334334

K N J I ! E V N O S T Z A D J E C U

igrom, dosjetkom i nonsensnom kombinatorikom (Z. Balog, P. Kani!aj, L. Paljetak).

Potkraj 90-ih god. XX. st. ja"a zanimanje za fantasti"na djela koja se nastavljaju na svijet klasi"nih bajki ili imaju korijene u sta-rim epovima, a tematski se temelje na predod!bi o dekadenciji koja ugro!ava nekada#nju vrijednost svijeta. Niz strukturno slo!e-nih djela koja prate doga$anja u fiktivnim stvarnostima, zapo"eo je J. R. R. Tolkien 1937. djelom Hobbit, 1979. nastavlja ga M. Ende Beskrajnom pri!om, a 1997. J. K. Rowling zapo"inje niz knjiga o malom "arobnjaku Harryju Potteru. U Hrvatskoj Z. Odoba#i% 1995. objavljuje "udesnu krlju#t, S. Grkovi%-Janovi% 1997. Striboro-vim stazama te Z. Todorovski Prozor zelenog bljeska, 2003.

Uz dugu tradiciju knji!evnosti za djecu s elementima fanta-stike, u Hrvatskoj se rano razvila i realisti"ka alternativa, koja se sna!no afirmirala 1933. objavljivanjem romana M. Lovraka Djeca Velikog Sela (poslije Vlak u snijegu) i Dru$ba Pere Kvr$ice. Lovrak se priklanja tzv. realisti"kom dje"jem romanu, te se tako u hrv. dje"ju knji!evnost vra%a prevlast pripovijetke nad pri"om, tj. ne-fantasti"noga nad fantasti"nim. Lovrakov dje"ji roman sli"an je Twainovu, Molnarovu i Kästnerovu. Lovrak je, zaokupljen poja-vama u dru#tv. !ivotu, dr!e%i se tzv. realnog, nagla#avao pedago#-ke i prosvjetiteljske ideje. Djelima, koja obilje!avaju akcija, pusto-lovnost, napetost i humor, otvorio je nove tendencije hrv. knji!evnosti za djecu i postavio roman za njezinu glavnu vrstu te postigao veliku popularnost me$u dje"jom "itateljskom publikom. Nakon II. svj. rata razvijaju se pustolovni romani s tematikom iz NOB-a (G. Vidovi%, Kurir sa Psunja, 1966) te romani s psihol. pri-stupom, o djelovanju rata na dje"ju psihu (D. Oblak, Modri prozo-ri, 1958; M. Mato#ec, Veliki skita!, 1965).

Moderniju koncepciju dje"jega romana ostvario je dvadese-tak godina nakon Lovraka I. Ku#an (Uzbuna na Zelenom Vrhu, 1956; Koko i duhovi, 1958), unijev#i promjene na razini dje"jih liko-va, akcije, afirmacije urbanosti, zanemarivanja vremenske deter-minacije, le!ernosti u iskazu, depedagogizacije i depolitizacije. Lovrak i Ku#an potaknuli su daljnji procvat romana (pripovijet-ke) u kojem se kao junaci pojavljuju djeca i koji se naziva roma-nom (pripovijetkom) o djetinjstvu, a dr!e%i se uglavnom odredni-ca koje je uspostavio Ku#an, najpopularniji pisci te vrste do danas su M. Mato#ec, B. Dovjak-Matkovi%, A. Garda#, M. Ku#ec, N. Pu-li%, N. Ivelji%, H. Hitrec, Z. Mil"ec, M. Glu#"evi%, S. Toma#, Z. Krili%, M. Gavran, D. Jela"i% Bu!imski, Lj. Bauer, T. Horvat, S. &esto, P. Pavli"i%, S. Pili%, S. Polak, H. Kova"evi% i dr.

U prvoj pol. XX. st. u hrv. dje"joj poeziji isti"u se V. Nazor, G. Pinter, B. Toni, R. Katalini% Jeretov, N. Pavi%, Z. Ju#i%-Seunik, Z. Kolari%-Ki#ur, J. Truhelka i dr. Revolucionaran korak u"inio je G. Vitez u zbirci pjesama Prepelica, 1956. Oslobodio je dje"ju poeziju didakti"nosti, osvje!iv#i je jezi"no-stilski. Tradicionalnu deskrip-tivno-narativnu i emotivno-didakti"nu koncepciju dje"je poezije zamijenio je suvremenom koncepcijom ritmi"ko-leksi"ke nespu-tanosti, razigrane fantazije i moderne metaforike.

