2
PETAK, 17. STUDENOGA 2017. 28 Večernji list posebnom prilogu Večernjega li- sta BiH razgovarali smo s doc. dr. sc. Goranom Marićem, ministrom državne imovine u Vladi Republi- ke Hrvatske. Ugledni hrvatski po- litičar, znanstvenik i ekonomist, rođeni Gruđanin, ministar je naj- mlađeg i najzahtjevnijeg resora. S ministrom Marićem razgovarali smo o političko-ekonomskim te- mama, ali i o temama vezanim uz njegovu mladost, kao i sadašnjost, kako u rodnim Grudama tako i u gradu Zagrebu. Marić često nagla- šava svoju privrženost ovim kraje- vima kojima se uvijek rado vraća. Njegov narod u BiH rado sluša nje- gove riječi. I oni su u njemu, kao i čitava Hrvatska na prošlim izbo- rima, prepoznali čovjeka kojemu mogu vjerovati, koji se dokazao svojim radom. Koliko dnevno radi ministar državne imovine u Hrvatskoj i koliko je to složen posao? - Da ne zvuči kao fraza, ministar nema i ne može imati radnog vremena u smislu koliko sati radi dnevno. Stvar je to odgovornosti, odnosa i snage interesa da nešto U Razgovarao: ŽELJKO ANDRIJANIĆ “Utemeljenje HZ HB bilo je najsigurniji politički put integracije i obrane interesa Hrvata u BiH”, kaže Marić u intervjuu Zagreb je iskustvo s kojim se rodiš. Ili, drukčije rečeno, rodiš se u Hercegovini, a Zagreb se onda rodi u tebi INTERVJU napravite. Samo plivanje u po- slovima resora državne imovine ne može osigurati učinkovitost obavljanja poslova. Kada je riječ o složenost ovog posla, o vlasništvu i imovini, može se pokrenuti či- tava akademija… Osobno sam ra- dio uvid u ideju te zaključio kako postoje razlozi za utemeljenje kolegija o temi država, imovina, identitet... To bi bio jedan novi dragocjeni aspekt integralnoga znanja o modernoj Hrvatskoj. Njezinu iskustvu s fenomenom imovine u 20. stoljeću, ali i rani- je, komparativnim iskustvima s europskima i dr. Govorim to sve u odnosu na činjenicu da je Hr- vatska zemlja s mladim iskustvom demokracije i samostalnosti. Upravo su imovina i vlasništvo odredili narav političke orijentaci- je i ukupnih društvenih odnosa. A u poslu osobno volim gledati cjeli- nu, kontekst, okolnosti, znakove, trenutačne fenomene, a najdublje sediment i uvjetovanost ukupnog stanja u Hrvatskoj. Slikovito reče- no, radim i kad spavam. Napisali ste knjigu “Slom lažnog Goran Marić Hrvatski je narod duboko ukorijenjen u povijest BiH proroštva” koja govori o gospo- darskoj krizi u Hrvatskoj i svemu što je do nje dovelo. Izgleda kako kriza još traje, a da je Vlada, na čelu s Andrejem Plenkovićem, unatoč svim poteškoćama, ipak uspješno svladava? - Sigurno je da aktualna Vlada ima uvide u realno stanje društva i gos- podarstva. Iz toga se onda stvara- ju mogućnosti povlačenja poteza. Nema brzopoteznoga i čudotvor- nog rješenja iako je često potreb- no posegnuti i za ad hoc mjerama. Osobno sam sklon pratiti korela- cije pojava i rezultata te poteze osnažiti zrelim odlukama i stra- tegijama. Godina bilo koje vlade dovoljna je tek za identifikaciju, a i čitavi jedan mandat potreban je za pokazati bitne promjene. No, kad ste spomenuli moju knjigu “Slom lažnog proroštva”, usput spomi- njem da je središnja moja motiva- cija za njezino pisanje osjećaj duga prema Hrvatskoj. Iz duga onda do- lazi preuzimanje svake dužnosti da ispravimo taj slom. Za svaki je slom potrebno, medicinskim rječnikom govoreći, vrijeme izbo- ra liječenja. No, nakon dijagnoze, treba birati kirurški, klasični tera- peutski, rehabilitacijski ili rekon- valescencijski put… Svaki od njih treba osposobljene ljude, ozračje te, naravno, vrijeme. A vrijeme je uvijek nedostatno i proizvodi na vrpci neodgodive dnevne izazove i poteškoće. Stalno smo na sceni svršena čina. Obilježavamo Dan Vukovara i Dan Hrvatske zajednice Herceg Bosne. Miješaju se osjećaji. Sjeća- te li se toga istodobno i tužnog i ponosnog 18. studenoga 1991. go- dine i kakvi osjećaji danas naviru o tom danu? - Vukovar je živi grad i živa stvar- nost u bezbroj svojih pojava i iz- danja. Kojeg god se sjetim, bilo njegovih ulica, njegovih insti- tucija, ljudi, uvijek je to susret s njegovom dramom, slikama i poviješću, koju smo usvojili kao svoju. Ili drukčije, povijest Vuko- vara postala je povijest moderne Hrvatske, ali i povijest svakoga od nas. To se najsnažnije pokazuje u mjesecu i vremenu koji su pred nama. Sami datum 18. studenoga 1991. godine - on se ne može zvati danom. To je drama, sinonim stra- danja, sinonim pomračenja ljud- ske vrste, ali i paradigma njezina poraza. Kad već govorim o tome, osobno mislim da Vukovaru nije osigurano ono memorijsko mjesto koje traži njegova snaga i kakvu te- žina drame i okolnosti zahtijevaju. Očito još nisu odrasle odgovornost i svijest o stvarima koje su same po sebi najveće istine o utemeljenju suverene Hrvatske. Nažalost, Hr- vatska kao da još prohodava u pro- storima svoje stvarnosti. I, što je nedvojbeno, Vukovar u tome nije osamljeno mjesto ni fenomen. A Dan Hrvatske zajednice Herceg Bosne ima svoju emotivnu, ali i realnu političku uvjetovanost i percepciju. Stvaranje HZ Herceg Bosne u studenome 1991. u Gru- dama bezuvjetno je potrebno povezati s kontekstom zbivanja. Poznato je da bez nomenklature nema sadržaja, nema institucio- nalnoga integriteta koji uređuje i čuva odnose. Okolnosti u BiH u vrijeme uspostavljanja HZ Herceg Bosne bile su konfuzne i neizvje- sne za Hrvate u BiH, a što su zbiva- nja ratnih devedesetih i potvrdila. A, kako povijest ne čeka, to je bio najsigurniji politički put integraci- je i obrane interesa Hrvata u BiH. Poznato je da međunarodna za- jednica nije prihvatila ovu motiva- ciju njezinih utemeljitelja. Nama danas, bez obzira na sve emocije i višegodišnja iskustva, ostaje ob- veza mudrog vrednovanja i afir- mativnoga odnosa prema čvrstoj BiH sa sigurnim, punim konstitu- tivnim statusom Hrvata. U cilju da on bude bolji nego što je danas. MINISTAR U VLADI RH Sigurno je da aktualna Vlada RH ima uvide u realno stanje društva i gospodarstva

