17
Studije Izvorni članak UDK 111Hobbes, T. Primljeno 23. 10. 2009. Zdravko Perić Vij. G. Zobundžije 16, HR–31000 Osijek [email protected] Hobbesova philosophia prima Sažetak Ovim se radom želi prikazati polazna osnova Hobbesovog filozofskog mišljenja. Ona je važna jer je prisutna u svim segmentima njegove filozofije – negdje eksplicitno, a negdje implicitno. Tematizirajući o prvoj filozofiji, Hobbes je pokazao svoja osnovna gledišta ko- jim želi pokazati znatno razlikovanje od Aristotela i skolastike. Inspiriran dostignućima moderne znanosti svoju filozofiju usmjerava prema mehanicizmu i materijalizmu. Napušta- jući tradicionalnu metafiziku, koja je u centar zbivanja stavljala bitak, Hobbes pokazuje privrženost logici i epistemologiji. Taj način filozofiranja omogućuje mu drugačije sagleda realnost od onoga kako je bila poimana kod njegovih prethodnika. Hobbes stvarnost objaš- njava kao gibajuću materiju koja se najvjerodostojnije razotkriva proučavajući mehaničke zakone. On nije pokazao samo svoje filozofsko razlikovanje spram prethodnika već i spram suvremenika. Osobitu pažnju plijeni njegova kritika Descartesova dualizma koji razdvaja um i tijelo na dvije metafizičke supstancije. Ključne riječi Thomas Hobbes, metafizika, egzistencija, akcidencije, moć, individualnost, hilemorfizam, kretanje, mehanicizam, materijalizam Osim što odbacuje Aristotelovu logiku i fiziku, s kojima se upoznao tijekom svoga osnovnog studiranja na Oxfordu, Hobbes ne kaže ništa o drugom do- ticaju s Aristotelovom filozofijom. Naravno, zna se da je Hobbes prevodio Aristotelovu retoriku u skraćenom obliku, ali ne kao dio službene fakultetske nastave. Iz današnje je perspektive teško suditi o Hobbesovoj kritici kvalitete nastave kakva je bila na sveučilištima u njegovo vrijeme, a s kojom je on bio vrlo nezadovoljan. Jednom je kazao kako je korisnije čitati o novom otkrive- nom svijetu i nebeskim tijelima nego se zamarati s tom beskorisnom nastavom koju je morao slušati na Oxfordu. Žalio se na filozofiju jer to nije bila izvorna Aristotelova filozofija, već takozvani »aristotelizam« koji je služio u vjerske svrhe. »Uvriježilo se mišljenje da studiranje aristotelizma nije ništa drugo nego skolastička ljubav prema starinama«. 1 I aristotelizam je sadržavao neke istine premda je budio u znanstvenicima odbojnost pa su ga počeli mahom ignorirati. Krajem šesnaestog stoljeća bio je izdan dekret na Oxfordu da se is- 1 Michael Edwards, »Aristotelianism, Descar- tes and Hobbes«, The Historical Journal 50 (2/2007), str. 457.

Hobbesova philosophia prima · Tematizirajući o prvoj filozofiji, ... logičkoj metodi. Hobbes kaže: »Filozofija je znanost svih općih i univerzalnih teorema, ona razmatra istinitost

  • Upload
    others

  • View
    2

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Studije

IzvorničlanakUDK111Hobbes,T.Primljeno 23. 10. 2009.

Zdravko PerićVij.G.Zobundžije16,HR–31000Osijek 

[email protected]

Hobbesova philosophia prima

SažetakOvim se radom želi prikazati polazna osnova Hobbesovog filozofskog mišljenja. Ona je važna jer je prisutna u svim segmentima njegove filozofije – negdje eksplicitno, a negdje implicitno. Tematizirajući o prvoj filozofiji, Hobbes je pokazao svoja osnovna gledišta ko­jim želi pokazati znatno razlikovanje od Aristotela i skolastike. Inspiriran dostignućima moderne znanosti svoju filozofiju usmjerava prema mehanicizmu i materijalizmu. Napušta-jući tradicionalnu metafiziku, koja je u centar zbivanja stavljala bitak, Hobbes pokazuje privrženost logici i epistemologiji. Taj način filozofiranja omogućuje mu drugačije sagleda realnost od onoga kako je bila poimana kod njegovih prethodnika. Hobbes stvarnost objaš­njava kao gibajuću materiju koja se najvjerodostojnije razotkriva proučavajući mehaničke zakone. On nije pokazao samo svoje filozofsko razlikovanje spram prethodnika već i spram suvremenika. Osobitu pažnju plijeni njegova kritika Descartesova dualizma koji razdvaja um i tijelo na dvije metafizičke supstancije.

Ključne riječiThomasHobbes,metafizika,egzistencija,akcidencije,moć,individualnost,hilemorfizam,kretanje,mehanicizam,materijalizam

OsimštoodbacujeAristotelovulogikuifiziku,skojimaseupoznaotijekomsvogaosnovnogstudiranjanaOxfordu,Hobbesnekaženištaodrugomdo­ticajusAristotelovomfilozofijom.Naravno,znaseda jeHobbesprevodioAristotelovuretorikuuskraćenomobliku,alinekaodioslužbenefakultetskenastave. Iz današnje je perspektive teško suditi o Hobbesovoj kritici kvalitete nastavekakvajebilanasveučilištimaunjegovovrijeme,askojomjeonbiovrlonezadovoljan.Jednomjekazaokakojekorisniječitationovomotkrive­nom svijetu i nebeskim tijelima nego se zamarati s tom beskorisnom nastavom kojujemoraoslušatinaOxfordu.ŽaliosenafilozofijujertonijebilaizvornaAristotelovafilozofija,većtakozvani»aristotelizam«kojijeslužiouvjerskesvrhe. »Uvriježilo semišljenje da studiranje aristotelizma nije ništa drugonegoskolastičkaljubavpremastarinama«.1Iaristotelizamjesadržavaonekeistinepremdajebudiouznanstvenicimaodbojnostpasugapočelimahomignorirati.KrajemšesnaestogstoljećabiojeizdandekretnaOxforduda se is­

1

MichaelEdwards, »Aristotelianism,Descar­tesandHobbes«,The Historical Journal 50 (2/2007),str.457.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 121God.31(2011)Sv.1(129–145)

Z.Perić,Hobbesovaphilosophia prima130

ključeiznastavesviautorikojisunijekaliautoritetantičkefilozofije,naposeAristotelove. Pored ovih restrikcija postoje mnogobrojni dokazi koji ukazuju naučenjakeuranomsedamnaestomstoljećuobilježenevelikimznanstveniminteresomzaproučavanjemAristotela.Tajseinteresčestoreflektiraounji­hovimpredavanjima.NovostkojujeAristotelovafilozofijapokazivalabilajeznatnodrugačijaodaristotelizmaikaotakvavišejeinteresiralafilozofeseda­mnaestogstoljeća.HobbesoviradovipokazujudajeonpriličnomodificiraoAristotelovufilozofijuisvojeinovacijetemeljionaAristotelovomvokabularui argumentima. Zbog toga noviji Hobbesovi interpreti priznaju da je njegova prirodnafilozofijavišehibridnogznačenjanegorevolucionarnoga.Kako god bilo,Hobbes je pokazao svoju namjeru i odlučnost da filozofi­juodvojiodaristotelizma ipribliži jenovoj znanostikoja sepokazivalauradikalnijemoblikusnamjerompostavljanjadrugačijihciljeva,prijesvegajasnim i razgovijetnim pojmovima koji trebaju biti korektiv i putokaz nove znanosti.Hobbesovfilozofskiprojektpodrazumijevao je racionalnurekon­strukciju  znanja. Ta  racionalna  rekonstrukcija  znanja  je  na  izvjesnoj  razini biladovedenauvezusprvomfilozofijomkojajetrebalaekspliciratinajosnov-nijekoncepteiprincipeznanja.Hobbesjedaodefinicijuisvrhuprvefilozo­fijekritizirajućiWhiteovutezudafilozofijanebitrebalabititretiranapremalogičkojmetodi.Hobbeskaže:

»Filozofijajeznanostsvihopćihiuniverzalnihteorema,onarazmatraistinitostsvakogsubjektakojimožebitidemonstriranprirodnimrazumom.Njezinprvidioiosnovasvihdrugihdijelovajeznanostčijiteoremirazmatrajuatributebitkakojisudemonstrativni,ovaznanostsezoveprvafilozofija.Zbogtogaprvafilozofijaobuhvaćaznanostobitku,esenciji,materiji,formi,kvali­teti,uzroku,posljedici,kretanju,prostoru,vremenu,mjestu,vakuumu,jedinstvu,brojuisvimadrugimpredodžbamaokojimajeAristoteldiskutiraodjelomičnouosamknjiganjegoveFizike i djelomičnouonimadrugimakojenekizovuTa meta ta physika(odkojejeprvafilozofijadobilasadašnjeimemetafizika).«2

