Honore de Balzac Mutivoda

8/3/2019 Honore de Balzac Mutivoda

1/216

NASLOV ORIGINALA

HONORE DE BALZACLA RABOUILLAISE

ONORE DE BALZAK

S FRANCUSKOG

PREVEO ILIJAKECMANOVI

PRIREDIOODGOVORNIUREDNIK

DR MURISIDRIZOVIC

MUTIVOD

A

LIKOVNA OPREMAMUSTAFA IBRULJ

"SVJETLOST"SARAJEVO


2/216

PREDGOVOR


3/216

SLOJEVITOST BALZAKOVE VIZIJE SVIJETA

Balzakovo djelo Ljudska komedija je prava romanesknasuma koja irinom svog opsega i snagom svoje unutranjeorganizacije daleko prevazilazi granice jedne epohe i realneokvire individualnog iskustva njenog stvaraoca. Balzakovo

djelo, dakle, nije samo hro-nika jednog vremena ni ispovijestjedne due: univerzalnou svojih znaenja i upecatijivousvojih ljudskih likova to djelo koliko god svjedoi o izuzetnomposma-trakom daru njegovog autora i sposobnosti nemilosrd-nog razotkrivanja nalija ljudskih drama, isto toliko otvarazagonetne prostore ovjekovog moralnog i isto-rijskog bia pred kojima i danas stojimo s podjednakim uzbuenjem inesigurnim odgovorima. S druge strane, prekoraujui mjeru biografskog svjedoenja i mogunosti individualnogdoivljajnog kruga, Balzakovo djelo je svojim najveim inajboljim dijelom izraz pieve stvaralake imaginacije u kojojvizionarske predstave esto djeluju uvjerljivije od samestvarnosti. Kompleksnost ljudskog drutva i slojevitost njegovestrukture Balzak je doarao oblikujui bezbrojne tipove naravi

i


4/216

karaktera najrazliitijih uvjerenja i sudbina: ambiciozni i mudri,zloinci i pravedni ljudi, pohotljivci i ispos-nici, tedie irasipnici, tradicionalni rojalisti i buntovnici proeti duhomnapoleonovskog mita, edni zagovornici religijskog morala ibezobzirni ruioci svih normi svi oni ive kao mnogolikagomila vjene ljudske komedije, progonjeni strau, skrivenim

ambicijama, demonom raskoi i uspjeha po svaku cijenu.Bujnost Balzakovog djela i raznolikost njegovog sadrajatijesno je vezana i za pievu privatnu biografiju i njegova linaiskustva. Balzakov ivot (17991850), ispunjen grozniavom potrebom za aktivnou, pun odricanja i prekomjernihambicija, lii na roman pun akcije, sukoba i dubokih ljudskihlomova. Ratujui s vremenom, dugovima i neostvarenimplanovima, taj knjievni Napoleon nije znao za predah niti sezadovoljavao ve postignutim rezultatima svog rada: itavosvoje djelo shvatao je kao uvod u ono to tek treba da stvori.Iscrpljujui napori, uz lampu u dubokoj tiini noi, nepojmljivaradna energija koja mu je omoguavala da za dvadesetakgodina napie vie od devedeset tomova, dokrajili su njegovefizike snage: umro je u 51-oj godini ivota.

Utrkujui se s vremenom, podstican nesavladivomambicijom, Balzak je itav ivot proveo u znaku velikihplanova, nerealnih procjena i pogrenih odluka. Taj osebujanduh udesne energije, neumjerene strasti, sklon varljivimzanosima i samoobmanama, obdaren nesvakidanjimpamenjem i matom oaravajue snage i bljeska, kovao jenajneobinije planove i manijakom upornou radio nanjihovom ostvarivanju: pritisnut dugovima i progonjen odpovjerilaca, Balzak kupuje imanja, namjeta ljetnikovce, odlazina Sardiniju da ispita mogunost eksploatisanja rimskihrudokopa srebra, kupuje tampariju, pokree novine, sanja ofarmama i plantai hrastove ume, posjeuje mondenske

salone, gotovo dvadeset godina voli groficu Hansku da bi seoenio njome neposredno pred svoju smrt. Rode-nova statuaBalzakove figure predstavlja ovu izuzetnu stvaralaku linostkao uspravnog i budnog posmatraa kod koga i uspjesi ipromaaji dobijaju oblija monumentalnosti: kao da u svomogrtau nosi itav svijet a svojim pogledom prodire u sve tajne

ljudskog roda.Ta nemirna priroda, proeta arom najrazliitijihaktivnosti od kojih svaka nosi peat izuzetne linosti igenijalnog stvaraoca, istovremeno je izraz jednog dinaminogtrenutka francuske istorije i duhovnog raspoloenja jednogpisca koji nije razdvajao svoj ivot od svog djela: Balzak nijesamo svjedok i tuma nego i uesnik te sveopte ljudske drameu kojoj se sukobljava mo novca sa skrivenim pokretaimaljudske strasti.

U francuskoj politikoj i kulturnoj istoriji 19. vijek jeobiljeen nemirima, sukobima i munjevitim smjenama poretka,naina miljenja i doivljavanja. Zapoevi usponom i padomNapoleona, 19. vijek se nastavlja restauracijom monarhije kojupotresaju dvije uzastopne revolucije 1830. i 1848. godine, da bi

nakon dravnog udara Napoleona III bilo uspostavljeno Drugocarstvo koje e poslije poraza francuske vojske u ratu protivPruske i kratkotrajne vlasti Komune ustupiti mjesto Treojrepublici, koja traje sve do 1914. godine.

Na knjievnom i filozofskom planu, smjenjuju seromantizam, realizam, naturalizam, simbolizam; kultscijentizma i pozitivizma koji je vladao kako u prirodoslovnimnaukama tako isto i u knjievnoj teoriji, sociologiji iistoriografiji, poputa krajem prolog vijeka pred tendencijamapsihologizma, intuicionizma i iracionalizma.

U toj nemirnoj epohi u kojoj se saima istorijska sudbinaitave zapadne Evrope, raznorodne tenje i opreni interesinisu uspjeli da uspostave stabilan i jedinstven poredakmiljenja i akcije. I pored tog obilja

8


5/216

i izvanrednog stvaralakog potencijala, francuska kulturnaistorija 19. vijeka nije pronala stil i jednostavnost prethodnihvijekova klasicizma i ,prosvjetitelj>-stva. To je vrijerne koje je, sa svim burama i velianstvenim doprinosom idividualnihduhovnih ostvarenja,' ostalo razapeto izmeu prevazienihobrazaca prolosti i nejasnih kontura budueg sistemavrijednosti. U tom smislu 19. vijek je po prvi put i to nanajdrastiniji nain iznio na istorijsku pozornicu dileme iiskuenja modernog humanizma: ovjek je suoen sa samim so-bom, njegova sudbina je u njegovim vlastitim rukama. ovjek19-og vijeka, a pogotovu intelektualac, osjea se kaoangaovani subjekat istorije i tvorac svoje ljudske sudbine.

S druge strane, razvoj nauke i tehnike, industrijskarevolucija, stvaranje novih drutvenih klasa, daiju iri iuniverzalniji okvir svim potresima koje u sebi nosi jednanemirna i nestabilna epoha: sva pitanja opstanka i napretkaljudske zajednice od socijalne revolucije do nacionalnogosloboenja, od odnosa nauke i vjere do konstituisanjarazliitih oblika dravne uprave i usvajanja jedne novefilozofije ivota dobijaju meunarodni karakter i

prekorauju uske granice regionalnih-i lokalnih problema.Jednom rijeju 19. vijek produbljuje prostore ovjekoveunutranje drame, a istovremeno iri horizont drutvenih iistorijskih zbivanja, povezujui ta dva oprena registra kaonerazluive elemente ovjekove egzistencijalne situacije.

Najzad, romantiarskoj epohi bunta i velianjasubjektivnih svojstava bia, epohi egzaltacije i tenje kaoapsolutu, suprotstavlja se kao njena prirodna i loginaopreka duh pozitivistikog miljenja i svijet naunihsaznanja i otkria. Ta vizija svijeta kojoj osnovno obiljejedaju zakoni nauke poiva na uvjerenju da su determinizam istrog uzrono-posljedini odnos u osnovi svakog ljudskogpostupka: takvo uvjerenje

koje je podjednako vladalo u sociologiji, istoriji i knjievnojteoriji proima duhovnu klimu novog scijen-tistikoghumanizma u kome nauno saznanje dobij a obim i znaajistinskog mita. Primjenjujui metod eksperimentalnih nauka nadomen moralnih i estetskih vrijednosti, pozitivizam vjeruje damoe objasniti ljudsku prirodu i njena svojstva kao i svakudrugu prirodnu ifiziku pojavu.

Ali, mada svoje duhovne i idejne korijene Balza-kovodjelo vue iz naune misli njegovog vremiena, ivotnafilozofija i ljudska osnova tog djela saimaju u sebi sveoptudramu ovjeka suoenog sa izazovima vremena i sredine,ovjeka razapetog izmeu oprenih zahtjeva svog bia, izmeuskrivenih motiva njegovih elja i stvarnih okolnosti pod kojimase one mogu ostvariti. U sreditu balzakovske mitologije nalazise pojam sukoba i drame, agonalni prostor ovjekovogmisaonog i moralnog bia. Ta drama je sveopta i vjena:drama ovjeka sa okolinom, sa samim sobom i sa smru. Jo napoetku svog romana Cia Gorio Balzak pominje drame kojese izjednauju sa samim ljudskim ivotom, ne drame koje se

prikazuju na osvijetljenoj pozornici izmeu dekoracija, negoive, nijeme, ledene i svakidanje drame koje potresaju srce.U Balzakovoj svijesti ta drama povezuje ljudski i ivotinjskisvijet i ispo-Ijava se kao nemilosrdna borba za opstanak,ivotna borba do unitenja. Ne zapostavljajui liniju ivotakoja povezuje pojedinane sudbine i najire prostore duha iistorije, ne odriui se realistikog metoda, Balzak toj dramidaje mitski karakter i obim: sve to ini osnovu Balzakovskogiskustva i uvjerenja preobraava se i, kao imaginarna struktura, postaje slika ovjekove vjene i posvudanJ borbe zaopstanak. Balzak analizira lice i nalije ovjekove ambicije,traga za osnovama individualne energije, njene akcionedinamike i preduzimljive micrjative pojedinca u traganju zavlastitim putem.

10 H


6/216

Akcija i drama su oblik ostvarivanja djelatne inicijative

pojedinca i sadraj njegovog stvarnog ivota: od sukoba moralne i psiholoke prirode, kojima je pojedinac izloen unutar svogvlastitog doivljajnog kruga, preko sukoba sa okolinom, sazakonima i obiajima drutva, sa tajnim mehanizmima kojiodraavaju dinamiku ljudskih odnosa Balzakov ovjek je svudai uvijek akciono bie preputeno iskuenjima borbe, izloenosukobima interesa i rivalstvu. U svijetu brzih promjena inestabilnih vrijiednosti, u kome trka za bogatstvom i slavomopravdava sva sredstva, sukob individualnih ambicija sa izazovimakapitala kao mjere svih vrijednosti, prerasta u pravu socijalnudramu u kojoj je novac glavni pokreta i jedini cilj.

U Balzakovom djelu, dakle, i pojedinac i njegov drutveniambijent sagledani su u tom odnosu uzajiam-nosti i meusobnezavisnosti: drutvo je predstavljeno sa svim svojim sukobima ipromjenama, a pojedinac kao nosilac ivotnog minamizma kojilinostima dodaje sudbinsko obiljeje izuzetne vitalnosti i trans-istorij-skih dimenzija. Balzakovi likovi, uza svu psiholokuuvjerljivost njihovih individualnih naravi i uza sve obiljespecifinih obiljeja njihovog porijekla i drutvenog poloaja,izraavaju i neke od osnovnih dilema ljudskog postojanja: svaki odtih likova nosi u sebi elemente jednog ireg nazora na svijet bilo daje u pitanju lucidno proziranje kompleksne prirode drutvenog i-vota ili spontano preputanje stihijnoj matici postojanja, asketskoprihvatanje duha odricanja i rtvovanja ili neustraivo velianjevolje i ambicije, traganje za mjerom i granicom ili prekoraenjesvih normi pri emu se najvie vrijednosti ostvaruju uz najveirizik.

Dinamiku tog odnosa izmeu pojedinca i drutva Balzak jeizrazio u kompleksnoj slici svijeta i ljudskih likova: slojevita projekcija zbivanja i ljudskih naravi otkriva bogatu skaluiskustvenih sadraja koje fikcija

oivljava s onu stranu empirijske pojavnosti i prividne neutralnosti

ljudskog ponaanja. Balzakov svijet, taj ogromni drutveniinventar, ta velika igra mitova i figura (Pikon), sazdan od mate i precizno uoenih detalja iz svakodnevnog ivota, objedinjujerealne obrise bivanja sa imaginarnim predstavama o moguimljudskim postupcima, ive ljudske situacije sa zamiljenim isanjanim. U Balzakovom iskustvu defiluju bia i dogaaji izakojih se proteu nejasne staze njihovih ljudskih drama,nepredvieni obrti i produbljena saznanja svijesti koja iza prividnog spokoja otkriva nemire, iza svijetlih predjela prostoremraka, kao jedinstven ivotni i moralni krug bez jasnih granica ibez pouzdanih mjerila, razlikovanja.

