1

GODIŠNJAKHrvatskog saveza slijepih br. 7

za 2005. godinu

HRVATSKI SAVEZ SLIJEPIH

Zagreb, svibanj 2006.

2 3

GODIŠNJAKHrvatskog saveza slijepih br. 7

za 2005. godinu

Izdavač: Hrvatski savez slijepih10000 Zagreb, Draškovićeva 80tel: 01 48 12 501, fax: 01 48 12 507

Glavni i odgovorni urednik: Antun Kovač

Lektorica: Ivančica Banković-Mandić

Slike odabrala: Karmen Nenadić

Naslovnica: Mario Grgić

Tisak i grafička obrada: indigo, Zagreb

Naklada: 250 primjeraka

Zagreb, svibanj 2006.

SADRŽAJ

ČITATELJIMA GODIŠNJAKA - urednik ................................................................................................ 7

ZA HRVATSKI SAVEZ SLIJEPIH JEDINO JE INTERES ČLANSTVA BITAN - A. K. ................................... 8

1. IZ RADA UPRAVLJAČKIH TIJELA HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH ................................................ 11

1.1 IZVRŠNI ODBOR ..................................................................................................................... 11

1.2 OSVRT NA 4. REDOVNU SKUPŠTINU HSS-a - Jasenka Janeš-Pasarić ......................................... 12

2. AKTIVNOSTI, PROGRAMI I PROJEKTI HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH ......................................... 14

2.1 AKTIVNOSTI ZA KVALITETNIJI ŽIVOT I POLOŽAJ SLIJEPIH ........................................................ 142.1.1 Projekti namijenjeni članstvu .................................................................................................. 142.1.2 Prilozi .................................................................................................................................. 15Prilog 2.1.2.1 Zastupljenost Brailleova pisma - Ljerka Dinjar ............................................................. 15Prilog 2.1.2.2 Dodir antike - Željka Sušić ........................................................................................ 16Prilog 2.1.2.3 Za slijepe tarifni sustav na brajici - Darija Tripalo, Večernji list, 1.12.05. ........................ 18Prilog 2.1.2.4 Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene

pokretljivosti - Vesna Franjić ..................................................................................... 18

2.2 AKTIVNOSTI NA POBOLJŠANJU PROPISA I ZAKONA U KORIST SLIJEPIH .................................. 222.2.1 Aktivnosti ............................................................................................................................. 222.2.2 Prilozi .................................................................................................................................. 22Prilog 2.2.2.1 Potpredsjednica Vlade s predstavnicima HSS-a - HINA ................................................. 22Prilog 2.2.2.2 Zakon o doplatku na tešku invalidnost - Otvorena tribina: A.K. ...................................... 23 Prilog 2.2.2.3 Sljepoća - teškoće i dodatni troškovi njome prouzročeni (Referat) - Vojin Perić ............... 25Prilog 2.2.2.4 Prelila se kap, kucnuo je štap - Darko Matić ............................................................... 31

2.3 OBRAZOVANJE I ZAPOŠLJAVANJE ........................................................................................... 332.3.1 Aktivnosti ............................................................................................................................. 332.3.2 Projekti ................................................................................................................................ 332.3.3 Prilozi .................................................................................................................................. 35Prilog 2.3.3.1 Promemorija učvrstila suradnju - A.K. ......................................................................... 35Prilog 2.3.3.2 Zaklada “Marko Brkić” nastavlja se brinuti o slijepim učenicima i studentima

- Karmen Nenadić ..........................................................................................................36

4 5

Prilog 2.3.3.3 Predstavljen prvi priručnik na hrvatskom jeziku za roditelje i odgojitelje djece oštećena vida - P.Softić, Glas Istre, 16.06.05. ............................................................. 37

Prilog 2.3.3.4 Brajica na radnom mjestu - tribina - A.K. .................................................................... 38Dodatak: Uloga Brailleova pisma na radnom mjestu - jedno iskustvo .................................................. 40

2.4 TIFLOINFORMATIKA ................................................................................................................ 402.4.1 Aktivnosti ............................................................................................................................. 402.4.2 Prilozi .................................................................................................................................. 41Prilog 2.4.2.1 Prvi stručni skup o informatici za slijepe - Mario Perčinić .............................................. 41 Prilog 2.4.2.2 Europska računalna diploma (ECDL) - Danko Butorac .................................................. 45Prilog 2.4.2.3 Otvorena informatička radionica za slijepe i slabovidne - Melita Kukelečak,

Večernji list, 09.08.05. ............................................................................................. 46

2.5 IZDAVAČKA DJELATNOST ....................................................................................................... 472.5.1 Aktivnosti ............................................................................................................................. 472.5.2 Prilozi .................................................................................................................................. 47Prilog 2.5.2.1 Četrdeset godina rada za slijepe - Sanja Frajtag .......................................................... 47Prilog 2.5.2.2 Predsjednik Mesić dodijelio priznanje Hrvatskoj knjižnici za slijepe ................................. 50

2.6 OPSKRBA SLIJEPIH TIFLOPOMAGALIMA ................................................................................. 50

2.7 OČNA PROTETIKA ................................................................................................................... 52

2.8 AKTIVNOSTI NAMIJENJENE MLADIMA ..................................................................................... 522.8.1 Aktivnosti ............................................................................................................................. 522.8.2 Projekti ................................................................................................................................ 522.8.3 Prilozi .................................................................................................................................. 53Prilog 2.8.3.1 Mladi u kazalištu života - Karmen Nenadić .................................................................. 53Prilog 2.8.3.2 Studentski život je lijep – je li baš uvijek i slijepim studentima? – Antun Bertić ................ 54

2.9 AKTIVNOSTI SLIJEPIH ŽENA ................................................................................................... 552.9.1 Prilozi .................................................................................................................................. 55Prilog 2.9.1.1 Po treći puta održan sastanak Mreže slijepih žena Hrvatske - Vinka Hrgovčić .................. 55Prilog 2.9.1.2 Žene opet vrijedne i aktivne - Ljiljana Tić .................................................................... 56Prilog 2.9.1.3 Sastanak slijepih žena u Grčkoj – Ljiljana Tić ............................................................... 57

2.10 NEPOSREDNA POMOĆ ČLANICAMA I ČLANSTVU .................................................................. 57 2.10.1 Aktivnosti ........................................................................................................................... 572.10.2 Prilozi ................................................................................................................................ 58Prilog 2.10.2.1 Lionsove pokladnice za slijepe - Tomislav Grdić, Vjesnik, 8.2.05. ................................ 58

2.11 MEÐUNARODNA SURADNJA ................................................................................................. 582.11.1 Aktivnosti ........................................................................................................................... 582.11.2 Prilozi ................................................................................................................................ 58Prilog 2.11.2.1 Izaslanstvo HSS-a posjetilo Poljsku - J. J. Pasarić ...................................................... 58

2.12 RAD I IZGRADNJA ERKS-a PREMANTURE ............................................................................. 61 2.12.1 Rad kampa tijekom godine .................................................................................................. 612.12.2 Projekti .............................................................................................................................. 61Projekt 2.12.2.1 Izgradnja ERKS-a Premanture ............................................................................... 61Projekt 2.12.2.2 Financijska potpora za nabavu opreme .................................................................. 62

2.13 GOSPODARSKA DJELATNOST I INVESTICIJSKA ULAGANJA .................................................... 622.13.1 Gospodarska djelatnost ....................................................................................................... 622.13.2 Investicijska ulaganja .......................................................................................................... 62

3. FINANCIJSKO POSLOVANJE HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH U 2005. GODINI ............................. 63

4. O NAMA, NAŠEM ŽIVOTU I RADU .............................................................................................. 65

4.1 BIT 2005 – Blind in Theatre - Radio 101, 4. 10. 2005. ............................................................ 65

4.2 Ero s onoga svijeta - Antun Bertić ........................................................................................... 66

4.3 Dodirnuti Meštrovića - Sead Muhamedagić, Jutarnji list, večernje izdanje, 02.03.05. ................... 68

4.4 Moj prijatelj Kruno - A.K. ........................................................................................................ 71

4.5 Uspjeh koji ne blijedi - Josip Hrvoj ........................................................................................... 73

4.6 U susret 60.-oj obljetnici - Rolando Butković ........................................................................... 75

5. IZ UDRUGA - ČLANICA HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH .............................................................. 77

5.1 PODACI O TEMELJNIM UDRUGAMA ........................................................................................ 77

5.2 AKTIVNOSTI UDRUGA SLIJEPIH .............................................................................................. 805.2.1 Obilježen blagdan Sv. Lucije - Rosa Matić ................................................................................ 805.2.2 Knjižnici i slijepima 70.000 eura – (as) Podravski list, 3.10.2005. ............................................. 805.2.3 Moć pozitivnog mišljenja - projekt - Zlatko Deveničar ................................................................ 805.2.4 Druženje povodom Dana bijeloga štapa – (O.G.) Pakrački list, 21.10.2005. ................................ 815.2.5 Natjecanje u čitanju brajice – Damir Ugrin ............................................................................... 815.2.6 Pola stoljeća djelovanja slijepih u Ogulinu - D. Pribanić, Karlovački list, 14.10.2005. ................... 82

6 7

5.2.7 Teškoće slijepih u Šibensko–kninskoj županiji – Antonija Mrša, Večernji list Dalmacija, 17.12.2005. ...................................................................................... 82

5.2.8 Slijepe osobe školuju se za nepotrebna zanimanja - Branka Galović-Dabić, Glas Slavonije, 15. lipnja 2005. ........................................................................................................83

5.2.9 Pedeset godina slijepih i slabovidnih Virovitičko-podravske županije - G.Gazdek, Glas Slavonije, 22.10.2005. .................................................................................................. 84

5.2.10 Od 674 pozvana liječnika slijepima se odazvala 4 - (vs) Večernji list, 21.12.2005. .................... 845.2.11 Našički zlatni pir – R. Butković .............................................................................................. 84

6. SPORT, ŠAH, RADIOAMATERIZAM ............................................................................................. 85

6.1 SPORT ................................................................................................................................... 856.1.1 Atletika .............................................................................................................................. 85

Najsportašica za 2005. godinu

6.1.2 Kuglanje ............................................................................................................................. 866.1.2.1 Kuglači nikad tako aktivni - Zlatko Butko .............................................................................. 866.1.2.2 8. Europsko prvenstvo u kuglanju za slijepe i slabovidne osobe – A.Bertić ................................ 87

6.1.3 Pikado ................................................................................................................................ 886.1.3.1 Festival pikada u Premanturi - Franko Bakša ......................................................................... 88

6.1.4 Novi sportovi za slijepe ....................................................................................................... 896.1.4.1 Prvi Tandem-Aid za slijepe - Dragan Štoković ........................................................................ 896.1.4.2 Veslačke staze i za nas - D. Matić ....................................................................................... 90

6.1.5 Planinarenje ....................................................................................................................... 91Planinarsko društvo slijepih «Prijatelji planina» malobrojno, ali aktivno – Gordana Cvrtnjak

6.2 ŠAH ....................................................................................................................................... 91

6.2.1 Ljetni uspjesi šahovske reprezentacije slijepih - Ivica Robić ................................................. 916.2.2 Četrnaesto pojedinačno šahovsko prvenstvo slijepih .......................................................... 92

6.3 RADIOAMATERIZAM ............................................................................................................... 92Godina u znaku jubileja – Savo Golić

DODATAK: Popis donatora .............................................................................................................. 95 Ðurđa Adlešić, potpredsjednica Sabora Republike Hrvatske, o mogućnostima uvrštavanja u saborsku proceduru Zakona o do-platku na tešku invalidnost: «Predlažem da organiziramo sas-tanak predstavnika Hrvatskog saveza slijepih sa zastupničkim klubovima i tada biste vi imali prigodu upoznati ih s činjeničnim stanjem i s problemom koji želite riješiti kroz Zakon.»

ČITATELJIMA GODIŠNJAKA

I 2005. godinu prepustili smo prošlosti. A kakva je ona bila za Hrvatski savez slijepih (HSS), ukratko ćemo prikazati u ovom, sedmom po redu, njegovom Godišnjaku, publikaciji koja od 1999. prati i prikazuje rad i aktivnosti ove krovne udruge slijepih tijekom godine.

