Click here to load reader

Hrvatske narodne bajke

  • View
    423

  • Download
    31

Embed Size (px)

Text of Hrvatske narodne bajke

  • Hrvatske narodne bajke

    Ispriala Sanja Lovreni

  • 2

    Hrvatske narodne bajke

    Sadraj

    Maak i lisica _____________________________________ 3

    ... A trei je sin bio pravi razbojnik ___________________ 7

    Prodrlica _______________________________________ 14

    Vojnik koji je dobro iao ___________________________ 18

    Zec, medvjed, ovjek i lisica _______________________ 22

    Sluga naplatio gospodinu _________________________ 28

    Pjetlieva druina ________________________________ 35

    Mladi i vraji car ________________________________ 40

    abica djevojka __________________________________ 47

    Ptiar i crna vrana ________________________________ 51

    Mala vila ________________________________________ 57

  • 3

    Hrvatske narodne bajke

    Maak i lisica

    Bio jednom jedan ovjek koji je ivio sam sa svojim makom. ovjek je bio mrgodan i

    krt pa nije udo to nitko nije elio ivjeti s njim. Maku je pak bilo svejedno kod koga

    ivi, dokle god je dobivao makar i malo hrane. Bio je to lijep maak, velik i bijel ali ua-

    sno lijen. Dugo su njih dvojica ivjeli zajedno, premda se nisu ba dobro slagali. ovjek

    je gunao na maka, maak frktao na ovjeka.

    Jednoga dana ree ovjek maku:

    Ti e danas pospremiti kuu, a ja idem u goste.

    Nisam ja pas da ti uvam kuu! odgovori maak. Ako ti ide u goste, idem i ja svojoj

    djevojci. A pospremanje neu ni spominjati.

    No ovjek se na to naljuti gore nego ikad dotad i ree:

    Pa dobro, kad si takav veliki gospodin, a ti sebi trai drugi posao! Meni vie ne treba.

    Ne elim te vie vidjeti u svojoj kui!

    Maak nije bio jako nesretan to je izbaen iz kue. Frknuo je na gazdu posljednji put i

    krenuo u svijet.

    Ubrzo je naao posao kod drugog ovjeka. I taj je ivio sam, no bio je veselije udi. Pri-

    stane primiti maka k sebi i dogovori se s njim ovako: maak e mu sluiti, a plaa e mu

    biti jedna stara lula i jedna arena haljina. Bit e u slubi cijelu godinu, ali e ta godina

    trajati tri dana.

  • 4

    Hrvatske narodne bajke

    Kad se takva godina navrila, ovjek odri obeanje: dao je maku svoju staru lulu i na-

    inio mu arenu haljinu. Maak odjenu haljinu, zapali lulu i oprosti se od njega, vrlo za-

    dovoljan. I ponovno krene u svijet.

    Put u svijet vodio je kroz umu. Maak zae na umsku stazu pa je hodao i hodao, i ini-

    lo mu se da uma nema kraja. Nije bio plaljiv, no nije bio ni navikao na toliku divljinu. I

    ba se poeo pitati gdje bi se tu moglo nai zgodno mjesto za spavanje, kad je nabasao na

    lisicu.

    Kamo ide, teto? upita maak lisicu.

    Evo, vidi ree lisica idem umom i traim mladoenju.

    E pa kad trai, nala si! Uzmi mene! Bit u ti mladoenja kakvog moe samo poelje-

    ti. Vidjet e, svi e te pitati gdje si me nala!

    Lisica ga promotri zajedno s lulom i haljinom i inilo se da nije ba oduevljena. Onda

    ipak pristane i povede maka u svoju jazbinu.

    Bila je ve mrkla no kad su stigli. Maak ue za lisicom u jazbinu, a unutra samo me-

    kano perje! Ni zamisliti ne bi mogao bolji stan. Zavali se u perje i utone u sladak san.

    Sutradan ujutro lisica rano ustane, uhvati metlu pa stane mesti ispred jazbine. Tuda je

    prolazio umski put, a putem je toga jutra prvi naiao medvjed, lijin stari poznanik. Vidi

    on lisicu kako mete i pozdravlja je:

    Hvaljen Isus, teto!

    Nisam ti ja nikakva teta, nego mladenka odgovara lisica s visoka i nastavlja mesti.

    Zaudi se medvjed, ali nije zastao niti je ita upitao. Nije htio da mu netko kae kako za-

    bada svoj nos gdje mu nije mjesto A tako bi rado doznao za koga se to lisica udaje!

    Ubrzo zatim istim umskim putem naie vuk. On je takoer dobro poznavao lisicu.

    Ugleda je kako mete ispred duplje i ve izdaleka pozdravlja:

    Hvaljen Isus, teto!

    Nisam ti ja nikakva teta, nego mladenka odgovara lisica i smjeka se zagonetno.

    Zaudi se vuk, obuze ga znatielja. No ni on se nije odvaio upitati lisicu za koga se uda-

    je.

  • 5

    Hrvatske narodne bajke

    Ubrzo se na umskom putu pojavi i divlja svinja pa i ona pozdravlja lisicu:

    Hvaljen Isus, teto!

    Nisam ti ja nikakva teta, ve mladenka opet e lisica.

    Zaudi se i divlja svinja, ali ni ona nita ne upita nego ode dalje.

    Malo poslije sastali se medvjed, vuk i divlja svinja na umskome proplanku, priaju o

    lisici i ude se. Kakva je to pria o udaji? Zar je preko noi nala mladoenju? I tko li je taj

    stvor? Ne moe biti nitko od njihovih poznanika, jer se nitko od njihovih poznanika ne

    eni!

    Znam to emo rekla je napokon divlja svinja. Ti e, medvjede, donijeti drva. Ti

    vue, ulovi negdje koko, a ja u naloiti vatru pa emo napraviti peenje. Miris e iz-

    mamiti mladoenju iz rupe, a mi emo onda vidjeti to je i kakav je.

    Pa tako i napravie: medvjed skupi u umi suhih grana, vuk u oblinjem selu ukrade ko-

    ko, a divlja svinja naloi vatru. Ispekli su slasnu peenku i donijeli je pred lisiju jazbi-

    nu. I dobro se sakrili: medvjed se popeo na hrast, divlja svinja zavukla se u hrpu suhog

    lia, a vuk se uurio iza nekoga sruenog stabla.

    Nisu morali dugo ekati. Peenka je fino mirisala, miris se irio na sve strane pa i u lisiju

    rupu. Lisice nije bilo kod kue, ali se njen mladoenja probudio. Ba fino, pomisli, do-

    ruak e biti dobar kao leaj. I izie iz jazbine.

    Evo ga promumlja medvjed koji ga je prvi spazio. Sad emo vidjeti kakav je...

    Ali taj mladoenja u arenoj haljini zbilja je bio udan!

    Pomakne se medvjed na grani, da ga bolje vidi. Pomakne se malo, pomakne jo malo i...

    grana se odlomi, a medvjed poleti na zemlju! Ravno pred maka.

    Prestrai se medvjed, a prestrai se i maak.

    Medvjed pobjegne u umu, a maak od straha jurne prema hrpi suhog lia ravno na

    divlju svinju.

    Prestrai se svinja, a prestrai se i maak.

    Divlja svinja odjuri u umu, a maak skoi preko sruenog stabla ravno na vuka. Od

    silnoga straha svom snagom puhne u lulu, a iz lule frkne iskra, ba vuku u krzno.

    Prestrai se vuk pa i on pobjegne u umu.

  • 6

    Hrvatske narodne bajke

    Kad su doli k sebi od silnoga straha, medvjed, vuk i divlja svinja opet se sastadoe na

    proplanku.

    Straan mladoenja! uzdahnu medvjed. Kako je samo navalio na mene!

    I na mene takoer! ree divlja svinja. Kako je mogao znati da sam se sakrila ba pod

    onim liem?

    Priznat ete da je meni ipak bilo najgore ree vuk. Za mnom je opalio iz puke!

    Pa su se jo malo alili i uzdisali. A kad je naila lisica, i njoj su se poalili na divljeg

    mladoenju.

    Maak je pak od straha takoer pobjegao u umu, ali ne na istu stranu kao ono troje. I

    nije pobjegao ba daleko. Sakrio se u neko grmlje i oslukivao. udan svijet ivi u toj

    umi, mislio je. Moda bi mi bolje bilo da odmah krenem dalje u svijet. No kad ga je

    strah sasvim proao, on se sjeti svega onog mekog perja i one mirisne peenke pa se ipak

    uputi natrag u jazbinu.

    Lisica ga nije ljubazno doekala.

    Kakav si mi ti mladoenja? rekla je. Ni goste ne zna pristojno doekati!

    Ba su ti krasni ti tvoji gosti! uzvrati maak. Padaju sa stabla, iskau iz lia, skrivaju

    se u zasjedi kao razbojnici.

    Ako ti moji gosti nisu dobri, a ti idi svojim putem. Neu takvog mladoenju.

    Pa dobro rekao je maak. Ba me briga.

    I premda mu je bilo ao i peenke i perja, on okrenu lisici lea i ode.

    No put ga nije odveo daleko. Naao je neki brlog i postao divlji maak.

  • 7

    Hrvatske narodne bajke

    ... A trei je sin bio

    pravi razbojnik

    Bio jedan siromaan ovjek i imao tri sina. ovjek se brinuo za svoju djecu i trudio se da

    svaki stekne dobro zanimanje i bude pravi majstor. I tako mu je jedan sin postao posto-

    lar, drugi stolar, a trei razbojnik.

    U blizini je pak ivio oholi grof koji je silno volio zapovijedati i u svemu imati posljednju

    rije.

    Jednoga dana grof pozove onoga ovjeka i ree mu:

    uo sam, stare, da se hvali sinovima, svima pria kako su dobri majstori.

    Da nisu, ne bih tako govorio.

    E pa dobro, provjerit emo. Ako tvoj najstariji sin za osam dana meni ne saije izme

    kakve nema nitko u ovome kraju, dat u ga objesiti!

    Otiao starac najstarijem sinu i rekao mu to grof zahtijeva. Najstariji sin se prihvatio po-

    sla i za osam dana napravio izme kakve zaista nije imao nitko u onome kraju.

    No grofu to nije bilo dosta. Pozvao je opet onoga ovjeka i rekao mu:

  • 8

    Hrvatske narodne bajke

    izme nisu loe, ali sad imam novu narudbu. Ako tvoj srednji sin za osam dana ne

    napravi za moju kuu prozorske kapke kakve nema nitko u ovome kraju, dat u ga obje-

    siti!

    Otiao starac i rekao srednjem sinu to je zapovjedio grof. I srednji se sin prihvatio posla

    i za osam dana napravio prozorske kapke kakve nije imao nitko u onome kraju.

    No grofu ni to nije bilo dosta. Ponovno je pozvao starca i rekao:

    uje, stari, ako meni tvoj najmlai sin noas ne ukrade konja iz tale, dat u ga objesi-

    ti!

    Otiao starac i najmlaem sinu te mu rekao to grof zahtijeva.

    Pa kad ba hoe da mu ukradem konja, ukrast u ga rekao je najmlai sin i im se po-

    elo mraiti, prihvati se posla: naao je neku kladu, napravio drvene nogare na koje se

    klada moe postaviti, natovario sve to na rame i krenuo prema grofovoj tali.

    A grof je te veeri naredio slugama da svaki sjedne na jednoga konja i ne mie se cijelu

    no. Sluge su ga, naravno, posluali. Zajahali konje i sjedili. Sjedei u mranoj tali najpri-

    je su pjevali, onda razgovarali, pa napokon zaspali. A i konji su utonuli u san jer konji

    spavaju stojei.

    Kad su svi u tali zaspali, uuljao se trei starev sin. Postavio onu svoju kladu na nogare

    i jednoga od slugu polako izgurao s konja na nju. Konja je odvezao i pobjegao s njim.

    U rano jutro grof ulazi u talu prebrojiti konje i ima to vidjeti!

    Gdje ti je konj? upita ljutito slugu koji je jo uvijek spavao na kladi.

    Konj?! Evo ga! ree sluga i onda shvati da sjedi na kladi.

    Ne znam ja, gospodaru ispriavao se prestraeno stalno sam na njemu sjedio, a on...

    on se pretvorio u kladu!

    Znam ja gdje je taj konj! ljutio se grof. I opet poslao po starca.

  • 9

    Hrvatske narodne bajke

    Reci, stari, to sad radi tvoj najmlai sin? upitao je.

    A to bi radio, gospodine, naao je negdje nekakvoga konja, pa ga timari. Nije lo konj,

    ini mi se.

    Toga je konja meni ukrao! uzviknu grof. Ali dobro, nita zato. Neka mi danas ukra-

    de volove s oranice, ili u ga dati objesiti. Idi, idi, reci mu to traim od njega kao majsto-

    ra razbojnika!

