Embed Size (px)
DESCRIPTION
hi
Citation preview
GAZALIBiografija
• Ebu Hamid Muhammed ibn Muhammed ibnMuhammed Gazali ubraja se meðpu najpoznatije,najutjecajnije i najuglednije znanstvene liènostiislamskog svijeta, a otud i poè£asni nadimci poputHodž=etul-islam (dokaz islama), Zeynud-din (ukrasvjere) i Mudžeddid (reformator) (na osnovu predaje ukojoj se kažáe: U islamu se svakih sto godina pojavljujejedan reformator). Kroz ove nadimke ukazuje se nanjegovu ubnovu i preporod islamskih znanosti isklanjane na strau duha heleniziranosti.
Gazalijev utjecaj u svim islamskim znanostima -osobito filozofiji, tesavvufu i kelamu jeste veomadubok i neporeciv, lako ga, što se filozofije tiè�e, mnogipoznaju po njegovoj knjizi tahafut al-falasifa(Nesuvislosti filozofa) njega se, i u pogledumetodologije i u pogledu sadržæaja, možæe smatratijednim izgrað•enim i kreativnim filozofom. Veæ•inusvojih filozofskih stavova i utjecaja izlož�io je u tri djela:al-Munqidh min al-dalal (Izbavljenje iz zablude -autobiografskom djelu u kojem se osobito bavi fazamasumnje i spoznaje), Maqasid al-falasifa (Ciljevifilozofa) - kratki prikaz peripatetièÿke filozofije) iJahafut al-Falasifa (Nesuvislosti filozofa).
Gazali – šafijskog mezheba• U pogledu fikhske škole, bio je sljedbenik šafijskogmezheba, a što se škola kelama tièže, bio je ozbiljan ifanatiè8an privrž8enik ašaritskog kelama. Takoð8er,zagovarao je „umjereni tesavvuf" skupa sapoštivanjem šerijatskih propisa.• U politièŠkom pogledu, držŠao se dominatnih stavovai medresa Nizamija, pa je stoga bio veoma aktivanprotiv ismailita. Gazalijeve pristalice i protivnici kazalisu dosta toga o Gazalijevoj liènosti.
1- Gazalijev ž¶ivotopis• Ovaj veliki uè,enjak islamskog svijeta roð,en je 450/1058
godine u jednom od sela Tusa u Horasanu. Njegov otacbio je prosti radnik, zaljubljenik vjerskih znanosti,vjerskih skupova, predavanja i propovijedi.
• Zato se kaž†e kako su Muhammed Gazali i njegov bratAhmed Gazali (è¹uveni sufija) plod dova i Bož¹ijenaklonosti prema tom èáovjeku.
• Prije smrti, otac je ovu dvojicu braæ¬e povjerio nastaranje sufijskom uè¿enjaku Ebu Hamidu Ahmedu ibnMuhammedu Radekaniju, a kako bi se mogli obrazovati,bili su prisiljeni da rade.
• Nakon što je u Dž�urdž�anu ovladao znanostimaknjižsevnosti i vjere, Gazali je uèsio pred Ebu NasromIsmailijem te se kod njega upoznao sa ismailitskimidejama. Nakon izvjesnog vremena vratio se u Tus istupio na put tesavvufa.
Sa 20 godina Gazali se školuje u Nišaburu• Kad mu je bilo dvadesetak godina otputovao je uNišabur, ondašnje središte znanja i uèženjaka, kako bise obrazovao kod Ebul-Malija Dž8uvejnija (umro 478.godine po HidžÑri). U DžÑuvejnijevoj medresi posvetio seobrazovanju i nakon nekoliko godina postao jenajizvrsniji með�u njegovim uè�enicima, a radilo se onajveæ=em ašaritskom teozofu svoga vremena, pa seDžpuvejni ponosio što ima takvoga ðpaka i o njemu jegovorio: „Gazali je more....."
Gazali uè¶i sve o tesavufu u Nišaburu• Za vrijeme dok je bio u Nišaburu, priduž,io se
Farmizijevim (umro 477) muridima te nauè_io štošta oteorijskom i praktiè“nom tesavvufu, no nije dosegaorazinu koju je oèÆekivao. Svakako, posve je jasno da su seove dvije vrste teozofskih uèùenja - dogmatizamNizamije i tesavuf, u njemu snaž,no sudarile, aposljedice toga vidjet æ_e se u buduæ_nosti.
• Nakon Dž�uvejnijeve smrti, 478. godine po Hidž�ri,dvadesetosmogodišnji Gazali približSio se Nizamul-Mulku (veziru Melek-šaha Seldž�uka), koji bijaše velikiljubitelj i mecena znanosti. Njegovi nauèsni skupovi,predavanja i rasprave otkrili su izvanrednost njegoveliè?nosti, pa ga je 484., kada mu je bilo 34 godine,Nizamul-Mulk povjerio katedru odnosno profesorskomjesto na Nizamiji u Bagdadu.
Gazali se u Nizamiji suprostavla ismailitskom Al-Azharu• Gazalijev uspjeh i njegov postanak središnjom lièÅnosti
kad je rijeè¾o teozofskim predavanjima i raspravama, ito baš na medresi Nizamiji (koja je osnovana snamjerom uspostave dogmatskog jedinstva uislamskom svijetu i suprotstavljanja Al-Azharu u tadaismailitskom Egiptu), uè¥inili su ga ašaritskimmutekelimom prvog reda.
• È%etiri godine kasnije, kada mu je bilo trideset i devetgodina, Gazali, nakon što je dosegao ovosvjetskepolož0aje i ovladao razliè0itim znanostima, upada uduhovnu krizu i è#itavu njegovo biæ#e zahvata skepticizamprema svemu. Pojava te sumnje spada með�u najvaž�nijedijelove Gazalijevog ž�ivota, one "najracionalnije inajfilozofskije.
• Izgleda da se originalna Gazalijeva liè•nost, istinski ipotpuno oblikovala upravo nakon ove skepse koja jebila rezultat metodološki razliè.itih znanosti koje jeizuè�avao tokom svoga obrazovanja, te je poè�eosumnjati u ispravnost svega onoga što je bio odlièÜnonauè³io i što je vješto predavao, jednom rijeè³ju svihzvanièŠnih vjerskih znanosti.
• Jedan od najvažÌnijih razloga pojave ovog stanjasumnje jeste raznovrsnost pitanja koja je pokušavaopobiti. No, koliko god da è(ovjek nastoji opovrgnutiodreðÖeni stav, on u sebi - bez obzira na svugorljivost rasprave - stvara odreðenu podsvjesnusklonost prema tim stavovima.
Pojava sumnje oblikuje kasnijeg Gazalija• Onaj ž�edni istine kaž�e sam sebi: ova intenzivna bol
trajala je nekih dva mjeseca, a dovela je dopribliž8avanja sofistima. Tada se uhvatio u koštac sasamim sobom, dok, malo po malo, nije uspio - kakosam kažke – da s pomoæki Boga Svevišnjeg izbavi odove bolesti i uravnotež�i se, pa je u njemu zasjalosvjetlo sigurnog uvjerenja, svjetlo koje je Bogspustio u njegovo srce.
• Osnov njegovog oslobaðanja od sumnje, krozanalitièÂko istražÂivanje, bili su stavovi onih koji tvrdeda su dosegnuli zbilju.
Gazali tragatelje za istinom dijeli u èsetiri razreda:1. Mutakelimi i njihova dogmatska promišljanja(kelam); on opažža da koliko god je njihov znanstvenipokret u izvjesnoj mjeri potreban i treba mu kao lijekprotiv bolesti, njihov metod je ipak polemièÑki i neporaðka sigurno uvjerenje (yaqin), pa stoga imamanjkavu predstavu o vjeri. Istim takvim smatra i fikhbez tesavvufa.2. Batinije (šiije ismailije) koji tvrde: istine su skriveneu unutarnjosti vjere i treba ih dosegnuti prekobezgrešnog imama (uèÂitelja). On nije prihvatao ni ovajput i mnogo vremena posvetio je njihovomosporavanju.
• Naravno, i obrazovna atmosfera na Nizamiji bila jesnažúno suprotstavljena ovoj ideji i to se, u izvjesnojmjeri, možÑe smatrati i jednim od ciljeva osnivanjamedresa Nizamija, koje su se u biti postavile kaooponenti A-Azharu u fatimidskom Egiptu. Gazali jetakoðVer bio na politièVkoj liniji koju su zastupalemedrese Nizamije.
3. Filozofija, koja zagovara argumentaciju i logiku.Gazali se, metodološki i sadržÂajno, suprotstaviotakvom stavu.4. Naposljetku, odbacujuæ(i tri pomenuta, Gazali je, zasvoje suèÖeljavanje sa istinom i izravno iskustvo tedosezanje do sigurnosti, odabrao èáetvrti put odnosnotesavvuf.
Duhovni a ne teorijski tesavuf• Nakon što je prevazišao skepsu, Gazalija je, iz dvameðžusobno nadopunjujuæža razloga, snašla snažžnapometenost. S jedne strane, shvatio je da ispravanoblik ovog puta nije teorijski tesavvuh nego njegovapraktièkna primjena, koju se ne postižke uèkenjem negoiskustvom i duhovnim pregnuæ�em: „Dakle, postalo mije jasno da dubina njihovog nauka nije u slušanju iuèpenju veæpu iskustvu, duhovnim stanjima ipreobrazbi vlastitih svojstava. Sa sigurnošæ£u samznao da su sufije ljudi duhovnih stanja (ashab-iahval) a ne ljudi govora (ashab-i aqval)."
