12
Hrvatska 1918 – 1991 OD USPOSTAVE DRŽAVE SHS DO SLOMA MONARHISTIČKE JUGOSLAVIJE

Hrvatska 1918- 1991

Embed Size (px)

Citation preview

7/27/2019 Hrvatska 1918- 1991

http://slidepdf.com/reader/full/hrvatska-1918-1991 1/12

Hrvatska 1918 – 1991

OD USPOSTAVE DRŽAVE SHS DO SLOMA MONARHISTIČKE

JUGOSLAVIJE

7/27/2019 Hrvatska 1918- 1991

http://slidepdf.com/reader/full/hrvatska-1918-1991 2/12

Država Slovenaca, Hrvata i Srba stvorena je 29. listopada 1918., te je obuhvaćalahrvatske, slovenske zemlje, BIH, Bačku i Banat. Vlast je predstavljaloPredsjedništvo Narodnog vijeća SHS na čelu bio je Anton Korošec predsjednik,

 potpredsjednici su bili Ante Pavelić stariji i Svetozar Pribičević te još trojicetajnika. Ustrojene su i zemaljske vlade. Na saborskoj sjednici na kojem je

osnovana SHS traženo je da se povuku hrvatski, slovenski i srpski vojnici stalijanskog ratišta, te je upućen apel Zelenom kadru da prestane s pljačkom.Organizirana je predaja austro-ugarske flote po naredbi cara – kralja Karla I. Već31. listopada upućen je apel Sad-u, Francuskoj, Italiji, Velikoj Britaniji i Srbiji ouspostavi Države SHS i njenoj težnji za sjedinjenjem sa Srbijom i Crnom Goromte da se ona ne nalazi u ratu s tim državama, također je ovlašten Jugoslavenskiodbor da zastupa interese nove države. Svetozar Pribičević se najviše zalagao zato sjedinjenje, a ujedno je ima glavnu riječ u Predsjedništvu Narodnog vijećaSHS. Zbog dogovora sila Atante oko podjele južnoslavenskog prostora AustroUgarske koje bi vrlo vjerojatno značilo nestanak Hrvatske i Slovenije s političkekarte članovi Jugoslavenskog odbora bili su na neki način prisiljeni da prihvate

sjedinjenje sa Srbijom. Zbog sjedinjenja i usklađivanja različitih mišljenja od 6.do 9. studenog održana je konferencija u Ženevi na kojoj su sudjelovali

 predstavnici srpske vlade i oporbe, članovi Jugoslavenskog odbora i predstavniciDržave SHS. Došlo je do sukoba dviju težnji; o poštivanju ravnopravnosti što suzastupali Hrvati i Slovenci, te težnje za uspostavom Velike Srbije. Donesena jeŽenevska deklaracija kojom je srpska strana priznala Narodnog vijeća SHS kao

 privremenu vladu Države SHS, dogovorili su se oko uspostave zajedničke vlade ida će oko uređenja države odlučivati Ustavotvorna skupština što je omogućavalouspostavu federacije što nikako nije odgovaralo Srbima osobito Pašiću. Ukratkonije došlo do spajanja tih država. Srbija je na tlu Države SHS vršila propaganduza što brže sjedinjenje i zbog sigurnost srpska vojska dolazi na tlo Države SHS.Italije je odmah nakon potpisivanja mirovnog ugovora s Austrijom 3. studenogostvarujući odredbe Londonskog ugovora zauzela Trst, Gorišku, dio Kranja,Istru, Rijeku, Kvarnerske otoke kao i dalmatinske otoke, te kopnene dijelovesrednje i sjeverne Dalmacije. Mnogi izbjeglice glasno su zastupale bezuvjetnosjedinjenje sa Srbijom što je dakako tjeralo vodu na njihov mlin. Svi koji su setome suprotstavljali bili su ušutkan od strane Pribičevih pristaša koji su senazivali zagrebačka ulica. Mnogi Hrvati su završili iza rešetaka. Pravaši su već uzadnjim danima austrijske monarhije zalagali se za samostalnost Hrvatske protivujedinjenja sa Srbijom koja teži samo za uspostavom Velike Srbije. “ Samo narodima pravo na samo određenje, a Jugoslaveni su skupina naroda, a ne narod.”

Pravaši osim za samostalnost zalažu se i za uspostavu republike, a ne kraljevine.Zbog pritisaka iz pojedinih dijelova za sjedinjenjem 23. i 24. studenog sastalo seSredišnji odbor Narodno vijeća SHS pod vodstvom Pribičevića koji je pozvao

 predstavnike srpske vlade. Ante Trumbić predsjednik Jugoslavenskog odbora kaoi Korošec nisu obaviješteni o tom sastanku. Tijekom sastanka došlo je do debatezbog različitih stajališta. S. Radić ( tri regenta – zajednička savezna vlada – triministra obrana, prehrana, vanjski poslovi – vrhovno vijeće SHS ) Supilo govorio podjeli na zajednička (obrana vanjski poslovi sveučilišna nastava gospodarstvo,

 promet, emitiranje jedinstvenog novca ) i autonomne poslove, prvima se bavidržavni narodni parlament čiji bi se članovi birali na izborima ili delegiranjem izautonomnih sabora tj. skupština) i središnja vlada, a drugima pet autonomnih

skupština ili sabora analogno time pet vlada. To mišljenje iznio je samo dvamjeseca prije smrti. Na skupštini donesena je odluka o osnutku odbora od 28

7/27/2019 Hrvatska 1918- 1991

http://slidepdf.com/reader/full/hrvatska-1918-1991 3/12

članova koji će otići u Beograd i dogovoriti ujedinjenje nakon čega će se tajdogovor i ratificirati, također je određeni i naputak za članove odbora. Naputkakoji je sadržavao sedam točaka ( o osnivanju ustavotvorne skupštine, do njenogosnutka vlast je trebala obnašati Državno vijeće sastavljeno od članova srpske icrno gorske vlade, jugoslavenskog odbora, te članova Narodnog vijeća SHS, do

osnutka nove vlade vlas vrši prijestolonasljednik Aleksandar, da se vlada sastojiod sedam ministara, i da središnja vlast u svojim rukama ima vanjske poslove,vojska, pomorstvo, državne financije, pošte, a ostalo spada pod zemaljske vladekoju nadzire zemaljski sabor kojem bi na čelu bio ban u hrvatskoj, a imenovao biga sam kralj) to su neke od odredbi Naputka kojeg se nisu pridržavali već je u

 potpunosti zanemaren. Ovome se žestoko protivi Stjepan Radić upravo tada jeodržao svoj poznati govor. Odbor je 1. prosinca 1918. primio regent Aleksandar koji je nakon što je pročitan adresa proglasi ujedinjenje Srbije i Države SHS uKraljevinu SHS. Prvi koji su se ovom sjedinjenju suprotstavili pravaši koji se

 bune protiv uspostave monarhije i kralja Aleksandra. Zbog neslaganja sastvaranjem Kraljevine SHS 5. prosinca održane su demonstracije na Trgu bana