Veza Balzakovog djela sa pievom linom biografijom neiscrpljuje se samo faktinom podudarnou situacija i sudbinanego izraava i dublja uvjerenja Bal-zakove psihologije stvaranjapo kojoj piisac u svoj svijet i svoje likove unosi itavo svoje bie,sav svoj vitalni ar kako kae Bodler: u tom smislu Balzakovaljudska komedija je uvjerljivija, ivlja i vjerodostojnija nego lisama stvarnost iz koje je izrasla. Bodler je prvi uoio da Balzakov postupak nije posmatraki nego vizionarski: Balzak je vizionar,kae Bodler, i to strasni vizionar, to jest svom preobraajnomgestu dao je sna^ gu i obiljeje ivog i organskog zbivanja u komese porivi sukobljavaju, a strasti bujaju u pomamnom ritmu usponai pada. Balzakov vizionarski elan preobraava realne ivotnesituacije u fantazijsku igru za iju op-sesivnu mo znaju samomistiari i proroci: samo broj likova koji se jedino moe mjeritisa Sekspirovim i Tolstojevim upuuje nas na Balzakovuneizmjernu imaginarnu snagu kojom posmatranje pretvara u intui-

tivnu spoznaju s onu stranu banalne logike i uobiajenih mjerila.Kod Balzaka je sve realno i sve nosi oreol fantastinog obasjanjakao znak nekog vieg poslanja

12 13


7/216

i dublje ljudske tajne. Balzakovi likovi, imajui u vidu njihov broj iraznovrsnost, nisu oito rezultat paljivo sistematizovane grae(mada je Balzakovo poznavanje drutva, njegove istorije, njegovihustanova i njegovih djelatnih mehanizama sudstva, bankarskogkapitala, vojske i agrarnih zakona, ljudskih naravi, nauke, naj-

razliitijih zanimanja, upravO' zauujue); oni su nastali u arustvaralakog zanosa u kome svaki lik nosi obiljeje i ivotnestvarnosti i pievih vizionarskih slika u kojima se mijeajusjeanja i iluzije, svjedoanstva i ideali.

U oivljavanju istorijskog dekora i pitoresknog okvira vremena isredine Balzak je nenadmaan u nizanju detalja, preciznomnavoenju injenica iz najrazli- ' itijih domena ljudskedjelatnosti, minucioznom opisu izgleda stvari, ralanjivanjupostupaka ili osvjetljavanju tajnih motiva ovjekovih odluka. Ali utom obilju realistikih rekvizita, u tom spektakularnonasvijetu empirijskog iskustva i vizuelne zasienosti, Balzakovavizionarska pronicljivost oivljava drame ljudskih sukoba,suprotstavljenih interesa, osujeenih strasti, pod-grijavane mrnje, prikrivene osvetoljubivosti. I bilo da opisuje enterijere

pansiona gospoe Voker, ili da raspravlja 0 finansijskimspekulacijama lihvara Gopseka ili osiromaene porodice Baltazara-Klaesa, ili da saimo registruje predmete i ukrase u antikvarnici izSagrinske koe, Balzak svuda pronalazi elemente dinamikihIjud*-skih odnosa i skrivene unutranje drame, otkriva proplamsajeambicije i ubilake strasti, oblikuje kompleksnu sliku materijalnogsvijeta u ijim osnovama otkucava snano bilo matice ivota sasvim oscilacijama zanosa i razoarenja, naivnosti i perfidnihobeanja, mrnje i okrutnosti. Iza svakog prividnog sjaja, iza laneobrazine pojavnog svijeta, krije se tamno lice ivota i demonskamo skrivenih pokretaa zla. U uvenom opi^ su antikvarnice izromana Sagrinska koa Balzak nam u

obliku nekog komarskog epa doarava zemlje, vijekove ivladavine u kojima je odvajkada ivot bio suoen sa silama kojega maksimalno razbuktavaju, a zatim vode ka unitenju: ivot jeuvijek bio spreg kontradiktornih izazova i antinomijskih principa,muenitva i erotike, nasilja i naslade, ili kako to Balzakpredstavlja sjaja faraonskih grobnica i pogibije itavih narodakoji su grobnice podizali, ljepote grkih figura i pohotnih mitovastare Grke, raskoi i lascivnog ivota bogatih Rimljana,renesansnog obilja kada su vladari uivali u nasilju, a crkvenidostojanstvenici u naruju kurtizana propisivali ednost za obinesveteilike. Spratovi ove antikvarnice na Volterovom keju, poputDanteovih krugova Pakla, oivljavaju kompleksnu i slojevitustrukturu i ovjekova iskustva i njegovih postupaka u isto-riji: uBalzakovoj viziji svijeta defiluje povorka ko-marskih biaosvijetljena dvostrukim svjetlom ivota i smrti, jave i sna,trijumfalnog uzleta u sfere ideala i slijepog poniranja u bezdaneunitenja. Ta dva pola ljudskog ivota, stvaralaki i ruilaki,Balzak obiljeava pojmovima htjeti i moi: htijenje i volja u namarazbuktavaju oganj, a mo nas sagorijeva; sredinji pojam

umjetnosti i mira je znanje. Na tim opozicijama sazdana jepsihologija Balzakovog svijeta i psihologija njegovog umjetnikogpostupka.

I duh vremena u kome je Balzak ivio nosi obiljejevizionarskih predstava, profetizma i utopije: akcija i volja,podscaknute impulzivnim silama snanih linosti ili krupnihdogaaja jedne prelomne epohe, otvaraju prostore socijalnedinamike i maksimalno dramatizuju individualnu sudbinu bezobzira na to da li se zavra-vaju zavodljivim iluzijama ineoekivanim uspjesima ili razoarenjem i krahom. Balzakazanima ta dinamika raanja i sudaranja suprotnih principa,suparnikih interesa, nezajazivih ambicija. A to je upravodomen is-Etorijskih i socijalnih promjena i potresa koje je saso-

15

14


8/216

bonti donijela Restauracija i Julska monarhija. To nije epohalagodnosti, luksuza i tednje, nego epoha grevite borbe za prolit,epoha krupnih investicionih zahvata, akcionarskogmonopolisanja biznisa i bankarskih speku^-lacija. S druge strane,revolucija i Napoleonova vlast napravili su duboki jaz izmeumoi koja je steena na osnovu nasljednog prava aristokratije i

moi koja se osvaja linim zaslugaima, stvarnim prestiem idrutvenim uticajem. U koncipiranju knjievnih likova taj jaiz seispoljava kao granica izmeu univerzalne ljudske prirode ipojedinane ovjekove sudbine: tragini junaci francuskog pozorita 17. vijeka, predbtaivljeni kao rtve ubilake strasti,nose i ispataju svoju tragiku kao lino prokletstvo i fatalnoobiljeje viih sila; ali zlo do koga dovodi strast ne trijumfuje:Rasinova Fedra iskupljuje svoju grenu ljubav samoulbistvom, aMoli-jerov Tartif ne moe sakriti svoje prevare pred kraljevimizvriocima pravde. Kod Balzaka je poloaj strasnih zanesenjaka iambicioznih duhova sasvim drukiji: romantiarska tenja zaapsolutom kod Balzaka je dobila oblik raspoluenosti modernogovjeka i izraz traginog sukoba bia i ideala, jave i sna, realnosti isvijesti. Individualni elan Balzakovih likova dovrava svoj krug

ivotnih pregnua i sagorijeva u vlastitom plamenu. Isto tako iBalzakov roman izraava poletnu snagu jednog novog drutva, alii svijest o neminovnom padu tog svijeta: svoj napredak to drutvoplaa vlastitim unitenjem, ono se odrava branei se vlastitomsupstancom. Oslobodivi se starog reima, to drutvo je nakonburzoaske revolucije oslobodilo i nove mehanizme pritiska i porobljavanja, individualizma, borbe za presti, tako daBalzaikova slika drutva, sa svim obiljem deskriptivne irine itipolokim razgranienjima, nosi u sebi kao svoje neotuivosvojstvo principe svog vlastitog kretanja i dijalektiku svogprogresa. U tom smislu, ni utopijska ni fatalistika, ta slika je,prije

svegse fenomenidati u njihovom razvojilovitog ispoljavanja do konanih posljedica.

Balzakova slika stvaranja novog svijeta i naputanjaproizvodnih i moralnih obrazaca starog reima nosi u sebi irazoaranja i ponienja kojim je taj prelom bio propraen usvim drutvenim slojevima. Ali Balzak je, kako istie Luka usvojim ogledima o realizmu, istovremeno duboko osjetio nesamo drutvenu nunost tog proloma nego i istorijsku istinunjegove progresivne sutine, to jest Balzak je shvatio da je nje-gova vizija legitimizma i katolikog autoriteta postala krhkailuzija u postrevolucionarnom periodu. Iz tog saznanja nastala je drama sukoba jedne istorijske situacije i protivrjenogkaraktera njene evolucije; novo drutvo kompromitovalo jeideal novog ovjeka koji je u osnovi svakog revolucionarnogpokreta. Stoga je Balzakov kritiki realizam obraun koliko svlastitim utopijskim idealima toliko i s protivrjenim naelima

kapitalistikih drutvenih odnosa pod Julskom monarhijomLuja Filipa.U romanu Seljaci o kome je Luka napisao izvanredno

analitike stranice Balzakova utopija o moguemsporazumu izmeu starih zemljoposjednika i seljaka (kojeMarks naziva parcelarnim) razbila se u sistemu lihvarskihm^ahinacija kojima buroazija uplie u svoje mree iposjednike i najamnike. Marks tu promjenu^ koja oznaavamnogo dublju propast seljaka nego to je to Balzak predviao usvom utopizmu konstatuje na sljedei nain: ... umjestofeudalca doao je varoki zelena, umjesto feudalnih obaveza,hipoteka, umjesto aristokratskog posjeda, buroaski kapital.Razbijanje velikog posjeda za Balzaka je, prije svega, znailo propast stare kulture, ali je njegova romansijerska vidovitost

prekoraila granice njegovih ideolokih shva-

2 Mutivoda16

=2" kritika i emancipatorska u onoj mjeri u kojoj'fTnomeni istorijskog i socijalnog ivota mogu sagle-

inom luku od uzroka preko cje-

17


9/216

P

aB

19


10/216

dasva sva sredstva: ambicija i njeno zadovoljenje do koga sedolaizi prevarom ili nasiljem otvaraju puteve ovjekovevarljive nade ali i ponore njegove propasti. Prostor iluzijakonstituie se kao trajni izazov i ovjekova nezajaziva tenjada prekorai granice svoje ivotne situacije; s druge strane,ivot haotian i iracionalan, podloan vlastitoj logicirazaranja ne odustaje od svojih velikih planova ijeostvarenje zahtijeva rtve i bolne lomove ljudske sudbine.Balzak je shvatio tu dvostruku dinamiku kojom roman pokrivadramu ivota: ovjekove ambicij.e su neodvojivo vezane zasvijet, a svijet od njih stvara poprite demonskih sukoba, novihizazova i iskuenja. Balzakovi likovi su okrenuti premavanjskom svijetu i interiorizuju ga samo u onoj mjeri koja je potrebna da njihov in postane efikasan. Za razliku odFloberovih junaka, povuenih u sebe, njegujui jedno boleivoosjeanje ugroenosti ili fiktivnu sliku svijeta iz koje su iezle predstave o vrijednostima i realnim okvirima zbivanja,Balzakovi likovi doivljavaju svoj tragini lom u sukobu sasvijetom za koji vjeruj da je otvoren za sve mogunosti. KodFlobera su unaprijed suprotstavljena dva autono-mna i

nepomirljiva svijeta fikcije i zbilje, snova i jave; ivot ju-naka sveden je na usku marginu koja razdvaja ta dva svijeta itek njihovim udljivim pornjeranjima mijenja se do'ivljajnitonus Floberovog junaka. U tom smislu Balzak nije samosekretar istorije, kako je to skromno isticao u predgovorusvoje Ljudske komedije, niti hroniar svoga doba i slikarljudskih tipova i sukoba drutvenih interesa; Balzak je, prijesvega, utvrdio elemente vlastite istine o svijetu i predstavio ihu funkciji svog linog mita (. Moron), i to ne kao statinusliku (jer roman nije logiko izvoenje ideja nego dinaonikokretanje ljudskih sudbina) nego kao obuhva-tni in u kome sesutina stvari shvata i izraava kao kontinuitet sukoba ipreobraaja.

