Ponavljanje – 1. Razred

Književnost kao umjetnost riječi

Znanost o književnosti – proučava knjiţevno djelo kao samostalno umjetničko djelo i

promatra ga u kontekstu

Teorija književnosti – proučava zakonitosti oblikovanja knjiţevnog dijela:

- Analiza knjiţevnog djela

- Klasifikacija knjiţevnosti ( učenje o knjiţevnim rodovima i vrstama )

LIRIKA

- Versifikacija ( znanost o stihu )

o Stih:

Ritmička, zvukovna, sintaktička i značenjska cjelina

Slobodni stih

Vezani stih:

Šesterac, osmerac

Deseterac ( epski deseterac, lirski deseterac )

Dvostruko rimovani dvanaesterac

Stih bugaršćice

- Strofa ( kitica ):

o Veća sintatička cjelina od stiha. Vrsta strofe određuje se prema broju

stihova u njoj, bezobzira na njihovu duljinu.

o Vrste strofa:

2s – dvostih/distih

3s – trostih/tercet

4s – četverostih/katrena

Tercina ( 3x11 stihova s određenom rimom )

- Rima ( srok, slik )

o Glasovno podudaranje, najčesće na kraju stihova. Bitan je činitelj u

ostvarivanju cjelokupnog smisla pjesme

Riječi koje se rimuju asocijativno se povezuju i tako smisleno i

zvukovno obogaćuju značenje pjesme.

o Vrste rima:

Parna ( aabb )

Ukrštena ( abab )

Obgrljena ( abba )

Isprekidana ( abcb )

Nagomilana ( aaa )

- Ritam ( pjesnički ritam )

o Razlikuje se od ritma svakodnevnog govora. U njegovu stvaranju

sudjeluju svi elementi strukture pjesme.

Prebacivanje ( postupak kojim se sintatička cjelina razlama stihom

tako da se samo jedna riječ prebacuje u drugi stih )

Opkoračenje ( postupak kojim se sintatička cjelina razlama stihom

tako da nekoliko riječi prelazi u drugi stih )

Prijenos ( postupak u kojem se sintatička cjelina prenosi iz jedne

strofe u drugu strofu )

- Pjesničke figure:

o Glasovne figure ( figure dikcije, zvučne figure )

Asonanca – uzastopno ponavljanje samoglasnika

Aliteracija – uzastopno ponavljanje suglasnika ili glasovnih

skupina u stihovima

Onomatopeja – oponašanje glasova iz prirode

Anafora – ponavljanje jedne ili više riječi na početku nekoliko

uzastopnih stihova

Epifora – ponavljanje jedne ili više riječi na kraju nekoliko

uzastopnih stihova

Simploka – ujedinjena anafora i epifora

Anadiploza – jedna ili više riječi s kraja jednog stiha ponavlja se na

početku idućeg stiha

o Figure konstrukcije

Inverzija – poredak riječi ( ili rečenica ) obrnut od gramatičkog

Elipsa – nastaje kada iz rečenične cjeline izostavimo pojedine riječi

Polisindeton – nizanje veznika bez gramatičke potrebe

Asindeton – nizanje riječi bez njihova gramatičkog povezivanja

Retoričko pitanje – pitanje koje ne traţi odgovor

o Figure riječi ( tropi )

Metafora – skraćena usporedba

Personifikacija – davanje ljudskih osobina ţivotinjama, biljkama i

svemu neţivom

Metonimija – stilska figura koja gradi preneseno značenje prema

nekim stvarnim odnosima

Sinegdoha – stilska figura u kojoj se dio uzima umjesto cjeline,

jednina umjesto mnoţine i sl.

Eufemizam – zamijenjivanje riječi blaţim izrazom

Epitet – ukrasni pridjev

Alegorija – produţena metafora, preneseno značenje se odnosi na

cijelo djelo

Simbol – zamjenjivanje neke riječi, pojave ili pojma njegovom

alegorijskom oznakom

o Figure misli

Gradacija – izbor riječi, slika ili misli koji izaziva postupno

pojačavanje ili slabljenje

Usporedba ( komparacija ) – nastaje kada se nešto uspoređuje na

temelju sličnosti

Antiteza – posebna vrsta usporedbe koja se zasniva na suprotnosti

Hiperbola – posebna vrsta usporedbe, u njoj se nešto preuveličava

radi naglašavanja emocionalnog stava

Litota – suprotna hiperboli, izraz se zamjenjuje slabijim, u pravilu

negativnim ili suprotnim

Ironija – izraţavanje putem suprotnosti, misli se suprotno od

rečenog

Oksimoron – posebna vrsta antiteze, novi pojam se stvara

spajanjem protuslovnih pojmova

Paradoks – figura u kojoj se izriče misao koja je sebi naizgled

protuslovna

- Teme lirske pjesme

o Ljubavna lirska pjesma

o Misaona lirska pjesma

o Pejzaţna lirska pjesma

o Socijalna lirska pjesma

o Domoljubna lirska pjesma

o Duhovno-religiozna lirska pjesma

- Tradicionalni oblici

o Himna

Svečana pjesma posvećena nekom ili nečem što čovjek smatra

vrijednim najvećeg poštovanja

Značajke:

S poštovanjem se obraća onome kome/čemu je posvećena

Izborom motiva ističu se osobine onoga kome/čemu je

posvećena

Uzvišen ton

Svečan i polagan ritam

Antun Mihanović: Horvatska domovina

Gaudeamus ( lat. Veselimo se ) – studentska himna

o Oda

Svečana pjesma grčkog podrijetla koja ima širu tematiku od himne.