Gazali rastrgan izmeð¶u Dunja-a i Ahireta• S druge strane, uvidom u vlastito stanje shvatio je da jezaglavio u nesuglasju izmeð_u izvanjskog (zahir) iunutarnjeg (batin). Ono što je predavao bili su zvaniè“nediscipline koje nisu spadale u pouzdane puteve koji vodedo istine, a nastaviti tako za njega je znaèùilosuprostavljanje slijeð,enju puta praktiè,nog tesavvufa.• Ovakva dvolièìnost, ili, kako to sam tumaèìi, licemjerje{nifaq) bilo je za njega nepodnošljivo:Ovo duševno stanje bilo je tako snaž¿no da ga je odjednomoborilo s nogu. Poè&etkom mjeseca redž&epa 488. godinepo HidžŒri proveo je skoro šest mjeseci u ovoj rastrzanosti(izmeðóu privuèóenosti ovosvjetskim dobrima i ahiretskogpoziva) te se njegovo tjelesno stanje pogoršalo. Izgubio jesnagu da drž•i predavanja i govore te se povukao sprofesorskog položLaja.
Gazalijeva dova„Onda sam potražQio utoèQište kod Boga, i On je udovoljiomojoj dovi te mi olakšao odricanje od polož�aja, imetka ipotomstva. ZvanièÑno sam kazao kako odlazim nahadž‘dž‘, iako sam u sebi planirao otiæ‘i u Šam, e kako mene bi odvraæQali od moje namjere.„• Godine 488. otišao je u Šam te se u jednoj od munaraDamaške džamije predao povuèenosti i samoodricanju,pa je neko vrijeme proveo u itikafu unutar dž=amije, aonda je na neko vrijeme otišao u Jerusalem, gdje se uKupoli na stijeni predao samopropitivanju, a nakon što jeposjetio mezar hazreti Ibrahima, a.s., zaputio se nahadžzdžz, posjetio Mekku [Medmu, a potom se vratio uTus, svoj zavièõaj.
Za vrijeme te desetogodišnje povuè‘enosti napisao jesvoje najvažúnije djelo - lhya-i 'ulum (Obnova vjerskih
znanosti).• U pogledu motiva njegovih putovanja kazano jedosta toga, a neki su ih è�ak smatrali nekom vrstombijega od poluratnog stanja izmeðÜu islama ikršæ³anstva, u è³emu se oè³ekivao i njegov angaž³man isaradnja. Zato je optužŠen kako nije odgovorio na svojuobavezu povizanja u džÂihad protiv križÂarskih agresora.Zbog tog manjka povjerenja prema njemu, popovratku u Bagdad, na insistiranje Veledž�a sultanaotišao je u Nišabur i ondje preuzeo nastavnu katedru.No, ondje nije boravio dužõe od dvije godine inaposljetku se vratio u Tus, u okrilje svoje porodice.
2-Gazalijev polož‘aj i status• Gazalijeva znanstvena liè•nost znaè•ajna je s razliè•itih
aspekata. Ibn 'Asakir u knjizi Tabyin kadhib al-muftarifima nusiba ila al-imam Abi l-Hasan al-Asch'ari (Objašnjenje kleveta i laž�i o Imamu Abul-Hasanu Ašariju)
• I Suyuti u svom osvrtu istim povodom, Gazalijanazivaju nadimkom Reformator (mudž�eddid).Vjerovatno je i sam Gazali tako razmišljao o sebi, paje i svoju knjigu naslovio kao „Obnova vjerskihznanosti".
• Neporeciva je njegova važÂnost u onom vemenu kadje rijeè� o promicanju i širenju zvaniè�nog ašaritsko-šafijskog mezheba te pobijanju oponenata.
Gazalijev uticaj na Dekarta i Hjuma• Mnogo se obarao na ismailitje, koji su predstavljali
najveæóu opasnost po abasidsku vlast. Sve to nije bilobez utjecaja na ustoliè³enje njegove liè³nosti i njegovodospjevanja do stupnja hodžsetul-islama (dokaz islama).
• Drugi aspekt njegove važ¿nosti jeste njegov utjecaj namisao Zapada, posebno kad je rijeè•o Dekartovomskepticizmu kao ishodištu moderne zapadne filozofijete takoðÿer Hjumovim raspravama i analitièÿkoj filozofiji,naroè•ito pitanju kauzaliteta.
• S druge strane, njegova knjiga Maqasid al falasifa(Ciljevi filozofa) u nekim znanstvenim centrimasrednjovjekovlja imala je temeljni utjecaj na filozofiju.
Gazalijev uticaj na kršæsanstvo• U kršæ�anstvu je utjcao na mnoge ideje Rejmonda
Martina i svetog Tome Akvinskog, a i na jevrejsketeozofe poput Ju dah a Halevija i Hasadai Crescsa.TakoðÑer, kreativno je utjecao i na islamsku filozofijunakon sebe.251
• Doktor Sayyed Hossein Nasr u knjizi Islam in theModem World (Islam u savremenom svijetu) važGnimaspektom Gazalijevog znaèzaja smatra njegovprolazak kroz razlièite faze do izbavljenja iz skepse,što je slièÂno kulturnoj situaciji današnje omladinekoja se ž(eli osloboditi autoritativnosti prošlosti iimitiranja, ali sama dosegnuti sigurno uvjerenje.
• Neki ga postavljaju na sam vrh i kažŸu kako bi, da jenakon Peè8ata poslanika, s.a.v.a.s., bilo Bož8ijegposlanika, to bio Gazali, odnosno smatraju ga drugomnajvaž+nijom liè+nošæ+u islamskog svijeta.
• Svakako, neki su bili ozbiljno i smisleno sumnjiè±aviprema originalnosti njegove misli, ispravnosti ivaljanosti njegovih ideja ili njegovim politiè¥kim imezhepskim motivima.
• Narednim razlogom njegovog znaè%aja smatra se knjigaal-Munqidh min al-dolal (Izbavljenje iz zablude) koju sedovodi na isti nivo sa Ispovjedimo svetog Augustina.Svakako, izgleda da je ovo djelo itekako bilo podutjecajem knjige Al-Vesaya Harisa Muhasibija. Ipak, onje prvi u islamu ko je u pisanoj formi opisao svoj ž�ivot isvoje intelektualne mijene.
Uticaj politiè™kih razmirica na mu’tezilske stavove• Iza ovih razmišljanja kriju se politiè•ki problemi.Uèfenje manzila bayn al-manzilatayn nije rezultatè=istog umovanja, veæ=proizlazi iz jasno definiranogstava u pogledu onih koji su sudjelovali unesuglasicama koje su izbile oko Alijevog hali fata.Nevjerojatno je koliko mjesta u kasnijim (inaèÂeoskud nim) informacijama o teologiji Vasila i Amrazauzimaju problemi oko Alija, Talhe, az-Zubeira i Aiše;ne mož•emo se oteti dojmu da su oni predstavljalisamu srž=problema.• Vasil i Amr nisu se opredijelili u tom sporu. Premanjihovom gleda nju, Ali, Talha, az-Zubeir i Aiša upoè£etku su bili pobož£ni vjernici.
• Ali rat, koji je með¶u njima izbio, podijelio ih je u dvijestranke koje ne mogu obje imati pravo; jedna od tih dvijustranaka griješi, ali ne znamo koja. Stoga moramoprepustiti stvar Onome koji zna, a njih (zbog odnosajednih prema drugima) ne mož9emo smatrati pravimvjernicima.• Stoga ako jedan od ovih ljudi prinese dokaze protivdrugoga iz suprotne stranke, mi te dokaze ne mož_emoprihvatiti; jedan u odnosu na drugoga je fasiq i to u obasmjera.• Ako je vjerovati ahl al-hadisu, Amr je još strož�i odVasila; prièsa se da je odbio prihvatiti optužsbu bilo kojegèÙlana jedne stranke protiv èÙlana zajednice o bilo kakvompitanju; jer on je proglasio krivima (fussdq) po sebi objestranke koje su sudje lovale u bici Deve. Stoga nije èLudnoda su Vasila i Amra katkada brkali s haridž�itima.
Mišljenje vodeæ‘ih liè‘nosti mutazilizma o Alijuzasniva se na drugaè•ijim temeljima. Kako bismo dobrorazumjeli nji hovo stajalište, važVno je znati:1) da su Vasil i svi mutaziliti bili odluè³ni neprijatelji
Umajada2) da je Vasil zauzeo donekle dvosmislen stav premaOsmanu i njegovim uboji cama.Ovo prešutno ukljuè�uje opredjeljenje u koristalije vaca, koji su bili protagonisti drame što se 656.god. odigrala u Meki. U stvari, Vasil je bio u priliè•noprisnim odnosima s medinskim alijevcima; zejditi gapoštuju kao jednog od svojih voðÖa, a zejditskateologija zasniva se na Vasilovoj.
Mu'tazile drž‘e Ebu Bekrov halifat pravovaljanim,izmeð•u Alija i Osmana opredjeljuju se za Alija
• To se ne odnosi samo na spekulativnu teologiju, veæÜse oni slaž³u i u politiè³kim gledištima. Zejditi ne tvrdeda su prvi halife, Abu Bekr i Omar bili uzurpatori, kaošto æae to reæai šiiti; Vasil i èaitava mu'tazila držae AbuBekrov halifat pravovaljanim, ali ostavljaju otvorenimpitanje tko je imao veæ�e pravo: Ebu Bekr, Omar ili Ali,no izmeðÌu Alija i Osmana svakako se opredjeljuju zaAlija.• Ovaj stav, koji je pomalo slož3en kada se radi o Aliju istoga predostrožÂan prema krajnjim šiitima, a u istovrijeme otvoreno neprijateljski prema Umajadima,možõe se tumaèõiti samo na jedan naèõin.