Balzakov stvaralaki elan, u ijem osnovu nalazimotragove i prirodoslovnih uenja njegovog vremena iSvedenborgove teozofije, i vitalizma i mistike, i preciznihekonomskih saznanja i ezoterinih vjerovanja, usmjeren je kaosvjetljavanju onog tajanstvenog procesa kojim je zahvaenovjek na putu potvrivanja vlastit-tog bia i saznanja o svojim

mogunostima. Balzak tom procesu daje opseg univerzalnepojave prirodnog i Ijudi-skog svijeta: u svom preobraajno'mtoku sve je zahvaeno stihijom kruenja, sudaranja, uzleta ipada; ivot je za Balzaka fascinirajua snaga koja podstie,razvija, zanosi i unitava; tenje i ambicije ovjekove znaju zapredah samo u trenucima raanja novih i izazovnijih prohtjeva.To je logika koja Balzakove likove vodi u ludilo ili u smrt. Aludilo i smrt su, prema Balzakovom shvatanju, cijena kojoms.e plaaju zadovoljstva civilizacije i ovjekova odvanost daprekorai granice svo'je ljudske situacije i svoje fizioloke prirode: Balzak, naime, kao i Ruso, smatra drutvo zlita ipogubnim za ovjekov ivot. A ovjek koji misli, koji eli, volii djeluje, samo se udaljava od svog normalnog fiziolokogstanja i prihvata reim ivota koji ga iscrpljuje i vodi sigurnom

unitenju. U tom balzakoivskom konceptu o fiziolokimosnovama ovjekovog duhovnog i moralnog bia nalazi se iRusoov stav da je misao odstupanje od prirode, a ovjek kojimisli izvitoperena ivotinja. Ma kako da su uzvieniciljevi ovjekovog misaonog ili voljnog bia istie Balzak njihove posljedice su nuno tragine; ovjekove tenjemogu biti najpleme--nitije, ali njihoivi rezultati su redovnopogubni. agrin-ska koa iLuj Lamhernisu jedina Balzakovadjela koja u sebi sadre svjedoanstvo i primjere ovjekovetragine razapetosti i bolnog saznanja o neminovnosti^ maokrutne mehanike ivota.

U Balzakovom svijetu strasti, snanih sukoba i skrivenihdrama likovi su opsjednuti snagom voljnih

20 21


11/216

nm,

podteticaja i izazova kao sudbinskim odreenjem njihove prirode.

Ta volja za saznanjem, za uivanjem, za vlau ili za mistinomidentifikacijom sa boanstvom pokree statine obrasceivotnog iskustva i, s onu stranu svijeta kao predstave, daje imizgled dinamikog sukoba u beskrajnim prostorima romanesknefikcije. Tako se stvaralaki in potvruje ne samo kao medijobjektivacije individualnog iskustva, nego i kao posredniki in ukome inicijalna ljudska situacija dobija svoje konano ivotnorazrjeenje; vezani za svoje strasti, ambicije i svoje vidovitefantazme, Balzakovi li-korvi se troe i rtvuju do samounitenja.Ali, taj in rtvovanja koje pisac predstavlja i kao oblik vlastitogunitenja ima i svoje ire mitsko znaenje; u Balzakovoj mitologijipisac je izvor i nosilac oinskog mita, to jest bie ija se ljudskasupstanca preobraava u duhovni sa>-raj djela. Djelo se raa kaosamostalna tvorevina, kao trijumf duha nad materijom, kaoapoteoza ljepote koju stvaralac plaa vlastitim ivotom.

Veliki broj Balzakovih likova ispoljava tu mani-jakuopsjednutost vlastitim uvjerenjima i vlastitim fiks-idejama; svi onidoivljavaju trenutak traginog su-oenja i lucidnog saznanja ozabludi, uzaludnosti, nemoi i padu; Rastinjak j.e uspio i domogaose moi ali je prodao duu; ia-Gorioa je opasna igra s novcemdovela do potpunog sloma iluzija i smrti; Votren kao neistasavjest jednog okrutnog vremena, moralne bijede i ozakonjenogzloina, pokree pakleno kolo ivota u kome e i sam stradati;Evgenija Grande tavori u sivilu palanakog ivota, nemona zabilo kakav odluan in; njezin otac klanja se zlatu kao vrhovnomidolu i jedinom boanstvu, on ga ne troi nego mu se rtvuje;Gopsekovo zlato koje u sebi sadri sve ljudske moi, kako to sam

istie, otkriva nakazno nalije ivota i cininu narav naegskrivenog bia; Lisjen de Ribampre izIzgubljenih iluzija, kolebljivi nemoan, prethodnik

Floberovih likova degradirane energije, strada u sukobu

plemenitih tenji i poronih sklonosti, naputa ivot poto jeizgubio sve iluzije; Rafael iz Sagrinske koe strada kao rtvavarljivih ideala i jalovih snova; Baltazar Klaes iz romana Traenjeapsolutnog, manija-ki zatvoren u svoj san o Apsolutu, umire ubijedi ne* naputajui svoju sumanutu ideju o udesnom pro-nalasku; najzad, i Luj Lamber tone u mraku ludila (kao i muziarGambara i slikar Frenhofer) razapet izmeu inspirisanih vizija oaneoskoj istoti bia i nemogunosti da definitivno objasnipojave realnog svijeta,

Svi ti manijaci, inspirisani vidovnjaci, lani proroci iumiljeni nosioci nekog vieg poslanja, stradaju kao rtveneumjerene ambicije za saznanjem i posjedovanjem; svi su oniparadigmatiki obrasci balzakovskog mita 0 trijumfu duha koji seplaa unitenjem bia. U Balzakovoj psihologiji stvaralaki inovaplouje onaj neuktrotivi elan ka obuhvatanju svijeta, kadosizanju transparentnosti pojava u ljudskom i prirodnom poretkustvari, ka pronicanju u tajne prostore koje razgrauju mata, razumi volja. Na tom privilegovanom poloaju stvaralac je tvorac,njegovo stvaranje je izraz i sadraj samog ivotnog trajanja; onotom trajanju daje konsistenciju istinske hronike naeg bia.Balzakova volja i istrajnost da svoj naum sprovede do kraja (dasvoju mitsku viziju potvrdi i vlastitim ivotom) nosi u sebi ielemente faustovskog zanosa i traginu veliinu romantiarskogiluzionizma. U toj tenji Balzakova drama nije dramaromantiarskih nezadovoljnika osujeenih tenji i nedokuivihideala. Volja Balzakovih likova dominira svojim predmetom ali unjemu nalazi i svoj krah; za njegove junake nema strasti bez

propasti.Na taj nain Balzakovo djelo se nastavlja na veliku tradicijuevropskog duhoynog nasljea koje dopire i do obala naegvremena. Ne prihvatajui zakone buroa-

22 23


12/216

24

skog svijeta, Balzak je prevaziao dileme svog vremenaoivotvorivi naelo dubokog kritikog uvida u slojevitustrukturu zbivanja u istoriji i Ijudtskoj dui kao trajnutekovinu knjievnog miljenja.

Nikola KOVAC

MUTIVOD

A

KNJIGAPRVA


13/216

Godine 1792. isudenska buroazija imala je jednog lijenika koji sezvao Rouget i koji je vaio kao ovjek vilo pakostan. Po kazivanjunekih smjehjih graana, njegova supruga bila je prilino nesrecna poredn]ega, iako je bila najljepa ena u gradu. Moe biti da je bila maloluckasta. Usprkos interesiranju prijatelja, ogovaranju ravnodunih iopadanju ljubomornih, ono sto odrava ovaj brak ostalo je prilino

nepoznato. Doktor Rouget bio je jedan od onih ljudi za koje se intimnokae: Sa njimse nije aliti. Stoga ljudi o njemu, za njegovog ivota,nisu ni govorili, i primali su ga ljubazno. Njegova ena, jedna odgospoica Descoings, dosta slabunjava jo dok je bila djevojka to jebio jedan od razloga, kako se pria, da je doktor uzme za enu dobilaje najprije sina, a zatim ker, koja je, sluajno, dola na svijet desetgodina poslije svoga brata, i kojoj se doktor, tako se uvijek govorilo,nije nikako nadao, mada je bio lijenik. Toj zakanjeloj keri bilo je imeAgata.

27


14/216

Descoingsovi, doktorov tast i tata, preprodavci vune,prodavali su zlatorune parike ovje koice za raun posjednikai kupovali ih u isto vrijeme za raun trgovaca, tako da su saobje strane ubirali svoju posredniku proviziju. Na tom poslusu se obogatili i postali krci; kao to to ve biva sa mnogim

ljudskim duama. Desco-ingsovu sinu, koji je bio mlai odgospoe Rouget, nije se sviao ivot u Issoudunu. On stoga odeda potrai sreu u Parizu, i tamo je otvorio bakalsku radnju uulici Saint-Honore. Ljubav mu pomoe da odabere sebi poziv.Rekao je sam sebi: ,,I ja u da budem bakalin!" pretvarajui sepred svojom gazdaricom, vrlo lijepim eljade-tom, u koju sebio smrtno zaljubio. Bez ikakve druge pomoi osim strpljivosti,i malo novaca koji su mu poslali otac i majka, Descoings seoeni udovicom gospodina Bixioua, svoga prethodnika.

Godine 1792. Descoings je vaio kao ovjek koji praviodline poslove. U to vrijeme jo su bili u ivotu stari

Descoingsi. Poto su bili napustili trgovinu vunom, ulagali susvoj novac u imanja konfiscirana za vrijeme revolucije: u novo

zlatno runo! Njihov zet, gotovo siguran da e ubrzo oplakivatisvoju enu, posla ker u Pariz njenom ujaku, koliko da dijetevidi prijestolnicu, toliko i sa jednom prepredenom namjerom.

Descoings nije imao djece. Gospoa Descoings, dvanaestgodina starija od svoga mua, drala se odlino; ali je biladebela kao drozd poslije berbe, a lukavi Rouget razumijevao se

dovoljno u medicinu da je mogao predvidjeti da e gospodin igospoa Descoings, suprotno moralu vilinskih pria, biti uvijek

sreni i da nee imati djece. Taji brani par mogao je da seoduevi Agatom. A doktor Rouget je htio da svoju ker iskljui

iz nasljedstva i uobraavao da e to postii time to e je udaljitiod kue. Ta mlada djevojka, u ono vrijeme najljepa u

Issoudunu, nije bila nalik ni na oca ni na majku. Njeno

roenje urodilo je vjeitom zavadom izmeu doktora Rougeta injegovog prisnog prijatelja gospodina Lou-steaua, bivegzastupnika, koji je bio napustio Issoudun. Kad se jedna porodicaiseli, onda domoroci onako primamljivog kraja kao to je Issoudunimaju puno prava da trae razloga toga tako neumjesnog postupka.

Zli jezici govore da je gospodin Rouget, ovjek osjetljiv, negdjeuzviknuo kako e Lousteau umrijeti samo od njegove ruke. Iz ustajednoga lijenika ta rije imala je domet topovskog uleta. KadNarodna skuptina ukinu zvanje zastupnika, Lousteau otputova inikad se vie ne vrati u Issoudun. Poslije odlaska ove porodice,gospoa Rouget provodila je sve svoje vrijeme kod roene sestrebiveg zastupnika, gospoe Hochon, kume svoje keri i jedineosobe kojoj je povjerila svoje jade. I zato je ono malo to jeIssoudun saznao o lijepoj gospoi Rouget poticalo od te dobreene i samo poslije smrti doktorove. Kad je njen mu rekao da eAgatu poslati u Pariz, prva rije gospoe Rouget bila je: ,, Ja vieneu vidjeti svoju ker!" I imala je, na alost, pravo govorilaje uvaena gospoa Hochon.

Jadna majka poutjela je tada kao limun i njeno stanje nijenipoto opovrgavalo govorkanja onih koji su tvrdili da Rougetpostepeno ubija svoju enu. Ponaanje onog velikog glupananjenog sina samo je jo vie une-sreavalo ovu nepravednooptuenu majku. Neobuzdan, moda i podstrekivan od oca, tajdeko, blesav u svakom pogledu, nije joj ukazivao ni panju nipotovanje koje sin duguje majci. Jean-Jacques Rouget bio jenalik na svoga oca, ali u zlu, a doktor ve nije bio bogzna kakavni u moralnom ni u fizikom pogledu.