    Otiao starac i rekao sinu. A najmlai sin je malo razmislio pa se prihvatio posla: kupio

    koaru pilia i bocu vina. I tako opremljen potraio teake koji su orali na grofovoj orani-

    ci. Zaeli im dobro jutro i upusti se s njima u razgovor. O volovima, i oranju, i lijepom

    vremenu.

    Ljudi moji, a jeste li vi danas dorukovali? upita ih naposljetku.

    Nismo nita rekoe teaci.

    Pa to je prava sramota ree majstor razbojnik. Kad bih imao nekog jela, dao bih

    vam.

    Hvala ti kao da jesi odvratie oni.

    A biste li malo vina popili?

    Ako ima vina, razveselit e nas odgovorili su.

    Dao mi je grof, evo, ovu bocu. Sad emo je zajedno isprazniti.

    Teaci ispraznie bocu vina i malo se napie. I razbojnik se pretvarao da je pijan i u tom

    tobonjem pijanstvu pustio pilie iz koare da se razbjee. I otiao. Zapravo nije otiao,

    samo se sakrio iza ivice tako da ga teaci ne vide.

    Dobro bi bilo uloviti te pilie rekao je jedan od teaka.

    Odnijet emo ih grofu rekao je drugi.

    A on e nama dati vina i o podne rekao je trei.

    I razili se svi u potrazi za piliima. Dok su oni teturali po polju, razbojnik je ispregnuo

    volove i otjerao ih s njive.

  • 10

    Hrvatske narodne bajke

    I tako su se orai vratili kui bez volova. A i bez pilia, jer onako pripiti nisu uspjeli ulo-

    viti nijedno jedino pile.

    Gdje su vam volovi? upita ih grof.

    Nemojte se ljutiti, gospodine grofe rekli su netko ih je ukrao.

    Pa mu ispriae udnu priu o vinu i piliima.

    Znam ja tko je to bio! rekao je grof ljutito i smjesta poslao po starca.

    to danas radi tvoj najmlai sin? ree mu.

    A to bi radio, gospodine, dotjerao si je nekakve blesave volove, pa se samo mui s

    njima. Ne znam uope to e mu.

    On je meni ukrao te volove! Ali dobro, nita za to. Ako mi noas ne ukrade zlatni prs-

    ten s ruke, dat u ga objesiti. Idi sad i reci mu to traim od njega kao majstora razbojni-

    ka.

    Otiao starac sinu i rekao to grof poruuje. A najmlai je sin malo razmislio pa se spre-

    mio na posao: nabrao je punu torbu crnog zrnja s bazginoga grma. Tako opremljen pred-

    veer se uvukao grofu u dvor. Slijedei neku slukinju, uuljao se u spavaonicu i sakrio

    pod krevet.

    Nakon nekog vremena pooe grof i grofica spavati. I kad su ve bili u postelji, grof ree

    svojoj eni:

    Onaj lopov mi je noas ukrao konja, a jutros i volove, ali ja sam lukaviji od njega. Iza-

    zvao sam ga da mi noas ukrade prsten, a to mu sigurno nee uspjeti. Evo prsten tebi, ti

    ga uvaj. Ako se lopov nou uvue u kuu, nee znati da je kod tebe pa mu uzalud sav

    trud.

    Grofica uzme prsten, a zatim su ugasili svijeu i ubrzo oboje zaspali.

    Najmlai starev sin ekao je da zapadnu u dubok san. Tada zgnjei ona zrna crne bazge

    i baci ih na sredinu kreveta. Cijela je soba od toga runo zasmrdila, pa se i grof i grofica

    probudie.

    Milka, to si to donijela u krevet da tako smrdi? upita grof.

  • 11

    Hrvatske narodne bajke

    Nisam ja nita donijela, ba sam tebe htjela pitati to je to. Nego, evo ti, dri taj svoj prs-

    ten, dok ja pogledam to je.

    Razbojnik isprui ruku, pa mu je grofica u mraku dala prsten, mislei da ga daje muu.

    A grof je pak glasno gunao, toliko zaokupljen onim smradom da nita nije primijetio.

    Zapalili su svijee, poistili smrdljivu bazgu s postelje i opet zaspali. A najmlai starev

    sin iuljao se iz dvora i otiao kui.

    Milka, gdje je prsten koji sam ti dao? upita ujutro grof.

    Zar se ne sjea? rekla je grofica Tebi sam ga dala noas kad smo istili postelju. Os-

    jetila sam da ga sputam u tvoju ruku, iako je bio mrak.

    Znam ja gdje je prsten, znam! zavapi ljutito grof. Konja mi je ukrao, volove mi je

    ukrao, a sad mi je i prsten uspio ukrasti!

    Grofica slegnu ramenima i ode nekim svojim poslom. A grof se estio sve vie i vie. Pa

    je tako srdit dao pozvati mjesnog upnika i uitelja da se ima kome poaliti na lopova.

    Sami ste tako htjeli rekoe upnik i uitelj kad su uli grofovu priu. Pravo vam bu-

    di, kad momka izazivate.

    I odoe.

    Ali grof se jo vie naljutio, i ne samo na starevog sina, nego i na upnika i uitelja. I

    opet poslao po starca.

    Reci, stari, to danas radi tvoj najmlai sin? upita ga.

    A to bi radio, gospodine, donio je odnekud nekakav prsten, pa se igra s njim. Ne

    znam je li zlatan, ali lijepo sja.

    Taj je prsten meni ukrao! Ali dobro, nita zato! I upnik i uitelj su me grdili zbog tvog

    sina, i zato on meni jo danas mora donijeti u vrei ivog upnika ili uitelja. Ako ne do-

    nese, dat u ga objesiti! Idi sad i reci mu to traim od njega kao pravog razbojnika.

    Sasluao najmlai sin to grof hoe i opet se spremio na posao: kupio je veliku svijeu i

    koaru ivih rakova i s tim teretom predveer krenuo u crkvu. Kad je stigao, bila je ve

    no i u crkvi nije bilo nikoga.

  • 12

    Hrvatske narodne bajke

    Prihvati se majstor razbojnik posla: razree svijeu na komadie i te komadie voskom

    prilijepi rakovima na lea. Zatim zapali sve te male svijee i pusti rakove po crkvi. Upa-

    lio je i svijee na oltarima, a onda povukao konopac zvona.

    I upniku i uitelju bilo je udno to netko tako kasno zvoni. Pooe obojica vidjeti to je

    i sretoe se pred crkvenim vratima.

    Uu u crkvu a unutra se miu mala svjetla!

    Pomislie da su to due mrtvih dole na misu i da im misu slui sm dragi Bog.

    A razbojnik, kad ih je uo da ulaze, zasvira na koru orgulje.

    Tko je to boji gore kod orgulja? upita upnik.

    Va dragi Bog je ovdje! odvrati razbojnik dubokim glasom. Doite jedan po jedan k

    meni, pa u vas ispovjediti.

    Evo nas! ree upnik, a uitelj prvi krene uza stube.

    Kod orgulja je bio mrak, pa to zbog mraka, to zbog silnoga straha, uitelj se ne usudi

    podii pogled prema zakukuljenom ovjeku. I brzo prizna sve svoje grijehe.

    Neka ti je oproteno ree razbojnik uitelju Ui sad u ovu vreu, a ja u te odnijeti u

    raj nebeski.

    Uitelj ue u vreu, razbojnik je natovari na lea i spusti se u crkvu gdje je ekao upnik.

    Pa mu ree:

    Ti me tu ekaj, dok ovoga odnesem u raj. Poslije u se vratiti po tebe.

    I tako je razbojnik nosio uitelja u vrei. Kad je doao do grofova dvora, viknuo je:

    Otvori vrata!

    A uitelj pomisli da to dragi Bog vie svetom Petru neka otvori vrata raja.

    Grof je meutim ve uzeo svjetiljku i sm krenuo otvoriti jer je po glasu prepoznao raz-

    bojnika. Otvori on vrata, a razbojnik istrese uitelja iz vree i ree:

    Evo vam vaega uitelja koji vas je naljutio! Zapovijedate li moda da vam donesem i

    gospodina upnika? On eka.

    A grof mu ree ljutito:

    Odlazi odavde, ne elim te vie nikada vidjeti! Zbilja si pravi nitkov i nevaljalac.

  • 13

    Hrvatske narodne bajke

    I tako je najmlai starev sin nadmudrio grofa, a grof ga je prestao izazivati. Na svoju

    sreu.

  • 14

    Hrvatske narodne bajke

    Prodrlica

    Bila jednom jedna ena i imala ker koja je jako mnogo jela.

    I juhu, i meso, i krumpire, i kola.

    I doruak, i ruak, i veeru. I uinu. Ili dvije.

    I voe i povre.

    I kuhano, i peeno, i pirjano i sirovo.

    Jednostavno sve.

    Zato su je nazvali Prodrlica.

    Djevojci to nije nimalo smetalo. Uivala je u jelu, a s uitkom se gledala i u zrcalu. Jer je

    bila lijepa i na njoj se uope nije vidjelo da mnogo jede.

    Majka i ki imale su maku.

    I susjedu dobra srca.

    Jednoga dana majka stavi u veliki lonac sedam komada slanine da se kuhaju za teake

    koji su radili u polju. I ode k njima vidjeti kako posao napreduje.

    Kad se vratila kui lonac prazan! Kerkica je pojela svu onu silnu slaninu! I zato je toga

    dana u njihovoj kuici nastala strana svaa. Majka je grdila, ki se branila, ljutiti su se

    glasovi uli sve do susjednih kua i do oblinje ceste.

    I ba je u tom trenu cestom naila kraljevska koija. A u koiji se toga dana nije vozio sta-

    ri kralj nego njegov sin kraljevi, mlad i zgodan momak. U tom kraju nije bilo niega

  • 15

    Hrvatske narodne bajke

    zbog ega bi se kraljevi elio zaustaviti i svatko bi pomislio da e se koija samo prove-

    sti cestom. No koija je stala. Jer joj je pukla osovina stranjeg kotaa. Eto, ak se i kra-

    ljevske koije ponekad znaju pokvariti. A kraljevi je, htio-ne htio, morao izai iz koije,

    da bi koija i njegov pomonik mogli popraviti kvar.

    Dok su se njih dvojica bavili koijom, kraljevi je hodao gore-dolje uz rub ceste i dosai-

    vao se. I tako dosaujui se, uo svau iz kue u kojoj je ivjela Prodrlica.

    Kakva je to strana galama? upita on dobru susjedu koja je upravo prostirala oprano

    rublje u dvoritu svoje kue. to se zbiva kod tih ljudi?

    A susjeda nije htjela osramotiti svoje prijateljice pa ree:

    Oh, tu vam jedna majka ima ker koja samo jede ne, ne, hou rei: prede. Samo prede

    i prede od jutra do mraka! I sad majka na nju vie jer u to ludo predenje troi sav svoj

    mladi ivot i razboljet e se sirota od tolikoga rada.

    A kraljevi na to ree:

    Nije lijepo da je tako grdi zbog marljivosti. Ako je djevojka tako vrijedna, isprosit u je

    za enu! Takve su danas rijetke!

    I pokuca na vrata Prodrliine kue.

    Zatim su se vjenali.

    (Nije to ilo ba tako brzo, naravno, no zaruke i svadbena zvona nisu vani za nau pri-

    u.)

    Neko su vrijeme kraljevi i Prodrlica bili vrlo sretni. Ona je lijepo ivjela na dvoru, i da-

    lje je puno jela, a uope nikada nije prela. Kako je bila vesele udi, znala je i druge ljude

    razveseliti. Pa su svi oko nje bili dobre volje, a najvie njen mu kraljevi.

    No jednoga dana kraljevi ree:

    Draga moja eno, ja sutra idem u lov, a za tebe imam tri velike sobe pune vune, pa je

    lijepo ispredi dok se vratim.

    Dobro sloila se hladnokrvno Prodrlica, premda nije imala pojma kako bi to mogla

    izvriti.

  • 16

    Hrvatske narodne bajke

    Kraljevi ode u lov, a ona otvori prvu sobu.

    Kad je pogledala svu tu vunu, zakljui da ju ne moe ispresti ni za deset dana pa joj ne

    vrijedi ni poinjati. Umjesto toga nalaktila se na prozor i zagledala u krasan sunan dan.

    Pokraj nje je sjedila njena maka, takoer uivajui u suncu i prela kako make predu. I

    tako su njih dvije ljenarile, pitajui se to e im donijeti dan.

    A ba toga dana nale su se u blizini dvorca tri vrlo neobine vile: jedna je loe vidjela,

    druga je slabo ula, a trea je bila epava.

    im je primijetila vile, Prodrlica dohvati dva para kobasica i objesi po jedan za svako

    uho. Nagne se malo vie kroz prozor i stane mahati glavom. Zamahne na jednu stranu i

    hrsk! zagrize kobasicu za lijevim uhom. Zamahne na drugu stranu i hrsk! zagrize ko-

    basicu za desnim uhom. I hrsk, i hrsk! sono i slasno, slano i masno!

    Vila koja je slabo vidjela, napregnu oba oka da bolje vidi to udo. Kako se naprezala, ta-

    ko je sve bolje vidjela. I prije nego to su kobasice do kraja pojedene, vidjela je bolje no

    ikad.