Ocjenjujući 2005. tajnik HSS-a skromno će reći da ju je doduše “obilježio vrlo veliki rad, ali rezultati nisu bili odgovarajući”, a mi, budući da u Godišnjaku ne dajemo ocjene već samo prikaz rada, ovome jedino možemo dodati, da je 2005. bila godina projekata i investicija, godina pretežno usmjerena na djecu i mladež.

U koncepciji Godišnjaka ostali smo uglavnom dosljedni pa će i ovaj broj sadržavati 6 osnovnih dijelova - poglavlja.

Prvi, vrlo kratak dio predstavlja osvrt na rad upravljačkih tijela Saveza: Izvršnog odbora i Skupštine HSS-a. U drugom, najopširnijem dijelu predstavljeni su aktivnosti, programi i projekti HSS-a, popraćeni tekstovima iz novina i glasila Saveza radi stjecanja što boljeg uvida, ne samo u rad udruge, nego još više, u položaj slijepih u društvu, u njihove svakodnevne probleme, u život sam. U trećem se dijelu iznose fi-nancijski pokazatelji poslovanja HSS-a. Četvrti dio, nazvan: O nama, našem životu i radu, svojim naslovom dovoljno govori, a u njemu je ovaj put izdvojeno 6 priloga. Prikaz rada temeljnih udruga HSS-a, kojim se bavi peti dio publikacije, ovoga je puta kratak, ne zato što ga nije bilo, već samo zato da bi se više usredotočili na opće i zajedničke teme i probleme slijepih. Šesti je dio i ovog Godišnjaka posvećen slobodnom vremenu, dakle sportu gdje se prvi put našlo planinarenje, kao i dva za naše slijepe još uvijek nedovoljno poznata i nepopularna sporta: Tandem-biciklizam i veslanje. Bit će riječi i o šahu i radioamater-izmu, dakle aktivnostima kojima se u slobodno vrijeme bavi sve veći broj slijepih.

Za uvod u Godišnjak iskoristili smo dijelove razgovora s tajnikom HSS-a Ivicom Robićem, a kao dodatak na kraju je uvršten popis donatora i sponzora koji su za ukupnu djelatnost Saveza slijepih itekako važni, zapravo, ključni.

Čitatelji će i u ovom Godišnjaku izabrane tekstove pratiti i prigodnim slikama pa se nadamo da će im ponuđena publikacija biti dovoljno informativna i zanimljiva, a također bismo željeli da im bude i poticajna u širenju nji-hovog zanimanja za problematiku slijepih u čije se rješavanje svi možemo uključiti.

Urednik

8 9

ZA SAVEZ SLIJEPIH JEDINO JE INTERES ČLANSTVA BITAN

Za uvod u Godišnjak donosimo najvažnije naglaske iz opširnog razgovora s tajnikom Hrvatskog saveza sli-jepih, Ivicom Robićem, kojima on, u vidu ocjena ak-tivnosti HSS-a, općenito i po pojedinim područjima, po izboru urednika, pokušava sažeti rad i vrlo razgranatu aktivnost Saveza tijekom 2005. godine.

Kratka ocjena jednogodišnjeg rada

U 2005. godini radilo se mnogo, međutim, rezultati nisu bili odgovarajući. Od značajnijih postignutih re-zultata izdvajam dovršenje pojedinih radova u ERKS-u Premanturi: uređenje okoliša, uključujući pristupni put i zelene površine; smještajni kapaciteti namijenjeni

osobama u kolicima; instalacije centralnog grijanja; sve su sobe opremljene novim namještajem. Drugo, ost-varivanje, odnosno nastavak projekta Pomoći obiteljima slijepih osnovaca i srednjoškolaca koji smo potpisali s Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti (MOBMS) u 2004. godini. Što se tiče osnovne djelatnosti HSS-a, program rada se ostvarivao na zadovoljavajući način, a što se, pak, tiče pojedinih zadataka i projekata to je učinjeno različito: ima područja gdje nije napravljeno ništa, ali i onih u kojima je napravljeno i više nego je programom bilo zacrtano. Ukupna bi ocjena bila zadovoljavajuća, ne odlična!

HSS u brojkama

Financijski pokazatelji za 2005. godinu u usporedbi s prethodnom godinom u globalu izražavaju stabilnost u opsegu poslovanja i relativno male promjene u strukturi prihoda i rashoda. Porast ili smanjenje pojedinih stavaka je rezultat ili promjena u cijenama, ili broja i vrijednosti projekata koji su se u okviru HSS-a u izvještajnoj godini realizirali.

Ukupan prihod Saveza iznosio je 7.488.239,74 kn, što je za 18% više od ostvarenih prihoda u 2004.g.Istovremeno su rashodi iznosili 7.257.891,10 kn.

Savez relativno solidno stoji s obzirom na samofinanciranje u obavljanju svojih mnogobrojnih aktivnosti. Najčistiji prihod je od iznajmljivanja prostora u Draškovićevoj (gospodarska djelatnost). Međutim, sva će se vlastita sred-stva morati koristiti u investicijsku gradnju u Premanturi, jer se kroz natječaje ne dobiju sredstva za sve ono što je tamo napravljeno po sistemu odgođenog plaćanja. Naravno, da bi bilo bolje da se ta sredstva mogu usmjeriti u neke druge projekte koji ne iziskuju tako puno financijskih sredstava kao što je izgradnja Premanture.

Programi i projekti u 2005.

Opredjeljenje za kandidiranje posebnih programa i projekata na javnim natječajima u 2005. je intenzivirano, a rezultat takvog opredjeljenja je 17 programa i projekata od kojih će znatan dio biti prenesen u 2006. godi-nu. Kandidirano je bilo znatno više projekata, a za očekivati je da će u budućnosti veći dio biti prihvaćen. Provedeni projekti, kao i oni u tijeku, većim su dijelom bili namijenjeni djeci i mladeži, ali i nekim drugim skupinama i područjima u okviru HSS-a.

Najbolja je suradnja na području izrade projekata, dakle i u pogledu financiranja, ostvarena s Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.

Inicijative prema državnim tijelima

Zakon o doplatku na tešku invalidnost bila je glavna inicijativa, jer na tome članstvo HSS-a najviše insiztira. Druga značajna inicijativa prema ministarstvima odnosila se na znak pristupačnosti.

Namjera je da se pravo na znak pristupačnosti zadrži. Slijepi su ga i do sada ostvarivali praktički izvan zakona, ali kroz nekakvo široko tumačenje njegovih odredbi, kroz pravilnik, odnosno da stari znak važi i dalje dok se ne izvrši izmjena Zakona o sigurnosti u prometu. A izmjena Zakona inicirana je i od HSS-a.

Doplatak na tešku invalidnost

O doplatku za pomoć i njegu 4. listopada održana je vrlo uspjela i dobro posjećena tribina koja svojim zaključcima usmjerava HSS da u suradnji s drugim savezima udruga osoba s invaliditetom nastavi raditi na Nacrtu prijedloga Zakona o doplatku na tešku invalidnost čija je verzija sastavljena od strane HSS-a, pred-stavljena na tribini. Ovakav način rada, doduše, otvara neke probleme i usporava aktivnost, ali da bi bilo nekih mogućnosti za prolaz zakona nužno je u nj involvirati i neke druge kategorije osoba s invaliditetom.

Nakon tribine, 14. listopada, uslijedio je po svim ocjenama dobro organiziran prosvjed na kojem se okupilo dovoljno ljudi, napose iz temeljnih udruga.

Zapošljavanje

U zapošljavanju se osjećaju mali pozitivni pomaci jer se u 2005. zaposlilo više slijepih. Zahvaljujući vrlo pozi-tivnoj klimi na Poglavarstvu Grada Zagreba, stvorenoj već ranije, samo u Zagrebu zaposleno je 10 slijepih osoba. Orijentacija Saveza je da u zapošljavanju sve više zadaća trebaju preuzimati temeljne udruge jer se u sadašnjim uvjetima to više ne može raditi iz centra. Funkcija Saveza sve se više svodi, uvjetno rečeno, na logističku podršku koja se ostvaruje u suradnji s ministarstvima, konkretno u 2005. u provedbi Zakona o pro-

10 11

fesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju, koji se ipak polako implementira i pokreće te se na taj način stvaraju neki sustavni uvjeti koji bi trebali pripomoći zapošljavanju slijepih. U cilju stjecanja širih spoznaja i stranih iskustava na ovom području prevodi se knjiga Philipa Chazalla Slijepi na poslu kroz koju se pruža cijela paleta zanimanja koja slijepi rade u svijetu. HSS je bio domaćin jednog sastanka Komisije za socijalna pitanja EBU-a pri kojoj djeluje i podkomisija za zapošljavanje, a u čijem radu aktivno sudjeluje i naš predstavnik. I ovaj će sastanak rezultirati konkretnim rješenjima koja će pomoći logistički, odnosno posredno, zapošljavanju slijepih u RH.

Suradnja s temeljnim udrugama

Skupština HSS-a na zasjedanju 2. travnja, nakon gotovo jednogodišnje rasprave na terenu i u tijelima Saveza, donijela je Kodeks o ponašanju članica i članstva HSS-a i on se uglavnom poštiva, mada ima i udruga koje to ne čine. Ipak, suradnja središnjice s udrugama sve je bolja i na sve boljim temeljima. Podjela savez-udruge, vi-mi, svakako apsurdna, više se čuje iz udruga u kojima su čelnici dugo godina na tom mjestu, dok se u udrugama u kojima su izvršene promjene i gdje su mlađi došli na čelo udruge, stvari postavljaju na normalniji i pravilniji način. Problem Saveza i svih slijepih je i to što se u pojedinim našim županijskim udrugama javl-jaju podjele i stvaraju se nove udruge, a cijeli je taj proces rezultat toga što pojedinci svoje osobne interese stavljaju iznad interesa svojih članova udruge. Rukovodstva tih udruga ne percipiraju rad udruge kao nešto što postoji i djeluje u interesu slijepih tog područja, nego kroz udrugu nastoje ostvariti svoje osobne interese. Bilo bi logično da, ukoliko u jednoj udruzi dolazi do drastično suprotnih mišljenja i podijeljenosti članstva, ru-kovodstvo, koje je dovelo do takve situacije, shvati da je ono prvo, ako ništa drugo da je moralno odgovorno za nastalo stanje i da se povuče. Naše su udruge ozbiljne asocijacije, odnosno to bi trebale biti s obzirom na zadaće koje imaju; između ostalog, one trebaju osigurati zadovoljavanje specifičnih potreba slijepih. Za HSS i udruge slijepih jedino je interes članstva bitan i na tome se odvija cjelokupna djelatnost HSS-a i suradnja središnjice i temeljnih udruga.

Ocjena rada službe HSS-a

Suradnja službe i Izvršnog odbora bila je vrlo dobra. Služba je insiztirala na poslovno-profesionalnim odno-sima, da se točno podijele kompetencije službe i Izvršnog odbora. Naime, još uvijek je prisutna, vjerojatno kao ostatak iz nekih ranijih vremena, percepcija da tajnik i Služba predstavljaju Savez i da je tajnik onaj prvi čovjek koji bi trebao sve riješiti, a Predsjednik i Izvršni odbor su tu kao oni koji trebaju reći što im treba riješiti. To su i formalno sasvim neprirodni odnosi. Suradnja između Izvršnog odbora i Službe podrazumijeva odnos u kojem Služba može stručno inicirati akcije i mnogo toga pokretati i mnogo toga izvršavati, ali sve to mora biti u okviru smjernica koje daje Izvršni odbor čime se pojačavaju značaj i uloga Izvršnog odbora, kao i njegova odgovornost za rad Saveza. U protivnom bi Izvršni odbor, zajedno s Predsjednikom, bio samo neka formalna figura, a cjelokupnu bi aktivnost preuzela služba. Takve odnose u HSS-u ne želimo.

