STANDARDNI I KNJIŽEVNI JEZIK

Razlika između standardnog i književnog jezika? Književni (literarni) jezik je jezik književnosti (bez obzira o kom nivou jezika se radilo), a standardni jezik je pravopisno normirani jezik prihvaćen kao takav u društvu i kulturi koji ga koriste.

Kako književni jezik doprinosi nastanku standardnog jezika? Unifikacija jezika koja danas kao rezultat daje standardni jezik počiva se na jednakosti koja potiče iz jezika pisaca. Jezik pisaca uzrokovan je i socijalnim faktorima kao što su opća obrazovanost, pripadnost socijalnom sloju, običajni jezik školovanja itd. Pri utvrđivanju činjenica u historijskoj dijalektologiji važno mjesto zauzimaju oni tekstovi koji u orginalu nisu imali nikakve literarne ili umjetničke vrijednosti. Jasno je da su oni nastali i nastajali u nižim slojevima društva, sadržavaju samo obavijesnu vrijednost ali i daju sliku jezika užeg vremena i prostora. Ovakva pismenost osnova je za proučavanje osnova iz kojih se mnogo kasnije javlja normirani, standardni jezik.

Koji izvanjezički faktori utiču na oblikovanje i standardnog i književnog jezika? Standardni jezik nastaje uslijed brojnih vanjezičkih faktora. Kao takav on onda prestaje biti isključivo lingvistička pojava, već uz sebe veže i nejezičke uzroke koje proizlaze iz političkog, ekonomskog i socijalnog uređenja društva. Standardni jezik stoga postaje društvena pojava, tj. karakteristika koja predstavlja i izraz društvene pripadnosti nekoj socijalnoj skupini, ali i izraz povezanosti sa kulturnom tradicijom jer i sam jezik predstavlja sastavni dio kulturne nadogradnje.

REDAKCIJE STAROSLAVENSKOG JEZIKAGlavne redakcije su češko-moravska, panonsko-slavenska, bugarsko-makedonska,srednjojužnoslavenska (hrvatska, bosanska i srpska).

Koje su južnoslavenske crte staroslavenskog jezika?Južnoslavenske crte staroslavenskog jezika su:-druga palatalizacija velarnih skupova kv, gv, hv – cvětъ, zvězda, dok npr. u zapadnoslavenskim, kao što je češki jezik, umjesto toga imamo květ, hvězda, a u poljskom kwiat, gwiazda;-slogovi ra, la, rě, lě kao rezultat metateze likvida sa duženjem – gradъ (<gord-), zlato (<gold-), brěgъ (<berg-), mlěko (<melk-), dok npr. u istočnoslavenskom, kao što je ruski jezik, na tim mjestima imamo:gorod, zoloto, bereg, moloko, a u zapadnoslavenskom, kao što je poljski: grod, zloto, brzeg, mleko;-refleksi št, žd < *tj, *dj (svěšta, mežda) vežu staroslavenski jezik s bugarskim (svešta, mežda).

Koje su morfološke karakteristike hrvatske glagoljske redakcije staroslavenskog jezika? U morfologiji je redakcija znatno konzervativnija nego u fonetici. Općenito uzevši više dolazi do izražaja staroslavenska podloga.Imenice: Nekadašnjih devet različitih promjena svedeno je na tri glavne promjene, a u njih su ušli pojedini oblici nekadašnjih paradigmi. Zamjenice: pojavljuje se staroslavenski oblik lične zamjenice azь, međutim u obredu vjenčanja umjesto az dolazi ja: ě te ljublju… Pridjevi: u jednini se dobro razlikuje deklinacija određenog i neodređenog vida. Nastavci –ago i oga. Ponarođene oblike –oga (blaženoga, krepkoga, pravednoga nalazimo najčešće u Hrvojevom misalu. Glagoli. Prezent u 1. l. sg ima nastavak –u/-ju: tvoru, zaklinjaju, molju, ljublju. Samo jednom, u dijalogu zaručnika u obredu vjenčanja dolazi noviji nastavak –am: v'zimam' i u jednom molitvenom tekstu: zaklinjam'; 2. l. ima nastavak –ši: padeši, daši, ali se pojavljuje i dasi (atem.), 3. l. sg. završava na –tь: stvoritь, služitь, a od atematskih: estь, dastь; 1. l. pl. ima nastavak –mь: molimь, prosimь, oblici na –mo dolaze sasvim izuzetno, npr. U HRVOJEVOM MISALU ljubimo; 3. l. pl. završava na –tь: mogutь; u dualuje izjednačen nastavak za 2. i 3. l. –ta: umnožita se, vzveselita se (dolaze uglavnom u molitvama obredavjenčanja i nikad nisu zamijenjeni pluralom).

Koja su dva tipa nesklada u srednjovjekovnoj dihtomiji govornog i pisanog jezika?Dva tipa nesklada pojavljuju se u toj srednjovjekovnoj dihotomiji govornog i pisanog izraza:1. nesklad govornog i pisanog (crkvenoslavenskog) jezika,2. nesklad između nesputanog i formalnim obrascima ispunjenog izraza usljed potrebe izražavanja apstraktnog značenja.Zbog svega toga ovi tekstovi su lingvistički neautentični – tj. iz njih se teško mogu izolirati jezičke crte koje su odraz govornog stanja.

GLAGOLJSKA KNJIŽEVNOST SREDNJEG VIJEKA

Koje su jezičke osobine glagoljske redakcije?-u glagoljskoj književnosti zbog čakavske govorne podloge zamjena poluglasa vokalom a je nešto šira. Tu se nailazi na pojavne oblike zla i zala, mlin i malin,- grupe vь u otvorenom slogu. Ta grupa u čakavskom narječju daje v ili va i govorna je osobina, dok je u štokavskom narječju to literarna osobina. -glas jat (ě). U tekstovima koji se drže tradicije (tradiranim tekstovima) zadržano je pisanje jata (ě) na starom mjestu, a u tekstovima koji su pod utjecajem narodnog jezika jat (ě) se zamjenjuje njegovom izgovornom vrijednošću i i e(sedeti, sedem, sednem – siditi, sidim, sidnem, peti – pivati)-upotreba žd u glagoljskim tekstovima na mjestima gdje je u štokavskom narječju đ pokazuje da su ti tekstovi crkvenoslavenskog karaktera. Upotreba j u drugim tekstovima na istom mjestu pokazuje utjecaj narodnog jezika. - u tradicionalnim tekstovima bit će redovno nazal ę zamijenjen sa e u svim pozicijama. Tamo gdje je utjecaj narodnog jezika jači tamo je u poziciji kada je to ę iza palatalnog suglasnika

zamijenjeno sa a, jer je takva situacija u jednom dijelu čakavskih govora: žaja (stsl žežda; žeđa), gospoja (gospođa), jazik (jezik), pojati (uzeti), obujati (obuzeti). -tekstovi pod jačim utjecajem narodnog govora imaju ispred i protetično j na početku (Jivan – Ivan). -glas ž između dva vokala prelazi u r (rotacizam). To je osobina čakavskih govora (more, ne mere), utjecaj narodnog jezika, a u tradicionalnim tekstovima zadržano je ž. . -tradirani tekstovi imat će upotrebu relativne iže, jaže, ježe, a narodni tekstovi mjesto te zamjenice imaju čakavsku zamjenicu ki,ka, ke (koji, koja koje). - u narodnim tekstovima bit će zamjenica gdo (ko), zatim ča, a u crkvenoslavenskom tekstu je k'to, kьto, te čь. -u crkvenoslavenskim tekstovima su duži oblici pridjeva: nastavak -go-u G sg.muškog roda (njego, vašego), -ogo, ago (dobrogo), G sg. ženskog roda -oe (dobroe), a A sg -uju (dobruju), u množini je dobriihь. -glagoljski tekstovi imaju literarne oblike imenica čudesa,tjelesa, nebesa, zatim imene, dne, dok narodni tekstovi imaju čudo. -crkvenoslavenske osobine naročito se očituju u prezentu: 2. lice sg.ima nastavak -ši (radiši), 3. lice sg. ima nastavak -tь, 1. lice pl. ima nastavak -mь. -stariji oblici asigmatskog aorista uočljivi su u glagoljskim tekstovima: 1. lice sg.padь, 1. lice pl. padomь, 3.lice pl. padu, dok su u narodnim tekstovima prisutni oblici sigmatskog aorista. -crkvenoslavenskog karaktera je konstrukcija dativ apsolutni, preuzeta iz staroslavenskog jezika, a nije prisutna u govorima.-javljaju se sintaksičke osobine koje pripadaju sintaksičkoj strukturi talijanskog jezika, a ušle su u čakavske govore putem neposrednog utjecaja talijanskog jezika:- upotreba prijedloga ot (Lsg. od/ot: pričamo od/ot dobroga čovjeka); kombinacija oblika glagola činiti sa infinitivom nekog drugog glagola (on čini da ja radim / čini me raditi – zbog njega, talijanska konstrukcija);- upotreba dativa sa infinitivom (dobro je bogatu biti). Tekst u kome će biti pretežno crkvenoslavenski oblici preuzeti su iz staroslavenskog, i gdje oni dominiraju, to su glagoljski tradicionalni tekstovi. Gdje je tih pojava malo ili nikako, to su narodni tekstovi.

Objasniti pravilo Mejer – Jakubinski Jakubinski- Mejereovo pravilo: U ispravi kneza Bernandina Frankopana koja je pisana glagoljicom pojavljuju se ikavske i ekavske zamjene jata, pa bi se moglo pomišljati da se time zrcali ikavsko-ekavski gov r na koji se može primijeniti Jakubinski- Meyerovo pravilo: t,d, n, l, r , s, z + jat+ a,o, u = e. Primjer: (pred).

Nabrojati osobine kajkavštine koje su prisutne u srednjovjekovnim glagoljskim tekstovima!

-protetsko v (vuskimi, vulici),-prefiks s u primjerima sopet, spametiti se,-pojednostavljivanje suglasničkih skupina (lasi, trdi, storiti itd.),-disimilacija inicijalnoga mn- (vnogi),-pojava fonema č umjesto ć (obečanja, zločudna),-formanti -š-, -kš- za stupnjevanje pridjeva (vekši, manši),-trenutni prezent bumь, bušь, gram. morfem -me u 1. licu množine prezenta (hočeme),-čuvanje tematskoga morfema u 3. licu množine prezenta (želiju),- imperativno -e- (privezete),-vokativ jednak nominativu (zdrava morska zvezda) i-brojni kajkavizmi na leksičkoj razini: uz amblematsko kai tu su npr. bantovati, bruma, faitina, hračka, potulen i brojni drugi.

