4
UDK 902/904 (497.5) ISSN 1845-8408 HRVATSKI ARHEOLOŠKI GODIŠNJAK 5/2008

HRVATSKI ARHEOLOŠKI GODIŠNJAK

Embed Size (px)

Citation preview

UDK 902/904 (497.5)ISSN 1845-8408

HRVATSKI ARHEOLOŠKI

GODIŠNJAK

5/2008

Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 5/2008

699

Vuletić-Vukasović 1883 Vid Vuletić-Vukasović, Ulomci starogrčkog nadpisa iz otoka Korčule, VHAD V/4, Zagreb 1883: 7.

doc. dr. sc. Hrvoje PotrebicaSanda Hančević

Summary

The archaeological site of Sutivan in Lumbarda on the island of Korčula is a multi-stratum site at which traces of human occupation can be tracked since prehistoric times. Systematic excavations of this archaeological site started to a small extent in 1999, and they were preceded by geophysical imaging of the ground which indicated the existence of a large building complex extending on both sides of today’s Lumbarda-Korčula road. After an eight year break, excavations were started up again in 2007 and 2008, and the remains of Antique architecture were discovered. Finds and coins discovered at this site indicate several stages of development and life, among which the most vigorous and interesting are those related to the 4th and to the 7th century, which is also the last ascertained trace of activity in the area. Although written sources mention a hermitage alongside St John’s Church in Lumbarda, to date, which complex this refers to has not been reliably determined.

Redni broj: 314Lokalitet: Mišja Draga – prapovijesne gomileNaselje: Šarića StrugaGrad/općina: PločePravni status: postupak u tijekuRazdoblje: P, SVVrsta radova: zaštitno iskopavanje

Na dijelu Jadranske autoceste, dionici Vrgorac – Ploče koja prolazi pločanskim zaleđem, na nalazištu koje je označeno kao AN 58 Mišja Draga – prapovijesne gomile, provedena su zaštitna iskopavanja triju prapovijesnih gomila. Predmetom arheološkoga zahvata na tome lokalitetu bile su tri gomile označene kao T 5, T 6 i T 7, a istraživane su u posljednjim mjesecima 2007. i početkom 2008. godine. U organizaciji tvrtke Arheo plan d.o.o. koju vodi arheologinja Nela Kovačević, iskopavanja je proveo dr. sc. Ante Milošević uz suradnju arheologa Marija Babića te Marine Kolanović i Jure Šućura koji su napravili i svu potrebnu fotografsku i tehničku dokumentaciju. Dio tehničke dokumentacije koja se odnosi na stanje lokaliteta prije istraživanja izradio je dokumentarist Robert Maršić. Radove su financirale Hrvatske autoceste, a koordinator radova bilo je Ministarstvo kulture.

U svaku od triju prapovijesnih gomila naknadno su ukopani i kasnosrednjovjekovni grobovi. Lokalitet se danas nalazi na predjelu Plina koji je izrazito brdovit i negostoljubiv kraj s malo izvora vode i obradive zemlje, zbog čega su tamošnji raštrkani zaseoci posljednjih desetljeća uglavnom

raseljeni. Kasnosrednjovjekovna groblja s monolitnim nad-grobnim spomenicima, te osobito brojne prapovijesne gradine i gomile svjedoče o boljim vremenima toga krše-vitog dijela donjoneretvanskog prostora. Na jednome takvom lokalitetu, smještenom pri vrhu Mišje Drage uz stari kolni put koji iz Šarića Struge vodi prema Vrbici, nalazi

Prapovijesne gomile na vrhu Mišje Drage iznad Šarića Struge u dolini Neretve (foto: Z. Sunko)

Manja prapovijesna gomila (T 5) prije istraživanja (izradio: R. Maršić)