Na pragu 60. obljetnice HSS-a

Šezdesetu obljetnicu svog kontinuiranog djelovanja u 2006. godini Savez dočekuje kao jedna od vrlo re-spektabilnih organizacija osoba s invaliditetom, koju uvažavaju kako u tijelima vlasti, tako i u društvu općenito. Sav taj ugled rezultira iz pojedinačnih rezultata koje je Savez ostvario kroz svoje projekte i programe. Savez treba biti što prilagodljiviji promjenama u društvu i doista on te promjene prati.

Ako bi Savez uspoređivali s čovjekom, njegovih bi se 60 godina moglo usporediti s čovjekovih 30, što će reći, da je u najboljim godinama. Članstvo često traži pretenciozne zadatke npr. da HSS izmisli nova radna mjesta za slijepe, a ne može ih izmisliti ni EBU Komisija za zapošljavanje kao ni organizacije slijepih s dužim djelat-nim iskustvom i iz bogatijih zemalja. Slijepi danas trebaju bolje iskoristiti mogućnosti koje im daje suvremeni tehnički i tehnološki razvitak društva, jer danas te mogućnosti postoje: brajev redak, prijenosna računala itd. Međutim, naši slijepi premalo se koriste tim prednostima koje ranije generacije nisu imale, a ipak su učinile mnogo na utemeljenju HSS-a kao stabilne i ugledne organizacije. Taj ugled i ta organizacijska i djelatna stabil-nost, uz mnogobrojne ostvarene pojedinačne i zajedničke rezultate u svim sferama vrlo razgranate djelatnosti Saveza, predstavljaju ono najvrednije s čime HSS dočekuje svoju 60. obljetnicu osnutka i rada.

1. IZ RADA UPRAVLJAČKIH TIJELA HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH

1.1 IZVRŠNI ODBOR

Izvršni odbor HSS-a u 2005. održao je 4 sjednice (16.-19.); jedna je sjednica održana u Edukacijsko-rehabilitacijskom kampu slijepih (ERKS) Premantura. Sjednice su u prosjeku imale 12 točaka dnevnog reda. Statistički promatrano najviše je raspravljano o međunarodnoj suradnji - na sve 4 sjednice. O radu ERKS-a Premanture, investicijama i drugim pitanjima vezanim za poslovanje kampa raspravljalo se na 3 sjednice. Uvidom u zapisnike sjednica zapaža se da je dosta rasprave bilo i o gospodarenju poslovnim prostorom u vlasništvu Saveza.

12 13

Što se, pak, tiče tema od interesa za najšire članstvo, izdvajaju se rasprave o: doplatku za tešku invalidnost, obra-zovanju i suradnji s Centrom “Vinko Bek”, radu i odnosima u temeljnim udrugama HSS-a, projektima HSS-a čiji je broj u porastu; donijeta je Odluka o dodjeli pomoći najpotrebitijim članovima povodom božićnih blagdana.

Sukladno Statutu Izvršni je odbor pripremao programsko-planske dokumente za Skupštinu HSS-a: Izvještaj o radu i financijskom poslovanju HSS-a za 2004. i 2005., Program rada i smjernice za rad u 2006., priprem-ljeno je zasjedanje Skupštine HSS-a u 2005., a posebno je raspravljano o provedbi skupštinskih zaključaka; imenovan je Odbor za obilježavanje 60. obljetnice HSS-a.

Od važnijih pitanja iz rada službe izdvajaju se: raspisivanje natječaja o imenovanju tajnika HSS-a, te donošenje novog Pravilnika o radu i izmjene Pravilnika o sistematizaciji.

1.2 OSVRT NA 4. REDOVNU SKUPŠTINU HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH

Usvojen Kodeks ponašanja

Na početku 4. redovne Skupštine HSS-a, održane 2. travnja, dodijeljene su nagrade 16. lipanj za životno djelo dvojici vrijednih dugogodišnjih aktivista: Radoslavu Kušteri iz Zadra i Mirku Vrlaziću iz Slavonskog Broda.

U ozračju izrazitog interesa zastupnika da se brže i kvalitetnije rješavaju problemi slijepih Hrvatske, ova je Skupština raspravljala o više tematskih područja, ali je nerješavanje doplatka za pomoć i njegu, kao uosta-lom i na više prethodnih skupština bilo dominantno pitanje.

Govoreći o ovoj temi tajnik HSS-a konstatirao je kako prenaglašena rasprava o doplatku u zadnje vrijeme stvara dojam da se na drugim područjima djelatnosti Saveza premalo radi, što nije pravo stanje. Dosta se raspravljalo i o radu Izvršnog odbora, o obrazovanju slijepih, o radu županijskih i gradskih udruga, a dotaknuto je i pitanje perspektive Zaposa d.o.o, promidžbe HSS-a u javnosti i mnoga druga. Čule su se kritike zbog neodržavanja tematske skupštine o doplatku za pomoć i njegu prema zaključku prošle Skupštine.

Usvojena su izvješća za 2004. g.: Izvještaj o radu i financijskom poslovanju HSS-a te Izvještaj o nadzoru rada i materijalno-financijskog poslovanja. Razmatran je i prihvaćen Program rada i Financijski plan za 2005. g. U sklopu programskih zadaća posebna rasprava vođena je o doplatku za pomoć i njegu budući da je ovaj problem i dalje ostao neriješen.

Zaključeno je da se Izvršni odbor i stručna služba Saveza trebaju maksimalno angažirati kako bi Zakon o do-platku na tešku invalidnost koji je predložio HSS, konačno ugledao svjetlo dana. Zastupnici su pak preuzeli obvezu da će lobirati u svojim županijama saborske zastupnike kako bi prijedlog zakona napokon krenuo u sa-borsku proceduru. Prihvaćeno je da se krajem rujna održi tematski skup vezan za doplatak za pomoć i njegu, a ako se ne uspije s konkretnim rješenjem, organizirat će se mirni prosvjed 15. listopada.

Skupština je imenovala povjerenstvo za izradu Promemorije o obrazovanju slijepih u RH, što je također ušlo u Program rada za 2005. g. kao važna zadaća.

Poduža rasprava vođena je o molbi za prijem u HSS novoosnovane udruge slijepih Grada Karlovca i Karlovačke županije. U tijeku rasprave koja je uslijedila istaknuta je potreba utvrđivanja jedinstvenog načela za primanje novih članica u HSS. Sve aktivnosti usmjerene na prosperitet prava i zaštite slijepih uvijek su dobro došle, ali pri tom treba imati u vidu racionalnost i iznaći model koji će svim slijepima omogućiti sudjelovanje ne povećavajući troškove višestruke administracije što je neminovnost osnivanja svake nove udruge. Konkretnoj molbi nije udovoljeno prvenstveno zbog proturječnosti njezinog statuta u odnosu na Statut Hrvatskog saveza slijepih. Uvjeti za članstvo u udruzi nisu, naime, koncipirani u kontekstu poštivanja odredaba Statuta HSS-a koji izričito predviđa da članovi udruge mogu biti slijepe osobe prema međunarodnoj definiciji sljepoće koju je prihvatilo i naše pozitivno zakonodavstvo.

U nastavku Skupštine, kao nužnost uređenja odnosa unutar Hrvatskog saveza slijepih na dobrobit slijepih građana RH čija je zaštita osnovni cilj Saveza, donijet je Kodeks ponašanja članica i članstva HSS-a.

14 15

2. AKTIVNOSTI, PROGRAMI I PROJEKTI HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH

2.1 AKTIVNOSTI ZA KVALITETNIJI ŽIVOT I POLOŽAJ SLIJEPIH

2.1.1 PROJEKTI NAMIJENJENI ČLANSTVU

Tajnik HSS-a I. Robić: «Sve što se u HSS-u čini i poduzima čini se za članstvo, za kvalitetniji život slijepih i za povoljniji položaj u društvu. Svi projekti koji se rade, napravljeni su za članove HSS-a. U 2005. godini pose-bice je bilo više projekata namijenjenih slijepoj djeci. Pri tome smo imali suradnju s Centrom “Vinko Bek», od podjele prilagođenih igračaka slijepoj djeci predvrtićke dobi, preko kampa do samostalnosti u Premanturi koji se pokazao izuzetno korisnim, do pomoći u socijalizaciji djece u integraciji (a to je područje apsolutno nepokriveno), do prevođenja knjige Kako pomoći slijepom djetetu, te je održano savjetovanje za roditelje i odgajatelje predškolske djece, počela je izrada priručnika za nastavnike u redovnim školama: Kako raditi sa slijepom djecom. Nadalje, mladi su imali tradicionalno ljetno druženje, a to je također projekt HSS-a. Što se tiče studenata, pružana je pomoć udruzi «Šišmiš», specijaliziranoj za ovu problematiku.

Kandidiran je i jedan projekt za starije osobe, nažalost, prihvaćen tek krajem godine: Hobi treće dobi, koji obuhvaća rad s osobama iznad 65 godina, edukaciju njihovih asistenata, pomoćnika, susjeda, kako im pomoći u svakodnevnom životu. Izdvajam još i projekt Uključivanje kasnije oslijepjelih osoba, koji će se provoditi u nekoliko županija.»

Projekti: PRAVA I DNEVNE NOVINE SVAKI DAN I ZA SLIJEPE

Projekt je u tijeku, a cilj je, omogućit slijepima svakodnevno preslušavanje web stranice «Večernjeg lista» putem telefona. Projekt financiraju MOBMS i HSS.ŠEĆER NA KRAJU je projekt namijenjen slijepim osobama oboljelim od šećerne bolesti, a obuhvaća sedmod-nevnu edukaciju kroz predavanja i radionice s ciljem što kvalitetnijeg života slijepih osoba oboljelih od šećerne bolesti. Projekt u tijeku, financira MZSS.

GRUPE PODRŠKE ZA OSOBE OŠTEĆENA VIDA NA PODRUČJU SLAVONIJE I BARANJE

Projekt predviđa pomoć pri uključivanju novooslijepjelih osoba u društvo te kvalitetniji svakodnevni život. Na žalost odobrena su sredstva samo za osnivanje jednog «tima podrške».

Ovaj projekt je svojevrstan nastavak trogodišnjeg Programa pomoći novooslijepjelim osobama.Financira ga Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi.

2.1.2 Prilozi:Prilog 2.1.2.1 Zastupljenost Brailleova pisma

S obzirom na usklađivanje kriterija hrvatskog zdravstva i približavanje standardima Europske unije, krajem 2005. godine dogodili su se neki novi momenti u projektu – Brailleovo pismo na ambalaži lijekova. Europ-ska komisija za praćenje farmaceutske industrije izdala je direktive vezane uz sve novoregistrirane lijekove, obavezu stavljanja brajevog ispisa na lijekove. Dokument se primjenjuje od 1. studenog 2005. godine.

Pliva je u posljednjih pet godina najviše u Hrvatskoj učinila na zastupljenosti brajeva pisma na domaćem kao i na inozemnom tržištu.Kako su nam standardi i kriteriji Europe u ovom slučaju uzor, a odnosi i prihvaćanje hendikepiranih u svijetu dosegli su neke nivoe kojima i mi težimo, obratili smo se Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi kako bi projekt obaveznog brajeva ispisa lijeka dobio i svoj zakonski oblik. Na taj bi način svaki proizvođač lijekova u Hrvatskoj trebao aplicirati brajevo pismo na ambalažu.

Osim Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi s tim je upoznata i Agencija za lijekove koja je vrlo važan čimbenik pri kreiranju zakonskih i pravnih normi vezanih uz lijekove.

2. Nakon dvije godine, VIP – mobilna telefonija s novim dizajnom u opremi izlazi u javnost s novom brošurom koja će kao i prethodna sadržavati tekst na brajevom pismu.

Svrha tiskanja takve brošure već je postignuta prilikom njenog prvog izdanja. Tekst na crnom tisku u kombinaciji s brajevim odlična je prilika da se pismo za slijepe propagira u javnosti, naročito ako je brošura marketinškog karaktera i pred-stavlja kompaniju.

Ovaj projekt je započeo svojim djelovanjem 1997. godine, tada smo u potrazi za rješenjima nailazili na nera-zumijevanje i skeptičnost okoline. Veliko mi je zadovoljstvo iznijeti rezultate rada, jer nakon mnogobrojnih poteškoća može se reći da smo ostvarili stalnu suradnju s Plivom, Belupom, Baxterom, Podravkom i VIP-om.