SREDNJOVJEKOVNA BOSNA

Navedite osnovne jezičke i grafijske karakteristike odlomka Misala iz 13. stoljeća koji se čuva u Splitu!Splitski odlomak glagoljskog misala iz 13. stoljeća, koji se po jezičkim, ali i leksičkimkarakteristikama vezuje za bosanski ikavski teren, u oblicima slova pokazuje upravo završnu etapuprijelaznog stadija ka uglatoj formi glagoljice. Zavjetni tekst odlomka Misala iz 13. stoljeća koji se čuva u Splitu u više detalja pokazuju podudaranje baš s bosanskim ćiriličnim tekstovima, kao dodatak otkudě este, koji se još nalazi samo u Hvalovu zborniku, ili također dodatak nevěstě 1 koji se nalazi u Giljf. ev. I u Vrut. ev., a koji potječe iz prijedloška koji je u vezi sa staroslavenskim Asemanovim evanđeljem. Ali još jedna veoma karakteristična crta, koja obilježaca Splitskog odlomka i koja ga dovodi u srodstvo sa zapadnoštokavskim bosanskim tekstovima, a odvaja od svih glagoljskih liturgijskih tekstova, jeste pomlađen jezik: svitilniki (<světilniky), 10 divь (<10 děvь), pričasnikь (<pričęstъnikъ). Dakle, Splitski odlomak, kao i bosanska evanđelja, odlikuje konzervativan tekst i pomlađen jezik.

Kakve forme glagolj.su zasvjedočene u redovima srednjovjekovne Bosne?

Kada je riječ o glagoljskoj redakciji na srednjojužnoslavenskom prostoru, krajem 12. i početkom 13. stoljeća počinje se očitovati preobražaj u potezu pisma: oble crte bugarsko-makedonske glagoljice poprimaju sve više uglate oblike, što je preteča razvoju hrvatske uglate glagoljice, najstariji glagoljski spomenici pisani su poluoblom glagoljicom.

Šta su redakcije staroslavenskog jezika?

Na srednjojužnoslavenskom prostoru uočavaju se posebnosti triju redakcija: bosanska, hrvatska i srpska (raško-resavska) kojima se kao najstariji uzor u grafijskim i tekstološkim specifičnostima obično postavlja humska redakcija.

Kako je nastala ćirilica?Za novo slavensko pismo,ćirilicu, pouzdano je, da se razvilo u bugarskim zemljama (tu se uključuje i Makedonija), iz grčkog ustavnog pisma. Od svršetka 9. stoljeća bugarske su zemlje u uskoj vezi s istočnim carstvom i padajusasvim u područje bizantske kulture. Približavajući se sve više u svemu životu, i javnom i crkvenom i državnom, grčkom uzoru, Bugari prihvatiše napokon i obično grčko pismo, ustav, a slova, kojih nije bilo u njemu uzeše iz glagoljice, izmijenivši im nešto oblik prema crtama ustavnog pisma i tako nastade ćirilica. Ovu reformu grčkog pisma za bugarske potrebe izvršio je sv. Kliment, jedan od učenika sv. Metoda, početkom 10. stoljeća. Novo pismo proširilo se veoma brzo i već u istom stoljeću posve potisnulo glagoljicu u Bugarskoj.

RAŠKA I RESAVSKA ŠKOLA

Koje su osnovne crte koje karakterišu postojanje Raške škole, osnivači, građevine, spomenici i osnovna obilježja?Raška škola (svetosavska škola) čije su specifične ortografske crte upotreba ligaturnih slova, i slova к i г u dvojnim vrijednostima (k/ć i g/đ), a njen postanak vezuje se za djelovanje sv. Save koji je na Atosu (Sveta gora) stekao uvid u ortografska rješenja ruskih monaha, te ih i putem vlastitog rada (napisao je hagiografiju, sv. Simeona, njegovog oca, Stefana Nemanje) unio u rašku školu. Prva velika epoha srpske srednjovjekovne umjetnostipočinje krajem XII i početkom XIII stoljeća. Ovaj period je obilježen građenjem crkvi i freskama u njihovoj umjetnosti nazvanih po mladoj srpskoj državi Raškoj. Specifična i originalna stilska škola nastala paralelno sa formiranjem srednjovjekovne države. Osnivač dinastije Njemanića, koji su uglavnom bili zadužbinari crkava i manastira , bio je Stefan Nemanja, sa titulom velikog župana. Pojedini vladari dinastije Nemanjića u poznijem periodu obavljali su stare bizantijeske građevineili su nove gradili pod snažnim utjecajem ove arhitekture, tako da one i pripadaju bizantijskoj školi. Neke od karakteristika koje su i male građevine su sljedeće: prostorna organizacija je jednobrazna sa kupolom ili više njih, kupolu nose pilastiri i nema stubova, unutrašnji proctor je jedinstven, kupole glatke, unutrašnost je prepuna freski. Takvog je tipa i Radosavljeva priprata u Bogorodičnoj crkvi u Studenici. Što se tiče tehnike građenja, isključivo se gradilo kamenom. Glavni spomenici koji su svjedoci ove škole i njene arhitekture su: Crkva svetog Nikole kod Kuršumlije, svetog Đorđa, Bogorodična crkva ( Manastir Studenica), svetog Nikole(Manastir Studenica), Crkva svete Trojice… Graditelji su bili nepoznati.

Koje su osnovne karakteristike Resavske škole? Resavska škola nastaje pod okriljem vladara despota Stefana Lazarevića koji je i sam bio pjesnik (Slovo ljubve). Akteri Grigorije Camblak i Konstantin Filozof – tekstovi iz prvih decenija 15. vijeka. Oba pisca iz Bugarske su prešla u Srbiju nakon turskih osvajanja. Grigorije Camblak bio je iguman manastira Visoki Dečani gdje piše hagiografiju Stefana Dečanskog, sina kralja Milutina. Konstantin Filozof napisao je Žitije despota Stefana Lazarevića i Slovo o pravopisu (Skazanije izloženo o pismenima). Zalažu se za povratak na stare uzore, protiv unošenja narodnih crta u pisani jezik. Resavska škola bavi se revizijom i prepisivanjem prevedenih grčkih tekstova – u toj školi pod njihovim uticajem (tj. pod utjecajem Trnovskebugarske škole) npr. imamo oba oblika poluglasa ъ, ь, gotovo bez izuzetka, korsite se nadredni znaci po uzoru na grčku pismenost i veći broj slova grčkog alfabeta. Razvoj ove škole vezuje se bez sumnje za početak rada u manastiru Manasiji. Resavska biblioteka je imala 20.000 knjiga u rukopisu. Turska razaranja nisu poštedila ni ovu biblioteku, tako da je veliki broj spaljen, a jedan dio je odnešen u različite dijelove ondašnje Srbije. Ova škola je datirala u period kada je Bugarska pala pod tursku vlast i tako su mnogi kaluđeri našli utočište u dvoru Despota Stevana. On se bavio književnošću i od Resave je napravio centar za prevode i prepise, poznat pod nazivom Resavska škola. U Odesi se čuva jedan od ovih rukopisa iz ove škole,a ima ih i u Pećkoj patriraršiji. Utjecaj ove škole je bio i van granica srednjovjekovne Srbije.

Navesti osnovne promjene koje su odigrale veoma važnu ulogu u srpskom narodnom govoru? Promjene koje nikada nisu ušle u književni jezik, a odigrale su se u srpskom narodnom govorusu sljedeće:1. Refleksi praslovenskih jotovanih suglasnika *t' i *d' u srpskom narodnom jeziku bili susuglasnici ć i đ.Književni jezik međutim, zadržava staroslovenske grupe št i žd.2. Inicijalno V i predlog V u srpskom narodnom jeziku prelaze u U, dok književni jezik čuvastaro stanje v>u.3. Grupa VS u književnom jeziku se čuva, dok se u narodnom odigrala njena metateza SV.4. Književni jezik čuva grupu ČR, dok u narodnom ona prelazi u CR.5. Književni jezik čuva grupu ČT, dok u narodnom ona prelazi u ŠT.6. Književni jezik zadržava L na kraju reči/sloga, dok u narodnom to L prelazi u O.

HVALOV ZBORNIK

Hvalov zbornik je vjerski zbornik krstjanina Hvala sačinjen za hercega Hrvoja VukčićaHrvatinića. Hvalov zbornik je reprezentativno djelo srednjovjekovne bosanske književnosti.Pisano je za bosanskog velmožu Hrvoja Vukčića Hrvatinića 1404. Priredio ga je krstjanin Hval udoba 'dida Radomira', poglavara Crkve bosanske. Ispisan je na 353 lista pergamenta, bosančicom, sa starijeg glagoljskog predloška.Hvalov zbornik predstavlja najkompletniji rukopis srednjovjekovne bosanske književnosti. Ima najveći obim, najljepše iluminacije i najbolje je očuvan. Zbornik se sastoji od 359 bogato ukrašenih listova pergamenta. Pisan je u jednom stupcu. Malog je formata 11x17 cm. Obiluje mnoštvom inicijala, iluminacija, minijatura i zastavica. Zbornik sadrži biblijske tekstove, tj. Čitav Novi zavjet (četiri evanđelja, Apokalipsa, Djela apostolska i Poslanice), dijelove Starog zavjeta (Psaltir, biblijske pjesme, Dekalog), te četiri nebiblijska apokrifna teksta. Zbornik je pisan starom bosanskom ćirilicom, bosančicom. Bogato je urešen minijaturama, inicijalima, ornamentima,pojedinačnim figurama i kompozicijama. Hvalov zbornik danas se nalazi u Italiji u Bolonji. Po jednima prenijele su ga izbjeglice iz Bosne pred naletom Osmanlija, a po drugima to su učinili predstavnici inkvizicije. Početkom 18. vijeka Hvalov zbornik pripadao je italijanskom latinisti Đakomu Fačolatiju. On ga je poklonio papi Benediktu XIV. Papa Bendekit XIV ga je predao Univerzitetskoj biblioteci u Bolonji gdje se i danas nalazi. Hvalov zbornik objavljen je u fototipskom izdanju sa transkriptom 1986.

Navedite osnovne fonetske karakteristike jezika u Hvalovom zborniku!Herta Kuna pokušala je odrediti okvirno glavne jezičke karakteristike Hvalovog zbornika. Pisanje bosanskom ćirilicom, u paleografskom smislu vrlo sličnom ćirilici srpskih spomenika, ali sanekim posebnostima koje su vrlo karakteristične za bosanske rukopise XV vijeka.