Osnovnom razlikovnom odrednicom izme$u tradicionalne i suvremene dje"je poezije obi"no se dr!i ritmi"ka organizacija pjes-me. Staru poeziju obilje!ava "vrsta forma sa strogom pravilno#%u metra i rime, a u modernoj je forma slobodnija, iako se dje"ji pjes-nici nisu odrekli rime pa stih nije potpuno slobodan, ali mu dulji-na varira, a dikcija se, zahvaljuju%i odmaku od metri"ke ujedna"e-nosti, pribli!ila svakida#njemu govoru. Radi pravilnosti metra i rime stara je poezija bila sklona inverzijama u poretku rije"i, a kako tog zahtjeva u modernoj poeziji nema, jezik je znatno bli!i razgovornomu jeziku djeteta. Stari pjesnici njegovali su narativ-nost pa su pjesme naj"e#%e bile male pri"e u stihovima, s preva-gom epskoga karaktera nad lirskim. Iako ni moderni pjesnici nisu u potpunosti napustili narativnost, u prvom planu su mnogo "e-#%e do!ivljaj, ugo$aj, raspolo!enje, igre rije"ima, nonsensima i

zvukovima, #to je pridonijelo ja"anju lirskoga karaktera u dje"joj poeziji, a to je inaugurirao G. Vitez. Modernost u knji!evnosti za djecu, kao nov poeti"ki stav, obilje!ava otklon od didakti"nosti, kojoj je stara knji!evnost za djecu bila vrlo sklona i zbog "ega se isticalo da je bila primijenjena pedagogija. Nakon Viteza dje"ja poe-zija ostvarila je pun zamah, nadogra$uju%i se na Vitezovu poeti-ku, ili se dr!e%i tradicijskih smjernica dje"je poezije, a isti"u se G. Krklec, S. Jak#evac, S. Femeni%, V. Parun, M. Ku#ec, T. Bilopavlo-vi%, T. M. Bilosni%, T. Kolumbi%, J. Ivankovi%, S. Isaac, R. Zvrko, D. Ivani#evi%, Z. Golob, M. Radi%, M. Tarita#, M. S. Ma$er, M. Bja!i%, N. Zidar-Bogadi, J. Fiamengo, B. 'akarun i dr. Do najradi-kalnijega prekida s tradicionalnim jezikom dje"je poezije i do iz-gradnje novoga kriti"kog odnosa prema uvrije!enim moralisti"-kim shemama dje"jih pjesama do#lo je u pjesni"kom stvarala#tvu Z. Baloga (Nevidljiva Iva, 1970), P. Kani!aja (Bila jednom jedna pla-va, 1970) i L. Paljetka (Mi#evi i ma!ke naglava!ke, 1973). Njihova poezija izgra$ena je na igri rije"ima, apsurdnim slikama i na vi#e-slojnosti zna"enja.

Osim poezije na standardnome jeziku, postoji bogata pro-dukcija dje"je poezije na kajkavskome (S. Jak#evac, B. Dovjak--Matkovi%, M. Dolenec Dravski, P. Kani!aj, I. Jembrih, Lj. Dui%--Jovanovi%, B. Jelu#i%) i na "ak. narje"ju (D. Gervais, A. Modru#an, T. P. Marovi%, D. Ivani#evi%, D. Kalac).

Iako danas dje"ji "asopisi nemaju ulogu kakvu su imali u po-"ecima hrv. knji!evnosti za djecu, ipak su vrlo zaslu!ni za njegova-nje i razvijanje dje"je poezije i kra%ih proznih vrsta. Najdu!e izlaze Radost (od 1951), Modra lasta (od 1954) i Smib (od 1970).

Va!nije nagrade koje se u Hrvatskoj dodjeljuju za dje"ju knji-gu jesu: Nagrada Ivana Brli%-Ma!urani% (1971–2001), Nagrada Mato Lovrak (od 1992) te Nagrada Grigor Vitez (od 1997). God. 1995. osnovan je Hrvatski centar za dje"ju knjigu, koji postaje "lan Me$unarodnog odbora za dje"ju knjigu (IBBY) i predla!e hrv. autore za najpresti!niju svj. nagradu na podru"ju dje"je knjige, Andersenovu nagradu, i na taj se na"in hrv. dje"ja knjiga promi"e i u me$unar. okvirima. God. 2004. osnovano je i Hrvatsko dru#tvo knji!evnika za djecu i mlade. Knji!evnost za djecu kao poseban kolegij uvr#tena je 1969. u programe studija hrv. jezika, razredne nastave i pred#kolskoga odgoja svih pedago#kih akademija u Hr-vatskoj.

Ozbiljniji kriti"ki tekstovi o hrv. knji!evnosti za djecu zapo"i-nju kriti"kim prikazom J. Belovi%-Bernadzikowske iz 1887. Na#a omladinska literatura, a sustavnije su se kritikom i teorijom knji-!evnosti za djecu nastavili baviti J. &kavi%, O. Dürr, Lj. Kraja"i%, M. Crnkovi%, J. Skok, I. Zalar, S. Hranjec, D. Te!ak, B. Majhut, D. Zalar, D. Zima i dr.