Jelačića i prilikom rastjerivanja demonstranata od strane redarstva poginulo je 13,a ranjeno 17 demonstranata. Pavelića starijeg prije odlaska u Beograd dobio jerukopis povjesničara Vjekoslava Klaića gdje mu je savjetovano da ugovoriujedinjenje pod uvjetima da se Hrvatskoj osigura njezina do tadašnja veličinateritorija, da ima već samostalnost nego što ju je imala u savez s Ugarskom, te dase Hrvatima koji žive van Hrvatske osigura nesmetani razvitak. Ipak ujedinjenje

 je izvršeno bezuvjetno što je najviše odgovaralo Srbima. Uspostavom KraljevineSHS zadržano je još uvijek uređenje kakvo je trajalo za Države SHS. Tek 1920uvedeni je dinar kao službena valuta cijele Kraljevine i mijenjanje novca vršilo seu odnosu 4 krune za 1 dinar. Svi koji su se protivili monarhiji bili su izloženi

 batinanju i maltretiranju žandara, također su hrvatski vojnici bili maltretirani odstrane srpskih oficira u vojsci. Dvije i pol godine se čekalo na donošenje ustava umeđuvremenu je od 1 ožujka Privremeno narodno predstavništvo vršilo funkciju

 parlamenta s 296 zastupnika (42000- 1 zastupnik), a glavna mu je zadaća bila daorganizira izbore. Stanje u okupiranoj Primorskoj Hrvatskoj bilo je sve gorezbog sve jače talijanizacije uvođenjem talijanskog jezika u škole, dovođenjemtalijanskih profesora, zabranom hrvatskih novina, proganjanjem svih koji su se

 protivili njihovom režimu. Stranka prava koja se preimenovala u Hrvatskustranku prava u svom programu izražava težnju za uspostavom cjelovitesamostalne Hrvatske republike koja bi se povezala sa Srbijom i Crnom Gorom,ali bi zadržala veliki stupanj autonomije srpnju 1919 fuzijom Stranke prave i

 Napredne demokratske stranke nastala je Hrvatska zajednica koja je prihvaćalamonarhiju, ali je tražila uspostavu pokrajinskih sabora sa svojim vladama.Stranku podržavaju intelektualci te bogati građani. Hrvatska pučka stranka čije jegeslo “ za hrvatstvo, križ i plug “imali su veliku potporu jer 78 % ljudi u banskojHrvatskoj živjelo je od poljoprivrede, a u Dalmaciji čak 82%. Radić je biosvjestan tog značenja, te je očekivao dobre izborne rezultate što se ostvarilo.

 Nekoliko dana pred izbore 12. studenog 1920. Kraljevina SHS potpisala jeRapalski ugovor s Italijom te je izgubila Goričku, Trst, Istru, dio Kranjske, Zadar te otoke Lastovo Lošinj, Cres, Palagružu. Uoči izbora za Ustavotvornu skupštinuregent Aleksandar raspustio je sve pokrajinske i zemaljske parlamente tako će iHrvatski sabor nestati sa političke scene na dva desetljeća. Dana 28. studenog

1920. održani su izbori na kojima su najviše mandata dobile 4 strankeDemokratska stranka 92 Narodna radikalna stranka 91 Hrvatska pučka stranka 50

7/27/2019 Hrvatska 1918- 1991

http://slidepdf.com/reader/full/hrvatska-1918-1991 4/12

Komunistička partija Jugoslavije 51. Hrvatska pučka stranka se zalagala zarepubliku i zato je nakon izora preimenovala se u Hrvatsku republikanskuseljačku stranku. Nacrt ustava kojeg je stvorila Ustavotvorna skupštinaodgovarao je srpskim centralistima i monarhistima tj. članovima vlade. Narodniklub koje su sačinjavali Hrvatska težačka stranka i Hrvatska zajednica iznijeli su

svoj nacrt ustava u kojem se zalažu za monarhiju s parlamentarnom vladom,država bi se sastojala od 6 pokrajina sa svojim pokrajinskim saborom s 35članova, pokrajinsku vladu bi predstavljali namjesnici izabrani od kralj od trikandidata, a središnje predstavništvo bi se sastojalo od Narodne skupštine iSenata. Ovaj nacrt zadržavao je autonomiju i osnovne elemente državnosti svih

 pokrajina. Svi ostali nacrti hrvatskih stranaka bili su vrlo slični ovome. Hrvatska pučka stranka zajedno sa još dvije stranke činila je Jugoslavenski klub koji jeiznio i svoj nacrt ustava. Bio je sličan onome Narodnog kluba, a temeljio se navjeri 3 katoličke i 3 pravoslavne pokrajine. Vladin nacrt ustava zalagao se zacentralističku monarhiju s velikim ovlastima kralja. Tome se protivio AnteTrunbić koji traže da se zadrže dosadašnje pokrajine te da im centralna vlast

ustupi dio svojih ovlasti. Vladin Ustav Kraljevine SHS usvojen je 28. lipnja 1920.tzv. Vidovdanski ustav na skupštini je od 419 članova bilo samo 223. Ustavom

 potvrđeno je monarhističko uređenje, kralj je dobio najšire ovlasti, ozakonjen jecentralizam koji je omogućavao srpsku hegemoniju, ukinute su sve zemaljskeautonomije. Sljedeće godine Hrvatska republikanska seljačka stranka, Hrvatskazajednica, te Hrvatska stranka prava formirale su Hrvatski blok zbog obranehrvatskih prava. Na Genovskoj konferenciji Hrvatski blok je svoji podneskomzatražio povlačenje Italije sa hrvatskog teritorija. Hrvatska republikanska seljačkastranka nije sudjelovala u radu Narodne skupštine u Beogradu već se sastajala uZagrebu te je u kolovozu 1922. uputila apel Ligi naroda da prizna političku inarodnu individualnost hrvatskog naroda, te da to savjetuje srpskoj vladi. Naizborima 18 ožujka 1923. Hrvatska republikanska seljačka stranka dobila je 70mandata u Narodnoj skupštini, ali i dalje nisu u njoj htjeli sudjelovati većnastavljaju zasjedati u Zagrebu. Na svojim skupštinama oštro se protive srpskojhegemoniji, svoj zastupnički sastav smatraju nasljednikom Hrvatskog sabora,žele srpsko-hrvatski odnos uraditi mirnim putem. Sredinom 1924 rad stranke jezabranjen, a S. Radić i neki članovi su zatvoreni. Unatoč tome stranka je naizborima 8. veljače 1925 dobila 67 mandata u Narodnoj skupštini. Napokonstranka odlazi u Beograd gdje Pavle Radić 27. ožujka 1925. izjavljuje da stranka