Pismo je poluustav, ponešto kvadratičan, a u odnosu na srpsko pismo istog doba pokazuje nešto arhaičniji razvojni stupanj, naročito pojedina slova, karakteristična inače za bosanske rukopise.

U prvom redu ćemo izdvojiti oblik:

• slova ү (ч), čiji su kraci simetrični tako da obrazuju čašicu na zadebljanom stubiću;

• slovo ж, kao i kod većine bosanskih tekstova, ima značajno smanjen gornji dio;

• ʒ je neproporcionalno, donji dio ide od donje linije kao tanko iscrtani repić koji je zaokružen na desnu stranu;

• slovo в ima obje petlje iste veličine i oblika

• a prečka kod slova ʜ je neznatno iskošena i nalazi se neznatno iznad sredine slova,

• dok kod ʍ iskošene unutrašnje linije ne idu od vrha stabala.

Svi ovi oblici su, manje-više, karakteristični i za ostale bosanske kodekse a neki kao ʒ, ж, ʍ povezuju ih sa makedonskim spomenicima.

Od prejotiranih vokala inače je u upotrebi samo ю, i to iza vokala. Vrlo je izrazita osobina i upotreba grafema ʌ, ɴ s ambivalentnom vrijednošću, za /l/ i /n/, a podjednako i za /ļ/ i /ń/, kao i isto takva upotreba đerva za /đ/ i /ć/, za /ć/ ipak u ograničenom broju primjera.

Najizrazitija osobina je sasvim nedvojbena ikavska zamjena jata, što se u pismu odražava kao

izjednačavanje fonološke vrijednosti znakova ѣ, ьı i ʜ, kao u primjerima:

Ƃьıгɑють, οƂρʜтοy, ɴѣсɑʍь, Ƃєсʜдοвɑтʜ, сʜѣʌь...

Još su izrazitiji primjeri s jatom na mjestu primarnog /i/, kao: Ƃѣʌο, вɑɴѣдѣтє, ʍѣρь,

пρѣʍʜʍο, oyпοκρѣтʜ... Dalja je karakteristična inovacijska osobina zamjena poluglasa sa /a/, i to:

a) u jakom položaju, npr. ʜшɑдь, κροтɑκь , ʌɑκɑть...

b) u prijedlozima i prefiksima, npr. Ƃєʒɑ, κɑ, ɴɑдɑ, οдɑ, пρѣдɑ... ʜʒɑгɴɑшє, ʜʒɑүтєɴьı, сɑƂьıρɑють...

c) u tipičnim srpskohrvatskim pozicijama pod akcentom, npr. дɑсκьı

d) od sekundarnog srpskohrvatskog poluglasa, npr. вѣтɑρь, ali se pojavljuje i čisto mehanička

zamjena poluglasa sa /a/, kao: дɑштʜ , тρɑχɑть, kao i obrnuto, tj. zamjena primarnog /a/ poluglasom οсьɴьɴɑ).

Poremećeno je čak i bilježenje poluglasa na kraju riječi, mada najčešće zbog enklitike ili nadrednog pisanja završnog konsonanta, ali je inače izostavljanje slabog poluglasa toliko frekventno da je suvišno navoditi i primjere. Ipak, registrujemo neke još u staroslavenskom zabilježene primjere gubljenja poluglasa i u jakom položaju (npr. всь, ʜшдьшє,) kao i relativno vrlo mali broj primjera sa staroslavenskim refleksima (npr. κοгдɑ )

Međutim, Hvalov zbornik relativno dobro čuva staroslavensko щ, sa fonološkom vrijednošću /št/, kao što pokazuju primjeri u kojima označava /št/ dobiveno izvan jotovanja (npr.: ɴѣщο), mada je ipak ponešto dvojbeno kako pročitati primjere kao пοщєɴьıχ, s obzirom da se radi o glagolskoj imenici od postiti gdje bi щ moglo odgovarati i srpskohrvatskom /šć/, kao i u primjeru дɑщьıцɑχ... S druge strane, uz staroslavenski refleks жд

/žd/ relativno je čest srpskohrvatski refleks /j/, što upućuje na zapadniji jezički teren (npr. вьсɑєɴoy)

Kao karakterističnu osobinu ne samo Hvalovog zbornika nego i svih bosanskih kodeksa pomenut ćemo i gotovo redovnu zamjenu grčkog ipsilona, koji ovdje ne postoji u grafemskom sistemu, sa /u/, kao npr.:, ʍoyρo, тoyρьı i sl. Takođe, grčko /f/ po pravilu je zamijenjeno sa /p/, kao npr.: пɑρɑοɴοʍь, пɑρʜсʜє, пєʌοɴь.

Navedite osnovne morfološke karakteristike jezika u Hvalovom zborniku!

U morfologiji, a naročito u leksici arhaičnost je još mnogo jače izražena, mada se i tu može naći inovacija, ali su one u većini sa užim krugom prostiranja. U sistemu oblika u Hvalovom zborniku mogu se sresti još i sasvim arhaični oblici složene pridjevske deklinacije, naročito u D. sg. m. n., kao npr.: дьıχɑюштοyєʍοy. U G. sg. m. i n. sasvim je običan oblik na - ɑгo kao npr.: вɑвьıʌοɴьсκɑгο.

S druge strane, u Hvalovom zborniku nađu se i takvi primjeri koji signiraju jak prodor narodnog jezika i na ovom planu, ali se mora naglasiti da se to, po pravilu, odnosi na takve izreke koje su frekventnije u upotrebi, a i smisaono providnije i za neobrazovanijeg čitaoca, kao što je npr. tekst Očenaša. Tu se pojavljuju prezentski oblici za 3. l. sg. i pl. Bez -ть, 2. 1. sg. na -шь i 1. pl. na -ʍο, čak već i 1. l. sg. na -ʍь kod tematskih glagola, kao u primjerima: 1. l. sg. ʒɑκɑсɴʜʍь, ɑʒь твορʜʍь, 2. l. sg. гοɴʜшь, твορʜшє... Dalja karakteristična inovacija Hvalovog zbornika

je frekventna upotreba štokavskih oblika relativne zamjenice κьıʜ, kao npr.: N. sg. f. κοѣ, A. sg. f. κοю, N. pl. m. κοʜ, G. pl. κοʜχь i sl., a u srpskohrvatske oblike ide i pojava zamjenica тκο, щο, ɴѣщο, te tipične srpskohrvatske enklitike ʍοy /D. sg./, гɑ /A. sg./ i sl. Posebnu specifičnost Hvalovog zbornika čini zamjena staroslavenskog nastavka ть u prezentu s тʜ, kao npr.:, вєʌʜүɑютʜ, вьстɑɴєтʜ...

Šta je to kolofon, navedite jedan primjerKOLOFON (eng. colophon) podatak na kraju publikacije, koji obavještava o objavljivanju ili o tisku, a u nekim slučajevima daje i druge bibliografske obavijesti. U starim spomenicima najčešće nije sačuvan. Na njemu piše: ko je napisao, ko je naručio te najčešće kada I gdje je napisan tekst.

APOKALIPSA

Apokalipsa je posljedni dio Novog zavjeta napisana u prvom stoljecu nove ere. Njen autor jeIvan Krstitelj ili Ivan Apostol ili neki drugi jer se jos tacno ne zna njen pravi autor.Apokalipsa predstavlja knjizevno djelo u kjem je iznesena prorocka vizija historijskih dogadjaja,osobito svrsetka svijeta.

Šta piše u kolofonu Radosavljevog zbornika?Kolofon (posveta) Radoslavljevog zbornikaSy knigi piše Radosavьkrьstijaninь Gojsaku krьstijaninu apisaše se u dni g(ospo)d(in)akrala Tomaša i dida Ratka.Gospodo, ako samь što loše

postavio, nemojte se tomujporugati jere mi sta ruci trudnitežeće. Čtite i blagoslovite, a vasBogь blagoslovi u viki, aminь.

Zašto je za bosansku srednjovjekovnu književnost znacajna Apokalipsa ? Apokalipsa je omiljena lektira heretika čime njeno prisustvo u bosanskoj književnosti može imati poseban značaj u razmumijevanju učenja Crkve bosanske. Širenjem bosanske države u 14 st otvara se ona kulturnim i crkvenim utjecajima iz susjedstva, sto se ogleda i u uvođenju novih književnih vrsta i u likovnoj izvedbi spomenika. Ovo najbolje ilustrira dva bosanska kodeksa: Hvalov i Mletački zbornik iz 15 st. Istocna crkva nije prihvatala ovu novozavjetnu knjigu, koja je na Zapadau bila veoma raširena.

Koji bosanski rukopisi sadrže Apokalipsu?Hvalov rukopis, Radoslavljev rukopis i Mletacki zbornik.

HRVOJEV MISAL

Šta je to Hrvojev misal, kad je nastao, za koga i ko ga je pisao?Hrvojev misal je glagoljski iluminirani rukopis pisan za velikog bosanskog vojvodu Hrvoja Vukčića Hrvatinića nakon što je on postao i hercegom splitskim, između 1403. i 1404. godine. To je najljepši i najbogatije ilustrirani glagoljski rukopis hrvatskoga srednjovjekovlja. Knjigu je pisao Butko. Bio je Butko glagoljaš iz Omiša ili iz kojega susjednog mjesta. Slike i ukrase je netko drugi izradio. Nepoznati umjetnik izradio je i inicijale, koje je katkada zaboravio načiniti, a katkada je i krivo slovo umetnuo. Unosio je i latinske inicijale. Kodeks ima 247 listova.

Koje su jezičke karakteristike Hrvojeva misala?U Hrvojevom misalu se nalaze primjeri vokalizacije poluglasa u a (sade); u pojedinim slučajevima svi kodeksi imaju jednaku vokalizaciju poluglasa ta<tь (=taj), sa<sь (=ovaj); ikavski refleksi (Stipana, riči, vrići ); čto je ponekad zamijenjeno sa ča, a jednom dolazi i oblik š'to; pridjevski nastavak -oga (blaženoga, krepkoga, pravednoga); jezik je pomlađen iako je taj misal stariji od mnogih hrvatskoglagoljskih kodeksa sa znatno konzervativnijim jezikom. Razlog

tome je stav prepisivača kodeksa. Odstupanja od norme u Hrvojevom misalu pomažu da se zapazi koliko je inače crkvenoslavenska norma sačuvana.Na stanovit način, Hrvojev misal pokazuje crkvenoslavenski minimum hrvatskoglagoljske redakcije. Pisan glagoljicom.