Sljedeći važan korak je ostvarivanje zakonskih normativa u praćenju brajeva pisma na ambalaži - posebice na lijekovima. U skladu s tim informirali smo nadležne institucije.

16 17

Bez obzira na to što iz godine u godinu bilježimo napredak i dalje su za projekt važni stalni kontakti, upornost i strpljenje.

Prilog 2.1.2.2 DODIR ANTIKE - izložba u Tiflološkom muzeju

Izložba “Dodir antike” u Tiflološkom muzeju u Zagrebu bila je posjetiteljima “na dodir” postavljena od 2. pros-inca 2005., a zatvorena je 10. veljače 2006. godine.

Ovaj projekt rađen je u suradnji s dva velika muzeja. Jedan od njih je svjetski najpoznatiji - Muzej Louvre, koji godišnje posjeti oko 7.000,000 posjetitelja, a ima 2.000 zaposlenih; broj izloženih eksponata u ovom velikom muzeju je 35.000, izložbena površina mu je 60.000 m². Od hrvatskih muzeja suradnju smo realizirali s Arheološkim muzejom iz Zagreba, koji ulazi u kategoriju najstarijih muzejskih ustanova u Hrvatskoj, njegov fundus broji približno 460.000 različitih predmeta; zaposlena su 23 stručna djelatnika.

Idejni koncept izložbe, koji potpisuju francuski kolege, promovira umjetnost antike. Povijesno, antika povezu-je mnoge narode i kulture pa se ta povezanost htjela ponovo istaknuti u projektu. Sva izložena djela su odljevi najpoznatijih antičkih kipova koji “nastoje pokazati kako je antika bila neupitan referentni model europskim umjet-nicima od srednjeg vijeka nadalje i izvor užitaka za publiku koja je tražila da ta djela postanu svima dostupna” (citat g. Cyrilla Gouyetta iz predgovora kataloga izložbe).

Izložba je zamišljena tako da se osnovni odljevi iz Lou-vrea, u svakom gradu gdje se ona postavi, nadopune s “lokalnim” antičkim skulpturama. Ovaj koncept nije bio moguć u Tiflološkom muzeju jer ne posjedu-jemo antičke skulpture. Stoga smo u projekt uključili Arheološki muzej u Zagrebu i to na dva načina.

U Tiflološkom muzeju izložili smo šest odljeva skulptura iz Arheološkog muzeja, a prihvaćena je predložena ideja da za ovu izložbu dopuste taktilno upoznavanje originalnih skulptura koje su izložene u njihovom muzeju. Na ovaj smo način obogatili sam idejni koncept izložbe jer uobičajena praksa u muzejima jest takva da pos-jetitelji ne smiju dodirivati originale.

Ukupno je bilo izloženo 23 djela iz Muzeja Louvre koja su bila podijeljena po cjelinama: Tumačenje antike, Širenje antike, Kraljevski ukus, Profanacija antike. Posebnu, ali povezanu s ostalim cjelinama, činilo je šest djela iz Arheološkog muzeja u Zagrebu.

Pri planiranju razmišljali smo što će ju činiti posebnom i po čemu će se zagrebačka izložba razlikovati od dru-gih. Kontekst je bio usmjeren na posjetitelja, točno određene skupine kojima smo željeli prenijeti vrlo jasnu poruku, da i osobe oštećena vida imaju pravo upoznati i doživjeti umjetnost jednako kao i sve ostale osobe.

Naša je izložba bila posvećena:• toleranciji, • međusobnoj komunikaciji, • pravima osoba s invaliditetom.

Izložbom smo nastojali potaknuti sudjelovanje zajednice u projektu, a svrha je bila provesti naše poslanje i to direktnom komunikacijom te mogućnošću izbora dubine ponuđenog sadržaja.

Postav izložbe “Dodir antike” zamišljen je i kao ogledna izložba koja je ostalim muzejima željela pokazati jedan od mogućih načina kako postaviti i prilagoditi prostor i eksponate ciljanoj publici koja ima svoje vrlo specifične potrebe. Specifičnom prezentacijom izložbe, pomoću taktilne karte, nastojali smo osobama oštećena vida omogućiti lakšu orijentaciju u prostoru; omogućen je pristup do svih skulptura te kretanje oko njih kako bi ih mogli upoznati taktilno. Visine postamenata, smještaj legendi na brajici, ali i uvećanom tisku, postavljene su pod kutom ugodnim za čitanje; podne taktilne trake, koje usmjeravaju posjetitelja od skulpture do skulpture, također su namijenjene osobama oštećena vida. Kako bismo olakšali doživljaj slabovidnim osobama, pozor-nost smo obratili na potreban kontrast između skulptura i cjelokupnog prostora te izložili fotografije manjih skulptura na velikom formatu. Visina postamenata i legendi u visini očiju primjerena je osobama u kolicima.

Jednako tako željelo se posjetiteljima (bez invaliditeta) omogućiti iskustvo i doživljaj kakav nije uobičajen u našim muzejima. Kako bismo potaknuli socijalni dijalog, izložba je bila namijenjena i onim posjetiteljima koji umjetničko djelo žele doživjeti i upoznati bez vizualnog kontakta. Skulpture nastale prema antičkom uzoru mogle su se upoznati i dodirom, te je na taj način posjetitelj stjecao novo iskustvo - upoznao je, barem na trenutak, svijet osoba koje se «razlikuju», a skulptura je postala i sredstvo socijalnog kontakta.

U dokumentarnom dijelu izložbe na računalu se prikazivao kratki dokumentarni film o Muzeju Louvre. Djelujući u smjeru senzibilizacije društva namjera nam je bila upoznati videće posjetitelje sa zakonskim odred-bama koje stvaraju podlogu iz kojih se ostvaruju prava ovih osoba. Posjetitelju smo željeli omogućiti, na jednom mjestu, uvid u prava ovih osoba što smo učinili prezentacijom na računalu u kojem je bio pohranjen izbor članaka iz hrvatskih zakona i Ustava vezanih uz prava osoba s invaliditetom. Ovakvim pristupom, kao društveno odgovorna ustanova, izložbom smo aktivno djelovali na promicanju prava osoba s invaliditetom. U ovom dokumentarnom dijelu prikazali smo i projekt “Svjetlost kamena” osmišljen i proveden u okviru krea-tivnih terapijskih aktivnosti u “Maloj kući.”

Kao što je nekad antička umjetnost služila obogaćivanju života, tako se i mi nadamo da smo izložbom “Dodir antike” danas obogatili i uljepšali svakodnevnicu naših posjetitelja.

18 19

Prilog 2.1.2.3 ZA SLIJEPE TARIFNI SUSTAV NA BRAJICI

Budući da će od srpnja 2008. godine građani moći birati od koga će kupovati električnu energiju, HEP se požurio da boljom uslugom zadrži svoje kupce struje i pridobije nove. Stoga je jučer u Elektri u Gundulićevoj 32 otvoren prvi infocentar u kojem će građani moći brzo doznati sve što ih zanima u vezi s uporabom električne energije.

- Za naše slijepe kupce tiskali smo tarifni sustav na Brailleovu pismu, koji će moći dobiti u infocentru - rekao je Marko Škrobo, direktor zagrebačke Elektre. Infocentar je otvorio Ivan Mravak, direktor HEP-a.

Prilog 2.1.2.4 PRAVILNIK O OSIGURANJU PRISTUPAČNOSTI GRAÐEVINA OSOBAMA S INVALIDITETOM I SMANJENE POKRETLJIVOSTI

Napomena: Sredinom 2003. godine Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja osnovalo je Povjerenstvo za izradu novog Pravilnika o pristupačnosti kao o jed-nom u nizu podzakonskih akata vezanih uz novi Zakon o gradnji. U radu povjerenstva aktivno sam sudjelovala kao predstavnik HSS-a sve do kraja 2003. kada je nas petero predstavnika Saveza osoba s invaliditetom od ukupno 10 članova povjerenstva isključeno iz daljnjeg rada uz obrazloženje da su naši zahtjevi međusobno suprotstavljeni i nerealni. Iako sam početkom 2005. dobila rješenje da sam član Povjerenstva u novom sazivu, svojim primjedbama i stručnim mišljenjem, na-pose pri glasovanju o konačnoj verziji Pravilnika, nisam bila u mogućnosti utjecati na njegov sadržaj, jer nisam bila aktivno uključena u rad Povjerenstva.

Kroz odredbe Pravilnika o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, koji je na snagu stupio 1. siječnja 2006., predviđeno je da se primjenom uvjeta i tehničkih rješenja osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti osigura pristupačnost građevina, unapređivanje pristupačnosti ili jed-nostavna prilagodba.

Radi boljeg razumijevanja sadržaja pravilnika istaknut ću neke njegove dijelove koji ga značajno razlikuju od prethodnog pravilnika (Pravilnik o prostornim standardima, urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprječavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera, Narodne novine br. 47/82).

Prvo, Pravilnik o pristupačnosti direktno je vezan za novi Zakon o gradnji. To pojednostavljeno znači da već u idejnom projektu mora biti vidljivo što je predviđeno da bi se osobama s invaliditetom osigurala pristupačnost građevine. Te se specifičnosti dalje razrađuju kroz pravila projektiranja i građenja u glavnom i izvedbenom projektu. U konačnici, niti jedna građevina koja ne zadovoljava uvjete iz Pravilnika ne može dobiti uporabnu dozvolu. Na taj način zakonodavac želi uvesti više reda u sam proces građenja i smanjiti broj slučajeva u ko-jima su se potrebe osoba s invaliditetom zaobilazile ili zanemarivale.

Uvela se i nova terminologija. Umjesto prostornih barijera, sprečavanju njihove gradnje ili uklanjanju, u ovaj Pravilnik uveden je pojam pristupačnost. On znači da se primjenom tehničkih rješenja prilikom projektiranja i građenja osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti osigurava nesmetani pristup, boravak i rad u građevinama kao i ostalim osobama.

Obveza pristupačnosti građevine odnosi se na sve javne, poslovne, stambene i stambeno-poslovne građevine. Pristupačnost građevina se osigurava tako da se prilikom projektiranja građevine i procesa građenja primjenjuju takozvani obvezni elementi pristupačnosti ili osiguraju uvjeti za uporabu pomagala za orijentaciju i kretanje.

Ti se elementi dijele na elemente za svladavanje visinskih razlika (npr. pristupačne stube), elementi neovis-nog življenja (npr. pristupačni orijentacijski plan za kretanje u građevini) i na elemente javnog prometa (npr. pristupačni pješački prijelaz).

Pristupačna može biti građevina, njezin dio ili oprema građevine i u tom slučaju građevina ima i vidljive, jasno istaknute oznake pristupačnosti propisane ovim pravilnikom. Koje od oznaka će se postaviti ovisi o kojoj je građevini ili njezinom dijelu riječ.

Za osobe oštećena vida predviđena su tri znaka. Jedan označava slijepe osobe, drugi slabovidne osobe i treći slijepe osobe koje koriste pomagala za kretanje (bijeli štap i/ili psa vodiča). Nadalje, u ovom Pravilniku prvi put su jasno slikom i riječi istaknute specifične potrebe slijepih i visokoslabovidnih osoba, te propisane dimenzije i tehnička rješenja.

To bi bio kratak osvrt na sadržaj Pravilnika.

Sad se postavlja pitanje što smo mi uistinu dobili ovim Pravilnikom, a što izgubili.

Na prvi pogled, uspoređujući ga s prethodnim pravilnikom, zaista izgleda da se vodilo računa o potrebama slijepih i visokoslabovidnih osoba.Tako smo, primjerice, dobili reljefni orijentacijski plan za kretanje u građevini s informacijama napisanim Brailleovim pismom što je, moram napomenuti, dio na kojem nisam inzistirala. Predviđene su i crte vođenja do pristupačnog šaltera, pulta, dizala, telefon, faksa, WC-a i bankomata što također nije moja zasluga.