Mu‘tezile – pristaše Abasida• Svi ovi, prividno razliè•iti pravci opredjeljivanja,usmjereni su zapravo zajednièVkom središtu, a to suAbasidi. Upravo je Vasilov stav karakteristi è.an zapristaše Abasida. Kako su se ovi smatrali pravim ahlal-bayt, oèÜevidno je njima bilo u interesu umanjitidonekle visoko mjesto koje je zauzimao Ali (u oè³imakrajnjih šiita, dakako), a istodobno iskoristiti ugled kojije užÂivala Poslani kova obitelj; s druge strane,postojalo je mnogo razloga da se ne prekinu veze sašiitima koji su im bili neophodni savez nici. Oè�ito daim je u takvim okolnostima bilo neobièÌno važÌnopridobiti za svoje ciljeve relativno umjerenu zejditskustranku.
• Vasilovo uè�enje o al-manzila mož�e se potpunorazumjeti samo ako ga sagledamo unutar teorijskekristaliza cije politiè8kog programa Abasida prijenjihovog dolaska na vlast. Sve nas navodi na zakljuèÑakda je teologija Vasila i ranog mutazilizma zapravosluž�bena teologija abasidskog pokreta. Ovim lakoobjašnjavamo è=injenicu da je ona bila tokom è=itavogjednog stoljeæpa, pa i dužpe, služpbeno uèpenje abasidskogdvora. È£ini se vjerojatnim è£ak i to da su Vasil i njegoviuèÖenici izravno sudjelovali u abasidskoj propagandi.
Rani mu‘tezile ibn Abas i h. Ali• Ako prihvatimo pretpostavku o nesumnjivoj veziizmeðžu mutazilita i Abasida, onda se u sasvim novomsvjetlu javlja pitanje odnosa izmeð8u mutazilizma, kojije utemeljio Vasil, i ranih mutazilita Alijevog doba.Priznat ækemo da postoji zapanjujuæka slièknost izmeðkudrž�anja tih nekadašnjih Poslani kovih drugova idrž=anja Abasida. Istina je da je Abdalah ibn Abasstupio u Alijevu služpbu tek nakon Osmanove smrti, alinjegovi pravi osjeæ£aji pomalo su dvostruki; bijaše velikiOsmanov prijatelj, ali nekako mlak kao Alijev pristaš,pa ipak se nakon Osmanove smrti odluè�io služ�itiUmajadima.
Abaside možŸemo u odreðŸenom vrstom mutazilita• Njegovi nasljednici nisu ostali u Medini, vjerojatno zato
što su im alijevci bili tamo takmaci; njegov sin,napustivši Damask, pošao je u Humejmu blizu Adruha,gdje æ±e 716-717. god. doæ±i do formalnog zbliž±avanjaizmeð«u Abasida i alijevaca.
• Prije toga dogað1aja, Abaside mož1emo u odreð1enomsmislu smatrati nekom vrstom mutazilita u staromznaè%enju te rijeè%i.
• S Amrom ibn Ubajdom u mutazilizam su ušli neki novielementi u odnosu na one koje je unio Vasil. Amr je upoè=etku bio jedan od ahl al-hadisa; kako je odrastao ukrugu al-Hasana al-Basrija, on je zapamtio i prenio velikbroj predaja od svog uèGitelja, te ga ubrajaju meðGumuhadditun.
Ubejdovo preobraæsanje slabi konzervativce• Ubejdovo preobraæ�anje na uè�enje o i'tizalu doveloje do raskida izmeðžu njega i ovih krugova; ali zajednos njime, mutazilizmu je prišao znatan broj kadarita odahl al-hadisa i tako ojaèÑao politièÑki orijentiranu linijukadarita, kojoj je Vasil bio glavar.• Kadarit i mutazilit uskoro æŠe postati sinonimi. ÈŠini seda je Amr bio odluèGno protiv Alija, u svakom sluèGajuviše je volio Abu Bekra od Alija. Ovaj stav ukljuèzuje iizvjesnu naklonost prema Osmanu koju kod Vasila nenalazimo
Amr ibn Ubejde ojaè¶ao mu’tezile• Amrovo stajalište bilo je neobiè,no važ,no za razvojmutazilizma. Nakon konaè_ne pobjede, Abasidi æ_e odmahraskinuti savez s šiitima koji su za njih bili tek politiè“kooružÆje.• Što se tiè†e krajnjih šiita, ar-rawafid, muta ziliti subezrezervno slijedili svoje nove gospodare, ali je isto takojasno da neki od njih nisu odmah žáeljeli raskinuti sumjerenim šiitima. Posljedica toga bio je rascjep. Jedandio je ostao vjeran savezu s umjerenim šiitima - oni æSekasnije tvoriti posebnu mutazilitsku školu u Bagdadu. Alimutaziliti iz Basre, na èselu s Amrom, pristupili su bezrezerve uz ciljeve Abasida.• Amr je postao èYak prisni prijatelj al-Mansurov, tako reæYinjegov duhovni otac. Na zapadu su se mutaziliti povezali sharidžLitima i zajedno pobunili protiv Abasida.
Tipiè‘na obiljež‘ja mutazilizma u poè‘etku abasid skograzdoblja bili su:
1) opæVenito uzevši, odani stvari abasidskih halifa(osim jedne frakcije),
2) izrazito neprijateljski raspoložŠeni premaekstremnim šiitima (ar--rdfida),3) neprijateljski raspolož½eni prema dž½ehmitima, podè”ijim su utjecajem ipak pomalo bili,4) kadariti ujedi njuju više frakcija pod istim imenom,5) oštro se suprotstav ljaju ahl al-hadisu koji æ™e ihuskoro proglasiti krivovjernim. Ovaj položGaj imao jeodluèënog utjecaja na odreðëivanje strukturemutazilitske teologije.
Raste broj mutezelitskih uèsenjaka• Istodobno s njime postojao je è�itav niz znaè�ajnih
teologa u Basri: Muamar, neovisni mislilac, èžije idejejoš nisu dovoljno prouè8ene; Hišam ibn Amr al-Fuvatii al-Asam, protivnici Abu-'l-Hudaila, te mnogi drugi.Medu uèkenicima Abu-'l-Hudaila najprije spomenimoIbrahima ibn Sejara an--Nazama. Spomenuti suteolozi dali mutazilitskom uè=enju o vjerskimzasadama njegove bitne karakteristike.
• Ta je teolo gija (1) apologetska: ona ima za ciljobraniti Poslanikovu objavu; kao rezultat toga ona je(2) strogo kur'anska: sveta knjiga jedino je vreloteoloških naziva (asma') i vjerskih propisa (ahkam);
• ona je (3) polemiè‘ka: ubacuje se duboko u podruè‘jedrugih islamskih stranaka, kako bi ih porazila navlastitom tlu; ona je (4) spekulativna: obraæÑa sefilozofskom oružju kojim pobija svoje protivnike iformulira svoje zasade;
• ona je, dakle (5) intelektualistièÜka: na vjerskepro bleme gleda sa è³isto intelektualnog stajališta.
• Ništa nije manje opravdano nego gledati namutazilite kao na filozofe, slobodne mislioce iliberale.
• Naprotiv, oni su teolozi najstrož3ije škole; njihov jeideal dogmatsko pravovjerje; filozofija je za njih teksluškinja vjere; mutaziliti jedva da su trpeljivi. Oni sutvorci islamske skolastike.
Karmati na sceni u 3. st. po HidžŸri• U drugoj polovini 3. st. po HidžÅri, veliku je pomutnju
uè¾inio Ibn ar-Ravendi, pristalica bagdadske škole,napustivši mutazilizam i priklonivši se uznapredovalomekstremnom šiizmu; sa svom ž±esti nom svoje naraviokomio se na mutazilite i nanio im mnogo štete.
• Krajem treæ1eg stoljeæ1a na scenu stupa karmatski pokretkoji æ+e podrž+ati ekstremni šiizam i prouzrokovatineprilike u svim svjetovnim i duhovnim sferama.
• U borbi protiv karmata, umjesto mutazilita u prvi planistupaju ahl al-hadis. Godine 912-913.
• al-Ašari je raskinuo s basrijskim mutazilitima èViji jeranije bio uvjereni pristaša; on æ”e uvesti spekulativnouèzenje o vjerskim zasadama u krug ahl al--hadisa, kojiæÂe uskoro njime obilježÂiti sunitsku teolo giju.
Deseto stoljeæŸe bit æŸe svjedok šiitskog procvatai propasti abasidske moæÅi; raniji gubitak ugledamutazilizma je done kle nadoknað¾en naklonošæ¾unekolicine bujidskih namjes nika. Škole su nastavile sradom, a mutazilizam se proširio na istok. U Basri je za al-Dž«ubaijem ostao velik broj uè«e nika, ali njegovu je školuuskoro nadjaè¥ala škola njegovog sina Abu Hašima;predstavnici ove posljednje,' meðžu osta lima su i AbuAbdalah al-Husein ibn Ali al-Basri (u. 970), Abu-'l-Huseinal-Azrak (Ahmed ibn Jusuf ibn Jakub) at--Tenuhi (u. 979),è�lan poznate obitelji at-Tenuhi; Abu Ishak Ibrahim ibn Ajašal-Basri i njegov uèenik Abdeldžebar ibn Ahmed al-Hamadani. Posljednji, koji je bio najznaèýajniji basrijskiteolog toga vremena, preselio se 971. godine u Rej, gdjeje utemeljio utjecajnu školu, te je tu i umro 1025.
Škole mu‘tezilzma širom islamskog svijeta• U Bagdadu je tokom è,itavog stoljeæ,a dominirala škola Abu
Bekra Ahmeda ibn Alija al-Ihšida (u. 932). Slavni BagdaðXa-ninAbu-'l-Kasim Abdalah ibn Ahmed al-Balhi al-Kabi, uè‡enik al-Hajata, osnovao je školu u Nesefu, gdje æ³e 931. i umrijeti;meðâu njegovim uèâenicima nalazimo al-Ahdaba Abu-'l-Hasana.I u Isfahanu nalazimo mutazilite: tu su mutazilitsko uè�enjeuveli Abu Bekr Muhamed ibn Ibrahim az--Zubejri, koji jepripadao školi Abu-'l-Hudaila; nadalje, u Kirmisinu (škola AbuHišama), Gurganu, Nišapuru i mno gim drugim gradovimaHorasana.