ČAKAVSKO PJESNIŠTVO

Navedite osobine čakavskog književnog manira!Na teritoriji Dalmacije razvijaju se uporedo, ali nezavisno jedna od druge, dvije različite književnosti. Jedna živi na sjeverozapadu Dalmacije i u Hrvatskom Primorju: to je književnost glagoljska. Nezavisno od te, čisto pučke književnosti, razvila se u dalmatinskim gradovima gradska , učena, moderna književnost koja nije imala tako tijesnih veza sa širim narodnim slojevima. Ona se javlja u Srednjoj Dalmaciji i Dubrovniku. U Srednjoj Dalmaciji, naročito u Zadru, Splitu i okolnim ostrvima imamo u početku 16. vijeka nekoliko pisaca koji počinju pisati umjetnička djela u duhu savremene evropske umjetničke književnosti, i to jezikom kojim se govorilo u tim krajevima Dalmacije, tj. čakavskim dijalektom. Jezik u djelima tih pisaca se nikako ne razlikuje od jezika glagoljskih isprava 13.‐15. st. Toje čakavština, ali sa nekoiliko primjesa štokavskih osobina koje se ispoljavaju u djelima Marulića, Hektorovića, a u još većoj mjeri kod Lucića. Tu štokavštinu ne možemo svesti na tamošnje narječje, nego na utjecaj dubrovačkih pjesnika, čija su djela ti pisci poznavali i za kojima su se povodili u motivima, pjesničkoj frazi i u jeziku. Pjesnička generacija što je predvodi Marulić oslanja se na stanje čakavskog narječja koje vrijedi na prijelomu 15. i 16. st., i to u središnjem dalmatinskom prostoru. A to je čakavština još uvijek vrlo arhaičnih osobina, osim pretežnog ikavizma (uz poneke ekavizme) u njoj se odražavaju starinske crte na svim jezičnim razinama‐ glasovne: nemijenjanje završnog l, početna skupina čr, promjena stj, skj>šć, sporadično m>n, itd.; morfološke: nejednakost DIL, npr. – ženam, ženah, ženami; mnogo arhaičnog leksičkog materijala.

Navedite osobine poezije Petra Hektorovića!O Hektorovićevim književnim tekstovima izrečena je ocjena da u njima „jezik izlaziznatno bliži govornoj podlozi“ nego u Lucića, Pelegrinovića, ali ipak u njegovim djelima nijegovorni jezik kakvim je, npr., pisana suvremena dijalektalna poezija. I u djelu „Pismo MikšiPelegrinoviću“ nazire čakavska (hvarska) dijalektalna osnovica, koju potvrđuju mnoge pojave nasvim jezičnim razinama:‐ d'>j (svi oni ki tuja pisma istumačuju prilični su viditi)

‐ št'>šć (ne prašćaju)

‐ starije deklinacijske karakteristike: u množini imenica m.r. G‐Ø (ovih dan), D‐ om (i jezikom

zlorikim), I‐i (s nikimi nauci prudnimi).No pisac sporadično unosi i neke osobine štokavskog narječja:‐ l prelazi u o (uklanjao sam se rado od toga, ništo za ne biti)

‐ koristi nesažete zamjeničke likove koji , kojega, koje...(iziskujući napokon koji vojvoda ali

koji obranitelj pristoji s njim na ovomu izašastju)‐ naporedo su prisutni sažeti, čakavski oblici (svi oni ki tuja pisma istumačuju prilični suviditi)

Sljedeće Hektorovićeve osobine:Pod romanskim utjecajem u dijalekt su ušle konstrukcije za+infinitiv (za kušati sriću), preko čakavsko‐štokavskog prepletanja (ki, koji), do grafijskih ostataka tradicionalnog književnog jezika (koga, mnim, da si čul i knjige njega čtil). No, težnja glasovnim efektima, toliko svojstvena svim renesansnim hrvatskim pjesnicima i ovdje se dobro potvrđuje. Hektorović ritmički ponavlja iste ili slične skupine glasova: segment –avi‐ u susjednim rimama (koji Split ostavi i tamo se zavi/cić božje ljubavi da ga bolje slavi);vokalima varirane segmente – ul/il (dugo vrime Marul Marko je tuj š njim bil/koga.

Navedite osobine poezije Hanibala Lucića!Kod Lucića možemo pratiti sve izvorniji izraz, koji je čak i po jeziku nov. Lucić je, zapravo, pišućistvarao književni jezik temeljen na hvarskoj čakavštini, ali i na štokavsko-čakavskom idiomukojim je pisala prva generacija Dubrovčana, pa, čak, i na jeziku narodne poezije. Po tome se onrazlikuje i od Marulića i Hektorovića, koji su se mnogo više oslanjali na govorni jezik.Osobine narodne poezije: upotreba vokativa umjesto nominativa, red riječi stilski obilježen;

naporedo oblici tvatvoja ikavska zamjena jata manja upotreba arhaičnog leksika nazalno e daje e prisutna grupa čc/ ličca

JEZIK NAJSTARIJIH DUBROVAČKIH PJESNIKA

Objasnite dva pristupa proučavanja iskonskog dubrovačkog govora!Rešetar i Belić su smatrali da je prvobitni dubrovački govor bio štokavski, a da brojne čakvske jezične elemente dubrovačkih pjesnika treba pripisati književnojezičnom utjecaju koji se iz čakavskih književnih krugova širio na Dubrovnik. Nizosemki slavist van den Berk smatra da utjecaju čakavštine u dubrovačkom pjesništvu treba korijene tražiti u prvobitnome dubrovačkom govoru koji je bio čakavski.

Kakav je književnojezički manir vladao u Dubrovniku (Džore Držić i Šiško Menčetić)?Odlike književnojezičkog manira u Dubrovniku možemo posmatrati sa stanvišta fonetike, morfologije i leksike. Fonetske osobine: pojave ikavskog refleksa jata, ikavizmi: nidan, imati, vrime; u djelima čakavskih pisaca pojavljuju se dubrovačke forme zamjene jata: cvijeće, na svijeti, nasmijeju

hiperijekavizacija: pijer, mijer, krompijer, l na kraju riječi: oženil, otišal, spomenul; čakavska zamjena za praslavensko palatalno d sa j u oblicima meja (međa) I gospoja (gospođa);redukcija finalne foneme u grupi st: čestitos, mlados, svitlos, žalos; ijekavizmi: dvijesti, nesvijesne, trijeba, vjertuozu,njeko, nješto, njekoliko; renesansno prelaženje l u o pa takve oblike ima Marin Držić u primjerima kao što su: admirao, ošpidao, konzuo; sibilarizacija: gorcih (gorkih), drazi (dragi), druzima (drugima). Morfološke osobine:Renesansnu dubrovačku književnost odlikuju dvije grupe osobina koje nisu koherentne sa dubrovačkim govorima, a to su čakavizmi i licencia poetica. Licencia poetica ogleda se u upotrebi indeklinabilija – okamenjenih osnova kod određenog broja riječi bil, stril, krill. Licencia poetica ogleda se i u upotrebi sažetih oblika prisvojnih zamjenica koje ne postoje u govoru: ma(moja), tva (tvoja) mu (moju), tu (tvoju); ), zatim sažeti oblici upitno-odnosne zamjenice ki (koji), ka (koja), ke (koje), ku (koju); padežni oblici D i L sg. : na nebi, u sviti, liti, u krili, dobri majci, u dobri ženi, na dobri zemlji; N sg.: kami, plami; N pl.: zlatni prami. Leksika:čakavizam: ča, zač, krozač (šta I izvedenice); brojni italijanizmi Džilj (ljiljan), versa (stih), vestura (haljina), meštri (majstori) kompanjoni (drugovi); zatim blici kao što su: želinje (želje), brodidba brodarina), puci (narodi).

Dvostruko rimovani dvanaesterac je oblik koji se javlja u hrvatskoj poeziji u velikom broju slučajeva.

Dvostruko rimovani dvanaesterac ima utvrđenu metričku formu i 12 slogova. Cezura se javlja poslije šestog sloga, pa mu je šema (6+6). Redovna je nenaglašenost šestog i dvanaestog sloga. Dvostruko je rimovan, jer je stih od 12 slogova sa jakom cezurom iza šestog sloga i sa parnim rimama.

Porijklo mu je nejasno, ali se smatra da je to hrvatska varijanta mletačko-starofrancuskog dvanaesterca. Dvostruko rimovani dvanaesterac je bio vladajući stih hrvatske pisane književnosti, koji se naglo javio i naglo nestao.

Dubrovački (južni) – prvi polustih prvog stiha,i prvi polsutih drugog stiha su povezani rimom A, a ostali rimom B. U dubrovačkom obliku još su vezani i parnom rimom krajevi stiha i prvi polustihovi u stihu.

Marulićev (sjeverni) – rime sa kraja prva dva stiha nastavljaju se još i na kraju polustihova sljedeceg dvostiha.To je čakavski tip dvostruko rimovanog dvanaesterca. Sreće se uMarulićevoj „Juditi“.

FRANJEVAČKA KNIŽEVNOST

Kada franjevci dolaze u Bosnu? Franjevci su u Bosnu došli potkraj 13. stoljeca (1291.) i nedugo potom u Srebrenici izgradili svojprvi samostan po kojemu je kasnija redodržava nazvana Bosna Srebrenika ili Bosna Srebrena(lat. Bosna Argentina).

Koji franjevac najviše pridonosi širenju štokavstine? Matija Divković - u franjevački je red stupio najvjerojatnije u Olovu. Školovao se u Italiji. Bio jefranjevac u Sarajevu, Kreševu, Olovu. Građu za svoja djela Divković je crpio iz legenda,hagiografija, usmenih predaja i legenda koje je čuo od naroda, Heroltovih Sermones discipuli(Odgovori učenika) te drugih katoličkih djela nastalih nakon Tridentskoga sabora. Njegova sudjela vjersko-didaktičkoga karaktera, a namijenjena su narodu

Za šta se najviše zalagao franjevac Ivan Ančić, gledano s jezičkog aspekta? Zalagao se za protureformacijske ideje te nastojao štokavskom ikavicom s djelomičnom uporabom ijekavskoga rastumačiti vjerske istine. Široj je publici približio latinicu.