    Vila koja je slabo ula, napregnu oba uha da bolje uje to silno mljackanje. Kako se na-

    prezala, tako je sve bolje ula. I prije nego to su kobasice do kraja pojedene, ula je vrlo

    dobro na oba uha.

    Vila koja je epala, napregnu obje noge da prie blie tom nevienom udu. Kako se na-

    prezala, tako je sve bolje hodala. I prije nego to su kobasice nestale, nestalo je i njeno

    epanje.

    Zapovijedaj, draga rekoe tri vile Prodrlici. Spasila si nas od nemoi, ispunit emo

    ti svaku elju.

    Ma samo mi ispredite onu vunu u sobama rekla je Prodrlica. S ostalim u se i sama

    snai.

    Nita lake od toga! rekoe vile i prihvatie se predenja. Prije nego to je pao mrak,

    sva je vuna bila ispredena.

  • 17

    Hrvatske narodne bajke

    Predveer se i kraljevi vrati iz lova. Pokazuje eni to je ulovio, a Prodrlica njemu po-

    kae pune vree ispredene vune. Kraljevi je pohvali i obea da e joj nabaviti jo predi-

    va.

    Ah, muu, sve me boli od toga silnog predenja rekla je Prodrlica teko uzdahnuvi.

    Sigurno te ne boli ba tako jako rekao je kraljevi. Pa ti si na to navikla.

    Na to Prodrlica nije rekla nita, ali je mislila svoje. Ba njega briga je li meni teko ili

    nije. Da sam zbilja isprela tri sobe vune, njemu bi to bila sitnica...

    Tako razmislivi, otila je na tavan po vreu oraha.

    Popodne, kad nitko nije gledao, stavi ona vreu oraha pod madrac brane postelje, a za-

    tim primijeti da je vrijeme za uinu.

    Te se noi u postelji stalno ulo nekakvo krckanje. Kako god se Prodrlica pomakne, ne-

    to kripi i tropoe. Od te neprestane buke kraljevi se probudio.

    to je to, eno? udio se. to to stalno kripi u naoj postelji?

    Ah, dragi, to su samo moje kosti rekla je Prodrlica slabanim glasom.

    Pa to je strano rekao je kraljevi. Prije nisu kripale. Zato sad odjednom tako gro-

    zno kripe?

    To mi je od silnoga predenja rekla je Prodrlica. A s vremenom e kripati jo i puno

    gore.

    A ne! uzviknu kraljevi. Tu buku svake noi ja ne mogu podnositi. Nee vie pre-

    sti! I bez toga emo nekako poivjeti.

    I poivjeli su. Dugo i veselo.

  • 18

    Hrvatske narodne bajke

    Vojnik koji je dobro iao

    Bio jednom jedan siromaan momak kojega uzee u vojsku kad je poeo rat. Rat je zavr-

    io i njega poslae kui, jednako siromanog kao to je bio.

    Kako nije imao konja, iao je kui pjeice, a put je vodio uz potok. Tako idui primijeti on

    ribu koja se nasukala na pjeanom alu. Koprcala se i koprcala, no nikako se nije mogla

    vratiti u vodu.

    Vojnik dohvati neki tap i gurne je u potok.

    A riba mu ree:

    Dobro ide, dobro e stii.

    Hvala ti na lijepim rijeima ree vojnik. Ali ne vjerujem da mi moe pomoi.

    I produi dalje.

    Iao je, iao, a put ga je sad vodio kroz polja i livade. Tako idui, naie na pticu koja je

    leala u travi i uzalud pokuavala poletjeti. Bila se zaletjela u neku ivicu i jedva se oslo-

    bodila. Sad je bila iscrpljena i edna, sav joj je kljun bio krvav. Vojnik je podigne sa zem-

    lje i ponese do oblinje gostionice.

    U gostionici zatrai malo ulja, da namae ptici kljun.

    I malo vode za pticu.

    Kad ju je namazao i napojio, njeno spusti pticu na tlo, a ona mu ree:

    Dobro ide, dobro e stii.

  • 19

    Hrvatske narodne bajke

    Hvala ti na lijepim rijeima ree vojnik. Ali ne vjerujem da mi moe pomoi.

    I produi dalje.

    Nakon nekog vremena stigao je do umarka i primijetio grm rumarina sav obrastao ko-

    privama. Vojnik ga iskopa i ponese do oblinjega grada. I tamo ga posadi u neki vrt, na

    ugodno mjesto, pokraj breskvinog stabla.

    A grm rumarina ree:

    Dobro ide, dobro e stii.

    Hvala ti na lijepim rijeima ree vojnik jo jednom. Ali ne vjerujem da mi moe

    pomoi.

    I htjede krenuti dalje.

    No ba u tom gradu gdje je zasadio grm rumarina ivjela je kraljica arobnica. Znala se

    zabavljati zadajui nerjeive zagonetke ili traei od podanika da se pokau pametnijima

    od nje to nikome jo nije uspjelo. Sada je pak objavila da e dati svoje kraljevstvo ono-

    me tko se uspije sakriti tako da ga ona ne moe nai. Svatko tko zaeli smije triput poku-

    ati, ali ako ne uspije, izgubit e glavu. Tako je rekla kraljica i udila se to nitko u gradu

    nije htio ni pokuati.

    A onda se pojavio vojnik. Zastao pokraj bunara na nekom trgu da se napije vode i uo

    kako ljudi razgovaraju o kraljiinom proglasu.

    Ja u se javiti rekao je vojnik. Svata sam ve preivio, a skrivanje barem nije napo-

    ran posao.

    I on se javi kraljici.

    U dvoru su ga lijepo doekali, dobio je toplu sobu i ukusnu veeru.

    Sad se sakrij! rekla je sutradan kraljica. Ima tri pokuaja.

    Vojnik najprije ode do oblinjeg jezera. Tu pomisli na onu ribu kojoj je spasio ivot, a ri-

    ba odmah izviri iz vode.

    Sakrij me, ribo, molim te rekao je.

  • 20

    Hrvatske narodne bajke

    Skoi u vodu, sakrit u te meu ribama! odvrati riba.

    Vojnik skoi, a riba ga povede u dubinu i sakrije meu ribama.

    Tu te nitko nee nai rekla je.

    No kraljica je imala arobnu staklenu kuglu u kojoj je mogla vidjeti cijeli svijet. I ono to

    je na zemlji, i ono to je u zraku, i ono to je pod vodom. Pogledala je u kuglu i brzo nala

    vojnika.

    U vodi si, meu ribama! uzvikne. Nala sam te, izlazi! Ima jo dva pokuaja.

    Sljedeega dana vojnik je stajao na prozoru sobe koju su mu dodijelili i promatrao nebo.

    Sad idem ptici, odluio je, moda e me ona bolje sakriti.

    Pa zvizne i pozove pticu.

    Sakrij me, ptico, molim te ree kad mu je ptica sletjela na prozor.

    Pokuat u ree ptica, podigne ga uvis i odnese meu ptice koje su letjele nebom.

    Tu te nitko nee nai rekla je.

    Ali kraljica je opet pogledala u arobnu kuglu i nala vojnika.

    U zraku si, meu pticama! rekla je Nala sam te, silazi na zemlju! Ima jo jedan po-

    kuaj.

    Sljedeega dana, mislei gdje bi se jo mogao sakriti, vojnik se sjeti rumarina.

    I rumarin mi je rekao da dobro idem i da u dobro stii, moda mi on moe pomoi.

    I uputi se u onaj vrt s breskvom.

    Priao je rumarinu, a rumarin mu ree:

    Otrgni jednu moju granicu i ponesi je kraljici. Ona e biti u vrtu. A ti, kad tamo stig-

    ne, pretvorit e se u tu granicu i zaplesti se kraljici u pletenicu. Sigurno te nee nai.

    Vojnik tako uini.

    I doista: kraljica je traila i traila, i u arobnu kuglu je gledala. Gledala je daleko i traila

    jo dalje, traila u zraku i traila u vodi, ali je zaboravila pogledati u svoju kosu.

  • 21

    Hrvatske narodne bajke

    Kad je prolo zadano vrijeme, iz kose joj ispadne granica rumarina, pretvori se u voj-

    nika.

    Ali on sad vie nije bio vojnik, nego kralj.

  • 22

    Hrvatske narodne bajke

    Zec, medvjed,

    ovjek i lisica

    ivio jednom u nekoj umi medvjed. Pod korijenom sruenoga hrasta imao je brlog i tu

    je bio dom njemu i njegovim medvjediima. No u njihovoj je blizini stanovao i vrlo bezo-

    brazan zec.

    Kad god bi medvjed nekamo otiao, zec bi doetao do brloga. Zavirio bi unutra i rugao

    se medvjediima:

    Hej, vi, rune ptiice, zapjevajte mi malo, da vam ujem glasie!

    Medvjedii su se ljutili, brundali i cvilili. to su oni vie cvilili, to ih je zec vie zadirki-

    vao.

    Ba krasno pjevate! vritao je zec i savijao se od smijeha.

    Kad bi se medvjed vratio kui, njegovi su se medvjedii alili:

    Opet je ovdje bio onaj zec i rugao nam se!

    I tako je to ilo iz dana u dan.

    Jednoga dana, meutim, medvjed se razljuti i ree:

    Sad mi je dosta toga bezobraznog zeca! Kad ga zgrabim, nee vie biti tako drzak!

    I umjesto da ode po med, on se sakrije iza grma.

  • 23

    Hrvatske narodne bajke

    Ubrzo stigne zec, pa mislei da je medvjed otiao, zaviri u brlog kao obino i pone se

    rugati medvjediima:

    Hej, vi rune ptiice, zar mi danas neete pjevati? Zapjevajte malo, da vam ujem glasi-

    e!

    Nisi dobro razmislio kome e se rugati! uzviknu medvjed i skoi na zeca. Ali zec

    hop! skoi bre i pobjee u umu.

    Medvjed pojuri za njim.

    Zec tri po stazi medvjed tri po stazi. Zec juri kroz grmlje medvjed juri kroz grmlje.

    Zec se zaleti preko proplanka medvjed za njim preko proplanka. Zec skoi kroz ralja-

    sto stablo medvjed skoi kroz raljasto stablo

    i zaglavi se u raljama!

    Zec je, jo uvijek se smijui, nestao u umi, a medvjed uklijeten na stablu, ne moe ni

    desno ni lijevo.

    Malo zatim prolazio umom neki ovjek. Krenuo je nasjei drva za ogrjev i preko ramena

    je nosio sjekiru.

    Hej, striko! pozove ga medvjed. Stani!

    ovjek spazi medvjeda kako visi u raljama stabla i prasnu u smijeh. A medvjed mu re-

    e:

    Striko dragi, pomozi mi, molim te! Oslobodi me i nee poaliti. Znam za stablo puno

    meda, duboko u umi! Pokazat u ti gdje je pa moe dovesti bavu i uzeti meda koliko

    god hoe. Bit e ti ga za cijelu zimu.

    A mogu li ja tebi vjerovati? upita ovjek sumnjiavo.

    Moe, moe rekao je medvjed nema ti na svijetu potenijeg medvjeda od mene!

    Ali neto mi mora obeati: ne smije nikome ispriati kako je mali zec napravio od mene

    budalu.

  • 24

    Hrvatske narodne bajke

    ovjek obea to je medvjed htio, zamahnu sjekirom i oslobodi ga raljaste grane. Med-

    vjed zahvali ovjeku pa ga povede do stabla s medom.

    Stablo je bilo duboko u umi. Oko njega su zujale pele, uokolo se irio sladak miris me-

    da.

    Onda, jesam li te prevario? upita medvjed.

    Nisi ree ovjek i sav sretan krenu kui po kola. A putem je ostavljao znakove kako bi

    znao ponovno pronai stablo.

    Kod kue upregne volove u kola, podigne na kola bavu, pa krene po med.

    U sumrak se vraao kui s punom bavom. Ba sam danas imao sree, mislio je. No,

    nije znao da se za njim ulja medvjed. Obeao si da nee nikome rei, mumljao je

    medvjed za sebe, a sad emo vidjeti kako e odrati obeanje.

    Kad su stigli do kue, ovjek zaustavi kola pred vratima i s njih skine bavu. Medvjed se,

    meutim, pritajio pod prozorom i naulio ui.

    ovjek unese med u kuu, a oko bave se odmah okupi cijela njegova obitelj. udi se

    ena, ude se djeca:

    Tata, tata, odakle ti odjednom toliki med?

    Eh, djeco, da samo znate to sam danas doivio u umi! odvrati ovjek. To ste treba-

    li vidjeti!

    A medvjed za prozorom nauli ui.

    Idem ja umom nastavi ovjek kad me netko zove. Osvrnem se i vidim u raljama

    grabovog stabla to mislite, koga?

    Puha!

    Ne, nije bio puh.

    Kunu zlaticu!

    Nije bila ni kuna.

    Vjevericu!

