Hrvatski humanizamPočetak 15. stoljeća – tijekom 16. stoljeća

Europska intelektualna elita Antičko duhovno naslijeđe Latinski jezik

u prvoj polovici 15. st. Hrvatska je teritorijalno i politički razjedinjena

Dalmacija je od 1420. pod mletačkom vlašću

Habsburgovci su u Banskoj Hrvatskoj Turci prodiru u južnu i sjevernu Hrvatsku

(nakon Krbavske bitke) jedino je Dubrovnik uspio sačuvati slobodu

Društvene i političke prilike u to doba

Pod utjecajem talijanskog humanizma javljaju se brojna humanistička središta na jadranskoj obali. ◦ gospodarske razvijenosti i razvijenosti gradova -

patriciji (pripadnici gradske trgovačke aristokracije) i imudni pučani nosioci su kulturnog života

◦ razvija se svjetovno javno školstvo

◦ Početkom 15. stoljeća Zadar◦ Sredinom 15. stoljeća Šibenik, Trogir, Dubrovnik◦ U 2. polovici 15. stoljeća Split i Istra◦ Na prijelazu 15. u 16. stoljeće Hvar i Korčula.

Hrvatski jug

Proces je dvosmjeran:

◦ Razmjenom trgovačkih i kulturnih dobara u hrvatske krajeve stižu obrazovani talijanski humanisti (profesori, pravnici)

◦ Naši ljudi odlaze studirati u talijanske gradove – pri povratku donose humanističke ideje.

Turci stigli do Požege, u sastavu Habsburške Monarhije

Humanisti (crkveni velikodostojnici, vlastela) vezani za feudalne institucije, dvorove vladara

Dvor ugarsko-hrvatskoga kralja Matije Korvina – istaknuto mjesto europskoga humanizma

Hrvatski sjever

Humanistička središta

ZADAR U 1. polovici 15. st.

Samostan svetog Krševana

Krajem stoljeća središte humanističkog kruga je biskup Juraj Divnić

Humanistička središta

ŠIBENIK

Juraj Šižgorić Šibenčanin: Elegiarum et carminum libri tres (1477, Mleci) – prva hrvatska tiskana zbirka pjesama

Antun Vrančić (16.st) - diplomat

Mihovil Vrančić Faust Vrančić –

leksikograf i izumitelj

Humanistička središta

SPLIT Marko Marulić –

najugledniji predstavnik hrvatskog humanizma

Priznat, poznat i popularan u europskom kontekstu još za života

Frane Božićević Natalis

Dmine Papalić

Humanistička središta

TROGIR Fran Trankvil Andreis –

najveći trogirski humanist

Pisao je govore, filozofske dijaloške rasprave, poslanice, pjesme

Koriolan Ćipiko (pjesnik)

Humanistička središta

DUBROVNIK

Najdulje se održalo stvaralaštvo na latinskome jeziku do 18.stoljeća

Karlo Pucić, pjesnik Ludovik Crijević

Tuberon, povjesničar Ilija Crijević, pjesnik Jakov Bunić, pjesnik Ivan Gučetić, pjesnik Damjan Benešić,

pjesnik Nikola Gučetić, filozof

Humanistička središta

HVAR Vinko Pribojević,

povjesničar i književnik

Jeronim Bartučević, pjesnik

Humanistička središta

ISTRA Matija Vlačić Ilirik –

protestantski teolog, filolog i crkveni povjesničar

Predaje kao profesor na njemačkim sveučilištima

Matija Grbac, filolog

Humanistička središta

KOTOR Nikola Modruški /

Nikola Kotoranin, biskup

Autor najstarije prozne inkunabule hrvatskog autora

Ludovik Paskalić, pjesnik

Humanistička središta SJEVERNA HRVATSKA / BUDIM

Ivan Vitez od Sredne, odgojitelj Matije Korvina

Ivan Česmički / Janus Pannonius, najtalentiraniji književnik tog kruga

Hrvatski humanisti nazivaju se i latinistima pisali djela na latinskom jeziku (jeziku

tadašnje kulturne Europe) uključili su se u europski kulturni krug

(latinski jezik bio je jezik književnosti, kulture, uprave i politike) 

Književno stvaralaštvo

Marko Marulić, De institutione bene vivendi, 1506., Mleci – 1. humanistički bestseler

Juraj Šižgorić, Elegiarum et carminum libri tres, 1477., Mleci – 1. pjesnička inkunabula

Ilija Crijević – 1484. , Rim – ovjenčan lovorovim vijencem, - naš 1. poeta laureatus

Hrvatski humanizam u kontekstu europskog

Latinizam = stvaranje djela na latinskom jeziku

započelo u 9.st Trpimirovim natpisom krajem 16.st zamire književnost na

latinskome jeziku (iznimka je Dubrovnik) nastoji se obnoviti antički duh, priroda,

ljepota, istina, sloboda; (oponašaju se uzori)

latinizam ≠ humanizam

Književno stvaralaštvo

Pisma i poslanice (Antun Vrančić) Višejezični rječnik (Faust Vrančić) Zbirke pjesama (Šižgorić, Crijević) Moralistična i poučna djela , epovi (Marulić) Putopise (Antun Vrančić) Elegije (Juraj Šižgorić) Epigrame (Ilija Crijević) Ode i himne (Crijević) Enciklopedije (Matija Vlačić Ilirik) Filozofska i znanstvena djela (Petrić, F. Vrančić) Teološka djela (Matija Vlačić Ilirik)

Književne vrste

Elegija elegijski distih - strofa od 2 stiha – heksametar

+ pentametar – jedna misao u dva stiha Pisana po uzoru na antičku Teme: bol zbog potresnih događaja (nesreće,

gubitak najbližih, razaranje domovine, ljubavna bol)

Česta je domoljubna, protuturska tematika autobiografska elegija – svijest o čovjeku

pojedincu, nj.individualnom JA (teme iz osobnog života)

Omiljeni oblik humanističke poezije

Epigram Kratka satirična duhovita pjesma Često obrađuje autobiografske motive Teme: od obraćanja moćnom zaštitniku

preko ljubavne teme do komentara o vlastitom životu

Česti su satirični epigrami u kojima se ismijavaju različite ljudske osobine (Marulić)

Omiljeni oblik humanističke poezije

Epitaf Kratka pjesma o prolaznosti života Sažeto i jezgrovito izriču razmišljanja o

životu i smrti

Omiljeni oblik humanističke poezije

Roman, novela – ne pojavljuje se na latinskom jeziku

Humanisti – javne osobe s istaknutim funkcijama, na putovanjima upoznaju različite krajeve i ljude i o tome pišu u svojim djelima.

Književno-znanstvena proza: putopisna i etnografka djela, proza s diplomatskih putovanja, putopisi,...

Prozna djela