MATIJA DIVKOVIĆKoje su osobine Divkovićevog idiolekta zastupljene u njegovom djelu?“Besjeda o fratru i rajskoj ptici”- Ovo je jedna od 66 kratkih priča‐ besjeda iz istimene zbirke bosanskog fratra koju je objavio 1616 godine. Riječ BESJEDA je češka ili još bolje rečeno sveslavenska, čak i starosl. Riječ koja znači govor, riječ, zbor, priča; besjediti‐govoriti. Fra

Matija Divković (1563‐1631) je rodom iz Jelaške kod Olova i bio je rodonačelnik bosanske franjevačke književnosti. On se ne smatra samo franjevačkim već uopće bosanskohercegovačkim književnikom. Pisao je narodnim jezikom, tj. jezikom svoga rodnog kraja (srednja i sjeveroistočna Bosna), a to je narodni ijekavski štokavski govor sa izvjesnim primjerima ikavštine. Ovdje ćemo razmotriti nekoliko značajnih crta njegovog jezika, a mnoge od njih ostale su iste i danas, četiri stoljeća poslije:dvosložni ijekavski reflex jata: scijenjaše/procijeni; jednosložni ijekavski reflex jata: starješina, mjesto; ikavski reflex jata u prilozima i prijedlozima: prid, gdi; miješanje afrikata č i ć: kruhopeć/ča, očuti(osjeti) treba oćuti; pokazna zamjenica ovi umjesto ovaj: ovi redovnik; onijem, slatkijem, ostalijem; imperfekt: bijaše, moljaš; glagolski prilog prošli: došavši; suglasnička skupina hv: uhvati; kratka množina: devet hora (horova); dijalekatsko porijeklo: manastijer, išteš...

Koje su grafijske odlike Divkovićeve bosančice?

Diković je učinio značajno normiranje bosančice kao pisma. Otišao je u Mletke i izlio slova za bosansko pismo. Upotrebljavao je đerv za one znakove koji nisu imali obilježje. Za pisanje slova lj i njupotrebljavao je praksu iz talijanskog jezika, pa se nj piše kao gn, a lj kao gl. Po uzoru na talijansku grafiiju uveo je način obilježavanja jednog glasa sa dva slova. Ponekad je pisao poluglas na kraju riječi bez ikakve glasovne vrijednosti. U njegovom djelu “Nauk” nalazi se i nekoliko literarnih sastava koji imaju svoj dio u hrvatskoglagolj. Pučkoreligioznoj književnosti, a to sun pr.: “Katarinini verši”, “Pjesan na Božić”, “Plač blažene divice Marije”…

U čemu se ogleda dubrovački utjecaj kod Divkovića?Kada je riječ o Divkovićevim kontaktima sa dubrovačkom literaturom, treba istaći da se dubrovački utjecaj očituje na fonološkom planu bar u jednoj bitnoj osobini, a to je reflex primarnih grupa: /skj / , /stj/. Kako je Divković sa prostora tuzlansko‐fojničkih govora, a kao jedna relevantna osobina za topodručje je konstatovan šćakavizam. Divković ovu grupu bilježi grafemom šta, koju istovremeno upotrebljava za bilježenje sekvence št drukčijeg porijekla, čak i u tuđicama, npr:štampati. Poslije kao produkt imigracija imamo miješanje sekvenci.

BOSANČICAKoji tip pisma se naziva bosančicom?Bosančica je zapadna ćirilica, "posebno pismo, koje ćirilovac ne umije čitati, a srpsku, bugarsku i rusku cirilicu moze citati". Bosančicom pišu već od početka samo katolici i »bogumili« (bosanski krstjani), ona se gaji u samostanima sve do XIX. vijeka, a od propasti bosanskoga kraljevstva sve do naših dananjome se služe odlične muslimanske porodice. Jezik je u bosanskim jezičnim spomenicima čisti narodni, ikavskoga govora; Bosančicom pišu i uDalmaciji (na otocima, u Poljicima, Makarskoj i u XIV. i XV. vijeku u Dubrovniku), dok je kod Srba nenarodni (crkveni) jezik pisan srpskom ćirilicom, koja je tekposlije propasti bosanskoga kraljevstva importirana iz Srbije. Lapidarno pismo nalazimo i na nadgrobnim natpisima.

Koje su ortografske posebnosti bosančice?Neke osobine bosančice ( naspramglagoljice i ćirilice)• Bosančica nije za l(lj) n (nj) upotrijebila ćirilsku kombinaciju (ja, je, ju), već je poredglagoljskog pisanja pošla kasnije svojimputem: našisu franjevci prema talijanskomgl(giglio) i gn (regno)stavljaliznak ђ (= đ) pred l odnosno n.• Srpska ćirilica ima ja, a bosančicamjesto toga upotrebljava slovo e — opet poglagoljskojtradiciji(ě sambil = ja sambil,Dimitriě =Dimitrija,Ostoě =Ostoja)• Za oznaku glasa đ ima bosančica poseban znak (ђ) kao što glagoljica ima »đerv«, dok

ćirilica (staroslavenska, bugarska isrpska) nema posebnog znaka, već se za taj glaspomaže slovomg.• U ćirilici ima sva sila akcenata ili kvačica, čega u bosančici nema, a to će bititradicijaglagoljaške škole,pošto je poznato, da i najstariji glagoljskirukopisi hrvatskogarazreda—kaže Jagić —ništa ne znadu o suvišnimznacima nad vokalima.

Šta se zamjera Truhelkinim tezama o porijeklu bosančice?Po Ćiri Truhelki bosančica je postala samostalno iz naroda, nema analogije i to je jedinoslavensko pismo, te da su ćirilica i bosančica postali iz istog grč, korijena. V.S.K. kaže da je to rukopis „Bosanske bukvice“ i smtrao je to dijelom srpske pimenosti, Vuksanović kaže da se u Bosni piše ćirilicom samo da se slova arapski vežu, za Vladimira Ćorovića to je „bosanska dirilica“, Vladimir Vrana to naziva „hrvatskom ćirilicom“. Naziv „bosančica“ prvi je upotrijebio Kurelac. U današnjim razmatranjima razlikuju se dva mišljenja:1. bosančica se smatra posebnim ćirilici suprotstavljenim pismom;2. ili joj se odriču sve posebnosti ili se na nju upozorava. Jedini kriterij za određivanje bosančice su morfološke posebnosti, te specifični oblici za neka slova.

KRAJŠNIČKA PISMAU kom periodu se javljaju krajišnička pisma?Krajišnička pisma javila su se u periodu od 1454.godine, tj. od dana kada je vojvoda Isa.beg Ishaković izdao povelju Dubrovčanima o slobodnoj trgovini bez ikakve zapreke, pa sve do 1847. godine, do dana kada je Ali-paša Rizvanbegović, vezir hercegovački, pisao jedan list vladici crnogorskom Petru Petroviću Njegošu, (tj.period od druge polovine XV do prve polovine XIX stoljeća).

Kome i ko je pisao krajišnička pisma?Krajišnička su pisma bošnjački zapovjednici iz Bosne u turskoj službi upućivali preko granice hrvatskim oficirima u službi Austrije i Venecije, mletačkim providurima, uskočkim starješinama u mletačkoj službi, dubrovačkim vlastima te poglavarima u Crnoj Gori, tj. s onu stranu polukružne linije bosanske krajine: preko Save, sisačkim i karlovačkim komandama, mletačkim vlastima u Zadru i Omišu, Dubrovčanima, zatim iz Risna u Perast, te preko hercegovačko-crnogorke granice.

Neke karakteristike krajišničkih pisama!

Krajišnička pisma su pisana bosančicom, ali neka ortografska rješenja pozajmljuje iz glagoljice. Bosančica nema znakova za glasove lj i nj, ali ih realizira na taj način što upotrebljava staloslavensko đevr, pa su se tako fenomenom ćl i ćn bilježili glasovi lj i nj, npr. voćla - volja, koćna – konja. A u latinici, u Bosni za lj se koristio grafem gl, a gn za nj, koje je preuzela iz talijanskog pisma. Za obilježavanje đ i ć koristio se đevr.Koriste se kratki oblici množine imenica, a česta je i stegnuta zamjenica muškog roda ki-koja. Bilo je nedoumnica oko čitanja starog slova št, jer se moglo čitati i kao št i kao šć. A ta nedoumica je razriješena tako da se kao šć koristi u svim dijelovima Dalmacije, koju su nastanjivali Bošnjaci kao i zapadnu Bosansku krajinu, a št se koristi u zoni istočnohercegovačkih govora, tj od istoka Neretve obuhvatajući gradove Stolac, Trebinje, Klobuk, Gacko i sjeverozapadnu Boku Kotorsku do Herceg Novog.Specifična upotreba futura I, npr. Hoćemo ga opet poslati, umjesto Poslat ćemo ga opetZanimljiv je i red i poredak pojedinih enklitičkih oblika zamjenica, npr. Da mu su dužni umjesto Da su mu dužni. Na nivou leksike kao što je predhodno navedeno zastupljen je veliki broj turcizama, zatim hungarizama, romanizama, talijanizama, germanizama. Što se tiče turcizama bitno je napomenuti da su rani turcizmi postajali arhaični, zamjenjivani su novim riječima. Upotreba slavenskih riječi, npr. knezažva umjesto knjeginja.

U čemu se ogleda značaj Krajišničkih pisama?Pisma krajiških Bošnjaka u periodu 16-18. stoljeća čuvaju vezu sa srednjovjekovnom pismenošću i održavaju starobosanske jezičke crte. Uz to u njima postoje fraze i formulacije koje ih povezuju sa narodnom usmenom tradicijom: mnozi su vridni zamutiti, ali nisu vridni izbistriti, glavom na sridu dole.. Bitna odlika krajišničkih pisama jeste da u njima kao što je često slučaj u epistolama postoje tragovi hibridnog stila, a to bi istraživača moglo odvući od ispravnog zaključka o dijalekatskom odrazu živog govora u ovim tekstovima. Hibridni stil ogleda se u prilagođavanju izraza jeziku primaoca. U ovim pismima prisutna je ona mjera turizama koja omogućava da ona budu razumljiva primaocu, npr. sahatijan, aba, ćilim. Javljaju se i lekseme romanskog porijekla koje nisu uvijek proistekle iz dalmatinskog supsrtata, već često predstavljaju odraz trenutne mode uvjetovane blizinom Mletačke republike: da jih silom prizentava, freška našao…Ova pisma pokazuju bogatstvo u upotrebi riječi apstraktnog značenja, katkad i inovatinost u tvorbi takvih riječi: prenedobitno arstvo, podobna cina, podložnik…

PISMENOST U OSMANSKOM PERIODUKoje su glavne odlike bosanskog alhamijado stvaralaštva?Alhamijado književnojezički izraz svojom formom i sadržajem podrazumijevao je poučno----moralističke i didaktičke pouke, uglavnom religijskog sadržaja: kaside, poslanice, spjevove i prozne tekstove. Izdavaja se Potur-Šahidija, tursko-bosanski rječnik, autora Muhameda Hevaija Uskufija, izdan 1631.