 priznaje monarhiju i Vidovdanski ustav. Nakon čega su njeni članovi pušteni izzatvora, a stranka je preimenovana u Hrvatsku seljačku stranku. HSS zaključila je

sporazum s radikalima, te je dobila 5 ministarskih mjesta. No vrlo brzo se tajsporazum raspao te ona ulazi u oporbu gdje se zalaže za uspostavu federacije. Nakon izbora 11. rujna 1927. na kojima je HSS dobila 67 zastupnika povezuje ses Pribičevićevom Samostalnom demokratskom strankom koja je imala 22zastupnika. Pribičević koji je bio zagovaratelj centralizma uvidio je da ukraljevini SHS omogućio srpsku hegemoniju te zato ulazi u oporbu gdje oštrokritizira vladu. Zajedno su stvorili Seljačko-demokratsku koaliciju SDK koja je

 bila najaktivnija oporbena koalicija. Oštro su kritizirali korupciju i zloupotrebuvlasti, te zahtijevali demokratizaciju i reviziju ustava osobito radićevci. Zbogtoga je na njih izveden 20. lipnja 1928. izveden atentatu Narodnoj skupštini.Atentator Puniša Račić poslanik radikala ubio je dvojicu, a ranio trojicu međe

kojima je bio i Stjepan Radić. To je izazvalo demonstracije u zagrebu i Hrvatskoj.Predstavnici SDK odlučili su da neće sudjelovati u daljnjem radu Narodne

7/27/2019 Hrvatska 1918- 1991

http://slidepdf.com/reader/full/hrvatska-1918-1991 5/12

skupštine, već su se sastali u Zagrebu gdje su na zasjedanju donijeli zaključke dasve nove odluke Narodne skupštine neće priznati, te da će nastaviti boriti zaravnopravno uređenje države. Stjepan Radić umro je 8. kolovoza 1928. od

 posljedica ranjavanja, a na čelo HSS dolazi Vlatko Maček. Kralj Aleksandar je 6.siječnja 1929. ukinuo ustav i uveo diktaturu. Zabranjeno je djelovanje političkih

stranaka. Kraljevina SHS preimenovana je u Kraljevinu Jugoslaviju. Stvorene sunove teritorijalno-administrativne jedinice – Banovine. Pojedini dijelovi Hrvatskeušli su u sklop nehrvatskih banovina npr. Dubrovnik, Konavle te dubrovačko

 priobalje ušli su u sastav Zetske banovine. Do tada je postojala podjela na oblastinjih 33 od kojih se 6 nalazilo na tlu Hrvatske sa središtima u Zagrebu, Splitu,Dubrovniku, Karlovcu, Vukovaru, Osijeku. Pravaški program sadržan je urečenici “Hrvatska slobodna, samostalna, nezavisna, cjelokupna” Nasuprot HSS-u koji vidio Hrvatsku unutar Jugoslavije, ali s federacijskim ili pak konfederacijskim uređenjem. Jedan od istaknutih predstavnika pravaša bio jeAnte Pavelić mlađi koji kao i drugi pravaši pozivao narod na borbu za samostalnuHrvatsku koja bi obuhvaćala Banovinu, Slavoniju do Zemuna, BiH do Drine,

Dalmaciju s otocima do Kotora, Istra, Međimurje. Nakon atentata pravaši su tu borbu nazivali oslobodilačkom. Nedugo nakon uspostave diktature Pavelić jeemigrirao, te se u travnju u Sofiji sastao s prvacima VMRO-a, te su se suglasilioko zajedničke borbe za izdvajanje Hrvatske i Makedonije iz Jugoslavije. Zbogčega je Pavelić u Beogradu smrt u odsutstvu. Hrvatski politički emigranti iPavelićevi istomišljenici kojeg su smatrali svojim poglavnikom nazivali su seustaše. Godine 1932. donijeli si dokument kojeg su nazvali “Ustav Ustaše” ukojem ističu da su oni revolucionarna organizacija čija je zadaća revolucijomosloboditi i osamostaliti Hrvatsku, a vrh te organizacije je Glavni ustaški stan načelu s Pavelićem. Sljedeće godine mijenjaju ime iz Ustaše – hrvatskarevolucionarna organizacija u Ustaše - hrvatski oslobodilački pokret. U lipnju1933. u Italiji Pavelić je objavio Načela hrvatskog ustaško pokreta. Za razliku od

 pravaša Maček je želio mirnim putem ostvariti samostalnost Hrvatske. Uočiuvođenja diktature kralja je razgovarao s Mačekom koji mu je obrazložio razlogenezadovoljstva Hrvata ( atentat, 1. prosinac bezuvjetno sjedinjenje, srpskahegemonija ) kao i svoju viziju uređenja države ( federacija s 7 federativnih

 jedinica Vojvodina), ali i sa Pribičevićem. Kralj se ipak odlučio za diktaturutijekom kojeg su proganjani svi Hrvati protivnici režima pa je i sami Maček završio u pritvoru. Zbog straha zapadnoeuropskih zemalja za svoj kapital koji suuložili u Jugoslaviju i kako ne bi uskratili svoju financijsku pomoć kralj je 3.rujna 1931. proglasio ustav Kraljevine Jugoslavije čime je sankcionirao

centralističko uređenje, ograničena ljudska i građanska prava, kraljevapsolutizam. Diktatura donekle još traje, ali ipak se oživljavaju političke stranke.Tko je vijeće SDK u studenom 1932. donijelo rezoluciju poznatu kao Zagrebačke

 punktacije. Te punktacije imale su jak odjek na vladu, jer je Maček uhvaćen iizveden pred Sud za zaštitu države, te je osuđen na tri godine zatvora. KraljAleksandar je za svog posjeta Marseilleu je ubijen, te na prijestolje dolazimalodobni kralj umjesto koga je vladalo tročlano Namjesništvo u kojem jeglavnu riječ imao knez Pavle Karađorđević. Na izborima 1935 Maček je

 predvodio Udružene opozicije koja je dobila 37% glasova. No predstavnici HSSnisu htjeli sudjelovati u radu Narodne skupštine. Taj stav zadržali su i nakonizbora 1938. kada su dobili 44% glasova, već su se nastavili sastajati u Zagrebu

gdje su 15. siječnja 1939. donijeli rezoluciju. Zbog sve veće prijetnje iz vanavlada je bila prisiljena srediti unutrašnje odnose. Pregovori oko rješenja

