1

HRVATSKIM BRANITELJIMA,

INVALIDIMA DOMOVINSKOG OSLOBODILAČKOG RATA,

RODITELJIMA, UDOVICAMA I DJECI

POGINULIH HRVATSKIH BRANITELJA,

STRADALNICIMA DOMOVINSKOG RATA

iz GRADA ZAGREBA

svim domoljubima i vjernicima grada Zagreba

Poštovani, U obrani Domovine tijekom velikosrpske agresije i Domovinskog oslobodilaĉkog rata s pouzdanjem u Boţju zaštitu, ponosni na Hrvatsku katoliĉku narodnu tradiciju i vjeru preĊa, većina Hrvatskih branitelja je nosila, s pouzdanjem, krunicu oko vrata, dok su Hrvatice i Hrvati, diljem Domovine i svijeta, moleći krunicu, utjecali se moćnom zagovoru Blaţene Djevice Marije, za slobodu Doma i Domovine. I danas, ţiveći u slobodi Domovine Hrvatske, suoĉeni sa ugrozama drugaĉije vrste, moliti nam je raditi i zahvaljivati svakodnevno, za dobro, jedine nam i vjeĉne Hrvatske, ne zaboravljajući što nam ostaviše u zalog naše preĊe. U Korizmeno vrijeme posta, molitve i dobrih djela te priprave za Uskrs, Zagrebaĉka nadbiskupija, već šesti put, potiĉe na Korizmeni susret i okupljanje, sabranost u Križnom putu i molitvi na Sv. Misi, Hrvatske branitelje, invalide Domovinskog oslobodilaĉkog rata, obitelji, udovice, djecu i roditelje poginulih Hrvatskih branitelja, stradalnike Domovinskog oslobodilaĉkog rata i sve domoljube iz grada Zagreba. Imamo li mi, kao vjernici - Hrvati ĉestitosti, dosljednosti, ĉvrstoće karaktera i postojanosti u nevoljama te prije svega volje, u zajedništvu moliti u Zagrebaĉkoj katedrali ? Potrudimo se, svatko u svojoj udruzi, obavijestiti ĉlanove i sve ostale, i doĊimo, u velikom broju, u obiljeţjima naših Udruga, u našu Zagrebaĉku katedralu,

na Korizmeni susret

u PETAK, 24. oţujka 2017. u 17.00 sati.

2

3

KRIŽNI PUT „S blaţenim Alojzijem

pred Licem milosrđa“

Priredio: Ivan Šaško

Zagreb 2016./2017.

4

Početna molitva

Biskup: Pomolimo se. Milosrdni Oče, ti si tako ljubio svijet

da si u ruke čovjeka predao svoga Sina Jedinca,

da bude razapet za naše spasenje.

Pohodi nas svojim Duhom, da bismo

– u ovome zajedničkom hodu s bliţnjima –

prepoznali svoje grijehe i potrebu za obraćenjem

te bili ţivi znakovi tvoga milosrđa.

Pridruţi nas osjećajima Djevice Marije

u tami Velikoga petka, da ojača naša vjera,

kako bismo sami mogli biti utjeha drugima

i donositelji tvoga ţivota u boli i kušnjama.

Po Kristu, Gospodinu našemu.

O. Amen.

Biskup:

5

Na putu smo s Marijom.

S raspoloţenjem njezina srca:

Uputimo se u miru!

Stala plačuć tužna Mati, Gledala je kako pati Sin joj na križ uzdignut.

6

STANKO BRAVIĆ I NADA ŠIKIĆ

UDRUGA BRANITELJA I VETERANA VOJNE POLICIJE IZ DOMOVINSKOG RATA

PRVA POSTAJA

Isusa osuđuju na smrt

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!

1. „Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: 'Ti li

si kralj ţidovski?' On odgovori: 'Ti kaţeš.' I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuţivale, ništa nije odgovarao. Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći meteţ, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom.“ (Mt 27, 11-12.24.26)

2. Blaţeni Alojzije: „Nije li dakle, braćo, za nas najveća čast, da moţemo i smijemo

nastaviti djelo Kristovo? Pogledajte, kako se ljudi otimaju za razne časne poloţaje i sluţbe na zemlji, makar je svakome od njih jasno, da sa smrću prestaju sve njihove časti i odlikovanja! I nije li upravo mysterium iniquitatis, otajstvo zla, da ljudi bjeţe i otimaju se najčasnijem poslu i radu, radu za Boga i proslavu svetog imena Njegova, makar znadu, da 'Bogu sluţiti znači kraljevati'.“ (7. prosinca 1941.)

3.

Gospodine Isuse,

ti znaš da je došao tvoj čas.

7

S tvojega lica zrači ljepota nepravedno Osuđenoga.

Tvoj blagi pogled ranjava naša srca.

Daruj nam milost suza, da oplačemo svoju ravnodušnost

pred patnjama slabih, pred zlostavljanom braćom i sestrama.

I pomozi nam da shvatimo otajstvo tvoje šutnje;

da tihim djelima otklonimo glasnoću osuda,

spletaka, laţnih svjedočenja, ogovaranja i podjela.

Ne skrivaj lica svoga od nas!

Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se.

Dušom njenom razboljenom, Rastuženom, ražaljenom Prolazio mač je ljut.

8

MARIN MLINAR I PAVO KOSTOPEČ

UDRUGA BRANITELJA I VETERANA VOJNE POLICIJE IZ DOMOVINSKOG RATA

DRUGA POSTAJA

Isus prima na se kriţ Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet! 1.

„Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati: 'Zdravo, kralju ţidovski!' I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena.“ (Mk 15, 16-20)

2.

Blaţeni Alojzije:

„Na sve tuţbe, koje su ovdje protiv mene iznesene, odgovaram da je moja savjest mirna, makar se publika tome smijala. Sada se ne kanim braniti niti apelirati protiv osude. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniţenje, nego, jer mi je savjest čista, pripravan sam svaki čas umrijeti.“ (3. listopada 1946.

Početak govora pred komunističkim sudom)

9

3.

Gospodine Isuse,

razmatrajući tvoje tijelo opterećeno kriţem

vidimo svoj teret na tvojim ramenima.

Ţeljeli bismo otkloniti pogled od tebe,

u stidu zbog grijeha kojima te opterećujemo,

ali i svoje bliţnje koji su ţrtve naše sebičnosti.

Primi nas, dok dolazimo pred tebe

noseći krhke posude naše ljudskosti i kajanja.

Ti nas poznaješ. Ti znaš da te volimo.

Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se.

O koliko ucviljena Bješe ona uzvišena Majka Sina jedinog!