Osnovni podaci o arebici kao pismu za bosanski jezik

Prvo štampano djelo na arebici je udžbenik islamske vjeronauke Od virovanja kitab, Muhameda Zaima Agića, izdan 1868. u Carigradu.Mehmed Džemaludin Čaušević izvršio je reformu arebice u osnovi prema Vukovim fonološkim principima, pa je ta arebica prozvana „matufovača“, prema nj.nadimku. Međutim,nije se mogla odražati, pred utjecajem evropske kulture, ćirilice i latinice. evropeizacije bosanskohercegovačkih Muslimana u drugoj polovini XIX st. U Sarajevu, u Vilajetskoj štampaniji, 1875.štampan je Ilmihal, Omera Hume. Ovdje su štampane knjige uglavnom za muslimanke vjerske škole religiozne sadržine. Izlazili su i listovi Muralim, Tarik, Misbah, te dva kalendara Mekteb 1907-1908, 1908-1909.

U čemu je najveći značaj alhamijado stvaralaštva? Procvat književnog svaralaštva se dešava u ovom periodu. Imena koja svejedoče o tome su: Mula M. Bašeskija, koji je svojom radom iskazao veliku ljubav prema narodnom izrazu, ističući njegovu prednost nad turskim, arapskim i perzijskim jezikom. Kao primjer tome, glagol otići ima 45 izraza, dok u arapskom ekvivalent je 3, dok u truskom samo jedan. Seid Abdulvehab Ilhamija – zalagao se za prosvjećivanje masa i pismenot na narodnom jeziku. Pisao je na istočnohercegovačkom dijalektu ( đe,ovi, starijeh ), ali se koristio i ikavizmima ( lipo, posilima ).Umihana Čuvidina – njena pjema dvojakog naziva Čamdži Mujo i lijepa Uma/ Sarajlije idu na vojsku protiv Srbije, zabilježena je u više varijanti. Njen jezik je identičan jeziku Vukovih zbirki narodnih pjesama: Nit je majka ukopala sina/ Ni sestra brata jedinoga/ Već djevojka svoga suđenika/ Što ga neće stići dovijeka. Povremeno se pojavljuju forme ( Jallah ) i one koje otkrivaju govor sarajevke čaršije ( u zađepku, idu, ufat’te... ). Najviše se približila narodnoj metrici. Fejzo Softa – lirski pjesnik, autor najuspješnije alhamijado pjesme Ašiklijskog elif-be. Pjesma sadrži djelimično moralističko-didaktičke reminiscencije, ali ima elemenata renesansne/ slikarske vizije. Ljubavni zanos ostvaruje se u određenim stislikim postupcima koje su nametali slovni arapski znaci i domaći leksikon. Sintagmatski spojevi u obraćanju djevojci : prsi tvoje, tvoja pletenica, slatko gleda lice tvoje, ti si moja medna patka...U njegovom izrazu nema puno turcizam, na sto riječi pojavljuje se osam : sofra, ćulah, mezar, šerbeta, makazice, kazma, čanak, čakmak.

Koji je najstariji pomen postojanja usmenog pjesništva u literaturi?Najstariju vijest o narodnim pjesmama u Bosni i Hercegovini zabilježio je putopisac Benedikt Kuprešić na svom putovanju u Carigrad 1530. godine. On je zapisao da se u bosni pjevaju pjesme o viteškim djelima vjernog sluge Radosava Pavlovića, a kada je upoznao zapovjednika Kamengrada Omera Malkočevića, pripomenuo je da se u njegovim djelima pjeva mnogo o Hrvatskoj i Bosni. Slaveni koji su postali muslimani nastavili su pjevati poslije dolaska Turaka, a kako tradicionalna epika obično pripada vladajućoj grupi, jasno je da je usmena tradicija postala veoma bogata.

Koji vidovi pismenosti postoje u osmanskom razdoblju?

Na Porti je postojala bosanska kancelarija, i to srazmjerno rano o čemu svjedoči činjenica da su Dubrovčani svoje spise koje su slali caru pisali slavenskim jezikom. Izvještaj o haraču pisan je turskim jezikom. Grafija kojom su pisma bosanskih upravitelja pisana sasvim je ista diplomatska munuskula kakva je bila u upotrebi u bosni i Hercegovini još od vladavine kralja Tvrtka I Kotromanića. Munuskulna slova su slova četverolinijskog sistema i zauzima sva tri prostora: središnji, gornji i donji. Kasnije je uočljiv utjeaj arapskog pisma na ovu grafiju.

Zašto i kako dolazi do pojave alhamijado književnosti?Alhamijado književnost na bosanskom jeziku zasvjedočena je od 16. vijeka i trajala jesve do početka 20. vijeka. U to vrijeme cjelokupno obrazovanje kod naših Muslimana bilo je na orijentalnim jezicima, na tim jezicima i arapskom pismu su citana i književna djela drugih stvaralaca, na tim jezicima su oni, tj. ti naši zemljaci, najčešće i komuniciralisa drugim. Prema tome, razumljivo je zašto su na tim jezicima i pisali. Čitalačka publika kojoj su se obraćali ti pjesnici imala je obrazovanje isključivo na orijentalnim jezicima.

Karakteristični ikavizam u alhamijado literatureZajednička osobina svih stvaralaca bosanske aljamijado književnosti su nedosljedan ikavizam i šćakavizam: Hevaji: lipo, uvik pored: tjelosti, riječ; Kaimija: vira, nevik pored: ljetina, zapovjedi; Duvanjski arzuhal: nigdi, ne smim pored sjeno, vidio-sidio; Ilhamija: dva svita, lipo pored ovdje,lijep…

Upotreba glasa h u alhamijado literatureFonema h najčešće se upotrebljava tamo gdje je nalazimo i u savremenom književnom jeziku našem odhodi, hodimo, hodite, hodte, hodi, hiti, uhiti, plah, sabah (Hevaji);Pitanje glasa h u alhamijado literature je povezano sa terminologijom, jer se javlja mnogo termina sa glasom h: npr. halvat, hećim, arzuhal, hal, han, hizmećar… Međutim, glas h se počeo gubiti u finalnoj poziciji.npr. ja bi;

JEZIK U USKUFIJINU RJEČNIKU

Prilikom razmatranja Uskufijina rječnika najviše pažnje posvetilo se refleksu glasa jat, zbog čega?Prilikom razmatranja Uskufijina rječnikanajviše pažnje posvetilo se refleksu glasa jat zbog toga što to pitanje implicira i dr. pitanja važna za Uskufijino porijeklo , za njegov nadimak, za prepise njegiva rječnika itd.

Navedi neke od riječi koje mi danas izgovaramo dvosložno, a koje se u Uskufijinu rječniku izgovaraju jednosložno?To su sljedeće riječi: raj, prah, trag, put, zub, nos, luk, konj, muž, gost, nož i med.

Kojim govorom je pisan Uskufijin rječnik?

Jezik u Uskufijevim pjesmama i rječniku je veoma čist, a u pjesmam gotovo bez imalo turcizama. Pisao je u ikavskom govoru. Rijetke su riječi pisane jekavski ili ekavski, a i te su sigurno iz pera prepisivača kojima se pokoja takva riječ iz živog govora otela i ušla u Uskufijev ikavski govor.

MULA MUSTAFA BAŠESKIJAKoje su karakteristike antroponimijske građe Ljetopisa ? Kod antroponimijske građe Ljetopisa pada u oči velika zastupljenost dvosložnih antroponima muškog roda sa završnim vokalom -o (dugosilazni akcent na prvom slogu); Ahmo, Avdo, Bego,Čajo, Dedo, Džafo, Flinto, Mašo, Mujo, Osmo, Salko, Smajo... Ovakav tvorbeni model hipokoristika u govoru Sarajeva ima, kao autohtonu, promjenu po obrascu imenica ženskog roda na –a (Mujo – Muje – Muji...) za šta nalazimo potvrda i kod Bašeskije: Jabučar, zet Muje Bajadžića... (str.68), akuzativ: Bajru Oblodžera djeca bi zadirkivala... Tvorba etnika se takođe može pratiti u Bašeskijinoj građi: Smail – Ćelebija Kladnjo, Mahmut Neretljak, Pračo, Mustafa – baša Olovčić... Antroponimijska građa sadrži i pojedine dijalekatske crte, kao gubljenje suglasnika uprošćavanjem inicijalnih i medijalnih konsonantskih grupa: Tica, Avdija Lepir...Izvorna grupa bd u leksici preuzetoj iz turskog jezika disimilacijom daje vd; Avdija.

Šta odlikuje narodne pjesme u Bašeskijinom djelu?Dijalektske osobine narodnih pjesama nose književnoumjetnički manir. U taj manir spadaju:1.ikavizmi (Galen prosi gizdavu divojku, al divojka neće za Galena),2. redukcija vokala –i (vodte svati),3. asimilacija eksplozivnog suglasnika –p ispred strujnog –š (ljevša),4. svođenje grupe –hv na –f (ufatio),5. pojava sekundarnog –h iz skupine –šć (puhća),6. enklitika hi, koja inače predstavlja jednu od općebosanskih osobina (na svom si hi vratuizderao),7. množinski padeži sa starijim nastavkom –im dativa (svatovim je plaho govorio) iinstrumentala (zubim istrgao).

Kakve dokaze iznosi Bašeskija o bogatstvu bosanskog jezika?Bašeskija bogatstvo bosanskog jezika ističe osobito na planu leksike tvrdeći a je ono veće nego u arapskom i turskom jeziku. Dokaze navodi u činjenici da za glagol ići u bosanskom jeziku ima 45 sinonima, dok u arapskom pronalazi samo tri (zehebe – raha - meša), a u turskom samo gimtek. (Ovo je još jedna potvrda ranog narodoslovlja kod Bosanaca.)

DOSITEJ OBRADOVIĆ

Koji su slojevi utjecaja koji su se odrazili na Dositejev narodni jezik i u čemu se ugledaju?