S obzirom da su inzistirali na minimumu zahtjeva, ja sam skromno tražila samo dvije stvari: da od ulaza u građevinu do službe informacija bude postavljena jasno prepoznatljiva taktilna površina (jer na šalteru službe

20 21

informacija osoba oštećena vida može dobiti potrebne informacije i eventualnu pomoć) i drugo, da se na javnoj pješačkoj površini taktilnom površinom označi prostor ispred samog ulaza u građevinu što bi znatno olakšalo samostalno kretanje. To nisu prihvatili.

Teškom mukom u Pravilnik je ušlo govorno najavljivanje katova u pristupačnom dizalu, ali su primjenu ograničili samo na građevine zdravstveno-socijalne i rehabilitacijske namjene i građevine u kojima učestalo borave oso-be s invaliditetom.

Informacije radi, 2003. godine naknadno pojedinačno ugrađivanje govornog najavljivanja katova koštalo je oko 400 eura. Ukoliko se radi o novom dizalu cijena je oko 200 eura u investiciji vrijednoj otprilike 20.000 eura ili više.

Ovim Pravilnikom također su definirane karakteristike i vrste taktilnih površina te mjesta gdje ih treba postaviti.

Što se tiče karakteristika taktilnih površina, mogli bi biti i zadovoljni da u završnoj verziji ne stoji kako se tak-tilna površina mora prepoznati dodirom stopala ili štapa, a ne kako sam predlagala dodirom stopala i štapa.

Ovo moram pojasniti. Iz moje dugogodišnje prakse edukacije osoba oštećena vida za samostalno kretanje i kroz promatranje velikog broja osoba koje nisu prošle obuku, ali se godinama uz pomoć bijelog štapa sa-mostalno kreću, postalo mi je jasno da je za sve osobe oštećena vida nužno da se taktilne površine mogu osjetiti dodirom stopala. Pri tom sam imala na umu i visokoslabovidne osobe, ali i korisnike pasa vodiča s tim da sam potvrdu svog stručnog mišljenja našla i u već spomenutom britanskom Pravilniku o pristupačnosti i mobilnosti.

Vrste taktilnih površina bi po namjeni bile prihvatljive da su odgovarajućih dimenzija, no predugo bi trajalo da obrazlažem svaki članak Pravilnika. Prihvatljive su jedino crte vođenja u zatvorenom prostoru građevina (uko-liko se ikad postave), dok su sve ostale neprihvatljive.

Kao primjer ću obrazložiti crte vođenja koje su predviđene za oznaku autobusnog ili tramvajskog stajališta. Te su crte vođenja široke 40 cm, duge 150 cm s užljebljenjima položenima okomito na kolnik ili prugu i nalaze se na mjestu prvog ulaza u prometno sredstvo. To u praksi znači da će tu površinu sa sigurnošću otkriti samo korisnici dugog bijelog štapa koji se služe klizajućom tehnikom. Ostali bi je mogli otkriti jedino ako slučajno st-anu na nju punom dužinom stopala. Ja sam pak tražila da budu široke minimalno 80 cm, što odgovara dužini prosječnog jednog i pol koraka i da se protežu cijelom širinom nogostupa ili otoka zato što osobe oštećena vida imaju različite navike kretanja i održavanja pravca (uza zid i/ili više ili manje sredinom pločnika). Konk-retno, ako se krećete pločnikom i prilazite tramvajskom stajalištu koje je označeno taktilnom površinom kakva je predviđena Pravilnikom, velika je vjerojatnost da tu taktilnu površinu ili mimoiđete ako se krećete uza zid, ili jednostavno prekoračite. Oznake na otocima nismo dobili, a njihovo protezanje preko cijele širine nogostupa predviđeno je samo u zoni gdje se nalaze građevine u kojima učestalo borave osobe s invaliditetom.

Moram istaknuti da su slikom po strukturi naznačene i dvije vrste taktilnih površina - rebraste i tzv. “čepaste” s time da se rebraste koriste i kao linije vođenja i kao linije upozorenja. Smatram da je trebalo predvidjeti treću vrstu taktilnih površina - ploče s rebrima poluvaljkaste strukture - koje bi se koristile isključivo kao linije upozorenja primjerice ispred prve i iza posljednje stube.

Osim gore navedenog, u nekim elementima pristupačnosti predviđene su i neke druge važne karakteristike građevina koje se odnose na osobe oštećena vida, no koje ionako proizlaze iz pravila projektiranja i građenja i nisu isključivo vezane za osobe oštećena vida. Zbog toga ih ovom prilikom neću spominjati.

No što smo to istinski izgubili?

Po mom mišljenju, dogodilo se ono najgore, a to je da smo izgubili i ona 2 cm visine rubnjaka na pješačkim prijelazima koja su bila propisana u sada bivšem Pravilniku o barijerama. Godinama smo, kad god je to bilo moguće, inzistirali na visini spuštenog rubnjaka od minimalno 3 cm, što je ujedno i minimalna visina za de-tekciju promijene visine terena.

Ovim pravilnikom nije određena visina rubnjaka, ali su na crtežima rubnjaci spušteni na razinu kolnika prema nekim međunarodnim preporukama i iskustvima. Istina je da su predviđene taktilne površine koje bi trebale voditi i upozoriti osobe oštećena vida da se nalaze u zoni rampe i pješačkog prijelaza ili zoni otoka kroz koji prolazi pješački prijelaz. Međutim, njihov raspored, a naročito dimenzije ne ispunjavaju svoju osnovnu svrhu, a to je da osiguraju sigurno kretanje osobama oštećena vida. Naprotiv, takve kakve su predviđene Praviln-ikom mogu i ugroziti život slijepih ili visokoslabovidnih osoba ukoliko na vrijeme ne prepoznaju granicu između kolnika i nogostupa.

Za kraj, moje je mišljenje da ovaj Pravilnik ne ispunjava svoj osnovni cilj – osiguravanje osobama s oštećenjem vida nesmetani pristup javnim građevinama i samostalno kretanje po javnim pješačkim površinama. Dapače, može se dogoditi suprotno - da njegova primjena znatno smanji nivo samostalnosti za koju se osobe oštećena vida toliko opravdano zalažu. Njegova je jedina dobra strana to što, arhitektonskim žargonom rečeno, izgleda kao dobar idejni projekt koji traži daljnju razradu, barem kad su u pitanju osobe oštećena vida.

22 23

2.2 AKTIVNOSTI NA POBOLJŠANJU PROPISA I ZAKONA U KORIST SLIJEPIH

2.2.1 AKTIVNOSTI:

- Nacrt prijedloga zakona o doplatku na tešku invalidnost dostavljen je klubovima zastupnika u Sabor RH, temeljnim udrugama HSS-a i nacionalnim savezima osoba s najtežim oblicima invalidnosti, Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, Predsjedniku Vlade RH, Saborskom odboru za ljudska prava i nacionalne manjine;

- Predstavnike HSS-a u ime Predsjednika Vlade, primila je potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor, a razgo-varalo se o doplatku na tešku invalidnost, o natječaju za aplikaciju očnih proteza i o problemima vezanim uz vlasništvo nekretnina u Drašnicama;

- Održana je otvorena tribina na temu doplatka na tešku invalidnost; - S potpredsjednicom Sabora Đurđom Adlešić dogovaran je sastanak predstavnika klubova zastupnika, Mini-

starstva zdravstva i socijalne skrbi i HSS-a radi upoznavanja zastupnika s tekstom Nacrta zakona o doplatku na tešku invalidnost;

- Poduzet je niz akcija radi vraćanja prava na znak pristupačnosti slijepima;- Na temu vraćanja znaka pristupačnosti potpredsjednica Sabora Đurđa Adlešić je u HSS-u održala tiskovnu

konferenciju; - Objavljena izmjena Pravilnika o znaku pristupačnosti u kojoj je uvažen zahtjev HSS-a;- Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje donio je novi Pravilnik o ortopedskim pomagalima u kojem je za

slijepe u obrazovnom sustavu odnosno na rehabilitaciji uvedeno pravo na brajevu elektroničku bilježnicu odnosno na govorni softver za slijepe;

- Donijet je Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti;- Od HZZO-a je zatraženo oslobađanje od pristojbe kod liječnika opće prakse za dobivanje recepta ili uputnice,

te da se kao dokaz, uz rješenje o tjelesnom oštećenju, prihvati i rješenje o doplatku za pomoć i njegu izdano od mirovinskog i invalidskog osiguranja.

2.2.2 PRILOZI

Prilog 2.2.2.1 POTPREDSJEDNICA VLADE S PREDSTAVNICIMA HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH

ZAGREB, 11. listopada 2005. (Hina) - Potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor sastala se danas, uoči Međunarodnog dana bijelog štapa - 15. listopada, s pred-

stavnicima Hrvatskog saveza slijepih. Predstavnici slijepih iznijeli su zahtjev za izradom zakonskog okvira za reguliranje doplatka za tešku invalidnost.

Kosor je poručila da će u tom smislu predložiti Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi uključivanje u razgovore sa Savezom slijepih, a od Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija zatražit će usporedni prikaz zakonodavstva o toj problematici.

Također se očekuje konačna izrada potencijalnog broja korisnika obuhvaćenih mogućim zakonskim rješenjem.

Na sastanku se razgovaralo o dovršenju izgradnje Edukacijsko-rehabilitacijskog centra za slijepe osobe u Pre-manturi te je dogovoreno održavanje zajedničkog sastanka s predstavnicima Hrvatskog fonda za privatizaciju, Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom i Ministarstvom pravosuđa.

Također se razgovaralo o mogućnosti da Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ponovno uvrsti u nabavu staklene proteze za osobe s oštećenjima vida.

Predstavnici slijepih upoznali su potpredsjednicu Vlade s rezultatima provedbe programa financiranja udžbenika za slijepu i slabovidnu djecu u 2004.

Pritom su istaknuli kako je s dodijeljenim sredstvima financirano tiskanje osam naslova na Brailleovu pismu, između ostaloga prvi svezak Hrvatske gramatike i Hrvatski pravopis, a otkupljeno je još 37 naslova koji će biti dani na korištenje slijepoj djeci.

U suradnji s Ministarstvom pedesetero slijepe i slabovidne djece uključeno je u program izvođenja svakodnevnih vještina, uspješno je izveden projekt za učenike od I. do IV. razreda osnovne škole Centra za slijepe i slabovidne osobe “Vinko Bek” - kamp “Do samostalnosti”, a najavljen je i telefonski projekt “Novine za slijepe”.

Prilog 2.2.2.2 ZAKON O DOPLATKU NA TEŠKU INVALIDNOST - OTVORENA TRIBINA

Hrvatski savez slijepih 4. listopada 2005. u hotelu Sheraton u Zagrebu organizirao je otvorenu tribinu posvećenu Zakonu o doplatku na tešku invalidnost za koji je nacrt teksta izradio Savez i ovo je trebala biti završna rasprava o toj temi.

Prvi govornik na tribini bio je Milutin Šakić s izlaganjem: Pojam, sadržaj i namjena doplatka na tešku inval-idnost. Doplatak mora biti jednak za sve, a ne socijalna kategorija – ustvrdio je Šakić, te posebno naglasio, da su tiflopomagala i pismo za slijepe – brajica, specifičnosti slijepih, a ta su pomagala skupa. Na osobnom je primjeru ilustrirao kako slijepa osoba može ostvariti relativno visok stupanj samostalnosti u odnosu na okruženje ukoliko ima primjeren iznos doplatka za pomoć, kakav on ostvaruje kao civilna žrtva rata. Iznosi prijedlog da dodatak za tešku invalidnost ubuduće iznosi 50% prosječne plaće.

24 25

Antun Kovač dao je povijesni pregled rješavanja doplatka za pomoć i njegu. Zakonska regulativa doplatka za pomoć i njegu slijepih započela je 1958., a doplatak kao zakonsko pravo priznaje se od 1959. temeljem Zakona o invalidskom osiguranju. Do tada su zaposleni slijepi izvjesno vrijeme primali regres u visini od 3.500 tadašnjih dinara. Iz ovog je pregleda vidljivo da je doplatak slijepima predstavljao vrlo značajnu kategoriju, zbog čega se i HSS cijelo vrijeme borio, a u pojedinim vremenima i izborio, za njegovo širenje na sve veći broj slijepih korisnika, da bi danas, osim za korisnike koji su to pravo stekli po Zakonu o mirovinsko-invalidskom osiguranju, ovaj dodatak postao neprimjereno skroman i ugrađen u sustav socijalne skrbi.