Uglavnom je posvećena nekoj osobi ili nečemu što čovjek smatra

vrijednim poštovanja.

Značajke:

Uzvišen i patetičan ton

o Elegija

Pjesma u kojoj se izrţava tuga, bol i ţaljenje za nečim nedostiţnim

Značajke:

Tuţan i polagan ton

o Ditiramb

Pjesma u kojoj se iznosi oduševljenje i slavljenje ţivotnih radosti

zanosnim tonom

Posvećena bogu Dionizu

o Epigram

Kratka, duhovita i satirična pjesma saţetog izraza koja

neočekivanim zaključkom iznenađuje čitatelja

o Epitaf

Pjesma koja saţetim izrazom izraţava čovjekov odnos prema

prolaznosti ţivota i čovjekovoj sudbini

o Idila

Pjesma s temom iz ţivota u prirodi, najčesće pastirskog

LIRSKO-EPSKE VRSTE

- Lirsko-epske vrste ujedinjuju značajke dvaju rodova, lirike i epike.

- Najpoznatije vrste:

o Balada

Lirsko-epska vrsta u kojoj se iznose teme vezane uz stradanja i

nesreće koje prate njezine junake, a oni završavaju tragično.

Ugođaj je u baladi sumoran, ton tuţan, a ritam polagan.

o Romanca

Lirsko-epska vrsta koja redovito donosi događaj vezan uz ljubavnu

temu.

Ugođaj je vedar, a ritam ubrzan.

o Poema

Lirsko-epska vrsta u kojoj se pripovjedanje isprepleće s

neposrednim lirskim izricanjem i dramskim elementima.

EPIKA

- Tema

o predmet umjetničke obrade; ono o čemu se u djelu govori.

o Budući da se odnosi na cjelinu djela, tema se moţe razlagati na motive

( manje tematske jedinice )

- Pripovijedač

o Svako epsko djelo ima priču ( njezin početak, sredinu i završetak ), tu nam

priču pripovijeda pripovijedač

o Moţe pripovijedati u 1. licu ( ja ) i u 3. licu ( pripovijedač je netko izvan

priče )

o Moţe biti nepouzdan, pouzdan i sveznajuć

- Fabula

o Niz događaja povezanih i raspoređenih onako kako bi se oni mogli

dogoditi

o Razvoj fabule

Stepenast

Paralelan ( dvije odvojene priče koje se ponekad spoje )

Koncentričan ( široka priča koja se suţava )

o Dinamika zbivanja:

Uvodni dio

Zaplet

Kulminacija

Rasplet

- Lik

o Zamišljamo ga kao stvarnu osobu i gradimo njegov izgled i karakter

o Određujemo ga:

Fizički

Psihološki

Socijalno

Etički

Govorno

- Epika u stihu:

o Ep

Opširno epsko djelo u stihovima u kojemu se oko glavnoga

događaja i likova niţu sporedne radnje i likovi

Invokacija

Dolazi na početku epa

Postupak u kojemu epski pjesnik zaziva muze ili boţju

pomoć u pisanju epa

In medias res ( lat. U središtu zbivanja ), radnja počinje bez uvoda

Koriste se sredstva retardacije ( usporavanje radnje )

Epizoda

o Dulje udaljavanje od glavne radnje koje se moţe

izdvojiti iz nje kao zasebna cjelina. To nije dulji opis,

već tematski jedinstvena cjelina koju moţemo pratiti

od početka do kraja. U mnogim se epovima

pojavljuju samostalne epizode umetnute u središnju

radnju.

Digresija

o Udaljavanje od osnovnoga tijeka radnje duljim

opisom ( to moţe biti opis predmeta, osobe ili

događaja ).

o Opisujući štit, epski se pjesnik ( Homer ) udaljuje od

ratničkih zbivanja prikazom grčkoga ţivota u

mirnodopsko vrijeme.

Ponavljanje

o Ponavljaju se riječi, izrazi ili situacije s ciljem da se

podsjeti na prijašnja zbivanja

Karakterizacija likova

Koriste se stalni epiteti

Ne opisuju se psihološki, ali po njihovim postupcima

uočavamo njihove osobine

Junaci su kao predstavnici naroda kojemu pripadaju

nositelji osobina toga naroda

o Epska pjesma

Obrađuje jedan događaj, ali osim te činjenice nema velike razlike u

odnosu na ep. Usmene epske pjesme često se povezuju u cikluse i

za ţivot nekoga naroda vaţne su gotovo kao epovi. Postoje i teorije

o tome da su epovi nastali povezivanjem epskih pjesama u cjelinu.

o Epopeja ( herojski ep )

Reprezentativan je primjer epske poezije. U njoj se daje najšira slika

ţivota, običaja i vjerovanja nekoga naroda prikazana preko

reprezentativnih heroja i događaja presudnih za opstanak toga

naroda.