Hrvatski je narod duboko ukorijenjen u povijest BiH URazgovarao: … vijesti... · 2017-11-21 · Bosne bile su konfuzne i neizvje-sne za Hrvate u BiH, a što su zbiva-nja ratnih

  • Upload
    others

  • View
    3

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Hrvatski je narod duboko ukorijenjen u povijest BiH URazgovarao: … vijesti... · 2017-11-21 · Bosne bile su konfuzne i neizvje-sne za Hrvate u BiH, a što su zbiva-nja ratnih

PETAK, 17. STUDENOGA 2017.28 Večernji list

posebnom prilogu Večernjega li-sta BiH razgovarali smo s doc. dr. sc. Goranom Marićem, ministrom državne imovine u Vladi Republi-ke Hrvatske. Ugledni hrvatski po-litičar, znanstvenik i ekonomist, rođeni Gruđanin, ministar je naj-mlađeg i najzahtjevnijeg resora. S ministrom Marićem razgovarali smo o političko-ekonomskim te-mama, ali i o temama vezanim uz njegovu mladost, kao i sadašnjost, kako u rodnim Grudama tako i u gradu Zagrebu. Marić često nagla-šava svoju privrženost ovim kraje-vima kojima se uvijek rado vraća. Njegov narod u BiH rado sluša nje-gove riječi. I oni su u njemu, kao i čitava Hrvatska na prošlim izbo-rima, prepoznali čovjeka kojemu mogu vjerovati, koji se dokazao svojim radom.