10

OLGA PAPAC I ANA SUČEVIĆ

SAVEZ UDRUGA ZATOČENIH I NESTALIH HRVATSKIH BRANITELJA

TREĆA POSTAJA

Isus pada prvi put pod kriţem Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet! 1. „A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi

drţali da ga Bog bije i poniţava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.“ (Iz 53, 4-5)

2. Blaţeni Alojzije: „Kriţ valja nositi prema pravilima kršćanske savršenosti: ne

samo patienter, nego i libenter et ardenter, dakle ne samo strpljivo nego i s ljubavlju i ţarom. Zato velim: 'In te, Domine, speravi!' – U tebe se, Gospodine, uzdam. Ufam se da će se onda i na meni ispuniti riječi: 'Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje.'

Moja je nakana i cilj čist. Slijediti nauku kriţa te bez ikakvoga straha braniti katoličku istinu!... Ogavnost prema svakoj nepravdi bila je duboko uvijek usađena u mojoj duši, kao što je i ljubav prema pravdi.“ (3. lipnja 1934.)

3.

O, Boţe, Stvoritelju naš, primi nâs, koje si stvorio od praha

i učini nas novim ljudima, darom svoga Duha ljubavi.

Po našim djelima milosrđa

pridigni pale, malodušne i tuţne;

daruj im nadu koja vidi tvoju prisutnost

u trpljenju iz ljubavi

i milost vječnosti u sebedarju.

Nauči nas dijeliti tuđu bijedu

da bi se među nama umnoţila ljubav.

Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se.

Bol bolova sve to ljući Blaga Mati gledajući Muke slavnog Čeda svog.

11

ROZALIJA BARTOLIĆ I RUŢICA BUDIMIR

UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH GRADA ZAGREBA I

ZAGREBAČKE ŽUPANIJE

ČETVRTA POSTAJA

Isus susreće svoju svetu Majku Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!

1. Blago onima koji plaču, oni će se utješiti; blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe… Blagoslovljena ti među ţenama! Blagoslovljena da si na vječna vremena od Gospoda Svevladara. (usp. Mt 5,4.7; Lk 1, 42; Jd 15, 10)

12

2. Blaţeni Alojzije:

„Ona je zaštita i pojedincima i obiteljima. Majka Boţja je zaštitnica i cijelom našem hrvatskom narodu. narod hrvatski je upravo marijanski narod! Oni su joj uvijek bili istinski odani, o čemu svjedoči hrvatska povijest i mnogobrojne crkve Njezine. […]

Narod je pri tome vodilo čuvstvo i duboka vjera, da u Njoj ima nadu u pomoć u teškoćama. Narod neće propasti dok bude imao u Nju vjere... Njezin zagovor neka vas štiti, i molite da hrvatski narod bude Boţji i Marijin.“ (31. svibnja 1938.)

3.

Gospodine, hvala ti za Blaţenu Djevicu Mariju koju si u najvećoj boli nama dao za Majku. Nebeska Majko, budi uz nas, uz čovjeka koji nosi rane i pada, uz čovjeka koji očajava bez Lica ljubavi. I naša hrvatska domovina ima svoje najljepše lice u licima naših majki. Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se.

Koji čovjek ne bi plak'o Majku Božju videć tako U tjeskobi tolikoj?

13

STIPE NIMAC I ZORICA GREGURIĆ

1. HRVATSKI GARDIJSKI ZDRUG I UDRUGA ZAGREBAĈKIH BRANITELJA VUKOVARA

PETA POSTAJA

Šimun Cirenac pomaţe Isusu nositi kriţ Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!

1. Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile

ga da mu ponese kriţ. (Mt 27, 32) Isus reče svojim učenicima: «Hoće li tko za mnom, neka se

odrekne samoga sebe, neka uzme svoj kriţ i neka ide za mnom.» (Mt 16, 24)

14

2. Blaţeni Alojzije:

„Nemojmo se zanositi velikim mislima, da ćemo za Krista ţivot svoj poloţiti, a pri tom zaboravljamo na svakidašnje svoje duţnosti i njih površno obavljamo. Iskoristimo upravo te sitnice pa ćemo postići cilj svoga ţivota, postići veliku savršenost i svetost... Ako je svaki naš čin savršen, ako je sve naše pa i najmanje i najneznatnije djelo učinjeno iz ljubavi i onako kako Bog ţeli, onda će biti i cijeli naš ţivot po Boţjoj volji, potpun i svet. Mi smo mala, sićušna bića, koja mogu dati dragome Bogu i male i sitne, sićušne stvari. Trsimo se, da bude svaki čas našega ţivota – onakav kako On ţeli, da mu svaki dan damo one malene poteškoće, koje donosi svakidašnjica, pa će biti dragi Bog zadovoljan i proslavljen i mi ćemo na ovaj način doći do velike svetosti.“ (17. listopada 1945.)

3.

Daruj nam, Gospodine, raspoloţivost Šimuna Cirenca, da budemo uz ljude koje nam šalješ na ţivotni put. Jačaj nas svojom snagom da, uz svoje kriţeve, moţemo ublaţiti teret onih kojima je teţe nego nama. I daj da budemo zahvalni što moţemo osjetiti da nas drugi nose na svojim ramenima, u našim tjeskobama i kušnjama. Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se.

Tko protužit ne će s Čistom, Kada vidi gdje za Kristom Razdire se srce njoj?

15

JASENKA POLIĆ BILIŠKO I ANKICA MUDROVČIĆ

UDRUGA HRVATSKA BAŠĆINA

ŠESTA POSTAJA

Veronika pruţa Isusu rubac Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!

1. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni

izgleda da bi nam se svidio. prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja. (Iz 53, 2-3)

Moje mi srce govori: «Traţi lice njegovo!» Da, lice tvoje, Gospodine, ja traţim. Ne skrivaj lica svoga od mene. (Ps 27, 8-9)

16

2. Blaţeni Alojzije:

„Karitas je bitna oznaka katoličke Crkve […] Mi smo duţni da pomognemo bliţnje ne zbog humanosti (to nije za katolika dovoljan motiv), nego prije svega Boga radi, koji to od nas traţi i očekuje. Istina je da su katolici obično sirotinja, jer su 'sinovi ovoga svijeta mudriji od sinova svjetla', ali katolici mogu i moraju dati bliţnjemu ono što je mnogo više, a to je srce iskreno i otvoreno. I siromah moţe često da izliječi ljutu ranu siromahu.“ (27. listopada 1935.)

3.

Gospodine Isuse, sjaju slave Očeve, ti, najljepši među sinovima ljudskim, dopustio si unakaziti svoje lice pod udarcima nasilja i mrţnje, pod gredom kriţa i oštrinom biča. Ali, ljubav koja te je vodila u tolikom poniţenju učinila te još ljepšim u očima našega srca. I nas si poučio da je čovjek najljepši kada moţe pokazati bore od brige za druge, rane od ţrtve za bliţnje. Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se.

Zarad grijeha svoga puka gleda njega usred muka, I gdje bičem bijen bi.