7/27/2019 Hrvatska 1918- 1991

http://slidepdf.com/reader/full/hrvatska-1918-1991 6/12

hrvatskog pitanja započela su u travnju u ime jugoslaveske vlade pregovarao jeDragiša Cvetković, a u ime Hrvata Maček. Pregovori nisu bili lagani, ali je ipak 26. kolovoza 1939. potpisan sporazum. Tim sporazumom osnovana je BanovinaHrvatska u čiju su nadležnost preneseni pojedini poslovi poljoprivrede, socijalne

 politike, prosvjete, pravosuđa, unutrašnja uprava, zdrastvo, šume, građevina,

rudarstvo.…, upravnu vlast za ovlasti koje ima Banovina Hrvatska obavlja kralj preko bana, zakonodavnu vlast predstavlja sabor i kralj. Banska Hrvatska dobila je znatnu autonomiju. SDK nakon sporazuma Cvetković – Mačekušla je u vladu,te postala jedina vladajuća politička formacije u Banskoj Hrvatskoj. Protivniciovog sporazuma bili su dakako Srbi, ali i neki članovi HSS koji su smatrali da jeMaček dobio premalo. Pripadnici domovinske ustaške stranke – frankovcikritizirali su Mačeka jer nije uspostavio samostalnu Hrvatsku. Vladajući režim uBanskoj Hrvatskoj progonio je ne istomišljenike, raspustio upravni odbor Maticehrvatske. U siječnju 1940 donesena je “Uredba o izbornom redu i ustrojstvuSabora Banovine Hrvatske”, ali ti izbori do kraja postojanja Banovine Hrvatskeneće se održati.

HRVATSKA UOČI I TIJEKOM DRUGOG SVIJETSKOG RATA

Hrvatski emigranti u svibnju 1919. u Gracu osnovali su Hrvastski komiter kojem jezadaća bila da se zauzimaju za samostalnost Hrvatske. Hrvaska politička emigracijakoje se nalazila u organizaciji Ustaše nije djelovala mirnim putem. Ona je oranizirala ioružane akcije, kao i atentat na kralja Aleksandra. Izdavali su svoje novine ( npr.Hrvatski domobran u Benos Airesu, Nezavisna Država Hrvatska u Pittsburghu iiBerlinu ). Zbog prijetnje rata jugoslavenska vlada Stojadinovića nastojala je izgladitiodnose s Italijom, zato je 25. ožujka 1937. potpisala trgovinski i politički ugovor. Tim

ugovorom dopušen je povratak hrvatske političke emigracije i zajamčena im jesigurnost. Takoje vlada željela postići dava cilja: prestanak postojanja ustaškeemigracije, te zbog političkog neslaganje njihov sukob s vodećom strankom HSS-om.Što se kasnije i desilo. Mile Budak 1939. pokrenio je u Zagrebu ustaški časopisHrvatski narod koji je vrlo brzo zabranjen, nakon čega se pokreče list Hrvatskazemlja koji je vrlo brzo zabranjen. U Banovin Hrvatskoj veliki broj ljudi je zatvorenzbog političkih razloga uglavnom komunista, te ustaša. Ban Banovine Hrvatske

 Nikola Šubašić zbog svojih simpatija prema jugoslavenstvu bio je omržen u narodu,dok je Maček i dalje uživao potporu naroda. Nakon Bugarske, Kraljevina Jugoslavija23. ožujka 1941. pristupa Trojnom paktu. Protivnici te odluke narednog dana suizvršili državni udar. Pućisti su željeli zadržati Mačeka u novoj Simovićevoj vladi.

 Njemci koji su željeli Mačeka na čelu samostalne Hrvatske to nikako nije odgovaralo,te savjetuju mu da ne ulazi u vladu, što on nije poslušao 4. travnja ulazi u novu vladuu kojoj je bio podpresjednik kao i u predhodnoj. Njemci su isodobni kad i Grčkunapali Jugoslaviju koja je u roku 11 dana točnije 11. travnja kapitulirala. Maček napušta Beograd, a na svoje mjesto podpresjednika vlade postavlja Jurja Krnjevićaglavog tajnika HSS-a koji je emigrirao zajedno s vladom. Nakon ulaska njemačkihtrupa u Zagreb 10. travnja 1941. putem radijo postaje Zagreb objavio je u ime AntePavelića Slavko Kvaternik da je uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska, nakončega je pročitan proglas Mačeka u kojem on traži da sav narod se pokori novoj vladi isuradnju s novom vladom. Mnoge je Hrvate ovo obradovalo, dok su protivici nacizma

i fašizma primili to sa dozom straha i nezadovoljstva. Do povratka Pavelićaimenovano je privremeno državno vodstvo načelu s Milom Budakom. Pet dana nakon

7/27/2019 Hrvatska 1918- 1991

http://slidepdf.com/reader/full/hrvatska-1918-1991 7/12

 proglašenje NDH Pavelić se vratio iz Italije i odmah osnovao novu vladu u kojoj je on bio presjednik te ministar vanjskih poslova, Budak ministar bogoštovlja i nastve,Andrija Artuković ministar unutarnjih poslova, te Kvaternik mistar i zapovjednik vojske i Pavelićev zamjenik. Teritorijalni opseg NDH dogovorili su mistriri vanjskih

 poslova Njemačke i Italije u Beču 21. travnja 1941. Italija je podupirala Pavelića pod

uvjetom da joj ustupi veći dio hrvatskog obalnog dijela nakon dolaska na vlast. Nakondolaska na vlast Pavelić je izdao “Zakonsku odredbu o kruni Zvonimirovoj” jer jeItalija željela da Hrvatka bude kraljevina pod talijanskim kraljem. Tri dana nakoobjave tog zakona 18. travnja Pavelić i Mussolini potpisali su Rimski ugovor. NjimeItalija je dobila teritorij od Zadra do Splita, istočni dio Konavla i Boku, znatni dioPrimorja i Gorskog kotara, te sve otoke osim Brača, Hvara, Paga. Također NDH seobavezala da neće imati svoju mornaricu i graditi na obali vojne objekte, te je Italijazajamčila nezavisnost Kraljevine Hrvatske. Povodom sklapanja to ugovora kraljetalijanski primio je hrvatsku delegaciju koja je u ime Pavelića ponudila krunutalijanskoj savojskoj dinastiji. Za kralja je designiran Aimone di Savoia vojvoda odSpoleta koji je kao hrvatski kralj trebao se zvati Tomislav II. U lipnju su

