranju finansijskih tržišta“ i podsticanjuslobodnijeg kreditiranja.9

Naravno, kriza koja je zadesila SAD odrazila se i na ostale razvijenezemlje. Prema predviđanjima Svjetske trgovinske organizacije, u 2009.godini će stopa međunarodne trgovine pasti za dodatnih devet posto10.Međunarodni monetarni fond (MMF) očekuje da će najjače svjetskeekonomije sljedeće godine, prvi put nakon Drugog svjetskog rata, doživjetinajveće ‘stezanje kaiša’i velike probleme. To se, naravno, odnosi i na zemljeu razvoju i na nerazvijene zemlje, gdje se prelijevaju efekti krize, i onamože poprimiti dramatičan tok, uključujući i formalni bankrot i velikihi malih preduzeća, ali i samih država.

Globalna ekonomska kriza ima negativanutjecaj na sve zemlje u razvoju

Ova godina u SAD-u i drugim razvijenim zemljama neće biti inajgora. Ustvari, procjene iz pokazatelja ukazuju na to da će prva polovicaiduće godine biti još gora. Neupitno je da ekonomska kriza u SAD-u imavelikog utjecaja na ostale razvijene zemlje svijeta i zemlje u razvoju.Razvijene zemlje će biti više fokusirane na svoje probleme i sve manje nasigurnost drugih zemalja, što znači manje šanse za intervencije u slučajukrize. Zemlje koje ovise o ulaganju stranog kapitala bit će pogođene nedo-statkom ulaganja svježeg kapitala izvana, a pogotovo ulaganja u infra-strukturu i kapital. Negativne posljedice mogu se odraziti na turizam,porast stope nezaposlenosti, zatim na ulaganje ili direktnu podrškuobiteljima iz dijaspore, kao što je slučaj sa Bosnom i Hercegovinom,gdje mnoge bosanskohercegovačke porodice žive vani i šalju novac ili

9 Bernanke sees ‘tentative signs’ of improvementhttp://news.yahoo.com/s/ap/20090414/ap_on_bi_ge/bernanke.

10 WTO sees 9% global trade decline in 2009 as recession strikes (18. 3. 2009).http://www.wto.org/english/news_e/pres09_e/pr554_e.htm.

238 PREGLED

na neki drugi način pomaže rodbini u Bosni i Hercegovini. Negativantrend globalne recesije ogleda se i u pokušajima vlada razvijenih zemaljada zaštite domaću proizvodnju tako da stanovništvo fokusiraju na kupovinuproizvoda koji su proizvedeni u tim zemljama. U svoj “packet bailout”mjera američka vlada je tako unijela proviziju za kupovinu američkihproizvoda kako bi osigurala da dio uloženog vladinog “stimulus” novcaide direktno u ekonomiju domaćih proizvođača. U znak odmazde Meksikoje već uveo nekoliko kontramjera kako bi zaštitio meksičke proizvođače.

Globalna recesija je dugoročan proces koji će, prema svim nago-vještajima, označiti novu eru fokusiranja razvijenih zemalja na rješavanjesvojih vlastitih problema. S druge strane, svjetska ekonomska kriza bise mogla i pozitivno odraziti na zemlje u razvoju. Jedan od sektora kojinije dovoljno iskorišten niti je predmetom intenzivnijih aktivnosti uBosni i Hercegovini i drugim zemljama u razvoju jest sektor obnovljiveenergije (sunce, geotermalna energija, vjetar i iskorištenost voda)11.Većina razvijenih zemalja je značajno intenzivirala ulaganja i dalaolakšice, bilo direktno ili kroz javne i privatne distribucije (električnekompanije). Tako su u Njemačkoj značajne olakšice date za korištenjesolarnih panela na objektima kroz tzv. Feed-in-tariff program. Danskadobija preko 30 posto svoje energije sa vjetrenjača za proizvodnju električneenergije. Obnovljiva energija ima rastući trend i pomaže zemljama urazvoju da se oslobode ovisnosti o nafti i ugljenu. Svi trendovi upućuju naporast potražnje za proizvodima iz oblasti energije, za kupovinom obnov-ljive energije, te ulaganjima iz oblasti obnovljive energije, a pogotovosolarne, energije vjetra i geotermalne energije.

Druga stvar koja bi se mogla pozitivno odraziti na zemlje u razvojujest da će inostrane kompanije, u pokušaju da smanje operativne troškove,te u potrazi za jeftinijim ulaganjima, početi investirati više u “emerging”tržišta. Tu bi bosanskohercegovačke firme morale biti spremnije kako bi

11 Za više informacija pogledati sljedeće:a) Brad Heavner and Bernadette Del Chiaro: Renewable Energy and Jobs

Employment Impacts of Developing Markets for Renewables in California(7. 2003).

b) Renewable Energy World. http://www.renewableenergyworld.com/rea/homec) Energy Information Administration: Office of Energy Statistics from the

US Government http://www.eia.doe.gov/d) Wind Works: http://www.wind-works.org/index.html

se mogle uključiti u novu industrijsku revoluciju iz oblasti obnovljiveenergije, kao i čuvanja i smanjenja potrošnje električne energije i osiguranjasamoodrživosti. U Bosni i Hercegovini postoje značajni prirodni potencijali,ali samo kao u jedinstvenom ekonomskom, pa i energetskom prostoru.

Naravno, preduvjet svemu tome je da Bosna i Hercegovina trebaimati visokoobrazovanu i motiviranu radnu snagu, te modernu državnuinfrastrukturu, a posebno političku stabilnost. Svi nabrojani potencijaliu Bosni i Hercegovini postoje, ali zbog raznih okolnosti samo su potencijalii nužno je da se deblokiraju razne kočnice i da Bosna i Hercegovina izove krize izađe ojačana. Na dobrobit svih njenih stanovnika, jer ekonomija,to pokazuje i ova velika svjetska kriza, u globaliziranom svijetu ne poznajegranice. I u pozitivnim, a nažalost i u negativnim trendovima. Svaka pojedi-načna zemlja u tom procesu može sebi ili poboljšati ili pogoršati položaj.Mnogi elementi ukazuju na to se u Bosni i Hercegovini kriza ne koristikao podsticajni element, nego se od političkih faktora i ekonomskom krizomprijeti kao oružjem snaga podjele. To, u krajnjem slučaju, proizvodisituaciju da se svi negativni efekti krize mogu sručiti na krhku strukturuBosne i Hercegovine, pri čemu se daje šansa snagama destrukcije da efektekrize i realan pad ulaganja u socijalni sektor iskoriste za pojačavanjesvojih zahtjeva za razgradnjom i podjelom države. Čini se da od samogpočetka nije dovoljno shvaćena ova dimenzija krize za koju se misliloda će zahvatiti samo razvijene zemlje. Takva vrsta nespremnosti teškose može nadomještati samo kupovinom socijalnog mira ili dodatnimzaduživanjima putem kredita a da se za efekte tog zaduživanja unaprijedzna da neće donijeti priključak modernim trendovima u svijetu.

Literatura

1. American Recovery Web Site www.recovery.gov.2. Bernanke sees ‘tentative signs’ of improvement http://news.

yahoo.com/ (20. 3. 2009).3. Brad Heavner and Bernadette Del Chiaro: Renewable Energy

and Jobs Employment Impacts of Developing Markets for Renewablesin California, 7. 2003.

239PREGLED

4. Economists say national recession should bottom out in 2009,Gongwer Report (20. 11. 2008).

5. Energy Information Administration: Office of Energy Statisticsfrom the US Government http://www.eia.doe.gov/ (11. 4. 2009).

6. Fleckenstein, William: Greenspan’s Bubbles: the Age of Ignoranceat the Federal reserve (2008).

7. Fourth Quarter 2008 Survey of Professional Forecasters http://www.philadelphiafed.org/ (25. 1. 2009).

8. Friedman, Thomas L.: Hot, Flat, and Crowded: Why We Needa Green Revolution—and How It Can Renew America; (2008).

9. Friedman, Thomas L.: The World Is Flat 3.0: A Brief History ofthe Twenty-first Century; (2007).

10. GeorgeA. Fulton i Saul H. Hymans; Research Seminar in Quanti-tative Economics; The U.S. Economic Outlook for 2009-2010 ExecutiveSummary: 3. 2009; 18. 3. 2009; www.rsqe.econ.lsa.umich.edu (20. 3. 2009).

11. Greenspan, Alan: The Age of Turbulence: Adventures in a NewWorld (2008). http://www.publicbroadcasting.net/michigan/news.newsmain?action=article&ARTICLE_ID=1420212 (22. 11. 2008).

12. Joan Crary , Stanley Sedo and Janet Wolfe; Research Seminarin Quantitative Economics U.S. recession: Things will get worse beforethey get better, 20. 11. 2008. http://www.ns.umich.edu/htdocs/releases/story.php?id=6845 (25. 11. 2008).

13. National Bureau of Economic Research http://www.nber.org/(20. 3. 2009).

14. Paulson: Financial Crisis ‘Once or Twice” in a Century Event.15. Renewable Energy World. http://www.renewableenergyworld.com

/rea/home (10. 4. 2009).16. Wind Works: http://www.wind-works.org/index.html (11. 4. 2009).17. WTO sees 9% global trade decline in 2009 as recession strikes

(18. 3. 2009). http://www.wto.org/english/news_e/pres09_e/pr554_e.htm(20. 3. 2009).

18. Zakaria, Fareed: The Post-American World (2009).

240 PREGLED

P r i j e v o d iT r a n s l a t i o n s

245PREGLED

11 = 030.111 = 164.43

Yousef Alexander Casewit

METAFIZIČKI CILJ U IBN SAB’ĪNOVIMODGOVORIMA NA SICILIJANSKA PITANJA*

THE OBJECTIVE OF METAPHYSICS IN IBN SAB‘ĪN’SANSWERS TO THE SICILIAN QUESTIONS

Sažetak

Abd al-Ḥaqq Ibn Fatḥ Ibn Sab‘īnovi (1217.-1270.)1 sljedbenici su ganazvali Qutb al-Dīn, to jest “Stup vjere”. K tomu još, većina izvještajakoju o njemu donose predmoderni muslimanski učenjaci, hagiografi i sufijesu pogrdni. Zašto je ovaj andalužanski mistik i filozof, kojega je papaGrgur IX (umro 1241.) pozdravio kao „živućeg muslimana sa najvećimznanjem o Bogu“,2 portretiran kao ogorčeni i podli filozof od brojnihsvojih kritičara? Ako je, kao što neki tvrde, njegova misao bila trivijalna,bezvrijedna i „neoriginalna“,3 zašto bi se Frederic II von Hohenstaufen(vladao 1215.-1250.), kršćanski monarh Sicilije, obratio Ibn Sab‘īnu zaodgovore na bezvremena filozofska pitanja? Da li je on zaslužio naslov Quṭbal-Dīn-a, ili je pak bio ozloglašeni heretik? Ukratko, ko je bio Ibn Sab‘īn?

Summary

Abd al-Ḥaqq Ibn Fatḥ Ibn Sab‘īn’s (1217-1270) followers called himQutb al-Dīn, that is, “Pole of the Religion.” Yet, most reports about him by

* Naslov izvornika: Yousef Alexander Casewit, „The Objective of Metaphysics inIbn Sab‘īn’s Answers to the Sicilian Questions” u: Iqbal Review April, 1998, vol. 39.

1 Puno njegovo ime je: ‘Abd al-Ĥaqq Ibn Ibrāhīm Ibn Mohammad Ibn Nasr IbnFatĥ Ibn Sab‘īn al-‘Akkī. Vidjeti Lisān al-Dīn Ibn al-Khatīb, Al-Iĥāta fī AkhbārGharnātah, svezak 4, str. 31, Maktaba al-Khānijī. Kairo, 1977.

2 Ibid., str. 34-35.3 M. A. F. Mehren, “Correspondance du Philosophe Soufi Ibn Sab‘īn Abd Oul-Haqq

avec L’Empereur Frédéric II de Hohenstaufen”, Journal Asiatique, str. 342. Paris, 1879.

246 PREGLED

pre-modern Muslim scholars, hagiographers and Sufis are derogatory.Why was this Andalusian mystic and philosopher, who was hailed by PopeGregory IX (d. 1241) as “the living Muslim with the greatest knowledgeof God,” portrayed as a bitter and despicable philosopher by so manyof his critics? If, as some claim, his thought was trite, unworthy of attentionand “unoriginal,” why would Frederic II von Hohenstaufen (r. 1215-1250),the Christian monarch of Sicily, turn to Ibn Sab‘īn for answers to timelessphilosophical questions? Did he merit the grand title of Quṭb al-Dīn, orwas he merely an ill-famed heretic? In short, who was Ibn Sab‘īn?

Ibn Sab‘īn je nedavno zadobio znanstvenu pozornost VincentaCornella4 iAnneAkasoy.5 Međutim, njegovi radovi uglavnom tek treba dabudu detaljno propitani, i kao rezultat toga on ostaje biti uvelike pogrešnoshvaćena i pogrešno interpretirana figura u islamskoj misli. Jedini način dase pristupi ovome filozofu-sufiji te da ga se istinski shvati jest kroz prouča-vanje njegovih djela.6 Kao korak ka procjenjivanju ovog poznatog stabla

4 Vidjeti Vincent J. Cornellova dva članka kojima uvelike dugujem: “The Way ofthe Axial Intellect, The Islamic Hermeticism of Ibn Sab‘īn”, Journal of The MuhyiddinIbn ‘Arabī Society, Vol. XXII, 1997, (odsada “The Way of the Axial Intellect”) i: TheAll-Comprehensive Circle (al-Ihāta): Soul, Intellect, and the Oneness of Existencein the Doctrine of Ibn Sab‘īn kojega će objaviti Edinburgh University Press. (ubudućeThe All-Comprehensive Circle).

5 Anna Ayse Akasoy, Philosophie und Mystik in der Späten Almhadenzeit DieSizilianishen Fragen des Ibn Sab‘īn. Herder Verlan. Freiburg, 2005.

6 Ibn Sab‘īnova najpoznatija djela su:- Al-Kalām ‘alā al-Masā’il al-Siqilliya („Odgovori na sicilijanska pitanja“). Ovo je

djelo objavljeno u dva različita izdanja. Vidjeti ‘Abd al-Haqq ibn Sab‘īn, CorrespondancePhilosophique avec L’Empereur Frederic II de Hohenstaufen, Serefettin Yaltkaya,ed., Études Orientales. Paris, 1941, i idem, Al-Kalām ‘alā al-Masā’il al-Siqilliya,Istanbul, 1943. Također, vidjeti Louis Massignon, Recueil des Textes inédites Relatifsà la Mystique en Pays d’Islam, str. 123-34. Paris, 1929.

- Budd al-‘Ārif wa ‘Aqīdat al-Muhaqqiq al-Muqarrab al-Kāshif wa Tarīq al-Sālikal-Mutabattil al-‘Ākif („Preduvjet gnostika, učenje stručnog vidovnjaka i bogougodnikaBožijeg, te put istinskog tražitelja i posvećenika“), George Kattourah, ed., Dār al-Andalus & Dār al-Kindī. Beirut, 1978.

- Ibn Sab‘īn je također napisao izvjestan broj rasprava od kojih su mnogesabrane u: Rasā’il Ibn Sab‘īn, („Rasprave Ibn Sab‘īn-a) ‘Abd al-Rahmān al-Badawī,ed. Cairo, 1965.

- Također, postoji određen broj Ibn Sab‘īnovih rukopisa u različitim bibliotekama.Detaljnije, vidjeti Vincent Cornell’s The Way of the Axial Intellect, str. 51-53.

247PREGLED

po njegovim plodovima, ovaj će rad propitati određene relevantne aspekteIbn Sab‘īnovog učenja kako se shvata kroz njegovo izlaganje preduvjetai krajnje svrhe metafizike (al-‘ilm al-ilāhī) u djelu al-Kalām ‘alā al-Masā’il al-Siqilliya, ili “Odgovori na sicilijanska pitanja”.7Dijalog izmeđuovog sufije i kralja Sicilije8 je jedno od Ibn Sab‘īnovih najranijih djela iilustrira određene glavne intelektualne trendove u kasnom almohadskomarapskom Zapadu.9 Još važnije, ovaj tekst jednako tako otkriva važne di-menzije autorovog svjetonazora koji nije oblikovan samo sufijskim, većjednako tako i helenističkim i hermetičkim učenjima. Međutim, prijepodrobnijeg bavljenja Odgovorima na sicilijanska pitanja, pogledajmopobliže Ibn Sab‘īna i njegove kritičare. Ibn Sab‘īn je bio optužen – izmeđubrojnih stvari – zbog nepoštivanja poslanika Muhammeda i islamskogprava.10 U svojim brojnim fatwama o sufizmu, Ibn Khaldūn (umro 1406.)