Ovako definirana prva filozofija i njezin status su preciznije određeni. Pr­venstveno se naglašavaju atributi općosti, a to upućuje na odnos spramAristotelovih kategorija. Druga važna činjenica ovakve definicije je svrhaomogućavanjaosnovezadrugeznanosti,kaoštosufizika,etika ipolitika,koje se trebaju temeljiti na zbiljskim osnovama. Kada Hobbes govori o prvoj filozofijiuAnti-Whiteu,onsereferiranaAristotelainjegovotematiziranjeglagola ‘biti’ (einai).NaimenajčešćapritužbakojujeAristotelupućivaodru­gimfilozofimajepojednostavljivanjestvari.Ponjemu,druginevidedaistiizrazmožeimatimnogorazličitihsmislovapasetakoiglagol‘biti’iskazujemnogostruko (polahos legetai to einai). Ponekad se koristi u supstantivnom participu to onštooxfordskiprevoditeljinajčešćeprevodekao‘biće’(being). Neki podrazumijevaju značenje glagola ‘biti’ kao ‘stvari koje jesu’ (things that are) ili jednostavno ‘postojeće stvari’ (existing things).  Hobbes  je  bio svjestan tih nejasnih značenja koje je imao glagol ‘biti’.Najviše su takvezbunjujućeterminekoristiliskolastici,sljedbeniciaristotelizmakojisuhtjelibranitikršćanskuvjeruodpoganakoristećiseprirodnimrazumom.UjednomtrenutkuonisupočelifilozofiratiikontaminiratinaukSvetogapismarazli­čitim tumačenjimapoganske filozofije.Kasnije suusvojili punonejasnih ipogrešnihznačenjaizAristoteloveFizike i Metafizike. To je dovelo do zbrke kojajeproizvelalošuskolastičkuteologiju,smatraHobbes.Značenjeiodabirtermina prva filozofijamože sepromatrati i uHobbesovomodnosu spramDescartesa.On je čitaoDescartesoveMeditationes de prima philosophia  i pripremio neke prigovore (Objections)naDescartesovufilozofiju.Hobbesoviprigovori  su bili kritika trijuosnovnihDescartesovih teza:nematerijalnosti

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 121God.31(2011)Sv.1(129–145)

Z.Perić,Hobbesovaphilosophia prima131

duše,egzistencijeBogakakvujeDescartesdemonstriraoidistinkcijeprotež­neimislećestvari(extensio i cogitatio). Hobbes je inzistirao da res cogitans treba biti mišljena kao korporativna ili materijalna stvar. On nije htio priznati dvije potpuno odvojene i različite stvarnosti kao što su stvarnost tjelesa istvarnost duhova. U pozadini Descartesova dualizma nalazi se pojam Boga kao ens perfectissimuma ili savršene supstancije. Tijela i duhovi su ograni­čenastvarnost, jedino jeBogbeskonačnibitak.Hobbes jekritiziraodokazegzistencijeBogapomoćuidejeBogajermijednostavnonemamotakvuide­ju.ZbogtogaseHobbesjasnohtioudaljitinesamoodDescartesavećodsvihonih koji su htjeli prvu filozofiju dovesti u odnos s nekom vrstom natprirodne znanosti.DefiniratiprvufilozofijukaoznanostnadsvimdrugimznanostimazaHobbesanijeništadrugonegološainterpretacijatermina‘metafizika’.UHobbesovoj perspektivi philosophia prima je termin koji treba postati novi temeljzamehanicističkufiziku.‘Metafizika’jezaHobbesatradicionalniter­minkojizbunjujeizavodinapogrešnustranu.Grčkiizrazta meta ta physika imadoslovnoznačenje»stvariizaprirodnihstvari«;štosepodtimemislilonijeupotpunostijasno,nousvakomslučajuseHobbesdistanciraodtakvogizraza jer se stvari koje se kriju pod tim imenom ne mogu u potpunosti ra­zumjeti prirodnim razumom.Hobbesu je stalo do znanosti koju treba osloboditi od svih transcendentnih i nadnaravnihkategorija.MjerastvarionakvihkakvejesuzanjeganijeBog,tonijenitičovjek,negojetosamaprirodakojasespoznajeuodnosunauzrokiposljedicu.Njemujesvakakostalodotogadasvojuprvufilozofijuusmjeriprema ordo cognoscendi i da se ujedno distancira od ordo essendi.

Misaoni eksperiment i subjektivnost

HobbespripadagrupacijifilozofakojisuprirodnuznanostGalileiaiKeplerasmatrali revolucionarnom.Važno otkriće utjecaja koničnog svjetla na reti­nu, koje jeKepler postigao, imalo je veliki značaj za buduću filozofijuT.Hobbesa.Keplerovootkrićesemoglodogodititeknakonrevolucijeuoptici.Vizualniobjektigledanikrozlećenekadsusečinilikaodaizgledajunaopač-ke ili naneki drugi čudannačin.Kepler je demonstriraoutjecaj svjetla navizualneobjekteputemoptičkihlećakojeproizvodeteimaginacijenaretini.Diskrepancijaizmeđuobjekatagledanihkrozlećeiprirodnimokomukazalajenakompleksnosttransformacijakojesepojavljujuukognitivnomprocesudrugačije nego što je prije bilomišljeno. Suočivši se s ovakvim i sličnimproblemima,Keplerjeodijeliooptikuodfizikemislećidaseoptikavišeod­nosinageometrijuivanjskeaspektevizualizacije.Filozofekojisuistraživaliprirodnufilozofijuzanimaojepodražajsvjetlakojiuzrokujeunutarnjemeha­nizmeizazvanevanjskimimaginacijama.HobbesjeusmjeriosvojfilozofskiputupravcukreiranjamehanicističketeorijekojaćegaodvestiudrugomesmjeruodDescartesa.NjeganećezanimatiteorijaspiritualnesubjektivnostikakvuDescarteszastupa.Onćetematiziratiteorijusubjektivnostiiliprecizni­jeteorijusubjektivnogpojavljivanjabezspiritualnogsubjekta,atajeteorijadiošire teorije reprezentacije ili fantazme.TeorijomsubjektivnostiHobbeshoćepostićidistinkcijusubjektivnosti iobjektivnosti,odnosnodistingvirationo što pripada pojavljivanju od onoga što pripada samoj stvari kakva ona jest.HtijućiserazlikovatiodDescartesa,Hobbesćesvojuprvufilozofijuza­

2

ThomasHobbes,Anti-White, BradfordUni­versityPress,London1976.,str.23–24.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 121God.31(2011)Sv.1(129–145)

Z.Perić,Hobbesovaphilosophia prima132

početimisaonimeksperimentom.Hobbeskaže:»Najboljinačinzapočinjanjaufilozofijijezapočinjanjesodsutnošćubića–trebazamislitiprestanakpo­stojanja svijeta.«3OvakavfikcijskipočetakomogućujeHobbesudazapočnesvojuprvufilozofijuniizčega(ex nihilo),aštoćemuomogućitispoznajuosjetilnih kvaliteta u najmanju ruku poznatih kao druge kvalitete (secondary qualities).Tekvalitetepripadajusubjektukojiosjeća,anestvarimaposebi,noonoštojezaHobbesajošvažnijejespoznajapojmovaprostoraivremenakojisučistasubjektivnost.Fikcijskipočetakfilozofiranjaniizčegapretpostavljadvijestvari:prvo,dajejednompostojaosvijetukojemsenormalnoodvijaoživotidogađajivezaniuzživot;idrugo,daiztogvremenapostojisubjektkojishvaćatajsvijetido­gađajekojisusedogađali.Svrhaovakvefikcijskeslike(mogućeguništenogsvijeta)jepitanještopreživjeličovjekmožesebisamomerećiipredočitiosvijetukojivišenepostoji.Hobbesovodgovorje:

»Takavćečovjekzadržatiidejusvijetaisvihtijelakojajeimaoprijesamoguništenja,vidjevšiihvlastitimočimailizamijetivšinekimdrugimosjetilom,atoznačisjećanjeiimaginacijuveli­čina,kretanja,zvukova,boja,kaoinjihovporedakidijelove;iakosvetestvarinisudrugonegoidejeilifantazme,kojeonzamišljausvojojnutrini,onećesečinitiizvanjskimakaodauopćeneoviseobilokakvojmoćiuma.«4