Koliko dnevno radi ministar državne imovine u Hrvatskoj i koliko je to složen posao?- Da ne zvuči kao fraza, ministar nema i ne može imati radnog vremena u smislu koliko sati radi dnevno. Stvar je to odgovornosti, odnosa i snage interesa da nešto

URazgovarao: ŽELJKO ANDRIJANIĆ

“Utemeljenje HZ HB bilo je najsigurniji politički put integracije i obrane interesa Hrvata u BiH”, kaže Marić u intervjuu

Zagreb je iskustvo s kojim se rodiš. Ili, drukčije rečeno, rodiš se u Hercegovini, a Zagreb se onda rodi u tebi

INTERVJU

napravite. Samo plivanje u po-slovima resora državne imovine ne može osigurati učinkovitost obavljanja poslova. Kada je riječ o složenost ovog posla, o vlasništvu i imovini, može se pokrenuti či-tava akademija… Osobno sam ra-dio uvid u ideju te zaključio kako postoje razlozi za utemeljenje kolegija o temi država, imovina, identitet... To bi bio jedan novi dragocjeni aspekt integralnoga znanja o modernoj Hrvatskoj. Njezinu iskustvu s fenomenom imovine u 20. stoljeću, ali i rani-je, komparativnim iskustvima s europskima i dr. Govorim to sve u odnosu na činjenicu da je Hr-vatska zemlja s mladim iskustvom demokracije i samostalnosti. Upravo su imovina i vlasništvo odredili narav političke orijentaci-je i ukupnih društvenih odnosa. A u poslu osobno volim gledati cjeli-nu, kontekst, okolnosti, znakove, trenutačne fenomene, a najdublje sediment i uvjetovanost ukupnog stanja u Hrvatskoj. Slikovito reče-no, radim i kad spavam.

Napisali ste knjigu “Slom lažnog

Goran Marić

Hrvatski je narod duboko ukorijenjen

u povijest BiHproroštva” koja govori o gospo-darskoj krizi u Hrvatskoj i svemu što je do nje dovelo. Izgleda kako kriza još traje, a da je Vlada, na čelu s Andrejem Plenkovićem, unatoč svim poteškoćama, ipak uspješno svladava? - Sigurno je da aktualna Vlada ima uvide u realno stanje društva i gos-podarstva. Iz toga se onda stvara-ju mogućnosti povlačenja poteza. Nema brzopoteznoga i čudotvor-nog rješenja iako je često potreb-no posegnuti i za ad hoc mjerama. Osobno sam sklon pratiti korela-cije pojava i rezultata te poteze osnažiti zrelim odlukama i stra-tegijama. Godina bilo koje vlade dovoljna je tek za identifikaciju, a i čitavi jedan mandat potreban je za pokazati bitne promjene. No, kad ste spomenuli moju knjigu “Slom lažnog proroštva”, usput spomi-njem da je središnja moja motiva-cija za njezino pisanje osjećaj duga prema Hrvatskoj. Iz duga onda do-lazi preuzimanje svake dužnosti da ispravimo taj slom. Za svaki je slom potrebno, medicinskim rječnikom govoreći, vrijeme izbo-ra liječenja. No, nakon dijagnoze,

treba birati kirurški, klasični tera-peutski, rehabilitacijski ili rekon-valescencijski put… Svaki od njih treba osposobljene ljude, ozračje te, naravno, vrijeme. A vrijeme je uvijek nedostatno i proizvodi na vrpci neodgodive dnevne izazove i poteškoće. Stalno smo na sceni svršena čina.