uspostavljenje 22 župe kao upravne vlasti,a na čelu se nalazio velik župan kojegaimenuje poglavik. Svaka župa se sastoji od kotar, kotarskih ispostva, gradova iopćina. NDH imala je i svoje oružane trupe: Hrvatsko domobranstvo, Ustaškavojnica, Hrvatsko oružništvo. NDH nije imala ustav, već je u njoj vlado diktatorskirežim, a vrhovnom vlašću smatao se Glavni ustaški stan kojeg čine poglavnik,doglavničko vijeće, pobornićki zbor, te povjerenici. Političe stranke bili suzabranjene, a sva vlast nalazilla su u rukama Pavelića koji donosio sve pa tako irasističke zakone. Vršio je progone Židove, Rome i Srbe, kao i Hrvate koji su se

 protivili postojećm režimu osobito protiv antifašista, a među njima komuniste. NDH je imala brojne kazinionice, zatvore i koncentracione logore koji ih je bilo nekolikomeđu kojim je najozoglašeniji bio Jasenovac gdje ubijeno najviše ljudi. Njemačka jeiskorištvala prirodna bogastva koja je izvozila na svoj teritorij. Također je dio vojske

 NDH polan na isotčno ratište. NDH je u potpunosti bila podležna okupatorskimsilama koja je u stvarnosti bila umnogočemu suprotna onome što je Pavelić

 proklamirao u svojim “Načelima ustaškog pokreta” ( 8. točka putem ustanka ostranittuđinsku silu, Pavelić to nije uspio već se poklonio okupatoru i podvrgnu se tuđinskojvlasti, 9. točka Hrvatska nesmje biti u sastavu nijedne druge države, nego mora bitisamostalna …). Hrvatska osim što je ostla bez velikog dijela obale, Mađari suanektirali Međimurje, Baranju. Tijekom 1942. Pavelić je sazvao sabor, ali je sbornikeon sam izabrao. Sabor je održao 11. sjednica, a na prvoj sjednici sam Pavelić jezahvalio Fuhreru i Ducea na pomoći prilikom uspostave NDH. Sabor je proglasi

nevaljalim sve odluke donesene u razdoblju od 1. prosinca 1918. do uspostave NDHkoje su se odnosile na Hrvatsku. Nakon sloma Italije 8. rujna 1943. Pavelić je udogovoru s Hitlerom proglasio nevažeći Rimski ugovor. U to doba već jeantifašistička borba pod vodstvom komunista oslobodila veliki teritorij Hrvatske, takoda se teritori NDH sve više smanjivao. Ustaški dužnosnici Vokić i Lorković želećispasiti nezavisnu Hrvatsku željeli su se prikloniti zemljama anitfašistićke koalicije.Pavelić se suprostavlja toj ideji ii kako bi dokazao svoju odanost Njemcima dao jezatoćiti sve urotnike koji su ubijeni priliko povlačenja ustaša iz Lepoglavi gdje su bilizatvoreni. Pavelić 3. svibnja 1945. pet dana prije pada NDH donio je zakon oizjednačenju svih pripadnika NDH bez obzira na rasuunatoć tome nije mogao izbrisatizločine NDH-a. Predratni antifašizan bio je jako izražen na tlu Hrvatske, osobito

nakon okupacije. Među antifašistima osobito se isticala ilegalna Komunistička partijaJugoslavije. Bila je to jedina jugoslavenska organizacija nakon okupacije, a na

7/27/2019 Hrvatska 1918- 1991

http://slidepdf.com/reader/full/hrvatska-1918-1991 8/12

njenom čelu se nalazio Josip Broz. U sastvu KPJ od 1937. djeluje dvije nacionalnekomunističke partije Hrvatske i Slovenije. Antifašisti djelovali su putem letak i

 parola neprastano pozivajući na otpor prema okupatoru. Prvim partizanzanski odrediosnovani su u okolici Siska 22. lipnja 1941. bila je to prva antifašistička oružana

 postrojba na teritoriju NDH. Jačanje partizanskog, oslobodilačkog ratovanju u

Hrvatskoj izskivalo je stvaranje središnjeg rukovodećeg organa.zato je u listopadu1941. na Petrovoj gori osnovan Glavni štab Hrvatske koji je nepresano mjenjao svojemijesto boravka. Mnogi inelektualci, osobito mladež odlazi u partizane. Brojničlanovi HSS koja je nakon uspostve doživljela raslojavanje jer dio članova složila se sMačekovom politikom čekanja, drugi su se pridružili ustašama dok su treći prešli u

 partizane. Broj partizana neprestno se povećava, te se 1942. studenog nazivaju Narodnooslobodilačkom vojskom NOV. Neke brigade NOV nosile su imena važnih pojedinaca ( brigada braće Radić, brigada Matije Gubca). U u redovima NOV je bilokrajem 1944. oko 150 000 boraca iz Hrvatske. Narod je uveliko podupiraonarodnooslobodilačku borbu NBO. U svakom selu, gradskom rajonu, trgovištu imalisu partizani povjeljive ljude koji su im pomagali, nazivali su ih isprva odbor 

narodnoolobodilačk frone, a kasnije narodnoolobodilački odbor NOO. NOO je biodobro organiziran, te je primao odredbe od najviših organa NOP-a. Na okupiranomdjelu NOO djelovao je ilegalno, dok je na području pod partizanima članovi su

 birani,a djelova je legalno. Zbog sve bržeg jačanja NOP vodstvo NOB je pozvalo prestavnike NOP, te su se sastali u Bihaću 26. i 27. studenog 1942. i osnovali suzajedničko središnje političko prestavničko tijelo Atifašističko vijećenarodnogoslobođenja Jugoslavije AVNOJ.  Na tom sastanku došle su do izražajatežnja komunista za novom uspostavaom Jugoslavije, kao ii njihova želja da senjihova borba prizna kao dio svijetske antifašistićke koalicije. Nakon prve sjedniceAVNOJ-a započelo se osnivati zemaljska presavniča tijela koje su Hrvatskoj trebalozavati Zemaljskoj antifašističko vijeće narodnog oslobođena Hrvatske ZAVNOH čije

 prvo zasjedanje je održano 13. lipnja 1943. u Otočcu, drugi dan na Plitvicama. Za presjednika ZAVNOH-a izabran je Vladimir Nazor. Na kraju satanka otpjevana jeLjepa naša domovino. Na drugom zasjedanju ZAVNOH-a odlučeno da se svi djeloviHrvatske koje je Italija anektirala prikljući matici Hrvatskoj, te je iabran novi izvršniodbor oet na čelu s Nadzorom. Jajce je bilo središte drugog AVNOJ-evog zasjedanja29. i 30. studenog 1943. Tamo je odlučeno da se osnuje vrhovno zakonodavno

