Hrvatski Standardni Jezik - Morfologija

  • View
    755

  • Download
    1

Embed Size (px)

DESCRIPTION

morfologija, sintaksa, fonologija, morfem, morf, alomorf

Text of Hrvatski Standardni Jezik - Morfologija

HRVATSKI STANDARDNI JEZIK MORFOLOGIJA

MORFOLOGIJA

MORFOLOGIJA nauk o ustroju rijei u 19. st. afirmirala se kao posebna jezikoslovna grana termin preuzet iz prirodnih znanosti (nauk o oblicima, oblikoslovlje) GRAMATIKA preutno, podrazumljeno znanje pravila i naela koje o svojem jeziku govornici nose u umu LEKSIKON apstraktni umni rjenik

RIJE najmanji slobodni oblik koji posreduje znaenje; u govoru: najmanja jedinica govora

PRAVOPISNA RIJE jedinica u tiskanom tekstu s obiju strana omeena bjelinama, ima znaenjsku, gramatiku i fonoloku cjelovitost

LEKSEM ukupnost oblika i znaenja jedne rijei, ostvaruje se putem oblika rijei (rjenika rije, potencijalna, neostvarena jedinica apstraktnog umnog rjenika)

KANONSKI OBLIK tipian, najei, najmanje obiljeen i najmanje kontekstualno uvjetovan oblik kojim se leksem biljei; on je stvar odabiraIMENICE: nominativ jednine (npr. ena)PRIDJEVI: nominativ jednine mukog roda, pozitiv, neodreeni oblik (npr. crven)ZAMJENICE: nominativ jednine mukog roda (npr. moj, on, tko)GLAGOLI: infinitiv (npr. disati)

CITATNI OBLIK blizak kanonskom, koristi se kada se govori o leksemu kao predmetu, izvaenu iz konteksta (citatni oblik moe varirati jer je odreen pragmatikom, a kanonski je odreen konvencijom) GRAMATIKA (MORFOSINTAKTIKA) RIJE rije razumljena kao dio paradigme, ostvaraj leksema kakav se pojavljuje unutar sintakse, s pridruenim posve odreenim morfosintaktikim obiljejima (razlika izmeu gramatike rijei i oblika rijei upravo je u morfosintaktikim obiljejima (npr. dva oblika pridjeva Gsg. crvenoga i crvenog dva su oblika rijei, dvije pravopisne rijei, ali jedna gramatika)

PARADIGMA relativno pravilan i predvidljiv niz gramatikih rijei leksema koji pripadaju istoj vrsti

Kriteriji za odreivanje to (ni)je gramatika rije: KOHEZIJA oblina i znaenjska jednost, cjelovitost gramatikih rijei (ALI: nitko ni od koga; gledat u u gledati) NEREKURZIVNOST (NEPONOVLJIVOST) morfoloki procesi koji sudjeluju u gradbi rijei naginju tomu da budu neponovljivi, nerekurzivni (ALI: prapradjed, kupaonica pekarnica) JEDINCATOST FLEKSIJE na svakoj gramatikoj rijei bit e samo jedan fleksijski morf (ALI: grad-drava grada-drave) IZDVOJIVOST gramatika rije sama za sebe moe initi cio iskaz (reenicu), moe se pojaviti izolirana, izdvojena (Bloomfield: minimalni slobodni oblik) (ALI: npr. klitike i lanovi ne mogu se pojaviti samostalno)

PERIFRASTINI (SLOENI, OPISNI, ANALITIKI) OBLIK gramatika rije iskazana je perifrazom; iskazivanje pomou vie oblika rijei onoga za to se drugdje u paradigmi rabi jedan fleksijski oblik rijei (u hrvatskom su perifrastini glagolski oblici perfekt, pluskvamperfekt, futuri, kondicionali i pasivni oblici; ili npr vie brz umjesto bri ili idem kod bake umjesto idem baki) vs. SINTETIKI (NESLOENI, JEDNOSTAVNI) OBLIK (npr. prezent)

FONOLOKA (FONETSKA) RIJE jedinica koja je djelokrug nekog fonolokog procesa u pojedinom jeziku; u hrvatskom je taj kriterij naglasak, odnosno jednu fonoloku rije ini jedna naglasna cjelina (npr. kad li e mu se posreiti 6 pravopisnih rijei, ali jedna fonoloka, jer izgovaramo: kadliemuseposreiti)