Obilježavamo Dan Vukovara i Dan Hrvatske zajednice Herceg Bosne. Miješaju se osjećaji. Sjeća-te li se toga istodobno i tužnog i ponosnog 18. studenoga 1991. go-dine i kakvi osjećaji danas naviru o tom danu?- Vukovar je živi grad i živa stvar-nost u bezbroj svojih pojava i iz-danja. Kojeg god se sjetim, bilo njegovih ulica, njegovih insti-tucija, ljudi, uvijek je to susret s njegovom dramom, slikama i poviješću, koju smo usvojili kao svoju. Ili drukčije, povijest Vuko-vara postala je povijest moderne Hrvatske, ali i povijest svakoga od nas. To se najsnažnije pokazuje u mjesecu i vremenu koji su pred nama. Sami datum 18. studenoga 1991. godine - on se ne može zvati

danom. To je drama, sinonim stra-danja, sinonim pomračenja ljud-ske vrste, ali i paradigma njezina poraza. Kad već govorim o tome, osobno mislim da Vukovaru nije osigurano ono memorijsko mjesto koje traži njegova snaga i kakvu te-žina drame i okolnosti zahtijevaju. Očito još nisu odrasle odgovornost i svijest o stvarima koje su same po sebi najveće istine o utemeljenju suverene Hrvatske. Nažalost, Hr-vatska kao da još prohodava u pro-storima svoje stvarnosti. I, što je nedvojbeno, Vukovar u tome nije osamljeno mjesto ni fenomen. A Dan Hrvatske zajednice Herceg Bosne ima svoju emotivnu, ali i realnu političku uvjetovanost i percepciju. Stvaranje HZ Herceg Bosne u studenome 1991. u Gru-dama bezuvjetno je potrebno povezati s kontekstom zbivanja. Poznato je da bez nomenklature nema sadržaja, nema institucio-nalnoga integriteta koji uređuje i čuva odnose. Okolnosti u BiH u vrijeme uspostavljanja HZ Herceg Bosne bile su konfuzne i neizvje-sne za Hrvate u BiH, a što su zbiva-nja ratnih devedesetih i potvrdila. A, kako povijest ne čeka, to je bio najsigurniji politički put integraci-je i obrane interesa Hrvata u BiH. Poznato je da međunarodna za-jednica nije prihvatila ovu motiva-ciju njezinih utemeljitelja. Nama danas, bez obzira na sve emocije i višegodišnja iskustva, ostaje ob-veza mudrog vrednovanja i afir-mativnoga odnosa prema čvrstoj BiH sa sigurnim, punim konstitu-tivnim statusom Hrvata. U cilju da on bude bolji nego što je danas.

MINISTAR U VLADI RH

Sigurno je da aktualna Vlada RH ima uvide u realno stanje društva i gospodarstva

Page 2: Hrvatski je narod duboko ukorijenjen u povijest BiH URazgovarao: … vijesti... · 2017-11-21 · Bosne bile su konfuzne i neizvje-sne za Hrvate u BiH, a što su zbiva-nja ratnih

PETAK, 17. STUDENOGA 2017. Večernji list 29

Dolazak u crkvu sv. Katarine više je od osjećaja. Bezbroj je pojedinosti koje kao slike nosim u sebi. Na toj su freski i moji vjeroučitelji fra Kornelije i kasnije fra Bernard Marić

Grudski glasnikVaše Grude slave svoj dan. “Ima neka tajna veza” - glasi hit Bijelog dugmeta. Mogao bi se nabrojiti čitav niz uspješnih Gruđana u Zagrebu. Pa koja bi to bila “tajna veza” i razlog ljubavi Gruđana prema glavnom gradu Hrvatske? - Da, Zagreb. Nema mistike u tom odnosu: Zagreb je iskustvo s ko-jim se rodiš. Ili, drukčije rečeno, rodiš se u Hercegovini, a Zagreb se onda rodi u tebi. Za nas južnjake Zagreb je mjesto susreta sa svojim opsesijama, znanjem, nutrinom. U njemu provjeravaš vrijednost ili bezvrijednost koju doneseš sa sobom. I tako se međusobno obo-gaćuješ s njim. I još nešto, po mom mišljenju, bitno - Zagreb nikad ne iznevjeri prijatelje. Stoga Zagreb treba voljeti. Govoreći iskreno i osobno, on to obilato vraća. A Gru-de, redovito se odazivam i dolazim na Grudska sila, ne stoga što me se poziva. Više je to jedan poziv jednako snažan, odjekujući, koji dolazi iznutra, koji zvoni poput zvukova Grudskih sila, kojem se ne mogu oduprijeti.Dolazim kako bih osnažio onaj dio tradicije koji nosim u sebi. Jer, ona je čuvarica imena i sje-mena… Stoga se ne može i ne smije zapuštati. Ako ne dođete na njezino izvorište i ne dodirnete je očima, rukom, glasom, ona će se izobličiti, izblijedjeti, zamrije-ti. Dolazak u Grude za ovaj dan znači dolazak na izvor zagrabiti vodu, riječ, glas, misao, ljubav. A samo živim dolaskom možete pružiti ruku, dodirnuti dlanove, pogledati se u oči. Jer ništa tako ne grije, ne oblikuje odnose, ali i svaku stvar kao dodiri ruku, čo-vjekovih dlanova. Ja kroz Grude ne prolazim, već doista dolazim kako bih se zaustavio i susreo na najbolji način kako to oni koji me zovu i očekuju, pripreme, žele, aranžiraju…