Fikcijskom slikom uništenog svijeta Hobbes pokazuje jasno razlikovanje od Descartesove dvojbe (dubitatio). Njemu nije stalo pokazati dvojbu u opstoj­nost svijeta. Descartes svojim mišljenjem (cogitatio) dvoji u postojanje cje­lokupnogamaterijalnogsvijetasciljemuspostavljanjafundamentalnenema­terijalneprirodeuma. Iz takoodređenogumakoji spoznajesebesamakaosvojuizvjesnostDescartesnastavljaistraživatidrugeprincipeprvefilozofi­je.Nasuprot tomu,Hobbes jednostavnopretpostavljaosamljenogmisliteljaoslobođenog svega osimopćeg uništenja.Takav pojedinac uHobbesovomprimjerunijeništadrugonegomaterijalnobićečijesumislikretanjakojasedogađajuunjegovomematerijalno-osjetilnomaparatu.SvojimmisaonimeksperimentomHobbespokazujedaseporedsvihstvariusvijetumikoristimojedinonašimvlastitimmislimakojazovepriviđenjimaili uobraziljama (phantasmes).5 Mišljenje za Hobbesa nije ništa drugo nego postupakkojiHobbesidentificirasračunanjem(computation),atakavpostu­pakzasvojeračunanjekoristiodređeneuobraziljekojenisuništadrugonegoosjetilna iskustva. Hobbesov misaoni diskurs je u potpunosti zanijekao neosje­tilnečisteintelektualnesposobnostinanačinkakojeDescartestematiziraoiprihvaćaojedinoistinskoznanje.KodDescartesasedoistinskogamišljenjadolazi tako da se um u potpunosti odvoji od senzualne percepcije i kontem­plativnomapstrakcijomdođedoBogaiduše.Nasuprottomu,Hobbestvrdida je podrijetlo svih ideja u osjetilima i sve ostale se izvode iz tih originalnih ideja.6Ovakva restrikcijamisaonogkoncepta na osjetilnost, teHobbesovotumačenjeosjetilnogiskustvakaokretanjauljudskomesenzualnomaparatu,dovodidozahtjevadasekonceptprvefilozofijeosnivanasenzualnostikojapretpostavljaelementarnuprirodnosttijela,kretanjainjihovogameđusobnogutjecaja.Nadrugomemjestu,u»Demundo«, Hobbes hipotezom o uništenom svije­tupokazujeljudskemogućnosti(kvalitete)zadržavanjaimaginacijaobjekatakojihvišenemailiprimjericefizionomijučovjekakojijevećduževremenamrtav.7IztihljudskihkvalitetaHobbesustvrđujedasuprostorivrijemeima­ginarni,onipremaHobbesupripadajuonomešto sepojavljuje i što seza­mjećujeiliosjećasubjektivnoinikakonepripadajurealnimpredmetimakoji postojeizvannas.Takoseprostorodređujekaoslikailiuobrazilja(spatium

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 121God.31(2011)Sv.1(129–145)

Z.Perić,Hobbesovaphilosophia prima133

igitur imaginarium nihil aliud est quam imago, sive phantasma corporis).8 U»Decorpore«ćekazati:»prostorjeuobraziljastvarikojeegzistirajuizvanuma:tojeuobraziljaukojojmineobuhvaćamodrugeakcidencijeosimonihkoje se pojavljuju bez nas.«9Naistijenačinvrijemeuobraziljakretanja:»štoznačedani,mjeseciigodine,samoimenakojimaračunamounašemumu?Vrijeme je uobrazilja kretanja.«10 Ovdje bi se moglo pomisliti da je Hobbes anticipiraoKantovprostorivrijemekaoformepojavljivanja(Anschauungs­formen),alizapravonije.Hobbesovprostorivrijemenisutranscendentalniprincipikojideterminirajunačinnakojimizamjećujemotijela,negokaoidrugeuobraziljeposljedicatijelakojaproizvodekretanjeunutarnas.Izfeno­menološke perspektive moglo bi se kazati da je vrijeme reprezentacija kreta­njatijelabrojanjem,dokserealistinebisložilistime.Zanjihjevrijemesamoneštoštosezbrajainikakoneštočimesebroji.Hobbesuosnovizastupami­šljenjeovremenusličnoAristotelovojdefinicijivremena»kaobrojakretanjanaprama prije i poslije.«11PremaAristotelu,minesamodamjerimovrijemekretanjemvećmjerimoikretanjevremenom.Takovrijemeikretanjepostajukoncepti koji obostrano određuju jedno drugo.Hobbes je nasuprotAristo­telove obostrane ovisnosti  vremena  i  kretanja prihvatio  jedino potonje kao mjeru vremena. Slično je tematizirao prostor, kombiniranjemAristotelovedefinicijeokretanjusmehanicističkomteorijomsenzualnosti.Natajnačinjereducirao sva zbivanja u umu na lokalna kretanja u našemu tijelu proizvedena djelovanjemvanjskihtijela.Odnosećisetakopremaprostoruivremenu,prvaćefilozofija izHobbesoveperspektiveutemeljitidvostrukiporedakstvari ipojavljivanja.

Egzistencija i akcidencije

JednaoddoktrinakojasepojavilanakonAristotelaisvojeučenjeosnivanaprincipimaAristotelovefilozofijejehilemorfizam.Toučenjejeujednoijed­nood najudaljenijih odmehanicističke filozofije.Njegovglavni smisao jepokušajtematiziranjaprirodnihtijela,tj.pokušajobjašnjenjadasetijelasa­stojeodmaterijeisupstancijalneforme.Podjelaprirodnihstvarinavrstesup­stancijalnomformomobjašnjavazaštoodređenaprirodna tijela imajunekeodređenespecifičnekvalitete.Mehanicističkafilozofija,međutim,niječeop­stojnostsupstancijalneformekaokonstitutivnebitiprirodnihtijela.Općenito,kodfilozofakojisusebaviliprirodnomfilozofijomusedamnaestomstoljećudolazipostupnodonaglašavanjavažnostimaterijeizanemarivanjaforme.12 Hobbes je, kao i drugi inovatori njegova doba, zadržao osnovne elemente 

3

ThomasHobbes,The Collected English Works of Thomas Hobbes, sv. 1, Routledge–Tho-emmes,London1997.,str.92(daljeutekstuEnglish Works).

4

Ibid.

5

Ibid.

6

Thomas Hobbes, Leviathan, Hackett Publi-shingCompany, Inc., Indianapolis/Cambrid­ge1994.,str.6.

  7

Th.Hobbes,Anti-White,str.40.

  8

Ibid.,str.40–41.

  9

Th.Hobbes, English Works,str.94.

10

Ibid.,str.94–95.

11

Aristotel,Fizika,Hrvatskasveučilišnanakla­da,Zagreb1992.,str.92.

12

Cees Leijenhorst, The Mechanisation of Aristotelianism, Brill–Leiden, Boston–Köln2002.,str.139.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 121God.31(2011)Sv.1(129–145)

Z.Perić,Hobbesovaphilosophia prima134

hilemorfističkogvokabularaiakoseuosnovinijeslagaostakvimnaukom.SvojudistinkcijumaterijeiformeHobbesćeinterpretiratinasvojstvennačin–onaćeseosnivatinanjegovojteorijisenzualnepercepcijeiimaginacije.UHobbesovojprvojfilozofijidistinkcijaizmeđumaterijeiformejeekviva­lentnaonojizmeđubića(ens),onogaštojestiuobrazilje.Tradicionalnivoka­bularmaterijeiformeHobbesreduciranadistinkcijutijelaiakcidenata.Ta­kavnačintematiziranjavratiojeHobbesaizvornomAristotelovuvokabularupomoćukojegajeonhtiokonstruiratisvojefilozofskemisli.Pojamakcidenta(symbebekos)isticaoseuvećiniAristotelovihdjela.Poteškoćakojuizazivajeunjegovojpolivalentnosti.Upravostogaštogasekoristiurazličitimprigo­dama,teškojedatijednukoherentnudefinicijutogpojma.Kantjedefiniraoakcidenciju kao »način na koji je opstojnost supstancije pozitivno određe­na«.13 Taj pojam akcidencijesetolikouvriježioukolokvijalnigovorpagairječnikB.Klaićaoznačavakao:»akcidencijalat.(accidit–događase,zbivase),akcidentalije(mn.ž.roda)–slučajnosti;slučajne,tj.nebitneosobinenekestvari;  sporednosti.«14Aristotel ječestokoristioakcidencijuzaobjašnjenjebitnih i nebitnih predikacija kao i za analizu pojmova jedno (hen)ibiće(on). KolikojeAristotelbiokonzistentankoristećipojamsymbebekos je drugo pi­tanje. Neki Aristotelovi interpreti smatraju da je upravo akcidentalnost slabiji dio njegovemisaone strukture.TakoHobbes, nastavljajući naAristotela upokušajuizgradnjerealnedistinkcijeizmeđutijelaiakcidenta,reinterpretiraAristotelovmetafizičkikonceptkojizapočinjedvostrukomosjetilnošću.ToHobbesuomogućujesagledavanjepostojanjastvarikaotijelaiakcidenta.DrugidioprvefilozofijeHobbesjezapočeosasupozicijomre-kreacijejed­noga dijela iz prethodnoga uništenog svijeta. Te nove re­kreirane stvari po­stajusubjektirazličitihimena,svakaodnjihindiciranačinkakopromišljatiegzistencijustvarinakojuseodnose.Hobbeskaže:

»Zaonočijuekstenzijuobičnozovemotijelom,raditogaštoneovisionašemmišljenju,kaže­mo da je stvar koja subzistira po sebi samoj (thing subsisting of itself),kaoštoujednokažemoda egzistira (existing)jerjeodvojenaodnasikonačnonazivamojusubjektomradismještanjaisubjektiviranjauimaginarniprostor(zatodamožebitishvaćenaumomizamijećenaosjetilima).Definicijatijelastogamožeovakoglasiti:tijelojeonoštoneovisionašemmišljenju,aujednokoincidira ili koekstendira s nekim dijelovima prostora.«15