Jasenka Janeš-Pasarić govorila je o aktualnom zakonodavstvu koje regulira dodatak za pomoć i njegu. U nas 4 zakona rješavaju doplatak za pomoć i njegu: Zakon o mirovinskom osiguranju, Zakon o socijalnoj skrbi, Zakon o braniteljima iz domovinskog rata i Zakon o vojnim i civilnim invalidima rata.

Vojin Perić, koristeći se francuskim iskustvima, sastavio je Proračun dodatnih troškova kojima su svakodnevno izloženi slijepi zadovoljavajući svoje osnovne životne i radne potrebe. Bilo je to prvi put da je netko u nas napravio ovakav troškovnik, pa je Perićevo izlaganje bilo posebno zanimljivo i poticajno. Ukazao je na specifičnosti slijepih kao: pismo, mobilitet, svakodnevica slijepe osobe, adaptirana pomagala, kućni poslovi, admini-strativni poslovi; kemijsko čišćenje; telefonski troškovi; pratnja; usluge taksija; pas-vodič; kupnja u trgovina-ma; kupnja opreme da bi funkcioniralo domaćinstvo; informatička oprema, intelektualne usluge. Da bi zado-voljila sve ove specifične i druge potrebe, slijepa osoba ima dodatne troškove koje nemaju ljudi koji vide. To je samo dio troškova, a oni su više nego nužni.

Ivan Krznarić je u svom izlaganju izvršio usporedbu našeg trenutačnog stanja s doplatkom na sljepoću, ili kako se već u pojedinim zemljama zove ovaj dodatak slijepih. Izlaganje je potvrdilo ono što uglavnom znamo - da Hrvatska u tom pogledu jako zaostaje ne samo iza razvijenih, već i mnogih nama sličnih zemalja.

Ivica Robić, tajnik HSS-a prokomentirao je predloženi nacrt Zakona o doplatku na tešku invalidnost, ustvrdivši da se, usvajanjem predloženog zakona, izdvajanja države ne bi bitnije povećala.

Prije prelaska na raspravu formirana je radna skupina od predstavnika nazočnih udruga, a u raspravi su se između ostalih čuli i sljedeći prijedlozi:- da bi i osobe s mentalnom retardacijom trebale biti obuhvaćene Zakonom;- da se osobama s invaliditetom omogući, kao i ranije, korištenje više pravnih instituta; (sada se npr. osobna

invalidnina ne može primati uz neko drugo pravo, doplatak za pomoć i njegu, i sl.);

- da se ne favoriziraju samo neke invalidnosti;- da se uvažava individualni pristup;- da se ne zaborave i gluhi, itd.

Zvjezdana Janičar iz MZSS-a smatra da bi trebale i druge udruge invalida napraviti troškovnik, kao što je Vojin napravio za slijepe. Iznijela je podatak da 61.471 osoba sada koristi doplatak za pomoć i njegu.

Zaključci: - Puna podrška donošenju zakona, s tim da je potrebna dorada nacrta teksta;- Prihvaća se zajedničko djelovanje svih udruga osoba s invaliditetom;- Treba izraditi troškove svih kategorija invalidnosti.

Završnu riječ dao je Ivica Robić, rekavši da nakon ovog skupa slijedi intenzivna aktivnost i svi bi se trebali uključiti u taj posao u roku od mjesec dana. Ako pojedina udruga nađe za shodno i ne uključi se, neka nas poslije ne koči! Jedni drugima trebamo uvažavati specifičnosti; neka se izrade proračuni, jer će se tako lakše doći do ministarstava; da se naše potrebe sustavno moraju zadovoljavati. HSS će povodom Dana bijelog štapa organizirati prosvjednu šetnju do Trga bana Jelačića pa Robić poziva sve koji žele da se priključe.

Prilog 2.2.2.3 SLJEPOĆA - TEŠKOĆE I DODATNI TROŠKOVI NJOME PROUZROČENI

Prije nego pobrojimo sve ili skoro sve specifičnosti koje slijepu osobu odvajaju od – uvjetno rečeno normalnog, ili, suptilnije, uobičajenog svakodnevlja, moramo se pozabaviti samom sljepoćom, odnosno, potpuno uroniti u teškoće i nedimenzije koje ona uzrokuje. Uokvirena predrasudama i apriornim skepticizmom, sljepoća je najveće zlo koje se može dogoditi ljudskom biću, ona je razlog da se sve ljude njome pogođene proglasi ne-sposobnima i manje vrijednima. Mukotrpan proces afirmacije slijepih osoba započinje krajem 19. stoljeća, a dobiva pun zamah napretkom komunikacijske tehnologije u drugoj polovici 20. stoljeća, pa je iz dana u dan sve više onih koji na sljepoću počinju gledati kao na nešto što je uz humaniji pristup društva moguće pobijediti i saživjeti se s gubitkom.

Što je sljepoća

Neka mi bude dopušteno da u par rečenica pokušam rasvijetliti hendikep kojim sam ogrnut, demistificirati svijet tame i beznađa; neka mi bude dopušteno da obeščastim i učinim nepotrebnima razloge za milostinju i sažaljenje. Sljepoća nije, dakle, crni bezdan u koji je bačen onaj kome se dogodila, jer tamu i crno morate vid-jeti; morate je moći usporediti sa svjetlom i bijelim kako biste otkrili efekt suprotnosti, kako bi dobio jednu od svojih dimenzija dualistički sustav. Gubitak vida je vizualna nula, besvjetlo, a baš iz te činjenice proizilazi čitav niz teškoća koje su vrlo često neshvatljive onima koji ne vide od rođenja, ali - naravno, i onima koji normalno vide. U pojmovnom sustavu slijepe osobe nedostaju boje, a one su zasigurno predložak za stvaranje vizualne

26 27

slike svijeta, one su jedna od karakteristika po kojima čovjek prepoznaje predmete, pojave, krajolike. Sve što oko vidi, a mozak prihvati kao informaciju i prevede u pojmovni sustav, odnosno imenuje adekvatnom riječi, slijepa osoba mora naučiti, mora bez čulne spoznaje uskladištiti u svoju knjižnicu asocijacija i čuvati u memo-riji do iskrsle potrebe. Tako na primjer, slijepa osoba od rođenja nikad neće shvatiti zeleno, ali će naučiti da je takva trava, lišće, vesta koja je kupljena po pre-poruci. Nikad neće spoznati izgled neba, ali će naučiti da može biti oblačno, vedro, sivo ili plavo, iako i sivo i plavo ostaju tek naučene riječi; nikad nedoživljene i u mozgu prevedene u igru svijetla.

Sve ovo pokušavam objasniti zato, jer čovjek vizualnim putem percipira oko 85% informacija, a među najvažnijima je pismo, o čijoj važnosti za razvoj ljudskog roda nije potrebno posebno elaborirati.

U vrijeme kada na ekranima gledamo sve što nas zanima, a s istih čitamo skoro sve što bi htjeli znati, u vrijeme kada je Internet prozor u sve prisutniji virtualni svijet, sljepoća prestaje biti samo zla sudbina, samo teškoća zbog koje se otežano krećemo sa štapom, ona postaje skupa i vapi za drugačijim pristupom društva, za integrativnim novčanim dodatkom, koji će slijepoj osobi olakšati put kojim će doći do stvari do kojih osoba koja vidi dolazi površnim pogledom, koji će slijepima pružiti šansu da dokažu i pokažu što, kako i koliko mogu, a da se u isto vrijeme osjećaju časnim i dostojanstvenim građanima.

Specifičnosti

Već spomenuto pismo, čvrsta je memorija ljudskoga uma, dugovječni čuvar općeg znanja. Sve do pronalaska Louisa Braillea, ono je slijepim osobama bilo samo apstrakcija, nedohvatljiv i neshvatljiv način stjecanja in-formacija i komuniciranja. Možda je usvajanjem i praktičnom primjenom Brailleova pisma postalo nešto lakše biti slijep, no ostaje činjenica da su slijepe osobe jedina kategorija invalida koja ima svoje specifično pismo, a iz čega proizilaze neke teškoće (veličina knjiga, skup tisak, brisanje slova), koje otežavaju slijepima pristup informacijama, odnosno smanjuju broj tiskanih knjiga na kritični minimum.

Pored pisma, slijepe osobe su izložene čitavom nizu specifičnosti, čije svladavanje poskupljuje svakodnevni život, a njihovo zanemarivanje slijepe osobe dovodi u ponižavajući status nedostojan žitelja 21. stoljeća. Kre-tanje slijepih osoba po gradovima pretrpanim prometom, prelazak raskrižja koja nisu ozvučena, snalaženje po velikim trgovačkim centrima, više su avantura nego suvislo i opušteno kretanje osobe koja obavlja redovne dnevne aktivnosti. Za sigurno snalaženje u navedenim i mnogim drugim situacijama, slijepa osoba treba pra-titelja, što znači da nije neovisna, a što opet iziskuje određene financijske troškove kao naknadu za praćenje.

U nepoznatom prostoru slijepa osoba je praktično izgubljena, a spoznaje samo ono što može taknuti štapom ili rukom, što znači da su joj svi natpisi, putokazi, prolazi i prijelazi čista apstrakcija koju može naslutiti i pret-postaviti po zvukovima i iskustvu koje crpi iz proživljenoga. Osobe u kolicima, gluhe osobe i osobe sa bilo kojim drugim invaliditetom letimičnim pogledom mogu sagledati situaciju i reagirati adekvatno. Dakle, svaki odlazak u nepoznati prostor, slijepu osobu veže uz pratitelja, ili uz vrlo detaljnu pripremu prije odlaska, odnosno, uzi-manje taksija, što opet iziskuje financijske troškove.

Taksi je jedino rješenje i za mnoge druge situacije, recimo odlazak u različite urede administracije, kod prijatelja, k liječniku, zapravo u svim prilikama u kojima se ne može osigurati pratitelj, a slijepa osoba ne zna sama put.

Vrlo važan detalj u životu slijepe osobe je i mjesto stanovanja. Je li stan udaljen od autobusne stanice, je li prilaz zgradi uz samu ulicu, ili je recimo ispred ulaza ogroman plato na kojemu nema nikakvih oznaka, mora li do autobusnog ili tramvajskog stajališta prijeći most, željezničku prugu ili – primjerice preko dječjeg igrališta? Sve to sa štapom ili psom vodičem treba svladati svaki dan i biti spreman reagirati i na najmanje promjene (prekopavanje ulice, otvoren šaht, krivo parkiran automobil). Preseljenje u neki novi kvart za slijepu osobu je velika trauma, jer sve počinje ispočetka, a neizvjesnost traje sve dok se do detalja ne nauči novi put. Zato je slijepim osobama koje su podstanari veoma teško jer ne samo da ne mogu naći stan, stanodavci ih neće uzeti zbog predrasuda, oni moraju kod svakog preseljenja učiti novi put, otkrivati sve varijante svakodnevnog odlaska od kuće, moraju iznova privikavati susjedstvo na svoju nazočnost.

Automobil već poodavno nije luksuz već svakodnevna potreba koja čovjeku u mnogome olakšava i pojedno-stavljuje život. U korištenju automobila slijepe osobe su potpuno ovisne o drugoj osobi, jer za razliku od većine drugih skupina invalida, ne mogu voziti. Budući da su u najboljem slučaju na suvozačkom mjestu, potrebniji im je nego mnogim drugima znak za pristup, jer ih osoba koja ih je vozila ne može naprosto ostaviti i otići automobilom dalje. Otuda moje, ali i čuđenje većine slijepih u Hrvatskoj, zadnjem zakonu o pristupu automo-bilom iz kojeg smo jednostavno brisani.