Hrvatski arheološki godišnjak 5/2008

700

se desetak prapovijesnih kamenih gomila različite veličine, u koje su naknadno ukopani i grobovi kasnoga srednjeg vijeka. Sve se gomile nalaze na krajnjim zapadnim obroncima stjenovitoga brda Kamenice na kojemu je strateški dobro postavljena prapovijesna gradina (kota 140) koja široko dominira dolinom Neretve. Lokalitet do sada nije bio predmetom interesa istraživača, osim što je na jednome mjestu V. Vrčić tek usputno (u: Neretvanske župe, Metković, 1974., str. 154.) spomenuo pripadne mu kasnosrednjovjekovne nadgrobne spomenike. U literaturi o njemu, koliko je poznato, nema drugih podataka.Prapovijesne gomile položene su na blagoj stjenovitoj padini koja se kroz široku dragu spušta od sjevera prema jugu, tj. od makijom obraslih brdskih djelova Zapadne Pline u dolinu Neretve. Nejednake su veličine i nejednakoga sastava nasipa. Najveća među njima (T 7 s promjerom od oko 24 m) ima čist kameni nasip, dok dvije manje (T 5 i T 6 s približnim promjerom od 8, odnosno 12 m) imaju kameni nasip izmješan s većom količinom zemlje. I visina im je nejednaka. Dvije manje gomile tek se neznatno izdižu iz okolnog terena, dok je najveća, T 7, po sredini dosezala visinu od gotovo 5,5 m (mjereno od južnoga ruba). Ni jedna nije sačuvala svoje izvorne dimenzije, jer im je nasip znatno razvučen i snižen ukopima mlađih, kasnosrednjovjekovnih grobova. Istraživanjima je utvrđeno da je grobnu funkciju imala samo najveća gomila u kojoj su otkopana dva prapovijesna groba (grob A i B), dok u dvjema manjima nisu pronađeni nikakvi tragovi pokapanja. Samo nalazi atipičnih sitnih ulomaka keramike i fragmentarno sačuvan maleni brončani spiralno-naočarasti privjesak u T 6 potvrđuje da

su i one vjerojatno nastale u prapovijesno doba, no njihova izvorna funkcija nije mogla biti utvrđena iskopavanjima. Grobovi u T 7 imali su klasičnu formu prapovijesne grobne škrinje kojoj dužina bočnih ploča prelazi dužinu groba. U svakom je grobu bio po jedan pokojnik položen na bok u zgrčenom položaju, s vrlo slabo sačuvanim kosturnim ostacima. U grobovima nije bilo drugih nalaza, a osim po općim osobinama, u prapovijesno ih doba određuje i nekoliko vrlo sitnih ulomaka keramičkih posuda koji su pronađeni raštrkani na dnu gomile oko grobova. Iskopani prapovijesni grobovi u T 7, suprotno očekivanjima, nisu bili locirani po sredini gomile, nego bliže njenim rubovima. Grob B nalazio se nedaleko od istočnoga, a grob A nedaleko od južnoga ruba gomile. Grob A svojim je položajem zanimljiviji jer vjerojatno indicira drugu fazu nasipanja gomile. Iz rezultata iskopavanja realno je pretpostaviti da je grob B stariji, te da je gomila koja ga je pokrivala bila znatno manja od one koja je dočekala današnje vrijeme. Bio je položen u maloj škrapi, na crvenoj zdravici uz kamenu liticu. Potom je bio zatrpan kamenim nasipom koji je bio gotovo dvostruko manji od današnjega. U drugoj fazi, podno litice nad kojom se nalazio grob B složen je potom grob A, pa je još jednom sve skupa zatrpano novom gomilom. U nasipu gomile, uz njen sjeverni rub nađena je gotovo cijela, no zdrobljena keramička posuda koja po svojim osobinama pripada ranome brončanom dobu, a upravo je karakteristična za hercegovački prostor toga doba. Loptastog je trbuha i cilindričnog vrata s razvraćenim obodom. Na vratu su joj dvije masivne nasuprotne prstenaste ručke koje se prema gornjem dijelu sužuju. Položajem na kojemu je nađena odgovarala bi vremenu proširenja gomile, pa je neizravan oslonac i za dataciju groba A. Imajući nadalje u vidu i prije spomenut nalaz polukružnoga spiralno-naočarastog privjeska iz T 6 koji je svojim tipološkim osobinama razlikuje od većine do sada pronađenih u širem okruženju, može se pretpostaviti da je položaj na vrhu Mišje Drage kao prostor za pokapanje u prapovijesti rabljen i u kasnijim razdobljima brončanog doba. Prapovijesne su gomile kao ukopište rabljene i u kasnome srednjem vijeku, jer je po njihovim rubovima i u nasipu bilo ukopano 40 grobova iz toga doba. Jedanaest ih je nad zemljom bilo označeno nadgrobnim spomenicima u formi tanjih ili debljih dobro klesanih monolitnih ploča. Dvije od njih prelaze prosječnu debljinu za taj tip kasnosrednjovjekovnih nadgrobnika, pa ih se u tipološkom smislu može odrediti i kao kovčege. Ukrasi su na spomenicima malobrojni i jednostavni. Motivima reljefnoga polumjeseca ili tordi-ranoga vijenca najčešće im je ukrašena gornja ploha, a slična reljefna tordirana vrpca ukrašavala je i bočne strane dvaju kovčega. Samo je jedan kovčeg dodatno označen motivom križa. Grobovi su uobičajenog oblika za kasnosrednjovjekovno razdoblje. Većinom su obloženi i pokriveni kamenim pločama, a u njima je, s glavom na zapadnoj strani, bio pokopan jedan ili više pokojnika (što je primjetno češća pojava). Osim kostura, u tim grobovima gotovo da i nije bilo drugih predmeta. Zanimljiv je međutim nalaz srebrnog novca (mezzanino) iz vremena dužda Mihovila Stena (1400. – 1413.), iskopan u grobu 29 ispod najmonumentalnijeg kovčega koji cijelu skupinu grobova kasnoga srednjeg vijeka približno datira u prva desetljeća 15. stoljeća. Grob 29 s novcem i monumentalnim kvalitetno