Na ovom mjestu Hobbes u »De corpore« djeluje pomalo nezgrapno. Naglasak jena imenimakojaoznačavajupredodžbunovihkreiranih stvari.Te stvariegzistirajubeznašihmisli,zanjihsemožerećidasusubzistirajućeposebi(subsistens per se), egzistirajuće (existens) ilidrugačije.Onekoincidirajuilikoegzistiraju u prostoru (suppositum, subjectum).Činisedajeovdjepostig-nutadistinkcijapostojanjastvari,obanačinanalazesvojsmisaoudefinicijiti­jela:corpus est quicquid non dependens a nostra cogitatione cum spatii parte aliqua coincidit vel coextenditur.OvakvomdefinicijomHobbesreinterpretiratradicionalniodnossupstancijeitijela.Ustvari,onnapuštagovorosupstan­ciji i umjesto supstancije govori o tijelu. Nije lako odrediti iz »De corpore« jelidefinicijatijelarezultiralasamopovezivanjemimenailijeidentifikacijaegzistencijestijelomuzetakaopotporaodsamogpočetka.Činisekaodajedrugidiovjerodostojnijikojikažedajepravoimekojejedanore-kreiranojstvaristvarnoznačenjeegzistencije, tijela. U Anti-Whiteu Hobbes razlikuje dvatipaegzistencije:

»Dvijesevrstebićarazlikuju.Postojibićeodkojegaformiramolikoveuumu.Primjerice,mo­žemozamislitičovjeka,životinju,drvo,kamen,ustvaribilokojetijelo(dokzamišljamolikbilokojegtijela,mislimoiprostortogatijela;takavprostorjevrstomiliveličinomukorespondencijistimtijelom).Postojeidrugačijabićačijiliknemamouumu,takodaihnemožemopercipirati,

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 121God.31(2011)Sv.1(129–145)

Z.Perić,Hobbesovaphilosophia prima135

niti zamišljati.Bogianđeli,dobroistokaoizlo,nemogubitizamišljeni,nitishvaćeninašimumom.ZaBogasemožerećidajeveomadobar,veomavelik,alijejošuvijeknepojmljiv.Nition,nitianđelinemajudimenzijuilinekakavopis.«16

Filozofijase,premaHobbesu,bavijedinostvarimakojenenadilazeljudskorazumijevanjeizbogtogajedininačinegzistencijekojitematizirajeens ima­ginabile,stvarikojemimožemozamislitiirazumjeti.Zaens imaginabile se možekazatidanijeništaosim id omne quod occupat spatium (sve ono što zauzima prostor).17 Govor o prostoru podrazumijeva imaginarni prostor (ima­ginary space).Takavprostordeterminiraonoštosemožepokazatiirazumjetinašim sposobnostima. Pojam imaginacije ima više značenja uHobbesovojfilozofiji,anaovomemjestuoznačavarazumskoshvaćanjekoje identifici­rabićei tijelo, takodasekorespondirajući termininemogukoristitiproiz-voljno.UztematiziranjeoakcidentimaHobbesajetakođerzaokupljalopitanjerazu­mijevanja bitka (esse). U Anti-WhiteuHobbesjedefiniraoesse kaospecifičannezamjetljiv unutarnji pokret u  tijelu.18 Bit nekog  tijela  je za Hobbesa  isto štoiprirodailiformatogatijela.IzmodelabitkaibitkapripadajućegtijeluHobbesrazvijamisaoopropozicijama,tj.teorijukojaoznačavakakomiime­nujemostvari.PremaHobbesu:

»Kadaprimjericekažemo‘čovjek ježivotinja’,onikoji istražuju istinuonogašto je rečeno,moraju istražitinesamoštokao imenaoznačavaju‘čovjek’ i ‘životinja’,već ionoštoznači‘bitiživotinja’(esse animal),asvedabiseznaloštosemisliprikonjunkcijipomoćuriječi‘je’(is).«19

PremaHobbesu,apstraktnaimenakaoštosuesse aliquid, esse mobile,esse calidum rezultirajuizpropozicija;taimenaneoznačavajustvari.Stvariozna­čavajukonkretnaimenakojafunkcionirajukaosubjektiipredikatipropozici­ja.U»Decorpore«okonkretnimimenimaHobbeskaže:

»Konkretnoimejeonokojeimenujeodređenustvarizakojusepretpostavljadapostoji.Pone­kadsetoimezovepodmet,aponekadsubjektilikakosugaGrcinazivalihypokeimenon.«20

Apstraktnaimenaoznačavajuuzrokekonkretnihimena,uzrociimenasuiden­tičniuzrocimanašihpojmova, apojavljuju sekaoposljedicaaktivnemoćistvarikojedjelujunanašaosjetila.Većinamisliteljaihjepromatralakaoak­cidente.Nakonovakopredočenekoncepcijeprvefilozofijemogućejezaklju­čiti:prvafilozofijaprirodnostbića smještaukonceptotijelu,aistotakobitak reducira na akcidente. Akcidencije tijela za nju postaju modeli postojanja tije­la.OnoštojeostalonakonHobbesoveredukcijejetijeloiakcidenti,onidje­lujunanašementalnepredodžbeiuzrokujuuobraziljekojedjelujuunutarnas. 

13

ImmanuelKant,Kritika čistoga uma,Naklad­nizavodMaticehrvatske,Zagreb1984.,str.109.

14

Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, Na­kladnizavodMaticehrvatske,Zagreb2004.,str.33–34.

15

Th.Hobbes,English Works,str.102.

16

Th.Hobbes,Anti-White,str.311.

17

Ibid.

18

Ibid.,str.290.

19

Th.Hobbes,English Works,str.31.

20

Ibid.,str.32.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 121God.31(2011)Sv.1(129–145)

Z.Perić,Hobbesovaphilosophia prima136

Materijaiformaprestajubitimetafizičkiprincipikojiujedinjenigenerirajukorporativnusupstanciju.Materijajejednostavnoimezatijeloopćenito,dokseformaodnosinauobraziljepomoćukojihmikarakteriziramonekotijelo.

Sustav apsolutne moći

KomparacijaHobbesaiAristotelajeznačajnazbogHobbesoveprezentacijevlastitogviđenjaprvefilozofijeuAnti-Whiteu.Hobbesovintereszafilozof­skapitanjasličanjekaoikodgrčkihfilozofa.Suprotstavljajućisvojemišlje­njeAristoteluHobbesnastojipokazatidanjegovateorijamožeobjasnitisvestvarikojemožeiAristotelova.Reinterpretirajućitradicionalnuteorijuuzro­kaimoćiHobbesjedošaodoteorijeodeterminizmu.OdčetiriAristotelovauzroka (materijalni, formalni, eficijentni i finalni),Hobbes je zadržaodva,eficijentniimaterijalni,ačakjeinjihpredstavionanovnačin.OpćenitosekodHobbesauzročnostpojavljujeisključivokaoposljedicakretanjapremamjestu i za njega ne postoji stanje apsolutnog mirovanja. Aristotelov djelatni uzrok (causa efficiens)značistanjeaktivnosti,dokmaterijalniuzrok(causa materialis)značipasivnostkojamožedobitiodređenuformu.PremaAristo­telu,formalniuzrokegzistiraistodobnokadieficijentni.Nasuprottomu,Hob-besusvajamodernopoimanjedasvakiuzrokprethodisvomeučinkuizbogtogaseformalniuzroknemožesmatratiuzrokom.HobbesmislidajeonoštoAristotelsmatraformomurelacijistimekakoljudidoživljavajustvari.21

Hobbesinterpretiraeficijentniuzrokkaozbroj(aggregate) akcidenata aktiv­nogtijelailitijelaukretanju.Jednostavnijerečeno,eficijentniuzroknijeništaviše od kretanja prema mjestu. Materijalni uzrok interpretira kao zbroj akci­denata tijela na koja se djeluje. O materijalnom uzroku Hobbes ne daje puno objašnjenja,pasemožepretpostavitidaonuključujenekevrstekretanja,kaoioblike,stanjaiveličinu,premdaHobbesnijepokazaointereszaobjašnjenjeovih atributa.Oba su uzroka, eficijentni imaterijalni, zaHobbesa dijelovijednoga cjelovitog uzroka (entire cause ili causa integra):

»Uzrok(ilicjelovitiuzrok)jeagregatsvihakcidenatakojimogubitishvaćenijedinokaopo­sljedicatrenutnogdogađanja;iakobilokojiodnjihdolaziupromijenjenostanje,nemožebitishvaćenpojedinačnovećsamokaoposljedicaodnosanekogadogađanja.«22

Znakovito jekakoHumegovorećiouzrokune tematiziraakcidencije,većnaglašavaznanjeozbiljskojegzistencijikojadolazidonasputemideja:

»Našaidejaouzrokuiposljedicizatoupotpunostinastajeizjednolikostikojaseopažaudje­lovanjuprirode,gdjesusličnipredmetistalnozajednozdruženi,aduhunavikomodređenodajedanizvodiizpojavedrugog.Tedvijeokolnostičinečitavsadržajtenužnostištojepripisuje­mo materiji.«23