LIT.: S. %. Markovi&, De"ja knji!evnost i knji!evnost za decu, Umjet-nost rije"i, 1965, 1; M. Crnkovi&, Sto (i ne#to) godina hrvatske dje"je knji-!evnosti, Umjetnost i dijete, 1971, 18; A. Bay, Dje"ja knji!evnost, ibid., 1972, 23; A. Lugli, Problemi povijesti knji!evnosti za djecu, ibid.; D. Te$ak, Zajedni"ki fenomeni u hrvatskoj i europskoj dje"joj knji!evnosti, Drugi hrvatski slavisti"ki kongres (zbornik), knj. 2, Zagreb 2001. D. Te!ak

KNJI!NICE (BIBLIOTEKE), ure$ene zbirke knjiga, "aso-pisa, zemljopisnih karata i druge rukopisne ili tiskane gra$e, a u novije doba i audiovizualne i elektroni"ke gra$e (filmovi, dijapoziti-vi, gramofonske plo"e, magnetofonske vrpce, videokasete, diskovi, ra"unalne datoteke i sl.). Knji!nicom se tako$er naziva prostorija ili zgrada u kojoj se ta gra$a "uva. Najstarije knji!nice na dana#-njem hrv. podru"ju osnovane su u ant. doba u velikim urbanim sredi#tima, no njihovi ostaci nisu do danas sa sigurno#%u identi-ficirani. Pretpostavlja se da je knji!nica postojala u pala"i cara Dioklecijana u Splitu i u carskoj vili u uvali Verige na Velom Brijunu.

U srednjem su vijeku male zbirke knjiga nastale najprije u katedralama. Splitska katedrala imala je skriptorij i malu knji!nicu

335335

K N J I ! N I C E

od koje su se neki rukopisi sa!uvali do danas (npr. Splitski evan!e-listar, vjerojatno iz VII–VIII. st.). Tek od osnutka benediktinskih samostana postoje pouzdani podaci o knji"nicama. Najpoznatija je bila u mu#kom samostanu sv. Kr#evana u Zadru (osnovan u X. st.), gdje je radio najplodniji srednjovj. skriptorij u Dalmaciji i koji je, po sa!uvanu inventaru, u XV. st. imao knji"nicu s oko 60 kodeksa. Knji"nicu je imao i samostan sv. Petra u Selu kraj Splita (XI. st.) i velik broj drugih samostana na dana#njem podru!ju Hrvatske.

Oni su bili "ari#ta kulture i do XIII. st. najva"niji proizvo$a!i ru-kopisnih kodeksa. U XIII. st. dva su nova vjerska reda, domini-kanci i franjevci, preuzela vodstvo u proizvodnji i skupljanju knji-ga. Dominikanska knji"nica u Dubrovniku bila je najbogatija u srednjovjekovnoj Hrvatskoj, a ostala je i do danas va"na po jedin-stvenoj zbirci rukopisa i starih tiskanih knjiga. Iz XIII. st. je i knji"-nica dominikanaca u Splitu, kojoj je M. Maruli% ostavio dio pri-vatne knji"nice. Sa!uvani su inventari, a i knjige iz knji"nica

Knji"nica obitelji Garanjanin Fanfonja u Trogiru

Knji"nica samostana Male bra%e u Dubrovniku

336336

K N J I ! N I C E

drugih dominikanskih samostana (Zadar, Bol na Bra!u, Sv. Kri" na #iovu i dr.). Posebno treba spomenuti franjeva!ke knji"nice u Zadru, Dubrovniku i $ibeniku koje su svoje knji"no blago sa!uva-le do danas. Osim knji"nice splitske katedrale, u srednjem su vije-ku postojale i druge va"ne katedralne knji"nice, me%u kojima je najva"nija zagreba!ka Metropolitana, !iji je srednjovj. fond poznat po sa!uvanim inventarima iz XIV. i XV. st. Potkraj srednjega vije-ka sve su !e&'e i vrijedne privatne knji"nice, npr. zadarskoga prav-nika I. de Scomla (XIII. st.), zadarskih trgovaca Mihovila (1385) i Damjana (1389), zagreba!koga biskupa A. Ka"oti'a i dr. Knji"nice su imali i neki feudalci i vladari, npr. bribirski knez Pavao II. (1346), dubrova!ki lije!nik J. de Salgheriis (1424), splitski notar P. Petronja (1435) i dr.