17

GORDAN GALIĆ I VESNA MIHALJEVIĆ

UDRUGA RATNIH VETERANA 2. GARDIJSKE BRIGADE GROMOVI I UDRUGA UDOVICA

HRVATSKIH BRANITELJA IZ DR RH GRADA ZAGREBA I ZAGREBAĈKE ŢUPANIJE

SEDMA POSTAJA

Isus pada drugi put pod kriţem Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!

1. Ludo Boţje mudrije je od ljudi i slabo Boţje jače je od ljudi. Lude

svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. (1Kor 1, 25.27-30)

18

2. Blaţeni Alojzije:

„Nije tragika naših dana u tomu, što su nam ruševine napunile zemlju, što se i velika carstva ruše kao kuće od karata, pa onda mali narodi i drţave strepe još više, nego je tragika u tome, što se uslijed pomanjkanja vjere svi događaji u svijetu gledaju čisto naravnim očima mjesto očima vjere, koja u svim zbivanjima sadašnjice samo svemoguću desnicu Boţju. A ta desnica nije zatajila nikada do sada pa ne će u buduće.

Zato naša jedina briga ima biti, da budemo u prijateljstvu s Bogom. I vi ćete vidjeti, da se nisu nikada prevarili ni pojedinci ni narodi, koji nadu svoju postavljaju u Njega, Stvoritelja neba i zemlje.“ (20. rujna 1944.)

3.

Isuse Emanuele, Boţe s nama, ti si utjelovio neizmjernu sućut nebeskoga Oca prema čovječanstvu i svijetu. Postao si malen među malenima, slabašan među slabima, postao nam bratom i nazvao nas prijateljima. Ne dopusti da budemo oholi pred tvojim stvorenjima, pred darovanim ljudima i zemljom, već nas suobliči sebi, po svome krotkom i blagom Srcu. Daj da u pravoj poniznosti svima budemo sve. Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se.

Gleda svoga milog Sina, Ostavljenog sred gorčina, Gdje se s dušom podijeli.

19

MILENKO TOLIĆ I STJEPAN ŠALKOVIĆ

UDRUGA RATNIH VETERANA 2. GARDIJSKE BRIGADE GROMOVI

OSMA POSTAJA

Isus tješi jeruzalemske ţene Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!

1. Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose ţena, koje su plakale

i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: "Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?" (Lk 23, 27-28.31)

20

2.

Blaţeni Alojzije:

„Prilike su u svijetu danas i odviše ţalosne. Duh indiferentizma rastače ljudske duše. Iz njega se pomalo rađa duh nevjere, koji s krajnjim cinizmom gleda na sve, što je prije bilo sveto i uzvišeno svakome čovjeku. Iz te nevjere rastu i cvatu kao na plodnom tlu najraznovrsnije opačine. Treba li se čuditi, ako u takvom milieu mnoga mlada duša klone, te konačno u Kristovoj Crkvi počne gledati jednu čisto ljudsku instituciju, koju moţe, misli, tako dugo slušati, dok se to poklapa s njegovim prevrtljivim nazorima? I treba li se čuditi, ako u ovako zatrovanoj atmosferi dnevnog ţivota mnoga mlada duša počinje sumnjati?“ (krajem ožujka 1941.)

3.

Gospodine, tvoj nas kriţni put uči da trpljenje moţe postati nepodnošljivim teretom ili blagoslovom koji daje smisao svemu ţivotu. Pomozi nam da ne pobjegnemo od tvoga kriţa. Bez tvoje snage naše je svjedočanstvo slabo; nemamo hrabrosti progovoriti pred nepravdama, iskoračiti iz mnoštva i izraziti neslaganje, očitovati sućut i svima reći da te volimo. Pomozi nam primjerom ovih sućutnih ţena ţivjeti hrabrost duhovnoga majčinstva. Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se.

Vrelo milja, slatka Mati, Bol mi gorku osjećati, Daj da s tobom procvilim.

21

IVO ŠOŠTARIĆ I SERGIJE DRAŢIĆ

UHBDR 101. BR. ZNG-A, SUSEDGRAD

DEVETA POSTAJA

Isus pada treći put pod kriţem Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!

1.

Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti

supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas! (Heb 4, 15-16)

22

2.

Blaţeni Alojzije:

„Nestaju s naših kućnih ognjišta toplote blage Boţje ljubavi, popuštaju i kidaju se svete veze, bure strasti pustoše obiteljskim svetištima sve do gole pustoši. … Naše obitelji treba da i opet postanu škole i vjeţbališta kršćanskih kreposti, osobito kreposti straha Boţjega i poboţnosti. Muţ i ţena moraju prije svega biti svjesni dostojanstva i veličine svetoga ţenidbenoga veza, a potom i preozbiljne i po vječnost odlučne odgovornosti pred Bogom Sucem; djeca moraju u roditeljima neprestano gledati zamjenike Boţje, u čijim je rukama poloţen za njih blagoslov Boţji i prema tomu sudbina njihova na ovom i na drugom svijetu.“ (29. listopada 1939.)

3.

Ti si, dobri naš Isuse, došao na zemlju da bi nam otvorio Put povratka k Ocu; upoznao si svu grubost toga puta, padao za nas i ponovno se digao. Ne dopusti da mi budemo razlogom nečijega posrtaja ili pada, nego siguran oslonac i potpora. daj da poput ruku tvoje Majke naše ruke budu spremne pridići, zaliti rane uljem radosti i utjehe, zaogrnuti plaštem milosrđa i ponijeti bliţnjega u Očev dom. Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se.

Neka ljubav srca moga Gori sveđ za Krista Boga, Da mu u svem omilim.

23

IVICA MATOŠEVIĆ I VJEKOSLAV PANDURIĆ

UDRUGA DRAGOVOLJACA I VETERANA DOMOVINSKOG RATA RH, PODRUŢNICA GRAD ZAGREB

DESETA POSTAJA

Isusa svlače Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!

1. Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i

razdijeliše ih na četiri dijela – svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje… «Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku.» (Iv 19,23-24)

24

2.

Blaţeni Alojzije:

„Bez sumnje je jedna od najteţih zabluda našega vremena, da je vrijednost ljudske osobe spala na ništa. Na pad vrijednosti novca priučio se svijet već u prošlome ratu i ne vidi tu ništa osobita. Priučio se i na pad tolikih drugih materijalnih vrijednosti. Ali s padom dostojanstva ljudske osobe, s padom vrijednosti čovjeka, ne moţe se pomiriti niti jedan normalni ljudski mozak. […] Svaki, pa i onaj poklonik najluđeg materijalizma, i onda kad najviše grmi protiv Boga, osjeća u dubini svoje duše značenje riječi – ad maiora natus sum – ja sam ipak stvoren za nešto više!“ (14. ožujka 1943.)

3.