Za prošlu godinu ste dobili Ve-černjakov pečat u kategoriji “Naše gore list”. Makar i nakon male distance, što vam on znači, kako ste to doživjeli?- Sigurno da čovjek ne može ostati ravnodušan kad dođe jed-no ovakvo priznanje iz vlastitog zavičaja, da čovjek u svom širem zavičaju bude primijećen po ne-čem što je vrijedno zajedničkog priznanja. Nečega što će se po-nuditi sjećanju na čuvanje. Ja to shvaćam kao uzvraćanje ljubavi za ljubav! Jer odlazak iz zavičaja, bez obzira na razloge, u čovjeku izaziva neki osjećaj krivnje. Tre-nutkom odlaska započinjemo sanjati povratak. Ali, povratak se često odgađa, kao i ispunjenje svakog čovjekova sna. Upravo na tom stvarnom i imaginarnom putu povratka šaljemo poruke kao otrgnuti list svojoj gori. A taj se list ničim ne da i ne može otrgnuti. Ovaj Večernjakov pečat govori da je tako. Govori da list nije suh, da je list živ… Zavičaj je čovjeku poput savjesti, podsjeća nas i opominje. Mi to razumijemo

kao vraćanje duga i zahvalnosti zavičaju.

Poznato je da volite gangu, da je rado zapjevate, ali i dubinski izučavate. Zahvaljujući vama, između ostalih, ona je dobila i jedan znanstveni segment, oso-bito nakon organizacije vrhun-skog skupa i koncerta kod crkve svete Kate u Grudama ovoga lje-ta. Odakle ljubav prema gangi i koja vam je među najdražima te zbog čega? - Ganga i njezin svijet, sadržaj, poruke su u središtu mog inte-griteta, tamo gdje sam najdublje sa sobom. Ona opjevava ono što možemo metaforički nazvati ne-kim svojim edenom, prostorom kaljenja za velike kušnje života. Ganga je svijet za sebe. Ona nije katedra, nije zavod, nije akademi-ja. Ona je satkana od gustoće isku-stva u onom što zovemo dramom življenja. Ganga je njegova ljepo-ta, senzacija, gubitak, bol, bitka protiv vremena u korist vječno-sti… Ona je onaj iskonski trag koji najbolje vodi do skrovišta života. Stoga je ona toliko izazovna. Ona se ne smije izroditi, estradizirati, pretvoriti u predmet jeftinog in-dustrijskog proizvoda. Jer ganga nije folklor, ona je istina o ljudi-ma i iskustvu. Stoga ponekad sta-nem među stražare i čuvare tog nemjerljiva blaga. Ali ne treba pretjerivati s mojim znanstvenim doprinosom iako podupirem i pratim sve što se o gangi govori. Istina je, i sam je zapjevam, nje-zin sam odani misionar… Činim to iz svoje djetinje ovisnosti, za-čudnosti, kako bi to rekao veliki Šimić. Nije to ništa neobično jer kako je moguće ne voljeti ono što je integralni dio nas.