7 Potpuno sam svjestan sažetka i nepotpune naravi nekih mojih opservacija te senadam da će biti shvaćeni kao izazov daljnjim ozbiljnijim raspravama o ovoj nepravednozanemarenoj figuri u islamskoj historiji.

8 Anna Akasoy primjećuje da Ibn Sab‘īnovi Odgovori na sicilijanska pitanjavjerojatno nisu potaknuti stvarnim traženjem od Fredericka II, te da su mogli biti literarnauobrazilja koju je napisao Ibn Sab‘īn. Ova se sumnja čini unekoliko pretjeranombudući da su se takovrsne razmjene javljale relativno često tijekom trinaestog stoljeća.Štoviše, ugledni egipatski učenjak Maĥmūd ‘Alī Makkī je istaknuo da je Ibn Sab‘īnovrodni grad, Murcia, bio veliki centar interreligijskog dijaloga kojeg je poticao kraljAlfonso X. (Vidjeti Makkī-jev članak Maqāmāt al-Harīri wa I’jāz al-Qurān fī ĤiwārMasīĥī Islāmī fī al-Andalus str. 145. Ovo je saopćenje kazano na konferenciji u Maroku1994. godine, a može se pronaći u: Khizāna Al-Malik Fahd Ibn ‘Abd Al-‘Azīz, Casa-blanca.) Također se kaže da je čitava rasprava o optici nastala kao odgovor na pitanjaFredericka II od strane Ibn Sab‘īnovog egipatskog suvremenika, Shihābal-Dīn Abūal ‘Abbās al-Sanhājī Al-Qarāfī (umro 1285.), koji je bio malikijski pravnik i optičar.Al-Qarāfī-jeva rasprava, koja je naslovljena kao Kitāb al-Istibsār fīmā Tudrikuhual-Absār, to jest “otkrivanje onog što oči mogu opaziti”, uključuje opsežnu raspravuo uzrocima i bojama te kružnom obliku duge. Rukopis se može pronaći u: Al-Khizanaal-‘Ammah u Tetouanu, Maroko. Također, vidjeti Aydin M. Sayili, “Al-Qarāfī andHis Explanation of the Rainbow”, Isis, vol. 32, br. 1, str. 16-26, 1940. (Isis povremenoizdaje The University of Chicago Press.)

9 Vidjeti Philosophie und Mystik in der Späten Almhadenzeit Die SizilianishenFragen des Ibn Sab‘īn.

10 Shams al-Dīn Mohammad al-Dhahbī, Siyar A’lām al-Nubalā’, vol. 17 str. 89.Maktaba al-Tawfīqiya. Kairo, 2002. Također, vidjeti: Samīĥ ‘Ātif al-Zīn, Ibn Sab‘īn,str. 16-21. Dār al-Kitāb al-Lubnānī. Lebanon, 1988.

248 PREGLED

naziva Ibn Sab‘īna radikalnim monistom (sāhib al-wahda) i optužuje gaza “otvorenu herezu, neopravdane inovacije i najekstravagantnije odvratneinterpretacije ortodoksnog učenja”.11 Drugi klevetnici, kao što je ‘Abd al-Haqq al-Bādisī (oko 1311.), napadaju Ibn Sab‘īna na personalnoj osnovi,nazivajući ga plagijatoromAbū Hāmid al-Ghazālījevih djela, devijantnomosobom koja je nastojala da stopi sufizam i filozofiju, arogantnom osobomkoja je „vjerovala da niko prije nje nije ispravno shvatio sufizam“12. Mnogeoptužbe ove vrste su opovrgnute Ibn Sab‘īnovim vlastitim radovima, isugeriraju da neki od kritičara našeg autora nisu čak ni bili upoznati snjegovim radovima. Na primjer, Ibn Sab‘īnovo navodno neuvažavanjeSharī‘ata i nepoštivanje Muhammeda stoji u opreci s njegovim molit-vama punim poštovanja spram Poslanika.13 U jednom pismu, Ibn Sab‘īnusrdno moli svoje učenike da revnosno slijede Sharī‘at i Sunnu Poslanika.14

Štoviše, pomna analiza al-Bādisījevog neodobravanja Ibn Sab‘īnovogpoznatog djela Budd al-‘Ārif, to jest “Preduvjet gnostika”,15 jasno raskrivada kritičar nikada nije niti pročitao svoj predmet kritike.16 “Ova ispraznapolemika”, objašnjava Cornell, “tipična je za ad hominem argumentacijuprotiv Ibn Sab‘īna koju pronalazimo u islamskim tekstovima. U mnogim

11 Ibn Khaldūn, La Voie et la Loi, ou Le Maitre et le Juriste: Shifā’ al-Sā’il li-Tahdhīb al-Masā’il (Cure for the Questionner in Elucidating the Issues) str. 183-184,189, 252, Reé Rérez, prev, Sindbad. Paris, 1991. Ironično, sam Ibn Khaldūn je biooptužen za herezu zbog toga što je bio tolerantan spram sufija i zbog svojeg filozofskogučenja. Ubijen je u zatvoru dok je čekao formalnu presudu.

12 ‘Abd al-Ĥaqq Ibn Ismā’īl al-Bādisī, Al-Maqsad al-Sharīf wa-l-Manza‘ al-Latīffī al-Ta‘rīf bi Sulaĥā’al-Rīf, str. 32-36, Sa‘īdAĥmadA‘rāb, ed., drugo izdanje, al-Matba‘aal-Malakiyya. Rabat, 1993.

13 ‘Abd al-Ĥaqq Ibn Ismā’īl al-Bādisī, Al-Maqsad al-Sharīf wa-l-Manza‘ al-Latīf fīal-Ta‘rīf bi Sulaĥā’al-Rīf, str. 32-36, Sa‘īd Aĥmad A‘rāb, ed., drugo izdanje, al-Matba‘aal-Malakiyya. Rabat, 1993.

14 Vidjeti, primjerice, Wasiyyat Ibn Sab‘īn li Asĥābih in Rasā’il Ibn Sab‘īn str.312-315, ‘Abd al-Rahmān Badawī, ed.

15 Cornell je preveo Budd al-‘Ārif kao “Preduvjet gnostika” i nedavno kao “Uzorgnostika”.

16 The Way of the Axial Intellect, str. 47. Međutim, moramo pridodati da su IbnSab‘īnovi radovi zakučasti. Ovo je potvrdio istaknuti sufijski učenjak iz četrnaestogstoljeća, Ibn ‘Abbād al-Rundī, koji je izvijestio različito da je bezuspješno proveosedamdeset dana i noći kako bi shvatio Budd al-‘Ārif. Vidjeti Ibn ‘Abbād, Lettres deDirection Spirituelle, Collection Majeur: Al-Rasā’il al-Kubrā,Kenneth L.Honerkamp, ed., Dar el-Machreq Sarl. Beirut, 2005.

249PREGLED

slučajevima „taktike zastrašivanja“ upotrebljavane su kako bi se zapriječiločitatelje da uopće pristupe Ibn Sab‘īnovim radovima iz prve ruke”.17

Uglavnom kao rezultat ovih klevetanja, moderni su zapadnjačkiučenjaci poput Henryja Corbina i Louisa Massignona nazvali Ibn Sab‘īna,svaki pojedinačno, “napadnim i dosadnim filozofom”18 i “ogorčenim itjeskobnim duhom”.19 Drugi, kao što je istaknuti španski učenjak MiguelAsín Palacios, pogrešno ga predstavljaju kao proučavatelja i odrazvelikog mistika koji je rođen jednu generaciju prije Ibn Sab‘īna, Muḥyīal-Dīn Ibn ‘Arabija.20 Na prvi pogled, ova tvrdnja izgleda održiva:obojica su putovali sjevernoafričkim putovima, posjećivali iste gradoveu Andaluziji i Sjevernoj Africi, i vjerovali u najvažnije ontološko „jedin-stvo egzistencije“, waḥdat al-wujūd.21Međutim, nijedna fugura ne spominjedrugu u svojim djelima, niti postoji dokaz da su se ova dva velika mistikaikada susrela ili pak čitala radove jedan drugog. Štoviše, usporedbanjihovih učenja otkriva značajne razlike među njima dvojicom. Naprimjer, dok izlaže o svojim ezoterijskim učenjima, Ibn ‘Arabi je stavioveći naglasak od Ibn Sab‘īna na islamske formulacije i češće se koristiokur’anskom terminologijom. K tomu još, Cornell piše: “Ibn Sab‘īn se izlažedoktrinarno preuzimajući doslovce koncept waḥdat al-wujūda. TekstKitāb al-Iḥāta jasno pokazuje da je za njega Egzistencija zbilja jedna, aJedno, iako nije ograničeno Egzistencijom, više od Podaritelja ili TvorcaEgzistencije“.22 Otuda je uputno usput ustvrditi da je Ibn Sab‘īnova kon-cepcija waḥdat al-wujūda radikalnija od one Ibn ‘Arabijeve.’

17 The Way of the Axial Intellect, str. 47. U: ‘Udat al-Murīd al-Sādiq, AhmadZarrūq kaže da bi “slaboumni” trebali izbjegavati Ibn Sab’īnova djela. Vidjeti Idrīs‘Azzūzī, Al-Shaykh Ahmad Zarrūq: Ārā’uhu al-Islāĥiyah, Taĥqīq wa Dirāsa li-Kitābih‘Udat al-Murīd Al-Sādiq’ str. 516 Matba’a Fidālah, 1998.

18 Henry Corbin, History of Islamic Philosophy, Liadain Sherrard i Philip Sherrard,prev., str. 264. London, 1993.

19 Louis Massignon i Aldophe Faure, ‘Ibn Sab‘īn’, Encyclopaedia of Islam, Vol.2 (3), str. 921.

20 Ángel González Palencia, Historia de la Literatura Arábigo-Espanola, 2nded. Madrid 1945. Hussein Mu’nis prev., Tārīkh Al-Fikr Al-Andalūsī str. 24 Maktabatal-Nahda al-Misriya. Kairo, 1955.

21 Sukladno Vincentu Cornellu, Ibn Sab‘īn je vjerojatno bio prvi muslimanskimislitelj koji će upotrijebiti pojam waĥdat al-wujūd. Vidjeti The All-ComprehensiveCircle, str. 34.

22 The All-Comprehensive Circle, str. 44.

250 PREGLED

Ibn Sab‘īnov život

Biografski izvještaji o Ibn Sab‘īnu su jednako kontradiktorni i zbunju-jući kao iznad spomenute tvrdnje. Rođen je u istaknutoj obitelji iz Murcijeoko 1217. u Ricoteu, gradu koji graniči s rijekom Segura, sjeverozapadnood Murcije. Ibn Sab‘īn vodi svoje porijeklo od poslanika Muhammedapreko ‘Alī Ibn Abī Tāliba.23 Ibn Sab‘īn je stekao temeljito andalužanskoobrazovanje u Murciji, zadobivši silno golemo znanje arapskog, islamskihznanosti, grčke filozofije, matematike, astronomije, prirodnih znanosti,književnosti, kršćanske i jevrejske teologije.24 Kaže se da je bio izvanredankaligraf i čovjek velike vrline i strpljivosti, koji je bio izdržljiv u teškoćamai koji je temeljito poznavao poslaničke tradicije.25 Jedan od njegovihbiografa, Ibn Al-Khaṭīb, izvještava da je kao mlad čovjek bio “kraljevskiodjenut, samosvjestan i čestit“.26 Njegovo duboko poznavanje medicinei alkemije bilo je također krajnje poštovano, te je čak liječio povreduglave Abū Numaya Ibn Abī Sa’īda, uglednika iz Mekke (vladao 1254.-1301.). Iako je spočetka imao sreće, Ibn Sab‘īnovi dani oholosti u Murcijisu okončani u njegovim ranim dvadesetim kada su njegova otvorenaočitovanja Jedinstva Egzistencije i i iskazi kao što su „Ja sam On i Onje ja“27 navukli na njega gnjev utjecajnih pravnika (fuqahā’). Pobjegaoje u Sabtu, gdje ga je, sukladno izvjesnim izvještajima, uveo u sufizamIsĥāq Ibn al-Mar’a Ibn al-Dahhāq. U ovome gradu na vrhu SjeverneAfrike imao je veliki broj pristaša, napose među siromašnima, i vodioje asketski život dok je uživao zaštitu guvernera Sapte, Ibn Khalāsa(vladao 1238.-1246.). Tijekom ovog perioda je ovaj mladi i briljantnimislitelj bio zamoljen da odgovori na filozofska pitanja Fredericka IIvon Hohenstaufena (vladao 1254.-1301.).

23 Drugi kažu da je bio vizigotskog porijekla, međutim malo je vjerojatna ovatvrdnja.

24 Ibid, str. 148.25 Zapravo, mali dio njegove poezije je sačuvan i njegove se pjesme pjevaju u

marokanskim zawiyama (tekijama) kao što je Zawiya Siddiqiya u Tangieru. Intervjuiraosam članove andalužanske muzičke grupe Ensemble Ibn ‘Arabi koji su mi kazali dapjevaju Ibn Sab‘īnovu poeziju u 1997.

26 Al-Iĥāta fī Akhbār Gharnāta, vol 4, str. 387.27 Samīĥ ‘Ātif al-Zīn, Ibn Sab‘īn, str. 12.

251PREGLED

U Sabti, Ibn Sab‘īn je također napisao Budd al-‘Ārif, ili “Preduvjetgnostika”, koji se obraća pravniku prije negoli jednom od sufijskihsljedbenika. U ovoj knjizi, Ibn Sab‘īn izlaže duhovnu metodu i važnostrazuma i pribavlja kritiku epistemologija islamskog svijeta u to vrijeme.28

Međutim, nakon što je njegovog patrona zamijenio ‘Alī al-Sa‘īd (vladao1242.-1248.), iznova je prisiljen da pobjegne od kleveta i opasnosti odpravnika i sufija koji su smatrali njegovo učenje odveć radikalnim. IbnSab‘īn je otišao sa svojim učenicima u primorski grad Bijāyu – u današnjemAlžiru – zaustavljajući se na svom putu u Bādisu. U katalogu učenjakakoji su živjeli u Bijāyi tijekom trinaestog stoljeća, Aḥmad al-Ghubrīnīhvali Ibn Sab‘īna i kaže da je bio privržen Svetom Hramu u Mekki i da jeobavljao hodočašće (Hajj) svake godine gdje „nije bilo bića poput njega“.29

U Bijāyi, Ibn Sab‘īn je također upoznao poznatog sufijskog pjesnika Abūal-Ĥasana al-Shushtarīja (1213.-1269.) koji je, prepoznajući mističkuizvrsnost, postao njegov vjerni učenik. Al-Shushtarī, koji je bio otprilikečetiri godine stariji od svojega učitelja, posvetio je tri poeme njemu ukojima ukazuje na sebe kao “Ibn Sab‘īnovu slugu” i opisuje ga kao „magnetduša“ (maqnāṭīs al-nufūs)30.

Kako je Ibn Sab‘īnova masa učenika narastala, tako je narastala injegova reputacija kao heretika i sofiste. Protjeran je u Tunis, potom uEgipat, te se konačno nastanio u Mekki. Ibn al-Kathīr pripovijeda pomaloogorčeno da je Ibn Sab‘īn zarobio um mekkanskog guvernera AbūNumaya Ibn Abī Sa’īda (vladao 1254.-1301.) te da je živio u miru kaonjegov protégé (štićenik).

Postoje različiti izvještaji o Ibn Sab‘īnovoj smrti. Neki tvrde da jepobjegao u Indiju, gdje je umro.31 Međutim, Ibn Shākir pripovijeda u

28 Samīĥ ‘Ātif al-Zīn, Ibn Sab‘īn, str. 12.29 Abū al-‘Abbās Aĥmad al-Ghubrīnī, ‘Unwān al-Dirāya fī man ‘Urifa min al-

‘Ulamā’ fī al-Mi’a al-Sābi‘a bi Bijāya, str. 209, ed. Rābiĥ Būnār, al-Sharika al-Wataniyya li-l-Nashr wa-l-Tawzī’. Algiers, 1970.