U doba renesanse vlasnici knji"nica sve su !e&'e humanisti (J. Benja i M. Vallaresso u Zadru; J. Kru"i', N. Barneo i mnogi drugi u Dubrovniku). U Dubrovniku je "ivio i Gj. Gazulli koji je 1465. prvi iznio ideju o javnoj knji"nici u tome gradu. Imu'ni gra-%ani !esto su ostavljali svoje knji"nice samostanima i crkvama. Briga sve'enika i redovnika za knjige bila je velika, u samostanima i crkvama gradile su se posebne prostorije za knji"nice, a u nekima od njih knjige su bile lancima vezane za pultove (npr. u knji"nica-ma dominikanaca i franjevaca u Dubrovniku i u kaptolskoj knji"-nici u Hvaru).

Od XVI. st. broj privatnih knji"nica naglo je rastao, &to je bilo uvjetovano pojeftinjenjem knjige nakon otkri'a tiskarske pre&e. Iz XVI. st. najpoznatija je privatna knji"nica M. Maruli'a. Po popisu koji je sam Maruli' sastavio 1521. sadr"avala je oko 200 knjiga i, premda se nije ubrajala u velike knji"nice, ima iznimnu va"nost za

Prva stranica rukopisnoga kataloga knji"nice obi-telji Zrinski (1662. sastavio N. Zrinski)

Stranica iz popisa knjiga pavlinskoga samostana u Lepoglavi (1632)

Nacionalna i sveu!ili&na knji"nica u Zagrebu

337337

K N J I ! N I C E

HKE II, 22

upoznavanje Maruli!eva duhovnoga svijeta. U Splitu su bogate knji"nice imale obitelji Papali!, Cindro, T. Niger, F. Bo"i!evi! Na-talis, a kasnije (XVII–XVIII. st.) vrijedne knji"nice imali su kano-nik M. Dumani! Dumaneo, M. A. de Dominis (dok je bio splitski nadbiskup) i dr. Spli!anin I. Pa#tri!, poznati orijentalist i grecist, "ivio je u Rimu, gdje je skupio veliku zbirku knjiga koju je daro-vao novoosnovanome sjemeni#tu: 1701–06. poslao je u Split 586 knjiga. U Trogiru obitelj Fanfonja Garanjin u XVIII. st. stvara jednu od najbogatijih privatnih knji"nica u Hrvatskoj, koja se ve-!im dijelom sa$uvala do danas. U Zadru su mnogi gra%ani imali u svojim ku!ama knji"nice. God. 1528. sastavljen je popis knji"nice I.

de Ciprianisa u kojoj su bile 42 knjige, od kojih 16 ant. pisaca. Nad-biskupi V. Priuli i V. Zmajevi! (XVIII. st.), lije$nik A. Fiorini (1675), plemi!ka obitelj Soppe i dr. imali su knji"nice s vi#e stotina knjiga. U Dubrovniku je od XVI. do XVIII. st. postojao velik broj privat-nih knji"nica (S. Gradi!, I. Gu$eti!, obitelj Bizzarro, T. Basiljevi!, R. Androvi!, R. Radelja, M. Giorgi Bona, M. Dr"i!, V. Bobaljevi!, F. M. Appendini, S. Slade Dolci i dr.). Inventari tih knji"nica otkri-vaju da su njihovi vlasnici pratili znanstv. dostignu!a i knji". stva-rala#tvo Zapadne Europe, posebice Italije. U drugoj pol. XVIII. st. sve se $e#!e u njihovim knji"nicama susre!u djela franc. enciklo-pedista, knjige fiziokrata, engl. filozofa i eur. prosvjetitelja.

&itaonica u staroj zgradi Nacionalne i sveu$ili#ne knji"nice u Zagrebu (danas Hrvatski dr"avni arhiv)