ZaHumajevažnazdruženostdjelovanjapredmetakaojedinaizvjesnostkojasemožezaključiti;osimnjeminemamonikakavpojamonužnostiilipoveza­nosti.KonceptpakcjelokupnoguzrokaHobbesuosiguravanužnostuzrokaizkojegaslijediposljedica.Takoonutemeljujeapsolutnunužnostbiločegaštosedogodi.Cjelokupnimuzrokomsepostižedostatnostprodukcijeposljedi­ca,ukolikosuposljedicekaotakvemoguće,izbogtedostatnosticjelokupanuzrokjenužan.TematiziranjeuzrokaomogućujeHobbesusnažaniskorakuodnosupremaidejislučajnosti(contingency)štooničinidaljnjimreducira­njem. Akcidencije su kontingentne u odnosu prema prethodnim akcidencija­ma ukoliko one ne sudjeluju u njihovoj produkciji. Prvom reduciranju kontin­gencijeHobbesdodajedrugi,atajpretpostavljakonverzijuteorijeuzročnosti uteorijuomoći.Udesetomepoglavlju»Decorpore«podnazivom»Moći

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 121God.31(2011)Sv.1(129–145)

Z.Perić,Hobbesovaphilosophia prima137

djelovanje» (Power and Action,De potentia et actu)usvomkarakterističnomnominalističkomstiluHobbesredefinirakonceptmoćiidjelovanjautermineuzrokaiposljedice.Zapravo,ondistingviraprviparpojmovaoddrugogatakoštoprviparodređujebudućedogađaje,dokdrugipokazujeprošledogađaje.Čakikadseposljedicapojaviubudućemvremenu,eficijentniuzrokjeaktiv­namoć(potentia activa)amaterijalniuzrokjepasivnamoć(potentia passi­va).Cjelokupanuzrokpostajepotpunamoć(potentia plena).Hobbesumoćnijeneštopotpunoodvojenoodnekogazamišljivogčina,negoneštokaosamspecifičničinkojićeubudućnostiproizvestidrugičin.Teorijomnužnostiipotrebe uzroka Hobbes nudi argument za teoriju determinizma koja se temelji nanužnostiipotrebi:

»Cjelokupan uzrok  je uvijek dovoljan za produkciju vlastite posljedice ukoliko  je posljedica uopćemoguća. Svaka posljedica koja može biti proizvedena je manifestacija proizvodećeguzrokakojijeujednoicjelokupanuzrok,aakoneštonijeproizvedeno,alijeumogućnostidaseproizvede,evidentnojedapostojineštoštoinicirapromjenubezčegadonjenebidošlo.Naime,riječjeoakcidentimakojipretpostavljajunekakavnedostatakiupravotajnedostatakzahtijevadaljnju produkciju.«24

Ovdjejevažnouočitikakomogućnost(possibility) nema nekakav odvojeni ontološki statusposrednika izmeđunužnosti ipotrebe.Mogućnost je samonužničinkojiidentificirarazlikeslijedaukojimaćeseneštodogoditi.Idejuobudućimkontingentnimuzrocimamogućejemislitisamozatoštomine­mamocjelokupnoznanjeouzročnomeslijedukojizahtijevanužnostbudućihdogađaja.Na tragu teorije kontingencije Hobbes je razvijao alternativnu doktrinu o pro­pozicijama  (contigentia futura), pomoćukoje je napadao svoje skolastičkesuvremenike, i distinkciju nedeterminirane i determinirane istine.25  Prema Hobbesu,skolasticisuuvjerenidajepropozicija»sutraćepadatikišailinećepadati kiša« dokaz za nedetermiranu istinu. Takvu propoziciju Hobbes smatra pogreškom.Zanjegajeformulacija»sutraćepadatikiša«ili»sutranećepa­datikiša«istinitija.UosnoviseHobbessnjimaslažeutomedaseneznainemožeznanstvenodokazatiistinaonogaštoćesetekdogoditi.

Princip individualnosti

OdgovorkakavjedavaohilemorfizamoproblemuindividualnostiinačinnakojijetajproblembioshvaćenuskolasticiHobbesnijeprihvaćao.Problemrješavanjaindividualnostiiidentitetajepraviizazovkojisemogaonaćiprednovimshvaćanjemmehanicističkefilozofijekakvujezastupao.Principindi­vidualnostijetrebaoodgovoritinapitanjaštorazlikujejednoodređenotijelooddrugogatijela,kaoištočiniodređenotijeloprepoznatljivomikonkretnomcjelinomdokprolazikrozrazličitepromjene.Primjerice,Spinozajepokušaoodgovoriti na ovo pitanje jedinstvenom supstancijom koja za njega nije ništa drugovećbožanskiatributkojimekstenzijasamojsebiodređujesupstancijal­ni status. Hobbes je ponudio dva odgovora na ovo kompleksno pitanje koje 

21

Th.Hobbes,Anti-White,str.315,358.

22

Th.Hobbes,English Works,str.122.

23

David Hume, Istraživanje o ljudskom razu­mu,Naprijed,Zagreb1988.,str.132.

24

Th.Hobbes,English Works,str.122.

25

Ibid.,str.130.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 121God.31(2011)Sv.1(129–145)

Z.Perić,Hobbesovaphilosophia prima138

seodnosinaindividualnostiidentitet.Unominalističkojdosljednostionkon­statiradau realnomsvijetunepostojiništauniverzalno. Jedinestvarikojepostoje su individualna tijela.

»Isključivšisveosimindividualnihtijela,Hobbesunijeništapreostaloosimdazaključidatatijelaposjedujuaktivnumoć,baš takokaoštonjihovenajmanječesticeposjedujuspecifičnoinherentnokretanje.Putemtihkretanjatijeladjelujurazličitonanašaosjetilaičinedistinkcijumeđutijelima.«26

OvogledištesâmoposebinamećeraznapitanjanakojaHobbesnedajeod­govore. Prvi prigovor bi se odnosio na sam izvor esencijalnog  inherentnog kretanja,tj.nanjegovpočetak.Drugo,akopostavimopitanjekakomiobjaš­njavamodjelovanjeovihkretanjakrozsveuzročneinterakcijesdrugimtijeli­ma,nanjeganećemonaćiodgovoruHobbesovimspisima.Za rješenje principa individualnosti Hobbes je razvio još jedan stav. On po­stavljapitanjenatradicionalanskolastičkinačin,sličnokaoiTomaAkvinskikojikažedajematerija,ilikakojeonnazivamateria signata,takojaindi­vidualizira supstancijalnu formu.Duns Scotus nasuprotTomiAkvinskomezagovaraindividualnostkaoformalanprincip.Premanjemusvakasupstanci­jalnaformaposjedujejedinstvenevrijednostikojeonnazivahaecceitas. Po­jedinačnioblikzaD.Scotusajeizvornočinjeničniokojemusenemožedaljepitati;  individuum  je posljednji oblik  sve zbilje po kojemu  jedino egzistira općamaterija.27Hobbesseposlužiosličnimrješenjem.Prvojestaviouodnosindividualnostspramidentitetaštosvakakonijebiloneobičnozakasniaristo­telizam. U »De corpore« pod nazivom »De eodem et diverso« (»O istome i različitom«)u jedanaestomepoglavljuHobbesćereći:

»Istotijelourazličitimvremenimamožebitikompariranosasamimsobom.Tačinjenica(prin­cipium individuationis)izazivavelikekontroverzemeđufilozofima,zapravokakosemožemi­sliti da se jedno tijelou jednomevremenupojavljujena jedannačin, audrugomevremenudrugačijeodprethodnog?Primjerice,kadačovjekodrasteipostanestariji, jelitoističovjekkakavjebiokadjebiomladilijetodrugičovjek?Jelijedangradurazličitimstoljećimaistiilirazličit?«28

KakozaHobbesoveprethodnike,takojeizanjegaovajproblempredstavljaonesavladivu enigmu. Pokušaj rješavanja problema individualnosti materijom iliformompokazaojedasebrzodolazidoograničenihmogućnostiukojimajedna isključuje drugu.Ako zauzmemo stav da su identitet i individualitetodređenimaterijom,toćenasodvestidokrivihposljedica.Primjericetobiznačilodajanisamistaosobakojasambiodesetgodinaranije.Većidiomojematerijalnostibiobizamijenjenodtada.Istotakoosobakojajepočinilatežakzločinnebimoglabitikažnjenajersenjezinotijelomijenjainakonnekogvremenatonebibilaistaosoba.Takođerigradkojijeusvojioodređenezako­neujednomtrenutkunebimogaoprovodititezakonejerseumeđuvremenupromijenio.Pokušajrješenjaovogaproblemasformomkaokrajnjimprinci­pomindividualnostiiidentitetadovodiuneprilikusličnokaoikodčuvenogproblemaTezejevelađekodPlutarha.Tezejjenapraviolađučijejedijeloveupotpunostiizmijenionakondesetgodina.Ovalađanakondesetgodinabilabiidentičnaonojprvoj.Akoovalađanakondesetgodinanijedrugačijaodprethodne,riječjeoistojlađi,štoizgledaapsurdno.Suočivšisesovimpro­blemom,Hobbesgaodbacujesobjašnjenjemdanepostojijedinstveniprincipindividualnosti,tj.smatradasetajproblemnetrebagledatikaodilemauopće.Objenavedenesolucijemogubitiprihvaćeneovisnoookolnostima.DiskrepancijakojasepojavilaizmeđumaterijeiformeusmjerilajeHobbesana transformaciju ontološkog principa individualnosti prema semantičkomproblemu.Hobbeskaže:

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 121God.31(2011)Sv.1(129–145)

Z.Perić,Hobbesovaphilosophia prima139

»Kadaistražujemoproblemidentiteta,moramouzetiuobzirsveonoštoimenaznače.PitajućioSokratu,jelionističovjek,jelionistotijeloiumladostiistarosti,nebismomoglirećidajeistizbograzličitihveličina,naime,nemaistuveličinutijelaudječjojdobikaoikadserazviouzreluosobupremdaseradioistomečovjeku.«29

TransformacijomkakvujeHobbesučiniodokinutajesvakaraspravaoprin­cipuindividualnosti,tj.nestalojemetafizičkemoćizadrugačijetematizira­nje.Hobbesjemogaopostićiovakvupozicijujerjematerijiiformioduzeotradicionalnaznačenja.Svojom reinterpretacijomAristotelaHobbes smatradajeriješiojedanodnajtežihproblemakojijebiokamenspoticanjazahile­morfizam.