Dolazak ljupke Agate Rouget ne donese sreu njenomujaku Descoingsu. Iste sedmice, ili, bolje, iste dekade(Republika je ve bila proglaena), uhapsi ga Fougu-

29

28


15/216

ier-Tinville, na zahtjev Robespierreov. Descoings, koji bitoliko nesmotren da povjeruje da glad ne postoji, uini glupost isaopi to svoje miljenje (on je vjerovao da postoji slobodamiljenja) nekolicini svojih muterija oba pola, dok ih jeusluivao. Graanka Duplay, ena stolara kod koga je stanovaoRobespierre, i koja je vodila kuanstvo toga velikog graanina,

bila je, na nesreu Descoingsovu, njegova muterija. Tagraanka nae da je miljenje bakalinovo uvredljivo zaMaksimilijana Prvoga. Ve nezadovoljna dranjem porodiceDescoings, ova slavna pletilja jakobinskog kluba gledala je uljepoti graanke Descoings neku vrstu aristokratizma, Ona pa-kosno protumai rijei Descoingsove dok ih je ponavljala predsvojim dobrim i blagim gospodarem. Bakalin je uhapen poduobiajenom optubom da prikriva robu da bi joj digao cijenu.Cim se Descoings nae u zatvoru, njegova ena poe da gaoslobodi; ali njeni pokuaji bijahu tako nevjesti da bi svatkotko bi je sluao kad bi govorila sa gospodarima sudbine svogamua povjerovao da ta ena eli da ga se asno i poteno rijei.Gospoa Descoings poznavala je Bridaua, jednog od sekretaragospodina Rolanda, ministra unutranjih poslova, desnu rukusvih onih koji su se izmijenjali u tom ministarstvu. I onapokrenu Bridaua da joj spase bakalina. Ovaj vrlo nepodmitljivovjek, jedan od onih estitih budala koje su uvijek tako divneu svome nekoristolju-blju, uvao se dobro da ne korumpira ljude od kojih je zavisilaDescoingsova sudbina: on je samo pokuao a im stvarobjasni! A objanjavati ljudima onoga vremena vrijedilo jeupravo toliko koliko i moliti ih da uspostave Burbonce.Ministar irondinac, koji je tada vodio borbu protivRobespierra, ree Bridauu:

,,ta se plete u to?"Svi oni kojima se ovaj estiti inovnik obratio ponovili su

mu ovu uasnu reenicu: ,,Sta se plete u to?"

Bridau dade gospoi Discoings pametan savjet da bude mirna;ali ona, umjesto da zadobije potovanje Robes-pierreovedomaice, osu drvlje i kamenje na ovu klevet-nicu; zatimpotrai jednog konventovca koji je strepio i sam za sebe, i kojijoj obea:,,Govorit u o tome sa Robespierreom." Lijepa bakalka zadovolji

se ovim obeanjem, a ovaj zatitnik, naravno, ne maknu niprstom. A da je graanki DuplaY poslano nekoliko glava eerai nekoliko boca dobrih likera, Descoings bi bio spaen. Ovajneznatni dogaaj najbolje dokazuje da je za vrijeme revolucijeisto toliko opasno traiti spasa od potenih ljudi koliko i odlupea: treba raunati samo sa samim sobom. Ako je Descoingspoginuo, on je barem doivio slavu da ode na stratite u drutvusa Andre Chenierom. Tu su se sigurno prvi put javno zagrliliBakaluk i Poezija, jer oni su imali onda, i imat e uvijek,potajnih veza. Smrt Descoingsova izazva mnogo veu senzacijunegoli smrt Andre Cheniera. Trebalo je da proe punihtrideset godina pa da se uvidi da je Francuska vie izgubilasmru Chenierovom negoli smru Descoingsovom. Ro-

bespeirreova mjera imala je tu dobru stranu da se, do 1830,preplaeni bakali nisu vie mijeali u politiku.Descoingsova radnja nalazila se na stotinu koraaja od

Robespierreova stana. Bakalinov nasljednik ravo se proveo natome mjestu. Cesar Birotteau, uveni fabri-kant mirisa, tu jeotvorio svoju radnju. I kao da je giljotina po njemu posijalaneku neobjanjivu zarazu nesree, ovjek koji je pronaaoSulianijinu pomadu iKarminativnu vodicu upropastio se u tomlokalu. Rjeenje ovoga problema spada u okultne znanosti.

Za ovo nekoliko posjeta koje je uinio eni nesre-nogDescomgsa, gospodin Bridau je stigao da bude duboko potresen tihom, hladnom i djevianskom ljepotom AgateRouget. Kad je doao da utjei udovicu, koja je

30 31


16/216

bila dosta neutjena to nije mogla da produi posao svogdragog pokojnika, on se oeni ljupkom djevojkom iste dekade,poto stie i njen otac, na koga nije trebalo dugo ekati. Oarankad vidje da se stvari razvijaju i preko njegovog oekivanja, jerje njegova ena sada postala jedina nasljednica Descoingsa,lijenik dolra u Pariz, ne toliko da bi prisustvovao Agatinoj

svadbi, koliko da bi napravio ugovor po svojoj volji.Nekoristo-Ijubije i prevelika ljubav graanina Bridaua ostavieodrijeene ruke pokvarenosti lijenikovoj, i ovaj iskoristizaslijepljenost svoga zeta, kao to e se pokazati u produenjuove prie. Gospoa Rouget, ili, tanije, doktor naslijedi svepokretno i nepokretno imanje gospodina i gospoe Descoingsa,koji pomrijee u razmaku od dvije godine. Zatim Rougetnadivje i svoju enu, koja umrije u poetku 1799. godine. Itako je on imao vinograde i nakupovao salae i stekaotopionice, i imao vune za prodaju! Njegov ljubljeni sin nitanije znao da radi, ali otac ga je bio odredio da bude posjednik;pustio ga je neka raste u izobilju i gluposti, siguran da e todijete uvijek znati toliko koliko i najueniji kad se pusti u ivot

kao lik niz vodu. Ve 1799. isudenske raundije drale su daia Rouget ima 30 hiljada franaka prihoda. Poslije smrti svojeene, doktor je stalno provodio razvratan ivot; ali ga jeregulirao u neku ruku i usred-sredio ga iza zatvorenih vratasvoga doma. Ovaj lijenik, pun znaaja, umro je 1805., Sambog zna koliko je isu-denska buoazija priala tada o tomeovjeku, i koliko je anegdota kruilo o njegovom groznom privatnom ivotu! Jean-Jacques Rouget, koga je njegov otacnaj-poslije drao strogo, jer se uvjerio u njegovu glupost, ostaoje momak iz ozbiljnih razloga, ije objanjavanje sainjavaznatan dio ove prie. Za njegovo boanstvo skrivio jedjelimino sam doktor, kao to e se vidjeti kasnije.

Sad je potrebno da ispitamo posljedice oeve osveteprema keri, koju nije smatrao za svoju, a koja je, vjerujte,zaista bila njegova. Nitko po Issoudunu nije primijetiojednu od onih neobinih pojava po kojima je raanje jedanponor u kome su gubi svaka nauka. Agata je bila nalik namajku doktora Rougeta. Kao to kosto-bolja, prema

jednom narodnom opaanju, preskoi po jedan narataj paprijee sa djeda na unuka, tako nisu rijetki sluajevi ukojima se slinost ponaa kao i ko-stobolja. Tako je starijedijete Agatino, koje je inae bilo nalik na svoju majku, umoralnom pogledu liilo potpuno na doktora Rougeta,svoga djeda.

Ostavimo rjeenje ovoga problema dvadesetom vijeku,zajedno sa zamanim imenikom mikroskopskih ivotinjica;nai potomci napisat e moda o tom maglovitom pitanjuisto onoliko gluposti koliko su ih ve napisale nae nauneustanove.

Agata Rouget izazivala je ope divljenje samim svojimlikom, jednim od onih likova koji su, kao lik Marije, majkenaeg Spasitelja, predodreeni da ostanu vjenodjevianski, ak i poslije braka. Njen portret, koji jo sadpostoji u Bridauovu ateljeu, predstavlja savren oval iprirodnu bjelinu koe bez i najmanje crvene mrlje, iako joj je kosa zlatna. Mnogi umjetnik, promatrajui ono istoelo, ona diskretna usta, onaj fini nos, one Ijepukaste ui,one duge trepavice i one tamnopla-ve, beskrajno njene oi,najposlije ono lice ozareno mirnoom, upita danas naegvelikog slikara: Je li to kopija neke Rafaelove glave?"Nikada ovjek nije bio srenije nadahnut nego to je biogospodin Bridau kad se oenio tom djevojkom. Agata jepredstavljala ideal domaice koja je odgojena u palanci ikoja nikada nije naputala svoju majku. Pobona bezzatucanosti, ona nije imala drugog obrazovanja osim onoga

koje enama daje crkva. Zato je i bila savrena suprugasamo u obinom znaenju, jer je njeno nepoznavanje ivotaurodilo

32 Mutivoda

33


17/216

mnogim nesreama. Natpis na grobu jedne slavne Rim-Ijanke:Prela je vunu i uvala kuu... daje sjajnu predstavu ovog istog, jednostavnog i tihog stvorenja. Jo od konztilata Bridau jefanatino pristao uz Napo-leona, koji ga je postavio zanaelnika odjeljenja 1804, godinu dana pred smrt Rougetovu.Sa svojih dvanaest hiljada franaka plae i lijepim nagradama,Bridau nije vodio nikakvu brigu o sramnim rezultatimalikvidacije koja je izvrena u Issoudunu i po kojoj Agata nijedobila nita. Pola godine pred svoju smrt, Rouget je dao svomesinu jedan dio svojih dobara, od kojih je ostatak bio dodijeljenJean-Jacquesu, koliko kao dragovoljan poklon, toliko i kaonasljedstvo. Predujam na nasljee od stotinu hiljad-a franakakoji je dodijeljen Agati u njenom branom ugovoru,predstavljao je njen dio nasljea od majke i od oca. Poklonikcarev, Bridau je sa ropskom odanou sluio monimzamislima ovog modernog poluboga, koji je, poto je naao sverazoreno u Francuskoj, htio da u njoj sve organizira. Nikadanaelnik odjeljenja ne bi rekao: ,,Dosta." Projekte, predstavke,izvjetaje, studije, sve najvee terete primao ]e na sebe, jer jebio srean to moe da pomae caru; volio ga je kao ovjeka,

oboavao ga je kao vladara i nije trpio ni najmanju kritikunjegovih postupaka ni njegovih planova.Od 1804. do 1808. naelnik odjeljenja stanovao je u

jednom velikom i lijepom stanu na Voltaireovom keju, dvakoraka od svog ministarstva i od Tuilerija. Jedna kuharica i jedan sobar sainjavali su cjelokupnu kunu poslugu zlatnihdana gospoe Bridau. Agata je uvijek ustajala prva i ila napijacu u pratnji svoje kuharice. Dok je posluga spremala kuu,ona je pazila na ruak. Bridau nikada nije iao u ministarstvoprije jedanaest sati. Dok god je trajao njihov brak, njegovaena ]e jednako uivala u tome da mu sprema odlian ruak,

34

jedini objed koji je Bridau jeo sa zadovoljstvom. U svako dobagodine, ma kakvo bilo vrijeme u asu njegovog odlaska, Agatabi izlazila na prozor i pogledom ispraala svoga mua na putuu ministarstvo, sve dok ne bi za-makao u ulicu Dubac. Zatim bisama raspremila sto i letimino pogledala kuu; poslije bi seobukla, zabavljala sa djecom, izvodila djecu u etnju ili primala posjete, oekujui povratak Bridauvljev. Kad binaelnik odjeljenja donio kui kakve hitne poslove, ona bi sjelapored njegovog stola, u njegovom kabinetu, nijema kao kip, iplela gledajui ga kako radi, bdjela dok bi on bdio i ila napoinak nekoliko trenutaka prije njega. Ponekad bi supruzi iliu kazalite, u lou ministarstva. Tih dana brani par biveeravao u jednom restoranu, i prizor koji je pruao restoranpravio je uvijek gospoi Bridau onu veliku radost koju osjeajuu njemu lica koja nisu vidjela Pariz. Primorana da esto primapozive na sveane veere koje su prireivane u ast naelnikuodjeljenja koji je vodio jedan dio ministarstva unutranjihposlova, i koje je Bridau asno uzvraao. Agata se povinjavalaraskou odijevanja onoga vremena; ali po povratku se saradou oslobaala raskonog izobilja i vraala se svojoj

palanakoj jednostavnosti. Jedanput nedjeljno, svakog etvrtka,Bridau je primao svoje prijatelje. Najzad bi davao veliki bal na pokladni utorak. Ovo malo rijei sadre historiju cijelognjihovog branog ivota, u kome su bila svega tri velika doga-aja: roenje dvoje djece, koja su dola na svijet u razmaku odtri godine, i smrt gospodina Bridaua, koji pogibe od posla,1808, u trenutku kad je car htio da ga imenuje generalnimdirektorom, grofom i dravnim savjetnikom.

U ono vrijeme Napoleon se naroito bio posvetiounutranjoj politici; preopteretio je Bridaua poslom i najposlijeje upropastio zdravlje ovog neustraivog birokrate. Napoleon,od koga Bridau nikad nita nije traio,

3*35

Wi'


18/216

zainteresira se za njegov nain ivota i za njegovo imovnostanje. I kad saznade da ovaj portvovan! ovjek nema vienita osim svog zvanja, on otkri u njemu jednu od onihnepodmitljivih dua koje snae i popravljaju njegovuadministraciju i htjede da ga iznenadi bogatim nagradama.Zelja da dovri jedan ogroman posao prije carevog odlaska uSpaniju stade glave naelnika odjeljenja, koji umrije odzapaljenja. Kad se vratio u Pariz da za nekoliko dana pripremirat od 1809, car, poto saznade za ovaj gubitak, ree: Imaljudi kojima se ne moe nai zamjena!"