Kriteriji odreivanja fonoloke rijei: NAGLASAK (i uope prozodija) FONOLOKA PRAVILA (npr. VOKALSKA HARMONIJA asimilacija vokala na daljinu; u hrvatskom: kalodont kaladont) USTROJ SLOGA I SLOGOVNI USTROJ RIJEI o njima u jezicima obino postoje dosta vrsta pravila (npr. u hrvatskom su nemogui sljedovi nazala i okluziva)

LEKSIKA JEDINICA ili LISTEM svaka jedinica leksikona i skup obavijesti o njoj koje govornik pamti (npr. leksemi, klitike, afiksi, frazemi, pojedine vielane jedinice, prilono-konektorske jedinice, uzreice, poslovice, psovke, citati); Jelaska koristi termin ishodinica)

VRSTE RIJEI OTVORENE velik broj lanova, lako primaju nove lanove (tvorbom ili posuivanjem) u hrvatskom: imenice, glagoli, pridjevi, prilozi, tek donekle prijedlozi, veznici, estice, uzvici ZATVORENE malen broj lanova, teko i rijetko primaju nove lanove u hrvatskom: brojevi i zamjenice PROMJENLJIVE mijenjaju se unutar pojedine paradigme u hrvatskom: imenice, glagoli, pridjevi, prilozi, zamjenice, brojevi NEPROMJENLJIVE ne mijenjaju se unutar kakve paradigme u hrvatskom: usklici, estice, veznici, prijedlozi SAMOZNANE (SAMOZNANICE, AUTOSEMANTINE) imaju samostalno znaenje i mogu stajati samostalno u hrvatskom: imenice, glagoli, pridjevi, prilozi i brojevi SUZNANE (SUZNANICE, SINSEMANTINE) nemaju samostalno znaenje i ne mogu stajati samostalno, nego se pridruuju bilo samostalnim rijeima bilo reenici u hrvatskom: zamjenice, prijedlozi, veznici, uzvici i estice PUNOZNANE (LEKSIKE) vs. POMONE (GRAMATIKE, FUNKCIONALNE) rijei (ALI: npr. vokativ pade/uzvik)

MORFEM I MORFOVI

KOMUTACIJA smjenjivanje razmatrane sastavnice drugom, kako bismo utvrdili koja sastavnica moe biti u kojemu, kakvu kontekstu, te moemo li uope govoriti o sastavnici; metodom komutacije dolazimo do opozicija ili opreka morfem omoguuje morfovima da budu ostvareni

MORFEM I MORF MORFEM najmanja jezina jedinica koja ima i svoj oblik i svoje znaenje (FONEM ima samo razlikovnu ulogu; to su razlikovne jedinice koje nemaju znaenje) morfem je apstraktna jedinica, ostvaruje se putem morfa

MORF (FORMANT, FORMATIV) ostvaraj morfema, njegov izraz, njegov fonetski, odnosno fiziki oblik morf kojim predoavamo morfem odabiremo prema naelu Ockhamove (Occamove) britve = ako dva postupka jednako dobro opisuju injenice, valja izabrati onaj jednostavniji tako su npr. oblici [ruk], [ruc] i [ru] morfovi morfema {ruk}koji je najmanje ovisan o kontekstu iz dubinskog (ishodinog) prikaza izvode se povrinski (fonetski) prikazi ili postave

NULTI MORF ostvaraj morfema koji nije fonoloki ili fonetski ujan, vidljiv; biljei ga se nulom, niticom (npr. nos-)

ALOMORF (MORFSKA ALTERNANTA) uvjetovani morf; niz morfova smatramo alomorfima istog morfema ako su ti morfovi u komplementarnoj distribuciji (nadopunskoj raspodjeli) = ako posreduju isto znaenje te ako ih nikad ne nalazimo u identinim kontekstima; uvjetovanost alomorfa moe biti trovrsna - fonoloka, gramatika i leksika FONOLOKA (FONETSKA) uvjetovanost odabir alomorfa uvjetovan fonolokim razlozima i promjenama do kojih zbog njih dolazi (npr. ruka-ruci; gradom-muem; brzji-sporiji) MORFONOLOGIJA GRAMATIKA uvjetovanost (morfoloka ili sintaktika) odabir alomorfa uvjetovan gramatikim razlozima (npr. znati-znam, a ne zonem ALI zvati-zovem, a ne zvam; gramatemi za rod u pridjevima: bos-/a/o) LEKSIKA uvjetovanost odabir alomorfa uvjetovan pojedinanim leksemom o kojem je rije, bez fonoloki i gramatiki utvrdivih razloga (npr. Gpl. imenica ruka i noga nije ruk i nog, nego ruk i nog; komparativni sufiks u pridjeva lak, mek i lijep; lj u paljba pored alba, molba, te seoba i dioba pored alba, molba) SUPLETIVNOST odabir alomorfa koji nisu ni u kakvoj fonetskoj vezi (npr. ovjek-ljudi); posebna vrsta leksike uvjetovanosti