30 Samīĥ ‘Ātif al-Zīn, Ibn Sab’īn, str. 46.31 Vidjeti Idrīs ‘Azzūzī’s Al-Shaykh Aĥmad Zarrūq: Ārā’uhu al-Islāĥiyah, Taĥqīq

wa Dirāsa li-Kitābih ‘Udat al-Murīd al-Sādiq’, str. 277. Za širu biografsku informacijuo Ibn Sab‘īnu, vidjeti Ibn Khathīr, Al-Bidāyā wa al-Nihāya vol. 13, str. 261 MaktabaAl-Ma’ārif. Beirut, 1966. Ibn Al-Mulaqan, Tabaqāt al-Awliyā’, str. 442. Dāral-Ma’rifa lial-Tibā’a wa al-Nashr, 1986. Ibn ‘Imād Al-Ĥanbalī, Shadharāt ad-Dahan li-Akhbārmin Dhahab,Maktaba al-Muqaddisī. Kairo, 1940.

252 PREGLED

svojemu Fawāt al-Wafāyātu: “Čuo sam da je Ibn Sab‘īn počinio suicid uMekki prerezavši svoje vene.“32 Što se tiče navodnog suicida, al-Bādisīi neki Ibn Sab‘īnovi učenici izvještavaju da Ibn Sab‘īn nije izvršio ovajčin, već da je svoje posljednje dane proveo kao savjetnik Abū NumayaIbn Abī Sa’īda te da su ga otrovali politički neprijatelji. Njegov navodnisuicid čini se neodrživim, prvo zbog toga što je ovo vezano za jednogod Ibn Sab‘īnovih protivnika, i drugo, zbog toga što je suicid posvesuprotan islamskom zakonu i Ibn Sab‘īnovim filozofskim uvjerenjima.

Aspekti Ibn Sab‘īnove metafizike kako su viđenikroz Odgovore na sicilijanska pitanja

Kada proučavamo Odgovore na sicilijanska pitanja, možemo sezapitati o tome zašto bi Frederick II, njemački kršćanski vladar normanskogporijekla koji je protjerao muslimane sa Sicilije, tražio mudrost odmuslimanskog filozofa? Kao prvo, Frederick II potječe od poznatihsicilijanskih tzv. kraljeva pod turbanom, i uvelike je bio privučenislamskom mišlju, kulturom i znanošću. Usprkos svojoj ogorčenostizbog muslimanskog prisustva na Siciliji, monarh se odijevao u islamskuarapsku nošnju, unajmljivao muslimanske savjetnike, bio patron uče-njacima iz Sirije i Bagdada i posjedovao izvanredno znanje arapskogte duboko znanje o islamskoj filozofiji. Od svih arabiziranih normanskihSicilijanaca, Frederick II je napose bio privržen znanstvenim i filozofskimdiskusijama, stekavši naslov Stupor Mundi ili “Svjetsko čudo“ tijekomsvojeg života. Zapravo, Toma Akvinski je obrazovan na njegovom dvorui preko Fredericka II je Michael Scot napravio nekoliko prijevoda IbnRushda, ili Averroesa u latinski. Frederick II je poslao četiri pitanjaučenjacima u brojnim dijelovima muslimanskog svijeta, uključujućiEgipat, Siriju, Irak i Jemen. Ova pitanja su oslovljavala teme koje suraspravljali filozofi ovog razdoblja: vječnost svijeta; preduvjet i svrhumetafizike; kategorije postojanja; i narav duše, uz dodatak koji je ispitivaoneslaganje između Aristotela i njegovog komentatora AlexanderaAfrodizijaškog. Nezadovoljan odgovorima sa Istoka, vladar se okrenuoučenjacima iz SjeverneArike iAndaluzije, i bio je upućen na Ibn Sab‘īna.

32 Ibn Shākir Al-Kutubī, Fawāt al-Wafāyāt, vol XXI, str. 517. Muhyī al-Dīn‘Abd al-Ĥamid, Kairo, 1951.

253PREGLED

Frederick II je poslao pismo almohadskom vladaru Abū Muhammadual-Rashīdu (vladao 1232.-1242.), koji je prenio poruku sabtanskomguverneru Ibn Kḥalāsu sa instrukcijama da ovo raspravi sa mladimsufijom. Čekajući na odgovore, vladar je poslao brod sa darovima IbnSab‘īnu, koji ih je odbio kazavši sljedeće: “Odgovorit ću na tvoja pitanjau ime Boga i za trijumf islama.“ Dodao je kur’anski ajet: “Reci: ‘Ne tražimza ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim pažnje rodbinske‘.“33

Jedna od istaknutih karakteristika Ibn Sab‘īnovih odgovora napitanja Fredericka II o preduvjetima i svrsi metafizike – kao i njegovihradova općenito – jest inzistiranje na supremaciji „principa uma“ (al-‘aql).34

Ovo je učenje ukorijenjeno u hermetičkim učenjima koja proklamirajuda je princip uma Prvi Uzrok postojanja, te da univerzalna Supstancija(jawhar) leži u osnovi ili prožima sve stvari. U nekim od Ibn Sab‘īnovihradova princip uma se opisuje kao “temeljni atribut univerzuma i osaoko koje se egzistencijalni poredak obrće“ (uss ṣifat al-‘ālam, wa-al-quṭballadhī yadūru ‘alayhi al-tadbīr).35

Poput drugih hermetičara, Ibn Sab‘īn proglašava da se bit ljudskogintelekta izvodi iz principa uma. Međutim, ljudski intelekt se ne možereducirati na racionalnu sposobnost i diskurzivno mišljenje. Umjestotoga, on je „supra-racionalan“ ili intuitivni organ unutar čovjeka i, kao štokaže u svojemu kazivanju, jedina sposobnost kojom se „može shvatitizbiljnosti drugog svijeta“.36 Ibn Sab‘īn smatra da je ljudski intelektčovjekov raison d’ être i “nužni preduvjet ljudskog savršenstva [koje]upotpunjuje značenje bivanja čovjekom”.37 Autor potkrepljuje svojeučenje o intelektu citirajući hadis (hadīth) kojim se često ukazuje na sufijei muslimanske filozofe jednako tako: “prva stvar koju je Bog stvoriobila je um”.38

33 M. A. F. Mehren, Correspondance du Philosophe Soufi Ibn Sab‘īn Abd Oul-Haqqavec l’Empereur Frédéric II De Hohenstaufen, str. 345. Qur’an 42:23, MamadukePickthall, prev.

34 The All-comprehensive Circle, str. 36.35 Ibn Sab‘īn, Budd al-‘Ārif str. 182 (kako navodi Vincent Cornell u: The Way of

the Axial Intellect, str. 64).36 Al-Kalām ‘alā al-Masā’il al-Siqilliya, str. 36.37 Ibid, str. 25.38 Ibid, str. 34. Usprkos svojoj popularnosti, ova se predaja ne pronalazi u glavnim

hadiskim zbirkama.

254 PREGLED

Ibn Sab‘īn također ustvrđuje da intelekt “emanira iz Boga”, pojamkoji ima jasne usporedbe u radovima koji su pripisivani Hermesu: Intelekt(nous) proizlazi iz Božije supstancije (ousia), u onoj mjeri u kojoj možemogovoriti o Bogu koji posjeduje supstanciju; a kakve je naravi ova sup-stancija, jedino Bog precizno zna. Intelekt nije dio Božije supstancije, većisijava iz potonjeg kao što svjetlost isijava iz sunca. U ljudskim bićima,ovaj Intelekt je Bog...39

Ova ideja supremacije ljudskog intelekta – na temelju njegove vezes principom uma – nikako nije jedinstvena samo hermetizmu. Štoviše,nesumnjivo je da se naglašava i izlaže sa specifičnom jasnoćom u radovimakoji se pripisani Hermesu Trismegistu,40 kao i sljedbenicima takvih učenjapoput Ibn Sab‘īna.

Kada prosuđujemo Ibn Sab‘īnove intelektualne veze, predmodernii suvremeni učenjaci često zanemaruju njegove vlastite tvrdnje. U svomuvodniku u djelo Budd al-‘Ārif, Ibn Sab‘īn tvrdi za sebe da je sljedbenik“bezgrešnog učitelja” Hermesa Trismegistusa: “Molio sam Boga da širi[kroz mene] mudrost (al-ḥikma) koju je Hermes Trismegistus (al-harāmisa)otkrio u najranijem dobu.”41 Štoviše, u poemi njegovog učenika al-Shushtarīja, Hermes se smatra patronom sufija i grčkih mudraca. Prematome, nikakvo razumijevanje Ibn Sab‘īna ne bi bilo potpuno bez pro-pitivanja utjecaja hermetizma na njegovu misao. Zapravo, ovo pitanjeje potvrdio Ibn Khaldūn koji opisuje Ricote, Ibn Sab‘īnovo rodno mjesto,kao centar hermeticizma u Andaluziji.42

39 Corpus Hermeticum, preveo A.-J. Festugière, Paris, ‘Les Belles Lettres’, 1945.Poglavlje naslovljeno kao: D’Hermès Trismégiste: Sur l’intellect commun, à Tat.Trans. Titus Burckhardt.

40 Corpus Hermeticum (poglavlje o Poimandresu) opisuje kako se UniverzalniIntelekt otkrio Hermesu: ‘…s ovim riječima, On me je dugo gledao u lice, tako dasam drhtao od njegovog pogleda. Potom, kako je ponovo podigao Svoju glavu, vidiosam kako je u mojemu vlastitom duhu (nous) svjetlost koja se sastoji od neizbrojivogbroja mogućnosti, postala beskonačno Sve, dok vatra, okružena i tako sputana svemo-gućom moći, nije zadobila svoju nepomičnu poziciju: takvo je ono što sam mogaoracionalno pojmiti o ovoj viziji... dok sam bio posve izvan sebe, On je iznova kazao:„sada si, u intelektu (nous), vidio prototip, porijeklo i nikadaprestajući početak...“Kako je navedeno u Titus Burckhardtovoj Alchemy: Science of the Cosmos, Scienceof the Soul, Fons Vitae. Kentucky, 1997.

41 Budd al-‘Ārif, str. 29-30, Vincent Cornell, prev.42 La Voie et la Loi, str. 279-80.

255PREGLED

Na ovom bi mjestu bilo korisno da napravimo kratku digresiju kakobi čitatelj mogao polučiti, ako ne potpuno, a ono barem neke letimičnepoglede na hermetičku tradiciju u Andaluziji. Hermetizam u srednjo-vjekovnoj Španiji – i Europi– slijedili su istaknuti muslimanski, kršćanskii jevrejski mistici.43 U stara vremena, Hermes se shvaćao kao egipatskimudrac i svećenik te je poistovjećivan s božanstvom Thoth. Hermes jetakođer povezivan sa islamskim poslanikom Idrīsom i jevrejskimprorokom Enochom.44 Zanimljivo, mnogi su muslimani poistvojećivalihermetičku tradiciju s onom sabenskom koja je spomenuta u Kur’anu,te su hermetička učenja shvaćana kao kompatibilna s onim kur’anskim.45

Bez obzira na neizbježne historijske diskrepancije, važno je da shvatimoda je hermetička tradicija, koja je postojala kroz sva razdoblja i proširilase na kršanske i islamske svjetove, bila shvaćena od figura kao što je IbnSab‘īn kao “primordijalna objava” (al-ḥikma al-qadīma) koja leži u osnovitriju abrahamskih religija. Štoviše, opravdano je ustvrditi, kao što je nekiučenjak to uradio, da je ovo razumijevanje hermetičke tradicije otvorilovrata izvornom interreligijskom dijalogu. Međutim, usprkos ovom značajurazumijevanja interakcija između abrahamskih tradicija u srednjovjekovnojŠpaniji, informacija o ovom predmetu ostaje iznenađujuće oskudna.46

43 Muslimanski hermetičari: među sufijama hermetičarima nalazimo: Abū ‘Abdallāhal-Shūdhīja iz Seville, Ibn Mutarrifa Slijepca iz Murcie, Muhammada Ibn Aĥlā izLorce i al-Ĥājj Yāsīna al-Maghribīja. U djelu La Voie et la Loi, (str. 279-80) Ibn Khaldūnprimjećuje da “velika grupa ljudi iz istočne Španije i doline Ricote” bijaše sljedbenicimahermetizma.

- Kršćanski hermetičari: određen broj kršćana srednjeg vijeka, uključujući sv. AlbertaVelikog, smatrao je spise Corpus Hermeticuma kao predkršćansko „sjeme“ Logosa.

- Jevrejski hermetičari: Cornell ističe da „neki učenjaci vjeruju da se hermetičkaučenja mogu jednako tako pronaći u Kitāb al-Hidāya ilā Farā’id al-Qulūb („Vodič kadužnostima srca“), kojeg je napisao jevrejski mističar Baĥya Ibn Paqūda… Prisustvohermetičkih učenja među Jevejima Španije je dodatno potvrdio Moese Maimonides,koji ga, u pismu svojemu prevoditelju Samuel Ibn Tibbonu, naziva ‘drevnom filozofijom’koja se miješa sa Aristotelovim rigoroznijim i intelektualno zadovoljavajućim sustavommišljenja” (The Way of the axial Intellect str. 58).

44 Vidjeti Seyyed Hossein Nasrovu Islamic Life and Thought, str. 103, ABC Inter-national Group, Inc. Chicago 2001.

45 The Way of the Axial Intellect str. 54.46 Sukladno Stevenu M. Wasserstromu “figura Hermesa simbolizirala je trans-

konfesionalnu mudrost, univerzalnu objavu, čije je učenje potvrdilo muslimansko

256 PREGLED

Pored ovih filozofskih i intelektualnih aspekata, hermetizam uAndaluziji je više primijećen zbog svojeg razvitka i prakticiranja različitih„okultnih znanosti“ kao što je alkemija, astrologija i magija. Kada poku-šavamo da shvatimo figure kao što je Ibn Sab‘īn, ova “okultna” stranahermetizma ne može biti zanemarena budući da je zabilježeno da se samIbn Sab‘īn bavio teurgijom i alkemijom. Također, bio je uvelike privučen‘ilm al-Hurūfom, ili znanošću o slovima, koja posjeduje svoj pandan ukabalističkoj tradiciji. ‘Ilm al-Hurūf ima za primaran cilj da dekodira simbo-lička značenja različitih nepovezanih slova na početku brojnih poglavljaKur‘ana.

Nakon ovih uzgrednih primjedbi o kompleksnoj hermetičkoj tradiciji,sada bismo se mogli osvrnuti na drugi dio Odgovora na sicilijanska pitanja.Na početku svoje rasprave, Ibn Sab‘īn pravi razliku između grčkih isirijskih definicija metafizičke znanosti. “Znaj da je metafizički nauk(al-‘ilm al-ilāhī) za [grčke] antičke narode označavao kontempliranje o[oboje] zbiljnosti koja transcendira vidljivi poredak i krajnjim uzrocimaljudskog postojanja...”47 Međutim, za sufije “ova vrhovna znanost, koja sezove metafizika, dijeli se na dvije kategorije: prva je spoznaja JedinstvaUzvišenog Boga, a druga je spoznaja Božijih atributa, kao što je NjegovaSvemoć, Mudrost [i] Moć”.48 Drugim riječima, sufijska se metafizikasastoji od dubokog razumijevanja islamskog učenja o Božijem Jedinstvu,tawĥīd, i uvida u to kako se Božiji atributi reflektiraju u kozmosu. IbnSab‘īn potom objašnjava kako sufije posmatraju metafizički cilj u svjetludrugih znanosti.

Cilj metafizike je čovjekovo savršenstvo, postignuće istinske sreće tepotpuni razvitak Intelekta...[Nasuprot tome] druge grane ljudske znanosti

proučavanje jevrejskih djela”. Nadalje, ono je obezbijedilo „elitni interkonfesionalizamu čijoj terminologiji i mističkim konstrukcijama su udioništvovali preko religijskih”.Vidjeti Wasserstromov “Jewish-Muslim Relations in the Context of AndalusianEmigration”, neobjavljeni rad za konferenciju “Christians, Muslims and Jews inMedieval and Early Modern Spain: Interaction and Cultural Change”, Notre DameUniversity, South Bend, Indiana, February 1994. Ovo stoji u oštrom kontrastu sa ChrisLowneyvom tvrdnjom da je “Neugodna nužnost, radije negoli neki uzvišeni idealtolerancije, prvo potaknuo prilagođenje da učenjaci kliču španskoj eri convivencia‘zajedničkog života’” (Vidjeti Chris Lowneyevu A Vanished World Medieval Spain’sGolden Age of Enlightenment, str. 189, Free Press. New York, 2005).