Knji"nica Bogdana Ogrizovi!a u Zagrebu

338338

K N J I ! N I C E

Posebnu skupinu !ine knji"nice Hrvata u inozemstvu, tj. u zemljama gdje su "ivjeli i radili njihovi vlasnici. Juraj iz Slavonije, pisac i profesor na Sorbonni, umro je 1416. u Toursu u Francuskoj i ostavio tamo#njoj katedrali Saint-Gatien sve svoje knjige. Kardi-nal I. Stojkovi$, rodom Dubrov!anin, skupio je mnoge gr!. ruko-pise tijekom svojih putovanja u Carigrad; ostavio ih je Sveu!ili#noj knji"nici u Baselu. Nadbiskup ostrogonski i kancelar Ugarske iz XV. st. Ivan Vitez od Sredne kupovao je knjige u Italiji, posebice djela ant. pisaca. Nakon njegove smrti najve$im su dijelom zavr#ile u knji"nici kralja Matija#a Korvina (Bibliotheca Corviniana) u Budimu. Strastveni bibliofil bio je i njegov ne$ak, humanist i pjes-nik I. %esmi!ki, koji je u Ugarskoj »stvorio vrlo vrijednu knji"nicu sa gr!kim i latinskim knjigama iz svih znanstvenih podru!ja« – po rije!ima njegova suvremenika i biografa V. da Bisticcija. Modru#ki biskup Nikola "ivio je posljednjih godina "ivota u augustinskom samostanu u Rimu, kojem je oporu!no 1480. ostavio sve svoje knjige; kasnije su dospjele u rimsku Bibliotecu Angelicu, gdje se i sada !uvaju; do danas se sa!uvalo 80 kodeksa. Knji"nica teologa i filozofa A. Dudi$a imala je oko 4000 knjiga; ostala je u Njema!koj, ali je poslije kao ratni plijen prenesena u &vedsku. Filozof F. Petri$ skupio je zbirku (u kojoj je bilo i 75 gr!. rukopisa); nakon njegove smrti otkupio ju je #panj. kralj Filip II. za svoju knji"nicu u Esco-rialu. Najve$u privatnu knji"nicu protestantskih knjiga imao je M. Vla!i$ Ilirik; nakon njegove smrti dospjela je u Sveu!ili#nu knji"nicu u Helmstedtu, a danas se !uva u Vojvodskoj knji"nici u Wolfenbüttelu.

U kontinentalnoj Hrvatskoj bogate su knji"nice imali tiskar i povjesni!ar P. Ritter Vitezovi$, polihistor i bibliofil A. Bari!evi$, politi!ar i ekonomist N. &krlec, kanonik i povjesni!ar B. A. Kr!e-li$, zagreba!ki biskup M. Vrhovac i dr. U %akovcu je N. Zrinski imao knji"nicu od oko 400 knjiga (Bibliotheca Zriniana), koju je dalje obogatio njegov sin Adam. Propast velika#ke obitelji Zrin-skih nad"ivjela je njihova knji"nica. Dugo je bila u Austriji, a 1892. hrv. vlada otkupila ju je od be!kog antikvara Kende za Sveu!ili#nu knji"nicu u Zagrebu.

U Zagrebu je stara Metropolitanska knji"nica, koja je stolje-$ima bila zapu#tena, nastojanjima biskupa A. Mikuli$a dobila u XVII. st. novu zgradu u blizini katedrale. Mikuli$ ju je tako'er obogatio otkupom bogate knji"nice (oko 10 000 knjiga) slov. poli-

histora J. W. Valvasora (1690). Biskup S. (eli#!evi$ donio je 1695. pravila o poslovanju te knji"nice.

Dok su knji"nice starih vjerskih redova stagnirale, pojavljuju se u Hrvatskoj po!. XVII. st. isusovci, koji u svojim kolegijima osnivaju #kole i knji"nice. Osnovali su knji"nicu u Dubrovniku, Vara"dinu, Po"egi, Rijeci i, najva"niju, u Zagrebu (1606). Kada je 1773. ukinut isusova!ki red, ta knji"nica je imala oko 6000 knjiga; 1776. predana je Kraljevskoj akademiji. Svojim darovima oboga$i-vale su je mnoge istaknute osobe, me'u njima B. A. Kr!eli$ koji je 1777. darovao Akademijinoj knji"nici 757 knjiga i 50 rukopisa; 1818. i 1835. grofica E. Pata!i$ darovala je 2677 knjiga. Ta knji"nica je 1874. postala knji"nicom novoosnovanoga Sveu!ili#ta u Zagrebu, a sve vi#e je preuzimala i funkciju nac. knji"nice (dana#nje NSK). God. 1911–13. gradi se za nju zgrada u secesijskom stilu na Maruli-$evu trgu, a 1995. preseljena je u novu modernu zgradu (ulica Hr-vatske bratske zajednice).