  • 25

    Hrvatske narodne bajke

    Ne, ni vjevericu.

    Nego?

    Nego medvjeda! Velikoga bedastog medvjeda. Naganjao je zeca po umi, pa zapeo u

    raljama. Moete li to zamisliti?

    Zamislili su i prasnuli u smijeh.

    Oslobodio sam ga iz ralji, a on je zauzvrat meni pokazao gdje ima meda. I evo! Bit e

    nam slatka sljedea zima!

    Djeca su se slatko smijala.

    A medvjed je sve to uo. I nije mu se svidjelo, o ne, ba nimalo!

    Sljedeega jutra ovjek je krenuo u polje, a njegovo je polje bilo pokraj ume. Upregnuo je

    volove u plug i spremio se orati, kad iz ume stie medvjed.

    Hej, striko, je li dobar onaj med? upita ga mrgodno.

    Dobar je odvrati ovjek. Vrlo dobar.

    A tko ti je pokazao gdje ga ima?

    Ti si mi pokazao, medvjede dragi.

    I uzeo si ga koliko si htio?

    Punu bavu.

    Lijepo ree medvjed, a glas mu je zvuao sve opasnije. Ja sam, dakle, izvrio svoj

    dio dogovora. No, nisi li ti meni juer neto obeao?

    Jesam... odgovori ovjek.

    to si mi obeao, striko dragi, daj da se podsjetimo.

    Da neu nikome ispriati...

    to nee ispriati?

    Ono o zecu.

    A to si sino rekao eni i djeci?

    Nita im nisam rekao! Ispriao sam im kako sam iao umom i naao stablo i...

    Bio sam pod tvojim prozorom i sve sam uo prekine ga medvjed. Ti lae, striko,

    gadno lae. I jo k tome se ne dri obeanja. I zato e te sada stii kazna!

  • 26

    Hrvatske narodne bajke

    Medvjed se podigne na stranje ape i htjede navaliti na ovjeka. No iza grma odjednom

    izviri lisica. Mae repom i vie iz svega glasa:

    Pamet ti u glavi, batina u ruci! Pamet ti u glavi, batina u ruci!

    Taj uzvik zbuni i medvjeda i ovjeka. Medvjed zastane, a ovjek pogleda to to zapravo

    dri u ruci. No nije bila batina nego samo mala lopatica kojom se isti plug. Zar da se

    takvim orujem borim protiv medvjeda? pomisli. Glupo je i pokuati.

    A lisica i dalje ponavlja:

    Pamet ti u glavi, batina u ruci! Pamet ti u glavi, batina u ruci!

    Moda nije stvar u batini? dosjeti se ovjek. Moda ona tako vie zato jer pamet vie

    vrijedi od batine?

    Pomisli tako ovjek i ve u sljedeem trenu padne mu na pamet kako bi se mogao izvui.

    ekaj, medvjede! uzviknu i istrese iz vree svu penicu koju je ponio za sijanje. Ja

    sam krten ovjek i ne mogu umrijeti ako se nisam ispovjedio ni izvrio pokoru zbog gri-

    jeha. Istina je, lagao sam. Istina je i da sam prekrio obeanje koje sam ti zadao. Jedno i

    drugo je grijeh. Ali ja sam spreman izvriti svoju pokoru. Zato ti sad lijepo ui u ovu

    vreu, a ja u te nositi. Triput u te prenijeti s kraja na kraj polja, kao da si kakav grof.

    Pristaje li?

    Pristajem ree medvjed. To e ti biti pokora. A poslije...

    Poslije moe sa mnom initi to te volja prekinu ga ovjek. A sad ui u vreu!

    Ah, kakav u fini gospodin biti kad me ovjek bude nosio na leima, pomisli medvjed

    i poslua ga. ovjek zavee vreu, odnese je duboko u umu i tamo ostavi.

    Vraajui se u polje, mislio je da e sad moi u miru orati. No, u polju ga je ekala lisica.

    Valjda ti je jasno ree mu lisica im ga je ugledala da bi se bez mene danas vrlo loe

    proveo. Reci, to e mi dati za nagradu?

    Evo, dat u ti svoje guske predloi ovjek.

    Ne, neu guske odvrati lisica.

    Dobro, onda u ti dati patke.

    Neu ni patke.

  • 27

    Hrvatske narodne bajke

    Dat u ti kokoi.

    Neu tvoje kokoi!

    Pa to onda hoe?

    Hou... nos! ree lisica.

    Nos!?

    Hou tvoj nos.

    Hoe moj nos?

    Da. Odgristi.

    Kako u bez nosa, pomisli ovjek i od silnoga straha prrr, pusti vjetar!

    Lisica je to ula pa upita:

    to je to?

    A ovjek ponovno pusti vjetar. Onda se sjeti kako mu je lisica vikala: Pamet ti u glavi,

    batina u ruci! i pusti jo jedan vjetar.

    Ma to je to? opet e lisica zabrinuto.

    Nita odgovori ovjek sitnica.

    Kakva sitnica? upita lisica, sad ve ozbiljno uznemirena.

    Pa eto, sino sam sluajno progutao devet lovakih pasa. Oni sad hoe van i tu nita ne

    pomae, morat u ih pustiti.

    ekaj, striko, ekaj! viknu lisica. Neka ti bude tvoj nos, i guske, i patke, i sve, samo

    ne putaj pse dok ja ne pobjegnem!

    I trk! Nestala je u tren oka.

    I tako je lisica ostala bez nagrade, medvjed se dugo borio s onom vreom, zec je zauvijek

    ostao bezobrazan, a ovjek je imao meda za cijelu godinu.

  • 28

    Hrvatske narodne bajke

    Sluga naplatio gospodinu

    Bio jednom jedan ovjek i imao tri sina. Taj je ovjek bio kmet i morao je sluiti svojemu

    gospodaru, initi sve to mu ovaj zapovjedi. Naredi mu tako jednog dana gospodar da

    mu mora dati najstarijega sina u slubu.

    Nemoj to od mene traiti, gospodaru ree mu kmet. Nemam nita osim svojih sino-

    va, nemoj da se i od njih moram rastati.

    Tebi su dosta dva odvrati gospodar. A meni e dati jednoga.

    Otac, sav alostan, morao je posluati pa ode svom najstarijem sinu i ree:

    Dijete moje, poi u dvor onoga gospodina i slui mu kako ti zapovjedi.

    Kad se momak pojavio kod gospodina, ree mu gospodin:

    Dat u ti jednoga cucka i punu bavu vina. Taj cucak pokazat e ti put, kuda on bude

    iao, tuda mora i ti za njim. I koji se od nas dvojice prvi naljuti, taj e dobiti batine. Ako

    se ti prvi naljuti, ja u vitlati batinom, ako se ja prvi naljutim, ti e dobiti batinu u ruke.

    Dobro ree momak, a gospodin dade napuniti bavu vinom i podii na runa kola, pa

    dovede psa.

    Pas krene, a momak za njim. Vue vino i sve mu je tee. A pas tri kojekuda, kroz jarak,

    preko ograda, kroz tua dvorita.

    Nakon nekog vremena naljuti se momak i krene natrag s bavom. Gospodin ga doeka

    pitanjem:

    Kuda si vozio vino i jesi li se naljutio?

  • 29

    Hrvatske narodne bajke

    Naravno da sam se naljutio, kad ste mi dali takvoga zloestog psa! uzviknu momak.

    im je uo da se momak naljutio, gospodin uhvati batinu pa ga pone tui. Istukao ga je,

    jadnika, tako da je kui doao sav bolestan.

    No gospodinu to nije bilo dosta. Ve sljedeega dana ode opet onome kmetu i zatrai da

    mu poalje drugog sina u slubu.

    Nemoj to traiti, gospodaru ree ovjek. Vidi kakav mi se najstariji vratio kui. Ne

    znam ni hoe li preivjeti.

    Moj si kmet i mora me sluati ree gospodin. A kmetu ne preostade drugo nego da

    poalje i drugoga sina.

    Drugome momku grof ree kao prvom:

    Dat u ti jednoga cucka i punu bavu vina. Taj cucak pokazat e ti put, kud on bude

    iao, tuda mora i ti za njim. I koji se od nas dvojice prvi naljuti, taj e dobiti batine. Ako

    se ti prvi naljuti, ja u vitlati batinom, ako se ja prvi naljutim, ti e dobiti batinu u ruke.

    Krene momak s bavom za psom, a pas odjuri u neku umu. Momak ga je neko vrijeme

    pokuavao slijediti, onda se naljuti i krene natrag.

    Gospodin i njega doeka pitanjem:

    Reci, kuda si vino vozio i jesi li se naljutio?

    Naravno da sam se naljutio, kad ste mi dali takvoga zloestog psa! uzviknu momak.

    Idem za njim, idem, i nikamo ne stiem.

    im je uo da se momak naljutio, gospodin uhvati batinu pa ga pone tui. Istukao ga je,

    jadnika, tako da je kui doao sav bolestan.

    Gospodinu ni to nije bilo dosta. Sljedeega dana ode opet kmetu i zatrai da mu da i tre-

    eg sina u slubu.

    Nemoj to od mene traiti, gospodaru ree ovjek. Ne dam svojega najmlaeg sina,

    radije u sm tebi u slubu.

    To je uo najmlai sin pa se umijea:

    Ne, oe, ti si star i ne moe ii u slubu. Ii u ja, pa u sluiti kako se slui, a ne kako

    su moja braa sluila.

    I poe s gospodinom.

  • 30

    Hrvatske narodne bajke

    Kad su stigli u dvor, gospodin i njemu pokae cucka i ree:

    Ovaj cucak e ti pokazati put, a ti e za njim voziti kola puna penice. I koji se od nas

    dvojice prvi naljuti, taj e dobiti batine.

    Dobro ree sluga neka bude tako.

    I krene on za psom, s kolima penice. im su malo odmaknuli od dvora, uhvati sluga

    cucka i pone ga tui. Pas se otrgne i pobjegne glavom bez obzira. A momak odveze pe-

    nicu kui svojemu ocu pa se s praznim kolima vrati gospodinu.

    Gdje je pas i kamo si odvezao penicu? upita ga gospodin.

    Ja sam cucka istukao pa ne znam kamo je pobjegao, a penicu sam odvezao svojemu

    starome ocu, da ima to jesti. Je l' se moda ljutite?

    Ne, ne, nimalo se ne ljutim ree gospodin. No iza moga dvora ima jedna velika ja-

    ma, a ti je noas mora zatrpati. Ali ne smije zatrpavati s onim ime se zatrpava, ni zem-

    ljom, ni granjem, ni drvima, ni kamenjem.

    Hou ree sluga i to u napraviti. Zato ne bih?

    Pa ode i po noi dotjera svu gospodinovu stoku, i ovce i krave i konje, u onu jamu.

    Drugog dana ujutro pita gospodin:

    Jesi li uinio to sam ti rekao?

    O jesam, gospodine kae momak. Napunio sam jamu ovcama i kravama, mnoge su

    polomile noge pa ne mogu van. Je l' se moda ljutite?

    Ne, ne, nimalo se ne ljutim ree gospodin. No veeras, kad se budem vraao iz et-

    nje, ti mi mora posvijetliti. Ali ne onim ime se svijetli, ni svijeom, ni uljem, ni lojem.

    Dobro, gospodine prihvati momak. I to u uiniti, zato ne bih.

    Pa kad gospodin ode u etnju, sluga se pripremi. im ga je primijetio kako se vraa, on

    zapali talu i svinjac, kokoinjac i dva plasta sijena.

    Je l' dobro svijetlim, gospodine? uzvikne umjesto pozdrava. Je l' dobro vidite? Je l'

    treba vie svjetla?

    Ne, ne, dosta je! uzviknu gospodin.

    A jeste li srditi?

  • 31

    Hrvatske narodne bajke

    Ne, ne, nisam ree gospodin, no zapravo se itekako ljutio. Pa je mislio i mislio kakvu

    bi jo nemoguu zadau mogao zadati tome momku. Napokon smisli:

    Sad mi jo mora donijeti tri ake vrajega perja.

    Pa dobro, uinit u i to odgovori sluga i uzme gospodinu najboljega konja.

    Neu valjda ii pjeice objanjava i opet pita gospodina je l' se moda ljuti.

    Ne, nimalo odgovori gospodin. I mrmlja kroz zube:

    U pakao idi i u paklu ostani.

    Putovao je momak na konju, putovao, traei put do pakla. Putem stigne do kraljevsko-

    ga dvora. Oko dvora bio je lijep i velik vrt, ali u njemu nita nije htjelo rasti. Kraljev je

    vrtlar sadio i zalijevao, no sve je bilo uzalud. Trajalo je to ve tako dugo da je kralj pro-

    glasio kako e onome tko natjera vrt da bude zelen i rodan dati svoju ker za enu i pola

    kraljevstva k tome. Sve je to najmlai kmetov sin doznao popriavi s vrtlarom.

    A kamo ti ide? upita ga vrtlar.