Isuse ogoljeli; Boţe razodjeveni, koji si svukao svu boţansku moć! Tvoj je kriţni put započeo i prije Pilatova povika: „Evo čovjeka!“, ali nije dovršen prije negoli mi susretnemo tvoju napuštenost, neuglednost i sramoćenje, da ne gradimo na zemaljskom ugledu i sjaju. Mnogi su otišli od tebe, rekavši da te ne poznaju. Ali Majka, Ona te poznaje; Ona je sašila platno od svjetlosnih niti; protkala ga mirisom tamjana i narda… Daj nam da vidimo tu odjeću od svjetla i trpljenja po kojemu ćemo te prepoznati kao uskrsloga. Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se. Rane drage, Majko sveta, Spasa za me razapeta Tisni posred srca moga.

25

DRAGO ASIĆ I PERICA MARTINOVIĆ

Udruga hrvatskih umjetnika dragovoljaca Domovinskog rata

JEDANAESTA POSTAJA

Isusa pribijaju na kriţ Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!

1. Kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i

dvojicu zločinaca, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A Isus je govorio: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine!" Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zasluţili, a on - on ništa opako ne učini." Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." A on će mu: "Zaista ti kaţem: danas ćeš biti sa mnom u raju!" (Lk 23, 33-34.39.42-43)

26

2. Blaţeni Alojzije:

"S nijedne katedre svijeta nismo čuli takove nauke […] Sa katedre boljševizma slušamo riječi, da samo stanovite klase imadu pravo na ţivot. Sa katedre rasizma slušamo riječi da samo stanovite rase imadu pravo na ţivot. Sa katedre političkih stranaka slušamo riječi da samo pripadnici stanovitih stranaka imadu pravo na ţivot. S tih i drugih katedara ovoga svijeta slušamo nauku sile i prijetnje, nauku osvete i mrţnje, nauku tlačenja slabih i nemoćnih, dok u isto vrijeme s katedre Kristova kriţa odzvanja riječ – Oče, oprosti im, jer ne znadu što čine! I doista ne znadu što čine!“ (7. travnja 1939.)

3.

Spasitelju Isuse, tvoj je sveti kriţ podignut u središtu svijeta i u središtu našega srca. Mi smo razapeti tebi slijeva i zdesna. Mi svakoga dana gledamo tebe, raspetoga zbog obilja ljubavi. Učini da budemo raskajani grješnici, da nosimo čeţnju za tvojim kraljevstvom i da njegova vrata drţimo otvorena za sve koji su ţedni tvoga vječnog ţivota. Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se.

Neka dođu i na mene Patnje za me podnesene Sina tvojeg ranjenog.

27

BLAŢ JURIĆ I TOMISLAV IVAS

Udruga 99. br. HV, Pešćenica

DVANAESTA POSTAJA

Isus umire na kriţu Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!

1. Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete. O devetoj

uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju." I odmah pritrča jedan od njih, uze spuţvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruţi mu piti. A ostali rekoše: "Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi." A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. (Mt 27, 45-50)

28

2.

Blaţeni Alojzije: „Ako ga dakle priznajemo svojim kraljem i svojim gospodarom,

onda neka se to prije svega i nada sve odrazi u praktičnom ţivotu. Priznajmo ga ne samo onda, kada to koristi našim zemaljskim interesima, nego i onda, kad nas to stoji ţrtava. Priznajmo ga ne samo onda, kad to koristi veličini naroda i domovine, nego i onda, kad se svijamo u tugama i bolima. Priznajmo ga ne samo onda, kad nas drugi ljube, nego i onda, kad nas drugi mrze. Priznajmo ga ne samo onda, kad nas uči ljubiti roditelje, nego i onda kad nas uči ljubiti neprijatelje.“ (26. listopada 1941.)

3. Tvoj zadnji naklon glave, Isuse,

odraţava beskrajni mir. Dovršeno je. Predao si duh u ruke Očeve i sada se prostire tišina koja stoljećima, poput kvasca, radosnom nadom proţima ljudsku povijest i naše obične dane. Pokraj kriţa prolaznici odmahuju glavom, skrivaju lice, idu svojim putem, ţeleći zaboraviti. A nama udijeli milost ustrajne vjernosti, poput Marije i apostola Ivana. Ili milost da budemo svjesni svoga grijeha, poput obraćena razbojnika, i ispunjeni pouzdanjem u tvoje milosrđe, zahvaćeni otajstvom Krvi i Vode iz tvoga probodenog boka. Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se.

Daj mi s tobom suze livat', Raspetoga oplakivat', Dokle dis'o budem ja.

29

STANKO ŢNIDAREC I IVAN BLAŢIČEVIĆ

HRVATSKI BRANITELJ PRIPADNIK 145. BR. HV, DUBRAVA I 7. GBR. HV PUME

TRINAESTA POSTAJA

Isusa skidaju s kriţa Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!

1. Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od

Ţidova - bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem - koji je ono prije bio došao Isusu noću - i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Ţidova običaj za ukop. (Iv 19, 38-40)

30

2. Blaţeni Alojzije:

„Moţda čudno zvuči u našim ušima danas riječ – radujmo se i veselimo se! Danas, kad hiljade ljudi plaču na zemlji. Danas, kad se na sve strane čuje jauk unesrećenih. Danas, kad se na sve strane diţe dim od spaljenih ognjišta. Danas, kad se na sve strane diţe prah od razrušenih gradova. Pa ipak, braćo! I danas, i danas moţda više nego inače, vrijedi poziv svete Crkve.“

„Na jednu bih vas stvar ţelio danas posebno upozoriti, ako ţelite biti pravi podanici Krista Kralja, a to je ljubav prema bliţnjemu, ljubav prema čovjeku bez razlike kako se zvao.“ (26. listopada 1941.)

3. Boţe, vidimo da sve suze svijeta

ne bi mogle oprati krvave mrlje s rana tvoga Sina. Bogočovjeka koga je rodila, Marija je nosila u svome naručju i pratila ga do posljednjega izdisaja. Sada joj je vraćen u krilo, prekriven ranama. Mnogi ljudi pred strahotama u svijetu upućuju pitanje tebi: Boţe, gdje si? Ti si darovao svoga Sina da se pred patnjama mi upitamo: Gdje je čovjek? Gdje smo mi? I da ponovno moţemo naći ljudskost na Isusovu licu i u probodenu Srcu Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se.

U tvom društvu uz križ stati, S tobom jade jadovati Želja mi je jedina.

31

GORDANA TURIĆ I MIRO CVITKOVIĆ

HRVATSKA SPISATELJICA I MAJKA POGINULOG HRVATSKOG BRANITELJA

UDRUGA BRANITELJA I VETERANA VOJNE POLICIJE IZ DOMOVINSKOG RATA

ČETRNAESTA POSTAJA

Isusa polaţu u grob Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!