Tijekom XIX. i XX. st. broj javnih, #kolskih, stru!nih, pri-vatnih i drugih knji"nica naglo raste. Tridesetih godina XIX. st. pojavljuje se poseban tip !itaonica (tzv. ilirske !itaonice), koje su najprije bile mjesto okupljanja rodoljuba, no s vremenom su mno-ge od njih prerasle u nar. knji"nice. Prva ilirska !itaonica osnovana je u Vara"dinu 1838, a iste godine osnivaju se i u Zagrebu, Karlovcu i Kri"evcima. U pu!kim i srednjim #kolama te u visoko#kolskim ustanovama osnivaju se #kolske knji"nice, a stru!ne u znanstv. insti-tutima, muzejima, galerijama i dr. U XIX. st. mnogi bibliofili i rodoljubi skupljaju nac. knji"nu gra'u koja je poslije dospijevala u velike javne knji"nice. Lj. Gaj je skupio velik broj knjiga, koje se danas nalaze u NSK-u. I. Kukuljevi$ Sakcinski posebnu je pozor-nost usmjerio na skupljanje starih hrv. knjiga; njegova knji"nica je 1867. uvr#tena u knji"nicu JAZU. Mnogo je rijetkih hrv. knjiga, uklju!uju$i i inkunabule, skupio B. Bogi#i$ (danas u Muzeju i zbirci Baltazara Bogi#i$a HAZU u Cavtatu) i dr. Od velikih knji"-nica osnovanih u XIX. st. posebno mjesto ima Knji"nica HAZU, koja je veli!inom i rijetkim knjigama danas jedna od najva"nijih u Hrvatskoj. Va"nu zbirku starih rukopis nih i tiskanih dubro-va!kih knjiga skupio je franjevac I. %uli$, a nakon njegove smrti (1852) nalazi se u samostanu Male bra$e u Dubrovniku.

U XIX. i XX. st. osnovane su mnoge gradske i znanstv. knji"-nice u ve$im gradovima: u Zadru 1850. knji"nica Paravia (danas

Knji"nica Filozofskog fakulteta u Zagrebu

339339

K O C I J A N ! I " , B A L T A Z A R

Znanstvena knji!nica); u Dubrovniku 1941. Znanstvena knji!nica s va!nom zbirkom Ragusina, u koju je 1944. uklju"en dio knji!nice biv#ega Isusova"kog kolegija; u Karlovcu 1910. Gradska knji!nica; u Zagrebu 1907. Gradska knji!nica, danas jedna od najuspje#nijih te vrste u Hrvatskoj i dr. Nakon II. svj. rata stvorena je mre!a knji!-nica koje su imale pravo dobivanja obveznog primjerka svih publi-kacija iz Hrvatske (Zagreb, Pula, Rijeka, Zadar, Split, Dubrovnik, Osijek). Osnutkom novih sveu"ili#ta, neke od njih postale su sveu". knji!nice (Pula, Rijeka, Split, Osijek).

Tijekom Domovinskoga rata (1990–95) uni#tene su mnoge knji!nice (Narodna knji!nica u Vinkovcima, knji!nica Interuni-verzitetskog centra u Dubrovniku i dr.) ili su te#ko o#te$ene (znan-stvene knji!nice u Dubrovniku, Zadru, Osijeku i dr.). Danas u Hrvatskoj djeluje 305 narodnih knji!nica (uklju"uju$i i njihove ogranke), 1264 #kolske, 111 specijalnih (muzejskih, galerijskih i dr.) te velik broj u znanstv. institutima, crkv. ustanovama i u visoko-#kolskim ustanovama.