Kretanje

KadaserazmišljaoHobbesovufilozofskomsistemu,možesepretpostavitidabiutradicijivjerojatnobiosvrstanprijeuprirodnufilozofijunegouprvufilozofiju.OvosemišljenjemožeilustriratirazmatrajućiHobbesovuteorijukretanja.PrincipkretanjaHobbesrazmatrakaodioprvefilozofije,atoznačidaseonopojavljujućepodrazumijevakaosupstantivnifizičkiprincipkojegaHobbesopisujeu»Decorpore«.Tosemoždačininedosljednim,alikadasekretanjerazmatrakaoosnovnikonceptcijelefilozofije,tadaseuviđadanje­govaprvafilozofijamorabitioblikovanauterminimakretanjaiprincipimakojitakretanjatumače.PodutjecajemGalileiaHobbesjevjerovaodamožeriješitiuniverzalniuzrokpomoćukojegaćeshvatitisveostale.ZbogtogaćepokušatiizGalileieveznanostiokretanjutrasiratiputzafilozofskomehani­cističkuosnovu.30

DvasuosnovnaprincipakretanjanakojaseHobbesfokusiraoslijedećiGali­leia.Prviodnjihjezakoninercijekojiseobrađujeuosmomepoglavlju»Decorpore«,dok jedrugimehanicističkiprincipdjelovanjakontaktomkojisenalazi u devetome poglavlju istoga djela. Da bi se shvatio odnos Hobbesove prirodnefilozofijeinjegoveprvefilozofije,potrebnojeobjašnjenjeovihdva­juprincipakretanjakojisuodosnovnevažnostizanjegovsistem.Tematizira­jućiodnostijelaiakcidenataHobbessmatradajekretanjenajvažnijiakcidenttijela,adefiniragakao »neprekidno napuštanje jednoga mjesta i zauzimanje drugoga«.31 Princip inercije djeluje tako da akcidenti tijela nešto tvore ili uni­štavajuizatoposjedujedvadijela.Prvidiorazmatratvorenjeidokazuje:»Štogod jeumirovanju,uvijekćeostatiumirovanjuosimakonepostojinekodrugo tijelomimo njega koje, nastojeći doći namjesto ovoga prvog tijelakretanjem,nedopuštanjegovodaljnjemirovanje.«32 Drugi dio principa bavi sedestrukcijomakcidentakretanja.Hobbesgadefinira:»Štogodsekreće,bitćeuvijekukretanjuosimakonepostojinekodrugotijelopokrajnjegakojeuzrokuje njegovo mirovanje.«33 Još značajniji iskazodprincipa inercije je

26

C.Leijenhorst,The Mechanisation of Aristo­telianism,str.166.

27

WilhelmWindelband, Povijest filozofije,Na­prijed,Zagreb1990.,str.390.

28

Th.Hobbes,English Works,str.136.

29

Ibid.,str.137.

30

C.Leijenhorst,The Mechanisation of Aristo­telianism,str.187.

31

Th.Hobbes,English Works, str. 109:Motus est continua unius loci relictio et alterius acquisitio.

32

Ibid.,str.115.

33

Ibid.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 121God.31(2011)Sv.1(129–145)

Z.Perić,Hobbesovaphilosophia prima140

Hobbesovo opravdanje  toga principa. On se poziva na nešto nalik principu dostatnograzlogadapokažekakomirovanjeilikretanjetijelanemogusamiposebiproizvestisuprotnostanje:

»Pretpostavimopostojanjenekogatijelakojejeustanjumirovanja,savostaliprostorjeprazan;akoseovotijelosadapočnekretati,kretatćesenanekustranu.Utometijelunemaničegaštoneoznačavastanjemirovanja,razlogzaštosekrećenajednustranujesvakakoizvantijelaiakonanekinačinbudepokrenutonadrugustranu,razlogzatoćesvakakobitiizvantijela.No,nezaboravimo da smo pretpostavili samo prazan prostor i ništa više. Razlog kretanja na jednu stra­nubiobiistikaoirazlogkretanjanabilokojudrugustranu,atobiznačilodasedotičnotijelomožekretatiistovremenonasvestrane.Ustvarnostijetonemoguće.«34

Dokaz za drugi dio principa inercije uglavnom slijedi prvi dio argumenta koji razmatra,sličnokaouprvomedijelu,tijeloukretanjuiništaviše.Tobiznačilodatijelonećenikadaprestatiskretanjemjernemanikakvogarazlogadaradijeprestaneskretanjemujednometrenutkunegounekomedrugom.Toznačidatotijelomožeprestatiskretanjemubilokojemutrenutku,atojesvakakobesmisleno i apsurdno.Ovdje se primjećujemetodološka sličnost argume­nata s prethodnim misaonim eksperimentom koji je uvod u Hobbesovu prvu filozofiju.Oba primjera pretpostavljaju svijet bez ičega osim jedinstvenogobjektačijaseobilježjaistražuju.NakontakvogjedinstvenogslučajaHobbeskreiraprincipeodneograničenogaznačenja.Tosuočiglednoznačajnamjestakojanetkomoželakoosporavatiukolikoseneslažesnjegovomfilozofijom.Kolikogodmikonstruiralimisaoneprimjereuumu,oninemogubitidioreal­nogasvijeta.Hobbesjebiosvjestantečinjenice.Premanjegovomemišljenju,nužnotrebapretpostavitidrugotijelouodnosusprvimkakobisekretanjemoglo zamisliti. To je ono što se nalazi u pozadini Hobbesova mišljenja da filozofikoji sebaveprirodnomfilozofijomuviđajunezamislivost samopo­kretljivogtijelailinemogućnostdatijelomožesamoposebiprijećiizstanjakretanjaustanjemirovanja.SličnotomeseHobbessuprotstavioiskolastičkojontološkojdistinkcijiizmeđukretanjaimirovanja.Onkaže:

»Nepostojirazlogutijelimadaradijetežemirovanjunegokretanju.Kretanjenijemanje‘pri­rodno’ u tijelima od mirovanja.«35

Drugi Hobbesov princip kretanja  je djelovanje kontaktom koje  je u relaciji sprvimprincipom inercije.TajprincipuHobbesovojmehanicističkoj slicisvijetakažedanekotijelomožebitiukretanjujedinokadajeukontaktusdrugimtijelom.U»Decorpore«podnaslovom»Ouzroku«Hobbeskaže:

»Nemožebitinikakvogauzrokakretanja(cause of motion) osim samoga tijela koje je pokre­nuto i koje dodiruje (body contiguous and moved). Ako uzmemo bilo koja dva tijela koja se ne dodirujuiizmeđukojihjeprazanprostor,iliispunjennekimtijelomkojejeumirovanju(which is at rest),iakopretpostavimojednoodprvadvatijelaumirovanju,kažemdaćeonouvijekbitiumirovanju.Akoćebitipokrenuto,uzroktogakretanjabiobiunekomeizvanjskomtijelu,izbogtoga,ukolikoseizmeđuizvanjskogatijelaitijelaumirovanjunenalaziništaosimpra­znogaprostora,tijeloumirovanjućeostatiumirovanjusvedoknebudedodirnutoodnekogadrugogtijela.Odsvihtihakcidenatakojisepretpostavljajuprisutnimamožesesamozaključitidadotičninemogubitiuzrokbudućegakretanjabilodasenalazeuizvanjskimtijelimailitijeluumirovanju,aistotakomožemozaključitidaćeonoštojeustanjumirovanjaostatiumirova­nju,čakiakogadodirnenekodrugotijelo,osimakojeonopokrenuto,pastogaumirujućemtijelukojedodirujenemožebitiuzrokkretanja.Uzrokkretanjamožebitisamoutijelukojejepokrenuto i koje dodiruje.«36

OvojeneobičannavodtipičanzaHobbesainjegovovrijemekojinepotrebnozbunjuje,alijošuvijekzadržavaislijediopćumisaodovoljnojasno.Principinercijenamgovoridatijeloumirovanjunemožesamoposebiiniciratikret­nje.Navedenicitatkaže,sličnokaoiprincipinercije,dabilokojiuzrokkre­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 121God.31(2011)Sv.1(129–145)