1. A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u

koji još nitko ne bijaše poloţen. Ondje dakle, zbog ţidovske Priprave, jer grob bijaše blizu, poloţe Isusa. A pratile to ţene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je poloţeno tijelo njegovo. Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti. (Iv 19, 38-40; Lk 23, 55-56)

32

2. Blaţeni Alojzije:

„Čovjek naših dana „ţivi kao da nema ţivota preko groba, ali ipak strepi pred smrću. Diči se svojim znanjem, a neznalica je u najvaţnijim ţivotnim pitanjima. I kad promatramo ovu veliku duševnu bijedu najvećeg dijela čovječanstva, onda se i nehotice pitamo gdje je razlog, da ljudi ovako ţive, i zar je Bog zbilja ostavio čovjeka ovako bespomoćna na zemlji, da luta bez svrhe i umire bez nade? Bila bi velika krivica, tko bi se usudio ovako nešto prigovoriti Bogu. Ta zar nije rekao sv. Pavao Atenjanima na Areopagu: […] „Jer u njemu ţivimo i mičemo se i jesmo.“ (Dj 17, 28)“ (26. ožujka 1944.)

3.

Beskrajna je bol, Oče, u srcima poboţnih ljudi. I pitanje: Je li ljubav u svijetu umrla? Sakrio se i mjesec u toj noći plača. I zvijezde su prigušile sjaj. Zore još nema. Obasjaj sve naše tmine, jer srce naslućuje svjetlo Ţivota. Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se.

Kada dođu smrtni časi, Kriste, Bože, nek me spasi Majke tvoje zagovor.

Kad mi zemlja tijelo primi, Dušu onda uzmi Ti mi U nebeski blažen dvor.

33

Završna molitva

34

35

Kriţnom putu i Sv. Misi su nazoĉili ĉetiri pripadnika Poĉasno zaštitne bojne

Hrvatske vojske, koji su u organiziranoj koloni, na ĉelu Hrvatskih branitelja

ušli u Katedralu.

Tradicionalnom, Korizmenom susretu Hrvatskih branitelja su nazoĉili:

Sluţbeni delegat Vojnog ordinarijata u RH, p. ZORAN VUJIĈIĆ, kapelan u

vojnoj kapelaniji "Sv. Mihael arkanĊeo" u HVU "dr. Franjo TuĊman".

1. Izaslanik Predsjednika Hrvatskog Sabora MARKO SLADOLJEV, saborski

zastupnik

2. Saborski zastupnik ŢELJKO GLASNOVIĆ

3. Izaslanik Ministra obrane i Naĉelnika Glavnog stoţera Hrvatske vojske,

Brigadni general ZDRAVKO KLANAC

4. Izaslanica Gradskog ureda za branitelje KATA TIPURA

36

37

38

PORTAL ZAGREBAČKE NADBISKUPIJE

Biskup Šaško hrvatskim braniteljima: Hrvatsku

povijest ne prepuštajte zaboravu

24.3.2017.

UVOD I HOMILIJA BISKUPA ŠAŠKA

FOTOGALERIJA

Poboţnošću Kriţnog puta i euharistijskim slavljem koje je u petak, 24. oţujka 2017. godine u zagrebaĉkoj katedrali predvodio pomoćni biskup zagrebaĉki mons. Ivan Šaško, obiljeţen je korizmeni susret hrvatskih branitelja, ĉlanova obitelji branitelja, ratnih vojnih invalida, udovica, djece i roditelja poginulih, nestalih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja.

39

Uvodeći u susret i poboţnost Kriţnog puta biskup Šaško je kazao da ako nauĉimo ići ukorak s Isusom na Kriţnom putu, ako nauĉimo zajedniĉki hodati kao Crkva koja ţivi od Duha Svetoga koji uskrisuje na novi ţivot, i domovina će biti u svjetlu nove nade. Nakon Kriţnog puta tijekom kojeg su izmeĊu postaja bile ĉitane rijeĉi bl. Alojzija Stepinca „u ĉiji ţivot i svetost stane sva naša suvremena povijest“, uslijedilo je euharistijsko slavlje u kojem je biskup Šaško, osvrćući se na proĉitani evanĊeoski ulomak (Mk 12, 28b-34) istaknuo da Isus odgovarajući na pitanje koja je zapovijed prva od više stotina njih, toĉnije bilo ih je 613, ne navodi niti jednu zapovijed, nego navodi molitvu. Isus, nastavio je biskup Šaško, odgovara navodeći rijeĉi Svetoga pisma, najprije iz Knjige Ponovljenoga zakona o ljubavi prema Bogu svim srcem, dušom, umom i snagom (usp. Pnz 6, 4-5), a tomu dodaje i reĉenicu iz Knjige Levitskoga zakona o ljubavi prema bliţnjemu (usp. Lev 19, 18).

40

Kratak je to i dubok odgovor, saţetak svega što je Isus nauĉavao o Bogu i o ţivotu (usp. Mt 7, 12). Isus navodi ono što je srce Zapovijedi, što je njihov smisao – rekao je Biskup. Naglasio je da i mi u Crkvi ponekad koristimo neko nazivlje i izraze koji mogu zanemariti srce. Tako govorimo, nastavio je, o „zapovijedanim blagdanima“, ne razmišljajući da se blagdan ne moţe zapovjediti, da je blagdan radost, pitanje srca. Moţe netko prigovoriti da Isus ne kaţe ništa novo, budući da navodi Stari zavjet. No, ako se gleda dublje, vidi se da je novost u stavljanje na istu razinu dviju ljubavi: prema Bogu i bliţnjemu – napomenuo je biskup Šaško, te dodao da je kršćanski kriterij ljubiti bliţnjega kao što je Isus ljubio nas. Obraćajući se hrvatskim braniteljima, kazao je kako premda godine prolaze, ĉudo ljubavi u Domovinskom ratu ostaje. Dok vas susrećem, promatram, naroĉito ranjene, a nasmijane; u trpljenjima, a mirne; s godinama na tijelu, a oduševljene, razumljivija je brojka onih 613 zapovijedi. Svakoga dana, cjelinom svoga tijela i duha – to je pred nama u hrvatskim braniteljima. To je uvijek novo nadahnuće. U njemu postoji i kušnja koja pred sadašnjim prilikama pita: Koliko je vrijedilo; je li vrijedilo? A mjera – govori nam Isus – nije izvan vas, nije izvan nas. Vrijedilo je onoliko koliko je srca u neĉemu, a u vama braniteljima bilo je cijelo srce i um i snaga. I ta se ljubav prelijeva na sve nas – istaknuo je Biskup.

41

U nastavku svoje homilije potaknuo je branitelje da hrvatsku povijest ne prepuste zaboravu. Ta dionica naše povijesti je kljuĉna. Kada nešto u vremenu bude odmaknuto, tada povjesniĉari trebaju rekonstruirati, povezati ĉesto nedostatne podatke, iskljuĉiti prijevare, razvrstati izvore. Zato povijest puno puta pišu oni koji mogu manipulirati dokumentima, ali stvarnu povijest pišu ţivi, pišu svjedoci istine. Naraštaji koji dolaze – odakle će crpiti istinu? Iz svjedoĉanstava onih koji nikada Hrvatsku nisu voljeli, ali su imali dovoljno novaca i utjecaja da svoju mrţnju i otrov neistine ukoriĉe, stave u filmske zapise, u knjiţevna djela i izvješća? Hoće li mladi istinu moći išĉitati iz filmova, iz udţbenika, iz spomenika koje ostavljamo? – upitao je Biskup.