LIT.: H. Schreiner, Die Bibliothek des Flacius Illyricus, Helmstedt 1924; J. Badali!, Javne knji!nice u Savskoj banovini, Zagreb 1937; F. Banfi, L’istituzione della Biblioteca Pastrizia di Spalato, Archivio storico per la Dalmazia, 1939, 28; T. Mati!, Knji!nice zagreba"koga, vara!dinskoga i po-!e#koga kolegija i osje"ke misije, Vrela i prinosi, 1940, 11; A. Markov, Me-tropolitanska knji!nica, Zbornik zagreba"ke biskupije 1094–1944, Zagreb 1944; S. Kastropil, Bogi#i$eva biblioteka u Cavtatu, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 1951, 2; M. Brlek, Rukopisi knji!nice Male bra$e u Dubrovniku, Zagreb 1952; V. Ma"trovi!, Stolje$e djelovanja Nau"ne biblioteke u Zadru, Zadar 1956; T. Jaki!, O postanku i sastavu biblioteke Ivana Kukuljevi$a, Rad JAZU, knj. 324, 1962; M. Bo"njak, O knji!nici pavlina u Crikvenici, Jadranski zbornik, knj. 7, Pula–Rijeka 1966–69; P. Gali!, Povijest zadarskih knji!nica, Zagreb 1969; H. Morovi!, Povijest biblioteka u gradu Splitu, I, Zagreb 1971; V. Putanec, Knji!nica samostana Sv. Petra u Selu (11–13. st.), Filologija, 1973, 7; M. Rojni!, Nacionalna i sveu"ili#na biblioteka, Zagreb 1974; A. Stip#evi! (ur.), Libraries in Croatia, Zagreb 1975; T. Jaki! (ur.), Das kroatische Biblio thekswesen, Be" 1978; S. Bla$anovi!, Knji!nica obitelji Brli$, Slavonski Brod 1983; N. Anzulovi!, Postanak i razvoj biblioteke Ar-heolo#kog muzeja u Splitu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 1985, 78; E. Verona, Prinosi povijesti Akademijine knji!nice (sada#nje Nacio nalne i sveu"ili#ne biblioteke) u Zagrebu: 1814–1874, Zagreb 1987; T. Klaniczay (ur.), Bibliotheca Zriniana t%rtenete es állománya, Budimpe#ta 1991; B. Dobri! (ur.), Hrvatska "itaoni"ka dru#tva u Istri u 19. i po"etkom 20. stolje$a, Pula–Pazin 1993; V. Kapitanovi!, Rukopisna i knji!na ba#tina Franjeva"ke visoke bogoslovije u Makarskoj, Makarska 1993; M. Muccillo, La biblioteca greca di Francesco Patrizi, u knj. E. Canone (ur.), Bibliotheca selecta, Firenca 1993; L. Gosti" (ur.), Bibliotheca Valvasoriana, Ljubljana–Zagreb 1995; F. Potrebic, Povijest knji!nica Po!e#ke kotline, Jastrebarsko 1995; F. Cega, Povijest knji!nice obitelji Garanjin Fanfonja u Trogiru, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, knj. 29, 1996; A. Stip#evi!, Ideja o javnoj knji!nici u renesansnom Dubrovniku, Vjesnik bibliotekara Hrvat-ske, 1997, 40; W. Wagner i B. Dobri!, Mornari"ka knji!nica, Pula 1997; D. Zorko, Povijest knji!nica i "itaonica u Sisku, Sisak 1997; M. Jane"-%ulj i P. Deli!, Gradska knji!nica »Franjo Markovi$« Kri!evci, Kri!evci 1998; D. Pasari! (ur.), Knji!nica franjeva"kog samostana Klo#tar Ivani$, Klo#tar Ivani$ 2000; A. Duplan#i! (ur.), Knji!nica splitske obitelji Martinis-Mar-chi, Split 2001; B. Dobri!, Kultura "itanja i nacionalni pokreti, Pula 2003.

A. Stip"evi$

KOCAJ, #eljko, prozaist (Sarajevo, 7. XI. 1958). Diplomirao je 1983. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Bavi se novinarstvom, izdava#tvom i marketingom; radi kao voditelj Federalnog zavoda mirovinskog i invalidskog osiguranja u Vitezu. Ure&uje "asopis za kulturu i dru#tvena pitanja Panorama. Pripovijetke objavljuje u "asopisima (Pet kratkih pri#a, Knji$evna republika, 2004, 7–8; Buka, bijes i autobus, Most, 2004, 3–4) i knjigama (Neke godine, 1995; Nebo iznad lijeske, 2005). Ratne zapise objavio je u knjizi Ra-njeni labud (1997), a pripovijetke o !ivotu ljudi la#vanskoga kraja u Dijaspori (1999).

DJELA: Neke godine, Vitez 1995; Ranjeni labud, Vara!dinske Topli-ce–Vitez 1997; Dijaspora, Vara!dinske Toplice–Vitez 1999; Requiem za Bosnu, Vitez 2001; Nebo iznad lijeske, Zenica 2005; Neke godine (dopunjeno izdanje), 'iroki Brijeg 2005.

LIT.: %. Grahovac, Pogovor, u knj. (. Kocaj, Ranjeni labud, Vara!-dinske Toplice–Vitez 1997. I. Klobu"ar Srbi$

KOCHANOWSKI, Jan, polj. pjesnik (Sycyn kraj Radoma, 1530 – Lublin, 22. VIII. 1584). Studirao u Krakovu, Königsbergu i Padovi; posjetio Rim, Napulj i Pariz, gdje se susretao sa znameni-tim humanistima (P. de Ronsard i dr.). Nakon povratka u Poljsku 1563. postao je tajnik kralja Sigismunda Augusta. God. 1575. povu-kao se na imanje Czarnolas. Nakon ljubavne poezije i epigrama na lat. jeziku (1584), na poljskome je napisao, izme&u ostalog, Pjesan o potopu (Pie&' o potopie, 1557), poeme Suzana (Zuzanna, 1562), (ah (Szachy, 1564), Sloga (Zgoda, 1564) i Satir ili divlji #ovjek (Satyr, albo Dziki M)*, 1564). Lirika nastala u Czarnolasu objavljena je u zbirci Pjesme (Pie&ni, 1584). Uslijedili su Epigrami (Fraszki, 1584), poema Zastava ili Prusko poklonstvo (Proporzec, albo Ho+d pruski, 1569), koja govori o povijesti Slavena, pri "emu se spominju i »juna"ki Hrvati« (»Karwaci waleczni«), zatim prva polj. tragedija Prijam gr#kih poklisara (Odprawa pos+ów greckich, 1578), biblijska parafraza Davidov psaltir (Psa+terz Dawidów, 1579) te ciklus idili"no-plesnih pjesama Ivanjska pjesma o krijesu (Pie&' &wi,toja'ska o sobótce, 1590). U Elegijama (Treny, 1580), ciklusu nastalom u povodu smrti dvogodi#nje k$eri, u njegovo pjesni#tvo, dotada harmoni"no, ulaze barokne dvojbe i nemir. Lat. epigrami otkrivaju da je me&u pjesni-kovim prijateljima bio i hrv. humanist A. Dudi$. U hrv. tradiciji prvi ga put, kao »prvoga pjesnika«, spominje I. )ur&evi$ u jednom od rukopisa Pjesni razlikih. Premda se ne mo!e tvrditi da je izravno utjecao na hrv. renesansne pjesnike, indikativne su brojne analogi-je s dubrova"kim pjesnicima sve do I. Gunduli$a. Prevo&en je tek u XX. st. (J. Bene#i$, Z. Mali$, M. Slavi"ek).