Z.Perić,Hobbesovaphilosophia prima141

tanja tijela u mirovanju mora biti izvan tijela i da treba biti takve prirode koja ćeuzrokovatinužnostkretanja.Tijeloumirovanjukojejeokruženopraznimprostoromostajeumirovanjujerprazniprostornemapotrebnuuzročnumoćda bi inicirao kretanje tijela koje je u mirovanju. Ako je nepokretno tijelo u doticajusdrugimnepokretnimtijelom,podrazumijevasedaćeostatinepo­kretnojersepretpostavljadapridodanonepokretnotijelonemauzročnemoćikojamožeiniciratikretanjeuprvometijelu.ZatojeHobbesmogaozaključitidatijeloumirovanjuokruženozrakopraznimprostoromilidrugimnepokret­nimtijelimanemožeiniciratikretanje,atojeekvivalentnotvrdnjidasamotijela u kretanju mogu dodirom uzrokovati kretanje u drugim tijelima.AkojeHobbesupravukadatematiziravaljanostprincipadoticaja,tadakršenjeprincipadoticaja(kontakta)nijesamoempirijskipogrešnovećjeinezamisli­vo.Bilojepokušajaiprijedlogaodstranefizikalnihimetafizičkihteorijadazaniječuprincipdjelovanjadodirom(kontaktom).TosusvakakoDescartesovdualističkiodnosumaitijelailiuvriježenaAristotelovateorijapromjeneilikretanja koje su u apsolutnoj suprotnosti s Hobbesovim principom djelovanja kontaktom. Hobbes je bio toliko smion u nijekanju Descartesove i Aristote­love  teorije o kretanju da  ih  je smatrao nevrijednim diskusije  jer po njemu njihoveteorijenepolučujuništaosimispraznihriječiinemajunikakvogzna­čajau realnosti.PoredovihdvajuprincipakretanjaHobbesuvodikonceptconatus (eng. endeavour) i impetus štoznači‘sila’.Konceptconatus nije neka terminološka novost u filozofiji, često su ga koristili stoici za imenovanjedušeukretanjupremapredočenompredmetukojisespoznaje.37 U latinskome jeziku conatusznači‘pokušaj’,aufilozofijujeušaoCiceronovimprijevodomgrč.horme(kretanje,poticanje,sila,nagon,volja,žudnja).Kasnijafilozofskatradicijavraćaseizvornijemznačenjutogaterminausmisluiskonskemoćinagonskog i spontanogdjelovanja,ašto jeosnovnakarakteristika ikriterijživogabića,oslanjajućisepritome,dakako,naAristotelovpojamdjelovanjapo prirodi  (kata fysin). Među svimdrugimvažnim terminimaconatus  ima velikuvažnostkodHobbesa.Ongaprilagođujemehanicističkomgledištu.UHobbesovoj mehanici conatusoznačujetransmisijukretanjaodjednogatijelanadrugokontaktom,kaoiuzrokovanjefenomenapotrebnihzaravnotežuuprirodi. ConatusjezaHobbesatrenutakkretanjailikretanjekrozneograniče­nomalomjesto.Hobbesgadefiniraovako:

»Conatus (endeavour)jekretanjekojesedogađanamjestumanjemodonogakojemožebitidanoiuvremenumanjemodonogakojemožebitidano;tojemanjenegoštomožebitiodre­đeno ili označeno izlaganjem ili brojem; to se kretanje događa trajanjem trenutka u djelićuvremena.«38

A impetusHobbesdefiniranaovajnačin:

»Impetusjebrzinailisilinatijelakojesekreće,akojeserazmatraunekolikovremenskihdije­lovakretanja;utomesmisluimpetusnijeništadrugovećkvantitetbrzineconatusa.«39

Pojmovi conatus i impetus su nerazdvojni jer impetusoznačavaosebujnubr­zinu koja je istovremeno mjera conatusa.TimsepojmovimaHobbesslužio

34

Ibid.

35

C.Leijenhorst,The Mechanisation of Aristo­telianism,str.194.

36

Th.Hobbes,English Works,str.124–125.

37

Aloysius P.Martinich,Hobbes. A Biography,Cambridge University Press, Cambridge1999.,str.189.

38

Ibid.,str.206.

39

Ibid.,str.207.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 121God.31(2011)Sv.1(129–145)

Z.Perić,Hobbesovaphilosophia prima142

i pri određenju drugihmehanicističkih koncepata za proučavanje statičkihodnosa i zakona koji se bave tijelima koja nisu elastična. Pored navedeneuporabe conatusa umehanici, i općenitou fizici,Hobbes je ukorijenio tajpojamusvojukritikuskolastičkedoktrinespoznajeposklonosti (inclinatio). PremaHobbesu,skolastičkadoktrinajepredmnijevalametaforičkokretanjeskojimjehtjelaobjasnitimoralneprincipedobra.Prematakvomegledištu,kraj (finis)kretanjabibiosvrhapremakojemunekiobjektteži.Naravnodaje to u suprotnosti sa svim prethodnim Hobbesovim stajalištima. Hobbesova formulacijaconatusa (endeavour)ćebitiodposebnogaznačajaudistinkcijipsihološkog konteksta  senzualnih apetita  i  averzija koje on  razmatra u po­glavljuofiziologijiiantropologiji.SadasemožemovratitinapočetniodnosprvefilozofijeiprirodnefilozofijeHobbesovasistema.VidljivojeizpriloženogdaseHobbesslužimehanikomili doktrinomkretanja kao nekom apriornom znanošću koja hoće objasnitizašto princip inercije i princip kontakta trebaju siguran status konceptualne istinečijabinegacijapretpostavilanekoherentnostiliterarnunezamislivost.S.I.Mintzjenapisao:»Razlogzaštoongibanjudajetakovitalanznačajjemisao da se u gibanju krije odgovor na cjelokupno znanje.«40

PremaHobbesuprirodnafilozofijaimadvadijela.Prvidiojedoktrinaokre­tanjuilimehanika.Onasekaoiprvafilozofijatemeljinadefinicijamakojepokazujuistinskeuzroke,doksujojzaključcinužniiapriorni.Drugidiopri­rodnefilozofijetemeljisenahipotezamakojepokazujumogućeuzrokepri­rodnihfenomena.Tajdioneposjedujesigurnost,onsebavinagađanjeminemožeimatiepistemološkiilimehaničkistatus.Hobbespokazujedistinkcijuizmeđuovihdvajudijelovaprirodnefilozofijeučetvrtomedijelu»Decor­pore«, gdjesvojeistraživanjeufiziciilioprirodnimfenomenimazapočinjenaglaskomnanekorištenjusintetičkemetodedemonstracijepoznatihuzroka.Njemujeosnovazaistraživanjeprirodnihfenomenaanalitičkametodauko­jojsuuzrocihipotetičniigdjerezultatioviseoiskustvu.PrincipkretanjajeosnovanakojojsetemeljicjelokupnaHobbesovamisao.Hobbesmuželiosi­guratiapriornistatuskakobimogaoapriornomsigurnošćuobjasnitiprirodnefenomeneproizvedenekretanjeminjihovutjecajnatijela.Eksplikacijauzro­kakaosupstancijalnihformizaHobbesajeneprimjerena.Onseopredijeliozamehanicističkukoncepcijudjelovanjaštojeimalozaposljedicudaunjegovusistemuznanostokretanjupripadneprvojfilozofiji.Takvimtematiziranjemprincipimehanikedobivajunužnu istinitostbezobzirana realnustvarnost.To jeomogućiloHobbesu izvjesnusigurnost jersenijemoraobojatidabinjegovikinetičkiprincipidošliukoliziju s empirijskimdokazima.Upravozato,kolikogodjeHobbesprihvaćaoislijedionovuznanost, jošseuvijeknije oslobodio tradicije jer njegova mehanika ima status znanosti u striktno klasičnomsmislukaodeduktivnoorganiziranotijeloznanjačijiprviprincipiidentificirajuuzroke.Njegovateoretiziranjaokretanjusuneadekvatnaipo­jednostavljena.Onsmatradakretanjeneuključujeništavišeodpromjenejed­nogamjestanadrugoidatijelokojesekrećeidodirujedrugomirujućetijelojednakeveličinedovodidotično tijelou stanjekretanja.Njegovomišljenječakninedozvoljavateoretiziranjekonceptauporabesilekojimbiseobjasnilamoćiniciranjakretanja.Hobbesjeimaovelikineuspjehujednomeprojektunazvanom Squaring the Circle,gdjejehtioobjasnitikvadriranjekruga.Tusepokazalonjegovonedovoljnopoznavanjeanalitičkegeometrijekojojsedi­vio.TenjegoveslabostisuvišestrukokoristiličlanovikraljevskeakademijeskojimajeHobbesbiouzavadi,takodajevećzaživotanjegovaprirodnazna­nostbilaosporavana.UznadolazećunovuNewtonovumehaničkuznanost,koja  puno  bolje  objašnjava  zakone  kretanja  i  zakone  sila  nego  Hobbesova 

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 121God.31(2011)Sv.1(129–145)

Z.Perić,Hobbesovaphilosophia prima143

znanost,nijenikakvočudoštojeHobbesovaprirodnaznanostbilaignoriranainanekinačinzaboravljena.