• U 11. stoljeæ�u, teologija Abdeldž�ebara vlada u Basri; jedan odnjegovih uèmenika, Abu Muhamed al-Hasan ibn Ahmed ibnMetevejhi, prenio nam je veliko djelo svoga uèÌitelja al-Muhitbi at-taklif; drugi teolog, Abu Rašid Said ibn Muhamed an-Nejsaburi (u. oko 1068) sastavio je saž�etak pitanja o kojima seraspravljalo u školama Basre i Bagdada.
Mutazilizam se, meðsutim, saèsuvao do danas u kriluzejditske zajednice.
• Nekoliko bagdadskih teologa postiglo je slavu; nekisu od njih pripadali zejdizmu, zapravo bagdadskaškola se sve više i više stapala sa zejditima.
• Posljednji veliki mutazilitski teolog bio je az-Zamahšari (u. 1144), ali škole su nastavile djelovati idugo vremena nakon njega, naroèGito u Hvarizmu(Horezmu). Vjerojatno im je tek mongolskoosvajanje zadalo posljednji udarac. Mutazilizam se,meðÂutim, saèÂuvao do danas u krilu zejditskezajednice.
Mutezile slijediè¶i strogu gramatiè¶ku metodu• Predmet mutazilitske aktivnosti nije bila samo
spekula tivna dogmatika. Njihova uloga u povijestitumaè“enja Kur'ana vrlo je znaè“ajna; oni su bili prvi kojisu uveli strogo gramatièÆku metodu.
• Postoji vrlo tijesna veza izmeð†u njih i basrijske filološkeškole, è¹iji su predstavnici opæ¹enito pouè¹a valimutazilitsko uèìenje (npr. al-Asmai).
• Protivnici mutazi lita (npr. Fahr ad-din ar-Razi) koristilisu uveliko egzegetska djela mutazilita, koja su najveæ¿imdijelom izgubljena. Muta zilitska škola temeljito jeraspravljala o svim pravnim pita njima;
• Utjecaj mutazilizma na usul al-fiqh i na mezhebe tektreba svestrano istražsiti. U zadnje vrijeme je znanostHadisa dobila mnogo poticaja od mutazilitske kritike ahlal-hadisa.
AŠARI - AŠARIZAM• AŠARI (a. Abu-'l-Hasan 'Ali al-Aš'ari), znameniti teolog, roð<en u
Basri 873-874. godine.• Broj knjiga koje je Ašari napisao dosiž–e (prema Ibn Furaku) tri
stotine. Ibn Asakir daje naslove 99 knjiga. Djelo al-Ibdna 'anusul ad-diyana tiskano je uz tri dodatka u Hajderabadu 1903.god.; takoðºer i njegovo djelo Risala fi istihsan al-hawd fi al-kalam (Hajderabad, 1905).
Najznaè�ajnije od njegovih tiskanih djela je Maqalat al--islamiyyin. Ovo se djelo sastoji od tri dijela:• a) pregled muslimanskih sekti i razmirica (šiiti, haridžáiti,
murdž£iti, mutaziliti, mudž£esimiti, dž£ehmiti, dirariti, nedž£ariti,bekriti, asketi) (str. 1-289);
• b) vjerovanje pravovjerne zajednice (ashdb al-hadis wa ahl as-sunna), te blago odstupanje od ove koje se oè�ituje kod al-Katana, Zuheira al-Asarija, AbuMuaza at-Tavmanija
• c) pregled razliè£itih mišljenja o pojmovima kelama (str. 301-610).
Ašari prevladao odbojnost starijih muslimanskihuèŸenjaka prema dijalektici
Al-Ašarija prati slava da je prevladao odbojnost starijihmuslimanskih uè“enjaka prema dijalektici u pitanjimavjere, te da je ovu uspješno koristio u napadu namutazilite i poglavare drugih sekti za koje se sumnjalo dakrivo vje ruju.Smatra se utemeljiteljem pravovjerne skolastike (kalam,kelam), buduæ�i da je i ono malo pravovjernih uè�ite lja, kojisu se usudili zaci u nju prije njega, bilo nedovoljne kultureda izbjegne uvredljivost nekih izraza.Njegove su metode naroèŒito prihvatili šafiiti, te je on okosebe okupio krug uèóenika iz kojeg su nikli mnogi slavniteolozi, koji æYe razviti i proširiti njegove temeljne vjerskestavove. Najpoz natiji od ovih starijih ašarita su al-Bakilani, Ibn Furak, al--Isferaini, al-Kušajri, al-DžLuvajni(imam al-Harameyn) i, posebno, al-Gazali.
Hanefiti su više voljeli ideje al-Maturidija• Izvan šafiitskog mezheba, al-Ašarijeve ideje nisu bile dovoljno
priznate. Hanefiti su više voljeli ideje njegovog suvremenikaal-Maturidija, koji se, með‡u tim, od njega razlikovao samo usporednim spornim taè³ kama.
• Hanbaliti su zadržzali stara gledišta, te su ostali pro tivnicimaašaritske škole.
• U Španjolskoj se Ibn Hazm suprotstavio al-Ašariju. U vrijemeprvog Seldž™uka, Tugrul-bega, ugledni su ašaritski uè™itelji biliè‘ak, na poticaj vezira al-Kundurija, i proganjani; no njegovnasljednik Nizamul-mulk uskoro je dokrajèèio takav stav premanjima. OpæGenito su postajali sve utjecajniji, posebnozahvaljujuæži pisanju znamenitoga al-Gazalija.
• U Magribu su našli vatrenog zago vornika u liè-nosti IbnTumerta, osnivaèa almohadskog car stva. Konaèni æe rezultatbiti da æÇe ašaritski kelam biti pouèÇavan u svim sunitskimškolama, te da æêe nekadašnja neslaganja biti zaboravljena.
Rani mu‘tezili pobožŸni i uglavnom skloni Aliju• Mada se ne možÅe sumnjati u pobožÅni karakter ranih
mu'tezila. oni nisu bili ni pobož¾niji ni umjereniji odHasana i mnogih drugih. Niti se ovaj pokret možesmatrati nastavkom staroga politiè±kog neulralizma, kaošto to smatra S. Nyberg.
• Naprotiv, dok su misaoni elementi Zajednice pre tež1nobili politiè+ki, neutralisti, mu'tezile (ukljuè+ujuæ+i njihovevoð%e) uglavnom su bili usmjereni ka Aliji, mada se nekiu najranijim grað=anskim ratovima nisu izjašnjavali ni zajednu od suprotstavljenih strana.
• U svakom sluè=aju, njihov raskid sa Hasanom (Basrijem) ipraktièana pobožanost medinskog ogranka bila je odmnogo veæGeg znaèGaja za buduæGi razvoj islama.
Dž¶ehmije i apsolutni determinizamSvojim porijeklom, dakle, mu'tezile nisu bili «slobodnimislioci«, kako su ih ponekad nazivali. Oni nisu bili èáisti
ra cionalisti« (usprkos njihovoj tvrdnji da razumpredstavlja, uporedo s Objavom, ravnopravan izvor
moralne istine) i po red toga što je težùnja za sistematskimmišljenjem, proistekla iz dogme, za razliku od
tradicionalnog islama, sigurno bila djelatnost koja ih jepoticala da u svojoj racionalizaciji, kako je vrijeme
proticalo, idu sve dalje i dalje.• Doista jc determinisliè�ko uè�enje, protiv kojeg su se
mu’tezile borile kod kuæse, takoðser bilo rano oblikovanou sistematsku doktrinu, što tre ba pripisati ljudimapoput Dž?ehma ibn Sal'vaua (pogubljen 128./746.), kojise zalagao, vjerovatno pod tuðLim uticajima, zabeskompromisni i apsolutni determinizam.
Branili islam otišli predaleko u racionalizmu• Ipak, više od svega, kako su pokazala novija istražÅivanja,
oni su vodili neumornu i uspješnu borbu u odbranuislama od napada izvana, od strane manihejsiva,gnosticizma i materijalizma.
• È8ineæ8i to, oni su nuž8no formulirali prva sistematskipromiš ljena kreda za islam, ali unutar islama bili suotišli odveæ+da leko u prekoraè+enju onih granica koje jetradicionalni islam mogao priznati.
• Nakon što su vanjske opasnosti bile otklonje ne, oni suse borili unutar islama na dvojnoj platformi „prav de ijednosti Bož=ije”, pri è=emu su se sve više pokazivali kaokruti i netolerantni advokati helenistièakogracionalizma, dok konaèGno nisu bili poražGeni svojimvlastitim oruž[jem.
Doktrina o slobodi ljudske volje, za koju su se zalagali mu'tezile, uskoro je postala diošireg teološkog koncepta «Božžije pravièžnosti«,zasjenivši svoj izvorni aspekt, slobodu i odgovornostèÑovjeka. IzmeðÑu raznih sastavnih elemenatakur'anskog shvatanja Boga - moæki, milosti, volje ipravi è�nosti -oni su izdvojili ovaj posljednji i doveli gado logiè=nog zakljuè=ka da Bog ne mož=e uè=initinerazumno i nepravièpno. S tim u vezi su razvili uèpenjeo «obeæ£anju i prijetnji«, prema kojem Bog ne mož£eoprostiti onome koji èáini zlo (i ta ko prekršili Svojuprijetnju), niti kazniti onoga koji è�ini do-bro (i timeprekršili Svoje obeæõanje).
Bog „mora” è¶initi za è¶ovjeka ono što je za njega najbolje• Razumijevajuæ,i kur'anske iskaze o obeæ,anju nagrade i
prijetnji kaznom kao kategoriè_ke iskaze o buduæ_imè“injenicama, oni su dedukci jom došli do zakljuè“ka da biBog kad ne bi proveo u djelo Svoja obeæÆanja i prijetnje,bio ne satno nepravedan nego i lažùov.