- Jednostavni oblici:

o Mit

Jednostavan oblik u kojemu se oblikuje priča koja najčešće

objašnjava nešto čovjeku nepoznato, neobjašnjivo

Najpoznatiji:

Sizif – mit o neostvarivoj čovjekovoj potrebi za vječnim

ţivotom

o Bajka

Knjiţevna vrsta u kojoj se pojavljuju nestvarni događaji i likovi, ali

tako da se isprepleću sa stvarnim događajima. Odlikuje je

formularičan način izraţavanja te polarizacija likova na dobre i zle.

o Legenda

Knjiţevna vrsta u kojoj se pripovijeda o ţivotu nekog čovjeka čiji

ţivotni stav i ponašanje predstavljaju uzor drugim ljudima. U

prvim su se legendama prikazivali ţivoti kršćanskih svetaca, a

kasnije njihovom temom postaju i likovi koji nisu vezani uz

kršćanstvo.

o Basna

Kratka knjiţevna vrsta pisana u obliku alegorije. Nositelji radnje

najčešće su ţivotinjski likovi preko kojih se prikazuju ljudski

karakteri.

o Saga

Oblik staroskandinavske priče o nekome događaju iz daleke

prošlosti ( o podvizima bogova, o starim rodovima, o prvim

vladarima i sl. )

o Anegdota

Duhovita, a često i satirična kratka priča o znamenitim ljudima ili

događajima.

o Vic

Saţeto se iznose neke situacije, događaji ili karakteri na način da se

obratom na kraju izaziva komičan dojam. Ĉesto je utemeljen na

dvosmislenosti, a za njegovo razumijevanje odlučujući je kontekst.

o Zagonetka

Poseban oblik postavljanja pitanja tako da se navode osobine

onoga o čemu je riječ. Te su osobine vrlo često na prvi pogled

skrivene.

o Poslovica

Jednostavnom jezičnom strukturom saţeto se izraţava neka

spoznaja o bitnim ţivotnim pojavama. Najčešće je u obliku jedne

rečenice, a vrlo je često ritmična.

- Sloţeni oblici:

o Novela

Kraća pripovijedna vrsta.

U njoj se u saţetom obliku najčešće obrađuje jedan lik ili događaj.

Kompozicija je građena na načelu ekonomičnosti:

Uvod donosi saţet prikaz osobina lika ili događaja koji će se

obraditi; svrha je kod čitatelja izazvati očekivanje

Središnji dio obično se bavi psihološkim analizom lika ili

razradom događaja

Završetak često predstavlja obrat ( naglim se preokretom

ističe nešto osobito vaţno za temu ).

Tema

Moţe biti sve ono što zanima autora ( sudbina nekog lika,

zanimljiv događaj i dr. )

o Pripovijetka

Srednje duga pripovijedna vrsta.

Ima veći broj likova i događaja pa se moţe dublje ulaziti u razradu

teme.

Pripovijedanje je opširnije, sloţenija je psihološka karakterizacija

likova i dr.

o Roman

Velika pripovijedna vrsta.

Pripovijedač pripovijeda priču o nekoj temi u kojoj sudjeluju

različiti likovi.

Tradicionalni roman

Sveznajući pripovijedač u 3. licu

Nizanjem epizoda u romanu zapravo se oponaša

protjecanje vremena u stvarnom ţivotu.

Likovi se oblikuju fizičkom, govornom, socijalnom,

psihološkom i etičkom karakterizacijom.

Različite pripovijedačke tehnike:

o Opisivanje

o Pripovijedanje

o Dijalog

o Monolog

Moderni roman

U središtu je lik ( njegova svijest i podsvijest )

Ĉest je nepouzdani pripovijedač u 1. licu.

Fabula je reducirana jer je sve u romanu podređeno

prikazivanju psihološkog stanja lika.

Nema nizanja epizoda koje sugeriraju protjecanje vremena

( javljaju se samo fragmenti zbivanja, a u cjelinu ih povezuje

lik ).

Likovi su introvertirani, okrenuti svome unutrašnjem

svijetu.

Ĉesto se kao pripovjedačka tehnika javlja unutrašnji

monolog ( njime se gotovo poistovjećuju pripovjedač i lik ).

U jezik knjiţevnoga djela ulaze riječi svojstvene

razgovornom stilu ( ţargonu ).

DRAMA

- Dramski tekst

o Sastoji se od dijelova namijenjenih publici ( ono što govore glumci ) i

dijelova namijenjenih redatelju ( nazivi likova i didaskalije )

- Dramski likovi

o Nalaze se u nekoj situaciji koja je presudna za njihov daljnji ţivot.

o Psihološki su ocrtani, u središtu je njihov karakter.

o Razvojem dramske radnje zaoštrava se suprotnost između likova, što

dovodi do dramskog sukoba.

- Dramska radnja

o Odvija se izmjenom dramskih situacija.

o Napetost se javlja kao rezultat dramskog sukoba.

- Dramska kompozicija

o Vanjska ( podjela na činove i prizore )

o Unutrašnja ( tijek radnje od uvoda do raspleta )

Uvod ( ekspozicija )

Najčešće se kratkim dijalogom upoznaje gledatelje s

početnom situacijom kojom se objašnjava početak radnje

( ponekad je to samo prolog ).