Maternji govor Dositeja Obradovića pripada tipu tamiških govora vojvođanskog poddijalekta sa izvjesnom dozom rumunskog utjecaja. Međutim, mada je danas uticaj rumunskog jezika na srednjojužnoslavenske jezikeosjetan, u Dositejevo je vrijeme morao biti još slabiji jer nije bio izoliran od ostalih vojvođanskih jezika. Dositej je narodni jezik naučio u rodnom Čakovu, a dalje ga je nadograđivao putujući po srednjojužnosavenskom teritoriju. Zatim, osim maternjeg jezika Dositej kao dijete govorio je sasvim dobro rumunski što mu je pomoglo kao baza za izučavanje drugih romanskih jezika. Paralelno sa navedenim bilingvizom na jezik Dositeja pojavio se i utjecaj ruskoslavenskog. Sve do odlaska u manastir Hopovo njegova lektira bila je na ruskolsavenskom ili slaveniziranom ruskom , međutim uticaj srpskoslavenskog, osim u leksici, nije mogao biti od većeg značaja jer se u literaturi tog doba srpskoslavenski već izgubio i ustupao mjesto ruskoslavenskom. Ostaje pitanje koliko je Dositej govorio ruskoslavenski. Izgleda neminovno da je tokom vremena u njegov rječnik i način izražavanja ušao veći broj slavenizama ruskog tipa. Iz tog razloga može se govoriti o manjkavosti Dositejevog osjećanja za čisti narodni jezik. On njije imao dovoljno lingvističkog znanja, a ni dovoljno podloge u jeziku tadašnje građanske klase u Vojvodini da i bi mogao ocijeniti šta ne pripada narodnom jeziku. Smatra se da je Dositej najboljim jezikom napisao dalmatinske spise ,odnosno da se jezik u njima najvše približio narodnom jeziku.Nakon odlaska iz Dalmacije Dositej je najveći dio života proveo izvan srednojužnoslavenskog područja. Najveći dio proveo je u Beču i pošto je tamo bio veći broj Srba nije prekidao govorni kontakt sa srednjojužnoslavenskim jezikom.Dositej je vrlo rano naučio talijanski jezik, zatim francuski, latinski, njemački, grčki, engleskijezik. Poznavanje stranih jezika i literature odrazilo se na Dositejev jezik na sintaksičkom planu, iznimno u leksici i to kad su u pitanju njegovi prevodi ili prerade. U njegovim djelima nailazi se germanizme (ritmajster, kasir), turcizme (pustaija, bedak), romanizme (cukar, delicija), grcizmi (iguman, liturgija), mađarizme (cifraš, astal). Utjecaj italijanskog jezika osim što se ogleda u leksici zastupljen je i kroz sintaksičke italijanizme koje je podržavala njemačka sintaksa. Dositej je engleski jezik naučio u relativno kratkom periodu, u roku od šest mjeseci za vrijeme kojih je boravio u Engleskoj. Iz tog razloga njegov utjecaj nije se odrazio na Dositejev jezik. Utjecaj latinskog jezika dodiruje sa utjecajem italijanskog u pogledu leksike. Kao jedna od odlika Dositejevog stila jeste upotreba velikog broja atributa i velikog broja apozitivnih dodataka, naknadnih objašnjenja, umetaka i slično, kao i umetnutih rečenica. Iz tog razloga Dositejeva rečenica je preko mjere razgranata. Na kraju rečenice nalazi se glagol, i to najčešće u infinitivu. Red riječi u zavisnim rečenicama približno odgovara njemačkoj sintaksi upravo iz razloga štoglagol dolazi na kraju.

U čemu se ogleda utjecaj ruskoslavenskog jezika na jezik Dositeja Obradovića?Utjecaj ruskoslavenskog na jezik Dositeja Obradovića održavan je tradicijom i savremenom literaturom. Utjecaj se ogleda u sljedećem:

1. Refleks poluglasa u nekim primjerima dao je ruskoslavensko o i e (soboru, soveršenstvo, sodružnik, sovršeno,zakonodavec)

2. S ruskim refleksom javlja se tip pridjeva na –eski i tip imenica na –estvo (istoričeske,

dogmatičeske; množestvo, konačstvo)

3. U vezi je s refleksom poluglasa i razvoj grupe vpoluglas i prefiksa v-poluglas-z, npr. voskliknuti, voskresnuo, vozvišava, uzbućava i slično

4. Refleks nazala en pojavljuje se kao ruskoslavensko a (načalno, načalnici)

5. Dositej je vokalno r i l označavao na način koji je karakterističan za ruski jezik (bilježio ga je sa r i er- odraz ruskoslavenskog načina pisanja, a negdje je dosljedno očuvano ne samo er već i or, ro, re- krov, drevo, drevce, na krestu, grek), pa je stoga i to jedan od ruskoslavenskih utjecaja. također, javlja se i ruskoslavenski refleks vokalnog l, npr. polkovnik, polk, bezmolvnom

6. L na kraju riječi sačuvano je gdje ima utjecaja ruskoslavenskog (promisal, predel, preszol, pogibal)

7. Prisustvo glasa h podstaknuto je utjecajem ruskoslavenskog (prohoždeniju, naihudeiši)

Koje su karakteristike jotovanja u jeziku Dositeja Obradovića?U vezi s jotovanjem zanimljivo je da se pojavljuju refleksi starog praslavenskog jotovanja t i d(graždani, osuždavati, preobraštava, osveštava i slično). Iako refleksi praslavenskog jotovanja t i d u riječima srednjojužnoslavenske provenijencije općenito odgovaraju srednjojužnoslavenskoj fonetici, ipak ima pojedinačnih odstupanja, svakako izazvanih crkvenoslavenskim refleksom u zajedničkim i ruskoslavenskim leksemama, mada, obrnuto, ima i serbokroatiziranja ruskoslavenskih leksema u ovom pravcu. Tako imamo naporedo: budušti-budućim, graždanski, graždani-građanom. U složenicama galagola na –iti jotovanje se vrši dosljedno (doći, sići, naći). U izvjesnom broju primjera staro jotovanje nije izvršeno, i to u određenim oblicima glagolskih imenica i imperfektu (snovideniju, prividenija- ruskoslavenski utjeca). Poneki primjer nejotovanja kod imenica sa sufiksom –janin objašnjiv je analogijom prema hristjanin gdje se nije vršilo pod utjecaj tradicije (Egiptani). U kategoriji instrumentala jotovanje zavisi samo djelomično od provencijencije same riječi, jer je ovdje češće djelovao ruski i ruskoslavenski model kod apstraktnih imenica, čak i onda kad su iz narodnog jezika, naročito u literaliziranom kontekstu (radostiju, mladostiju, učtivostiju). U vezi s jotvanjem vidljiv je utjecaj grčkog modela (diakon, diavol, diački, ali naporedo postoji i đavo, đakon, đače). Podnovljeno jotovanje kod Dositeja, uglavnom, ostaje u granicama savremenog književnog štokavskog, a u pojedinačnim primjerima ima čak i zadržavanja netaknutog starog jotovanja i ondje gdje je danas usvojeno podnovljeno jotovanje, što pokazuje da je proces mogao biti još u toku. Primjeri koji odstupaju od savremenog su gošten, nepočište, očištenu, ugošten i slično.

Inače je refleks izrazito štakavski, kako pokazuju primjeri: kućišta, ogništa, čudovišta, budalaštinu, štit, ištući, i slično.

ROMANIZMI U BOSANSKOM JEZIKU

Navedi neke od romanizama koji se pojavljuju u pisanim spomenicimaOd pisanih spomenika romanizmi se u našem jeziku najčešće pojavljuju u tzv. krajišničkim pismima, pisanim bosančicom od 16 do sredine 19 stoljeća. Neki od njih su: ašašin (ubica), defenditi (braniti), inpačati (miješati se), kastigati (kazniti), pasati ili pasavati (proći, prolaziti) itd.

Navedi neke od romanizama koji se javljaju u usmenoj poezijiU okviru epske narodne poezije Bošnjaka nalazi se veliki broj romanizama, zapravo venecijanizama. Pojavljuju se romanizmi kao što su: tola (niski sto), butiga (radnja), cekin, duka (dužd), larma, avizati (shvatiti), bisage, čavao, zacukriti (zašećeriti) i slično. Neki od romanizama doneseni su iz Dalmacije i sačuvani u narodnoj muslimanskoj junačkoj pjesmi, ali su u kasnijem širenju u narodu i zbog različitih interpretacija izgubili svoja prvobitna i prava značenja.

BOŠNJAČKA USMENA KNJIŽEVNOSTKoje je prvo objavljeno djelo iz naše narodne književnosti ?Prvo djelo koje su stranci zabilježili iz naše narodne književnosti su priče o Nasrudin-hodži, koji je imenovan kao Bertoldo u djelu (Astuzio sotilissimo di Bertoldo) što ga je Lelia Della Volpe objavio u Veneciji 1738.

Na koji način su Turska osvajanja uticala na epska pjevanja (jezik i stil)?Turska osvajanja su povod da se tradicija balada, priča i pjesama pretvori u epsku poeziju.Prije dolaska Turaka dijelovi epske poezije bili su mješavina dvije tradicije na raskrsniciizmeđu Istoka i Zapada. Dolaskom Turaka epska poezija je oživjela na Balkanskompoluostrvu. Narodna tradicionalna epika obično pripada vladajućoj grupi. Njeno glavnoobilježje je optimizam, a njeni junaci su gotovo redovito pobjednici. Sloveni, koji su pjevalipjesme prije uvođenja turske vlasti i kulture koju je ona sa sobom donijela, produžit će dapjevaju i dalje, i poslije njihovog dolaska, naročito ona grupa koja je postala muslimanska.Samo, oni će sada pjevati o muslimanskim junacima, o Turskom Carstvu. Najviše historijskih,ili nazovi-historijskih usmeno-narativnih tradicionalnih pjesama nastalo je nakon turskogprodiranja.

Razlika između muslimanske i hrišćanske epske pjesme?Među posljedice dodatog ukrašavanja i detaljnog odvijanja tema spada, možda, i najvidljivija

i najupadljivijakarakteristika muslimanskih pjesama, a to je njihova dužina. U prosjeku one suznatno duže nego li hrišćanske. Pjesma „Smailagić Meho“, ima 2 160 stihova, a njena najdužaverzija u Parijevoj zbirci ima preko 12 000 stihova. Srž jedne epske tradicije sastoji odpjesama koje se zasnivaju na mitskim uzorima (slikama) više nego na istoriji.