Potresen portvovanou koju nije oekivalo nijedno odonih sjajnih priznanja koja su bila rezervirana samo za vojnike, Napoleon se odlui da ustanovi jedan orden sa velikomplaom, za graane, kao to je bio ustanovio legiju asti zavojnike. Utisak koji je na njega ostavila smrt Bridauvljeva podstae ga da zamisli orden Ujedinjenja; ali nije imaovremena da ostvari tu aristokratsku ustanovu, koja je tolikozaboravljena da e se veina italaca pri pomenu ovogkratkovjenog ordena zapitati kakav mu je bio znak: noen jena plavoj traici.

Napoleon prozva ovaj orden ordenom Ujedinjena, unamjeri da izjednai orden Zlatnoga runa panskoga dvora saordenom Zlatnoga runa austrijskog dvora. ,,Providnost jeumjela da sprijei to obesveenje", rekao je jedan ruskidiplomata.

Napoleon je zatraio izvjetaj o stanju gospoe Bridau.Obadva djeteta primljena su besplatno u carski licej, i car jeprimio na sebe lino sve trokove oko njihovog odgoja. On jedodijelio gospoi Bridau penziju od etiri hiljade franaka,zadravajui za sebe staranje o budunosti dvojice sinova.

Od svoje udadbe do smrti svoga mua gospoa Bridaunije imala nikakve veze s Issoudunom. Ba pred roenje svogdrugog sina, izgubila je majku. Kad joj je umro otac, za koga

je znala da je ne voli mnogo, vrene36

su pripreme za carevo krunisanje, i Bridau je imao toliko poslada ona nije htjela da napusti svoga mua. Jean-Jacques Rouget,njen brat, nije joj napisao nijednu rije otkako je otila izIssouduna. Iako ju je boljelo to je se porodica preutnoodrekla, Agata je najposlije poela da misli vrlo rijetko na onekoji na nju uope

nisu mislili. Svake godine primila bi po jedno pismo od svojekume, gospoe Hochon, kojoj bi odgovarala tek reda radi, netrudei se ni da razumije poruke koje joj je ova odlina ipobona ena slala u uvijenoj formi. Neko vrijeme pred smrtdoktora Rougeta, gospoa Hochon je pisala svojoj kumici danee dobiti nita od svoga oca ako ne poalju punomogospodinu Hochonu. Agati se gadilo da uznemirava svogabrata. Bilo zato to je smatrao da je pljaka u saglasnosti sazakonima i obiajima palanke, bilo zato to je kao estit i pravian ovjek dijelio irokogrudnost svoje ene u stvarimamaterijalne prirode, Bridau nikako nije htio da uje svogabiljenika Roguina, koji mu je savjetovao da se poslui svojimpoloajem da ospori akta po kojima je otac uspio da lii svoju

ker dijela koji joj je po zakonu pripadao. Supruzi odobrieono to je bilo u Issoudanu. Meutim, dok je stvar bila jo utoku, Rougin je upozorio naelnika odjeljenja da su interesinjegove ene dovedeni u pitanje. Plemenitom ovjeku doesada do svijesti da e se Agata, u sluaju njegove smrti, naibez sredstava. I on htjede da ispita svoje materijalne prilike;nae da su on i njegova ena, od 1793. do 1805. bili primoranida izuzmu oko trideset hiljada franaka od pedeset hiljadagotovih koje je stari Rouget dao svojoj keri, pa ostatak oddvadeset hiljada uloi u dravne obveznice. Dravni papirinotirali su tada etrdeset; Agata je, dakle, imala oko dvijehiljade franaka dravne rente. Kad je ostala udovica, gospoaBridau je, dakle, mogla da ivi pristojno, sa est hiljada

franaka prihoda. Kako

37


19/216

je stalno ostala palananka, ona je htjela da otpustiBridauvljevog slugu, da zadri samo kuharicu i da promijenistan; ali njena intimna prijateljica, koja se i dalje nazivalanjenom ujnom, gospoa Descoings, pro-dade svoj namjetaj,napusti svoj stan i nastani se kod Agate, napravivi od kabinetapokojnog Bridaua spavau sobu. Dvije udovice sastavie svojedohotke i naoe se sa dvanaest hiljada franaka prihoda.

Ovaj njihov postupak izgleda prost i prirodan. Ali nita uivotu ne zahtijeva veu panju no stvari koje izgledaju prirodne, jer je ovjek uvijek dovoljno nepovjerljiv premaonome to je neobino; zato mi vidimo a iskusni ljudi,advokati, suci, lijenici, sveenici, pridaju ogromnu vanostjednostavnim stvarima; za njih se kae da su cjepidlake. Zmijaispod cvijea jedan je od najljepih mitova koje nam je ostaviloantiko doba za pouku kako treba voditi svoje poslove. Kolikoputa glupan, da bi se opravdao u svojim vlastitim oima i uoima drugih ljudi, uzvikuje: Pa to je bilo tako jednostavno dabi se svako prevario!"

1809, gospoa Descoings, koja nikada nije kazivalakoliko je stara, imala je ezdeset i pet godina. Nazivana je u

svoje vrijeme lijepom bakalkom". Ona je bila jedna od onihvrlo rijetkih ena prema kojima vrijeme ima obzira; svojojodlinoj grai dugovala je sreu to je sauvala izvjesnuljepotu, koja ipak nije mogla da podnese strogu kritiku.Srednjeg stasa, punaka, svjea, imala je lijepa ramena i maloruiastu boju koe. Njena plava kosa, koja je pomalo prelazilana kestenja-stu, nije bila nimalo promijenila boju, usprkoskatastrofi Descoingsovoj. Pretjerano oblaporna, voljela je dasprema za sebe fina jela; ali je, iako je izgledalo da mnogomisli na kuhinju, oboavala i kazalite, i odavala se jednomporoku koji je uvijala u najdublju tajanstvenost, igrala je nalutriji! Da to nije ona provalija koju nam

je mitologija zabiljeila pod imenom bureta Danajida?Descoinka tako treba da nazivamo enu koja je igrala nalutriji troila je moda previe na toaletu kao i sve ene kojeimaju sreu da ostanu dugo mlade; ali, osim tih sitnih mana,ona je bila vrlo zgodna ena. Davala je svakome za pravo, nijesmetala nikome, i bila je prijatna zbog svoje tihe i zarazneveselosti. Imala je naroito jedno pariko svojstvo koje oaravaumirovljene putnike i matore trgovce: razumijevala je alu!...Sto se nije udala po trei put, tome je svakako bilo krivo onodoba. Za vrijeme Napoleonovih ratova, kandidati za enidbunalazili su i suvie lako lijepih i bogatih djevojaka da bi sebavili jo i enama od ezdeset godina. Gospoa Descoingshtjede da razveseli gospou Bridau, pa poe da je esto alje ukazalite i na vozanje, da joj sprema odlina gurmanska jela, pokua ak' i da je uda za svoga sina Bixioua. Avaj! Njojpriznade i stranu tajnu koju su duboko krili ona, pokojni Des-coings i njegov biljenik. Lijepa, elegantna gospoaDescoings, koja je sebi davala samo trideset i est godina,imala je tridesetpetogodinjeg sina, kome je bilo ime Bixiou ikoji je ve bio udovac i major u 21-om operativnom puku, i

koji je poginuo kod Drezdena kao pukovnik, ostavivi iza sebesina jedinca. Gospoa Descoings, koja se nikad nije javnosastajala sa svojim unukom Bixiouom, prikazivala ga je kaosina prve ene svoga mua. Njena ispovijest bila je djeloopreznosti; pukovnikov sin, koji je odgajan u carskom liceju sadvojicom Bridauvljevih sinova, bio je polustipendista. Tajdeko, prepreden i objeenjak jo u liceju, stekao je kasnijeveliki glas kao crta i kao duhovit ovjek Gospoa Agata vienije voljela nikoga na svijetu, osim svoje djece i htjela je daivi jo samo zbog njih; nije htjela da se ponovo udaje i izinteresa i iz vjernosti. Ali eni je lake biti dobra supruganegoli dobra majka.

38 39


20/216

A udovica ima dva zadatka koji su protuslovni: ona je majka itreba da vri oinsku vlast. Malo je ena koje su dovoljno jakeda shvate i izvre tu dvostruku ulogu. Tako je jadna Agata, ipored svojih vrlina, postala neduan izvor mnogih nesrea.Zahvaljujui svojoj slaboj inteligenciji i povjerenju na koje senavikavaju dobre due, Agata postade rtva gospoeDescoings, koja je uglibi u jednu strahovitu nepriliku. GospoaDescoings je secovala na terne, a lutrija nije kreditirala svojedioniare. Kako je upravljala kuom, gospoa Descoings jemogla da upotrijebi za svoje uloge novac koji je bio namijenjenkuanstvu, koje je postepeno zaduivala nadajui se da e daobogati svoga unuka Bixioua, svoju dragu Agatu i malianeBridau. Kad se dugovi popee na deset hiljada franaka, onapoe da ulae mnogo vee svote u nadi da e njena srenakombinacija, koja nije bila izala ve devet godina, popunitiprovaliju manjka. A dug se naglo poveavao. Kad je dostigaocifru od dvadeset hiljada franaka, gospoa Descoings izgubiglavu, i ne izvue nita. Tada htjede da zaloi svoje imanje dabi isplatila svoju neaku; ali Rougin, njen biljenik, dokaza jojnemogunost te potene namjere. Pokojni Ro-uget je poslije

smrti svoga urjaka Descoingsa preuzeo njegovo nasljedstvoobetetivi gospou Descoings jednim prihodom koji je padaona teret imanja Jean-Jac-quesa. Nikakav zelena ne bi htio dapozajmi dvadeset hiljadu franaka eni od ezdeset i sedamgodina prihod od neke etiri hiljade franaka, u vrijeme kad jebilo mnogo mogunosti za plasiranje kapitala uz deset posto.Jednoga jutra gospoa Descoings doe da se baci pred nogesvojoj neaci i priznade joj kroz pla pravo stanje stvari:gospoa Bridau joj ne ree ni rijei prigovora, ve otpustimomka i kuharicu, prodade to joj je bilo suvino odnamjetaja, prodade tri etvrtite svojih obveznica na doivotnurentu, isplati sve i otkaza stan.

Jedan od najodvratnijih krajeva Pariza svakako je dioMazarinove ulice koji ide od ulice Guenegaud do mjesta gdjese ova stapa sa Senskom ulicom, iza palae Instituta. Visoki isuri zidovi kolea i biblioteke, koje je kardinal Mazarinpoklonio gradu Parizu, i gdje je jednoga dana imala da budesmjetena Francuska akademija, bacaju ledene sjenke na taj dioulice; sunce se tamo rijetko pojavljuje, a sjeverac esto duva.Jadna, materijalno upropaena udovica nastani se na treemspratu jedne od kua koje se nalaze u onom vlanom, mranomi hladnom kraju. Ispred te kue uzdiu se zgrade Instituta, ukojima su se onda nalazili kavezi divljih ivotinja, koje sugraanima bile poznate pod imenom umjetnika, a ateljeima podimenom mazala. U njih se ulazilo kao slikarski egrt, a iz njihse moglo izii kao vladin pitomac u Rimu. Ta operacijaobavljala se sa neobinom halabukom u one dane kad bi sekandidati zatvarali u one kaveze. Da bi izali kao pobjednici,oni su morali da naprave, u jednom odreenom vremenu,vajari: model kakvog kipa od ilovae; slikari: jednu od onihslika koje moete da vidite u koli lijepih vjetina; muziari:neku kantatu; graditelji: nacrt kakve graevine. U vrijeme kad

piem ove redove reeni zvjerinjak prenesen je iz onih mranihi hladnih zgrada u elegantnu Palau lijepih vjetina, nekolikokoraaj a od njih.

Sa prozora gospoe Bridau pogled pada na kaveze sareetkama; izgled je duboko tuan. Sa sjeverne straneperspektivu zatvara kube Instituta. Ako pou na ulicu, oimogu da nau razonode jedino u nizu fijakera koji sezadravaju na kraju Mazarinove ulice. Zato udovica metnu naprozore tri sanduka puna zemlje, u kojima odgoji jedan od onihzranih vrtova kojima prijete policijski propisi i ije rastinjeprorjeuje svjetlost i zrak.