Zaplet

Uvode se motivi koji pokreću radnju izazivanjem

suprotnosti koje će dovesti do sukoba; drama se dalje

razvija u gradaciji.

Vrhunac radnje ( kulminacija )

Suprotnosti su na vrhuncu, ali se ne vidi pravac razrješenja.

Preokret radnje ( peripetija )

Radnja naglo skreće u određenom pravcu prema

razrješenju.

Rasplet

Razrješenje svih suprotnosti.

- Dramske vrste

o Tragedija

Knjiţevna vrsta u kojoj glavni lik posjeduje iznimne moralne i

karakterne osobine, ali završava tragično zbog sukoba ideala i

stvarnosti ili zbog vlastite sudbine

Nastaje tako što je postupno pri izvođenju ditiramba došlo do

odvajanja jednog pjevača.

Tespis ( 6. st. pr. Kr. ) – prvi glumac ( protagonist )

Eshil ( 6. – 5. st. pr. Kr. ) – drugi glumac

Sofoklo ( 5. st. pr. Kr. ) – treći glumac

Kor ( zbor )

Komentira radnju

Koreut ( član zbora ), Korifej ( vođa zbora )

Pjesme se sastoje od:

o Strofe

o Antistrofe

o Epode

Vrhunac tragedije je u 5. st. pr. Kr.

Glume samo muškarci

Obuveni su u koture ( visoke cipele )

Glume i muške i ţenske uloge

Dijelovi starogrčke tragedije

Prolog ( uvod )

Parod ( ulazna korska pjesma )

Epizodij ( dijalog )

Stazim ( korske pjesme između dijaloga )

Eksod ( završna pjesma )

Karakteristike:

Tragičan junak

Tragična krivnja

Tragičan završetak

Uzvišen stil pisanja

Trojno jedinstvo:

Mjesto, vrijeme i radnja

Katarza

Pročišćenje osjećaja

Cilj izvođenja tragedije

o Komedija

Razvila se iz grčkih obreda, i to uglavnom onih koji su slavili

plodnost.

Teme su bile suvremene ( neka aktualna tema ili osoba iz javnog

ţivota )

Vrste komedija:

Karaktera ( škrtost, naivnost )

Konverzacije ( temelji se na nesporazumu )

Situacije ( smiješni događaji )

Intrige ( smiješan zaplet )

Ljudskim slabostima i negativnim društvenim pojavama moţemo

pristupiti različito:

Humor

o Ismijavaju se neke osobine ili negativne društvene

pojave, ali se prema njima odnosi s razumijevanjem

Ironija

o Podrugljivo se ismijavaju ljudi i pojave jer se govori

suprotno od onoga što se misli

Satira

o Oštro se ismijavaju i kritiziraju ljudske slabosti i

društvene negativnosti

Sarkazam

o Ruga se i komentira zlobno, zajedljivo i pakosno

Groteska

o Prikazuju se osobe ili predmeti u izobličenim,

nakaznim i neprirodnim komičnim oblicima pa

cjelina djeluje zastrašujuće, istovremeno i tragično i

smiješno

Dijelovi komedije:

Parabaza ( pjesma kora )

Agon ( konverzacija )

o Drama u uţem smislu

Iznosi pred čitatelja/gledatelja ozbiljnu dramsku radnju u kojoj

uglavnom nema komičnih elemenata, a njezin završetak moţe, ali i

ne mora biti tragičan. Stoga kaţemo da se u njoj dramska napetost

razrješuje između komičnoga i tragičnoga.

Vrste:

Farsa ( grubi humor, likovi karikirani, radnja se temelji na

nesporazumu, elementi grotesnog )

Vodvilj ( laka komedija u kojoj se pjevaju popularne

melodije )

Melodrama ( glazba uglavnom prati radnju, a teme su

sentimentalne )

Pastorala ( likovi su pastiri, teme uglavnom ljubavne,

glazba prati radnju )

Libreto ( tekst opere )

DISKURZIVNI KNJIŽEVNI OBLICI

- Djela koja se nalaze između znanosti i knjiţevnosti. Sa znanošću ih povezuje

analitički pristup temi, a s knjiţevnošću sam način obrade ( umjetnički i stilski

dotjeran ).

- Knjiţevno-znanstvene vrste

o Esej ( ogled )

Kraća prozna vrsta u kojoj se obrađuju različite teme iz ţivota ili

znanosti. U njemu se temi pristupa znanstveno, tj. Na način koji

uključuje razmišljanje i zaključivanje, ali se u načinu obrade ogleda

autorova sposobnost umjetničkog oblikovnja, njegova osobnost i

stil.

Trodjelna struktura

U uvodnom dijelu se iznosi neka teza

U središnjem se dijelu teza argumentira navođenjem

različitih primjera, objašnjenja, navoda i sl.

U završnom se dijelu navodi zaključak i potvrđuje teza

Michel de Montaigne

Francuski renesansni knjiţevnik, začetnik eseja kao

knjiţevne vrste

Njegovi Eseji objavljeni su 1580. godine u dvije knjige

o Putopis

Ĉitajući putopis, čitatelj upoznaje različite krajeve, ljude i običaje

( znanstvena namjera u obradi teme ), ali i doznaje mnogo o

piščevim pogledima na svijet, njegovu karakteru, obrazovanju,

umjetničkom ukusu i dr. ( obrada teme odaje njezina autora i

njegov stil ).