• Sukladno tome, oni su to što je u Kur'anu reè¹eno oBožìijoj dobroti i milosti tumaèìili kao potrebu i dužìnosti.Bog mora è�initi za è�ovjeka ono što je za njega najbolje;On mo ra èSovjeèSanstvu slati poslanike i objave. Kada Onne bi è�inio ono što je najbolje za è�ovjeka. On ne bi bio nipravièsan, ni Bog.
• Ta su se uèóenja razvila oèóigledno pod helenistièókimuticajem, a posebno pod uticajem stoicizma, kao što sui uticaji stoicizma izvan svake sumnje utemeljeni udrugim doktri nama kasnijeg kelama.
Spašavali Boga pa ga ostavili bez atributa• U oè,ima ortodoksije, ta sloboda za è,ovjeka bila je prisila za
Boga. Oni su osuðXivali mu’tezilizam zarad pretjeranoghumanizma i insistirali daje Bog iznad è‡ovjekovog konceptapraviè³nosti, da za Boga nije praviè³no ono što è³ovjek smatratakvim za Njega, nego da se ono što On èâini za èâovjeka naljudskoj razini pojavljuje kao praviè�no i razumno.
• Tako, dok su mu'težÕile podvodili ideju o Bogu pod ljudskupravdu, ortodoksija je podvodila ideju o pravdi pod ideju oBogu.
• Kao što je bio sluèèaj sa problemom pravièènosti, tako je bi lo isa problemom BožGijih atributa. Mu‘tezile su u tome išli dokrajnjih granica. Poèžinjuæži sa istinskom brigom da bi zaštitiliideju o Božýijoj transcendenciji, mu‘tezile su u racionalnomduhu tumaèili sve izraze koji sadrže antropmorfizme u Kuranui Sunnetu i tako okonèfali u negiranju svih Božfjih atributa.
Tradicionalisti pribjegavaju tenzihuTo je bila njihova verzija tenziha, BožQije transcendencije,koja se, u skladu s ortodoksijom, prven stveno sastoji odapsolutnosti Njegovih atributa: MoèÑi, Zna nja, Volje, i takodalje. Na tom tragu, mu'tezile su bili optu ž‘eni da su zbiljamu'atile, to jest oni koji lišavaju Boga sva kog sadržQaja iè�ine Ca nezadovoljavajuæ�im za vjersku svijest.I mada su mu'tezile, sa svoje strane, optužili ortodoksijuza tešbih. lo jest «usporedivanje Boga sa è=ovjekom«, naplanu vjere jedva da je moglo bili sumnje u pogledukrajnjega isho da. Kao sto je rekao profesor Gibb:»Ortodoksija je s pravom odbacila pretenzije mu'tezila, jeranlropozofija podmuklije slabi vjerovanje negolianlropoinoilizani.«
Za mu‘tezile razum na rangu objave• Zbilja, mu‘tezile su u svom racionalizmu išli tako daleko
da su tvrdili kako u otkrivanju vjerske istine razum imavrijednost kao i Objava. Oni se nisu zadovoljavali samotime da proglase superiornost razuma nad tradicijom,nego su razum stavljali u isti rang s Rijeè«ju Bož«ijom kaovjerskom upu tom. Implikacije ovoga išle su i dalje,buduæži da nisu mogli prihvatiti Božžiji govor kao Božžijiatribut, proglasili su Kur’an stvorenim.
• U pitanju atributa, a posebno u pogledu Rijeè=i bili subez sumnje pod uticajem helenistiè0kih ideja, naroè0ito unjihovim kršæ#anskim formulacijama Logosu. Ali. sobzirom da su smatrali daje razum bitna sastavnicaBoga, što je bila è�islo grè�ka ideja, krajnji rezultat bio jestavljanje razuma iznad Objave.
Ortodoksija je nauèsavala da je Kuran vjeèsna RijeèsBož�ija, a mut'ezile kada je njihovo uè�enje privremenoposlalo držžavna vjera u vrijeme Me’munovog hilafeta injegovih nasljednika, progonili su njihovepredstavnike, posebno Ahmeda ibn Hanbela (umro241 /855.), koji je bio bièkevan i zatvoren zato što jeodluè�no odbijao povjerovati u inu'tezilsku dogmu.• Neosporno je ipak daje mu'tezilijski pokret uèGinio
veliku internu uslugu islamu ne samo time što jepokušao izgradili prosvjetljujuæu sliku o Bogu zakultivirane umove, nego i. iznad svega, zalo što jeinsistirao na ulozi razuma u teologiji.
Sukob oko Bož²ije pravde , Moæ²i, Volje i Sudbine• Ovaj pokušaj, kao što æ,emo vidjeli, ostavio je naslijeð,e koje je
došlo do izražXaja u daljem razvoju. No, dok je samimu'tezi lijski pokret pokazao trajnost, njegov pretjeraninaglasak na Formalnoj racionalnosti, u stvari na apoteozi(gubljenju) razuma u kasni jem razvoju, izazvao je oštrureakciju orlotodoksije.
• Ortodoksi ja je u duhu saèÕuvala svoju izvornu etikuintegrativne, široke i stabilizirajuæ�c opæ�enitosti, pa ipak je usvojini aktualnim Formulama bila prinuð0ena reagirali podagresivnim pritis kom ovog ohologa i površnoga racionalizma.
• Dok su se mu'tezile kruto pridržGavali «razuma i uèGenja oBožžijoj prav di«, te slobode ljudske volje, tradicionalistièžkaortodoksija, u namjeri da spasi vitalne elemente u religiji,slavila je gotovo iskljuèivi naglasak na formuliranje Božijemoæfi, volje, milosti i determinizma.
Konzervativci ugrž¶avaju dinamiku Islama• Stoga je, u svim svojim (pretjeranim) odreð,enostima,
or todoksija došla u opasnost da izgubi cjelovitostizvorne jednostavne vjere. Od tog vremena islam jekrenuo putem na kojem su njegove dinamièÆneformulacije imale samo djelomi èùnu i indirektnu vezu saž,ivim realnostima vjere.
• Desno krilo ortodoksnog tradicionalizma predstavljalisu Ibn Hanbel i njegova škola. Ali, istinski širokiuniverzalni duh islama kristalizirali su sakupljaèSi hadisa,tog jedinstvenog fe nomena u islamu.
• PrilièŒno široko koristeæŒi svoj «ortodoksni» uvid, ovi suljudi dopustili da u okvire prihvatljivog hadisa dospijefond autoritativne graðYe, omoguæYavajuæYi širinu iintegraciju gledišta i mišljenja koja se nisu mogla svestipod jedan kalup.
Jesu li Mu'tezile Liberali ?•Misao na Mu'tezile kao na zagovornike ideje premakojoj je è«ovjek "slobodan namjesnik Bož«iji na zemlji"mogla bi navesti neke da pomisle kako se radilo"liberalima", pokretaèÞima slobodne rasprave i slobodemišljenja.• "Oni su sigurno liberalci, ako tako namjeravamooznaè«iti njihov stav u odnosu na prošlost i njihovužŠelju da ostave slobodan tok razumu na podruèŠjudogme, ne bojeæ½i se da æ½e doæ½i u sukob stradicionalnim mišljenjem.”
Mut’ezilizam se zasniva na pet osnovnih temelja:1. Predestinacija i Pravda.2. Jednoæ«a Boga i svojstva.3. Eshatologija (obeæEanje i prijetnja).4. Imena i pravni statusi5. Nareðxivanje dobra i zabranjivanje zla. Proroèxanstvoi "imama" .
EŠ'ARIZAM I MATURIDIZAMMu‘tezile u 9. stoljeæ�u gube utjecaj
• Karakteristika tog fenomena nije vanjska ili površnamudrost veæ½besprijekorna skrupuloznost iprodubljeni i istinski uvid u duh Poslanikova uèVenja irazumijevanje tog uèðenja u ranoj Zajednici.
• Mu’tezile su bili protiv Hadisa. ali oni su do drugepolovine 3./9. stoljeæQa postepeno izgubili uticaj.Nijedna druga hipoteza osim ove ne omoguæ„avanam da stvarno shvatimo apsolutni uspjeh Hadisa utom stoljeæÖu.
Hadis dovodi u okrilje sunneta sve paralelne vjerskeelemente
• Ipak, uspjeh Hadisa ne treba pripisati èVinjenici da jeon, prema svojim formulacijama i sadrž.aju, biopotencijalno vrijedna amorfna masa, nego tome daje u osnovi izražÜavao duh vjerskog realizma, koji jekarakterizirao i Kur'an i ranu Zajdnicu. On je doveo uokrilje sunneta sve paralelne vjerske elemente kojisu u Kur'anu bili implicitni ili eksplicitni.
• Uporedo sa sazrijevanjem Hadisa, do izražzaja jedošao i širok po kret nezadovoljstva klišeiniaracionalistièÖke škole. Njihova novija shvatanjaformirala su se na bazi poznavanja tradici je i njenogpostepenog prihvatanja.
Preokret Hasana el-Aš'arijaNajè�uvenije ime u tom novom pokretu, koji seokrenuo protiv mu'tezila na osnovu njihove vlastitedijalektike, bilo je ime Hasana el-Aš'arija (umro 330.),koji se odvo jio od svoga mu'tezilijskog uèÑiteljaDžkubaija, tvrdeæki da se Božkija pravda no možkedefinirali ljudskim mjerilima.