VA(NIJI PRIJEVODI: Poljska lirika (J. Bene#i$), Zagreb 1939; Anto-logija evropske lirike od srednjeg vijeka do romantizma (Z. Mali$, J. Bene#i$), Zagreb 1974; Djevojci (M. Slavi"ek), Oko, 26. XI. 1981; Preobrazbe: prijevodi iz poljske poezije (Z. Mali$), Knji!evna smotra, 1991, 84; Stihom i prozom (Z. Mali$), ibid., 1999, 112–113; Gost u ku!i: prijevodi i prepjevi iz poljskoga pjes-ni"tva (Z. Mali$), Zagreb 2006.

LIT.: J. Hamm, Kochanowski kod ju!nih Slavena, u knj. Polsko-jugo-s*owia+skie stosunki literackie, Wroc*aw 1972; Z. Mali!, »Crna kutija« poljske poezije, u knj. Tijekom rije"i, Zagreb 1978; A. Kadi!, Jan Kocha-nowski and Croatian Literature, Rim 1986; Z. Mali!, O Janu Kocha-nowskom, Knji!evna smotra, 1999, 112–113; isti, Mickiewicz itd., Zagreb 2002. D. Bla!ina

KOCIJAN!I", Baltazar Mirko (Kocian$i%, Koczian-chich; Bartol, Bolti&ar, Emericus), prevoditelj (Samobor, 12. XII. 1739 – Zagreb, 4. I. 1806). Zavr#io humaniora u Zagrebu. Od 1757. studirao filozofiju u Be"u, a od 1758. teologiju u Rimu, gdje je doktorirao. Nakon #to je 1764. zare&en, predavao je lat. sintaksu u zagreba"kom sjemeni#tu, 1768–69. bio prorektor Hrvatskoga kole-gija u Be"u, a 1769–97. !upnik u Sisku. God. 1797. imenovan je zagreba"kim kanonikom te je do kraja !ivota obavljao jo# nekoliko crkv. du!nosti. S talijanskoga je na kajkavski preveo i anonimno, pod nazivom Filotea svetoga Ferenca Saleziu"a biskupa i hercega genevenskoga iliti Vpelavanje vu pobo$no $ivlenje, 1784. u Zagrebu objavio te predgovorom popratio djelo sv. Franje Sale#koga Uvod u pobo$ni $ivot (Introduction à la vie dévote, 1608). Ocijenjen iznim-no uspjelim, Kocijan"i$ev je prijevod po svemu sude$i prvi objav-ljeni prijevod toga djela F. Sale#kog u hrv. knji!evnosti, budu$i da je rukopisni prijevod B. A. Kr"eli$a iz 40-ih god. XVIII. st. izgub-ljen nakon #to nije pro#ao kaptolsku cenzuru. J. Kocijani$ je na temelju jezi"nih sli"nosti Filoteje s hrv. dijelom latinsko-hrvatskog obrednika Compendium ritualis (1785) te preporuke Filoteje na po-s ljednjoj stranici tog obrednika pretpostavio da ga je priredio B. Kocijan"i$.

LIT.: (. Ljubi!, Ogledalo knji!evne poviesti jugoslavjanske, II, Rijeka 1869; J. Kocijani!, Odanost Samobora djedovskoj katoli"koj vjeri, u knj. S. Ore#kovi$ (ur.), Samobor, Zagreb 1943; isti, Samoborska kajkav#tina, ibid.; M. Korade, Teolo#ka i vjerska misao u hrvatskoj kajkavskoj knji!evnosti, u knj. A. Jembrih (ur.), Kajkaviana Croatica, Zagreb 1996. A. Njiri$