Temu putovanja putopisac razvija opisom krajeva, ljudi i običaja

unoseći pritom vlastiti stav o onome što opisuje. Putopis nas

istovremeno poučava i daje nam informacije o zemljopisnim

činjenicama, ali za putopisca je istinito ono što vidi i ono što

doţivljava pa on kao umjetnik riječi istovremeno gradi vlastitu

stvarnost. Stoga, čitajući putopis, mnogo doznajemo i o karakteru

samoga putopisca ( jedan će putopis biti lirski, drugi šaljiv, treći

filozofski i dr. ).

o Ţivotopis

Donosi opis ţivota neke osobe.

o Autobiografija

Donosi opis vlastitog ţivota.

o Memoari ( sjećanjima )

Autor piše o značajnim ličnostima te događajima u kojima je

izravno sudjelovao ili im je bio suvremenik.

o Dnevnik

Autor iz dana u dan kronološkim redom zapisuje zbivanja i

događaje te svoja zapaţanja i razmišljanja.

- Publicističke vrste

o Feljton ( podlistak )

Donosi neku aktualnu temu iz područja umjetnosti, znanosti,

filozofije, ali i iz svakodnevnog ţivota, koju najčešće obrađuje na

zabavan i duhovit način, pristupačan čitatelju. Ĉesto se objavljuje

pri dnu lista u novinama i izlazi u nastavcima.

o Reportaţa

Novinarsko izvješće o nekoj temi, pojavi ili događaju na temelju

obavijesti prikupljenih na terenu. O samome reporteru ovisi koliko

će se tekst pribliţiti umjetničkom načinu izlaganja.

POVIJEST KNJIŽEVNOSTI

KNJIŽEVNOSTI STAROG ISTOKA

- Indijska knjiţevnost

o Svete knjige

Vede

Najstariji zbornik staroindijskih tekstova obrednoga

karaktera u stihu i prozi.

Pretpostavlja se da su tekstovi nastajali u 2. i 1. tisućljeću pr.

Krista. U tom dugom razdoblju nastale su različite vrste

tekstova, a u Vede su ulazila i njihova tumačenja.

Sastoje se od četiriju zbirki, a knjiţevno je najvaţnija

Rgveda.

o Epovi

Mahabharata ( Velika pjesma o plemenu Bharata )

Djelo je nastajalo u rasponu od 4. st. pr. Kr. do 4. st. po. Kr.

U njemu je riječ o borbi za vlast između bliskih rođaka (

Pandava i Kaurava ), pripadnika istoga plemena Bharata.

Sastoji se od 18 knjiga i dodataka, a sadrţaj u cjelinu

povezuju sukobi Pandava i Kaurava.

Ramajana ( Ramini podvizi )

Junački ep o ţivotu kralja Rame, o doţivljajima njega i

njegove ţene Site.

Djelo je nastalo u usmenoj knjiţevnosti, a verzija teksta koju

poznajemo nastala je između 5. st. pr. Kr. i 2. st. po. Kr.

Pojavljuju se mnogi slikoviti fantastični motivi, čudovišta i

duhovi.

Sastoji se od 7 knjiga, a pretpostavlja se da su 1. i 7. Knjiga

najkasnije nastale. U novijim se dijelovima epa kralj Rama

predstavlja kao inkarnacija boga Višne.

o Počeci basne

Pančatantra ( Pet knjiga )

Zbirka poučnih priča i basni. Priče su u prozi i ispričane su

jednostavnim jezikom. Na kraju se obično nalazi pouka u

stihovima. Vjerojatno je nastala oko 3. St. Iako namijenjena

dvorskoj sredini bila je popularna u svim društvenim

slojevima.

- Babilonsko-Asirska ( Mezopotamijska ) knjiţevnost

o Ep o Gilgamešu

Najstariji ep svjetske knjiţevnosti ( oko 1700. g. pr. Kr. ).

Govori o junaku gilgamešu i njegovu traganju za besmrtnošću.

Pisan je klinastim pismom, a zapisan je na akadskom jeziku.

Epska je tehnika uočljiva u primjeni različitih sredstava retardacije

radnje ( ponavljanja, formularičnih opisa, umetnutih priča i dr. ).

- Hebrejska knjiţevnost

o Biblija

Ĉine ju 73 knjige nastale između 1300. g. pr. Kr. i 100. g. po. Kr.

Podijeljena je na Stari i Novi zavjet. Granica podjele je rođenje

Isusa Krista.

Stari Zavjet ( 46 knjiga, Sinajski savez Boga s izabranim narodom )

Petoknjiţje

o Knjiga postanka

o Knjiga izlaska

o Levitski zakonik

o Knjiga brojeva

o Ponovljeni zakon

Povijesne knjige

o Judita

Psalmi

o Zbirka religiozne lirike.

o Sastoje se od 150 biblijskih molitava i obrednih

pjesama.