 prestavničko tijelo Jugoslavije i Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije kaoorgan s obilježjima narodne vlade, zabranjen je povratak izbjegličke vlade i kraljaPetra II. Također je odlučeno da nova Jugoslavija bude federativna demokrtskadržavna zajednica. Treće zasjedanje ZAVNOH-a održalo se 8. i 9. svibnja 1944. na

kojem se raspravljalo o položaju Hrvatske s obzirom na odluke AVNOJ-a. na tomsasjedanju ZAVNOH je priznat kao vrhovno zakonodavno tijelo i najviši organdržavne vlasti u Hrvatskoj, odobren je rad prestavnika Hrvatske na drugom zasjedanjuAVNOJ-a, donesena je dleklaracija o osnovinim pravima građana demokratskeHrvatske, te je stvorena Federalna Država Hrvatska. ZAVNOJ je nakon osklobođenjaDalmacije presjedništvo ZAVNOJ-a preseljeno je u Šibenik. U Splitu 14. siječnja1945. osovana je Narodna vlada koja je prestavljala vrhovni najviši izvršni organdržavne vlasti u Hrvatskoj, njene članove imenuje ZAVNOH i ona je odgovornaZAVNOH-u. Slomom Njemačke pala je i NDH . tako da je vlada NDH i Pavelićnapustile Zagreb 6. svibnja dva dana prije nego je Jugoslavenska armija ušla u Zagreb

 bez borbe. Bilo je to kraj rata, te se Narodna vlada Hrvatske, ZAVNOH , CK KPH

 preselili u Zagreb. Svojom NOB hrvaski je narod dao znatan doprinos svijetskojantifašističkoj koaliciji.

7/27/2019 Hrvatska 1918- 1991

http://slidepdf.com/reader/full/hrvatska-1918-1991 9/12

HRVATSKA UNUTAR DRUGE JUGOSLAVIJE

 Nakon pada NDH veliki broj pripadnika vojske, ustaša, ali I civila biježalo je premaAustiji gdje su spas namjeravali naći u predaji britanskim trupama. Zbog zloćina kojisu počnile trupe NOV u brojnim selima Like vlada je veliki stah među bjeguncima.Britanske trupe nakon njihove predaje na Bleiburgu predali su ih trupamaJugoslavenske armije nakon čega je započeo križni put sve do Grčke granice prekoRumunjske u koje je poginulo nekolko desetaka tisuća ljudi. Većina ih je ubijena u

 blizini Maribora. Dio preživljelih je pomilovno, dok je većina osuđena na prisilni radu logorima. Oslodođenjem Zagreba mnogi ne istomišljenici komunista su ubijeni, avioni koji nisu surađivali s komunistima bili stavljeni pod budnim promatranjem. Velik strah, a ne slododa zavladala je novom federativnom Hrvatskom. Na posljednjem

zasjedanju ZAVNOH-a on je preimenovan u Narodni sabor Hrvatske, 27. srpnja proglašen je blagdanom antifašističke borbe ( dan kad su Srbi na području Like IDalmacije započeli antifašističku borbu ), te je NOO postao samo NO. zasjedanje jezavršeno pjesmom Hej Slaveni. Na zasjedanju od 7 do 10 u Beogradu AVNOJ je

 primenovan u Privremenu narodnu skupštinu DFJ. Izbori za Ustavnotvornu skupštinuodržani su 11. studenog 1945. na tim izborima po prvi put su sudjelovale žene iiomladina s navršenih 18 godina. Komunisti su se zalagali za republiku, također im jetežnja bila uspostava takvog ustava koji bi im omogučio uspostavu društvenog

 poredka po uzoru na Sovjete i podruštvljenje sredstava za proizvodnju. Što se tičeHSS I njene uloge na ovim izborima, bitno je znati da su pripadnici HSS koji su stalina stranu NOV osnovali svoju stranku, te na slobodnom teritoriju izdavali list

“Slobodan dom”. KPH uspjela je preko neki članova te stranke kontrolirati njen rad.U Zagrebu je 29. i 30. lipnja 1945. izvršni odbor HSS sazvao je skupštinu na kojoj jeodlučeno da se stranka peimenuje u Hrvatsku republikansku seljačku stranku.Pristaše HSS koji se nisu priklonili na poticaj Ivana Šubašića sazvali su sastanak nakojem je odlučeno da se pokuša javno djelovati i osnivanje lista Narodni glasčovjećnosti, pravice i slobode čiji je izdavač bila Marija Radić. Taj list je vrlo brzozabranjen. Maček koji se nalazio u inozemstvu smatrao je da nije dobro da strankaizađe na izbora, tako je postojala samo jedna lista kandidata Narodne fronte. Naizborima Narodna fronta dobila je 92% u Hrvatskoj, 91 % u Jugoslaviji.Ustavnotvorna skupšina sastojala se od dva doma: Skupština naroda ( 25 poslanika izsvake federalne jedinice ) i Savezna skupština ( 1 zastupnik na 40000 stanovnika ).

Zasjedanje Ustavotvorene skupštine DFJ započela je sa radom 29. studenog 1945. uBeogradu. Već prvog dana je donešena Deklaracija o proglašenju FNRJ. I konačno je31. siječnja 1946. donesen Ustav FNRJ koji je jugoslavija definirana “kao saveznanarodna država republikanskog oblika , zajednica ravnopravnih naroda….pravo naodcjepljenje…” sa šest federalnih jedinica koje imaju svoje ustave koje same donosekoji mora biti u skladu s ustavom FNRJ. Narodna skupština koja ima mandat od 4godine prestavlja vrhovni organ vlasti FNRJ sastoji se od Saveznog vijeća ( 1

 poslanik na 50000 stanovnika ) i Vijeće naroda ( svaka republika 30 zastupnika ).Vlada FNRJ najviši izvršni i upravni organ Jugoslavije. Svaka repubila ima svojuvladu i narodnu skupštinu. Izbori za Ustavotvorni sabor NRH održani su 10.studenog 1946. zasjedanje tog sabora započelo je 28. studenog i trajalodo donošenjeustava 18. siječnja 1947. Šest godina kasnije 5. veljaće 1953. donesen je Ustavnizakon o osnovama društvenog i političkog uređenja i republičkimmorganima vlasti,

7/27/2019 Hrvatska 1918- 1991

http://slidepdf.com/reader/full/hrvatska-1918-1991 10/12

time je Savezna narodna skupština ima dva doma: Savezno vijeće i Vijeće potrošaća.Izvršni organi Savezne narodne skupštine su presjednik republike ( izabran je Tito) iSavezno izvršno vijeće, dok upravni organ čine sekretarijati, komiteti i uprave. Uskladu s tim zakonom Sabor NR hrvatske je postao dvodoban Republičko vijeće ( 1zastupnik 25000 st. ) i Vijeće proizvođaća ( 1 zastupnik 35000 proizvođačkog st. ).