Slijede æ‘i, è‘esto citirani pasus, A’šari slavi taj zaokret:»Zamislimo dijete i odraslu osobu u Dž•ennetu ipretpos tavimo da su oboje umrli u istinskoj vjeri.Odrasli, ipak, ima viši stupanj u Dž.ennetu nego dijete.Dijete æ�e upitali Boga: 'Zašlo si tom è�ovjeku dodijelioviši stupanj?' 'On je uèÜinio mnoga dobra djela’,odgovorit æ³e Bog. Onda æ³e dijele reæ³i: 'Zašto si dozvolioda ja umrem tako rano, te sam bio sprije èŠen uèŠinitidobra djela?’ Bog æÂe odgovorili: 'Znao sam da æÂeš ti,ako oðprasteš, postati griješnik, zato je bilo bolje daumreš kao dijete’. Na to æ�e se podiæ�i krik onih koji suosuðÌe ni da borave u dubinama DžÌehennema: 'Zašto,o Gospoda ru, nisi dopustio da i mi umremo prije negošto smo postali griješnici?'»
Ašari kombinuje ortodoksiju i mu‘tezilizam• Aš'arijeva formulacija dogme u suštini predstavlja
poku šaj sinteze, do tog vremena dobrim dijelom,neformulirane ortodoksne pozicije i stavamu'tezila. Ovo, predstavlja sam etos ortodoksije.Ali, njegove konkre-tne formule nesumnjivopokazuju karakter reakcije ortodo ksije na uè�enjeinu'tezila, reakcije koju on nije bio u slanju upotpunosti izbjeæpi. Stoga je krajnji rezultat logadjelomiè£na sinteza i djelimiè£na reakcija. U pitanjuèÖovjekove slobodne volje Aš'ari je na osnovuodreð�enih tekstova iz Kurana iz gradio svojudoktrinu o «sticanju».
Primjereno loj doktrini, Bog stvara i proizvodi svadjela, ali ona se pridružžuju èžovjekovoj volji, te ih na tajnaè8in è8ovjek «stiè8e».B. Macdonald vidi u ovoj Formulaciji pokušajprihvalanja psihološke èðinjenice da èáovjek posjedujesvijest o tome da njemu pripa da svaki njegov voljnièGin. Ali, on je prije svega svjestan da su njegovanamjerna djela ne samo njemu svojstvena, nego da ihon i proizvodi, tako su i mu‘tezile i njihovi protivnicibili svjesni ovoga argumenta na osnovu direktnesvijesti.
Kako pomiriti Božsiju svemoæssa èsovjeèsijomodgovornošæ•u
• Drugo, problem koji je Aš'ari žželio riješili nije biotoliko psihološkog koliko moralnog karaktera: «Kakopomiriti BožÑiju svemoæÑsa èáovjeèÑijom odgovornošæÑu,ako Bog stvara èkovjekovu svijest o tome da svojadjela ostvaruje vlastitom voljom, kao što vjerujeAš'ari, onda è=ovjek ne «stiè=e» ni jedno ni drugo.
• Prin cip koji, kako izgleda, ovdje djeluje jest da svamoædolazi od Boga, dok odgovornost morapripadali èÂovjeku. Sam ovaj princip, iako imametafiziè(ki oblik, prema svome bitnom ka rakterujeste i vjerske i moralne prirode.
Atributi BožŸiji niti su identièŸni sa Biti niti su ra zlièŸiti• Na slièÅan naèÅin Aš'ari je o problemu BožÅije jednosti uèÅio
da Bog ima stvarne vjeè¾ne atribute, ali je to pokušaosaèuva ti od antropomorfizma. Bog zna, zahvaljujuæ¸iSvome atribu tu znanja, On hoæ±e. zahvaljujuæ±i Svomeatributu volje, i tako dalje.
• Ovi atributi niti su identiè1ni sa Njegovom biti niti sura zliè+iti od nje. Oni su stvarni, iako ne znamo odgovorilina pi tanje »kako«, i s tim u vezi Aš'ari se koristinegativnom mu'tezilijskom dijalektikom, koja u krajnjojliniji potiè0e od neoplatonizma.
• U pogledu nagrade i kazne, on naglašava i apsolutnuBožaiju moæai Njegovu apsolutnu dobrohotnost i i milostOn možGe kazniti ili nagradili sukladno Svojoj volji.
Da li je Kur‘an kao Božsiji govor je vjeèsan?• Ovim uè�enjem se ne podrazumijeva Bož�iji inat ili
samovolja, nego se samo izražžava religiozni stavsmjernosti i strahopoštovanja. Kao i svi atributi, iNjegov govor je vjeèÑan i nije stvoren. Ali, Kur'an,onakav kakvog ga znamo, zaokružken tekst odreðkeneduž�ine, i lako dalje, samo je izraz, mada izraz parexcellence, vjeè=ne Rijeè=i Bož=ije, koja je sama po sebi«Umna Bijeèp».
• Na taj je naèin Aš'ari, na naèin ortodoksije, potvrdioBo žÂiju apsolutnu moæÂi milost. Sva se djela, biladobra ili zla, dogað(aju u skladu s Bož(ijom voljom i«dobrim nahoð�e njem«.
Aš'ari je bio pod snažsnim uticajem konzervativaca• Kao sto je veæ�kazano, Aš'ari je bio pod snaž�nim uli-
cajem ortodoksne reakcije protiv mu'tezilijskedoktrine, koja je, kako se è8inilo, ograniè8avala Bož8ijumoæÑ. I doista, on nije krio èÑinjenicu da nije žÑelioodstupiti od uèkenja Ahmeda ibn Hanbela.
• Ovu apsolutnu BožŠiju moæŠtakoðŠer je podržŠavala ijedna atomislièGka teorija prirode, koja je poricalauzroèznost i potencijale u naravnim tijelimaukazujuæi na izravnu Božiju efikasnost u stvaranjudogaðÂaja, bilo fizièÂkih ili mentalnih.
Maturidi• Gotovo istodobno s Aš'arijevim sistemom razvio sejoš jedan teološki sistem èViji je utemeljitelj bio EhuMensur el-Maturidi (umro 333/945.) iz Semerkanda,u Transoksaniji (današnji Uzbekistan). Maturulizam jeu svome osnovnom uèÜenju veoma slièÜan eš'arizmu, alise od njega razlikuje u nekim važ³nim pitanjima, kao iEš'ari, smatra da se sva dobra djela dogaðŠaju BožŠijomvoljom; no, za razliku od njega, tvrdi da se zla djela nedogaðpaju sukladno Božpijem «zadovoljstvu».• Još važ(nije, maturidizam, iako naglašava Bož(ijusvemoæÖ, dopušta efikasnost Ijudske volje, a u nekimsvojim kasnijim oblicima nedvosmisleno ukazuje naapsolutno slobodnu èfovjekovu ulogu u èfinjenju dje lu.
Problem odnosa izmeðsu vjere i djela• U stvari, u daljem razvoju ovoga pravca postoji
slobodna in terakcija dva sistema, a doktrina oapsolutnoj neefikasnosti ljud ske volje izgubila jesvoju snagu, mada ga je ešarijska dogma, oslanjajuæÑise na odreðkeni važkni hadis, i dalje zadržkala.
• VažŠan problem o kojem su detaljno diskutiralimuslimanski dogmatièGari i teolozi bio je problem«gradacije vjere». Taj je problem bio povezan spitanjem odnosa izmeðu vjere i djela, a kasnije se,pod uticajem spekulativne teologije, povezao i saide jom o svemoæ(i i milosti Bož(ijoj.
Sunnijski stav vrednovanja vjere pojedinca• Oni koji su smatrali, kao mu'tezile i haridž�ije, da su
djela suštinski dio vjere, takoðžer su sma trali da sevjera poveæ8ava i smanjuje, da ima odliku kvantitali-vnosli — i da bi mogla pasti na nulti nivo, iakovjernik tvrdi da vjeruje.
• MurdžŠije su, s druge strane, smatrali da je vjeranešto što kvalitativno izmiæGe analizi i da je kao takvajednostavna, ne dopuštajuæzi da se ona oznaèzistupnjevima ili bude mjerljiva.
• Sunnijski stav, kao što se moglo i oèÖekivali, nalaziose, naè=elno, izmeð=u ta dva stava, ali je, sve u svemu,naginjao shvatanju murdžGija.
Veza djela i vjerovanja• Time se nesumnjivo nastojalo stati na put fanatizmu i
progonima; i sunnije su, sukladno tome, tvrdili da seis krenim svjedoèÑenjem vjere stvara neumanjiv nivovjere, koji se gotovo nikakvim vanjskim ponašanjem nemožQe eliminirati, mada se možQe poveæQati preko te taèQkeili, pak, smanjiti.
• Kur'an u više navrata potvrðuje poveæanje vjere(napriinjer III, 167) te u drugim ajetima) i stalno pozivana djela proistekla iz iskrene vjere, a i hadis govori oprisnoj vezi izmeð=u djela i namjera, ma da su leolozi, stim u vezi, navodili odreðzene hadise u kojima sesavjetuje umjerenost i kažze da niko neæze biti vjeèznoosuðõen ako posjeduje makar samo mrvicu vjere.
Tradicionalna medinska škola odbacuje kelam• Doista, ulema je od tog vremena ogranièQila svoju
funkciju «njegovanja duše» na formule vjerovanja idonošenje fetvi (auto ritativnih pravnih mišljenja) oeksternim pravnim pitanjima. Ovo u osnovi objašnjavapotonju plimu uglavnom antiortodoksnog sufijskoggibanja koje je u osnovi zahtijevalo iskljuè�ivo pravo nabrigu o unutarnjoj, duhovnoj dobrobiti pojedinaca.
• U með=uvreme nu je, með=utim, nastala podjela medusamom ortodoksijom. Najvaž½nije produž½enjetradicionalne medinske škole, pokret «protagonistihadisa», ne samo što se protivio eš’arijskim rješe njimadijalektièzke teologije veæzje takoðzer odbacivao samudija lektièõku teologiju.