Mudrosne knjige

Proročke knjige

Jezik

o Većinom hebrejski jezik; najstariji dijelovi pisani su

aramejskim jezikom

Novi Zavjet (27 knjiga, Krist ostvaruje novi savez Boga s čovjekom)

Evanđelja

o Matejevo

o Markovo

o Lukino

o Ivanovo

Djela apostolska

Poslanice apostola Pavla

Katoličke poslanice

Otkrivenje ( Apokalipsa )

Jezik

o Grčki jezik

ANTIČKA KNJIŽEVNOST

- Grčka knjiţevnost

o Trajala je 13. st. Razvoj grčke knjiţevnosti obično se prati u nekoliko faza.

Pretklasično ( arhajsko ) razdoblje

8. st. pr. Kr. – oko 450. g. pr. Kr.

U tom razdoblju još uvijek dominira usmena knjiţevnost.

Mnogo je knjiţevnih središta, a samim time i mnogo

narječja. Najbitnije su knjiţevne vrste ep i lirska poezija.

Klasično razdoblje

Oko 450. g. pr. Kr. – 323. g. pr. Kr.

U 5.st.pr.Kr. Atena je kulturno i političko središte. U

središtu je knjiţevnoga stvaralaštva čovjek, a djela se bave

aktualnim i općeljudskim problemima. Dominiraju

dramske vrste ( tragedija i komedija ).

Helenističko razdoblje

Termin „helenizam“ odraţava širenje grčke kulture na

ostale krajeve koji su pod vlašću grčkih osvajača,

Makedonaca. Dolazi do stapanja grčke i orijentalne kulture

( područja koje je Aleksandar Veliki osvoji ) pa se

knjiţevnost širi na mnogo većemu području. Dijeli se u dva

razdoblja.

o Aleksandrijsko razdoblje

323. g. pr. Kr. – 30. g. pr. Kr.

U ovom je razdoblju Aleksandrija najveće

kulturno središte.

Najpopularnije su kratke knjiţevne vrste:

Epilij ( kratka vrsta koja je zamijenila

ep ).

Kratka pastirska pjesma

Epigram

o Rimsko razdoblje

30. g. pr. Kr. – 6. st. po. Kr.

Nakon pada pod rimsku vlast Grčka više nije

samostalna drţava pa poštovanjem svoje

baštine čuva slavnu prošlost.

o Epska poezija

Homer ( 8. st. pr. Kr. )

Najstariji grčki epski pjesnik. O njegovu se ţivotu ništa

pouzdano ne zna. Prema nepouzdanim podacima, bio je

slijepi putujući pjevač. Pretpostavlja se da je rodom iz

Smirne u Maloj Aziji.

Tvorac Ilijade i Odiseje.

Homersko pitanje

o Unitaristi ( smatraju da je Homer postojao i da je on

tvorac obaju epova ).

o Pluralisti ( smatraju da je postojalo više autora ).

o Lirska poezija

Monodijska lirika

Kratke, saţete pjesme u kojima se slikovito izraţava neka

tema.

Alkej ( 7./6. st. pr. Kr. )

o Rođen je u Mitileni na otoku Lezbu.

o Pisao je himne s mitološkim sadrţajima, domoljubne

pjesme s temama iz političkog ţivota te gozbene i

ljubavne lirske pjesme.

Sapfa ( 6. st. pr. Kr. )

o Iz Mitilene na otoku Lezbu.

o Vodila je „školu za djevojke“ ( neku vrstu udruţenja

u koje je pristup muškarcima bio zabranjen ).

o U njezinim pjesmama se odraţava zaljubljenost, ali i

nemir, ljubomora i očaj. Pisane su u formi himni,

epitalamija ( svadbenih pjesama ) i ljubavnih

pjesama.

Anakreont ( 6. st. pr. Kr. )

o Rođen je u mjestu Tej u Maloj Aziji.

o Njegove teme su vezane uz vedre strane čovjekova

ţivota ( uţivanje u radostima koje donosi vino,

ljubav, veselo raspoloţenje ).

Korska lirika

Dulja je od monodijske lirike, a kako sam naziv govori,

recitira je kor.

Pindar ( 518. – 442. g. pr. Kr. )

o Rodom iz Kinoskefale kod Tebe.

o Pisao je sve vrste korske lirike, a najpoznatiji je po

svojim epinikijama ( pobjednička pjesma; oda ).

o Tragedija

Eshil ( 525. – 456. g. pr. Kr. )

Rođen u Eleuzini u Atici.

Pisao je satirske drame i tragedije. Pripisuje mu se 80-ak

tragedija i 30-ak pobjeda na kazališnim natjecanjima.

Sačuvano je 7 njegovih tragedija:

o Orestija ( jedina sačuvana antička organska trilogija)

Agamemnon

Ţrtva na grobu

Eumenide

o Perzijanci

o Okovani Prometej

o Sedmorica po Tebom

o Pribjegarke

Sofoklo ( 496. – 406. g. pr. Kr. )

Iz Kolona kraj Atene.

Napisao je preko stotinu satirskih drama i tragedija, 20-ak

puta je pobijedio na natjecanjima.

Sačuvano je 7 njegovih tragedija:

o Ajant

o Trahinjanke

o Antigona

o Kralj Edip

o Edip na Kolonu

o Elektra

o Filoktet

Euripid ( 485./4. – 406. g. pr. Kr. )

Iz Salamine.

Pripisuje mu se 90-ak ( neki 70-ak ) tragedija.