Ustav socijalističke republike Hrvatske koji je donesen 9. travnja 1963. sabor je postao petodoban: Republičko vijeće, Privredno vijeće, Prosvjetno-kulturno vijeće,Socijalno-zdrastveno vijeće, Organizacijono-političko vijeće. Pod sloganom brastvoi jedinstvo nastojalo se sprijećiti svako isticanje nacinalnog identiteta, čemu si seHrvati jako protivili. Osnivane su razne organizacije i priredbe kao Đakovaćki vezovi,Vinkovaćke jesen, Festival kajkavskih popevki, Festival klapa u Omišu. Zbog čestihkriza velik broj ljudi je emigriralo na zapad u početku ilegalno, a od 1964 legalno.Kako bi zaštitili hrvatski jezik od srbiziranja grupa intelekualaca izdala je 17 ožujka1967 “Delkaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika “. Ova delkaracijakoja se zalagala za ravnopravnost hrvatskog jezika sa srpskim oštro je kritizirana iiizazvala je bunrne reakcije vlasti, brojni potpisnici bili su kažnjeni. Iako je učinjeno

 puno na decentralizaciji osobito na području uprave, još uvijek centralizam ostao jako. Osobito je veliki problem bilo sljevanje velike količine novca u zajedničku blagajnu u Beogradu. Uskoro se javljaju I brojni mladi hrvatski političari koji se na političkom planu bore protiv sprpske hegemonije. Savka Dačević Kučan,MirkoTripalo, Pero Pirker I drugi bili su nosioci Hrvatskog proljeća. Traži se promjenaustava, bolja poveznost sjevera Hrvatske s jugom, zadržavanje deviza na tluHrvatske… Zbog veliko pritiska srpske hegemonije Tito je na sjednici KPJ 1. i 2.1971. ošto napao brojne članove Hrvatskog proljeća, mogi su morali podnjeti ostavkena polojžaje koje su do tada obavljali, bili izbaćeni iz partije ili su dobili ukor predisljučenje. U Hrvatskoj usljedila je represija, no ipak se nastavilo na raduamandmanskim promjena saveznog i republičkog ustava. Savezna skupština koristečite amadmane donjela je 21. veljaće 1974. ustava SFRJ. Tim ustvaom Skupštinu SFRJčine Savezno vvijeće ( 20 delegata savake autonomne pokrajine i 30 delegata savakerepublike ) Vijeće republika ( 12 delegata republika, a 8 pokrajina ). PresjedništvoSFRJ čine po jedan delegat iz svake pokrajine i republike, te presjednik SKJ.Republike i pokrajine novim ustvom dobile su veći stupanj samostalnosti. Došlo je Ido promjena hrvatskog ustava. Sabor RH postao je trodoban ( Vijeće udruženog rada,vijeće općina, Društveno političko vijeće ). Presjedništvo RH čine presjednik, 7članova, te presjednik CK SKH. Velik broj Hrvata napustilo je domovinu nakon krajadrugog svijetskog rata, osobto nakon sloma “hrvataskog proljeća”. Uglavnom odlazeu Njemačku, Francusku, Australiju, Sad, Argentinu. Mnogi su bili pobornici HSS čiji

 presjednik Maček u vrijeme rata se opredijelilo za politku čekanja. Nakon pada HSSodlazi u Pariz, kasnije u Sad. Prvaci seljačkih stranka rumunjske, mađarske, bugarskekojima se pridružio Maček osnovali su u Washingtonu u srpnju 1947. Muđunarodnuseljačku uniju. Toj uniji prikljućili su se mnogi politički emigranti iz 12 europskihnaroda, iako nije dobila potporu ni Amerike niti zapadne Europe. Maček na početkuzakagao se uspostvu konfederacije unutar koje bi se nalazila Hrvatska, ali na krajusvog života zalagao se za samostalnu i nezavisnu državu nespominjući Jugoslaviju.

 Nakon njegove smrti na čelo HSS dolazi Knjević. Kranjević se zalaže za uspostavuSeljačke republike Hrvatske kojoj bi se prikljućila Bosna i Hercegovina. S vremenomdolazi do raslojavanja HSS, da bi se konačno 1979. na konvenciji HSS u Belgiji došlodo raspadana dvije frakcije. Ustaška ii ostala hrvatska emigracija velikm djelom nije

 poštivala Antu Pavelića zbog njegovih djela za vrijeme NDH. Mnogo toka mu sezamjeralo od načina vladavine, pa i sama činjenica da je vezao sudbinu NDH za

7/27/2019 Hrvatska 1918- 1991

http://slidepdf.com/reader/full/hrvatska-1918-1991 11/12

sudbinu Reicha. Dobivao je i kritike nekih svojih vjernih suradnika. No unatoć svemunakon rata Pavelić je nastojao da zadrži status poglavnika. On je u Benos Airesuodržao proslavu 10-godišnjice proglašenja NDH, tamo se sastao s MilanomStojadinovićem osnivaćem režimske Jugoslavenske radikalne stranke s koji sedogovorio o zajedničkoj suradnji protiv komunističkog režima, te nakon pada

komunizma mirna uspostava samostalne Hrvatske ii Srbije. Ali poznato je da jeStojadinović pod samostalnom Srbijom smatro i južnu Dalmaciju, Kordun, Liku,Baniji, BIH, Makedoniju, Vojvodinu. Pavelić je 1949. osnovao Hrvatskudržavnotvornu stranku, 1956. preminovana u Hrvatski oslododilački pokret HOPkojem je na čelu bio do svoje smrti, kasnije ga zamjenjuje Stjepan Hefer, a nakonnjega Antun Bonifačić. Osnovane su brojne organizacije Hrvata izvan domovine npr.Ujedinjeni Hrvata Amerike i Kanade, Društvo Hrvata u Velokj Britaniji… Osnovanesu brojen stranke i udruge hrvatski emigranata Hrvatska stranka prava, Hrvatskorevolucionarno vijeće, Hrvatsko revolucionarno brastvo itd. Svi su oni imali jednuzajedničku želju: ostvaranje samostalne repubblike Hrvatske. Također je bilarazvijena i tiskarska djelatnost, izdavane su brojne knjige, novine, časopisi… konačno

 je početkom 1974. Formirana je zajednička organizacija hrvatskih emigranata tzv.Hrvatsko narodno vijeće kje je imalo svoj Izvršni odbor koji se sastajao povremeno nasaborima. Djelovanje emigracije nikako nije odgovara komunističkom režimu koji je