47 Al-Kalām ‘alā al-Masā’il al-Siqilliya, p. 25.48 Ibid., str. 36.

257PREGLED

nastoje da oplemene ljudsku inteligenciju […] te da ukažu na Stazu kojavodi ekskluzivnoj predodžbi Boga, koji je Prvi Princip postojanja.49

Metafizika je, prema Ibn Sab‘īnovom stajalištu, vrhovna znanost,dok druge znanosti služe kao njezina osnova.50

Definirajući metafiziku i njezinu svrhu u općenitim pojmovima,Ibn Sab‘īn objašnjava kako su Grci shvaćali njezin cilj. On pojašnjava da„sufije gledaju na jedinstvo sa Bogom kao metafizički cilj“.51 Drugimriječima, oni smatraju cjelokupnu spoznaju BožijegApsolutnog Jedinstva,koje apsorbira sve predmete spoznaje u Njemu kao vrhovnom predmetuove božanske znanosti.Autor smatra da je ovo sufijsko shvaćanje metafizikesuperiornije od onog kod Grka, jer istinski spoznati Boga znači umrijetiu njemu kako bi on mogao biti rođen u nama. Ovo poistovjećivanje sabožanskim mora biti posvemašnje, jer „ako je cilj gnostika i onog kojiljubi Boga da zadobije Njegov predmet spoznaje i ljubav, onda ga onnije ostvario ukoliko išta leži između njega i njegovog voljenog“.52

Dok se, s druge strane, ove „zbiljnosti onostranosti“ shvaćaju foku-siranjem inteligencije na zbiljnosti koje „transcendiraju svijet“, IbnSab‘īn vjeruje da „znanost metafizike počiva u duši“.53 Prema tome,proces duhovne spoznaje nije ništa drugo doli probuđenje ili aktualiziranjelatentne spoznaje koju nosimo „unutar“ nas samih. Na ovom mjestu jasnovidimo utjecaj platonskog učenja o Anamnesisu – ili doslovce: uzlijetanjeuma – po Ibn Sab‘īnovom mišljenju54

Ipak, tražitelj istine mora ovladati određenim znanostima prijepolučivanja izravne spoznaje i shvaćanja Boga. Ibn Sab‘īn posvećujeiznenađujući dio svoje rasprave koja objašnjava različite nužne ogrankeznanja, te pobraja devet kategorija logike kojima se mora ovladati prijetraženja božanskog nadahnuća. Zašto proučavati logiku? Zbog toga što,

49 Ibid., str. 25.50 Istodobno, ovaj je poredak obrnut zato što se za Ibn Sab‘īna metafizički principi

sami manifestiraju i, takorekuć, šire s vrha do najniže stupnjeve zbiljnosti.51 Ibid., str. 26.52 Ibid., str. 26.53 Ibid., str. 45.54 Potpuna, ili čak adekvatna ilustracija ovog predmeta je izvan okvira ovog rada.

Međutim, vrijedi istaknuti Vincent Cornellovu opasku da su platonički i neoplatoničkitekstovi oni koji su najjasnije usporedivi sa Ibn Sab‘īnovim mišljenjem libellus II,Krater (libellus IV), i libelli V-VII, VII (Peri Psychis), IX, X (Kleis, ‘The Key’), teXI iz Corpus Hermeticuma.

258 PREGLED

sukladno Ibn Sab‘īnu, na temelju identificiranja različitih premisa, oblikaanalogije i demontracije, dolazimo do potpunog razumijevanja duše. Ovdjeiznova Ibn Sab‘īn navodi predaju (hadīth) koju često citiraju sufije: “Onajko spozna sebe spoznao je svoga Gospodara” (man ‘arafa nafsahu faqad‘arafa rabbahu).

Poput Shihāba al-Dīna Suhrawardīja (umro 1191.), Ibn Sab‘īn sekoristio logikom kao sredstvom ka duhovnoj spoznaji. Iako Ibn Sab‘īnjamačno naglašava logiku više od bilo kojeg sufije, on je daleko od togada je racionalist u modernom smislu ovog pojma.55 Potpuno izlaganje IbnSab‘īnovog razumijevanja logike je izvan okvira ovoga rada, međutimdostatno je da kažemo da za Ibn Sab‘īna logika ima intuitivni elementkoji ukazuje na transcendenciju. Štoviše, on pretače Aristotelove teorijeu ono što je Philip Merlan skovao kao termin “neoaristotelijanstva”.56 IbnSab‘īn je zapravo bio vrlo kritičan spram filozofa i strogih aristotelijanacakao što je Ibn Rushd.57 On čak opisuje takovrsne filozofe kao proturječnootkriće, te stavlja vrijednost njihovog znanja ispod islamske jurisprudencije,fiqha.58 Ukratko, on tvrdi da aristotelijanski filozofi općenito nisu uspjelida shvate značaj Intelekta, koji je zakučasto povezan sa univerzalnimprincipom uma i otuda sama osnova stvaranja.59

Naglašavajući značaj ovladavanja logikom, Ibn Sab‘īn izjavljuje dasukladno islamskoj objavi:

„Metafizički uvodi [mogu biti podijeljeni i na] teoretske i praktičnekomponente. Osnova metafizike je Vrla Knjiga [to jest] Kur’an i Sunna[ili praksis] Vjerovjesnika. Usto, vjera i čvrsto uvjerenje su neodvojivipreduvjeti.“60

Ova tvrdnja iznova jasno dovodi u pitanje tvrdnje klevetnike kojioptužuju Ibn Sab‘īna zbog odbacivanja islamskog Vjerozakona (Sharī‘a)

55 Vidjeti The Way of the Axial Intellect, str. 62.56 Kako je naveo Cornell. Vidjeti Merlan, Monopsychism, Mysticism, and Meta-

consciousness, str. 2-20.57 U djelu Budd al-‘Ārif (str. 143) Ibn Sab‘īn je vrlo kritičan spram Ibn Rushda i

drugih muslimanskih filozofa. On pobija Ibn Rushda zbog toga što je odveć „opsjednutAristotelom“ (maftūn bi-Aristū): “Ukoliko bi on čuo da je [Aristotel] kazao da je ta osobamogla stajati i sjediti istodobno, on bi u to povjerovao i prenio.” Istodobno, Ibn Sab‘īn jejako volio Al-Farābīja, koga naziva ‘vodećim islamskim filozofom, njihovim pred-vodnikom i glasnogovrnikom” (Vidjeti The Way of the Axial Intellect str. 58).

58 Ibid., str. 98.59 The Way of the Axial Intellect, str. 71.60 Al-Kalām ‘alā al-Masā’il al-Siqilliya, str. 37.

259PREGLED

i praksisa (Sunna) Vjerovjesnika. Naglasivši značaj ne samo izučavanja logikenego jednako tako i usklađivanja s religijskim normama, Ibn Sab‘īn spo-minje da se duhovna staza sastoji od sljedećeg: meditiranja, invokacija(zazivanje Imena Božijeg), koje je korito nebeskih milosti, sputavanjesenzualnih želja, usklađivanje ljudskog djelovanja prema istini koja seotkriva u srcu, pročišćenje duše kroz zazivanje Boga, upravljanje svakogljudskog djelovanja prema njegovom vrhovnom cilju... i duhovnom žaru.61

Ibn Sab‘īnove duhovne prakse u ovoj raspravi čini se da su u skladusa glavnom sufijskom strujom. Ipak, on govori kao platonički filozof istoga naglašava, vjerojatno više nego ijedan sufija, da su duhovne prakseprvenstveno sredstva probuđenja spoznaje koja je latentno prisutna u srcu.

Autor potom raspravlja različite postaje kroz koje tražitelj prolazikako se približava Bogu.62 “Na početku [duhovne staze] štovatelj [Božiji]čezne za Upućivačem kojemu ništa nije slično (mushār laysa kamithlihi shay’).Potom on nastoji da dosegne ovog Upućivača…”63 Ibn Sab‘īn objašnjavada kako onaj koji teži duhovno napreduje, on počinje da shvaća da su svestvari izvedene iz uzvišenog Predmeta njegove potrage, te da je „svijetzbiljski jedino kroz milost njegovog Upućivača“.64 Uviđajući da je cjelo-kupno prethodno znanje koje je polučio ravno ništici, Zbilja kao takva [mu]kazuje: ‘Sve je osuđeno da propadne, osim Njegovog [vječitog] Sopstva.’65

Duhovnog putnika preporađa i inspirira Bog. Prva stvar koju on izričejeste ‘On je Prvi i Posljednji, Vidljivi i Nevidljivi i On je Sveznajući.’66

Ibn Sab‘īn pridodaje da “čovjek koji gleda [očima] Božijim kaže:‘Ne vidim ništa drugo izuzev Boga!’”67 On pojašnjava da takav iskaz možekazati samo onaj koji se odrekao ovog svijeta, svoje duše i samog raz-mišljanja. U takovrsnom stanju, čovjek shvaća na kraju da „ne postojimnoštvo“68 te „da ne postoji istinski život izuzev Apsolutnog [života]”

61 Ibid., str. 27.62 Vidjeti M. A. F. Mehren, Correspondance du Philosophe Soufi Ibn Sab‘īn Abd

Oul-Haqq avec L’Empereur Frédéric II De Hohenstaufen, str. 386-390.63 Al-Kalām ‘alā al-Masā’il al-Siqilliya, str. 42.64 Ibid., str. 42-43.65 Kur’anski ajet 28:88, Mamaduke Pickthall, prev.66 Al-Kalām ‘alā al-Masā’il al-Siqilliya, str. 43. Qur’an 58:3, Mamaduke Pickthall,

prev.67 Ibid., str. 43-44.68 Ibid., str. 42-43.

260 PREGLED

(lā ḥayāt ḥaqīqatan illā al-muṭlaqah).69 Za Ibn Sab‘īna, duhovna se staza sastojiod razrješenja svih stvari koje se postavljaju kao zbiljske – od kojih jenajistaknutija osjećaj individualnosti – budući da je Bog jedina ApsolutnaZbilja. Ova egocentrična fatamorgana individualnosti, koja sebe instinktivnopromatra kao autonomnu zbiljnost, razrješuje se kako tražitelj pristupaZbilji. Štoviše, jasno je iz ove rasprave da ego i svjetovna pitanja nisuprolazni jednostavno zbog toga što su osuđeni da propadnu. Umjestotoga, fenomen ovog svijeta je propadljiv ovdje i sada zbog toga što ovajsvijet nikada nije bio zbiljski. Otuda za naprednog sufiju svijet postajetransparentan: u tim njegovim pojavnostima on vidi Božiji odraz. Ovose potvrđuje drugim sufijskim učenjima, sugerirajući da mnoga učenjanašeg autora ostaju biti unutar glavne struje sufizma.

Za Ibn Sab‘īna, kraj duhovnog putovanja je čista lijepa vizija Bogakoji „ne može biti sadržan u knjigama“.70 Moramo poznavati ovo stanjeiskustveno kako bismo ga shvatili budući da je to nešto što “nijedno [fizičko]oko nije vidjelo, niti [fizičko] uho čulo, niti srce poželjelo“.71 Ibn Sab‘īndodaje uobičajenu analogiju koju sufije često navode, a to je da ako bismohtjeli da opišemo zadovoljstvo seksualnog odnosa djetetu to bi bilo nemo-guće. On dodaje da „Ako je nemoguće da opišemo prirodni fenomen,onda kako bi on mogao da opiše različite stupnjeve zbiljnosti? ... Znajda nijedan filozof, sufija, ash’aritski teolog, niti dijalektičar nisu u stanjuda opišu ovo stanje, niti da ukažu na Njegov karakter, niti Njegovu bit.Jedino na temelju prekapanja mističke znanosti (‘ilm as-safar) i mjerenjemnjezinih dubina možemo je pojmiti.”72

Drugim riječima, oblici impliciraju granice i otuda ograničenja.Prema tome, nijedan oblik, uključujući riječi, ne možemo adekvatno opisatiBoga,73 niti uspješno oslikati vrhovno stanje duhovnog Jedinstva s Njim.

Jedna od Ibn Sab‘īnovih zaključnih misli jeste ta da ako, s jednestrane, duša samo polučuje božansku spoznaju kroz razmišljanje i pomoćuupotrebe volje, s druge strane postoje izabrani ljudi koji dosežu Istinu bezpočetnog uvođenja ili meditacije: ovo su poslanici i izabranici Božiji.Štoviše, dok čovjek napreduje duhovnom stazom svojevoljno, Bog je

69 Ibid., str. 44.70 Ibid., str. 41.71 Ibid., str. 41. Ovo je iz izreke Poslanika (ĥadīth) koja opisuje raj.72 Ibid., str. 41-42.73 Jedno od “devedeset devet Božijih Imena” jeste al-Wāsi’, to jest “Sveobujmljući”.

261PREGLED

na kraju taj koji odlučuje, jer je On izvor svakog blagoslova i vodstva.“Nema postignuća [milosti] Božije. On je Podaritelj, Zadržavatelj,Nadahnitelj, Darivatelj,Vodič, Dobročinitelj, ‘On je Allah, [drugog] bogaosim Kojeg nema.’”74 Ili, iznova, volja igra suštinsku ulogu u razvijanjunaše sudbine na ljudskom planu. Međutim, na višem metafizičkom planu,Bog je taj koji odlučuje. Ibn Sab‘īn se zaustavlja na pragu ove bezvremenerasprave između predestinacije i slobodne volje, te sugerira da ako vladarnastoji istinski da se vine duhovnom stazom da će on početi da studirado njegovih nogu. On dodaje poprilično sarkastično, kao i za skromnogvladara, da zajedničko mjesto metafizičkih tema spomenuto u njegovojraspravi nije vrijedno pažnje mudraca autorovog kalibra. Štoviše, IbnSab‘īn kaže da u njegovoj pokrajini postoje duše koje su oštre poput sabljikoje bi mu mogle predbacivati i koriti ga za dodijavanje da oslovi takotrivijalna pitanja! Iako nema dokaza koji sugeriraju da je Frederick II ikadasusreo Ibn Sab‘īna ili poslao druga pitanja, kaže se da je monarh iskazaosvoju zahvalnost na filozofovim uvidima šaljući obilan tovar darova, kojeje Ibn Sab‘īn još jednom iznova vratio nazad.

Otuda, ko je bio Ibn Sab‘īn? Vjerojatno najbliži njegov opis bi biotaj da je on bio hermetički filozof koji je bio privržen islamu i sufizmu.Usto, on nije jednostavno klasificiran pod određenu specifičnu intelektualnuškolu zbog toga što je, za razliku od Shaykha al-akbara (Ibn ‘Arabija), kojise gotovo ekskluzivno oslanjao na primarne islamske izvore kao što su al-Ghazali, Ibn Sab‘īn uglavnom crpio ponajvećma iz grčkog mišljenja,učenja hermetizma, logike i mističkog dijaloga kako bi razvio emanacio-nistički i monistički svjetonazor koji se usredotočuje na princip uma. Uduhu Suhrawardija, Baba Afdala i Mulla Sadre, Ibn Sab‘īn je shvaćaoodređene filozofske škole – i hermetički korpus – kao onaj koji potječe iz„niše poslanstva“ i otuda je u skladu s Kur’anom i praksom Poslanika(Sunna), ali je istodobno naposljetku tragao za tim da transcendira teo-logiju, filozofiju, religiju, pa čak i sufizam. Zbog toga što je bio zasjenjenIbn ‘Arabijem, te zahvaljujući svojoj zloglasnosti i svojoj upadljivostinekonfesionalnih djela, on ostaje među najmanje shvaćenim i najvišeomalovažavanim figurama u islamskoj historiji.

S engleskog preveo: Nevad KAHTERAN

74 Ibid., str. 45. Qur’an 59:22, Mamaduke Pickthall, prev.

262 PREGLED

Bibliografija

1. ‘Azūzī, Idrīs, Al-Shaykh Ahmad Zarrūq: Ārā’uhu al-Islāḥiyah, Matba‘aFidālah. Moĥammadia, Morocco, 1998.

2. Akasoy, Anna Ayse, Philosophie und Mystik in der Späten AlmhadenzeitDie Sizilianishen Fragen des Ibn Sab‘īn, Herder Verlan. Freiburg, 2005.

3. Al-Bādisī, ‘Abd al-Haqq, Al-Maqsad al-Sharīf wa-l-Manza‘ al-Latīf fīal-Ta‘rīf bi Sulaĥā’al-Rīf, Sa‘īd Aĥmad A‘rāb, ed., drugo izdanje, Malakiyya.Rabat, 1993.