Sačuvano je 17 njegovih tragedija i jedna satirska drama:

o Alkestida

o Andromaha

o Hekuba

o Helena

o Elektra

o Heraklo

o Hipolit

o Ifigenija u Aulidi

o Ifigenija na Tauridi

o Medeja i dr.

- Rimska knjiţevnost

o Posredovala pri unošenju grčke kulture u temlje europske knjiţevnosti.

Obično se dijeli u nekoliko razdoblja:

Prvo ( uvodno ) razdoblje

Od pojave prvih pisanih spomenika do 240. g. pr. Kr.

U ovom je razdoblju dominantna usmena knjiţevnost.

Poezija ima uglavnom obrednu ulogu ( izvode se pjesme u

čast bogovima, trijumfalne pjesme u čast pobjednik,

tuţaljke i dr. ), a pjesme su ispjevane u saturnijskom stihu,

svojstvenome narodnoj poeziji.

Drugo ( arhajsko ) razdoblje

240. – 80. g. pr. Kr.

U dramskoj poeziji javljaju se prve obrade grčkih drama.

Pojavljuju se i satire. Najveći procvat doţivljava komedija.

Razvija se pod grčkim utjecajem, a nerijetko se i prerađuju

grčki originali.

Treće ( zlatno ) razdoblje

80. g. pr. Kr. – 14. g. po. Kr.

Razdoblje najvećeg uspona rimske knjiţevnosti.

Dijeli se na:

o Ciceronovo doba

80. – 30. g. pr. Kr.

Borbe i propast republike.

o Augustovo doba

30. g. pr. Kr. – 14. g. po. Kr.

Car August zalaţe se za kulturni razvitak

drţave. Knjiţevnici se okupljaju u knjiţevne

krugove, a materijalno ih potpomaţu

ugledni građani.

Ĉetvrto ( srebrno ) razdoblje

14. – 117.

Rimsko se carstvo širi, stoga mnogi autori potječu iz

rimskih provincija. Dolazi do miješanja knjiţevnih rodova.

Epovi su povijesnog ili mitološkog sadrţaja. Zbog

autocenzure ( okrutnost careva ) satira se ograničava na

moralne i knjiţevne probleme. Javlja se i basna te epigram.

Peto razdoblje ( propadanja )

117. – 476.

Na početku ovog razdoblja dominantna je teţnja za

oponašanjem grčkih pisaca. Kasnije se pojavljuje kršćanstvo

koje na kraju postaje vladajućom religijom. Na taj način

zapravo prestaje poganska rimska knjiţevnost. Najveći

doprinos i obiljeţje ovome razdoblju daje kršćanska

knjiţevnost.

o Rimska komedija

Tit Makcije Plaut ( između 254. i 251. – 184. g. pr. Kr. )

Rođen u gradu Sarsini u Umbriji.

Sačuvano je 20-ak komedija. Najpoznatije su:

o Blizanci

o Hvalisavi vojnik

o Škrtac ( Aulularia; Komedija o ćupu )

o Zlatno razdoblje

Gaj Valerije Katul ( oko 84. – 54. g. pr. Kr. )

U Rim dolazi i Verone.

Njegov zbornik poezije „Pjesme“ sastavljen je od 116

pjesama. Njegove su pjesme tematski i formalno

raznovrsne, prevladavaju ljubavne pjesme.

Publije Vergilije Maron ( 70. – 19. g. pr. Kr. )

Rođen je u selu kod Mantove.

Najznačajniji rimski epski pjesnik. Njegova „Eneida“

postala je nacionalnim epom Rimljana.

Njegova djela rimska je knjiţevnost, a kasnije i

srednjovjekovna, uzela kao uzore:

o Bukolike ( primjer niskog stila; pastirski rod )

o Georgike ( primjer srednjeg stila; didaktički rod )

o Eneida ( primjer visokog stila; epski rod )

Kvint Horacije Flak ( 65. – 8. g. pr. Kr. )

Rođen je u Venuziji.

Njegovo se stvaralaštvo dijeli u dva razdoblja.

o Prvo razdoblje:

Satire

Osuda lakomosti

o Prva satira, predgovor cijeloj

zbirci.

Pretjerane strasti

Horacije opravdava svoje satire i dr.

Epode

o Drugo razdoblje:

Zbirka lirskih pjesama „Pjesme“ u četiri

knjge.

Poslanice ( Epistulae )

Dvije knjige koje obrađuju teme iz

svakodnevnoga ţivota, knjiţevne

teme i moralne teme.

Najpoznatija je „Poslanica Pizonima“

Publije Ovidije Nazon ( 43. g. pr. Kr. – 17./18. )

Rođen je u Sulmonu.

Svoja djela piše u formi elegijskog distiha. Njegovo se

stvaralaštvo dijeli na tri razdoblja.

o Prvo razdoblje:

„Ljubavne pjesme“ piše u formi ljubavne

elegije posvećene Korini.

„Heroide“ ( „Poslanice junakinja“ )

„Ljubavno umijeće“ je parodično-didaktični

ep u tri knjige.

o Drugo razdoblje:

„Metamorfoze“ su sastavljene od 250 priča iz

mitologije pisanih heksametrom i

raspoređenih u 15 knjiga.