 preko svojih konzulata prati rad hrvatske emigracije čije članove su nazivaliseparatistima i teroristima. Nerjetko je režim slao svoje tajne agente tzv. udbaše dauklone emigrante koji su se isticali svojim govorima protiv komunističkog režima.Tako je Bruno Bušić ubijen 1978. u Parizu poznati emigrant, publicist. Hrvatskiemigrani oštro su osuđivali postojeći režim prateći sve što se zbiva u domovini, nasaboru Hrvatskog narodnog vijeća 1988. objavili su proglas u kojem su zahtjevaliosamostaljenje Hrvatske i Bih. Kao ii druge zemlje istočnog bloka Jugoslavija je bila

 potresen velikim gospodarskim krizama, te visokom stopom inflacija. Gospodarskakriza neprestano se produbljivala, a jačala je i veliko srpska politka, čiji prestavniciMilošević i drugi teže uspostavi treće Jugoslavije koja bi zapravo bila velika Srbija.Hrvasko komunističko vodstvo uglavnom se nije protivilo srpskoj represiji. Početkomosnovane su brojne stranke Hrvatska demokratska zajednica, Hrvatski socijalno-liberalni savez, Hrvatska seljačka stranka… Njihovo iako nelegalno djelovanjeutjecalo je na SKH koji su u prosincu 1989. izjasnili za uspostvu više partijskogsistema, oslobađanje političkih zatvorenika, pluralističke-demokratske izbore… Nakongresu SKJ u sijećnu 1990. prestavnici Srbije omalovažavali su prijedloge

 prestavnika drugih republik, zbog čega su delegati Slovenije naputili kongres, njih susljedili i Hrvastki i prestvanici BIH , nakon što prestavnici Srbije nisu prihvatili

 prijedlog da se kongres prekine. Bio je to konačan raspad Jugosavije. Kako bi semogli organizirati izbor Sabor morao je donjeti brojne izmjene ustva i novi izbornizakon. Prvi neposredni višestranački izbori održani 22. 23. travnja na kojim jesudjelovalo 33 stranaka. Putem medija građani su se informirali o programu svake

 političke stranke. Na izborima je 196 zastupnika pripalo Hrvatskoj demokratskojzajednici, 66 SKH stranka demokratskih promjena s nadopunjenim imenom, 6ostalimstrankama. Konstituiranje hrvatskog višestranačkog sabora obavljeno je 30 svibnja.Presjednikom Sabora izabran je Darko Domljan, presjednik Presjedništva Tuđman,a

 presjednik Izvršnog vijeća Mesić. Već krajem 1990 točnije u prosincu uskladu saželjama Hrvartskog naroda o uspostavi samostalne države donesen je novi ustav,a već

 prije je iz svih naziva izbačeno socijalistička. U ustavu istaknut je samostalnost

Hrvatske, ali isto tako navedeno je da ona ostaje u sastvu SFRJ. Hrvati iiSlovencizalagali su se za uspostave konfederacije zato su u rujnu Nacrt ugovora o

7/27/2019 Hrvatska 1918- 1991

http://slidepdf.com/reader/full/hrvatska-1918-1991 12/12

 jugoslavenskoj konfederaciji. Milošević ii njegove pristaše žele fedraciju gdje birukovodeća mjesta bila izabrana na temelju sveukunog broja birača po načelu jedančovjek jedan glas čime bi Srbi kao najbrojnij imali većinu. Bunjene hrvatskih srbazapoečlo je u kolovozu 1990. koji su osnovali krajem godine Srpsku autonomnuoblast Krajinu koja je imala Sekretarijat za unutrašnje poslovena čelu s Milanom

Martićem i Izvršno vijeće sa sjedištem u Kninu. U Srijemu, Baranji, Slavoniji 7.siječnja 1991. osnovali su Srbi Srpskonacijonalno vijeće. RH bila je prisiljena zbogtakvo ponašanja srpskih odmetnika da pojača policijske patrole, na što je Srbijereagirala naredbom da se Hrvatska razoruža i to do 25. siječnja u roku od 10 dana.Hrvatski organi vasti oštro su se protivi tom srpskom teroru ii sitvacija je postajala svenapetija. Zato su doneseni zakon na sijednici Sabora 21. veljaće koji su znaći da naHrvatsku se ne primjenjuju više odredbe saveznih zakona, isto tako prihvaćajurezoluciju o postuoku razruživanja i mogućem udruživanju u savez,te rezolucija ozaštiti ustavnog poredka RH. Koko bi se dogovorili o novom ustroju SFRJ presjednicisvih 5 republika sastajali su se čak 5 puta, ali bez većeih uspjeha. Slovenija iiHrvatska zalagale su se za uspostavu konfederacije, Srbija i Crna Gora za federaciju s

srpskom prevlašću, do je BIH i Makedonija željele da država bude uređenadjelomično kao federacija, a djelomično kao konfederacija. Referendum u Hrvatskojodržan je 19. svibnja 1991. na kojem je 93 % birača koji su izašli na izbore seopredjelilo za samostalnu suverenu Hrvatsku koja može uči u savez s drugimdržavama. Na temelju žea građana 25. lipnja donio je sabor Ustavnu odluku osuverenosti i samostalnosti Hrvatske koji je započelo postupak razdruživanja oddrugih članica SFRJ. Iako je u srpnju potpisanom Briunskom deklaracijom odgođena

 provedba ustavnih promjen i dogovoreno da se stanje u Jugosaviji riješi mirnim putem, ratu u Hrvatskoj se nastavio, te je sve više jačao. Zato je u kolovozu stvoranavišestranačka vlada pod nazivom Vlada demokrackog jedinstva. Sabor je 8. listopadadonio odluku o raskidu svih državno pravnih sveza Hrvatske sa SHRJ. Nakon teodluke započela je još jača agresija na Hrvatsku u kojoj su srpske trupe počinile nizstavičnih zločina uništivši brojne gradove ii poubijavši velik broj ne samo vojnika,već i civila. Nakon skapanja sporazuma između Hrvatske i JNA u Sarajevu 2. sijećnja1992. obustavljna je agresija na Hrvatsku, ali 26% hrvatskog tertorija ostalo podvelikosrpskom okupacijom. Hrvatska je več sredinom 1991. dobila prizanja nekihdržava međe prvima su je priznali Sovenija, Litva, Ukrajina, Letonija. Zatim Island,

 Njemačka, Estonija, Sveta Stolica, San Marino…. Dana 15. sijećnja 1992. članice EU priznale su Hrvatsku kao samostalnu, nezavisnu državu. Nakon čega su usljedila brojna prizanja, i konačno je 22. svibnja Hrvatska postala članica Ujedinjenih Naroda.