42

Upozorio je biskup Šaško i na apsurd da se u hrvatskoj javnosti još vode rasprave o tome treba li predati i otvoriti arhive zloĉinaĉke komunistiĉke drţave; treba li traţiti dopuštenje od sljednika Komunistiĉke partije; trebaju li totalitarni i zloĉinaĉki voĊa, kao i drugi partijski ĉelnici koji su dokidali najosnovnija ljudska prava, biti nazvani pravim imenima te tako povijesno vrjednovani.

Na kraju svoje homilije pozvao je hrvatske branitelje da pohrane svoje zabilješke, svjedoĉanstvo istine, i to tako da bude dostupno na raznim stranama: u dokumentacijskim središtima, u arhivima, u objavljenim djelima… Ostavite zabiljeţena svjedoĉanstva ne kao oporuku jednoga vremena, nego kao kolijevku novih hrvatskih oduševljenja i rasta ţivota – zakljuĉio je biskup Šaško.

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

43

1 Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački Uvod i homilija U EUHARISTIJSKOME SLAVLJU PETKA TREĆEGA KORIZMENOG TJEDNA (redoviti korizmeni susret hrvatskih branitelja) Zagrebačka prvostolnica, 24. ožujka 2017. u 18.00 sati Uvod u pobožnost Križnoga puta: Draga braćo i sestre, dragi hrvatski branitelji i ĉlanovi obitelji branitelja, u ovome redovitom korizmenom susretu vidimo kako se svi naši putovi susretnu u jednome putu – Isusovom kriţnom putu. Tu postajemo jedno, tu se bolje razumijemo, tu jasnije vidimo smisao svojih ţivota i trpljenja, tu svaki ĉovjek postaje ponizniji i zahvalniji. Prolazit ćemo od jedne do druge postaje i duhovno se povezati sa svima u kojima Krist trpi osudu, nasilje, progonstvo, hladnoću srca i neosjetljivost, neprihvaćenost i poniţenje. Posebnu ćemo pozornost usmjeriti na rijeĉi blaţenoga Alojzija Stepinca, u ĉiji ţivot i svetost stane sva naša suvremena povijest. On je na postajama svoga kriţnoga puta susretao Boţju utjehu i novu snagu Duha Svetoga. Molimo ga da ga i mi susretnemo, dok nam pokazuje put Ljubavi koju niti smrt ne zaustavlja, nego otvara radost Uskrsnuća. Puno je nakana na koje molimo, koje vidimo kao potrebu domovine. Ona nije neki nejasan pojam nego darovani ljudi, prostor, vrijeme i odluke, zalaganja i traţenje dobra. Molimo i za potrebe pojedinaca, osobito branitelja, misleći osobito na zatoĉene, na progonjene, a pred oĉima su nam hrvatski branitelji iz Bosne i Hercegovine koji se nalaze u kušnjama i nose teret nacije. Molitva iz ove prvostolnice nikada nije bila bez ploda. Molimo za plodove Druge sinode naše nadbiskupije koja je u tijeku. Sveti papa Ivan Pavao II. rekao je za blaţenoga Alozija da on „svojemu narodu pruţa svojevrsni kompas da bi se znao orijentirati.“ (Ivan Pavao II. u homiliji na misi beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca, 3. listopada 1998.) 'Kompas' (cum+passus) doslovno znaĉi – zajednički korak, ići ukorak. To je i znaĉenje rijeĉi 'sinoda' (syn+odos) kao zajedniĉkoga hoda. Ako nauĉimo ići ukorak s Isusom na Kriţnome putu, ako nauĉimo zajedniĉki hodati kao Crkva koja ţivi od Duha Svetoga koji uskrisuje na novi ţivot, i domovina će biti u svjetlu nove nade. Braćo i sestre, slijedeći pojedine postaje, najprije ćemo ĉuti Boţju rijeĉ, zatim rijeĉ blaţenoga Alojzija te uputiti molitvu Gospodinu.

44

2 U tome zajedniĉkom hodu ponesimo pred Gospodina svoje nakane, posebno misleći na naše bliţnje koji se nalaze u tuzi, kušnjama i malodušnosti; povedimo sa sobom naše mlade i djecu, uvijek u pouzdanju. Pred svakim teškim trenutkom u srcu ponovimo: U tebe se, Gospodine, uzdam! Uvod u euharistijsko slavlje: Kriţni put za nas vjernike dobiva smisao upravo u ovome slavlju. Kao što se povijest spasenja ĉita u svjetlu dolaska Isusa Krista, u ispunjenju proroštva, u njegovoj ţrtvi za naše spasenja, tako i svoje ţivote ĉitamo u svjetlu uskrsnuća i Boţje prisutnosti, ĉitamo zajedno s Isusom ţivim meĊu nama i u nama. Od postaje do postaje susreli smo tamu grijeha i blizinu Boţjega dara; spominjali se ţivotnoga hoda nas osobno, ali i naše domovine; uz Boţju rijeĉ slušali smo rijeĉi blaţenoga Alojzija i bili ohrabreni i zahvalni za dobra koje je Bog uĉinio po ljudima koji su vršili njegovu volju. I sada, utješeni i obradovani u vjeri, priznajmo svoje grijehe Bogu koji po proroku govori da će nas iscijeliti; da će nas od svega srca ljubiti, da će svome narodu biti kao rosa (usp. Hoš 14, 5-6). Molimo i za svoj narod i domovinu, pazeći na ţelju i opomenu koju izriĉe psalam: O, kad bi me narod moj slušao; kad bi putovima mojim hodio (usp. Ps 81, 14). Saberimo se i iskreno se pokajmo. Homilija Liturgijska ĉitanja: Hoš 14, 2-10; Ps 81, 7-11; Mk 12, 28b-34 1. Ako se nešto treba priznati Isusovim sugovornicima, onda je to domišljatost u postavljanju pitanja. Ona nisu bila jednostavna, ali su Isusovi odgovori na njih dragocjeni i u biti jednostavni, baš kakva istina i jest. Ono što je smišljala zbiljska ţelja za spoznajom ili pak pokušaj da se Isusa dovede do zida, iza sebe je ostavilo bogatstvo Boţje mudrosti. Ĉuli smo što pismoznanci i uĉitelji Zakona ţele ĉuti od Isusa: koja je zapovijed najveća, koja je prva od više stotina njih, toĉnije: bilo ih je 613. To nije sluĉajan broj. Dobije se zbrajanjem broja dana u godini, njih 365, i broja koji se smatrao brojem dijelova ljudskoga tijela – 248. Što je to znaĉilo? Da je trebalo zapovijedi i propise poštovati svakoga dana godine cijelim sobom. Lijepa je to slika, ali – ako se taj zahtjev ţeli provesti u stvarnost – on je teško ostvariv. Zato se traţilo bitno, središte koje sve drţi i svime ravna.