4. Al-Dhahbī, Shams al-Dīn Mohammad, Siyar A’lām al-Nubalā’,Khairī Sa‘īd, ed., Al-Maktaba al-Tawfīqiya. Cairo, 2002.

5. Al-Ghubrīnī, Abūl ‘Abbās Aĥmad, ‘Unwān al-Dirāya fiman ‘Urifamin al-‘Ulamā’fī al-Mi’a al-Sābi‘a bi Bijāya, Rābiĥ Būnār, ed., al-Sharika al-Wataniyya li-l-Nashr wa-l-Tawzī’. Algiers, 1970.

6. Al-Kutubī, Ibn Shākir, Fawāt al-Wafāyāt, Muĥammad Muĥyī al-Dīn ‘Abd al-Ĥamid, ed. Cairo, 1951.

7. Al-Rundī, Ibn ‘Abbād, Lettres de Direction Spirituelle Collection Ma-jeur Ar-Rasā’il al-Kubr’ā,Kenneth L. Honerkamp, ed., Dar el-Machreq.Beirut, 2005.

8. Al-Taftazānī, Abū al-Wafā al-Ghanīmī, Ibn Sab‘īn wa Falsafatuhual-Sūfiyya, Dār al-Kitāb al-Lubnānī. Beirut, 1973.

9.Al-Zīn, Samīĥ ‘Ātif, Ibn Sab‘īn, Dār al-Kitāb al-Lubnānī.Lebanon,1988.

10. Burckhardt, Titus, Alchemy: Science of the Cosmos, Science of the Soul,Fons Vitae. Kentucky, 1997.

11. Corbin, Henry, History of Islamic Philosophy, Liadain Sherrard andPhilip Sherrard, trans., Kegan Paul International. London, 1993.

12. Cornell, Vincent J, The All-Comprehensive Circle (al-Ihāta): Soul, In-tellect, and the Oneness of Existence in the Doctrine of Ibn Sab‘īn u pripremiEdinburgh University Press

13. Cornell, Vincent J,“The Way of the Axial Intellect, the IslamicHermeticism of Ibn Sab‘īn,” Journal of The Muhyiddin Ibn ‘Arabī Society,Vol. XXII, 1997

14. Corpus Hermeticum, A.-J. Festugière, trans., Les Belles Lettres.Paris, 1945.

15. Ibn al-Khatīb, Lisān al-Dīn, Al-Iĥāta fī Akhbār Gharnāta, Maktabatal-Khānijī. Cairo, 1977.

263PREGLED

16. Ibn Khaldūn, Abū Zayd, La Voie et la Loi, ou Le Maitre et le Juriste:Shifā’ al-Sā’il li-Tahdhīb al-Masā’il, Reé Rérez, prev., Sinbad. Paris, 1991.

17. Ibn Sab‘īn, ‘Abd al-Haqq, Budd al-‘Ārif, George Kattourah, ed.,Dār al-Andalus & Dār al-Kindī. Beirut, 1978.

18. Ibn Sab‘īn, ‘Abd al-Haqq, Correspondance Philosophique avecL’Empereur Frederic II de Hohenstaufen, Serefettin Yaltkaya, ed., ÉtudesOrientales. Paris, 1941.

19. Ibn Sab‘īn, ‘Abd al-Haqq, Rasā’il Ibn Sab‘īn, ‘Abd al-RahmānBadawī, ed., al-Dār al-Misriya li-l-Ta’līf wa-l-Tarjama. Cairo, 1965.

20. Lowney, Chris, A Vanished World Medieval Spain’s Golden Age of En-lightenment, Free Press. New York, 2005

21. Makkī, Maĥmūd ‘Alī, Maqāmāt al-Ĥarīri wa I’jāz al-Qurān fī ĤiwārMasīĥī Islāmī fī al-Andalus. Ovaj je rad pročitan na konferenciji u Maroku1994., godine, i može se pronaći u: Khizāna al-Malik Fahd Ibn ‘Abd Al-‘Azīz,Casablanca.

22. Massignon, Louis and Faure,A, Encyclopaedia of Islam: “Ibn Sab‘īn,‘Abd al-Ḥakk b. Ibrāhīm b. Muhammad b. Nasr, al-‘Akkī al-Mursī AbūMuhammad Kutb al-Dīn.” Brill Online, 2007.

23. Massignon, Louis, Recueil des Textes Inédites Relatifs à la Mystique enPays d’Islam. Paris, 1929.

24. Mehren, M. A. F, “Correspondance du Philosophe Soufi IbnSab‘īnAbd Oul-Haqq avec L’Empereur Frédéric II de Hohenstaufen,” JournalAsiatique. Paris, 1879.

25. Nasr, Seyyed Hossein, Islamic Life and Thought, ABCInternational Group, Inc. Chicago, 2001.

26. Palencia, Ángel González, Historia de la Literatura Arábigo-Es-panola, 2nd ed. Madrid 1945. Hussein Mu’nis, trans., Tārīkh al-Fikr al-Andalūsī, Maktabat al-Nahda al-Misriya. Cairo, 1955.

27. Sayili,Aydin M, “Al-Qarāfī and His Explanation of the Rainbow,”Isis, Vol. 32, No. 1. Jul. 1940. (Isis trenutno tiska The University of ChicagoPress.)

P r i k a z i i o s v r t iR e v i e w s

267PREGLED

930.85 (497.15) (049.3)

Safet Bandžović

KRAJINA U HISTORIJI I MITU1

KRAJINA IN HISTORY AND MYTHS

Sažetak

Tekst je prikaz knjige “Bosanska krajina: historija, legende i mitovi”Ramize Smajić.

Summary

The text is a review of the book entitled “Bosanska krajina: History”,Legends and Myths by Ramiza Smajic.

Historijska nauka je doista jedan od najosjetljivijih barometara du-hovne atmosfere u društvu, gradi se od dokumenata i ideja, od izvora, alii od mašte. Savremenost se i ne može objasniti bez poznavanja prošlosti,u kojoj se problematično miješaju historijska zbilja i mitološki doživljaji,kao trajno stanje duha (Miodrag Popović). Jezik i mitologija čine jedinstvojednog etnosa. Jezik mita može da ponese, jer priziva slike umjesto dastvara pojmove. Maurice Droun kazao je kako bi se narodi, da nemajulegende i mitove, smrzli u zimi povijesti. Svaka nacija istovremeno jesazdana kao zajednica kolektivnog pamćenja i zaborava. Genealogijeraznih naroda i raskošne etnogenetske konstrukcije spadaju praktičnou domen socijalne mitologije. Zaborav ili čak historijske zablude suštinskisu činilac u historiji pojedinih naroda. Nacionalni mitovi u suštini nisu

1 Prikaz knjige Ramize Smajić, Bosanska krajina: historija, legende i mitovi, izd.Dobra knjiga, Sarajevo, 2009, str. 219.

268 PREGLED

originalni. Bliskost jezika podrazumijeva istovjetnost kulturološkihobrazaca. Na širem mitološko-kulturološkom planu upadljiv je protok ideja.Brojni pojmovi, kada se oslobode specifičnih imena, mogu se primijenitina svaki nacionalni mit.

Mnogi historijski procesi i zbivanja nadilaze lokalne i regionalnegranice. Geografija i historija se prožimaju i na Balkanu, tim “etnografskimmuzejom pod otvorenim nebom” (M. Todorova), spajajući različite oblasti.Historija Bosne i Hercegovine je kontinuiran i složen proces civilizacijskihsmjena, brojnih i traumatičnih tranzicija. Pojedini putopisci su o ovoj zemljipisali kao o “babilonskoj kuli, Balkanu u malom”, “kosmopolitskojpokrajini, pravoj Makedoniji na Zapadu”. Višedimenzionalna, fundiranatumačenja historijskih procesa, identificiranje skrivenih oblasti izmeđuhistorije i pamćenja, zatim tematski, metodološki prevrati, kao i “prevratiu memoriji”, u skladu s protokom vremena, promjenama ugla promatranja,bez ideoloških opterećenja, pojednostavljenih slika, modificiraju shvaćanjeprohujalog razdoblja i otkrivaju sve više zanemarene sadržaje bosansko-hercegovačke prošlosti.

Knjiga Ramize Smajić u osnovi predstavlja njenu magistarskuradnju, koja je, pod naslovom Društveno-političke prilike u Bosanskojkrajini prema djelima Muvekkita, Pečevije i Naime – Usporedbe sanarodnom tradicijom, odbranjena u maju 2006. godine na Filozofskomfakultetu u Sarajevu.Autorica je, nadahnuto prebirući po obilju raznorodnefaktografske građe, provela multidisciplinarni pristup u istraživanjusloženog historijskog fenomena – fenomena graničnosti. Osnovna porukanjenog metodološkog pristupa može se sažeti u iskaz da pri obradikrajiškog prostora tokom osmanskog perioda nema uprošćavanja nitiapsolutiziranja značaja pojedinih elemenata cjeline na račun drugih.Težila je, ograničavajući se na period do polovine XVII stoljeća, dasagleda i objasni prostorne i vremenske promjenljive činioce koji suostvarenim transformacijama i rezultatima oblikovali fizionomiju Bosanskekrajine, pozivajući se pritom na Saliha Sidkija Hadžihusejnovića Muvek-kita, Ibrahima Alajbegovića Pečeviju i Mustafu Na’im-efendiju, autores tri različite perspektive.

Znatna reljefna raščlanjenost bosanskog teritorija, koja ga ne činigeografski jedinstvenom cjelinom, učinila je da njegovu društveno-političkupovezanost održavaju glavne rijeke i njihove poprečne pritoke. RamizaSmajić ističe kako je, s geopolitičkog i kulturno-historijskog stajališta,

269PREGLED

bosanski prostor u cijelosti imao krajiški karakter. Podjela Rimskogcarstva na Istočno i Zapadno (395) Bosnu je učinila granicom dviju civili-zacija. I sam Bosanski ejalet kasnije je predstavljao graničnu pokrajinu jerje bio najistureniji dio Osmanskog carstva prema Zapadu. Sve stanovnikeBosne, za koje se u srednjem vijeku veže izraz “Bošnjani”, osmanskaadministracija skupno imenuje kao Bošnjake, “bilo da je riječ o Marku,Jovanu iliAhmedu”. Pojam Srbin u osmanskom periodu označava jedinkukoja dolazi sa prostora Srbije.

Određujući se prema pojmu Bosanska krajina, autorica smatra daon, u užem smislu, obuhvata prostor Bihaćke krajine, oblast okosrednjeg toka rijeke Une s gradovima Bihać, Cazin i Krupa. U najširemsmislu poimanja Bosanska krajina je prostor između rijeka Vrbasa iUne, čiju granicu prema sjeveroistoku, sjeveru i zapadu određuje tokrijeke Vrbasa, rijeke Save od Bosanske Gradiške do Jasenovca i zatimrijeke Une od Bosanskog Novog do Donje Ivanjske. Prostor Bosanskekrajine nije bio zatvorena i teritorijalno trajno zaokružena administrativnajedinica. Mada je i sam pojam “krajina” poznat u osmanskom periodu, tajprostor je, u ovisnosti od osmanskih osvajanja i formiranja novih sandžaka,bio razdijeljen između Bosanskog, Kliškog, Bihaćkog i Krčkog sandžaka.U knjizi R. Smajić mjesto je našlo više tema i podtema – od položajaBosanske krajine u Osmanskom carstvu, njene administrativno-upravnei vojne organizacije, strukture društva, problema urbanizacije, do zanim-ljivih opisa svakodnevice i analize relevantnih aspekata narodne tradicije,odnosno njenog poređenja s historijskim saznanjima. Krajiški prostor bioje dugo, ne samo u naučnom smislu, neopravdano zapostavljan. Novateorijsko-metodološka iščitavanja starih izvora vode pronalaženju njihovognovog značenja, kao i kritičkom preispitivanju dosadašnjih historijskihpredstava i ocjena.

Pojedine dionice knjige, uz korigiranje nenaučnih pogleda i neargu-mentiranih navoda, posebno pojedinih starijih istraživača, reaktuelizirajuodređene historiografske kontroverze i “bjeline” i prevazilaze postavljenetematske limite. Ovim radom napravljen je iskorak u istraživanju dijelasložene ukupnosti Bosanske krajine, čiji su formiranje i razvoj vezani zadolazak Osmanlija. U pogledu osmanskih osvajanja prostora Bosanskekrajine autorica je napravila usporedbu podataka iz tri izvora: Muvekkita,Pečevije i Naima, kao i onoga što je pronašla u arhivskim izvorima različiteprovenijencije i dostupnoj literaturi. Pokušavajući otkriti granice gdje

270 PREGLED

historijske reminiscencije izazivaju kreativnost lokalnog stanovništvau smislu stvaranja narodne tradicije, ona uočava da narodna tradicija nepriznaje granice i prosto se prelijeva u prostor četveromeđe – Bosanskekrajine, Like, Hrvatskog primorja i Dalmacije, „prostor koji je oduvijek biou dodiru sa zapadom, a spada u bosanski kulturni krug“. Prema predanjima,izvorno krajiško naslijeđe – epika prvenstveno, nije nastalo oko Bihaća,već dalje na zapadu, u Lici; samo što naziv Like treba shvatiti u širemsmislu, da obuhvata i Krajinu i dijelove nekadašnje “turske” Dalmacije.Privredni i politički uzroci etničkih promjena često su izmiješani, pa jeponekad teško utvrditi gdje prestaje jedan a počinje drugi faktor. Teritori-jalno široko rasprostranjena tematika i likovi Bosanske krajine rezultatsu dinamičnih migracionih procesa u različitim pravcima. U tom kontekstuautorica zaključuje da je izraženi problem nenaseljenosti i puste zemljepo Bosanskoj krajini te stalno prisutni faktor nesigurnosti uzrok dobrogodnosa spahija prema raji koju su htjeli zadržati. To što su seljaci odlaziliprvenstveno je bilo motivirano potrebama traženja boljih životnihuslova, a rjeđe zbog prisile i progona. Proces urbanizacije Bosanske krajinebio je sporiji u odnosu na druge dijelove Bosanskog ejaleta s obzirom nato da su tu prevladavali vojnoodbrambeni tipovi naselja, utvrđenja u kojimasu bili smješteni centri uprave.

Karakterologiju jednog naroda teško je shvatiti bez historijskedijagonale, dok njegova veličina zavisi od vlastitog moraliteta. Mentalitetnadživljava stoljeća i ideologije. Burna historijska dešavanja u Bosanskojkrajini utjecala su na dugotrajan proces emanacije osobitog krajiškogduha, kao i samog njenog kontinuiteta. Kroz sve to formirao se i specifičnitip ljudi, s razvijenim, dubokim osjećanjem za domovinu i socijalnu pravdu.Autorica to ilustrira i pričom o uglednom Krajišniku koga je sultanpozvao u Istambul, a ovaj je na konju ponio i vreću zemlje. Na pitanjezašto je na toliki put ponio običnu zemlju, odgovorio je da je nosi zasvoje uzglavlje – kad vreću stavi pod glavu, zna da je na svom. U jednojdrugoj verziji se, pak, iznosi da je zemlju ponio da ga, u slučaju smrti, podnjom sahrane. Krajiški prostor nije bez razloga iznjedrio izraz fratellinemici (“neprijateljska braća”). Kada se govori o tamošnjim uslovimaživota, ne treba misliti da je borba Krajišnika, sa obje strane granice,stvarala nepremostiv zid. I u tim vremenima razvijan je i njegovan kulttolerancije, dobrosusjedstva između muslimanskih i kršćanskih prvaka,običnih vojnika i seljaka. Postoje okviri koji određuju ljudsko ponašanje

271PREGLED

u svakom periodu. Kolektivni mentalitet diktira stavove, ukorjenjuje pred-rasude, usmjerava opredjeljenja i kretanja društvenih tokova, što je,prema F. Brodelu, civilizacijska činjenica. Uvijek postoji više varijantitradicije, a savremenost je nerijetko bira, limitira i određuje.