    Idem u pakao odgovori mladi. Moram nabaviti tri ake vrajega perja.

    Moda bi tamo mogao pitati i zato je na vrt takav?

    Pitat u, zato ne bih odvrati momak i krene dalje.

    Iao je, iao, i stigao do mora. Tu je na obali bila jedna dua koja je morala svakog tko

    naie prenijeti na drugu obalu. Momak je zamoli da i njega prenese, a ona ga zapita ka-

    mo ide.

    Idem u pakao, zbog tri ake vrajega perja odvrati momak.

    A dua ga zamoli:

    Dragi ovjee, raspitaj se tamo i o meni. Pitaj, molim te, koliko u jo dugo prenositi

    ljude preko ovoga mora. Vidi, godine i godine prou, a da nitko ne naie.

    Dobro, i to u pitati, zato ne bih odvrati momak.

  • 32

    Hrvatske narodne bajke

    Kad ga je ukleta dua prenijela preko mora, putovao je jo cijeli jedan dan, a predveer je

    stigao do pakla. No u paklu nikoga nije bilo kod kue osim jedne starice. A to je bila

    majka samog vraga (koji je u ovoj prii pernat kao neka upava koko!).

    to je tebi, sinko, zato si ovamo doao? upita starica momka.

    Mladi joj ispria sve po redu: kako mu trebaju tri ake vrajega perja, i kako bi htio znati

    to je s onim kraljevskim vrtom i dokle e se ona dua muiti i ljude prenositi preko mo-

    ra.

    Moj ti je sin zloest ree na to starica i bolje da ga nita ne pita. Ali ja u ti pomoi

    koliko mogu.

    I sakrije ga pod neko korito. Odmah zatim stigne vrag kui i pone njukati.

    Tko je ovdje osim tebe? upita staricu.

    Nikog nema osim mene, vidi i sam ree starica. No vrag je i dalje bio sumnjiav.

    Brzo reci, koga ima ovdje, mene nos ne vara!

    to je tebi, sinko? upita starica. Nikoga tu nema. To si ti iz svijeta donio kojekakve

    mirise. Kasno si doao, sigurno si umoran.

    Malo-pomalo starica nagovori vraga da poe spavati. Kad je duboko zaspao, prie k

    njemu i otrgne mu jednu aku perja.

    to je? trgnu se vrag iz sna.

    Nita, nita ree starica. Samo sam sanjala udan san: o vrtu nekog kralja, u kom

    nita ne rodi.

    On joj ree da su tamo usred vrta zakopana tri kotlia puna zlatnika. Kad bi ih iskopali,

    vrt bi se zazelenio i urodio plodom. To promrmlja i opet vrsto zaspi.

    Malo poslije starica istrgne i drugu aku perja.

    to to radi? trgnu se opet vrag. Zato mi ne da mira?

    Nita, nita, sinko opet e starica. Opet sam sanjala udan san. Kao, pokraj mora

    ima neka dua, mora prenositi ljude na drugu stranu i pita se dokle e tako.

    A vrag se nasmije.

    Mogla se ve davno osloboditi da zna ono to ne zna. Ako baci u more onog koga nosi,

    bit e slobodna.

  • 33

    Hrvatske narodne bajke

    Zatim vrag ponovno duboko zaspi. A starica je treu aku perja istrgnula tako oprezno

    da se samo promekoljio u snu.

    Evo ti to si traio ree starica kmetovom najmlaemu sinu, podigavi korito ispod

    kojega ga je sakrila. I ispria mu sve to joj je sin rekao.

    Hvala ti od srca! apnu momak i cmoknu staricu u obraz.

    Idi sad! ree ona smjekajui se. I nemoj onoj ukletoj dui nita govoriti dok te ne

    prenese preko mora.

    Brzo je momak opet stigao na obalu. A dua ga ve eka i zapitkuje:

    Jesi li pitao? Jesi li doznao?

    Prenesi me najprije preko mora pa u ti rei odgovara momak.

    Kad ga je prenijela, on ree:

    Sljedeeg koji naie mora baciti u more, onda e biti slobodna.

    Jao meni, ovjee dragi, trebao si mi prije rei! Sad e opet proi godine i godine prije

    nego to netko opet naie.

    Nee, ne boj se tjeio ju je momak. Doi e ti jedan uskoro.

    Poe dalje i ubrzo stigne do kraljevskoga vrta. Vrtlar ga ugleda i pouri mu ususret.

    Jesi li saznao to o naemu vrtu?

    Jesam odvrati momak. Treba mi nekoliko ljudi i zaas emo napraviti to treba.

    Dodijelie mu odmah nekoliko slugu, a on zajedno s njima iskopa tri kotlia puna zlatni-

    ka.

    Nekoliko dana poslije vrt se zazeleni, a voke poee cvjetati. Kralj je to vidio, razveselio

    se i odrao obeanje: dao je momku svoju ker za enu, polovicu kraljevstva i polovicu

    onih zlatnika. Zadravao ga je da ostane kod njega, no najmlai kmetov sin ree da naj-

    prije mora dovriti jedan posao. Kralj mu dade koiju i pratnju, i tako je stigao gospodi-

    nu koji ga je poslao na put.

  • 34

    Hrvatske narodne bajke

    Ovaj izdaleka primijeti koiju i pratnju, izie pred njih i kad spazi momka, odmah ga

    upita:

    Jesi li donio tri ake vrajega perja?

    Donio sam tri ake vrajega perja objavi momak.

    A gdje si stekao tu koiju i pratnju? upita gospodin.

    U zemlji s druge strane mora, gospodine ree najmlai kmetov sin tamo sam sve to

    dobio. Tamo vam se nudi blaga i kraljevstva, svega to zaelite.

    Ali kako u preko mora? upita gospodin.

    Lako odvrati mladi. Na obali jedna dua samo eka hoe li tkogod naii pa da ga

    prenese na drugu obalu.

    Misli da bih i ja mogao tamo otii i blago nai?

    Zato ne bi, gospodine? Onamo se lako stie.

    Dobro! Idem i ja sebi neto priskrbiti!

    Tako se gospodin polakomi za blagom i jo istoga dana krene na put. I sve je bilo kao to

    je momak rekao bar u poetku. Kad je stigao do mora, naao je onu ukletu duu i dua

    ga je ponijela preko vode. No kad su bili na pola puta, strese ga s ramena i puf! baci ga

    u more. I odleti slobodna.

    Momak je, meutim, otiao po svog oca i brau pa ih odveo u svoje novo kraljevstvo to

    jest polovicu kraljevstva gdje su svi zajedno ivjeli lijepo i veselo.

    A gospodin jo i danas hodi po dnu mora i hrani ribe.

  • 35

    Hrvatske narodne bajke

    Pjetlieva druina

    Jednome je pjetliu dosadio ivot u seoskom dvoritu.

    Ovdje je tijesno i sve je uvijek isto, mislio je, prase roke, kokoi se prave da znaju let-

    jeti, gusan trai svau. A sivi golub kae da je iza naega plota veliki svijet. Sigurno tamo

    ima i zanimljivih mjesta od ovoga dvorita.

    I on odlui krenuti na put.

    Zaleti se, skoi i preleti plot. I sav zadovoljan, jer mu je otprve uspjelo, uputi se seos-

    kom cestom.

    Iao je tako, iao, a onda nabasao na nekog purana. Taj je puran proveo jutro uzalud tra-

    ei kakav zalogaj u pranoj travi uz rub ceste i jedva je ekao da s nekim popria.

    Kamo si se uputio? upita pjetlia.

    Idem u svijet odvrati pjetli.

    A kako je tamo? upita puran.

    Ne znam dok ne vidim odvrati pjetli.

    Ima li mjesta i za mene? upita puran.

    Naravno, svijet je velik odvrati pjetli.

    Mogu onda s tobom? upita puran.

    Pa hajde, u dvoje je veselije prihvati pjetli.

    I pooe dalje zajedno.

  • 36

    Hrvatske narodne bajke

    Ili su pjetli i puran putem, a put ih je vodio pokraj vode. Nije to bio ni potok ni jezero,

    nego neka lokva zaostala od posljednje kie. A u toj tijesnoj lokvi kupala se neka patka. I

    bilo joj je dosta takvoga kupanja.

    Kamo idete? upita patka pjetlia i purana.

    Idemo u svijet odgovorie njih dvojica.

    Ima li tamo ljepe vode za kupanje? upita patka. U ovoj maloj lokvi ne mogu ni no-

    ge ispruiti!

    Ne zna dok ne vidi odvrati pjetli.

    Rado bih pogledala ree patka. Mogu li s vama?

    Moe prihvati pjetli, a puran je dodao:

    to nas je vie, to je veselije.

    Ili su dalje u troje, a put ih je vodio pokraj nekoga gutika. Odjednom iz gutika izjuri

    pred njih veliki bijeli gusan. Nije bio dobre volje. Jer se maloprije potukao s istim takvim,

    ali malo veim bijelim gusanom. I izvukao krai kraj.

    Kamo idete? upita on pjetlia, purana i patku.

    Idemo u svijet rekoe oni.

    Je li svijet daleko odavde? upita gusan.

    to dalje, to bolje odvrati pjetli.

    Mogu li s vama? upita gusak.

    Pjetli nije bio ba oduevljen, jer je imao loa iskustva s gusanima, no puran ree:

    Moe.

    A patka doda:

    to nas je vie, to je veselije.

    I tako su dalje ili u etvero. No seoski im je put svima dosadio. Zato su skrenuli na neku

    stazu i ubrzo zali u umu.

    Prva ivotinja koju su u umi sreli bio je zec. I zec se raspitivao kamo idu i zato, i upitao

    smije li s njima. Pa je druina dobila i petog lana.

  • 37

    Hrvatske narodne bajke

    Zatim su sreli jea. Koji se zaelio novoga drutva i doivljaja. Pa im se i je pridruio na

    putu u svijet.

    Pjetli i puran, patka i gusak, i zec i je vesela druba ila je umskom stazom sve do

    mrkloga mraka.

    Kad je pao mrak, njih uhvati strah.

    Moramo nai neko skrovite za no rekao je pjetli.

    Moramo, moramo potvrdie puran, patka i gusan.

    Znam zgodnu rupu u blizini rekao je zec.

    Pooe svi skupa do zeeve rupe. I zbilja bilo je to zgodno mjesto. Jedan po jedan uvu-

    koe se u duplju: i pjetli, i puran, i patka, i gusak, i zec. A jea postavie pred rupu kao

    strau. Jer su jeevi ionako po noi budni. To jest, ako su se po danu naspavali.

    Putnici su bili umorni pa su brzo zaspali. I pjetli, i puran, i patka, i gusak, i zec. Pa ak i

    je koji se toga dana, eto, nije naspavao.

    No nedaleko od toga mjesta upravo se probudila jedna lisica.

    Otvorila je oi, protegnula se i osjetila da je gladna. No nije joj se dalo samoj ii u lov pa

    se uputila do oblinjeg brloga u kojemu je spavao njen prijatelj sivi vuk.

    Hej, vue! zazove ga. Jesi li budan?

    Sad jesam odgovori vuk zijevajui.

    A jesi li gladan?

    Tko nije gladan kad se probudi?

    Hajdemo onda zajedno u lov.

    Dobro, a kamo emo noas?

    Do upljega stabla odvrati lisica. Zna onoga u kojemu smo ve nekoliko puta nali

    slasni zalogaj.

    Da, da, bilo je to ba ono stablo u kojemu se skrivala pjetlieva druina!

  • 38

    Hrvatske narodne bajke

    Vuk prihvati lijin prijedlog pa njih dvoje krenue kroz mrkli mrak: lisica prva, a vuk za

    njom.

    No kad su stigli do upljega stabla, lisica nagazi na jea koji je spavao pred dupljom. Pre-

    strai se pa ree vuku:

    Tu je samo otro trnje, tuda emo teko proi!

    Ti pokuaj proi i uvui se u duplju predloi vuk. Manja si, bit e ti lake nego meni.

    Dobro ree lisica i oprezno opet krene prema stablu.

    No je se, naravno, probudio kad je lisica stala na njega. Dok su vuk i lisica razgovarali,

    on je mugnuo u duplju i digao uzbunu.

    Lisica i vuk! vikao je. Lisica i vuk!

    Svi se probudie. Pjetli zalepee krilima, a zec od straha pone trati ovamo-onamo po

    duplji topui apicama.

    Lisica je ula to lepetanje i toptanje pa se vrati vuku i ree:

    Sluaj, vue, meni se ini da unutra netko trai batinu. Bojim se da ovo nee dobro za-

    vriti.

    Ma pogledaj malo bolje apnu joj vuk. Ako je sam, lako emo ga svladati.

    Lisica ponovno krenu prema duplji, ali vuk za svaki sluaj ostane malo podalje.

    U duplji je puran poeo od straha glasno vikati:

    Purgari! Purgari! Purgari!

    A patka ga je tjeila i vikala jo glasnije:

    Ne boj se! est nas je! Ne boj se! est nas je!