Kelam u sendviæ²u izmeð²u konzervativaca i filozofa• Kuran i Sunnet, kako su tvrdili predstavnici tog pokreta, nemogu se braniti pozivanjem na razum koji stoji izvan njih samih,veæ‡pravi razum treba traž‡ili u njima samima. Oni su optuž‡ilimu'tezile da su, doista, iznevjerili istinski duh Kur'ana i Sunnetatime što ih brane racionalnim formulama.• Ipak eš'arizam kao sistem dogme polahko je prevladaoopozi ciju i konaèÕno na Istoku stekao priznanje u 5./11. stoljeæÕu,za hvaljujuæ�i naporima velikoga seldž�uè�kog vezira Nizamu-I-Mulka i briljantnog teologa i vjerskog reformatora El-Gazalija.• Ali trvenja izmeðèu vjerskog duha ehlu-l-hadisa iracionalizirajuæGi!i tendencija ehlu-l-kelama nastavila su se idalje i dostigla vrhu nac u 13 i 14. stoljeæžu ii energièžnompotvrðýivanju puritan skog aktivizma u djelatnosti Ibn Tejmije injegove škole. No pri je toga kelam se morao suoèili senergièfnim racionalnim pokre tom muslimanskih filozofa!
FILOZOFIJA I KELAM• Islamski filozofski pokret, sa stanovišta njegove
aplilikacije islamskog uèženja, bio je izdanakmu‘tezilijskog kelama. U protivljenjuracionalisiièÑkim sistemima filozofa, El-Gazali (umro1111.) predstavljao je prvu veliku reakciju,monumentalnu po dubi ni i trajnosti svoga uticaja.
• Istinski istražGivaèGki religiozni duh (njega su èGesto, i spravom, uporeðzivali sa Augustinom), pro šao jekroz niz duhovnih kriza. Rano u svome životurazoèÂa rao se u tradicionalnu teologiju kelama zaradnjenog forma lizma i egzoterizina.
Gazali u filozofiji ne nalazi sigurnost, spas u sufizmu• U traganju za istinom prouè•avao je filo zofiju, ali je
našao da je ona ne samo u svojim uèVenjima da lekood ortodoksnog islama veæ.da, prije svega, u njenimdo kazima nedostaje sigurnost. I religijskimuvjerenjima on je tragao za nekom vrstommatematiè³ke izvjesnosti, to je s ob zirom na odnosvjerskih snaga u strukturi islama tog vreme na,nalazio samo u sufizimu (muslimanskommisticizmu).
• To objašnjava zašto Gazali, nakon što je u svomesla vnom djelu Tehafetu-l-felasife (Nesuvislostfilozofa) osporio teze filozofa, nije pokušao izgradilialternativni filozofski sis tem.
Gazali kroz sufizam otkriva kur’anski koncept Boga uduhu eš'arijskog kelama
Odgovor glasi da nikakva metafizika koja je èáistoracionalno izgrað.ena, ne bi mogla zadovoljiti vjerskupotrebu za izvjesnošè�u. Pa ipak i pored toga što je,opæÜenito gledano, odbacio grèÜko-islamsku filozofiju, onje od nje uzeo neka vje rovanja. Tako je konaè³no odfilozofa usvojio gledište - koje je bilo u skladu sasufijskom etikom - da je èáovjek sama duša, pri èÂemu jetijelo iskljuèpeno.
Ali ako je potreba za vjerskom izvjesnošè(u prinudilaGazalija na misticizam, njegov misticizam doveo ga jedo po novnog otkrivanja kur’anskog koncepta Boga.onako kako je formulirano u eš'arijskom kelamu.
Gazali uveo sufizam u strukturu islamske ortodoksije• Njemu je tako bilo dano da postane prvi i najveæ�ireformator sufizma, kojemu je u isto vri jeme osiguraomjesto u strukturi islamske ortodoksije. I što je jošvažÑnije, on je doveo formalnu, dogmatsku formulacijuor todoksnog kelama u kontakt sa žáivom religijom,è�ime je u njih unio novu snagu i udahnuo im prvobitniduh Objave.• On je ta ko zadao snažzan udarac èzistomskolasticizmu, ublažio dogmatski karakter vjere iuspostavio vitalnu vezu izmeðÂu unu tarnjih i vanjskihaspekala religije. Tako naoruž(an, on je napi sao svojeveliko djelo Ož�ivljavanje vjerskih znanosti.
Gazali je ostao zagonetka i za mnoge moderne pisceNeki su se pitali da li je on u osnovi mistik ili teolog,mada je opisan i kao jedno i kao drugo. U nekimkrugovima, koji su bili mjerodavniji u ovom pitanju,njegov misticizam je odba è�en na osnovu teze daje onu stvari mutekellim (deklama-tor), koji je pronašaoè³isto psihološku metodu usredotoè³enja na dogmu,mada su ta dva elementa bila samo mehanièŠkipovezana. Nama se èÂini da ovo predstavlja kapitalnonerazu mijevanje El-Gazalija.U osnovi, El-Gazali je izraž(avao agnosticizam upogledu najdublje i apsolutne prirode BožÖije i tvrdiodaje On spoznatIjiv samo utoliko ukoliko je Bog bio uvezi sa èfovjekom i ako mu se »objavio.
Gazali protiv fena‘a• Ta objavljena i odno sna priroda BožÅija, konstituirana je
Bož¾ijim imenima i atributima. Misticizam ih otkrivaèáovjeku u njihovoj istinskoj prirodi. On je sloga odbacioekstremne sufijske tvrdnje o udubljivanju, sjedinjenju iinkarnaciji (fena i visal).
• U religiji nije tragao za estetikom i uglanaè1anošæ1u negoza moralnošæ+u. Vjerska izvje snost koju je traž+io nije sesastojala u zaštiæ%enosti, sigurnosti i smirenosti, veæ%umoralnom proè=išæ=enju i borbi protiv poro ka koji jedegradirao è0ovjeka.
• Tako je došao do zamjene za «prvog pokretaè=a« premafilozofskoj, i do «Suštine suština» prema sufijskojterminologiji, a do Vrhovnog, «Ravnatelja» premaKur'anu.
Kontradikcije u El-Gazalijevom intelektualnom aspektu iduhovni integritet
• Kelam formulira to upravljanje, misticizam ga otkrivaè“ovjeku, ukazujuæ“i da je è“itavo njegovo biæ“e pre tvorenou posudu i organ za prihvatanje BožÆijih naredbi. I madase mogu naæùi neskrivene kontradikcije u El-Gazalijevomintelektualnom aspektu, duhovni integritet i organskojedinstvo njegove liè_nosti što je van svake sumnje.
• Sintezu koju je El-Gazali na taj naè�in postigao izmeð�usufi zma i kelama dobrim dijelom je prihvatilaortodoksija, a pot vrdila idž�ma.
• Njena snaga se nalazi u èŒinjenici daje pružŒala du hovnuosnovu za moralni praktièóni elan islama, vrativši gata ko na njegove prvobitne vjerske dimenzije. Ali,ravnotež•a je bi la osjetljiva i mogla se održ•ali samo ugranicama strogog mo ralnoga etosa.
Gazali u procijepu izmeð¶u konzeervativaca iintelektualistièŸkih mulekellima
• Unutar ortodoksije postojale su dvije grupe koji nisuprihvalale Gazalijevu sintezu. Jedna od njih, koja sepraktièÆno protivila El-Gazaliju, bila ehlu-l-hadisa:tradicionalisti koji su oba dijela sinteze, kelam i sufizamsmatrali stranim i stoga sumnjivim elementima, i koji suu stva ri napadali El-Gazalija da koristi slabe i è_akkrivotvorene hadise kako bi podrž“ao svoja sufijskatumaèÆenja.
• Druga grupa, ve æ�inom intelektualistiè�ki mulekellimi.nije mogla prihvatiti zah tjev za smanjenim i èsistopraktièÙnim kelamom, koji nije zado voljavao zahtjeveformalnog inlelektualizma. Oni su stoga pro širili tezetradicionalnog kelama, raèLunajuæLi sa novini filozof skimizazovom i sa jaè�anjem islamskog uvjerenja. OvdjeæÌemo razmotriti njihove glavne doktrine.
A sad emancija• Neoè•ekivani dogað•aji desili su se otprilike jedno
stoljeæVe nakon Gazalija, kada se poèVeo koristitikelam u potpuno no vom smjeru, sa ciljem koji muje ranije bio sasvim stran.
• Kada se sufizam razvio u spe kulativni sistem,pretvorio je moralnu doktrinu kelama o Bož8i jojJedinosti i Svemoæ�i u monistiè�ki panteizam, natemelju fi lozofske doktrine o emanaciji, mistièÌnefilozofije. U toj teoriji, skolastièzko-gazalijevskaBož(ija imena pretvorena su u mrež(u hijerarhijskihmanifestacija ili epifaniju BožÖije esencije, kroz kojeje mistik napredovao ka sjedinjavanju s Božijimbiæfem.
Fahrud-Din Razi uspostavlja novi kelam• Glavni tok teologije-kelama nije, meðÅutim, mogao
odbili razum niti u korist è¾istoga misticizma, kao što jeto èinio El-Gazali, niti u korist jednostavnogtradicionalizma, kao što je è±i nio pretež±ni dio ehlu-l-hadisa.
• Racionalistiè1ki izazov, è1ija je prva faza poè1ela samu'tezilama, postao je sistematiè+niji i nametljivijipojavom filozofskog pokreta, ostavljajuæ%i trajnonaslijeð=e. Islamska dogma morala se stoga iznovaformulirati jednako sistematski odgovarajuæ0omsnagom i sa istom logikom kojom su se koristili filozofi.
• Najveæai i najbritkiji predstavnik nove sis tematskeleologije jest Muhamed ibn Omer; poznat kao Fahrud-Din Razi (umro 606/1209.).
Razi isprva è¶isti racionalist• koji se u svojini tezama gotovo nije razlikovao od
filozofa, è_ak i bra nilac odreð_enih filozofskih doktrina(naprimjer, doktrine o vje è“nosti svijeta). Iako je bioprvotno protiv El-Gazalija, postepeno je prihvatioeš'arijskio uèùenje i obavezao se da brani njegovestavove.