MARJANOVIĆEVA ZBIRKA EPIKE

Koja je Marjanovićeva koncepcija redigiranja pjesama?Za Marjanovića je »sabiranje i izdavanje, redigovanje narodnih pjesama literarna operacija i to od velikog zamašaja«. Pri svemu ovome treba imati u vidu da je Luka Marjanović imao i posebnu namjeru da prezentuje primjere kojiće biti različiti od onih koji su već publikovani u Hörmannovoj zbirci, ili, kako je on sam isticao, da donese bolje i interesantnije. U cjelini gledajući, zbirka je mnogo više od Hörmannove rezultat literarno-antologijskog pristupa epici. U odnosu na Hörmanna, Marjanović je nedopustivo više intervenisao u tekstovima pjesama, unosio je nove stihove, izbacivao stihove i čitave stihovne cjeline (od dvadesetak do oko 700 stihova),čime je uticao na strukturu pjesme i na njen kvalitet. Zanemario je manir i umijeće pjevača koji, saopštavajući pjesme, ustvari ih ponovo komponuju. Čitajući pjesme, Marjanović je svaku ocjenjivao sljedećim ocjenama: vrlo dobra, dobra,srednja, loša. Označio je broj stihova, odredio im je osnovnu tematiku, a ponekad je pjesmama koje je pregledao označavao i uže tematske kategorije. Redaktura primijenjena na pjesme prve i druge knjige (u pripremi je bila i treća), uistinu drastično odudara od onoga što je Marjanović proklaniovao, pa čak i u predgovoru knjige, o vjernom bilježenju pjesama i o uvažavanju originalnih zapisa.

HASANAGINICAKoja su tzv. tamna mjesta u baladi o Hasanaginici?Tamna mjesta u baladi o Hasanaginicu su : nozve, arđastoga ( hrđavoga ), pokrovac.

Ko je prvi put objavio tekst o Hasanaginici ?Smatra se da je tekst o Hasanaginic prvi put zapisao Albert Fortis 1774.god. u svom djelu „Put po Dalmaciji“ nazivajući je „ morlačka balada

Razlike između uvodnih stihova Hasanaginice zapisanih mlorlačkim kurzivom i tekstazabilježenim glagoljicom i ćirilicom?Uvodi stihovi balade zapisani mlorlačkim kurzivom znatno se razlikuju od uvodnih stihova zapisanih na ćirilici i glagoljici. A tekst koji je zapisan ćirilicom i glagoljicom je identičan. Fortis je dobro poznavao znakove ćirilice i glagoljice u bilježenju vъtamo gdje u svom zapisu upotrebljava u, bilježenju jora i jera, u upotrebi grafema (št), ili paku bilježenju grafema jeri na

etimologijski opravdanom mjestu (by). Zadivljujuće je Fortisovonepogrešivo bilježenjem grafema jat, čak i u lokativu (vъ gorě zelenoi).

Šta je to poetski interdijalekt?Poetski interdijalekt su sve osobine dijalekatske koje se mogu pronaći u više različitih dijalekatskih područja. .U poetskom interdijalektu nalaze se elementi različitih idioma manje ili više zastupljenikod svih pjevača. Pojedinistrukturni elementi zadobivaju naglašenu stilsku vrijednost, jer se počinjushvatati kao dio poetske gramatike, ili pak kao ornament epsketradicije

Objasnite prisustvo ikavizama u Fortisovom tekstu HasanaginiceOd ukupno 38 riječi sa jatom u zapisu Hasanagiice ima 8 ikavizama. Primjećeno je da se ikavizmi u končnom zapisu dosljedno javljaju u govoru junakinje što je interpretirano kao pjevačeva upotreba ikavske forme tamo gdje se dramatičnost i tragičnost radnje kreću prema vrhuncu.

AUSTROUGARSKI PERIOD

Koje su sintaksičke crte karakteristične za jezik pisaca u au periodu? Slavenski genitiv: moći pružiti utjehe, zaiskat halala; posesivni dativ:poslije kratkog mu bolovanja, zovnem sina mu; konstrukcija uzročnog karaktera s + genitiv: mamuran s žudnje, s jednostavnog razloga; pridjev iza imenice: utjecaj intelektualni; radije se upotrebljava infinitiv nego konstrukciju da + present: stao me pozorno motriti; dopunu u instrumentalu uz glagole biti, postati, ostati: ćućenje bliske smrti postaje istinom; odsustvo utjecaja stranih sintaksa – zabilježena su dva takva primjera kod Bašagića i Hadžića: Za moći tumačiti i shvaćati Kur'an nuždno je temeljito poznavanje arabskoga jezika; u jednu večer učini udaviti sedam kapetana .

Prisustvo ikavizama u jeziku pisaca u au periodu!Neologizmi se najčešće javlju u publicistici, mada ih u Ćatićevoj poeziji ima dosta. Među tim riječima ima onih koje dopiru iz hrvatske kulturne sfere, bilo da su tvorenice, bilo da su preuzete iz slavenskih jezika u vrijeme ilirskog purizma (bajoslovni, glasovir, glazba,uglazbili, upečatak, kumir, bjelokost , promicatelj) .No češće ih bošnjački pisci sami tvore prema obrascima razvijenim kod Hrvata u vrijeme ilirizma. U tome je naročito spretan Ćatić: svjetlonosac, spasonosac, brzopletno, nebosklôn, na nebištu, lahkoletan, nedohitan...

Kakva su pravopisna opredjeljenja pisaca u austrougarskom periodu?Slijeđenje principa etimološkoga pravopisa je karakteristično za Osmana Nuri Hadžića. Bašagićev pravopis je fonetski sa elementima etimološkoga, a Mulabdićev i Ćatićev dosljedno fonetski.

Bašagićeva uloga u formiranju književnojezičkog izraza u A-U periodu je bila u : uvođenju u opticaj niza terminoloških odrednica koje bosanski jezik nije imao; spajanje Istoka i Zapada; zaokret u književnosti- odustajanje od alhamijado izraza; arhaizmi; prodor ćirilice i internacionalizama; tzv. obnova jezika.

Internacionalne riječi za apstraktne pojmove Bašagić najčešće tumači domaćim riječima , što navodi na pomisao o zalihosti novog termina. Svako tumačenje internacionalne domaćom riječju, umjesto da bude puristička preporuka, pokazatelj je autorove evropske obrazovanosti i orijentacije, kao i njegove težnje da pouči čitatelja: [afektacija = prisiljenost, nenaravnost], [nuanca = fina razlika, tančina], [kategorija = razred, vrsta], [aforizam = iskrica], [biograf = životopisac], [pietet = dječinska ljubav, poštovanje].Katkad se pisac mora poslužiti i orijentalizmom uz domaću riječ da bi objasnio internacionalni termin: [historija = tarih, povijest], [biblioteka = knjižnica, ćutubhana], [individualnost = osabina, šahsijjet], [azil = utočište, meldže].

MISTICIZAMŠta je to misticizam i gdje su mu prvi počeci?Misticizam znači: jednom govoru dati dva smisla: vanjski i unutarnji ili, da se jasnije izrazimo,smisao u pravom filološkom značenju, kako ga riječ ili rečenica donosi, i smisao u metaforičkom značenju kako ga mistik - pjesnik u sebi zamišlja. Početak misticizma se vezuje za stare vedske tekstove, za neke Aristotelove postulate, a svoj najveći procvat i konačan oblik misticizam je dobio u Perziji a kasnije u Osmanskoj državi.

Kakav je utjecaj misticizam ostavio na osmansko pjesništvo?Misticizam u osmasnko pjesnistvo ulazi preko perzijskog jezika.Od samog osnivanja osmanskog carstva pa do danas moze se primjetit veliki utjecaj misticizma. Na počerku pojave islama mistici su slijepo slijedili načela objave i nisu izlazili iz njenih okvira, dok su kasniji mistici otišli dalje i razvili su „panteističko učenje“, učenje o jedinstvu egzistencije.

Zašto i kakv je utjecaj ostavio Galib-dede na Ćatića i koje mu je najpoznatije djelo?Jedan od najveći utjecaja na pjesništvo Ćatića ostavio je turski pjesnik Galib-dede. Bili su slični po svojim životnim statusima, kao mladi intelektualici nedovoljno prihvaćeni u svojoj okolini i nisu dovoljno cijenjeni, predstaljali su novitet u književnosti. Galib-dedi se ne sviđaju njegovi literarni predhodnici ni savremenici; on ne trpi zastarjelosti, nego nove oblike, misli i slike unosi u osmanlijsku poeziju i udara osnov njenoj kasnijoj renovaciji i preporodu. Za Galiba je mašta - pjesnička stvaralačka moć, a slike su mu vrhunac umjetnosti.Kod njega je više fantazije, nego osjećanja. Njegove su slike svijetle i istančane, duboke i otmjene, katkad nejasne, ali žive i refleksivne. Najpoznatije djelo Galib-dede je Ljepota i Ljubav.

Jezičko čistunstvo ( purizam) u Šulekovu rječniku!

Purizam je „čišćenje „ jezika od stranih riječi, te njihova zamjena sa adekvatnim domaćim riječima nastalim izvođenjem ili slaganjem dugih domaćih riječi. Simbol čišćenja jezika na području Htvatske bio je Bogoslav Šulek. Izbjegava riječi koje imaju bilo kakve veze s njemačkim jezikom. Preuzimao je riječi od Čeha i Slovaka, a Vuk Karadžić se tpme protivio. Imao je potrebu za stvaranjem za stvaranjem vlastite terminologije u hrvatskom jeziku. npr. po Šulekovu rječniku: crvotočina, zrakomlat, zrakoplov, ružodol...

Leksički kalk, objasniti pojam, i potkrijepiti primjerima iz Šukelova rječnika.

Kalkiranje (franc.), lingv prenošenje pojedinih riječi ili izraza iz jednoga jezika u drugi doslovnim prevođenjem njihovih elemenata; npr. rukovodstvo prema lat. manuductio, neboder prema engl. sky-scraper, bez druge, »zasigurno«, prema tal. senz’altro.

U Šulekovu rječniku ima dosta kalkiranih riječi, a mi ćemo izdvojiti nekoliko, npr. po Šulekovu rječniku: - glavonoša (Keimtrager)

- jadonoša (Schmerzenbringer)

- jedonoša (Speinsentrager)

- kratkovid ( kurzsichtig)

-grdoglasje (Misston)

- ružodol (Rosental)

- cvjetodol (Blumental)