    Lisica je i to ula pa dovikne vuku:

    uje li ovo, vue? Njih je est, a mi smo samo dvoje!

    To nije dobro odvrati vuk. No mi znamo koliko je njih, a oni ne znaju koliko je nas.

    U mraku ih moemo iznenaditi.

    Moda ree lisica i priulja se korak blie duplji.

    No kad je unutra jo i gusak zasiktao, lisici je bilo svega dosta.

  • 39

    Hrvatske narodne bajke

    Sluaj, vue, unutra netko pali svijeu! Vidjet e nas, pa smo nastradali. Bjeimo radije

    odavde dok smo itavi!

    Bjeimo! prihvati vuk kojemu se cijeli pothvat ionako nije sviao.

    Pa su pobjegli.

    I ostali bez veere.

    A u upljem je stablu nastalo pravo slavlje. Galamili su i skakali od veselja i pjetli, i pu-

    ran, i patka, i gusak, i zec. Pa ak i je kojemu je lisica prignjeila apu. I odluie da e

    svi zajedno ostati u umi jer im nitko nije ravan po hrabrosti i pameti.

  • 40

    Hrvatske narodne bajke

    Mladi i vraji car

    ivio jednom neki vrlo siromaan ovjek. Stanovao je sa svojom enom u tronoj kuici

    na kraju sela i svi su ga izbjegavali nitko nije htio ak ni u lov ii s njim. Pa je siromah

    iao sam.

    Jednom tako krene u umu, nadajui se da e neto uloviti i tako prehraniti sebe i enu

    barem na neko vrijeme. Iao je, iao, kad odjednom pred njega istri jelen. Potri ovjek

    za jelenom, no morao je dugo trati. Lovio je toga jelena tri dana dok ga napokon nije

    uspio uloviti. I tad, sav umoran, shvati koliko je daleko otiao od kue i da se ne zna vra-

    titi. Pa uzviknu:

    Kad bi mi netko pokazao put kui, dao bih mu ovaj svoj ulov!

    Na to se pred njim stvori neki udan svat i ree:

    Evo, ja u ti pokazati put. No, hoe li mi zauzvrat dati blago koje si danas dobio u ku-

    u?

    Kakvo blago? odgovori zbunjeno ovjek. Ja sam siromah, nema nikakvog blaga u

    mojoj kui. Nego dat u ti, evo, ovoga jelena.

    Neu jelena ree neznanac nego tvoje blago.

    Pa dobro pristane naposljetku ovjek. Ako sam neto dobio, neka ti bude, samo me

    izvedi iz ove ume.

    Obeava?

    Obeavam.

  • 41

    Hrvatske narodne bajke

    Kad se tako dogovorie, neznanac ga povede umom i u tren oka stigoe do kue. Zau-

    en to su tako brzo stigli, siromah se okrene prema neznancu, no ovaj je ve nestao. Jer

    taj udni ovjek bijae sam vraji car.

    Ue siromaak u kuu i ima to uti: toga je dana njegova ena rodila sina!

    Sad jadnik shvati to je obeao! No vie nije mogao povui obeanje. Sakrio se u neki kut

    i plakao za djetetom. No nikome nita nije govorio.

    Vrijeme je prolazilo, djeak rastao, a njegov je otac stalno tugovao. Svaki dan se pitao

    kada e vraji car doi po dijete. ena je primijetila njegovu tugu pa ga svako malo pitala

    to mu je, no on bi uvijek odgovorio da joj ne moe rei.

    Napokon, kad je djeaku bilo pet ili est godina, ispriao je eni to se dogodilo onoga

    dana u umi. Sad je i ena stala plakati pa su zajedno tugovali, na udo cijelog sela. to

    je tim ljudima? pitali su se seljani. Imaju tako krasnog sina, a stalno su alosni?

    Kad je djeak ve poodrastao, poeo je i on primjeivati kako mu otac i mati svako malo

    plau, pa ih pitati to im je. Najprije mu ne htjedoe rei, no kad je navrio devetnaest

    godina, otac mu ispria kako je na dan njegovog roenja u umi sreo vrajeg cara i to

    mu je obeao.

    Ne bojte se ree momak. Idem ja vrajem caru pa u ga pitati zato je zatraio da

    mu obea ba mene.

    Nemoj ii, dijete! zaklinjali su roditelji. Radije ekaj da on doe.

    Neu da stalno ivimo u strahu ree momak. Otii u k njemu i pitati ga to hoe od

    mene.

    Ako ode vrajem caru, nee se vratiti ponavljali su jadni roditelji.

    Ma hou ree mladi. Nita se ne bojte!

    I krene u umu, na istu stranu kao njegov otac prije devetnaest godina.

    Lutao je umom, lutao i nakon tri dana naiao na samotnu kuicu. Bila je malena, niska,

    mahovinom pokrivena, a nad njom je letio gavran. Graktao je i kruio, nesretno graktao i

  • 42

    Hrvatske narodne bajke

    uporno kruio oko krova. Momka obuzme znatielja, zapita se to bi moglo biti u toj ku-

    ici pa zaviri kroz prozor. Unutra je sjedila samo neka tuna starica. Momak pokuca i

    ue.

    O, dijete, kud si zaao! ree mu bakica umjesto pozdrava. Bjei kui, inae e ti biti

    isto kao meni!

    A to se tebi dogodilo, bako? upita mladi.

    Vidi, sinko, onoga gavrana to mi stalno leti oko kue?

    Vidim.

    To je moj sin. Vraji ga je car pretvorio u crnu pticu, jer ga nije htio sluati. I zato ti ka-

    em, bjei kui dok jo moe.

    Ne bojim se, bako, samo mi kai gdje mogu nai toga vrajeg cara.

    Ako ba hoe ree starica moj sin gavran odvest e te na srebrnu rijeku. Tamo keri

    vrajega cara dolaze na kupanje, one e ti rei gdje ga moe nai. Ima ondje jedna velika

    rupa, u nju se sakrij. Ali dobro pazi, nemoj da te vraje keri zateknu na spavanju. Ako te

    ugledaju prije nego to ti ugleda njih, one e te rastrgati. Ali ako ti njih prvi vidi, sve e

    biti dobro.

    Momak prenoi u stariinoj kui, a sutradan se on i gavran uputie dalje. Gavran je letio

    ispred momka, momak iao za gavranom. Nakon dugog hoda stigoe do srebrne rijeke.

    Nali su i peinu koju je starica spominjala pa se momak u nju sakrije. Dobro je pazio da

    ne zaspi, no moda bi ga umor ipak prevario, da gavran nije straario s njim i svako ma-

    lo graktao. Tako je budan doekao keri vrajeg cara.

    Doletjele su kao tri paunice. Kad su stale na zemlju, pustie da s njih sklizne perje i vidje-

    lo se, premda je ve bila no to su tri krasne djevojke. Ule su u srebrnu rijeku i zapliva-

    le.

    Triput su plivale tamo i natrag. Kad su i trei put preplivale rijeku, izlazile su iz vode

    jedna po jedna i opet odijevale paunovo perje. No najmlaoj, koja je izila posljednja, de-

    ko ukrade pernatu haljinu.

    Starije su sestre ve odletjele, kad je najmlaa vraja ki poela vikati:

    Gdje mi je perje? Ne smijem ovakva kui! Jao meni, to u sad?

  • 43

    Hrvatske narodne bajke

    Tad se javi mladi iz svojega skrovita.

    Ja sam ti uzeo haljinu ree. Vratit u ti je, ako obea da e me odvesti do vrajega

    cara.

    Hou odvrati djevojka. Ja sam njegova ki i pokazat u ti put do njegovih dvora.

    Momak joj vrati pernatu haljinu, ona je navue i pretvori se opet u paunicu. Bilo mu je

    ao to je opet ptica, ba mu se svidjela kao djevojka. A svidio se i on njoj.

    Hajde ree mu sad paunica iupaj iz mog repa jedno perce. Pa ako neto poe po

    zlu, samo puhni u perce, a ja u ti poslati pomo.

    Mladi je poslua, trgne jedno pero i spremi ga u dep. Onda krene za paunicom prema

    dvorima vrajega cara.

    Kad je stigao do dvora, imao je to vidjeti: graevina od crnoga kamena, dvorite od olo-

    va, oko njega ograda od rogova, za ogradom dubok jarak pun vode i blata.

    uvi da mu je doao gost, vraji car izie na dvorite pa upita pridolicu:

    Tko si i zato si doao?

    Doao sam te pitati odvrati mladi zato si prije devetnaest godina traio od moga

    oca da me tebi obea.

    Kod mene ti vrijedi: to vie, to bolje! odvrati mu vraji car. Na mom dvoru nikad

    dosta slugu.

    Zato onda nisi doao po mene?

    Kakva mi korist od djeteta? Znao sam da e i sm doi kad bude vrijeme.

    Doao sam, ali ti ne elim sluiti.

    Ne eli, je li?

    Vraji car se zagleda u momka.

    Dogovorit emo se ovako ree. Zadat u ti tri zadae. Ako ih izvri, slobodan si.

    Ako ne izvri, moj si.

    Izvrit u ree momak. to zapovijeda?

    Mnogi su se ve tako prevarili nasmije se vraji car. Evo, danas e mi uzorati ovo

    olovno dvorite, posijati penicu, poeti je, samljeti je i ispei mi pogau za veeru.

  • 44

    Hrvatske narodne bajke

    Hou odvrati mladi, kao da je to neto najobinije.

    I bolje ti je ree car smijui se. Jer ako ne uspije, moj si zauvijek.

    Kad je ostao sam, mladi izvue iz depa ono pero i puhne u njega. Kako je puhnuo, po-

    javila se pred njim najstarija vraja ki nju je najmlaa sestra prvu poslala mladiu u

    pomo.

    to treba uiniti? upita djevojka.

    Uzorati olovo, penicu posijati, penicu poeti, ispei pogau. Sve danas do veeri.

    Dobro ree najstarija vraja ki. Kad padne mrak, imat e pogau.

    I zaista, sve je uinila po zapovijedi. Tek to je vraji car sjeo veerati, a momak mu do-

    nosi vruu pogau. Caru nije preostalo nita drugo nego da ga pozove za stol i tako su

    zajedno veerali. Poslije veere momku dodijelie sobu za spavanje te je prvi dan u vra-

    jem dvoru doao kraju.

    Sutradan probudi vraji car mladia i pozove ga na dvorite.

    Vidi onaj duboki jarak oko moga dvora? upita.

    Vidim, naravno ree momak.

    Pun je vode, je li tako?

    Pun i prepun.

    Hajde sada, osui mi taj jarak, da u njemu ne bude ni vode ni blata. Neka bude praina.

    Inae zna ve!

    Deko ode do jarka i zagleda se u vodu i blato. A nedaleko odande bili su neki ljudi u

    lancima, to su za vrajega cara morali raditi bez jela i pia, tko zna otkad. Momak pomi-

    sli da bi i sam mogao tako stradati, no sjeti se svojega pera, izvue ga iz depa i puhne.

    Doleti srednja sestra sada je nju najmlaa poslala u pomo.

    to je otac zapovjedio? upita.

    Osuiti jarak, napraviti prainu. Moe li to uiniti?

  • 45

    Hrvatske narodne bajke

    Nita se ne boj ree srednja sestra. Evo ti klju, oslobodi one ljude okova i reci im

    nek' ispiju vodu do zadnje kapi.

    Mladi ode do ljudi, oslobodi ih i viknu:

    Pijte vodu, pijte, nek' ostane samo praina!

    Hoemo! rekoe oni pa je tako i druga zadaa izvrena.

    Treega dana ujutro vrag budi momka i kae mu:

    Sluaj, deko, danas e mi uhvatiti Repatu Zvijezdu Zlatnu, elim njome potkovati

    svoga konja. Ako mi je ne donese, moj si zauvijek.

    Momak izie iz dvora i odmah puhne u perce. Sad je dola najmlaa careva ki, a on se

    ba razveseli to je opet vidi.

    to je bilo? upita ga djevojka.

    Moram donijeti Repatu Zvijezdu Zlatnu. Tvoj otac eli njome potkovati konja.

    Donijet e je ree najmlaa ki. Repata Zvijezda Zlatna dolazi na srebrnu rijeku piti

    vodu, na isto mjesto gdje smo se mi kupale. Dat u ti dvanaest vrajih egrta da uhvate

    Zvijezdu kad se sagne nad rijeku.

    Dobro ree momak.

    Kad je sunce zalo, dovela mu najmlaa vraja ki dvanaest egrta pa svi zajedno krenu-

    e na rijeku. ekali su, ekali, a onda se pojavi Repata Zvijezda Zlatna. Spusti se na zem-

    lju, prie rijeci, sagne se nad vodu i pone piti. A njih dvanaestorica skoe i okrue je.

    Kako su je hvatali, sva su joj krila polomili. No naposljetku su je uhvatili i predali onome

    momku. Nosi momak Repatu Zvijezdu Zlatnu i uje kako mu ape najmlaa vraja ki:

    Ne daj je caru u ruke, ve je baci u kotao za vodu. Zvijezda e opet dobiti krila i pobjei.