Vaše rodno mjesto je selo Pocrte u župi Grude, pored samog sre-dišta. Vaše odrastanje pratilo je i hrvatsko proljeće, a Pocrte su često označavane izrazito pro-hrvatskim selom. Kakvo je vaše sjećanje na te godine?- Kad kažem i kad pomislim Pocr-te, onda je to slika i iskustvo dje-tinjstva i mladenaštva u zavičaju… To je doba najvećih čuda života, vrijeme brušenja lica, fizionomije, one fizičke, ali i one duboke du-hovne. Mislim na snažno brušenje duše hercegovačkom zemljom, kamenom, burom… A miris du-hana i slika vaganja duboko su i snažno u mojim osjetilima. Pre-duboke su to brazde i tragovi koje je teško brisati, potisnuti. Po tim se tragovima vraćam u sadašnje Pocrte, fizički vrlo često. Ali, još

važnije, po njima se vraćam iz svoje dnevne izgubljenosti koja nas prati kao bića koja ne prista-ju na stvarnost svršena čina, koji sam već spomenuo. Da, upravo, u mojoj mladosti, kad sam bio deč-kić, Hrvatska je uvijek bila tema i središte i moje dobi. Doživio sam dane hrvatskog proljeća s puno osobnog uživljavanja… Bilo je to, politički za mene sanjarsko vri-jeme. Hercegovina je inače pro-stor i zemlja idealna za snove i sanjarije… Vidite, tada se to zvalo proljeće. Bilo bi zgodno zastati i vidjeti kako nazvati ovo doba u ko-jem smo danas, u kojem je danas Hrvatska…? Jedino sam siguran da nema mjesta dvojbama: sanja-ti, odustajati ili raditi… Ne, nikad nećemo odustati.

Ljubo Grizelj pokrenuo je mnoge aktivnosti na čelu općine Grude pa, kao kolega ekonomist, ali i stranački kolega, date li mu pokoji savjet kad sjednete i raz-govarate ili on vama, s obzirom na dugogodišnje iskustvo u eko-nomskim poslovima? - Moj najbolji savjet bi bio onaj koji proizlazi iz mog načina rada, mog ukupnog javnog, političkog i stručnog djelovanja, što gospo-din Grizelj svakako i zna. Naravno da porazgovaram s načelnikom Grizeljem u nekim prigodama i povodima. On je čovjek s kojim se isplati sastati i porazgovarati. I što je posebno značajno za njega je da je osoba od koje je dobro primiti savjet, ali i koja savjet rado prima.

I danas dođete rado u svoje Gru-de, osobito u blagdanskim da-nima kada ste na misi u crkvi sv. Katarine sa svojom obitelji. Kakav osjećaj vlada danas kad dođete ovdje? - Dolazak u crkvu sv. Katarine je više od osjećaja. Teško je, sad ma-kar u punoj zrelosti, izreći snagu tog osjećaja. Ali, kakav može biti osjećaj doći u crkvu u kojoj si

kršten?! Tu si ušao u stvarnost i bogatstvo milenijske kulture kr-šćanstva koja te iz tvoga malog za-vičaja, tvoje Hercegovine, stvarno i simbolički, vodi i spaja sa svim vremenima, cijelim svijetom i svemirom. Naravno, bezbroj je tu pojedinosti koje kao slike no-sim u sebi - od zvona sa zvonika u raznim prigodama, blagdanima, slavljima, pogrebima, nevremeni-ma, do prvih svjesnih dolazaka u crkvu, prvog vjeronauka, lunjanja po krajoliku s vršnjacima, penja-nja po stablima i branja trešanja. Sve je to jedna nepregledna zavi-čajna freska satkana od boja, zvu-kova, živih osoba. Na toj su freski, kao na čuvenom Hegedušićevu zastoru, i brojne osobe, među njima moji vjerou-čitelji, prvi fra Kornelije i kasnije fra Bernard. A najveći dio te freske je u stvar-nom svijetu nestao. Zavičaj se pri-mijenio, ljudi su ili umrli ili otišli. Hvala Bogu ako se promijenilo ono vanjsko, a sačuvalo ono unu-tarnje, plemenito… No, ima jedna slika koja je negdje u meni kao oštrica u živom tkivu - crkva sv. Katarine sa zazidanim vratima… Crkva koja je simbol svake otvore-nosti, susretanja, otvorenih vrata, zazidana za ljude, za susret jednih s drugima. Ne mogu to pomiriti u sebi kao svoje iskustvo. Rado bih to izgnao iz svog sjećanja. Iako danas vrata nisu zazidana, ostao je imaginarni zid koji dijeli. Ni danas to ne mogu razumjeti, ne mogu prihvatiti… S time, kao i s drugim slikama stvarnosti, treba se moći suočiti i nositi kao ljudi istinskog djelatnoga kršćanskog utemeljenja. Kada je riječ o hrvat-skom narodu u BiH, u dosta teš-kom položaju je s obzirom na to da nisu sigurni kada će ponovno biti preglasani i kada će u njihovo ime netko drugi donositi zakone i onda ih sustavno obespravljivati i osiromašivati.