Sinkretizam je bila uobičajena pojava u različitim religijama, a Bosna,s njom i njene krajine, plodno tlo za prožimanje tradicijskih elemenata.U kompleksu vjerovanja i obreda u Bosanskoj krajini vidljiv je kontinuitetkultnih mjesta, paganskih kultova, svetkovina, bogumilskih tradicija,ali i relikata ortodoksnog islama i kršćanstva, što je karakteristično zacijeli bosanski prostor. Elementi sinkretizma se u islamu ispoljavaju ukontinuitetu kultnih mjesta. Na bosanskom prostoru su i imami činilikoncesije narodnim vjerovanjima, što je omogućilo održanje tradicionalnihblagdana, mjesta poput dovišta. Složeno je utvrđivanje porijekla pojedinihobičaja i njihovih promjena tokom vremena. Nedovoljna proučenostove problematike vidljiva je zbog manjka djela koja se njome isključivobave. Veoma su interesantne usporedbe narodne tradicije i historijskihčinjenica na prostoru Bosanske krajine. Ona je bila pogodan prostor zarazvijanje narodne tradicije, prvenstveno zbog nemirnog i opasnog,herojskog života, vremena stjecanja slave u borbama i individualnimpodvizima. Postoji kontinuitet određenih elemenata iz srednjeg vijeka,ali ključni likovi i događaji vežu se za osmanski period. Doživljaji koji sepripisuju pojedinim krajiškim likovima (Mujo Hrnjica, Tale iz Orašca,Mustaj-beg Lički i drugi) nadilaze stoljeća, epske pjesme, biografije islična žanrovska okruženja. Narodni pjevači su romantičarski udruživalilikove koji su živjeli u razmaku od nekoliko stoljeća. Junaci nisu samojunaci, već i psihološki karakteri. Autorica pokazuje da elementi narodnetradicije imaju historijsku vrijednost, ali i da je tanka granica premapretjeranom historicizmu, te da su doista brojne terminološke i pojmovnenedosljednosti. Sve to govori o socijalnim i psihološkim značajkamanarodnih vjerovanja, običaja, da je i sam narod to doživljavao kao “pokušajhvatanja u koštac sa ondašnjom stvarnošću”.

Ramiza Smajić svoju knjigu argumentirano postavlja u širi, balkanskikontekst, zalažući se za cjelovitost spoznaje i nužnost širih promišljanjai poređenja. Balkan je veliko civilizacijsko raskršće, kolijevka različitihkultura, regija kontakata i kontrasta između hrišćanstva i islama, Istoka iZapada, koji uvijek stvara „više historije nego što je sam može potrošiti“,ali i metafora hroničnog cijepanja i sudaranja, napetosti i nedovršene

272 PREGLED

historije, „etničkih koktela“ i „nesavršenih političkih granica“. U širenjuili sužavanju tog neuralgičnog prostora obično je prije odlučivala politikanego geografija, pa je postao i rastegljiva metafora u pojmovnom i geo-grafskom smislu. U vremenu kada su Balkanom dominirala dva carstva,Osmansko i Habsburško, čije su granice smatrane tačkom razgraničenjaizmeđu Istoka i Zapada, na Zapadu su taj patrijarhalni dio svijeta sasvojevrsnim životnim formulama, sve do Prvog svjetskog rata, smatrali„parčetom Azije u Evropi“, odnosno Bliskim istokom („Proche Orient“;„Near East“). Balkanski čovjek sa “kvarnim zubima” bio je sinonim zazaostalost i primitivizam. „Zapadnjak“ je Balkan dugo doživljavao s nela-godom, kao „nešto drugo“ što nije, i pored svega, sastavni dio Evrope.Multietnički kolorit Balkana kvario je račune prostim kategorizacijama.Veći dio Balkana činile su prave mješavine naroda i religija. Fleksibilniosmanski režim nije nikada imao u vidu masovno i nasilno preobraćenjesvojih hrišćanskih podanika. Autorica konstatira da je društveno uređenjeOsmanskog carstva bilo regulirano šerijatskim pravom, koje je musli-manima davalo primarnu ulogu, ali je osiguravalo punu pravnu zaštitupodanika različitih konfesija, da to nije bila tiranska država koja jepočivala na sablji i štitu, nego pravna država na većem stupnju od mnogihdanašnjih država. Pripadnost jednom selu ili gradu bila je, pri samo-identificiranju, važnija od uloge jezika ili narodnosti. S osjećajem zaistančan odnos općeg i pojedinačnog, autorica upozorava na neophodnostvođenja računa ne samo o lokalnim nego i o sadržajnim okvirima Osman-skog carstva, da treba studiozno tumačiti uzroke, zakonitosti društvenograzvitka ovog carstva kako bi se racionalno shvatile društvene okolnostii ambijent u kome je nastajala i razvijala se i sama Krajina.

Mnoga djela pisana tokom XIX i početkom XX stoljeća o Osmanskomcarstvu obilježena su evropocentričnom vizijom historije. Nastajala su naosnovu zapadnih izvora, a ne onih istočnog porijekla. Iako tada osmanskiodnosno turski arhivi nisu bili dostupni, to ne bi izmijenilo koncepcijupolitičko-kulturne premoći Evrope i selektivnu, legaliziranu, ali ostrašćenupreradu prošlosti. Većina historičara na Balkanu bježi od multiperspektivnogpristupa, teži da proučava isključivo vlastite, nacionalne historije, da imosigura primat i legitimitet, pritom ne poznajući niti uvažavajući dovoljnohistoriju susjednih oblasti, država i nacija. Oskudna znanja i odsustvo željeda se to stanje prevaziđe posljedica je krutog diskriminatorskog stavau tim historiografijama. Intelektualna proizvodnja namijenjena masiuvijek spušta standarde.

273PREGLED

Na Balkanu, gdje su parahistoriografije, agresivne nacionalneideologije, mitska i historijska svijest ispunjeni “velikim vremenima”,dijalektičkom povezanošću “klanja i oranja”, egzistiraju zasebni modelikolektivnih memorija, kao i različiti datumi i priče unutar njih. Historijaje jedna, ali se njene interpretacije razlikuju. Ono što jedni smatraju slavnimdijelom svoje prošlosti, za druge, pak, čini tragičnu stranicu nacionalnehistorije. I obrnuto. Isti se događaji mogu prikazivati na različite načinesa suprotnim efektima. U brojnim knjigama, interpretacijama konflikatana matricama mitološke svijesti, kao i u glavama, duboko je usađenomišljenje o štetnosti i izopačenosti muslimanskog svijeta u cjelini, aposebno onog “turskog”. Tradicionalni način istraživanja bio je, ne samona Balkanu, u vezi s politikom, povezan sa iskrivljenim predstavama oislamu i muslimanima. Stvaranje stereotipa je dio procesa koji je označenkao ponavljanje, diskurs, ili pjevanje iste stvari unedogled, odnosnosvođenje kompleksnih ideja u proste setove riječi. Semantički sadržajizraza “Turčin” na Balkanu je bio artikuliran momentom religioznostia ne etničke identifikacije. Nazivanje svih muslimana “Turcima” kodhrišćanskih naroda nije bila posljedica neznanja, već jakih predrasuda,ali i sasvim konkretnog stava. Muslimani nisu “miljenici” balkanske ievropske historiografije. Massieu de Clerval (1820-1896), boraveći u Bosni,1855. piše o Bošnjacima da je “velika nesreća ovog dijela slavenske raseda je nepoznat, ili da je bar jedino poznat preko izvještaja svojih neprija-telja”. Duboke predrasude, opterećene emocijama, pored izraženih simpatijai antipatija, bile su višestruko imune na kontraargumente koji su izviraliiz drugačijih iskustava i saznanja. Stigme se svjesno nameću nauci kaoistine. Suočavanje sa istinom traži kritičko znanje o sebi ali i o drugima.Zadatak uklanjanja povijesnih predrasuda uvijek je mukotrpan posao.Treba stalno otkrivati interese koji deformiraju istinu o prošlosti.

Mitologizirane činjenice i ukorijenjene historijske zablude usporavajuput do fundirane historijske svijesti. Historiografija je znala da grčevitočuva čitave legende u “interesu naroda” odnosno politike. “Proslavljeni”Pantelija Srećković nije bio jedini u pretvaranju polja historiografskihistraživanja u “igrališta bujne mašte”. Lukave političke zanatlije pravevještačke proizvode – političke mitove. Put ka mitomaniji otvara se zatva-ranjem puta ka istini. Pokazalo se doista da napredak i nova saznanjau historijskoj nauci ništa ne mijenjaju u odnosu prema historiji ako sudruštveno-političke okolnosti takve da je iracionalna mitska “svijest”

274 PREGLED

poželjna. Kritička nauka nema tako snažnog efekta na širu čitalačku publiku,kao što ga postižu poželjne, romantičarske bajke. Mentalne kategorije seteško prevazilaze. Mit je, dijagnosticirao je D. Dragojlović, najviši dometduha u jednom trenutku historije. On čini zapravo svjetonazor: koncepcijusvijeta i čovjeka, uprošćenu ili složenu. Historijske epohe su, pokazujebrojna stručna literatura, prezasićene mitovima koji predstavljaju “objektivi-zaciju čovjekovog društvenog, a ne njegovog individualnog iskustva”(E. Kasirer). Svaki narod “ima svoju mitologiju”, pogled na “svijet kojinedostaje”. Bez toga biva izbačen iz sjećanja i historije.

Složen je odnos prema tradiciji, kao specifičnom izvorištu i uporištumitologije. Mitovi su izuzetno značajni za politiku identiteta. Mitskasvijest je integrativna spona i u jeziku ili religiji, sve ostalo je vanjsko.Suština primarne funkcije mita je mentalno preustrojavanje svijesti.Činjenica da se značenje mita, po Raulu Žirardu, može izokrenuti, samoje posljedica stalne mogućnosti dvojakog tumačenja slika, simbola imetafora. U mitu se mogu sagledati načini preplitanja i usaglašavanjanajburnijih poremećaja individualne psihe sa snažnim pritiscima društva.Teško je doći do jasnog primjećivanja činjenica bez primjesa fantazijai mita. Proizvoljnim tumačenjem historije mit se može razviti kao filozofskipogled cijele nacije na svijet. Historija je, dobro je uočeno, učiteljica životasamo tamo gdje potiskuje mitsku svijest. Prava historija razlikuje se,napisao je 1817. Vuk Karadžić, od mitologije po tome što historija opisuje“ljude kao što su svagda a mitologija govori o ljudima koji su bili mlogodrukčiji od onijeh koji mitologiju čitaju ili pripovijedaju”. U narodima ukojima se ne razvija historijsko saznanje, historijska svijest se degenerira.Zrele kulture su u stanju kritički preispitivati svoju prošlost, tragajući za“izvorima vlastitog identiteta” razlikovati mit od historijskog mišljenja.Historijskog naroda ipak nema bez prošlosti, niti civiliziranog narodakoji ne odvaja mit od historije. Dok mit obavezuje na dug plemenu,historija poziva na odgovornost pred svijetom.

Još od vremena Voltairea javila se tradicija da predmet historijene treba biti samo ispitivanje kraljevskih dvorova, nego i život “običnihljudi, umjetnost, manufaktura, iseljavanje”, nekadašnja svakodnevnica,kolektivna ponašanja prošlih vremena. Sve je izraženiji interes za onošto se naziva „historija odozdo“, odnosno za svjedočenjima običnih ljudi,posebno onih čiji su stavovi i životna iskustva izostavljeni iz “velikih”historijskih spisa. Zbog “redukcije totaliteta” postoji relativnost u pred-

275PREGLED

stavljanju historijskih fenomena. Vjera u monolitno jezgro historijskihčinjenica koje postoje nezavisno od interpretacije historičara jeste teškoiskorjenjiva zabluda. Samo mjesto na kome se historičar nalazi, ukazao jeEdvard Kar, “u procesu određuje njegov ugao posmatranja prošlosti”.Izvori, sami po sebi, doista nisu historija. Dokumenti nisu “čista prošlost”,već svjedoci čiji odgovor zavisi od pitanja koja im se postavljaju (M.Bloch). Mogu govoriti o prošlosti i ono što sami njihovi tvorci nisu mislilida kazuju. Nužna je introspekcija i sveobuhvatna obrada utemeljenjahistoriografije i u Bosni i Hercegovini.

Historija je višeznačan proces. Generalizacije vode u zablude.Vrijednost historiografije se može mjeriti i onim što ona nije proučila.Naučni odgovori ne mogu se tražiti samo na jednom mjestu, u jednomarhivu, historiografiji jednog naroda, ili samo u jednoj knjizi. Ideja oduhovnoj povezanosti daje, davno je primijetio S. Trojanović, svakojposebnoj kulturi i opći značaj. Viđenje vlastite prošlosti je nepotpuno bezsagledavanja cjeline procesa u okruženju. Znanja o Balkanu, kao i o Bosnii Hercegovini, treba rekapitulirati i redefinirati, “rastezati” didaktičkiokvir prošlosti, prevazilaziti razmišljanja o prošlosti samo kroz ratove,patnje i pobjede. Legitimnu sliku prošlosti južnoslavenskog prostora činii ono što o njoj misle i pišu Bošnjaci. Njihov, kao i svaki drugi nacionalniidentitet, predstavlja kolektivnu historijsku ali i individualnu činjenicu.Narod se mijenja i oblikuje u historijskim procesima. Nacije nisu genetske,već političke i historijske kategorije. U svakom nacionalnom identitetu, pai u bošnjačkom, ukazuju historičari (Mustafa Imamović), postoji mnoštvonijansi i razlika koje svaki od njegovih pripadnika na svoj način osjećai iskazuje. Zato je nužno istraživati njegove najuočljivije odrednice. Ratovii iseljavanja su ostavili dubokog traga u historiji Bošnjaka, njihovoj snazi,mentalitetu, traumatične posljedice od kojih se teško oporavljalo. Odisejaje odavno postala metafora za usud izgona i nostalgije za rodnom grudom.Istraživanje višestoljetne bošnjačke muhadžirske drame otkriva potisnuti,skoro zaboravljeni svijet individualnih i porodičnih ljudskih sudbina,svijet borbe za opstanak, mnoga mjesta koja su, izgonom muslimana ipotpunim brisanjem tragova njihovog postojanja, nasilno postajala neštodrugo u odnosu na ono što su prije bila.

Knjiga Ramize Smajić je akribično djelo, pisano bez predrasuda,razborito i slikovito, naučno utemeljeno, primamljivo ne samo za naučnunego i širu, upućeniju čitalačku publiku. Za historijsku nauku je bitno da

276 PREGLED

se i druge oblasti Bosne i Hercegovine “pokriju” sličnim, višedimenzio-nalnim istraživanjima, za šta je ova autorica pripremljena. Mnogobrojnapitanja historije Bosne i Hercegovine, sa svojim „bijelim mrljama“,čekaju i na druge kompetentne istraživače i tumače – „one koji traže“,zbog reljefnog sagledavanja višeslojne prošlosti. Historijska nauka je,po definiciji, „skeptična i kritična“. Suhoparan način pisanja za najužikrug stručnjaka odavno nema perspektive. Historijska saznanja su rezultatznanja o prošlosti, odnosno proučavanja historijskih procesa u cjelini„onakvih kakvi jesu, a ne kakvi bi trebalo da budu“. Iz sveukupnih, inter-disciplinarnih studija, koje analiziraju različite strane djelovanja, sa razvi-janjem kritičke historiografije, preko multiperspektivnog metoda kojiiziskuje demonumentalizaciju historije, predstavljanjem prošlosti sastanovišta različitih aktera može se doći do reflektiranja njene opće slike,pružanja opcije više odgovora. Od historičara se ne očekuje samo profesio-nalno znanje, nego, kao što pokazuje i ova knjiga, i teorijsko-metodološkaupućenost u brojne srodne naučne discipline.

277PREGLED

930.85 (4) + (497.11) (049.3)

Goran Behmen

FENOMEN SVETOG VLADARA*

THE PHENOMENON OF THE HOLY RULER

Sažetak

Tekst je prikaz knjige „Sveti kralj“ Smilje Marjanović-Dušanić.

Summary

The text is a review of the book entitled “The Holy King” by SmiljaMarjanovic-Dusanic.

Upuštajući se u istraživanje svetosti kralja u evropskom, vizantijskomi, prvenstveno, srpskom kontekstu, prof. dr. Smilja Marjanović-Dušanićdala je puni doprinos analizi fenomena koji se, u različitim formama, iprolazeći razne faze, pokazao kao bitna odrednica evropskog srednjo-vjekovlja, uključujući u nekim elementima i hiljadugodišnje hrišćanskoRomejsko Carstvo – Vizantiju.

Kult vladarske svetosti, kao neodvojiv faktor ideološkog profila srpskesrednjovjekovne države, autorka posmatra kao fenomen dugog trajanja,koji se, prolazeći kroz scile i haribde minulih vjekova, infiltrira i u modernuistoriju i kolektivnu memoriju srpskog naroda. Ovaj fenomen autorkaprati od prve pojave svetog kralja kod Srba – sv. Jovana Vladimira, kaoodraza evropskih vladarskih kultova 11. vijeka, preko sv. Simeona, osnivača

* U izdanju Balkanološkog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti i izdavačkekuće Clio u Beogradu je 2007. godine objavljena knjiga „Sveti kralj“ autorke SmiljeMarjanović-Dušanić. Tekst je prikaz navedene knjige.