• Re zultate te sistematske teologije kasnije je iznio Idžìi(umro 756./1355.) u djelu pod naslovom El-Mewaqif,koje je tokom više stoljeæSa zaokupljalo pažSnju mnogihkomentatora.
• Nova sistemska teologija prouèŒila je i razradila sverele vantne filozofske discipline, Grèóka logika, posebnonjena teori ja spoznaje, bila je revnosno obraðYivana.Sve je to, zajedno sa fizikom (teorijama o prirodi) imetafizikom, formiralo temelje za teologiju.
Mutekelimi nedaju jedinstvo subjekta i objekta• U svakoj od spomenutih oblasti bile su elaborira ne
teorije filozofa, modificirane ili odbaè¾ene, zavisno odtoga šta se u dogmi smatralo implicitnim.
• U teoriji spoznaje, sazna nje je bilo proglašeno zanebitni, vanjski odnos izmeð8u uma koji saznaje ipredmeta koji se saznaje.
• To je bio islamski odgo vor na filozofskuepislemologiju, koja je na razini ècistog sazna njaproglašavala identitet subjekta i objekta u aktusaznavanja i koja je, uprkos naporima Ibn Sinaa(Avicene) da je zaštiti od bilo koje panteistiè=ke sugestijeili inkarnacionizma ipak bila predmetom (navodne)manipulacije mnogih sufijskih teoretièGara u smislukonaè[ne identiè[nosti Boga i è[ovjeka.
Mutekellimi su odbacili arislolelovsko uèŸenje o materiji,formi i kauzalitetu
• U oblasti filozofije prirode, kontroverze su i daljepostajale izmeðu atomizma kelama i aristotolovskofilozofske teorije o materiji i formi, što je bila osnova zafilozofsku teoriju kauzaliteta.
• Mutekellimi su odbacili arislolelovsko uè1enje omateriji i formi, što je za njih predstavljalo preduvjet zaodbacivanje kauzaliteta u prirodi, dok su, ponovoprihvatili rani eš'arijski atomizam, osnaž=en novimargumentima.
• Kasnije se na potvrð=ivanje atomizma i poricanjeuzroèanosli u prirodi gledalo gotovo kao na kardinalnuvjersku dogmu, kao nužGan korak za dokazivanjestvaranja svijeta u vremenu i islamske eshatologije.
Razlika izmeð²u Boga i svijeta, razlika esencije i egzistencije.•Najoè,igledniji i najomiljeniji predmet sistematske teologije bioje, meðXutim, veoma široko diskutiran problem BiæXa, koji jepoè‡eo sa ranim kelamom, ali koji je uzdignut donajfundamenlalnije teološke doktrine u sistemu što ga jeformulirao filozof Ibn Sina.•Filozofi su pokušavali potcrtati razliku izmeð¦u Boga i svijeta,razliku koju æÕe na Zapadu prihvatiti Toma Akvinski kao osnovusvoje teologije, a na temelju teorije o esenciji i egzistenciji.•Sve što je stvoreno, sukladno toj teoriji, sastoji se od esencije iegzistencije ili stvarnog bitka, koji je svemu stvorenom podarioBog, Koji je èGislo BiæGe bez ikakve esencije, èGiji je jedini stvarniatribut bivstvovanje. Bog egzistira per se, sve ostalo postojiposredstvom Boga. Otuda je Bog Nužýno Biæýe, dok je sve što jestvoreno moguæe per se i nužno tek posredstvom Boga.
Za šta su se zalagali Suhraverdi i Ibn Arebi?• Filozofi su ovim uè�enjem nastojali postavili
fundamentalnu razliku izmeðžu Boga i svijeta.Stvoreno biæ8e ni na kojoj taè8ki ne mož8e postatiNužÑno BiæÑe.
• Ipak, dopuštajuæði da egzistencija bude zajednièðkiatribut svega što je stvoreno, a podareno od Boga,javilo se iskušenje da se tvrdi kako sve što jestvoreno »sudjeluje« u Božzijem Biæzu, posebno ukontekstu èinjenice da Bog filozofa nema esencije.Za to su se, doista, energièÂno zala gali mislioci kaošto su Šihabudin Suhraverdi (pogubljen 587./1091.)i veliki siifijski mislilac Ibn Arebi (umro 638./1240.).
• Sistematska teologija (kelam) naglašeno odbacujerazlikovanje izmeðžu esencije i egzistencije, tvrdeæžida su esencije stvorene u vrijeme svoje egzistencije ipripisuje Bo gu suštinu koja je, kao i kod svega što jestvoreno, nerazluèkiva od Božkije egzistencije. Na tajnaè�in, è�ineæ�i egzistenciju jedin stvenom u sluè�ajusvakog biæ=a, ona ukida è=ak i najmanju tež=nju kapanteizmu i razvija se u neki oblik egzistencijalizma.
• Savremeni znanstvenici nisu adekvatno prouèilisistemat sku teologiju islama, onako kako se onarazvila nakon El-Gazalija.
• Ali, ekstremno uè•enje u kojem sistematska teologijapot krepljuje nauèVavanje filozofa sastojala se ugledištima o bes kompromisnom determinizmu ijednostavnom odbacivanju ljudske slobode.
• Kako bi se uèavrstio determinizam iznijeti su i noviargumenti, uz pomoæ8temeljnih filozofskih ideja. Uuè�enju Fahru-d-Dina Razija izgleda da nema mjestaèÌak ni za Eš'ari jevu doktrinu o èÌovjekovom«sticanju» djela. U svome nasto janju da uspostaveljudsku slobodu, mu'tezile su apelirale na izravnusvijest o slobodi od strane èÖovjeka. Sada je ovajpsiho loški pristup iznova bio prihvaæen, produbljeni drukèfije pos tavljen.
Bogi è‘ini naša djela, a mi imamo samo motiv?!• Razvijena je teorija o ljudskoj motivaciji, da bi se
po kazalo, s jedne strane, da sve dok vlada specifièVnimotiv, èáinje nje (ili neè.injenje) postaje apsolutnopotrebno, i, s druge stra ne, da mi nismo autorisvojih djela, veæÜda je to Bog, s obzirom da minikada nismo potpuno svjesni pojedinosti iposljedica naših aktivnosti.
• Da bi neko djelo u potpunosti pripadalo èÌovjekunužzno je da on lièzno i potpuno poznaje njegoveempirij ske uvjete i posljedice. Ovaj principkvantitativne korespon dencije izmeðÖu znanja ièáinjenja doveo je do zakljuèka da sa mo sveznajuæebiæfe (Bog), strogo uzevši, možfe djelovati.
Srednjevjekovni skolastièski sistem rasuðsivanjaOvaj sistem doktrine nametnuo se od tog vremenaobrazovnim institucijama isla ma, održžavši se tokomsrednjeg vijeka. U svojim pojedinosti ma i logiè8kimfinesama on je bez sumnje dostizao izvjesne nivoerasuðkivanja. No, on je u osnovi skolaslièkki, kako usvome duhu tako i u svome sadrž�aju, sa svim svojimsuptil nim rasuð=ivanjem on je izriè=ito formulirao i usamom proce su toga formuliranja pokazivaofundamentalno odsustvo po vjerenja u ljudskirazum. Teško je, držÖeæÖi se religijskog utemeljenja,braniti naè�in njegovog rješavanja problema slobodnevolje.
Srednjovjekovni teolozi su se udaljili od duha Kur'ana ietosa rane Zajednice?!
• U pogledu ovoga središ njeg problema religijske svijesti,sa kojim je u islamu zapoè“e la sama historija religijskogmišljenja, on se znatno udaljio od duha Kur'ana i etosarane Zajednice.
• ȹak je i kod Aš'arija i njegovih ranih sljedbenikaproblem zadržìao svoju izvornu moralnu važìnost, ali je urukama sistematiè�nih teologa pos tao è�isto doktrinarnapedanterija.
• Medu savremenim znanstvenicima priliè&no je raširenomišljenje prema kojem ova beskompromisnatranscendental na predstava o Bogu, koja za sobompovlaèYi odricanje povje renja u uroðYene osobine iimanentne prirodne procese i u slobodu ljudske volje,bili utemeljena direktno na Kur'anu ili da, u najmanjuruku, predstavlja najlogiè2niji razvoj njego vog uè2enja.
Suhraverdi brani vjeè‘nost materije• Ipak, ako se ovaj sud sagleda u kontekstu samog
Kur'ana, izgleda tek poput poluistine. MeðVu tim, ureligijskoj historiji islama postojali su stvarni faktoriuslijed kojih se trebalo zabrinuti da Bož�ijatranscendencija ne bude kompromitirana.
• Izgleda da je dualistiè8ki izazov, pose bno, bio stalnoprisutan u ovome ili onome obliku. Veæ�u ra nimstoljeæÌima voðÌena je borba protiv manihejskogduali zma, koji je bio pobijeðzen ali ne i uništen.Onda se pojavila filozofska doktrina o vjeè(nostimaterije, koju su iranski mani hejski mislioci, kaoSuhraverdi. uskoro tumaèili u duhu vlas tite drevnedoktrine;.
Monistiè‘ki determinizam nasuprot kelamskomdeterminizmu
• No, kada je i ovaj izazov (teologa) prestaopred stavljati žuivu opasnost, novi izazovpanteisliè�kog sufizma sprijeè�io je ortodoksijukelama da preispita svoju definiciju dogme. Rezultattoga bio je da je, u pitanju slobode volje, ravnotežBasnaga prevagnula u korist deterininizma srednjegvijeka.
• Promjenljivi i multilateralni odnosi izmeð(u ovegrupe, kelama i sufizma, sa njihovim savezništvima itenzija ma, bilo je ono što je od tog vremena davaloton islamu kao religiji i saèinjavalo njegovu povijestsve do savremenog perioda.