    Momak kimnu glavom i osmjehnu se, sretan to ne mora jadnu Zvijezdu dati vrajem

    caru. A djevojin glas nastavlja:

    Tad reci da si izvrio tri naredbe i da si zasluio nagradu. Car ti nee moi odbiti, pitat

    e te to eli. Ti zatrai mene, najmlau njegovu ker, i vjetrena kola. Zapamti, nita

    drugo ne smije uzeti iz njegova dvora.

  • 46

    Hrvatske narodne bajke

    Momak uini kako mu je rekla: donese Zvijezdu i baci je u kotao pun vode. Car posegnu

    za njom, no njoj su ve izrasla nova krila. Toliko je brzo odletjela da je mogao samo jo

    gledati zlatan trag to je ostao za njom.

    Zvijezdu sam ti donio ree momak sam si kriv to je nisi znao zadrati.

    I to sad hoe? upita ga mrko vraji car.

    Tri sam zadae izvrio, zasluio sam nagradu.

    Eno, tamo ti je moja riznica pa uzmi zlatnika koliko hoe.

    Neu zlatnike.

    Ima i dragulja.

    Neu dragulje.

    Pa to onda hoe? upita vraji car, premda je ve znao to momak ima na umu.

    Tvoju najmlau ker i vjetrena kola.

    Znao sam da se ona tu umijeala, ti sm ne bi izvrio moje tri zadae gunao je vraji

    car, no dade mladiu to je traio.

    I jo neto hou dodao je mladi. Izvrio sam tri zadae, red je da i ti meni da tri

    stvari.

    Dragulje ili zlatnike? osmjehnu se vraji car, nadajui se da e se momak ipak preva-

    riti.

    Hou da onom gavranu vrati ljudski oblik.

    Vraji car uzdahnu pa mu ispuni i tu elju.

    Sad mladi i djevojka sjedoe u vjetrena kola i u tren oka stigoe momkovim roditeljima.

    Oni su, jadni, jedva bili ivi od silnoga straha da su izgubili sina jedinca. A kad se mo-

    mak vratio na vjetrenim kolima, i jo s prekrasnom djevojkom, priredie veliko slavlje pa

    su se veselili i veselili, a vesele se jo i danas. Moraju nadoknaditi to su propustili plau-

    i devetnaest godina!

  • 47

    Hrvatske narodne bajke

    abica djevojka

    Neko davno, u starim priama, ivjeli su razni ljudi koji nisu mogli imati djece. I kad bi

    u svojoj elji za djetetom ve sasvim izgubili strpljenje, rekli bi: Kad bismo bar imali di-

    jete, makar bilo i maleno kao palac! Ili: Kad bismo bar imali dijete, makar bilo i prase!

    Ili grm rumarina! Makar obian lonac! I ba se najudnije elje u priama ostvaruju.

    ivjeli su tako jedan mu i ena bez djece, i ve su bili gotovo ostarjeli. Stalno su se molili

    i nadali da e ipak dobiti dijete, no nita nije pomagalo. Naposljetku ena ree:

    Kad bih bar rodila dijete, makar bila i abica!

    Poput drugih udnih elja, i ova se ostvarila. Nakon devet mjeseci rodi ena malenu ker

    abicu. I takvom se djetetu roditelji razveselie i dobro su se brinuli za svoju abicu. Ona

    je rado provodila vrijeme vani; kad bi njen otac radio u vrtu ili vinogradu, i ona je bila s

    njim. A njena bi im majka o podne donosila objed.

    Vrijeme je prolazilo, abica odrastala, a roditelji postajali sve stariji. Jednoga dana ena

    se razboli. Tuila se da ne moe ni ustati, a kamoli poi u vrt s rukom. Tad se javi abica

    i ree da e ona odnijeti ocu ruak.

    Ali kako e, dijete? upita je majka. Nema ruke kojima bi nosila lonac.

    Privei mi ga na lea ree abica. I nita se ne brini.

    Tako su uinile: ena zavee keri lonac za lea i abica se uputi u vrt. Kad je dola do

    ograde, nije mogla otvoriti vrata, a ni skoiti s loncem na leima, pa pone zvati oca. On

  • 48

    Hrvatske narodne bajke

    joj otvori, uzme lonac s njenih lea i prione uz jelo. I abica pojede zalogaj, a onda zamoli

    oca da je podigne na trenju. Otac je stavi na granu, a abica pone pjevati. Pjevala je ta-

    ko lijepo da se inilo kao da umske vile pjevaju.

    Prolazio tuda kraljev sin. Bio je krenuo u lov, no kad je uo krasno pjevanje nije nastavio

    putem prema umi, nego je skrenuo u starev vrt.

    Tko to tako lijepo pjeva? upitao je oca djevojke-abice. A ona je u taj tren uutjela.

    Ma nitko odvrati starac.

    Kako nitko, kad sam maloprije uo neki divan glas?

    Ja nisam nita uo ni vidio ree ovjek.

    Bilo ga je sram rei da mu je ki abica, a bilo ga je i strah za nju. No kraljev je sin bio

    uporan.

    Reci mi, stare, tko je pjevao. Ako je muko, bit e mi prijatelj, ako je ensko, bit e mi

    nevjesta.

    No starac mu ipak ne htjede rei.

    Sljedeega dana opet je abica nosila ocu objed i opet ga zamolila da je podigne na tre-

    nju. Kad je zapjevala, i sam vjetar se umirio da joj ne kvari pjesmu. Pjevala je i pjevala s

    trenje, da je cijela dolina odzvanjala.

    Kraljev sin poao je opet istim putem u lov, samo zato da uje njen glas. No kad je stigao

    do starevog vrta, abica ga primijeti i uuti.

    Reci mi, stare, tko je pjevao? upita ponovno kraljev sin.

    Ne znam ree ponovno starac.

    A tko je tebi objed donio?

    Sm sam iao kui, ali sam bio toliko umoran da nisam mogao jesti, pa sam donio jelo

    ovamo.

    Srce mi je oarala ta pjesma! Sigurno zna tko pjeva! Molim te, reci mi. Ako je muko,

    bit e mi prijatelj, ako je ensko, bit e mi nevjesta.

    Sad se starac pokoleba i ree:

  • 49

    Hrvatske narodne bajke

    Ma rekao bih, ali me je sram, a i bojim se...

    Ne boj se, samo mi reci.

    I ovjek mu sad ree da je abica s grane pjevala i da je ta abica njegova ki.

    Zamoli je neka sie i zapjeva jo jednom.

    abica je sila i zapjevala. Mladiu se srce topilo od miline pa ree:

    Hoe li biti moja nevjesta?

    Jesi li siguran da hoe abicu? upita abica-djevojka.

    Siguran sam da nema niega na svijetu ljepeg od tvoga glasa. Reci da e biti moja

    nevjesta!

    abica pristane, a kraljevi joj ispria kako ima dva brata i kako je njihov otac zapovjedio

    neka sutradan k njemu dou njihove zarunice. Pa koja donese ljepi cvijet, njoj i njenom

    zaruniku prepustit e kraljevstvo.

    Ti doi kao moja zarunica i donesi cvijetak kakav bude htjela rekao je abici.

    Doi u odgovori abica. Ali mora po mene poslati bijelog pijetla na kojemu u do-

    jahati.

    Hou ree kraljevi pa se vrati kui i odmah joj poalje pijetla.

    abica pak ode Suncu i zamoli sunanu haljinu.

    Sljedeega jutra zajae abica bijeloga pijetla, a sunanu haljinu uzme sa sobom. Kad je

    stigla do tvrdoga grada, straa je isprva nije htjela pustiti kroz vrata. abica na pijetlu

    tko je to jo vidio! No abica ree straarima da ide kraljevom sinu pa je naposljetku pus-

    tie.

    Kad je stupila u grad, pijetao se pretvorio u bijelog konja, a abica u najljepu djevojku

    na svijetu. Na njoj je bila sunana haljina, a u ruci je kao cvijet nosila klas penice. I tako

    je ula u kraljevu palau.

    Kralju je prva prila zarunica najstarijega sina.

    Kakav mi cvijet nosi? upita kralj, a ona mu prui ruu. Kralj zahvali, a djevojka stane

    u stranu.

    Zatim je prila zarunica drugog sina.

  • 50

    Hrvatske narodne bajke

    Kakav si mi ti cvijet donijela? upita kralj, a djevojka mu prui struak ljubica. I njoj je

    kralj zahvalio, no onda se okrenu prema zarunici najmlaega sina i spazi klas penice u

    njenoj ruci.

    Ti si nam donijela najljepi cvijet rekao je. Zna da bez kruha nema ivota! Ti e se

    znati dobro brinuti za kraljevstvo.

    Pa odredi neka bude svadba i prepusti kraljevstvo najmlaem sinu.

    I tako je abica postala kraljica.

  • 51

    Hrvatske narodne bajke

    Ptiar i crna vrana

    Bio jednom jedan ovjek koji nije znao raditi nita, osim loviti ptice. Napravio je zamke

    od iblja i po cijele dane samo vrebao pernate stvorove. Pa su ga susjedi nazvali ptia-

    rom.

    Lovio je taj ptiar razne ptice, no jednoga dana ba nije imao sree Koliko god se trudio,

    nita nije uspijevao uhvatiti sve dok mu se u zamku ne ulovi neka vrana. No tim je

    ulovom bio vrlo nezadovoljan.

    Od tebe mi nema ba nikakve koristi rekao je gledajui vranu. Niti lijepo pjeva, niti

    lijepo izgleda, ne mogu te ni prodati ni pojesti. Mogao bih ti zavrnuti vratom, no ni to

    mi nije neki dobitak...

    Tako je naglas razmiljao, kad vrana progovori ljudskim glasom:

    Pusti me na slobodu, a ja u ti u zamku dotjerati druge ptice. Od njih e imati koristi.

    Pa dobro pristane ptiar. Ionako ne znam to bih s tobom.

    Kad je sljedeega dana krenuo u lov, vrana izvri obeanje: dotjerala je dva krasna slavu-

    ja ravno u ptiarevu zamku. Ptiar, sav zadovoljan, zatvori slavuje i proda ih nekom kne-

    zu. Pomisli da je to kraj prie i ubrzo zaboravi vranu.

  • 52

    Hrvatske narodne bajke

    No slavuji su toliko lijepo pjevali da je glas o tome stigao do samoga cara. Car kao car:

    kad je uo za ptice kojima se svi toliko dive, odlui da moraju biti njegove. Ubrzo se knez

    morao rastati od slavuja i darovati ih svome gospodaru. Pa bi i tu mogao biti kraj prie.

    Slavuji su zaista prekrasno pjevali. No nakon nekog vremena caru to vie nije bilo do-

    voljno. Palo mu je na pamet kako ti slavuji zacijelo imaju majku i kako ona moda jo

    ljepe pjeva. I kako bi moda ba najljepe bilo kad bi sluao sve troje i mlade ptice i

    njihovu majku. Takvo to nitko nema! Tako razmislivi, car naredi da mu nau i dovedu

    ptiara.

    Carske se naredbe moraju brzo izvravati i ve sljedeega dana ptiar je stajao pred ca-

    rem.

    Jesi li ti ovjek koji je uhvatio ove slavuje? upita ga car.

    Jesam odgovori ptiar.

    Onda e lako izvriti ono to elim ree car. Hou da mi nae i njihovu majku.

    Ali kako? upita zbunjeni ptiar.

    Kako god zna ree car. Ti si ptiar, to ti je posao. Dobit e dobru nagradu za maj-

    ku ovih slavuja. Ali ako je ne ulovi, ostat e bez glave.

    Ptiar krene kui i putem se pone na sav glas jadati:

    Jao meni, joj! Mislio sam da moj posao nikome ne smeta, nije teak, nije opasan! A sad?

    Nai majku ba onih slavuja pa to samo luak moe narediti! Jao meni, ostat u bez

    glave!

    No tada se pred njim ponovno pojavi vrana.

    to ti je? upita. Kakva te nevolja snala?

    Ti si svemu kriva! uzviknu ptiar. Ipak sam ti trebao zavrnuti vratom!

    Pa joj ispria to se dogodilo.

    Nita se ne boj ree vrana. Nego sutra reci caru neka ti da tisuu vrea penice, a

    onda svu penicu istresi na jednu hrpu. Ja u rei pticama da ih car poziva na gozbu; sve

    e doi, vjeruj mi, pa i majka onih slavuja. Ti ponesi krletku i slavuje pa ih stavi blizu hr-

    pe penice. Kad majka vidi svoje ptie, poletjet e k njima, a ti e je uhvatiti.

  • 53

    Hrvatske narodne bajke

    Ptiar poslua vranu i zatrai od cara tisuu vrea penice. I tek to je istresao svu peni-

    cu iz vrea, poele su stizati ptice. Zatim se sve dogodilo ba kao to je vrana rekla: maj-

    ka je prepoznala ptie slavuje, pohrlila k njima, te je ptiar lako ulovi.