Ta kua, naslonjena leima na jednu drugu koja gleda uSensku ulicu, nije mogla da bude mnogo dubo-

iO 41


21/216

ka; njene stepenice su se vijugale. Trei sprat je posljednji. Tri prozora, tri sobe: trpezarija, omanji salon, spavaa soba; ipreko puta, sa druge strane ulaza sa stepenica, omanja kuhinja;a iznad toga, dvije momake sobe i ogroman tavan koji nijesluio niem. Gospoa Bridau je izabrala ovaj stan iz trirazloga: zbog male

cijene, stajao je svega etiri stotine franaka; zato je i napravilaugovor na devet godina; zbog blizine koleda, nalazila senedaleko od carskog liceja; najposlije, ostajala je u etvrti nakoju se ve bila navikla. I unutranjost stana odgovarala jezgradi. Trpezarija, obloena utim papirom sa zelenimcvjetovima, sa crvenim podom koji nije bio namazan, imala jesamo ono to je najnunije: jedan sto, dva ormara za tonoposue, est stolica, sve doneseno iz preanjeg stana. Salon jebio ukraen jednim obisonskim ilimom, koji je Bridau biodobio kad je obnavljan namjetaj ministarstva. U njega jeudovica namjestila jedan od onih obinih namjetaja, odmahagonija, sa egipatskim glavama, koje je Ja.co'o Desmalterproizvodio u velikim koliinama 1806, presvuen tkaninom odzelene svile sa bijelim ruama. Iznad kanapea Bridauvljevportret u pastelu, koji je izradila neka prijateljska ruka, odmahje privlaio poglede prisutnih. Iako portret nije bio bez mane,na elu se lijepo razabirala moralna vrstina tog velikog ipovuenog graanina. Bistrina njegovih oiju, blagih i neukro-tivih u isto vrijeme, dobro je bila izraena. Otroumlje, o komesu svjedoile njegove pametne usne, i iskreni osmijeh s licaovjeka za koga je car rekao: I ustum ei tenacem,' bili suuhvaeni ako ne sa mnogo talenta, a ono barem tano. Izsamog portreta se vidjelo da je ovaj ovjek uvijek vrio svojudunost. Njegova fizionomij? izraavala je nepodmitljivostkoja se pripisuje mnogim^ muevima koji su sluili podRepublikom. Prema injoj,; iznad stola za igranje blistao jecarev portret u bojama.

od Verneta, na kome Napoleon brzo prolazi na konju, u pratnjisvoje svite.

Agata nabavi dva velika kaveza ptica, jedan puneljugara, drugi pun indijskih ptiica. Predade se ovoj djejojsklonosti poslije gubitka koji je pretrpjela, ne-nadoknadljivog iza nju kao i za mnogo drugog svijeta.

Sto se tie udoviine sobe, ona je ve poslije tri mjeseca bilaono to e ostati do kobnog dana kad e je udovica moratinapustiti: savren vaar, u koji nikakav opis ne bi mogao daunese reda. Make su se namjetale po naslonjaima;eljugari, puteni ponekad na slobodu, ostavljali su svojeznakove po namjetaju. Jadna dobra udovica sipala im je svuda po sobi prosa i vidovice. Make su nalazile akonija pokrnjavim tacnama. Prnje su se povlaile na sve strane. Ovasoba mirisala je na palanku i na vjernost. Sve to je pripadalo pokojnom Bridauu, bilo je briljivo sauvano. Njegovomkancelarijskom namjetaju posveena je panja kakvu bi usvoje vrijeme ena nekog viteza posvetila muevljevom oru-ju. Iz jednog jedinog detalja svakome e biti jasaa uzbudljivkult ove ene. Bila je uvila i zapeatila jedno pero i na omot

stavila ovaj natpis: ,,posljednje pero kojim se sluio moj dragimu". oljica iz koje je Bridau popio svoj posljednji gutljaj,nalazila se pod staklom na kaminu. Kape i napleti naoe sekasnije na staklenim kuglama koje su pokrivale te dragocjeneostatke.

Otkako je umro Bridau, kod ove mlade udovice odtrideset i pet godina nije vie bilo ni traga od kaiperstva nienskog dotjerivanja. Rastavljena od jedinog ovjeka koga jepoznavala, cijenila, voljela, koji joj nije zadao ni najmanjeg bola, ona se vie nije ni osjeala enom, sve joj biloravnoduno. Nikada nita nije bilo prirodnije ni potpunije odtoga odricanja od brane sree i od kaiperstva.

Izvjesna bia prime od ljubavi mo da prenesu svoje ja ujedno drugo! i kad im se ovo oduzme, ivot za njih

i42 43


22/216

postaje nemogu. Agata, koja je mogla da ivi jo samo zasvoju djecu, osjeala se beskrajno tuna gledajui koliko e imodricanja nametnuti njena propast. Otkako se preselila uMazarinovu ulicu, njena fizionomija postala je netomelankolina i uzbudljiva. Raunala je pomalo na cara, ali car joj nije mogao da uini vie nego to joj je ve uinio: iz

njegove line blagajne izdvajano je godinje po est stotinafranaka za svako dijete, osim stipendije.Sto se tie odline gospoe Descoings, ona je zauzela na

drugom spratu stan slian stanu svoje zaovine. Ovlastila jegospou Bridau da moe ona prvenstveno da uzima na teretnjenog prihoda do hiljadu talira. Biljenik Rougin osigurao jegospoi Bridau njena prava u tome pogledu, ali je trebalootprilike sedam godina pa da se tom sporom otplatom popravizlo. Rougin, kome je bilo stavljeno u dunost da povrati u ivotrentu od 1.500 franaka, postepeno je ulagao novac koji je na tajnain zadravao. Descoingsova, svedena na hiljadu i dvjestafranaka prihoda, ivjela je skueno, zajedno so svojimunukom. Ta dva estita ali nejaka stvora uzee enu samo zaizjutra. Descoinka, koja je voljela da kuha, spremala je ruak.

Uvee, nekoliko prijatelja, inovnika ministarstva koje jeBridau ponamjetao, dolazilo bi da prave drutvo dvjemaudovicama. Descoinka se stalno drala svoga terna, koji se biozainatio da ne izae, kako je ona govorila. ena se nadala da eda povrati jednim udarcem ono to je nasilu bila pozajmila odsvoje zaovine. Ona je vie voljela dva mala Bridaua negosvog unuka Bixioua, toliko je bila svjesna tete koju im jenanijela i toliko se divila dobroti svoje zaovine, koja joj, kad joj je bilo najtee, nijednom ne uputi ni najmanju rije prijekora. Zato je Descoinka mnogo- pazila na Josepha iPhilippea. Nalik na sve ljude koji treba da dobiju oprotenje zaneki svoj grijeh, stara dioniarka francuske lutrije spremala imje male rukove bogate

akonijama. Kasnije, Joseph i Philipe mogli su bez ikakvihtekoa da izvuku iz njenog depa pokoju paru, mlai zaolovke, krede, papir i slike, a stariji za kolae od krumpira,kuglice, kanape i noeve. Njena strast dovela ju je dotle da sezadovoljavala sa pedeset franaka za pokrie svih potreba, samoda bi ostatkom mogla da se kocka.

Gospoa Bridau opet, rukovoena materinskom ljubavlju,nije doputala ni da njeni izdaci prijeu pome-nutu svotu. Dabi se kaznila za svoju povjerljivost, uskratila je sebi junaki svasvoja sitna uivanja. Kao to to biva sa mnogim bojaljivimduhovima skuene inteligencije, jedno jedino povrijeenoosjeanje i njeno probueno nepovjerenje doveli su je dotle daje u sebi tako izdano razvila jednu manu da je ona poprimilapostojanost vrline. Car moe da zaboravi, govorila ]e samasebi, moe da pogine u boju, a s njim bi presahla i njenapenzija. Strepjela je pred mogunou da njena djeca ostanubez ikakve imovine. Nesposobna da shvati Roguinove raunekad bi ovaj pokuavao da joj dokae da e joj, za sedamgodina, obustava od tri hiljada franaka na raun prihoda

gospode Descoings povratiti njene prodane rente, ona nijevjerovala ni biljeniku, ni svojoj tetki, ni dravi; raunala jesamo na samu sebe i na ono to je otkidala od svojih usta.Ostavljajui svake godine na stranu po hiljadu talira od svojepenzije, imala bi poslije deset godina trideset hiljada franaka,od ega bi ve mogla da stvori petnaest stotina franaka rente zajedno svoje dijete. Sa svojih trideset i est godina, imala jedovoljno prava da vjeruje da e moi da pozivi jo dvadeset; idrei se ovoga sistema, imala je da osigura svakome od njihono to je najnunije.

Tako su ove dvije udovice prele iz lanog blagostanja usvojevoljnu bijedu, jedna voena jednim porokom, a drugaponesena najistijom vrlinom. Nita od

44 45


23/216

::^^if!^e!K*?*^:?'1*1*l^|HSfW^^ MlMUjMrtilM

svihovihstvarikoje sutakositneneeostatibeskorisne zadubokupoukukoja ebiti

rezultatovehistorijezah-vaeneiznajobinijihinteresaivota,ali ijieznaaj

time,moda,postatisamojo iri.

Slikakrletaka,skakutanjemazala

po ulici,potrebada sepogledau neboda bi senaloutjeheodstranihperspektiva kojezatvaraju onaj

vjeitovlaniugao,izgledonogportretakoji jejouvijekimaomit dueiveliine

usprkosmaniruslikara-amatera,skupbogatihizastarjelih, aliskladnihbojaonog


24/216

blagog itihogognjita,rastinjezranihvrtova,siromatvodomainstva,naklonostmajinapremastarijemsinu injenoprotiv-ljenjesklonostimamlaeg,

ukratko,cio ovajskupinje-nica iokolnosti kojisluikaouvod uovuhistorijusadri,

moda,stvaralakeiniocekojimadugujemo Jo-sephaBridaua,jednogodvelikih

slikarasuvremenefrancuskekole.

Philippe,

starijioddvojeBridauvljevedjece, bio jeupadljivo nalikna svojumajku.Iako jebio plavdeke

saplavimoima,on jeimaootarizraz,koji jeolakoshvatankaosranost, kaosmjelost

. StariClaparon, koji je uaouministarstvo uistovrijemekad iBridau,1 bio


25/216

jedanododanihprijatelja koji sudolaziliuveedauzmu

ueau partijidvijuudovica,govorio bi Phili-ppeudva-triputamjesenoudaraju

i galako poobrazu:,,Ovo jedelija,koji eznati tahoe!"Podstrekivano,dijetepoprimi, izrazmetljivosti,izvjesnuodlunost. Potojenjegovkarakterjednomupuenu tompravcu,

onpostadespretanu svimtjelesnimvjetinama.Tukuise uliceju,steeonuhrabrosti onajprezirprema bolu izkoga seraajuvojnike vrline;

ali,prirodno, steeinajveuodvratnostpremauenju,jerjavnanastavanikada

neerijeitimuniproblemupo-rednograzvijan ja tijelai duha.Usvojoj,isto


26/216

fizikojslinostisaPhilippeomAgata jevidjela imoralnupodu-

darnosti vrstojevjerovala da ejednogdananai unjemu

svojufinuosjeajnostuvelianumukomsnagom.Philippeu je bilopetnaestgodinauvrijemekad musemajkauselila uonajtunistan uMazarinovojulici, iljupkostkojudjeca

imaju uto doba,utvrivala jema-terinskovjerovanje.Joseph,trigodinemlai,


27/216

liio jena oca,ali pozlu.Prijesvega,njegovabujnacrna

kosanikadanije bilavaljanopoeljana, mata seradilo snjom;dok jenjegovbrat,usprkossvomenestaluku,ostaostalnosladak.Zatim,nitko nezna pokakvojnunosti(ali kadjenunost

suviepostojana, onapostanenavikom),Josephnijemogaodaouvanijedno

odijeloda mubudeisto:im, biobukaonovehaljine,one bi

odmahpostalestare.Starijibratnjegov pazio jena sebe,izsamoljublja.Neosjetno,majkasenavikavala dagrdiJosephai da muiznosikaoprimjerstarijegbrata.Agata,dakle,

nijepokazivalauvijekisto licepremasvojojdvojicisinova; ikad bipola ponjih,


28/216

govorila bi zaJosepha:ta li jedanasuiniood svogodijela?" Ove

sitnicetjeralesu njenosrce uponormaterinskepristranosti.Nitko odonihsasvimpriprostih licakoja susainjavaladrutvodvijuudovica,ni iaBruel, nistariClaparon, niDesroches otac,

pa akni opatLoraux,Agatinispovjednik, nijezapazioJosephovusklonostpro-matranj

u. Podvlaute svojesklonosti, buduikoloristanijeobraaonikakvu

panjuni zaono tose ticalonjegalino;^ iu dobanjegovogdjetinjstva, toraspoloenje biloje tolikonalik naduevnomrtviloda senjegovotac biomnogozabrinuozanjega.Neobian opsegglave i

irinaelaizazivalisubojazanda dijetenijehidrokefalos.Njegovolice,toliko


29/216

nejednako, i ijabineobinostmogladaizgledaruna, u

oimaonihkoji nepoznajumoralnoznaenjefizionomije,bilo je u

mladostidostamrzovoljno.Linije,koje sekasnijerazvie,izgledal

e su kaozgrene,i dubokapanjakoju jedijeteposveivalostvari-

47


30/216

ma oko sebe jo ih je vie smeurala. Philippe je, dakle, davaohrane svima tatinama svoje majke, koja za Jo-sepha nije imalani rijei pohvale. Philippeu bi se ponekad izmakla poneka odonih odabranih rijei i od onih uspjelih odgovora, po kojimaroditelji zakljuuju da e im djeca biti veliki ljudi, dok jeJoseph ostajao utljiv i zamiljen. Majka je od Philippeaoekivala uda, a na Josepha uope nije raunala.