45

3 2. Neposredno prije pitanja koje smo ĉuli u EvanĊelju, Isus je raspravljao sa saducejima o vjeri u uskrsnuće mrtvih (usp. Mk 12, 23-27). Poznavatelju Pisma koji je slušao tu raspravu svidio se Isusov odgovor. Oĉito je vidio njegovu mudrost te je htio iskoristiti njegovu blizinu za pitanje koje je njega muĉilo. Pred velikim brojem propisa, meĊu kojima se nije nazirala stupnjevitost, vjernik koji ih je htio obdrţavati, ostao je zbunjen. Neki su govorili da sve odredbe imaju jednaku vrijednost, jer sve dolaze od Boga; nije na ĉovjeku da uvodi razlikovanje u Boţje stvari. Neki su pak tumaĉili da ipak postoji razlika i da su pojedini propisi vaţniji od ostalih, te i obvezuju više i snaţnije. Zato je taj uĉeni ĉovjek ţelio znati što misli Isus. I danas – kada se sve pokušava saţeti, skratiti, ubrzati – ĉujemo pitanja o tome što je u nekoj religiji najvaţnije. Jedni će reći da je u kršćanstvu vaţno biti kršten; drugi će naglasiti da je vaţno nedjeljom ići u crkvu; treći da je najvaţnije voljeti svoje bliţnje i boriti se za pravedniji svijet. Jedni će zahtijevati izvanjsko svjedoĉanstvo, drugi duhovnost i nutarnji stav. 3. Zanimljivo je da Isus, odgovarajući na pitanje koja je zapovijed prva ne navodi niti jednu zapovijed, nego navodi molitvu. Isus odgovara navodeći rijeĉi Svetoga pisma, najprije iz Knjige Ponovljenoga zakona o ljubavi prema Bogu svim srcem, dušom, umom i snagom (usp. Pnz 6, 4-5). Taj je odgovor bio uĉinkovit, jer su te rijeĉi ţidovskim vjernicima bile iznimno poznate; ponavljali su ih u svojim molitvama, kao i danas, triput na dan. Tomu dodaje i reĉenicu iz Knjige Levitskoga zakona o ljubavi prema bliţnjemu (usp. Lev 19, 18). Kratak je to i dubok odgovor, saţetak svega što je Isus nauĉavao o Bogu i o ţivotu (usp. Mt 7, 12). Isus navodi ono što je srce Zapovijedi, što je njihov smisao. Pismoznanac se sloţio s izreĉenim: da je ljubav prema bliţnjemu vaţnija od svega, vaţnija od ţrtava i molitava. Ta je ljubav najveća poboţnost. Zapovijed ljubavi vaţnija je i od prinosa u Hramu. Ta tvrdnja nije nova. Moţe ju se naći u spisima starozavjetnih proroka (usp. Hoš 6, 6; Ps 40, 6-8), a Isus ju potvrĊuje rekavši: Nisi daleko od kraljevstva Božjega!, jer se u tome kraljevstvu spajaju te dvije ljubavi, jer se s Bogom ne moţe ţivjeti zajedništvo u sebiĉnosti i jer se k Bogu ne dolazi bez darivanja bliţnjima. Braćo i sestre, i mi koristimo neko nazivlje i izraze koji mogu zanemariti srce. Tako govorimo o 'zapovijedanim blagdanima', ne razmišljajući da se blagdan ne moţe zapovjediti, da je blagdan radost, pitanje srca.

46

4 Jednako se tako ĉuje pitanje: Vrijedi li mi misa, ako malo zakasnim? Kako odgovoriti, a zanemariti srce? Vrijedi, vrijedi ako voliš Boga, ako je to središnji dio ţivota, ako ti je stalo… Tada se pitanje okreće: Koliko vrijedimo mi, ako ne volimo? 4. Moţe netko prigovoriti da Isus ne kaţe ništa novo, budući da navodi Stari zavjet. No, ako se gleda dublje, vidi se da je novost u stavljanje na istu razinu dviju ljubavi: prema Bogu i bliţnjemu. Tu leţi smisao religije. 'Re-ligija' doslovno znaĉi 'povezanost'. Religija stvara zajedništvo, ujedinjuje. I to je pitanje nama: Koliko poznajemo jedni druge u svojoj poboţnosti, u svojoj vjerniĉkoj i društvenoj zajednici? Je li mi stalo do njih? I tu leţi Isusova novost. Ĉuli smo da njegov odgovor ima malu zadršku, jer pismoznancu kaţe: „Nisi daleko“; blizu si, ali treba uĉiniti još jedan korak. Ljubiti bliţnjega kao sebe u Isusu dobiva novost po njegovoj reĉenici: Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio (Iv 15, 12-13) Kršćanski je kriterij ljubiti bliţnjega kao što je Isus ljubio nas. Isus je kriterij. U tome je radost: u Boţjoj ljubavi prema nama. Objavljuje nam da Bog ĉini nešto odluĉujuće za nas. Ne trebamo ţivjeti u tjeskobi hoćemo li uspjeti povezati svoj ţivot: nedostatan, grješan, krhak, s Bogom. Kriţni put, korizmeno vrijeme, pred nas stavljaju istinu naše vjere da je Bog po Isusu povezao naše ţivote beskonaĉnom ljubavlju. Ona ne prestaje, ona je neiscrpna i traje i nakon smrti. 5. Nekako je lako ovo EvanĊelje slušati, razmatrati, osjećati s vama, hrvatski branitelji. Tu, meĊu vama vjernicima, tako je prirodan govor o ljubavi prema Bogu i bliţnjima. Dragocjenost je to na koju se trajno vraćamo i uvijek nas iznova zadivljuje. Vjerujem da se i sami iznenadite, kada pogledate što ste prošli i ĉime bili nošeni. Dok dijelimo zajedništvo, ne smijemo zaboraviti, osobito ne zanemariti istinu da je vaš ţivot ne samo govor nama nego i vama samima. Prošle su godine, ali ĉudo ljubavi u Domovinskome ratu ostaje. Dok vas susrećem, promatram, naroĉito ranjene, a nasmijane; u trpljenjima, a mirne; s godinama na tijelu, a oduševljene, razumljivija je brojka onih 613 zapovijedi. Svakoga dana, cjelinom svoga tijela i duha – to je pred nama u hrvatskim braniteljima. To je uvijek novo nadahnuće. U njemu postoji i kušnja koja pred sadašnjim prilikama pita: Koliko je vrijedilo; je li vrijedilo? A mjera – govori nam Isus – nije izvan vas, nije izvan nas. Vrijedilo je onoliko koliko je srca u neĉemu, a u vama braniteljima bilo je cijelo srce i um i snaga. I ta se ljubav prelijeva na sve nas. U Matejevu EvanĊelju Isus kaţe da o tome ovisi, da na tome visi sav zakon i proroci; visi na jednome nosaĉu – na ljubavi. Ako se on makne, sve pada. Ali s njome,