Specifični troškovi slijepih osoba

Budući da sam u dosadašnjem izlaganju iznio većinu teškoća i specifičnosti sa kojima se susreću i kojima se karakteriziraju slijepe osobe, u daljnjem tekstu ću pokušati taksativno pobrojati troškove proizašle iz spome-nutih teškoća, odnosno specifičnosti, te ih zbrojiti u poželjnu potporu države u obliku integrativnog dodatka. Kao uzorak uzeo sam proračun francuske asocijacije slijepih i prilagodio ga našim novčanim vrijednostima i standardu prosječnog hrvatskog čovjeka.

Ova procjena odnosi se na dodatne mjesečne troškove i rađena je za područje Zagreba, te bi mogla biti nešto drugačija za druge dijelove Hrvatske.

Iako je većina dolje nabrojanih troškova nužna, ipak će se ponešto razlikovati od pojedinca do pojedinca, jer će ovisiti o afinitetima, sklonostima i različitim interesima.

28 29

KUĆNI POSLOVI – ŠIVANJE, PRIPREMANJE JELA, GLAČANJE: 7 sati tjedno (sat 25 kn) - mjesečno 787,50 kn

KNJIGOVODSTVO, ČITANJE, ADMINISTRACIJA, KORESPONDENCIJA, ADMINISTRATIVNI DOKUMENTI 1,5 sati tjedno (sat 25 kn) - mjesečno 168,75 kn

KEMIJSKO ČIŠĆENJE: dva odlaska mjesečno - 150,00 kn

VIŠI TELEFONSKI RAČUNI ZBOG NEMOGUĆNOSTI ODLASKA NEGDJE OSOBNO ILI PISANJA (Ovaj je trošak često podcijenjen jer su slijepe osobe primorane obavljati administrativne obveze telefonski. Ovo se odnosi i na veze s obitelji i prijateljima. Isto tako je jasno da slijepe osobe sporije surfaju po Internetu, te da daleko više vremena provedu za računalom od osoba koje vide, a da učinak traženja bude jednak.)

Procjena na osnovi osobnog i nekih drugih iskustava - mjesečno 200,00 kn

PRATNJA SLIJEPIM OSOBAMA DOK IDU U KUPNJU, LIJEČNIKU I/ILI U RAZLIČITE ADMINISTRATIVNE INSTITU-CIJE, DOK SE BAVE SLOBODNIM AKTIVNOSTIMA (JEDNOM TJEDNO) I U JAVNOM PRIJEVOZU: 4 sata tjedno (sat 25,00 kn) - 450,00 kn

USLUGE TAKSIJA (Kad god ne može osigurati pratitelja, slijepa osoba prisiljena je koristiti taksi, ma kamo išla, ako je lokacija kamo ide nepoznata.)

Jedan odlazak i povratak tjedno 120,00 kn - mjesečno 540,00 kn

PAS VODIČ (Ovaj proračun obuhvaća: prehranu, higijenu i veterinarske usluge)

Rađeno na osnovi iskustava i u konzultaciji s Udrugom koja se bavi mobilitetom.

Mjesečni troškovi: 500,00 kn

KUPNJA U TRGOVINAMA U SUSJEDSTVU I KUĆNA DOSTAVA (Budući da slijepe osobe ne mogu bez poteškoća odlaziti svakodnevno u trgovačke centre, prisiljene su kupovati u malim trgovinama koje su puno skuplje, ili naručivati kućnu dostavu koja se često naplaćuje.)

Dodatni troškovi - mjesečno 200,00 kn.

KUPNJA OPREME I USLUGE NUŽNE ZA DNEVNE POTREBE SLIJEPE OSOBE (Postoji čitav niz pomagala koja slijepoj osobi olakšavaju svakodnevni život i bez kojih bi ista bila stalno ovisna o drugima).Nabrajamo samo neka od pomagala koja se koriste u svakodnevnom životu, te razliku u cijeni pomagala ko-jima se koriste ljudi koji vide i pomagala koja su adaptirana za slijepe osobe:

- GOVORNI KALKULATOR - CIJENA: 115,00 kn- GOVORNA KUHINJSKA VAGA - CIJENA: 990,00 kn- GOVORNI TOPLOMJER - CIJENA: 90,00 kn

- GOVORNI TERMOMETAR - CIJENA: 90,00 kn- GOVORNI METAR - CIJENA: 1.000,00 kn- GOVORNI TLAKOMJER - CIJENA: 500,00 kn- OSOBNA VAGA - CIJENA: 500,00 kn

Pribrajajući razlici u cijenama amortizaciju i potrošni materijal (baterije) dodatni troškovi mjesečno - 400,00 kn

SUSTAV ZA UVEĆAVANJE CRNOG TISKA, INFORMATIČKA OPREMA (RAČUNALO, SKENER, ŠTAMPAČ, SOFTVER, SINTETIZIRANJE GOVORA, BRAJIČNI REDAK) OVA JE OPREMA SVE VIŠE NUŽNA, ALI JE NA NESREĆU IZUZETNO SKUPA.

Minimalna cijena je od 40.000,00 do 100.000,00 kuna ne računajući ugovore o održavanju koji uglavnom iznose 10% od cijene.

Ova procjena ne uzima u obzir nužno početno i daljnje usavršavanje u radu s opremom.Računajući s petogodišnjim intervalom amortizacije, te ratama kredita bez kojeg je opremu teško nabaviti, kao i obnavljanje opreme uslijed brzog tehnološkog napretka, mjesečni trošak se može procijeniti na 800,00 do 2.500,00 kuna.

PRETPLATE NA SPECIJALIZIRANE ČASOPISE I KNJIŽNICU

Mjesečno - 25,00 kn

UPOŠLJAVANJE RADNIKA NA MALIM KUĆNIM POPRAVCIMA KOJE SLIJEPE OSOBE NE MOGU SAME IZ-VESTI: RAZNI «URADI SAM» POSLOVI POPUT VODOINSTALATERSKIH, ELEKTRIČNIH, POSLOVI LIČENJA, ODRŽAVANJA…

Mjesečni trošak - 300,00 kuna

POMOĆ SLIJEPIM RODITELJIMA VEZANA UZ DOMAĆU ZADAĆU NJIHOVE DJECE (INSTRUKCIJE), EKSKURZIJE I RAZNE IZLETE

Ovo ne uključuje samo slijepe parove nego i obitelji sa jednim slijepim roditeljem koje su sve uobičajenije.

3 sata tjedno (30,00 kn) - mjesečno 405,00 kn

Ovdje nisu nabrojani troškovi zadovoljavanja kulturnih potreba (odlasci u kazalište, na koncerte i druge kulturne manifestacije, gdje slijepa osoba najčešće mora kupiti i kartu za pratitelja, a često platiti i samo praćenje.

Isto tako nisam uračunao troškove odlazaka javnom bilježniku, gdje slijepe osobe ostavljaju daleko više novaca od onih koji vide, a sve iz razloga jer je Zakon o javnom bilježništvu prema njima diskriminirajući, s obzirom na to da im posebno zaračunava čitav niz detalja u postupku.

30 31

Svi nabrojani troškovi daju iznos od 4.926,25 kn, no uz određenu relativizaciju na koju je potrebno računati zbog različitih afiniteta, sklonosti i uvjeta življenja, ova se brojka može umanjiti za 20%.

Da bi prikaz najnužnijih troškova izazvanih sljepoćom bio potpun, bilo bi bitno uočiti razlike koštanja određenih stvari koje su nužne za svakodnevan život suvremenog čovjeka, a povećavaju posebne troškove.

Već sam nabrojao neka pomagala koja slijepim osobama pomažu u svakodnevnom životu, pa za početak evo usporednih cijena tih pomagala s aparatima i spravama koje koriste osobe koje vide:

- GOVORNI KALKULATOR - CIJENA: 165,00 kn, no kalkulator za osobe koje vide može se naći za 20-ak kuna,

- GOVORNA KUHINJSKA VAGA - CIJENA: 1.040,00 kn, dok se osobna vaga za osobe koje vide može nabaviti za 100,00 kuna.

- GOVORNI TOPLOMJER - CIJENA: 120,00 kn, dok najobičniji toplomjer u ljekarni košta 50,00 kuna.

- GOVORNI TLAKOMJER - CIJENA: 950,00 kn, dok tlakomjer za osobe koje vide možete nabaviti već od 300,00 kuna.

Ako govorimo o knjigama, izdanja na brajičnom pismu su i do 50 puta skuplja od onih na crnom tisku.

I kao šećer na kraju, usporedimo informatičku opremu. Tako npr. Screen-reader za slijepe košta i do 70.000,00 kuna, dok je LCD-monitor dvadeset puta jeftiniji. Ista je stvar i s pisačima, te različitim softverima (sintetizator govora).

Zaključak

Iz svega napisanoga proizlazi da je vrlo skupo biti slijep i da je nužan integrativni dodatak koji će potencirati mogućnosti slijepih i makar ih malo približiti onima koji vide. Držimo da barem 50% ovog izračuna mora pokriti država, a ostatak obitelj, prijatelji, različiti donatori i sl. Integrativni dodatak dat će šansu slijepima da se počnu baviti stvarima koje vole i za koje imaju predispozicije, odnosno da kupe pomagala s kojima će te predispozicije doći do izražaja, tj. dobiti mogućnost da se realiziraju.

No, dodatak koji tražimo ne smije biti milostinja; ne smije svojim simboličkim iznosom prati ruke državi i biti kozmetički preparat koji će vladajuća politika koristiti kao jedan od ispunjenih uvjeta za neke buduće integra-cije. On mora biti transparentan, dovoljan da zadovolji neke minimume i podjednak za sve. Uzrok sljepoće nije polazišna točka za dobivanje dodatka, nego sama sljepoća i teškoće koje iz nje proizilaze.

Prilog 2.2.2.4 PRELILA SE KAP, KUCNUO JE ŠTAP!

Prosvjedom do donošenja Zakona o doplatku na tešku invalidnost

Prosvjedna manifestacija, koju je organizirao Hrvatski savez slijepih 14. listopada uoči Međunarodnog dana bijelog štapa, izraz je potrebe i nezadovoljstva članova nerješavanjem na prihvatljiv način doplatka namije-njenog osobama sa 100%-tnim invaliditetom. Skup je bio organiziran na inzistiranje članova, a u skladu s odlukom Skupštine Saveza. Svrha manifestacije bila je da se i na ovaj način zatraži od nadležnih tijela vlasti da započnu s konkretnim razgovorima i dogovorima s udrugama koje okupljaju osobe s najtežim invaliditetom, te se na taj način dođe do rješenja koje će uvažavati stvarne potrebe osoba s invaliditetom i mogućnosti države. Ogromne razlike u visini doplatka, a za isti stupanj invaliditeta, moraju se ukloniti ili ublažiti i to na način da se ovaj doplatak poveća za osobe s invaliditetom. Nacrtom zakona o doplatku na tešku invalidnost predviđeno je da se doplatak utvrdi u visini od 50% prosječne neto plaće u RH te da pravo na nj ostvaruju sve osobe sa 100%-tnim invaliditetom koji je uzrokovan oštećenjem vida, ekstremiteta, mozga, moždanog debla, leđne moždine i sluha. Predloženi iznos pokrivao bi tek polovicu stvarnih troškova kojima su izložene slijepe osobe.

Stožer za organizaciju prosvjeda uspio je od srpnja u vrlo kratkom vremenu obaviti sve najnužnije pripreme i rezultati toga nisu izostali.

Na zadovoljstvo svih nas, prosvjedu se odazvalo oko 700 članova. Okupili su se oko 11 sati ispred zgrade HSS-a u Draškovićevoj ulici. Kroz ulice, Hatzovu, Palmotićevu i Jurišićevu, točno u podne, stigli smo do Trga bana Josipa Jelačića, glasno i dostojanstveno uz pomoć dugog užeta te zaštitara i naše vrijedne policije. Uz lupu bijelih štapova i pokoju zviždaljku obratili smo se svima onima koji nas toliko godina nisu htjeli ili željeli čuti.