SLOBODNI (ili potencijalno slobodni) MORF onaj koji sam moe initi oblik rijei; u hrvatskom su to morfovi od kojih su sastavljene pojedine nepromjenljive rijei (npr. na, est, juer, da)

VEZANI (ili obavezno vezani) MORF onaj koji ne moe sam initi oblik rijei; u hrvatskom su sve promjenljive rijei sastavljene zapravo od slobodnih morfova (npr. ruk-ic-a; pis-a-ti)

KONTINUIRANI (NEPREKINUTI) MORF onaj u koji se ne moe umetnuti kakav drugi morf, koji se sastoji od neprekinuta fonetskog odsjeka (ruk-a)

DISKONTINUIRANI (PREKINUTI) MORF onaj koji je prekinut kakvim drugim morfom ili materijalom, koji se sastoji od prekinutih fonetskih odsjeaka (cirkumfiksi i transfiksi); u hrvatskom u Gpl. npr. kod imenica: pjesma-pjesama, zlo-zala

AMALGAMIRANI (AMALGAM, UPAKIRANI) MORF morf koji istovremeno realizira vie morfema, koji je istovremeno ostvaraj vie morfema; mogu nastati kao posljedica KUMULACIJE morfema (= realizacija vie morfema u jednom morfu, npr. ruk-a, -a = nominativ, singular, e-deklinacija) ili FUZIJE (STAPANJA) morfova (npr. iz + za = iza, iz + pod = ispod)

JEDINCATI (UNIFIKS, UNIKATNI, CRANBERRY) MORF onaj koji se pojavljuje samo u jednoj rijei ili kolokaciji (npr. dok su morfovi -a i -ic vrlo frekventni: starica, rupica, klupica, morfovi -kelj, -ag i -ba pojavljuju se samo u leksemima starkelja, rupaga i zelemba; ponovljivi morfovi ije je znaenje neprozirno i domiljamo ga tek iz izvedenica, npr. ne postoji glagol eti, ali imamo izvedenice s raznim prefiksima: zaeti, naeti, poeti) PRAZNI MORF ponovljiv morf za koji se ini da ne ostvaruje nijedan morfem, koji nije realizacija nikakva znaenja, morf bez morfema; nije isto to i nulti morf!!! (npr. -ov i -ev u pluralu: jastrebovi i vukovi, pored jastrebi i vuci; prazni morf -u: procesuirati, akcentuirati, pored adresirati pa bi i oni mogli glasiti: procesirati i akcentirati; navesci ili pokretni vokali, npr. lijepoga i lijepog, nikad i nikada, takoc, njojzi); kadto se nazivaju postfiksima slian praznim morfovima je i PROIRAK OSNOVE (npr. umeci -et, -en i -es u: drveta, ramena i udesa, no tu bi se prije moglo govoriti o krnjenju osnove u Nsg., a ne o proirivanju u Gsg.)

SINKRETIZAM morfoloka homonimija (pojava obline istosti dvaju morfosintaktiki razliitih oblika rijei jednog leksema); proces ujednaivanja oblika u kojem dolazi do neutralizacije opreka meu njima (npr. selo = NAVsg.)

MORFOLOKA SINONIMIJA - oprena morfolokoj homonimiji; iskazivanje istog gramatikog znaenja razliitim oblicima (npr. Isg. rijei/rijeju; uzimam/uzimljem)

KORIJEN (KORIJENSKI, LEKSIKI, RADIKALNI MORF) obavezni, neizostavni dio oblika rijei, nositelj temeljnog znaenja i izraza leksema (npr. podvodni; u sloenicama imamo dva korijena npr. vodopad)

AFIKS (AFIKSALNI, FUNKCIONALNI MORF) vezani morf koji se privruje na bazu, svaki morf koji nije korijenski; mogu biti oblikotvorni i rjeotvorni