    Donio je caru eljenu pticu i dobio dobru nagradu. Vratio se kui i odahnuo. Ali ne za-

    dugo.

    Car je, meutim, ubrzo ponovno dao pozvati ptiara.

    Sluaj ree mu dobro sam te nagradio, a nagradit u te jo i bolje, ako izvri ono to

    ti zapovjedim. Sad elim da mi dovede gospodaricu onih ptica.

    Ali kako u to promuca nesretni ptiar.

    Kako god zna prekinu ga car. Dovedi je, i bit e bogat do kraja ivota. Ali ako je

    ne dovede, zna ve, ostat e bez glave.

    Sav snuden, vratio se ptiar kui.

    Taj me ovjek jednostavno eli ubiti mrmljao je zato mi smilja te nemogue zadae.

    Ovaj put u sigurno ostati bez glave...

    No na prozoru se pojavi vrana.

    Zar te ponovno snala nevolja, prijatelju? upitala je.

    Nevolja, da, jo gora od prole ree ptiar i sve joj ispria.

    Nita se ne boj ree mu vrana. Nego zatrai od cara da ti opremi brod pun svakoja-

    ke robe pa emo se otisnuti na iroko more. Kad ljudi s druge strane mora uju da dolazi

    carski trgovac, svi e htjeti vidjeti to prodaje. Pa e tako i gospodarica onih ptica doi na

    tvoj brod. Kad ti je pokaem, odmah digni sidro i bjei s njom.

    Ptiar uini kako je vrana rekla: zatrai od cara da mu opremi brod te se otisnue na pu-

    inu. Plovili su i plovili preko irokoga mora.

    Kad su usidrili brod u dalekoj luci, doista je mnogo znatieljnih ljudi dolo na palubu.

    Razgledavali su robu, poneto i kupovali. Ptiar je glumio trgovca, a vrana se ljuljala na

  • 54

    Hrvatske narodne bajke

    preki glavnoga jedra odakle je imala dobar pogled na palubu. I tako su ekali da se po-

    javi gospodarica onih slavuja.

    Dola je treega dana. Bila je to najljepa djevojka to ju je ptiar ikada vidio! im ju je

    spazila, vrana zalepee krilima. Ptiar digne sidro i odjedri s krasnom ptijom gospoda-

    ricom.

    Kad ju je doveo pred cara, car nije znao emu bi se vie udio, ptiarevoj vjetini ili dje-

    vojinoj ljepoti. Ptiara je bogato nagradio, a djevojkom se odlui oeniti.

    No krasna je ptija gospodarica bila neprestano tuna.

    to ti je? upita je car. Ali ona mu ne htjede rei da tuguje za svojim domom pa ovako

    odgovori:

    Imala sam na ruci dragocjen prsten, kad me onaj tvoj ptiar namamio na brod. No pri-

    mijetivi da brod kree, zamahnuh rukom prema obali, a prsten mi pade u more.

    Nemoj se alostiti, nai emo tvoj prsten rekao je car. I poslao po ptiara.

    Sve si dobro uinio ree car ptiaru kad se ponovno pojavio na dvoru. A mislim i da

    sam te dobro nagradio. No sada e dobiti jo jednu zadau.

    I ispria mu sve o prstenu.

    Ne elim da mi nevjesta tuguje ree naposljetku. Vrati joj taj prsten, inae...

    Nije morao ni dovriti reenicu.

    Opet se ptiar nesretan vraao kui, opet ga je na prozoru doekala vrana.

    to ti je opet? Kakva je sad nevolja?

    Ah, vrano, ovo e zbilja teko rijeiti! Treba nai prsten koji je pao u more.

    Nita se ne boj rekla je vrana. Nego zatrai od cara tisuu bavi ulja, pa ih utovari

    na brod. Opet emo se otisnuti na more.

    Ptiar zatrai ulje, carski sluge utovarie bave na brod. Pa ptiar i vrana ponovno otplo-

    vie prema onoj luci u kojoj su nali ptiju gospodaricu.

  • 55

    Hrvatske narodne bajke

    Kad su stigli, vrana naredi mornarima da izliju sve ulje iz bavi u more. Mornari su se

    udili, ali su posluali.

    Pod tim silnim uljem smirila se i razbistrila povrina mora. Vrana je letjela i gledala, gle-

    dala i letjela, letjela i gledala svojim otrim okom Sve dok napokon ne primijeti kako

    neto sjaji na morskome dnu.

    Zaroni i vrati se s prstenom u kljunu.

    No carevoj nevjesti ni to nije bilo dovoljno. Mrzila je ptiara, jer ju je ugrabio na prijeva-

    ru. Zato ree caru:

    elim da pogubi onoga ptiara! Inae nita od vjenanja!

    Caru to nije bilo drago, no silno se elio oeniti ptijom gospodaricom. Pa jo jednom

    dade dovesti ptiara.

    Dobro si mi sluio, ali sada je gotovo rekao je. Idi kui, oprosti se s kim se ima

    oprostiti, pa se vrati ovamo. Sutra u podne skoit e u vatru.

    Nesretni ptiar ni ne ode kui, nego pone dozivati vranu.

    Car me zbilja eli ubiti! ree joj im se pojavila.

    Nita se ne boj odvrati vrana. Nego zamoli cara neka ti dopusti da jo jednom poja-

    e kakvoga dobrog konja. Izaberi onog kojega ti ja pokaem i potjeraj ga najee to

    moe. A kad se konj umori, namai se njegovom pjenom. Zatim moe skoiti u vatru.

    Nita ti se nee dogoditi.

    Pa je tako i bilo: car dopusti ptiaru jo jedno jahanje, ptiar uzme konja po vraninom

    izboru. Izmorivi ga, namae se konjskom pjenom i skoi u vatru.

    Stajao je ptiar usred vatre, a vatra mu nije mogla nita. Ljudi su stajali okolo, gledali i

    udili se.

    Gledao je to i car, zajedno sa svojom nevjestom. Gledao, gledao i uplaio se. Pomisli

    kako je opasno za jednoga cara da u svojoj blizini dri ovjeka kojemu sve uspijeva, a ne

    moe ga se ni vatrom rijeiti. Jer to ako tome ptiaru jednoga dana padne na pamet da

    bi sam mogao biti car? Zato, kad je vatra dogorjela, car posljednji put pozva ptiara k

    sebi pa mu ree neka odlazi iz carstva i ne vraa se vie.

  • 56

    Hrvatske narodne bajke

    Ptiar tada uzme sve to mu je car dotad darovao, za svaki sluaj spremi u zaveljaj i

    svoje zamke za ptice pa krene na put. Nije mnogo alio za zemljom gdje mu je ivot po-

    stao toliko naporan. Pitao se kako se ivi u drugim zemljama i jesu li svugdje carevi toli-

    ko nerazumni.

    Vrana ga je pak neko vrijeme slijedila, zatim otprhnula u nepoznato. No ptiar je vrsto

    vjerovao da e se opet pojaviti ako mu zatreba.

  • 57

    Hrvatske narodne bajke

    Mala vila

    ivjeli jednom kralj i kraljica. Imali su dvorac navrh brijega pun svakojakih dragocjeno-

    sti, polja zlatne penice i ume starih hrastova, svega je u njihovom kraljevstvu bilo u

    izobilju. No najvee njihovo blago bio je mali kraljevi. Dugo su eljeli dijete, i kad je kra-

    ljica napokon rodila sina, okruie ga najnjenijom panjom. Djeak je bio pametan, do-

    bar i lijep, na radost svojim roditeljima.

    Kad je kraljevi navrio osamnaest godina, kralj i kraljica priredie u vrtu dvorca veliko

    slavlje. Iznijeli su sve najbolje to su imali, birana jela, oslikano posue, svilene stolnjake

    i svakojake ukrase. Pozvali najbolje svirae i zapalili tisuu svijea. A nakon gozbe u vrtu

    se okupie djevojke iz onoga kraja i zaplesae. I sve su milo pogledavale lijepoga kralje-

    via.

    Sveanost je bila sjajna i trajala je dugo u no, no kad se gosti napokon razioe, od svih

    uzbuenja toga dana slavljenik nije mogao zaspati. Ponovno se odjenuo i iziao u no, na

    mjeseinu.

    Proao je kroz park i uputio se u lipov umarak u blizini dvorca. Iao je polako, duboko

    diui svjeinu rane ljetne noi. Promatrao je udne sjene to su ih stvarali mjeseevo

    svjetlo i granje stabala i uivao u opojnom mirisu lipa u cvatu.

    Odjednom izbije na neki proplanak i pomisli kako je udno da tu jo nikad nije bio, i ka-

    ko je lijepa ta livadica okruena tekim starim kronjama. A onda spazi neto jo ljepe i

  • 58

    Hrvatske narodne bajke

    jo udnije: na travi je, obasjana mjeseinom, stajala mala vila. U srebrnastoj haljini, duge

    zlatne kose, s draguljima u kruni. Prekrasna, ali malena kao plamen. Kraljevi u nevjerici

    zastane i zagleda se u nju.

    Sretan ti roendan, dragi kraljeviu! ree mala vila. I ja sam bila pozvana na tvoju

    proslavu, no nisam mogla doi meu djevojke, jer sam tako malena. Pa te pozdravljam

    ovdje, na ovoj mjeseini, koja je meni sunev sjaj.

    Drago mi je da si dola ree kraljevi, kojemu se mala vila vrlo svidjela.

    Prie joj i uze je za ruku, no ona se istrgnu i nestane. U ruci mu ostala njena rukavica,

    toliko sitna da ju je jedva mogao navui na svoj najmanji prst. Sanjarei, s rukavicom na

    prstu, jo je malo etao lipovim gajem, onda se vrati kui. I nikome ne ree ni rijei o

    svome nonom doivljaju.

    Sljedei je dan uglavnom prespavao. A kad se napokon probudio, jedva je ekao da i os-

    tatak dana proe. im je pala no, kraljevi se ponovno uputi u lipov gaj.

    Traio je malu vilu, traio i traio, tumarao umarkom i vraao se na onaj proplanak, no

    nje nije bilo. Sve tuniji, mislio je kako je mila i udesna bila njena siuna pojava, kako

    joj nita nije dospio rei, i kako je vie nikad nee vidjeti.

    Razmiljajui o njoj, izvadi iz depa njenu malu rukavicu i poljubi je u tom trenu vila se

    pojavi pred njim!

    Kraljevi joj se silno razveseli i cijelu je no s njom etao lipovim gajem.

    No dok su tako etali i razgovarali, dogodilo se neto neobino: mala vila je poela rasti.

    Kad su se pred jutro rastali, bila je ve dvostruko vea nego prole noi. I nije mogla na-

    vui svoju siunu rukavicu.

    Ti je uvaj! rekla je kraljeviu i nestala.

    Nikad se neu rastati od nje apnu kraljevi za njom.

    Svake noi sastajali su se kraljevi i mala vila u vrtu dvorca. Kraljevi je po cijele dane

    spavao ili sanjario, jedva ekajui no. I uvijek je bio pomalo nemiran, pomiljao kako bi

    mogla i ne doi, odjednom nestati kao to se pojavila.

  • 59

    Hrvatske narodne bajke

    Sve je vie volio malu vilu, a ona je svake noi rasla.

    Devete noi mjesec je sjao svojim punim sjajem, a vila je bila narasla do kraljevieve veli-

    ine.

    Dolazit u u tvoj vrt dokle god bude mjeseine rekla je te noi.

    Ne odvrati kraljevi to mi nije dovoljno. elim da bude sa mnom uvijek i zauvijek.

    elim da bude moja ena.

    Mala se vila ozbiljno zagleda u njegovo lice.

    Dragi moj rekla je napokon ja u rado ostati s tobom, ali tvoja ena mogu biti samo

    ako uvijek bude volio samo mene. Moe li takvo to obeati?

    Samo tebe, uvijek i zauvijek! uzviknu kraljevi i povede je u dvorac.

    I tako se kraljevi i mala vila vjenae.

    ivjeli su sretno sedam godina. A onda se dogodilo da je umro stari kralj, kraljeviev

    otac. Bio je dobar kralj i na vijest o njegovoj smrti mnogi se uputie u dvorac da mu oda-

    ju posljednju poast. Ljudi su dolazili izbliza i izdaleka, a uz kraljev odar smjenjivale su

    se najljepe ene njegovog kraljevstva. Meu njima i jedna djevojka crvene kose i vatre-

    nog pogleda.

    Premda je stajala uz kraljev odar, crvenokosa je ljepotica gledala samo njegovog sina kra-

    ljevia. Nakon nekog vremena kraljevi to primijeti i uzvrati joj pogled. Osjetio je neku

    uzbudljivu toplinu kad mu se osmjehnula.

    Kad je alobna povorka napokon krenula prema groblju, iao je kraljevi sa svojom e-

    nom, no triput se osvrnuo prema crvenokosoj ljepotici. Odjednom mu se ena spotaknu

    o svoju haljinu.

    Gle, suknja mi je preduga