Koliko Hrvatska pomaže da se to zaustavi? - Hrvatski je narod u BiH suveren i

konstitutivan unatoč praksi u ko-joj to nije. U sadašnjim okolnosti-ma više je to jedna suvremena po-litička improvizacija koja nema svoju budućnost. Ne može se im-provizirati sa sudbinom jednog naroda koji je sam stvarao i branio svoju povijest, a time i sudbinu na jednom prostoru. I krvario često za njegov status i njegovu slobo-du, a time i svoj vlastiti status i slobodu. To je onda i determinanta nje-govih prava, uključujući i bu-dućnost. Jer hrvatski je narod duboko ukorijenjen u zemlju i povijest prostora Bosne i Herce-govine. Nitko ga, ni konvencije, ni deklaracije, ili netko u njegovo ime, pa ni on sam u nekim svojim mogućim zabludama, ne može iskorjenjivati iz tog prostora i tih činjenica. Kad je hrvatski narod obitavao na tom prostoru Europa je bila svijet. Taj je svijet branjen upravo i na prostoru BiH. Hrvat-ski narod je iz epicentra povijesti i nije nastao niti došao iz nekog novovjekoga inkubatora. Prema brojnim odrednicama, hrvatski je narod bio dio tog i tadašnjeg svijeta, odnosno Europe. I branio ga gotovo pet stoljeća.

Za kraj ovoga razgovora, vjeruje-te li da dolaze bolji dani općenito za hrvatski narod? - Kako bih se mogao smatrati ozbiljnim i odgovornim ako ne bih vjerovao u budućnost našeg naroda! Hrvatski narod nikad u svojoj povijesti nije odustajao. I kad je bio izložen povijesnim mi-lenijskim dezintegracijama, a one su bile česte, nikad nije pristao ne bezuvjetnu pokorenost. Uvijek je znao sačuvati izlaze… I koliko god je ovo vrijeme kompleksno i konfuzno, njegov će um, i svje-sni i nadahnuti kršćanski entitet, osigurati i sačuvati svoj suvereni misaoni i stvarni prostor. Bitno je pritom da u budućnost idemo bez antagonizama kao narod golemog povijesnog iskustva, razumno i u miru. Jer nikakvi sukobi ne vode dobru. Oni vraćaju povijest natrag, u sta-nje trajnog poraza i frustracija, a time u nenadoknadive gubitke. Jednako tako, ne možemo u bu-dućnost kao narod s osjećajem manje vrijednosti, nego veliko-dušno u svom punom integritetu, u praktičnom i plodnom suglasju sa svojim okružjem. Mi smo na-rod povijesti, njezini sudionici, branitelji i graditelji. Unatoč po-djelama, mehaničkim kroz velika iseljavanja, ideološkim i drugim instrumentalizacijama, sačuvali smo ime i njegovo značenje. Saču-vali smo taj instinkt, taj imunitet i memoriju. Upravo naša nas povijest može čuvati od pogrešaka, a osobito od amnezije. Devedesete su godine donijele odlučujuću autentičnost kao jamstvo za bolje dane koje spominjete. Ove činjenice zahti-jevaju dostojne lidere, puninu mudrosti, orijentaciju i zajedniš-tvo naroda. •

Hercegovina je inače prostor i zemlja idealna za snove i sanjarije

Večernjakov pečat dobiven u kategoriji “Naše gore list” govori da list nije suh, da je list živ...

ImpresumGlavni urednik Večernjeg lista BiH: Jozo Pavković

Urednik priloga: Željko Andrijanić

Grafički urednici: Goran Sudar i Franjo Pušić

FOTO: Arhiva Večernjeg lista, Pixsell, Općina Grude

Surađivali: Frano Vukoja, Oliver Cvitković, Zoran Krešić, Marko Knezović, Valentina AbramušićLektura: Kristina Vranić i Helena Skočibušić