Hrvatski proljetni salon

1916-1919

- «ratni salon» - odijeljen posebnim nosiocima (Krizman, Babić, Miše i Šulentić) od drugog

(1919-1928)

- doba smrti Miroslava Kraljevića i A.G. Matoša (kao kritičar spomenut)

- na prvom salonu izlagali medulićevci: T. Krizman, Lj. Babić, I. Kerdić, E. Vidović, D. Kokotović,

Z. Borelli, A. Krizmanić i «neformalni» medulićevac J. Miše

- u književnosti i teoriji temeljni događaj obraćenje A.B. Šimića ekspresionizmu 1916.

posredstvom revije «Der Sturm»

- ekspresionizam:

- Zlatko Šulentić: Cezanne – Beč (odgovara i Šulentićevim putovanjima i školovanju –

Munchen pa Pariz 1913. i Beč u vrijeme rata – nastanak Čovjeka sa crvenom bradom nakon

Šulentićeva boravka u Parizu i doživljaja Gauginove izložbe)

- slikarstvo Ljube Babića predstavljalo prijelaz Jugendstila u ekspresionizam, tj.

ekspresionistički simbolizam (Golgota, Crna zastava); Portret Krleže, Gradilište. Kastiljanski

pejzaž

- Jerolim Miše: splitski portreti (Autoportret, 1914.); samostalna izložba 1916 (zapravo III.

Hrvatski proljetni salon)

Proljetni salon

1919-1928

- dolazak «povratnika» iz Italije i Praga, obnovljen utjecaj Miroslava Kraljevića

- pojačanje cezanneizma – razvodnjen rast ekspresionizma

- Milivoj Uzelac, Vilko Gecan i Marijan Trepše donijeli radove iz Praga, Vladimir Varlaj niz

krajolika iz Primorja, a Marino Tartaglia pet portreta, mrtvu prirodu i «Stari škver», Vladimir

Becić pojačava cezanneistička prisjećanja s Autoportretom i akvarelima iz 1920.

- ekspresionizam – 1920. - prije dolaska neorealizma dolazi do rascvata ekspresionističkih

težnji (Babić Šulentić, Gecanovi crteži iz Klinike; Uzelac – Pejzaž, Venera iz predgrađa)

-1921.- vrhunac ekspresionističke epizode u Hrvatskoj – Gecanova «Klinika», Autoportret,

Babićev Kastiljanski pejzaž, Ribari na Kapriju Ignjata Joba

- neokubističke inklinacije:

- Sava Šumanović – 1921. – neokubistička izložba nakon boravka kod Lhotea u Parizu

1

- «Zenit» Ljubomira Micića

- puniji razvoj neokubizma zakočio je i nadolazak novog stila – nove objektivnosti ili neorealizma

i magičnog realizma (ili je to isto?) – magični krajolik Jerolima Miše «Pučišća»

- neorealizam – isključenje osobne geste i osobnog rukopisa, svjetla i atmosfere; trajnos i čista

i najčešće agresivna boja – vraćanje povjerenja u stvarni svijet i osigurati postojanje nakon

ratnih katastrofa i propasti vrijednosti

- Proljetni salon – mjesto susreta i rasadište magičnog realizma

- Tartaglia – strogo zatvaranje masa; V. Becić – jednostavno svođenje na volumene

- neoklasicizam – druga koegzistentna pojava s neorealizmom; izvor u skulpturi Ivana

Meštrovića i u paralelnom slikarstvu Joze Kljakovića

- kiparstvo Proljetnog salona je općenito u klasičnom znaku (Turkalj, Juhn.

Cota)

- Juraj Plančić – intimizacija klasicizma

Kritički realizam

- fotografski verizam – (prenosi ono što je u životu najružnije i najbanalnije) – Tabaković,

Postružnik

- političko angažirani realizam – Detoni, Tiljak, Hegedušić, Svečnjak i ostali crtači «Zemlje»

- pojednostavljeni realizam smišljene konstrukcije (Leo Junek, «Klek» Otona Postružnika)

- vedri klasicistički smjer – Omer Mujadžić

- poetski realizam – Ivo Režek, L. Kralj – Međimurac

- pojava «Zemlje» - 1929-1935 – magični realizam Lea Juneka, neorealizam Đure Tiljka i

Otona Postružnika, ekspresionistički cinizam Ivana Tabakovića, neoprimitivizam Krste

Hegedušića, realizam Marijana Detonija = zbir pojedinih stilova i doprinosa

- nezavisnost likovnog izraza; borba protiv larpurlara, borba

protiv diletantizma; popularizacija umjetnosti, kontakt sa

inozemstvom

- Krsto Hegedušić 1930. u rodnim Hlebinama otkriva seljake-slikare – I. Generalić i F. Mraz

- Ivan Generalić – asimilacija Brueghelova stila

2