278 PREGLED

dobroplodne loze, i posebno kulta Stefana Dečanskog, kao jedinog vla-darskog kulta koji je prošao sve faze razvoja – od dinastičkog svetiteljado nacionalnog heroja.

Autorka je cijelu studiju od 655 stranica podijelila na dvije osnovnecjeline: u prvoj istražuje modele kraljevske svetosti, dok druga cjelina,koja nosi naslov „Stvaranje kraljevske memorije“, materiju obrađuje podnaslovima: „Stefan Uroš II: između hagiografije i zvaničnog dokumenta“i „Kult svetog Stefana Dečanskog: od svetitelja do nacionalnog heroja“.

U uvodnom dijelu knjige autorka objašnjava motive izbora sv. StefanaDečanskog kao predmeta studije o kultu svetog kralja. To su Stefanovapopularnost, kao i činjenica da je on svetitelj čiji je kult prošao sve fazerazvoja (od dinastičkog svetitelja do nacionalnog heroja), vezanostproslavljanja uz grobnu crkvu, te da je on „jedini domaći kult svetog vladarakoji nosi sve odlike svoje vladarske prirode, bez primjesa državno-sim-boličkih poruka“.

Navodeći modele kraljevske svetosti u evropskom srednjovjekovlju,posebno se osvrćući na porijeklo i razvoj institucije kraljevske svetosti,autorka ideju o svetom kralju stavlja u središte misli evropske srednjo-vjekovne vladarske ideologije, te konstatuje da je fenomen svetosti vladarabio prisutan još u antici, dok je hrišćanstvo vladarskoj svetosti dalo novudimenziju. Ona prati postepeno nastajanje fenomena svetog kralja naosnovu raznih tradicija – od helenističkih kraljeva i careva rimskih(uključujući i vizantijsku carsku ideologiju), preko tradicija paganskihgermanskih kraljevstava, do hrišćanske tradicije. Posebno akcentiratipologizaciju kraljevske svetosti Roberta Folca (koji je svete vladarena zapadu svrstao u tri grupe: svete mučenike, svete kraljeve-ispovjednikei kraljeve čudotvorce) te, kao izvjesnu korekciju tog modela, modelGabora Klanicaja „središte – periferija“, navodeći primjere svetosti vladarau raznim dijelovima srednjovjekovne Evrope (strastoterpci Boris i Gljeb,sv. Sigismund, Edvard Ispovjednik, sv. Vaclav, sv. Ladislav, sv. Olaf, sv.Vladimir, sv. Luj itd.). Autorka ukazuje i na to da je tip svetih mučenikačesto zastupljen i popularan među slavenskim narodima, te navodi sličnostikultova sv. Vaclava, sv. Borisa i Gljeba i sv. Jovana Vladimira. Inspiracijajevanđeljskim motivima – izdaja, mučeništvo i žrtva, neki su od tipičnihmotiva kod ovog tipa svetitelja.Autorka na primjeru analize sv. Vladimirapokazuje i kako se vladarski svetiteljski kultovi mijenjaju u smislu slikeuzoritog vladara.

279PREGLED

Ona je, premda svjesna kompleksnosti ovog fenomena i nemogu-ćnosti precizne tipologizacije svetih vladara, ipak znanstveno hrabro ušlau kategorizaciju svetih vladara u Srba, vješto izbjegavajući simplifikacijui kruto ograničavanje. Pri tome polazi od konstatacije Dimitrija Oblenskogda je „svetački oreol Nemanjića prevazilazio poštovanje ukazivano bilokojoj porodici u istočnoj Evropi“, uzimajući u obzir važnost kulta osnivača(kasnije transformisan u kult „sveštene dvojice“, što autorka stavlja ukontekst svetosavske simfonije crkve i države), te liniju svetih kraljeva,koja se vremenom uzdiže do transdinastičkih i transepohalnih razmjera.Dodaje i važnost prirode vlasti u srednjovjekovnoj Srbiji obilježene uvelikoj mjeri svetosavskom simfonijom (suglasjem) države i crkve. Takoje i tipologizacija svetih vladara u Srba izvršena ne samo sakralnim svoj-stvima danog kulta nego i političkim osobinama svetovladarskih kultova.

Marjanović-Dušanić je, tako, diferencirala četiri osnovna modelasvetosti. Kult svetog osnivača, kao temeljni nosilac vladarske svetosti uSrba, svetosavski kult, kao određeni tip kulta svetog monaha (monaško-asketski kultovi), kojem je sličan i kult kralja Dragutina, tip dinastičkihsvetitelja (svetitelji svetost crpe iz pripadnosti svetoj dinastiji), te tipkulta martira kasnog srednjeg vijeka, u koji spadaju i drugi kult StefanaDečanskog, te kult sv. Kneza Lazara, kao rezultat nastojanja srpskedespotovine da u vremenima nakon Kosovskog boja nastavi sa svojimsvetiteljskim tradicijama, prilagođavajući ih tendencijama 15. vijeka.Istražujući kult osnivača države i svete dinastije, autorka prikazujebitne momente u nastajanju kulta; od osmišljavanja hilandarskog groba,preko objavljivanja moštiju i njihovog prenosa u studenički grob, dopisanja proslavnih sastava u Hilandaru i Studenici. Takođe ističe i uloguSvete Gore kao prostora pustinje, mjesta čuda, ali i iskušenja. Crpećiiz Domentijanovog „Žitija svetog Save“, autorka „put ka Jerusalimu“shvata metaforično, kao put narodnog spasenja. Ona ga, tako, posmatrau širem, ideološkom značenju, u smislu ceste koju je sv. Sava trasiraosrpskom narodu, a ne samo kao konkretan put na sveta istočna mjesta.Tako dolazi i do suštine Savinog ovozemaljskog djelovanja, sadržaneu Domentijanovim riječima o „savršenom narodu“, kojeg Sava „privodiGospodu“, što je preslik iz Jevanđelja po Luki. Biblijski obrazac je očit:sv. Sava kao sv. Jovan Krstitelj, sv. prorok Ilija, pa čak i pravedni Jozefi Mojsije. Marjanović-Dušanić ukazuje i na žitija sv. Save i Stefana Prvo-vjenčanog, kojim je udaren temelj obrascu srpske vladarske svetosti. Ona

280 PREGLED

analizira Nemanjino mučeništvo, te nalazi paralelu sa sv. Dimitrijem,kao i u slučaju njegovog čudotvorstva. A čudotvorstvo je, svakako, bilou službi otačastva, i tako poprima političku dimenziju. Na osnovu srpskihžitija, autorka sv. Savu uvrštava u tip vladara-askete i monaha. Monahje i kralj Dragutin, dok je Jelena „svetelnik otačastva“, kao i sv. Sava.Knjiga prikazuje kako je politička dimenzija u smislu poruke o idejidinastičkog kontinuiteta nasljednika sv. Simeona vidljiva i iz paralelesopoćanskih fresaka i Domentijanovog djela. Ipak, autorka istraživanjene iscrpljuje analizom fresknog slikarstva i žitija, već i diplomatičkogmaterijala, pa u arengama i sankcijama hrisovulja posvećuje pažnjupomenu združenog kulta sv. Simeona i sv. Save, što direktno dovodi ukontekst ideoloških konotacija aktuelnog političkog trenutka prvepolovine 14. vijeka.

Ova značajna studija prikazuje i uticaje evropskih modela „dinastičkesvetosti“ od Francuske, preko Ugarske i južne Italije, do Milutinove Srbije,iako sa izvjesnim specifičnostima.

U srednjovjekovnoj Srbiji je, tako, profiliran panteon srpskih svetih,osnovan na ideji simfonije duhovne i svjetovne vlasti, odnosno svetiharhiepiskopa i svetih vladara.

Pozni srednji vijek, pod sjenom osmanskih osvajanja, donosi novekultove zaštitnika, te koncept prijestolnice kao „svetog mjesta“. Tomesvjedoči i paralela kojom je Konstantin Filozof uporedio Beograd saJerusalimom, uz neizostavnu ulogu relikvija.

Istraživanje fenomena svetog kralja autorka u drugom djelu knjigepotkrepljuje primjerom Stefana Dečanskog. Prolazeći kroz njegove ranegodine, boravak u tatarskom zatočeništvu i izbavljenje, sticanje statusamladog kralja, osljepljenje i carigradsko izgnanstvo, do osvajanja vlasti,autorka primjećuje kako Stefan ističe sličnosti sa starozavjetnim motivima,likom pravednog Josifa. Tama Stefanovog sljepila, uzrokovanog lošimmislima nepravednih, uporediva je s tamom jame u koju su braća bacilaJosifa. Tako je Stefan pravednik koji nepravedno strada, na što ukazujei u diplomatičkom materijalu, te iz toga crpi legitimitet vlastite političkepozicije. Starozavjetne obrasce prati i Danilo, te u duhu hagiografijenalazi sličnosti sa sukobom cara Davida i Avesaloma, sina Davidovog.Stefan se upoređuje sa Josifom i u vezi sa sukobom sa Konstantinom, teje, kao izabranik božiji, i konačni pobjednik. Stefanovu ktitorsku ulogu,posebno podizanje mauzoleja u Dečanima, Marjanović-Dušanić posmatra

281PREGLED

i kao nastavak porodične tradicije Nemanjića i kao refleksiju osobnepobožnosti, radnju identificiranu kao podvig. Obrađen je trijumf kodVelbužda, po tradiciji podviga vladara-trijumfatora, u svjetlu srpskogkralja kao novog Davida, koji se u samog boga uzda. Analiza različitihkazivanja o Stefanovom odnosu sa sinom Dušanom, kao i okolnostiStefanove smrti, osvjetljava ne samo ideološku koncepciju, privrženostcrkvi i kleru, nego, u izvjesnoj mjeri, i psihološki profil ličnosti StefanaDečanskog. Posebnu pažnju autorka posvećuje modelima stvaranja memoriesvetog kralja, te identificira sakralni prostor Dečana kao nacionalnomjesto memorije i kulta, mjesto u kojem se sjećanje oblikuje i čini trajnim.Pri tome analizira istorijske izvore, arenge hrisovulja, pokazujući daarenga nije puki ukras, već dio dokumenta iz kojeg se mogu vidjetiideološko-politička stremljenja, kao i likovne predstave nastale u različitimperiodima. Radi se o konceptu manastira kao mjesta nacionalne memorije,koji uz mitove i sjećanje na minulo, „zlatno doba“ doba, doprinosesakralizaciji nacije. Cjelinu koja analizira razvoj kulta sv. Stefana Dečan-skog od svetitelja do nacionalnog heroja autorka počinje prikazom kultaStefana Dečanskog u okvirima srednjovjekovne političke teologije,uvrštenja u svete, preko promjene tipa svetog vladara poslije Bitke naKosovu (kompatibilnim sa kultom kneza Lazara). Kasnije, obnovljenaPećka patrijaršija pruža lik sv. Stefana Dečanskog kao idealnu paradigmusrpskog svetitelja, što u doba turske vladavine ima ulogu očuvanja isto-rijskih tekovina i duhovnog jedinstva srpskog naroda. U tom periodu iikone Stefana Dečanskog, kao što je Longinova, nastala pod uticajemCamblakovog žitija, postaju obrazac kasnijih likovnih prikaza Dečanskog,te doprinose širenju kulta ovog vladara. Autorka ukazuje na Pajsijevodjelo kao prelaz između stare i barokne srpske historiografije. Takođeanalitički prolazi kroz barokni period i ideološke i političke osnoveprograma Karlovačke mitropolije kao središta reprezentativne crkvenekulture. Uticaj novih okolnosti i okruženje baroknog i katoličkog ambijentanisu mogli ostaviti konzerviranu Srpsku pravoslavnu crkvu, te se i onamijenja, organizacijski ali i prihvatanjem nekih karakteristika katoličkebarokne religioznosti. Autorka posmatra i ulogu patrijarha Jovana Geor-gijevića, te njegov značaj za inkorporaciju kulta svetog kralja, i StefanaDečanskog u političko djelovanje Karlovačke mitropolije (u skladu saGeorgijevićevom idejom o isticanju manastira Peći, Studenice i Dečana kaosvetih mjesta jedinstvenog duhovnog prostora). Rađanje pojma naroda

od konca 18. vijeka, kao i stvaranje moderne srpske historiografije,stvara podlogu za tretiranje Stefana Dečanskog kao nacionalnog heroja.Autorka kao prekretnicu u razvoju ovakvog koncepta vidi „Istoriju“Jovana Rajića. Dotadašnji pompezni manifestacioni oblici bivaju, uduhu novog vremena, kritikovani, program Karlovačke mitropolije semijenja, kultovi svetitelja poprimaju sve više svjetovni značaj. Rajićevu„Istoriju“, pisanu na principu kritike izvora, ilustrovanu herojskimprikazima srpskih srednjovjekovnih vladara, autorka označava kao kultnuknjigu srpske kulture u 19. vijeku i temelj nacionalnog preporoda, kaoizvor revolucionarnog nadahnuća. U „Svetom kralju“ je prikazan i značaj„svete otadžbine“, „zemlje predaka“, u nastanku nacionalnih ideologija.Kod Srba, dijelom teritorijalno dislociranih od grobova njihovih historijskihheroja i kultnih središta, to ima naročit značaj, jer se i otačastvo shvata kaoobećana zemlja. Utemeljenje zahtjeva koje ističu srpski ustanici početkom19. vijeka bazira se na pozivanju na srednjovjekovnu tradiciju, kaoistorijsko nasljeđe. To uživa podršku crkve, koja njeguje i ističe kultdomaćih svetitelja. U to vrijeme dolazi i do raznovrsnih obnoviteljskihaktivnosti u Dečanima, uz isticanje uloge Stefana Dečanskog. Svetivladari srpski, tako, u 19. vijeku poprimaju značaj nacionalnih heroja,u kontekstu emancipacije i nacionalne homogenizacije srpskog narodai njegovog političkog programa. Popularizacija svetosti srpskih vladarai posebno Stefana Dečanskog, od podizanja spomenika do dramskihtekstova, bila je kompatibilna sa državnom propagandom, kao odrazdomoljublja i kolektivnog sjećanja na zlatna vremena srpske istorije.

Marjanović-Dušanić je „Svetim kraljem“, ozbiljnim metodološkimi sistematskim pristupom, uspjela prikazati sve faze razvoja vladarskogkulta sv. Stefana Dečanskog, i involvirajući njegov primjer u kontekstfenomena vladarske svetosti podariti ne samo južnoslavenskoj medija-velistici izuzetno vrijedno djelo. O ozbiljnosti kojom je prof. dr. Marjanović-Dušanić pristupila obradi ovog kompleksnog pitanja svjedoči i obimani raznovrstan spisak izvora i literature na različitim jezicima, a proučavanje„Svetog kralja“ olakšala je i detaljnim registrom imena i pojmova.

282 PREGLED

283PREGLED

UDK 341 (049.3)

Enis Omerović

MEĐUNARODNO PRAVO*

INTERNATIONAL LAW

Sažetak

Tekst je prikaz knjige “International Law” Rebecce M. M. Wallacei Olge Martin-Ortega.

Summary

The text is a review of the book entitled “International Law” byRebecca M.M. Wallace and Olga Martin-Ortega.

Knjiga International Law (Međunarodno pravo), koju su napisalei prezentirale svjetskoj javnosti dvije doktorice pravnih nauka iz VelikeBritanije – Rebecca Wallace i Olga Martin-Ortega, predstavlja većšesto izdanje ove, po mnogo čemu, jedinstvene publikacije. Prije svega,ova knjiga je namijenjena i kao svojevrsni udžbenik (textbook) izpredmeta Međunarodno javno pravo studentima na dodiplomskimstudijama. Međutim, analizirajući pojedina njena poglavlja, ova knjigauvelike može biti od izuzetne koristi i studentima i istraživačima izdrugih oblasti, kao što su, primjerice, Međunarodni odnosi, Međunarodnopomorsko pravo, Međunarodne organizacije, Pravo Ujedinjenih nacija,Ljudska prava, te Međunarodno sudsko pravo.

* Prikaz knjige International Law Rebecce M. M. Wallace i Olge Martin-Ortega,šesto izdanje, Sweet & Maxwell, London, 2009.