Materijalizam i njegove granice

Tvrdnjom  da  postoje  jedino  materijalni  entiteti  koji  egzistiraju  neovisno  o supstancijalnojformiHobbespravirazlikuuodnosunaaristotelizamkojisezadržavanashemijedinstvamaterija–forma.UHobbesovojfilozofijimateri­japostajesamoimekojeoznačavatijela.IzAristoteloveontološkekoncepcijeHobbesjepreuzeoizadržaojedinotijeloiakcidentekojidjelujunanašemen­talnereprezentacijeuzrokujućidoživljajeunama.Bitnekogtijelajeopćenitoprotežnost iliveličina.Nobitnekogaodređenog tijelakojese razlikujeoddrugihjeuunutrašnjemuspecifičnomkretanjupomoćukojegatotijelopro-izvodispecifičnepojaveunama.OvakavfilozofskikonceptkakavjeHobbeskoncipiraomožesesmatratiizvrsnomadaptacijomzautemeljenjefizikalnihznanostisvedotledoksedistingviraizmeđuznanostiokretanjuiznanostioosjetilnome svijetu. U »De corpore« znanost o kretanju razmatra apstrakciju posljedice djelovanja  jednoga  tijela na drugo. To se djelovanje zove zakon djelovanja ili općenitije zakon prenošenja kretanja. Znanost o osjetilnomesvijetu,kojuHobbessmatrafizikalnom,razmatraonoštosepojavljujeputemuzrokaosjetilnogadjelovanja.Onuprvuznanostokretanjurazraditćeizapri­ornogakonceptaprvefilozofije,dokćedrugabitipromatranakaoosjetilnopojavljivanje,ovisnaohipotezamakojesepojavljujuaposteriori.Razdvaja­njeznanostiće,unajmanjuruku,zahtijevatidvijerazličitemetode.Prvasebaviučinkomznanjakojasetemeljenauzrocima,dokdrugaistražujeznanjakojasepojavljujukaoposljediceiskustva.Uočljivojenaprvipogleddadrugaznanostovisioprvoj,tj.principikretanjakojaistražujeprvaznanostomogu­ćujukonstrukcijuhipotezakojuzahtijevadrugaznanostosjetilnogaopaža­nja.Zauzevšiteorijumaterijalnekorporativnostiilikorporativneegzistencije,Hobbes je reduciraokauzalnostnakretanje,aslično jenapravio isprvomfilozofijomkojujetransformiraoukategorijemodernefizike.TajHobbesovpostupakomogućiojedasenakonprincipakretanjau»Decorpore«stvorimogućnostzatematizacijudrugihprincipakojićebititemaHobbesovefilo­zofije.R.PetersjekazaouvezisHobbesovimgibanjem:

»Gibanje također prožima opisHobbesova društvenog života. Život je utakmica koja nemadrugi smisao nego biti ispred drugih.«41

Osimodnosaspramprethodnika,Hobbesjerazvijaosvojmisaoniputuod­nosunasuvremenefilozofesvogavremena.PosebnosepamtedebateizmeđuHobbesa  i  Descartesa.  Koliko  god  mi  Hobbesa  promatrali  kao  postojanog materijalista,njegoviraniradovisvedo1640.godinepokazujudaonnijebiomaterijalistuonomesmisluukojemugaprezentiravećinadanašnjefilozofskeliterature.Svedonavedenegodine,Hobbesnigdjenekažedasutijelajedinosupstancije,aštonavodinapomisaodaHobbesusvomeranomspisateljskomperiodunezagovaradosljednimaterijalizam.Također,nijebiosigurandasuljudskabićasamotjelesnestvarnostiiništaviše.OnoštoHobbeshoćerećijetodasusupstancijeodkojihmožemoimatinekuidejutjelesnenaravi.Idejesuimaginarne,nemožemoformiratiidejuodnematerijalnihstvari.Misliti o 

40

Samuel I.Mintz,The Hunting of Leviathan,Cambridge University Press, Cambridge1970.,str.65.

41

RichardPeters,Hobbes,PenguinBooks,Bal­timore1967.,str.88.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 121God.31(2011)Sv.1(129–145)

Z.Perić,Hobbesovaphilosophia prima144

mišljenjuilibilokojemdrugomdjelovanjunužnozahtijevamišljenjesubjek­takaonositeljatihdjelovanja.Hobbesizsubjektivističkekoncepcijedolazidozaključkadajemislećastvarkorporativna,atojeunjegovimterminimasinonimzamaterijalnost.DescartessenijesložiosHobbesomupogledukor­porativnosti,premdajeprihvatiočinjenicudasenemožemislitiodjelovanjubez subjekta.Naimeon smatrada senemože jednostavnozaključitida jesubjekt svih djelovanja korporativne naravi. Descartes priznaje Hobbesu da jeupravukadatvrdidasenemožezamislitinekodjelovanjebezsubjekta.NotopremaDescartesunedajepravoHobbesudazaključidajemislećastvarnešto korporativno.Možemo se složiti sDescartesom, ne slijedi nužno daneko djelovanje mora imati korporativni subjekt niti nekom djelovanju treba implicirati korporativnost.Navodeći primjer voska,Descartes kaže da nasnašaosjetilaupućujunapetrazličitihzamjećivanja,asvakoodnjihnamdajerazličiteinformacijeovosku:boju,čvrstoću,miris,okusidrugekvalitete.Tesekvaliteteisposobnostinajboljeočitujukadpribližimovosaknekomeizvo­rutoplinejerseonmijenjaizkrutogstanjautekuće.Tekućivosakdobivenzagrijavanjemnakonhlađenjapostajeistikakavjebioiprije.Idejaoistomevoskukaoprijezagrijavanjanedolazi,međutim,odosjetilajersunamosjeti­lapredočilarazličitaobilježjavoska.Descartesmožesugeriratidadobivamoidejuvoskaiznašihimaginacija,aimaginacijesuzanjegasposobnostikojenam omogućavaju da spoznamo različite objekte.Kada pomnije istražimosamuidejuvoska,ondauviđamodamislimoonečemuštojeprotežno,elastič-no, pokretljivo itd.Ako razmotrimo samo jedno obilježje koje vosak ima,primjericefleksibilnost,uviđamodaodvoskamožemodobitibezbrojraznihoblikailipredmeta.Ovojeneštoštonemožemonitizamislitijernemožemovidjeti bezbroj različitih oblika.42 Zbog toga, premaDescartesu, podrijetlosvih ideja koje imamonije u našim osjetilima, a to ga stajalište radikalnodistanciraodHobbesakojinarazličitnačinrazvijasvojfilozofskiput.OvdjejevažnouočitimetafizičkikonceptpomoćukojegjeHobbespokušaoracio­nalno objasniti pretpostavke postojanja svijeta.Hobbesusenemožepripisatioriginalnostukritici tradicionalnekoncepci­jekauzalitetaiakojenjegovamehanicističkateorijajednaodranijihmetafi­zičkihteorijamodernogvremena.PremaA.Koareu,OckhamjedavnoprijeHobbesakritiziraoAristotelovukoncepcijukauzaliteta.Evonjegovanavoda:

»Ne samo one o krajnjim uzrocima (causa finalis),kojesuponjemubilesamo‘metaforičke’,nego i one o djelatnim uzrocima (causa efficiens)–isvodiojespoznajunaobičnopromatranjenizova,činjenicaidogađaja.Stogajenjegovpraktičniprogramzaprirodneznanostipripisivao,jednostavno,povezivanjepromatranihčinjenica,iliopravdavanjeprividapomoćulogikeima­tematike.«43

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 121God.31(2011)Sv.1(129–145)

Z.Perić,Hobbesovaphilosophia prima145

Zdravko Perić

Hobbes’ philosophia prima

AbstractThe purpose of this paper is to show the starting point of Hobbes’ philosophy, which is impor­tant because it is present in all aspects of his philosophy – sometimes explicitly and sometimes implicitly. In terms of subject of the first philosophy, Hobbes presented his basic views which significantly differ from Aristotle’s and scholasticism. Inspired by the achievements of modern science, he directed his thoughts towards philosophy of mechanicism and materialism. By aban­doning traditional metaphysics, which placed the concept of being in the center of attention, he showed great commitment to logic and epistemology. This mode of philosophizing allows him to perceive reality differently than his predecessors. Hobbes explains reality as moving matter which is best disclosed through study of mechanical laws. He not only demonstrated his philo­sophical distinctions from the predecessors, but also in relation to contemporaries. Particular attention draws his criticism of Descartes’ dualism which separated mind from the body in two metaphysical substances.

Key wordsThomasHobbes,metaphysics,existence,accidents,power,individuality,hylomorphism,motion,me­chanicism,materialism

42

Marshall Missner, On Hobbes, Wadsworth,Belmont2000.,str.79–81.

43

AleksandarKoare,Naučna revolucija,Nolit,Beograd1981.,str.67.