„Fasti“ ( „Kalendar“ )

o Treće razdoblje:

Kao prognanik piše dvije zbirke elegija:

„Tuţaljke“

„Poslanice iz Ponta“

Marko Valerije Marcijal ( oko 40. g. – 104. g. )

Rođen je u mjestu Bilbilisu ( Španjolska )

Njegovu ostavštinu čini više od deset knjiga epigrama.

EUROPSKO SREDNJOVJEKOVLJE

- Aurelije Augustin ( 354. – 430. )

o Filozof, pisac i učitelj retorike.

o „Ispovijesti“

Prva autobiografija u današnjem smislu te riječi.

- Junačka epika

o Tijekom srednjeg vijeka se postupno razvija lik kršćanskoga viteza, ratnika

koji uz ratničke vrline posjeduje i vrline proizašle iz kršćanstva i

feudalizma: poboţnost i vjernost vladaru.

Beowulf

Najraniji prikaz takvog lika. Javlja se u istoimenom

staroengleskom epu iz 10. st.

Chansons de geste

Junačke pjesme, pjesme o junačkim djelima.

11./12. st. u Francuskoj

Pjesan o Rolandu

Francuska knjiţevnost

Nastao je u 11. st., a tekst je očuvan u rukopisu iz 12. st.

Govori o Karlu Velikom

Pjesma o Cidu

Španjolska knjiţevnost

Nastala je oko 1140. g.

U djelu je opisan Rodrigo Diaz del Vivar, Arapi su ga

nazvali Cid Campeador ( Gospodin borac )

Pjesma o Nibelunzima

Njemačka knjiţevnost

- Viteški roman

o Viteza krase temeljne vrline: hrabrost i vjernost. Ĉinjenicu da se u viteškim

romanima vitezovi bore s natprirodnim silama i da se pojavljuju magija i

čarobnjaštvo zahvaljujemo mitološkim motivima. Kršćanskim motivima

objašnjavamo simboliku i alegoriju koja se pojavljuje u romanima.

o Roman o Tristanu i Izoldi

- Lirska poezija

o Trubadurska lirika

Pojavljuje se krajem 11. st. u Francuskoj

Vrsta dvorske poezije namijenjene svijetu feudalnog plemstva. U

njezinu je središtu svijet vitezova i njihovih dama.

Bernart de Ventadorn ( 12. st. )

Walther von der Vogelweide ( oko 1170. – 1230. )

o Vagantska lirika

„Carmina Burana“

Zbornik srednjovjekovne svjetovne i religiozne lirike.

Nastao je oko 1230. godine.

Uglavnom je na latinskom jeziku.

HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST

- Sveta Braća, Konstantin Ćiril i Metod, 863. su ponijeli osnovne tekstove za

bogosluţje prevedene na staroslavesnki jezik i zapisane na glagoljici ( novom

pismu koje je sastavio Konstantin Ćiril ).

- „Traktat Crnorisca Hrabra“

o O pismenima

o Tekst je nastao u 9./10. st. u istočnoj Bugarskoj

o Pisan je staroslavenskim jezikom

- Zapisi u kamen

o Plominski natpis ( crkva sv. Jurja u Plominu ), 11. st.

o Valunska ploča ( groblje iznad Valuna, otok Cres ), 11. st.

o Krčki natpis ( uklesan na jednoj zgradi u Krku ), 11. st.

o Bašćanska ploča

Oko 1100. godine, u Jurandvoru, selu kraj Baške na otoku Krku.

Nalazila se u crkvi sv. Lucije.

Jezik je hrvatskostaroslavenski, a pismo glagoljica prijelaznog tipa

Darovnica hrvatskoga kralja Zvonimira

- Hrvatska srednjovjekovna proza

o Vinodolski zakonik

Nastao je u Novome ( danas Novi Vinodolski )

6. Siječnja 1288.

Popis običajnog prava, zapisano je u 75 članaka, a posebno su

dobro razrađene stavke kaznenoga prava.

o Ljetopis popa Dukljanina

Slavenski jezik

U 12. st. preveden na latinski, a u 14. st. na hrvatski

o Zapis popa Martinca

1493. godine

o Pismo Nikole Modruškoga

Nastao je između 1477. i 1480. godine

- Poučna proza

o Lucidar

Narodna enciklopedija

Oko 15. st.

- Svjetovna proza

o Rumana trojski ( Roman o Troji )

Srednjovjekovni viteški roman

Zapisan u Petrisovu zborniku

o Aleksandrida

14. st.

Smatra se najljepšim pripovijedačkim djelom juţnih Slavena.

- Srednjovjekovna poezija

o Va se vrime godišća

o Šibenska molitva

Zapisana je u drugoj polovici 14. st.

Najstariji hrvatski latinicom zapisan pjesnički tekst

o Svit se konča

- Srednjovjekovna drama

o Muka svete Margarite

Dramatizirana legenda o sv. Margariti

15. st.

- Počeci tiskarstva

o Pojavljuje se potkraj 15. st.

Prva u Kosinju ( od 1491. – 1493. )

Druga u Senju ( 1494. – 1496.; 1507. – 1508. )

o Inkunabule

Knjige tiskane prije 1500. godine.

o Misal po zakonu rimskoga dvora

Prvotisak

Završeno je 22. veljače 1483.