284 PREGLED

Ovo naučno štivo namijenjeno je izučavanju osnova međunarodnogajavnog prava upravo iz nekoliko razloga koje ćemo u nastavku navesti.Naime, knjiga predstavlja uvod u izučavanje osnovnih međunarodno-pravnih instituta koji, na koncizan i decidiran način, s osjećajem velikogznanja i razumijevanja materijalnopravnih i procesnopravnih normi, tena korektan način, ispunjavaju, u velikoj mjeri, svoju osnovnu svrhu –međunarodno pravo učiniti što jednostavnijim, odnosno što pristupačnijimstudentima koji se prvi put, u svojim izučavanjima pravne nauke, susrećus predmetnom problematikom. Tekst je, kroz sva poglavlja, pisan izuzetnorazumljivim stilom odnosno naracijom, pa se kod čitaoca vremenom,kroz upoznavanje sa sadržajem knjige, stvara istinski dojam da ovajtekst može poslužiti, bez pretjerivanja, kao abeceda međunarodnoga prava.Tematske cjeline, o kojima će kasnije biti više riječi, strukturirane su natakav način da čak i laici mogu itekako razumjeti sadržinu ove knjige.

Knjiga je izišla 2009. godine u izdanju dviju izdavačkih kuća:Sweet & Maxwell i Thomson Reuters iz Velike Britanije. Za sve ljubiteljesadržajnog i kvalitetnog teksta iz oblasti međunarodnoga prava jevelika radost u činjenici da knjiga predstavlja vrhunski up-to-date svihrelevantnih dostignuća u ovoj nauci od 2005. godine, kada je izdatonjeno peto izdanje. Od 2005. međunarodno pravo se nastavlja razvijativelikom brzinom, te se s pravom može kazati da ovaj dio pravne naukepredstavlja jednu od njenih najdinamičnijih oblasti, s najbržim stepenomrazvoja i kodifikacije. Tokom posljednjih godina, kao što same autoricenavode u Predgovoru, intenzivirana je debata o zločinu torture tako što jedefinicija ovog zločina pod stalnom ‘prismotrom’ međunarodnopravnihotaca. Kontroverza oko Iraka i Afganistana se nastavlja nesmanjenomžestinom, tzv. rat protiv terorizma se uvelike vodi, dok je, s druge straneplanetarnih meridijana, borba oko zatvaranja zatočeničkoga centraGuantanamo Bay, s dolaskom novoga američkog predsjednika BarackaObame, barem optimistima, dobila svoje izglede za pozitivno rješavanjeovog ne samo američkoga nego i svjetskog pitanja, jer se upravo naovome ilustrativnom primjeru može vidjeti šta današnjem svijetu značiPovelja Ujedinjenih nacija iz 1945., Američka konvencija o ljudskimpravima iz 1969., Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima iz 1948.,Ženevske konvencije iz 1949. zajedno s dodatnim Protokolima iz 1977.,Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., te, napos-ljetku, Konvencija protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižava-

285PREGLED

jućih kazni i postupaka iz 1984. godine. S druge strane, ono što je takođerznačajno za nauku međunarodnoga prava, posebno međunarodnogakrivičnog prava, jest i vrlo pohvalni postupak Tužilaštva Međunarodnogakrivičnog suda sa sjedištem u Den Haagu, koje je 2009. izdalo nalog zauhićenje sudanskoga predsjednika Omara Hasana al-Bašira temeljemranije podignute optužnice zbog genocida, zločina protiv čovječnosti iratnih zločina u regiji Darfur. Ovo je izuzetno veliki moment u historijirazvoja ne samo predmetne nauke nego i svijesti o poimanju jednogadrugog instituta – imuniteta. Međunarodno pravo je godinama bilo nastanovištu da šefovi država i visoki državni dužnosnici imaju imunitetod krivičnoga gonjenja, odnosno da imaju imunitet sve dok obavljajusvoje državničke poslove. Međutim, od momenta pravnoga rješenjapredmeta bivšega čileanskog diktatora Augusta Pinocheta od Gornjegadoma britanskoga parlamenta (House of Lords), koji vrši ulogu vrhovnogasuda Velike Britanije u izrazito teškim i osjetljivim predmetima, čini seda su stvari, u ovome dijelu, krenule k tome da i predsjednici država utoku obnašanja svoje dužnosti budu ne samo optuženi nego i da se tražii njihovo krivično procesuiranje, kao što je, primjerice, bio slučaj saSlobodanom Miloševićem pred Međunarodnim krivičnim tribunalomza bivšu Jugoslaviju.

Studenti i istraživači će u ovoj knjizi naći osnovne principe odnosnonačela međunarodnoga prava koji se prožimaju kroz cijelu knjigu. Upravoslijedeći osnovna načela na kojima počiva i klasično a i moderno među-narodno pravo izgrađena je ova knjiga, s ciljem da svakom zainteresiranomčovjeku u bilo kojemu dijelu svijeta, sa osnovnim poznavanjem engleskogajezika, pruži zadovoljstvo ulaska u naš privatni svijet nauke. KnjigaInternational Law daje jedan novi koncept izučavanja i istraživanja, ukojem se, na samome početku, ima namjera razlučiti koje su osnovnepoteškoće u razumijevanju ne samo načela nego i instituta međunarodnogaprava. Tako su dati odgovori na pitanja kao što su, primjerice, da li jemeđunarodno pravo – pravo, te koje su temeljne karakteristike među-narodnoga prava kao takvoga?

Kada je o izvorima riječ, knjiga koja je pred nama sadrži mnogo višeizvora sa anglosaksonskoga pravnog područja. Evropsko – kontinentalnopravno područje, nije u signifikantnoj mjeri zastupljeno, što može dovestido blagoga razočarenja kod kontinentalnih čitalaca. Ovo u nas može stvoritimišljenje da je tradicija anglosaksonskoga prava mnogo važnija za među-

286 PREGLED

narodno pravo negoli tradicija kontinentalnoga prava, jer se u velikojmjeri, na više mjesta, navode najvažnije američke i britanske sudskeodluke, što se vrlo lako da primijetiti i u Listi predmeta koja se nalazina početku knjige.

Ono što će svakako biti zanimljivo pratiti u narednim izdanjima jeposvećenost izučavanju klimatskih promjena i razvoju međunarodnogaekološkog prava, jer će se svijet u narednome periodu svoga razvoja za-sigurno kretati ka unificiranju, harmonizaciji, a nadasve i kodificiranjumeđunarodnopravnih normi koje reguliraju ovu materiju. Vrijedipoentirati da je međunarodno ekološko pravo jedna od najnovijih granaprava, koja je proizišla iz dijela međunarodnoga javnog prava koji sebavio izučavanjem i promicanjem pravno obvezujućih međunarodnihsporazuma u oblasti zaštite čovjekove životne sredine. Nadamo se,dakle, da će autorice u narednome, sedmom izdanju, posvetiti maloviše pozornosti ovoj vrlo aktuelnoj problematici od čijeg rješavanja ćejednoga dana zavisiti svi naši društveni odnosi.

Cijeli tekst je podijeljen po osnovnim oblastima izučavanja jedneovakve nauke. Izvori međunarodnoga prava su podrobno objašnjeni, kaoi naredna oblast – Međunarodno pravo i unutrašnje/nacionalno pravo.Zanimljivo je promatrati kako autorice prikazuju sve češću tendencijuprimjene međunarodnoga prava pred domaćim sudovima, odnosnopozivanje na pravosnažne presude međunarodnih sudskih instanci. Takvapraksa je posebno raširena u oblasti evropskih ljudskih prava, gdje je, preddomaćim sudovima, više nego pohvalno citirati presude Evropskogasuda za ljudska prava iz Strasbourga. Nadalje, naučno i stručno objašnjenjedržave i međunarodnih organizacija, kao subjekata međunarodnogaprava, također je prisutno. Jedna od velikih kontroverzi svakako je i pitanjenadležnosti u međunarodnome pravu. Naime, u šestom poglavlju knjige,koje nosi naziv Nadležnost, dat je osnovni prikaz pojma nadležnosti,osnovnih principa nadležnosti, pravnih osnova nadležnosti. Ono što meneposebno raduje je uvrštavanje instituta kao što je ekstradicija, nezakonitouhićenje, imuniteti, no, najviše od svih, prikazivanje i rješavanje naučnogproblema nadležnosti kod međunarodnih zločina.

Odgovornost države je naredno kontroverzno pitanje oko kojega se„lome koplja“ ponajviše u sferi moći i međunarodnih odnosa.Autoricamasavjetujem da u narednome izdanju uključe i odgovornosti međunarodnihorganizacija, koja bi se mogla obrađivati kao posebna naučno-nastavna

287PREGLED

jedinica. Međutim, na sadašnjem stepenu razvoja nauke neobuhvatanjeove materije može imati svoje opravdane razloge, jer danas, nažalost,ne postoji mnogo međunarodnih dokumenata koji reguliraju ovu oblast.S druge strane, razmišljanja sam da će međunarodnopravni odnosi ići kavišem stepenu razvoja – traženju odgovornosti međunarodnih vladinihorganizacija, kako univerzalnih tako i regionalnih, za kršenja osnovnihmeđunarodnih vrijednosti.

Međunarodnom ugovornom pravu je također dat primjeren značaj.Primjetno je dakako da se naučna jedinica – sukcesija država – nalazi uovoj oblasti, a ne, kao u nekim drugim udžbenicima međunarodnoga prava,u drugim naučnim cjelinama, najčešće onim u kojima se opisuje državakao subjekt u međunarodnome pravu.

Upotreba sile u međunarodnome pravu – oblast u kojoj ne postojikonsenzus, odnosno koja je karakteristična po velikom stepenu samovoljekoje pojedine države koriste, ponašajući se kao naddržavne zajednice, timekontinuirano kršeći davno dogovorena i usvojena međunarodna pravila.Ova oblast je ovdje podijeljena u dva dijela osnovnoga naučnoga izučavanja:u prvome dijelu se izučava ratno pravo (ograničenja u sredstvima i meto-dama vođenja oružanih sukoba), dok se u drugome dijelu elaborirahumanitarno pravo, odnosno osnovne odredbe Ženevskih konvencija.

U posljednjem poglavlju knjige dat je bazični uvid u organizaciju,strukturu i funkcioniranje Međunarodnoga suda pravde kao svjetskogasuda. Za ciljeve stalnoga međunarodnog sudovanja – ovo poglavlje je višenego korektno objašnjeno. Međutim, radi boljeg razumijevanja kolika jezapravo važnost i uloga ovoga suda u stvaranju i razvijanju međunarodnogaprava i međunarodnih odnosa bilo je potrebno navesti neke najznačajnijepresude ovoga suda, koje bi se primjereno rasporedile po naučnim prob-lemima koje sadržavaju i koje rješavaju.

Kao mladi istraživač želim pohvaliti ovaj naučni uradak i sa metodo-loškoga aspekta. Naime, autorice svjesno pomažu mladim ljudima uizučavanju gore navedenih oblasti i na način da nakon svakog poglavljaknjige napišu zaključak koji se odnosi na najvažnije teze, u tom poglavlju,obrađivanoga naučnog problema. Zaključci su jasni i koncizni, a pos-ljedica je to dobre prakse britanskoga jurističkog obrazovanja, koja se svodina dosljedno poštivanje osnovne i najvažnije teze: na što manje prostoranapisati što više. Ovo se ima razumjeti na način da odmah treba preći napoentu, te da je bespotrebno povećavati kvantitet teksta nauštrb kvaliteta.

Kao osoba koja ima iskustva u radu sa studentima, održavanjempraktične nastave iz predmeta Međunarodno javno pravo, mogu slobodnoistaknuti da su studenti vrlo lako primali k znanju ono gradivo koje im seprezentiralo iz prethodnoga izdanja ove knjige. Prethodno izdanje je našlosvoju primjenu i u međunarodnim takmičenjima iz oblasti međunarodnogajavnog prava na kojima su učestvovali studenti iz Bosne i Hercegovine.

S druge strane, knjiga koja je pred nama ne daje niti najmanji prikazdiplomatskoga i konzularnoga prava iako se u njenom pozornom čitanjumože osjetiti sasvim korektna diplomatska nota koju ova knjiga, u svojojnaučnoj, stručnoj, obrazovnoj i popularističkoj misiji, prenosi na čitaoce.Razloge možemo tražiti u neizučavanju ove materije unutar pravnih fakul-teta, odnosno unutar općeg međunarodnog prava u Velikoj Britaniji.Diplomatsko i konzularno pravo se u anglosaksonskoj pravnoj tradiciji,formalnopravno, uglavnom izučava na fakultetima političkih znanosti.Promatrajući sa materijalnopravnog aspekta, diplomacija je u njih mnogobliža međunarodnim odnosima negoli općem međunarodnom pravu.

U konačnici, šesto izdanje knjige International Law (Međunarodnopravo) za Veliku Britaniju osobno preporučujem svim studentima dodi-plomcima koji izučavaju predmet Međunarodno javno pravo, odnosnostudentima postdiplomcima, u nadi da će im pružiti koncizne odgovorena naučne probleme i pomoći u pripremanju argumentacije za naučnerasprave. Preporučujem ovu knjigu i naučnicima istraživačima kao izuzetnočvrstu osnovu za sve oblike nadgradnje u ovoj naučnoj oblasti, kao i prak-tičarima kojima će ovi tekstovi dati osnovne teorijske spoznaje.

288 PREGLED

UPUTA ZA AUTOREKOJI DOSTAVLJAJU SVOJE RADOVE ZA <<PREGLED>>

Pozivamo autore da dostavljaju svoje radove i priloge koji sadržajemodgovaraju osnovnim tematskim opredjeljenjima “Pregleda”. U časopisuobjavljujemo radove koji podliježu recenziji i one koji ne podliježu tompostupku. Radovi se kategoriziraju u sljedeće osnovne kategorije:

- izvorni naučni članci- izlaganja sa naučnih i stručnih skupova- stručni članci- osvrti- prikazi- prilozi- prijevodiObjavljujemo:a) izvorne naučne članke koji sadrže do sada neobjavljene rezultate

istraživanja koja korespondiraju sa osnovnom misijom časopisab) izlaganje sa naučnog i stručnog skupa, uz uvjet da prethodno

nije objavljeno u zborniku radova skupac) stručne članke koji nude korisne prijedloge za određene struke

i pri tome ne moraju obavezno sadržavati izvorna istraživanja autorad) osvrte na zanimljive i korisne publikacije koje su u skladu sa osnov-

nom misijom časopisae) prikaze zanimljivih i za struku korisnih studija, zbornika i drugih

stručnih publikacijaf) korisne priloge iz struke i za struku a ne moraju predstav-ljati

izvorna istraživanjag) prijevode dosad neobjavljenih članaka koji odgovaraju osnovnoj

misiji časopisa

Da bi bili objavljeni u časopisu, radovi trebaju ispuniti sljedeće uvjete:1. Radovi trebaju biti u pisanoj formi (Times New Roman, font - 12),

uz prilog odgovarajuće diskete, koji se šalju poštom ili elektronskim putem.2. Naslovi trebaju biti jasni i informativni.3. Tekstovi stručnih radova trebaju, u slučajevima kada ela-boriraju

pojedine segmente jednog problema, sadržavati koncizne podnaslove.

289PREGLED

4. U lijevom gornjem uglu naslovne stranice rukopisa trebaju stajatiime i prezime autora, zvanje i naziv ustanove u kojoj radi.

5. U slučajevima kada se koriste kratice i simboli, uz rad morajuobavezno biti priložena objašnjenja.

6. Svaki rad treba sadržavati naslov paralelno na b/h/s i naengleskom jeziku, ispred teksta sažet prikaz autorske elaboracijeteme, u trećem licu, ne više od 250 riječi na b/h/s i na engleskomjeziku (italic/kurziv), ključne riječi na b/h/s i na engleskom jeziku(italic/kurziv), kao i spisak korištene literature na kraju rada. Beznavedenih elemenata nijedan rad neće biti objavljen.

7. Obim rukopisa je ograničen, u pravilu, do jednog (1) autorskogtabaka/arka, odnosno šesnaest (16) kartica.

8. U radovima će se poštovati jezik autora (bosanski, hrvatski ilisrpski), kao i pismo teksta (latinica ili ćirilica)

Radove slati na:Redakcija <<Pregleda>>,Univerzitet u Sarajevu,Obala Kulina bana 7/II,71000 Sarajevon/r g-đa Fuada Muslić, sekretar redakcijetel: 221-946, e-mail: izdavacka.djelatnost@unsa.ba

290 PREGLED