Josephov smisao za umjetnost otkriven je pukim sluajem:1812. godine, o uskrnjem raspustu, vraajui se iz etnje poTuilerijama sa bratom i gospoom Des-coings, on vidje jednoguenika kako pravi na zidu karikaturu nekog profesora, i bitime toliko zadivljen da stade kao prikovan na kaldrmi pred timcrteom kredom koji je kiptao objeenjaklukom. Ve sutradanizie na prozor, pogleda uenike kako ulaze na vrata iz Ma-zarinove ulice, pa sie kriom i uvue se u dugako dvoriteInstituta, gdje ugleda statue, biste, nedovrene mramore,radove od zemlje i od gipsa, u koje se zagleda grozniavo. Unjemu se objelodanjivao nagon, njegov poziv nije mu dao mira.Ue u jednu onisku dvoranu ija su vrata bila odkrinuta i vidjeunutra dvanaestinu mladia gdje crtaju nekakav kip. Josephovo

malo srce zaigra, ali odmah poslije toga srui se pljusakpoalica na njegov raun.Mali, mali! poe prvi koji ga primijeti uzimajuisredinu hljeba i bacajui mu je izmrvljenu.ije je dijete?Boe, to je ruan!Ukratko, jedno etvrt asa Joseph je bio rtva lakrdija

ateljea velikog kipara Chaudeta; ali, poto su mu se dobronarugali, uenici ostadoe zapanjeni njegovom upornou,njegovom fizionomijom, i upitae ga ta hoe. Joseph odgovorida mu se prohtjelo da naui crtati, i na to svi poee da gabodre. Zadobijen tim prijatelj-

iskim tonom, deko ispria kako je on sin gospoe Bridau.

Oh, kad si ti sin gospoe Bridau povikaeglasovi sa svih strana ateljea ti moe da postanesvelik ovjek. ivio sin gospoe Bridau!

Je li ti lijepa majka? Ako treba da je ocjenjujemo potvojoj tikvi, onda mora da je malo vrknuta?

Ah, ti hoe da bude umjetnik ree najstarijiuenik udaljujui se sa svoga mjesta i prilazei Josephuu namjeri da napravi s njim kakvu alu; ali, zna hti da ti valja biti junak i podnijeti velike muke? Dabog-me, treba da proe kroz takve probe da ti sve to trgnena nos. Od svih,onih nakarada to ih vidi, ovdje, nemani jednog jedinog koji nije proao kroz probe. Onaj tamo, pogledaj ga, on je izdrao sedam dana bez hrane!Da vidimo da li moe postati umjetnik?

Uze ga za jednu ruku i podie mu je uvis; zatim mu drugupostavi tako kao da Joseph treba da nekoga lupi pesnicom.

Mi ovo zovemo probom telegrafa produi on. Ako ostane ovako etvrt sata i ne promijeni poloajudova, e, onda si dokazao da si nepokolebljiv junak.

No, mali, hrabro! povikae ostali. Eh, nijenego, treba malo da propati tko hoe da bude umjetnik.U svojoj bezazlenosti djeaka od trinaest godina, Joseph

ostade nepomian oko pet minuta, dok su svi uenici gledali unjega ozbiljno.

Oho, ti poputa javi se jedan glas.Pa ne daj se, trista mu muka! opet e drugi.

Car Napoleon stajao je pun mjesec onako kao to gavidi tamo ree jedan uenik pokazujui na lijepiChaudetov kip.

Car u stojeem stavu drao je carski spektar; ovaj kipsruen je 1814. sa stuba na kome je tako lijepo stajao. Poslijedeset minuta na Josephovu elu zasjae kapljice znoja.

48 4 Mutivoda

49


31/216

u tom trenutku ue u atelje jedan omalen elavko, blijed iboleljiv. Tiina puna dubokog potovanja zavlada ateljeom.

Sta je, mangupi, ta radite to? ree on gledajui urtvu ateljea.Ovo je jedan deko koji nam slui kao model reevisoki uenik koji je bio postavio Josepha.Zar vas nije sramota da tako muite jadno dijete? ree Chaudet sputajui Josephove ruke. Otkad siovdje? zapita Josepha, tapui ga prijateljski poobrazu.Ima etvrt sata. A tko te je doveo ovamo?Ja bih htio da budem umjetnik.A otkud si izaao, otkud si doao?Od mame.Ah! od mame! zagrajae uenici.Mir tamo! povika Chaudet. Sta radi tvoja mama?Ona je gospoa Bridau. Moj tata, koji je umro, bio jeprijatelj carev. A ako hoete da me uite crtati, car e vamplatiti koliko god zatraite.

Njegov otac je bio naelnik odjeljenja u Ministarstvuunutranjih poslova uzvika Chaudet iznenaen jednomuspomenom ... I ti hoe da bude umjetnik, ve?Da, gospodine. Moe da dolazi ovamo dok god htjedne, dat

emo ti da se zabavi! Dajte mu jedan blok, papira, olovaka, i pustite ga da radi. .. Zapamtite, ugursuzi, da je mene njegov otac mnogo zaduio ree vajar. Evo, Dugonja, pa donesi kolaa, slatkia i eerlama produi vajar dajui novac ueniku koji je zlostavljaoJosepha ... Vidjet emo da li si umjetnik prema tome kako e da guta slatkie dodade Chaudet milujui Josepha po bradici.

50

Zatim pregleda radove uenika u pratnji djeteta koje jegledalo, slualo, i trudilo se da razumije. U te stigoe slatkii.Cio atelje, sam vajar i dijete gricnue svoj dio. Sad su Josephasvi mazili, isto onako kao to su' maloas zbijali alu s njim.Ova scena, u kojoj se otkrivala duhovitost i dobrotaumjetnika, i koju dijete instinktivno shvati, ostavi na Josepha

neobian utisak.Pojava majstora Chaudeta, vajara koga je odnijela preranasmrt, i na koga je zatita careva skrenula panju slavi, bila je zaJosepha kao neko privienje. Dijete nije reklo majci nita oovoj svojoj pustolovini, ali je svake nedjelje i svakog etvrtaprovodilo po tri sata u Chaudetovom ateljeu. Descoinka, koja je ila naruku eljama dvojice anelaka, davala je otadaJosephu olovaka, crvenih pisaljki, slika i papir za crtanje. Ucarskom liceju je budui umjetnik ikrokirao svoje uitelje,slikao svoje drugove, brljao ugljem po spavaonicama i bionevjerovatno priljean na asu crtanja. Lemire, profesorcarskog liceja, zadivljen ne samo talentom nego inapredovanjem Josephovim, doe da obavijesti gospouBridau o izvanrednom daru njenoga sina. Agatu, kac enu iz

provincije koja je razumijevala umjetnost istj tako slabo kaoto je dobro razumijevala kuanstvo, spopade uasan strah.Cim Lemire ode, udovica udari upla.

Ah, ja sam propala! ree ona im doe Descoinka. Joseph, od koga sam htjela da napravim inovnika, koji jeimao utrven put u Ministarstvu unutranjih poslova, gdje bi podzatitom sjenke svoga oca postao ef odsjeka u svojoj dvadeseti petoj godini, eto taj Joseph mi hoe da ide u slikare, uprosjake. Ja sam dobro nasluivala da e mi to dijete zadavatisamo brige!

Gospoa Descoings priznade da ve vie mjeseci Idenaruku Josephovoj neodoljivoj potrebi i da prikriva,

51


32/216

nedjeljom i etvrtkom, njegove potajne odlaske u Institut. Onaga je vodila i u Salon, i duboka panja s kojom je dijetepromatralo slike graniila se sa udom.

Kad se on razumije u slikarstvo, draga moja, u svojojtrinaestoj godini, on e postati genijalan ovjek - reeona.Da, vidite dokle je genijalnost dovela njegovog oca! Da

umre iznuren radom u svojoj etrdesetoj godini!Posljednjih dana jeseni, kad je trebalo da Joseph ue u

etrnaestu godinu, Agata se usprkos protivljenju Descoinke,spusti do Chaudeta da protestira to joj zavodi sina. Nae ga uplavom mantilu, gdje dovrava svoj posljednji kip; Chaudetprimi gotovo neprijateljski udovicu ovjeka koji mu se u svojevrijeme naao na usluzi u jednoj dosta kritinoj prilici; ali, venapadan za svoga ivota, on se branio onim arom komedugujemo tc esto moemo da uinimo i za nekolikotrenutaka ono to je teko izvesti i za nekoliko mjeseci;nailazio je na jednu stvar koju je dugo traio pa je rukovaodlijetom i ilovaom u nekim isprekidanim pokretima, koji seneukoj Agati uinie kao pokreti kakvog manijaka. U svakom

drugom raspoloenju Chaudet bi udario u smijeh; ali kad jeuo ovu majku kako proklinje umjetnost, kako se ali nasudbinu koja se namee njenom djetetu i kako trai odumjetnika da njenog sina vie ne prima u svoj atelje, Chaudetaspopade plemenit bijes.

Ja imam obaveza prema vaem pokojnom muu, pa sam htio da mu se oduim dajui podstreka njegovomsinu, lebdei nad prvim koracima vaeg malog Josephau najveoj od svih karijera! povika on. Da, gospoo, znajte, ako niste znali, veliki umjetnik je to i kralj,i vie nego kralj: prije svega, on je sreniji od kralja,nezavisan je, ivi po svojoj volji; a zatim, on vlada ucarstvu mate. I vaeg sina eka najljepa budunost!

Sposobnosti kao to su njegove rijetke su, otkrivene su

ovako rano samo kod Giotta, Rafaela, Tizijana, Rubensa,Murilla; jer meni izgleda da on treba da bude prije slikarnegoli vajar. Za ime boje, kad bih ja imao takvog sina, ja bihbio srean kao car kad je dobio kralja Rima! Najposlije, vi stegospodar sudbine svoga djeteta. Idite, gospoo, napravite odnjega tikvana, ovjeka koji e ii kroz ivot zatvorenih oiju,nekog bijednog piskarala: imat ete na dui jedno ubistvo. No, ja se nadam da e on, usprkos vaim naporima, ipak bitiumjetnik. Poziv je jai od svih prepreka koje se suprotstavljajunjegovom izvravanju! Poziv, sama rije je puna znaenja, onaznai odabiranje koje vri sam Bog! Samo, vi ete unesreitivae dijete!

Zatim snano baci u vedricu ilovau koja mu vie nije bilapotrebna, pa ree svom modelu:

Dosta za danas.Agata podie oi i vidje golu enu gdje sjedi na stolici bez

naslona u uglu ateljea u koji jo nije bio dospio njen pogled;poslije ovog prizora udalji se sa gnuanjem.

Vie neete putati ovamo malog Bridaua reeChaudet svojim uenicima. Protivi se njegova

gospoa majka.Uaa! povikae uenici kad Agata zatvori vrata.I Joseph je dolazio ovamo ! ree u sebi jadna majka,prestravljena onim to je vidjela i ula.Cim su saznali da gospoa Bridau nee da njen sm

postane umjetnik, studenti vajarstva i slikarstva nali sunajvee zadovoljstvo u tome da Josepha privuku sebi. Usprkosobeanju da vie nee ii u Institut, koje izvue od njeganjegova majka, dijete se esto uvlailo u atelje koji tamo imaRegnauld i u njemu je dobijalo podstreka da radi platna. Kadudovica htjede da se poali, Chaudetovi uenici joj odgovorieda gospodin Regnauld nije Chaudet, da im ona, uostalom, nijedal? na uvanje svoga gospodina sina, i stotinu drugih poru-

52 53


33/216

ga. Nemilosrdna mazala sastavie i sainie jednu pjesmicu ogospoi Bridau, od stotinu trideset i sedam strofa.

Toga tunog dana uvee Agata ne htjede da igra; onaostade u svojoj naslonjai, obuzeta tako dubokom tugom da sunjene lijepe oi bile s vremena na vrijeme pune suza.

Sta vam je, gospoo Bridau? ree joj stan Claparon.Misli da e joj sin biti prosjak zato to ima slikarskog

talenta ree Descoinka a ja se opet nimalo nebrinem za budunost svoga pastorka, malog Bixioua, kogaje takoer spopala bolest crtanja. Ljudi su stvoreni za to dase guraju.Gospoa ima pravo ree suhi i tvrdi Desroc-hes, kojinikako nije mogao da postane podef iako ]e imaosposobnosti. Ja od djece imam samo jednog sina,sreom; jer sa svojih hiljadu i osam sto franaka i sa enomkoja zaradi jedva hiljadu i dvjesto franaka prodajuitaksene marke, kuda bih dospio? Svoga malog namjestiosam kao pisara kod jednog advokata, ima dvadeset i petfranaka mjeseno i ruak, i ja mu dajem istu toliko;veerava i spava kod kue, i to je sve; nek se on samo

gura, pa e ve uspjeti! Ja svome deliji dajem vie poslanego to bi ga imao da je u koleu, i on e jednog dana bitiadvokat; kad mu dam novac da ide u kazalite, srean jekao kralj, zagrli me; ah, drim ja njega vrsto taj mora dami polae raun u to potroi novac. Vi ste suvie dobriprema vaoj djeci. Ako va sin hoe da ivi u bijedi,pustite ga; od njega e biti neto.Mome je tek esnaest godina ree du Bruel, starinaelnik odjeljenja, tek penzioniran; majka ga oboava;ali ja ne bih vodio rauna o pozivu koji se javlja tako rano.U tim godinama to je ista fantazija, sklonost koja mora daproe! Moje je miljenje da je djeacima potrebno da ihnetko vodi...