Dno najveće gomile (T 7) nakon istraživanja (foto: J. Šućur)

Mazzanino dužda M. Stena (1400. – 1413.) iz groba 29 (foto: M. Rogošić)

Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 5/2008

701

klesanim kovčegom osobit je i po položaju ukopa. Nalazio se sjeverno od T 7, izdvojen od drugih grobova toga horizonta, što ne utječe na njihovu jedinstvenu dataciju jer su im nadgrobni spomenici po stilu ukrašavanja i načinu klesanja jednaki.

dr. sc. Ante MiloševićJure Šućur

Summary

On the Vrgorac-Ploče section of the Adriatic motorway that passes through the hinterland of Ploče, at a site that is labelled as AN 58 Mišja Draga – prehistoric cairns at the end of 2007. At the beginning of 2008 salvage excavations of three of the prehistoric cairns were carried out (these were labelled T5, T6 and T7), into the stone of which late medieval graves were later buried. In these excavations, prehistoric graves were found only in the biggest cairn (T 7), in which there were two early Bronze Age graves. In the central cairn (T 6) there was no grave but in the mound a double-spiral pendant was found that could be dated to the middle or late Bronze Age. The late medieval graves, according to the find of a silver coin in grave 29, belong to the first decades of the 15th century. A total of 40 graves of this temporal horizon have been investigated. Eleven of them had gravestones above the surface in the form of a thick or thin monolithic slab. Some of these monuments are decorated with simple relief ornaments, of a half-moon, a twisted wreath and exceptionally a cross.

Redni broj: 315Lokalitet: Otok Sv. Marija na Velikom jezeru – samostan i crkvaNaselje: GoveđariGrad/općina: Mljet (otok Mljet)Pravni status: Z-948Razdoblje: P, A, SV, NVVrsta radova: zaštitno i probno iskopavanje

Arheološka iskopavanja u samostanu i crkvi sv. Marije na istoimenom otočiću na Velikom jezeru na Mljetu, s manjim su prekidima trajala od 10. listopada 2007. do 30. siječnja 2008. (74 radna dana). U okviru projekta obnove samostanskog kompleksa inicirala ih je i dijelom financirala Zaklada Sv. Marije na Mljetu, a projekt je financijski podržalo i Ministarstvo kulture. Voditelj je svih istraživačkih radova u sklopu toga projekta prof. dr. Željko Peković. Arheološka iskopavanja vodio je dr. sc. Ante Milošević, uz povremenu ispomoć studenta arheologije Roberta Kordića. Potrebnu tehničku dokumentaciju izradili su Ž. Peković i građevinski tehničar Bruno Doljanin iz tvrtke Omega engenering d.o.o. iz Dubrovnika.

Ovogodišnja iskopavanja nastavak su prethodnih koja su na istome lokalitetu obavljena tijekom 2006. godine, a koja su obuhvatila cijeli prostor crkve sv. Marije, malim dijelom prostor renesansnog samostana te kasnoantički kastrum na vrhu otočića (Peković 2007). Iskopavanjima u kampanji

2007./2008. zadaća je bila definirati moguće ostatke starijega romaničkog samostana kojemu su se ostaci i prije naslućivali. Povod za takva razmišljanja uglavnom su nudili samo ostaci arhitektonskog okvira romaničkoga portala koji je do danas ostao uzidan i vidljiv pod trijemom renesansnog klaustara, a također i uočene starije zidne strukture otkopane tijekom 2006. pod trijemom klaustara i duž njegovih vanjskih temelja u samostanskom vrtu.

Dio zapadnoga i sjevernoga zida suterenske prostorije romani-čkoga samostana (foto: A. Milošević)

Romanički suterenski prostori iskopani pod renesansnim trijemom samostana sv. Marije (foto: A. Milošević)