47

5 ako ljubav drţi, ako je i sve drugo palo, ako je iskrivljeno, ako nam se ĉini uzaludnim, sve ponovno moţe zapoĉeti. Istinska ljubav podiţe, iznenaĊuje; nikada nije dosadna i – gradi cjelovitost. Jer, ako se ţeli vidjeti cjelovitost Hrvatske, cjelovitost ljubavi prema njoj, nema drugoga mjesta gdje ju se moţe naći osim srca branitelja, i uvijek ju treba potraţiti meĊu braniteljima. 6. A vas, braćo i sestre, hrvatski branitelji, molim da mi ne zamjerite što imam potrebu potaknuti vas da hrvatsku povijest ne prepustite zaboravu. Ta dionica naše povijesti je kljuĉna. Kada nešto u vremenu bude odmaknuto, tada povjesniĉari trebaju rekonstruirati, povezati ĉesto nedostatne podatke, iskljuĉiti prijevare, razvrstati izvore. Zato povijest puno puta pišu oni koji mogu manipulirati dokumentima, ali stvarnu povijest pišu ţivi, pišu svjedoci istine. Zato bih ţelio da i danas vidite svoju vaţnu ulogu u onome u ĉemu vas nitko ne moţe zamijeniti. Naime, prigodno će vam se s raznih strana, iz raznih interesa reći da ste vrijedni ili vaţni. Drugi će vas pak prozivati i zanemariti. Ja vas se usuĊujem potaknuti da ne bude niti jednoga i niti jedne meĊu vama koji za sobom nije ostavio zabiljeţeno svjedoĉanstvo, opisane doţivljaje, iskustva, proţivljenu muku i radost, prijetnje i stradanja. Vi ste ţiva povijest kljuĉnih trenutaka za Hrvatsku. Doduše, u nekim će spisima ostati zapisani vaši 'ratni putovi'; napravit će se poneka emisija i ĉuti neĉije izjave, ali ako nema srca, ako nema vas, vaših pogleda, ranjenih tijela, vaših suza i nada, ratni putovi u spisima ostaju beţivotni. 7. Prošlo je više od ĉetvrt stoljeća od presudnih dogaĊaja za našu domovinu. Djeca koja nešto o tome pamte sada imaju tridesetak godina. Naraštaji koji dolaze – odakle će crpiti istinu? Iz svjedoĉanstava onih koji nikada Hrvatsku nisu voljeli, ali su imali dovoljno novaca i utjecaja da svoju mrţnju i otrov neistine ukoriĉe, stave u filmske zapise, u knjiţevna djela i izvješća? Hoće li mladi istinu moći išĉitati iz filmova, iz udţbenika, iz spomenika koje ostavljamo? Osjećamo da ono što je ostalo u javnosti ne govori dovoljno jasno i istinito; i, ako nema ljubavi, glasa oĉeva i majki, djedova i baka, koji će djecu upućivati, pokazivati im, uĉiti ih, ostat će na vjetrometini nejasnoća, zbunjenosti, neistine kakvoj su bili prepušteni naši naraštaji nakon Drugoga svjetskog rata. I zato sada, kada se grade ceste, nailazimo na mjesta s pokopanim, štoviše odbaĉenim hrvatskim ţrtvama, o kojima se nije smjelo govoriti, o kojima se šaptalo, jer je nad njima posijan strah. Kada se prolazi šumama, niz padine za koje se slutilo da prekrivaju posljednje muke ubijenih; iz jama koje su izabrane da dubinom i mrakom priguše jauke stradalih i povećaju moć silnika, proviruju kosti, predmeti, ţica koja je

48

6 trebala svezati istinu i odvesti ljude tom straviĉnom 'podzemnom komunistiĉkom ţiĉarom' u nepovrat sjećanja. Baš zbog toga, jer su dokumenti ostali nedostupni ili su uništeni ili zbog straha nisu zabiljeţeni dogaĊaji, mi se bavimo onim što je poniţenje za slobodnu drţavu i suvremeno društvo. Ako se ozbiljno stane pred ta pitanja, gotovo je nevjerojatno da se u hrvatskoj javnosti još vode rasprave o tome treba li predati i otvoriti arhive zloĉinaĉke komunistiĉke drţave; treba li traţiti dopuštenje od sljednika Komunistiĉke partije; trebaju li totalitarni i zloĉinaĉki voĊa, kao i drugi partijski ĉelnici koji su dokidali najosnovnija ljudska prava, biti nazvani pravim imenima te tako povijesno vrjednovani. Kako je moguće da netko još ima hrabrosti i obraza o tome raspravljati pred hrvatskim vojnim invalidima iz Domovinskoga rata? Još se traţe izrazi koji bi najbolje istaknuli s ĉime se trebamo suoĉiti. Kada se Hrvatima kaţe da se trebaju suoĉiti s prošlošću, uvijek im se nametala krivnja. I dok se 'suoĉavamo s prošlošću', znamo da je zapravo kljuĉ i potreba suoĉiti se s istinom komunizma. Sve ostalo su samo izgovori koji ublaţuju zloĉine toga reţima. Na to se nadovezuje pitanje: Moţemo li se suoĉiti, biti oĉi u oĉi s ljubavlju hrvatskih branitelja, a da ne spustimo pogled od srama? 8. Braćo i sestre, vaša ljubav svim srcem, dušom i umom ima snagu uvijek novih poĉetaka i oduševljenja. Pohranite svoje zabilješke, svjedoĉanstvo istine, i to tako da bude dostupno na raznim stranama: u dokumentacijskim središtima, u arhivima, u objavljenim djelima… Ostavite zabiljeţena svjedoĉanstva ne kao oporuku jednoga vremena, nego kao kolijevku novih hrvatskih oduševljenja i rasta ţivota. Istina pronalazi svoje putove. U tome nam je izvrstan primjer blaţeni Alojzije. I kada se cijeli drţavni i meĊudrţavni aparat trudio da istina bude izigrana, ona je preţivjela i pokazuje novu snagu. Ništa što se voli svim srcem, dušom i umom ne moţe biti izbrisano. Pomozimo ljubavi da njena maštovitost i snaga bude na radost Crkve i naroda. Amen.

http://www.zg-nadbiskupija.hr/biskup-sasko-hrvatskim-braniteljima-hrvatsku-

povijest-ne-prepustajte-zaboravu

49