54

__ Gospodine, vi ste bogat, vi ste mukarac, i viimate samo jednog sina ree Agata.

Boga mi prihvati Claparon djeca su nai tirani.Mene moj pojede ivog, doveo me do prosjakog tapa, i ja sam najposlije digao ruke od njega. Pa smo sadazadovoljniji i ja i on. Taj ugursuz kriv je donekle za smrtsvoje jadne majke. Otiao je u trgovake putnike, a nije seprevario; prije nego to bi uao u kuu, ve bi elio daizae iz nje, nikada nije mogao da se skrasi na jednommjestu i nije htio nita da izui; jedino to jo molimBoga, to je da umrem prije nego to doi-vim da mi okaljaime! Ljudi koji nemaju djece ne poznaju mnoge radosti,ali su barem zatieni od mnogih patnji.Takvi su oevi! ree Agata u sebi, plaui ponovo.Ja vam ovo govorim, draga gospoo Bridau, zato dabiste uvidjeli da treba da pustite vae dijete da bude slikar;inae ete samo uzaludno gubiti vrijeme ...Kad biste vi bili u stanju da ga kanjavate prihvatistrogi Desroches ja bih vam rekao da se usprotivitenjegovim sklonostima; ali ovako slabi kao to vidim da

ste prema njima, bolje je da ga pustite da mae i crta.Da propadne! ree Claparon.Kako da propadne? povika sirota majka.Utjeite se, Agata ree Descoinka. Joseph e bitiveliki ovjek.Poslije ove prepirke, koja je bila kao i sve druge prepirke,

udoviini prijatelji sloili su se u miljenju, ali to miljenjenije uinilo kraj njenoj zbunjenosti. Savjetovali su joj da pustiJosepha da ide za svojim pozivom.

Ako nema naroito dara ree joj du Bruel,koji se udvarao Agati uvijek ete ga moi namjestitiu upravnu slubu.

55


34/216

ifttsm iMMlIII mmmmum..,,^

--.^

I Na vrhu stepenica, ispraajui

trojicu starih inovnika, Discoinkaih nazvagrkim mudracima.

Suvie se sekira ree duBruel.Treba da bude srena to jojsin uope hoe neto da radi dodade Claparon.Ako nam Bog sauva cara,Joseph e imati zatitu! reeDesroches. Ne znam zatoje uope zabrinuta?Ona se boji svega kad su u

pitanju njena djeca ... odgovori Descoinka. No,mila moja, produivraajui se vidite da su svijednoga miljenja; pa zato jouvijek plaete?Ah, da je u pitanju Ppilippe,ja se ne bih nimalo bojala. Vine znate ta se sve dogaa utim ateljeima Tamo ima golihena.

Ali se loi, ja se nadam ree Descoinka.

Poslije nekoliko dana iskrsnuenedae poraza kodMoskve. Napoleon se vrati daorganizira nove snage, da zatrainove rtve od Francuske. Jadnumajku spo-padoe sada mnoga novanespokojstva. Philippe, kome licejnije bio drag, htjede po svaku cijenuda slui cara. Zanijela ga je jednasmotra u Tuilerijama, posljednjakoju je Napoleon izvrio, a kojoj jePhilippe prisustvovao. U ono doba,

vojnika slava, sjaj uniforma iugled epoleta vrili su neodoljivarobni uticaj na izvjesne mladeljude. Philippe povjerova da ima zavojniki poziv one sposobnosti koje je njegov brat pokazivao zaumjetnost. Bez znanja svoje majke,on napisa caru ovakvu molbu:

Gospodaru, ja sam sin vaegBridaua; imam osamnaest godina,pet stopa i est palaca, dobre noge,dobar sastav i dobru elju da budemva vojnik. Traim vau zatitu da

stupim u vojsku, itd."Za dvadeset i etiri sata carposla Philippea iz carskog liceja uSaint-Cyr, i poslije pola godine, uno-

56


35/216

vembru 1813, proizvede ga za potporunika jednog konjikog puka. Philippe provede jedan diozime u garnizonu, ali im nauijahati, otputova pun zanosa. Za vrijeme rata u Francuskoj postade porunik, povodom jedne arke u prethodnici, u kojoj svojomokretnou spase svoga pukovnika.

U bici kod Fere-Champenoisea car proizvede Philippea za kapetana iuze ga za svog ordo-nans-oficira.Obodren ovakvim napredovanjem,Philippe zaslui krst kodMontereaua. Svjedok Napoleonovog oprotaja uFontainebleauu i fanatiziran onimprizorom, kapetan Philippe odbi daslui Burbonce. Kad se vrati svojojmajci, u julu 1814, nae je sasvimupropaenu. Josephu oduzeestipendiju za vrijeme ferija, agospoa Bridau, ija je penzija bilaisplaivana iz careve line blagajne,uzalud je traila da bude prenesenana budet ministarstva unutranjihposlova.

Joseph, sada vie slikar negoikada ranije, i oduevljen ovimdogaajima, traio je od svoje

majke da ga pusti da ide kodgospodina Regnaulta i obeavao jojda e moi da zarauje svoj hljebac.Govorio je za sebe da je dovoljnojak, uenik drugog razreda* i da e, prema tome, moi da proe i bezretorike. A Philippe, kapetan sadevetnaest godina, i odlikovan, poto je bio autant carev na dva

ratita, beskrajno je godio samo-ljublju svoje majke; i zato, iako jebio grub, larmadija i, u stvari, bezdruge vrijednosti osim junatvaobinog zadribalde, on je za nju biogenijalan ovjek, dok je Joseph,malen, mrav, slab, divljeg izgleda,zaljubljen u mir, u spokojstvo,zanesen umjetnikom slavom,mogao da joj nanese, po njenommiljenju, samo bola i nespo-kojstva. Zima od 1814. do 1815.godine bila je naklonjena Josephu,koji je tada, potajno podravan odDescoin-ke i Bixioua, uenikaGrosova, uao u onaj uveni atelje

* Drugi razred odgovaranaem estom, a retorika naemsedmom (na kraju toga razredapolae se prvi dio mature).

57


36/216

iz kojeg je izilo toliko raznovrsnih talenata i u kome se onprisno sprijateljio sa Sdhinnerom. Doe i 20. mart;* kapetanBridau, koji se naao sa carem u Lionu i otpratio ga u Tuilerije,postade ef eskadrona gardijskih dragona. Poslije bitke kodWaterlooa, u kojoj bi ranjen, ali lako, i u kojoj stee oficirskikri Legije asti, on se nae pored marala Davousta u Saint-Denisu i ne imade nikakve veze sa vojskom na Loiri; takosauva, zahvaljujui zatiti marala Davousta, i svoj oficirskikri i svoj in; ali ga bacie na pola plae. Joseph, zabrinut zabudunost, studirao je za to vrijeme tako revnosno da se vieputa razbolio usred onog vihora dogaaja.

To mu je od mirisa boja govorila je Agata gospoiDescoings morao bi svakako da napusti zanimanje koje jetako kodljivo po njegovo zdravlje.

Sva svoja nespokojstva Agata sada prenese na svoga sinapotpukovnika. Vidje ga ponovo 1816. kad je pao sa otprilikedevet hiljada franaka plae, koliko je primao jedan komandantdragona carske garde, na polovinu plau u iznosu od tristotine franaka mjeseno; naredi da mu se namjesti potkrovljeiznad kuhinje i utroi na to neto uteevine. Philippe postade

jedan od najrev-nosnijih bonapartista kafane Lemblin, praveustavobra-niteljske Beocije; tu primi navike, ponaanje, stil inain ivota oficira sa polovinom plaom; i kao to bi uiniosvaki mladi od dvadeset i jedne godine, on ih razvi dc najveemjere: ozbiljno se zaree da e smrtno da mrzi Burbonce i nevrati se vie u svoju jedinicu; odbi ak i prilike koje mu seukazae da bude uvren u stroj sa svojim potpukovnikiminom. U oima svoje majke, Philippe je izgledao ovjekeljeznog karaktera.

* 20. ^mart i(1815) dan Napoleonova povratka s otokaElbe u Francusku i poetak njegove stodnevne vladavine. Op.pr.

58

Ni otac mu se ne bi bolje pokazao govorilaje ona.

Polovina plaa bila je dovoljna Philippeu; on kuu nijenita stajao, dok je Joseph padao potpuno na teret dvijuudovica. Od toga vremena pokaza se da Agata vie voliPhilippea. Dotada je njeno nejednako osjeanje bilo tajna; aligonjenje jednog vjernog vojnika carevog, sjeanje na ranu koje

je dopao njen ljubljeni sin, njegova hrabrost u nevolji, koja je,mada je bila svojevoljna, bila plemenita za nju, izvukoe navidjelo Aga-tinu njenost. Rijei: On je nesrean!"opravdavale su sve. Joseph, u ijoj je naravi bilo oneprostodunosti kojom obiluju due umjetnika na svojim prvimkoracima, odgojen, uostalom, u izvjesnom divljenju premasvome velikom bratu, daleko od toga da bi bio uvrijeen tomnejednakom ljubavlju svoje majke, nalazio je da je onaopravdana i dijelio je majino divljenje prema junaku koji jeraznosio Napoleonove zapovijedi u dvjema bitkama, premaranjeniku sa Waterlooa. Kako da posumnja u nadmonost svogvelikog brata koga je vidio u lijepoj zelenoj i zlatnoj uniformigardijskih dragona, kako komandira svojim eskadronom na

sveanostima na Marsovom polju! Usprkos svojoj veojljubavi prema Philippeu, Agata se pokazala odlina majka; ona]e voljela Josepha, ali bez zaslijepljenosti; nije ga razumijevala,eto to je bilo sve. Joseph je oboavao svoju majku, dok jePhilippe ostavljao majci da ga ona oboava. Meutim, dragon je u svomu odnosu prema njoj ublaavao svoju vojnikubrutalnost; ali zato nije mnogo krio svoje preziranje premaJosephu, iako ga je izraavao na prijateljski nain. Gledajuisvoga brata kako ima nesrazmjerno krupnu glavu i kako jesmrao od upornog rada, sasvim krljava i slabunjava u svojojsedamnaestoj godini, on ga je nazivao ,,deritem". Philippeovoponaanje, uvijek zatitniko, bilo bi uvredljivo da je umjetnikna njega obraao panju i da nije vjerovao,

59


37/216

uostalom, da se ispod surovog vojnikog izgleda krijenevidljiva dobrota. Joseph jo nije znao, jadan deko, da suistinski daroviti vojnici isto tako blagi i uglaeni kao i drugiveliki ljudi. Genije je u svima stvarima slian samome sebi.

Jadan deko! govorio je Philippe svojoj majci ne treba ga gnjaviti, pustite ga neka se zabavlja.

Ovo nipodatavanje izgledalo je u majinim oima kaodokaz bratske njenosti. Philippe e uvijek voljeti svoga brata i tititi

ga mislila je ona.Godine 1816. Joseph dobi od majke doputenje da

pretvori u atelje tavan koji se graniio sa njegovimpotkrovljem, a Descoinka mu dade neto novaca da nabavi onoto je najnunije zaslikarski zanat;jer je u kui dviju udovicaslikarstvo bilo samo zanat. Duhovito i revnosno, to pratisvaku naklonost, Joseph rasporedi sve sam u svom bijednomateljeu. Vlasnik, na molbu gospoe Descoings, dopusti da seotvori krov i namjesti staklo na otvoru. Od tavana postade prostrana dvorana, koju Joseph oboji bojom okolade; pozidovima on objesi nekoliko skica; Agata unese unutra, ne bez

aljenja, jednu eljeznu pe, i Joseph je mogao da radi kodkue, ne zanemarujui ipak ni Grosov ni Schi-nnerov atelje.

Ustavobraniteljska stranka koju su podravali naroitooficiri sa polovinom plaom i bonapartistika stranka, izazvanerede oko Skuptine, uime Ustava za koji nitko nije mario, iskova nekoliko zavjera. Philippe, koji se tu sluajno nae, biuhapen, i zatim puten iz nedostatka dokaza; ali mu ministarrata odue polovinu plau i prebaci ga u jedan odred koji bi semogao nazvati kanjenikim. U Francuskoj se vie nije daloivjeti, i Philippe je najposlije imao da padne u zamke agenata-provokatora. U ono vrijeme mnogo se govorilo 0 agentima-provokatorima. Dok bi Philippe igrao bilija-

60

ra po sumnjivim kavanama, gubio tamo vrijeme i navikavao seda salijeva aice raznovrsnih pia, Agata bi bila u samrtnom

strahu za velikog ovjeka porodice. Tri gr

Documents

Honore de Balzac Mutivoda