32 33

Skup je otvorio i nazočne pozdravio predsjednik Hrvatskog saveza slijepih Miroslav Bebek, koji je između ostalog istaknuo: “Okupili smo se da iskažemo svoje nezadovoljstvo položajem slijepih i ostalih teških in-valida u Hrvatskoj. Teški invalidi su u nezavidnom položaju, a mi to želimo promijeniti. HSS je stoga predložio donošenje Zakona o doplatku na tešku invalidnost koji bi jedinstveno regulirao doplatak za najteže invalide. Čekajući da taj zakon krene u proceduru samo gubimo vrijeme, a da se ništa ne dešava. Zato je danas ovaj skup ovdje. On nema nikakve političke konotacije, jer mi smo ovdje zbog teških invalida. Više godina mi čekamo. Imali smo strpljenja, već je deset godina prošlo od Domovinskog rata, stoga mislimo da je sazrio tre-nutak da se konačno na drugačiji način počne razmišljati o teškim invalidima. Ne možemo više čekati, prelila se kap i kucnuo je štap” - zaključio je Bebek.

Potom je govorio predsjednik Stožera za organizaciju prosvjeda, Vojin Perić: “Dokazali smo da dostojno možemo doći na ovaj trg i tako održali lekcije nekim grupama koje su dolazile mnogo bučnije i da nismo sli-jepci kakvima nas neki drže. Krenuli smo ispred zgrade koju su nam dali da se bavimo našim aktivnostima, da radimo ono što najbolje znamo, i došli smo ovdje jer nismo zadovoljni i nismo sretni zato što nas se paušalno i jednokratno rješava, zato što nismo u jednom sustavu koji je jednak za sve slijepe i sve teške invalide. Mi ne tražimo milostinju i ono što nas ne pripada. Spremni smo čekati zato jer čeka ovaj narod koji je imao rat, ali jednom se prelije kap i morali smo doći. Ovaj glas moraju čuti kreatori hrvatske politike kao molbu da se

s nama o nama razgovara. Kakva je to komparacija: biti slijep, sljepiji i najsljepiji? To kažu i njihova primanja, jer jedni dobivaju milostinju, a drugi dobru plaću. Dragi građani, došli smo ovamo da vam kažemo da smo dio vas i da nismo slijepci, jer su to oni koji ne vide pored svojih očiju. Da nismo kljasti, jer su to oni koji ne znaju hodati s vremenom u kojemu žive.

Da nismo gluhi, jer su gluhi oni koji pored svojih ušiju ne čuju. Ovaj skup je za uljuđenu europsku opciju. Sljepoća nije jad. Sljepoća nije bijeda. Čovjek u kolicima nisu samo kolica. Iza bijelog štapa hoda čovjek. Uz psa vodiča hoda također čovjek. No, nečija ponašanja su takva da su samo kolica, štap ili pas vodič. Radili smo izračune pokušavajući minimalizirati troškove, pokušavajući biti skromni što se skromniji može biti i došli do zaključka da barem polovicu dodatnih troškova koje ljudi bez tjelesnog oštećenja nemaju, može snositi država. Jer, gospodo vi za 120 000 kn kupujete automobile, a mi tek računala. Mi smo došli prvi put na ovaj način, ali doći ćemo i drugi put i na druga mjesta, jer prelila se kap i nismo više spremni na geta i izolaciju.

Pristajemo na razgovore, ali ne na one paušalne, pristajemo biti partneri, ali ne zbog teškog invaliditeta», - zaključio je Perić.

Kako smo došli, tako smo i krenuli - s Trga, prvo Praškom, potom Zrinjevcem i tako sve do Draškovićeve i sjedišta HSS-a.

2.3 OBRAZOVANJE I ZAPOŠLJAVANJE

2.3.1 Aktivnosti:

- Izrađena je promemorija o stanju obrazovanja slijepih u RH, na temelju koje su na sastanku s predstavnicima Centra «Vinko Bek» doneseni zaključci čija se provedba planira tijekom 2006/07. godine.

- Zaposleno je 12 slijepih osoba.- Održana su dva sastanka Nadzornog odbora ZAPOS-a. Uz izvještaje o poslovanju u 2004. Zavod za

zapošljavanje prezentirao je određene prijedloge za daljnji rad ZAPOS-a.

2.3.2 PROJEKTI ZA PODRUČJE OBRAZOVANJA SLIJEPIH

1. POMOĆI OBITELJIMA SLIJEPIH OSNOVACA I SREDNJOŠKOLACA - u okviru projekta:

- na brajevu pismu tiskani su udžbenici/priručnici koji do sada nisu izdavani u ovom obliku npr.: Gramatika - Težak, Babić, Hrvatski pravopis - Babić, Finka, Moguš, Hrvatska čitanka 2 za 2. razred - Mihoković, Kolanović, Zalar, itd.

- Pružana je stručna podrška obiteljima slijepog djeteta u svladavanju i prihvaćanju svakodnevnih vještina i školskog gradiva. U projektu je sudjelovalo 9 izvodite lja, a obrađeno je 45 djece.

- Otkupljeni su udžbenici na brajici i u zvučnoj tehni-ci koji se nalaze na tržištu u svrhu osnivanja svojevr-snog fonda udžbenika iz kojeg su se potom udžbenici besplatno posuđivali slijepim učenicima uz obvezu vraćanja na kraju školske godine. Otkupljena su 92 udžbenika za osnovne i srednje škole.

- Projekt u tijeku, financiraju ga: MOBMS i HSS.

34 35

2. MEÐUNARODNI PRIRUČNIK BRAJIČNOG GLAZBENOG ZAPISA

- Sadržaj projekta: na crnom tisku tiskana knjiga Bettyi Krolicki «Međunarodni priručnik brajičnog glazbenog zapisa notacije na hrvatskom jeziku»;

- Projekt financirali: Ministarstvo kulture i HSS.

3. KROZ KAMP DO SAMOSTALNOSTI

- Projekt je proveden u suradnji s Centrom «Vinko Bek», a namijenjen je djeci nižih razreda osnovne škole; realiziran je u ERKS-u Premanturi gdje su organizirane radionice i aktivnosti koje u redovnim školama djeca provode u školi u prirodi. Projektom je bilo obuhvaćeno 36 djece nižih razreda osnovne škole kako iz škole «Vinko Bek», tako i iz integracije. Učenici su bili izuzetno zadovoljni ponuđenim pro-gramom te je izražena potreba da se sličan projekt organizira i sljedeće godine.

- Projekt su financirali: MOBMS, Centar «Vinko Bek» i HSS.

4. UZ POMOĆ MOGU KAO I DRUGI

- U sklopu projekta koji je u tijeku, tiskana je Moja druga početnica, autora Ante Bakovića, te je izrađen priručnik za odgojitelje, nastavnike i roditelje djece integrirane u redovan sustav školovanja.

- Projekt su financirali: MOBMS i HSS.

2.3.3 PRILOZI

PRILOG 2.3.3.1 PROMEMORIJA UČVRSTILA SURADNJU

Suradnja između Centra «Vinko Bek» i HSS-a u stalnom je porastu, a nakon sastanka njihovih najodgovornijih predstavnika od 5. prosinca 2005. ova bi suradnja trebala biti još kvalitetnija. Na to upućuje popis tema o kojima se raspravljalo:

Promemorija o obrazovanju slijepih u Hrvatskoj (razlozi i ciljevi) čiju je izradu zatražila Skupština HSS-a, ocjene sadašnje suradnje Centra i Saveza, lokacijske perspektive smještaja Centra, zajednički programi i projekti.

O razlozima za pisanje Promemorije i njenim ciljevima, uvodno je govorio Milutin Šakić, jedan od trojice njenih autora. Naglasio je da je osnovni cilj bio da se potakne rješavanje nekih problema koji su očigledni u sustavu obrazovanja slijepe djece. Neki od naznačenih problema u Promemoriji su: opskrba učenika osnovnim poma-galima, njihova skupoća i nesustavno educiranje u korištenju suvremenih pomagala; zanimanja za koja slijepe učenike obrazuje Centar «Vinko Bek» došla su u krizu, a premalo se radi na osuvremenjivanju ovih zanimanja; nedovoljna pomoć učenicima i profesorima u integriranom obrazovanju; «prezaštićenost» djece od strane roditelja; nedovoljna osposobljenost za samostalno kretanje; pošteda slijepih učenika od određenih programa (likovni, tehnički i tjelesni odgoj), itd.

Predstavnice Centra upoznale su nazočne sa sadržajem rada Centra i novim programima, a iz gotovo svih izla-ganja je vidljivo da je nedostatak financijskih sredstava stalni ograničavajući faktor u radu Centra općenito i po posebnim segmentima npr. zbog nedostatka znatnih financijskih sredstava ne može se zaposliti potreban broj stručnih suradnika u integriranom obrazovanju. U srednjoškolskom obrazovanju slijepe djece izvršene su neke dopune programa, npr. edukacija u području poslovne komunikacije. Osuvremenjen je i program obrazovanja za radno mjesto poslovnog tajnika.

Broj slijepe djece stacionirane u osnovnom obrazovanju Centra se smanjuje, a neka od njih imaju i dodatne teškoće.

Potreba obrazovanja za zvanje fizioterapeut posebno je naglašena i na tome se mora intenzivno raditi, a energično je stajalište sudionika sastanka da se slijepe učenike koji se obrazuju za ovo zvanje u postojećim redovnim školama ne oslobađa od praktične nastave.

Kao poseban problem u raspravi je spomenuto neujednačeno tretiranje slijepe djece u određivanju njihovih prava. Predstavnici Saveza smatraju neprirodnim da Centar djeluje u sustavu socijalne skrbi, umjesto u sus-tavu obrazovanja.

Zaključeno je da bi se o ovoj temi trebalo stručno sa svih aspekata raspraviti na okruglom stolu koji bi Savez, Centar i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa organizirali u svibnju 2006. godine.

36 37

Sudionici su se složili da je svakako potrebno raditi na podizanju standarda podrške obrazovanju slijepih učenika u redovnim školama.

Osim o strogo obrazovnim temama, sudionici sastanka informirali su se o stanju u objektima Centra u Nazo-rovoj, odnosno Kušlanovoj ulici. Konstatirano je da postoji zastoj u održavanju i uređenju ovih objekata, pose-bice objekta u Nazorovoj ulici. Ovome je pridonijela i činjenica što još uvijek nije definirano hoće li se Centar i dalje nalaziti na ove dvije lokacije ili će se sa svim svojim sadržajima izmjestiti na novu lokaciju. Zaključeno je da lokacije s kojima Centar raspolaže treba svakako koristiti kao izuzetno vrijedan resurs koji može utjecati na eventualno određivanje nove lokacije za poslovni prostor Centra. Ta nova lokacija bi svakako morala biti isto tako kvalitetna i morala bi odgovarati potrebama slijepih korisnika. Od grada će se tražiti da izvijesti predstavnike Centra i Saveza o potencijalnim lokacijama koje bi Grad mogao ponuditi Centru u zamjenu za postojeće.

Sudionici sastanka su se složili da je suradnja između Saveza i Centra u posljednje vrijeme na izuzetno vi-sokom nivou te ju i dalje treba razvijati. Rezultat dosadašnje suradnje vidljiv je kroz zajedničke projekte i pro-grame na kojima su surađivali djelatnici i članovi Saveza i Centra.

Sudjelujući u raspravi o budućim zajedničkim projektima, sudionici su se složili da je potrebno koristiti dosadašnja iskustva te na osnovi njih definirati i kandidirati nove projekte. Pri tome je potrebno posebnu pozornost posvetiti praćenju i savladavanju novih tehnologija namijenjenih obrazovanju slijepe djece. Dio započetih projekata može se provoditi i u okviru redovnih aktivnosti Centra i Saveza, dok će se drugi grupirati u posebnim područjima za koja će se od strane financijera objavljivati natječaji. Spomenuta je potreba izdavanja priručnika za slijepe izviđače, te je upozoreno kako bi veću pažnju trebalo poklanjati slabovidnoj djeci jer nisu obuhvaćena projektima za slijepe, a ne odgovaraju im niti projekti namijenjeni videćoj djeci.

Zaključeno je na kraju da se ovakvi sastanci trebaju održavati češće, kako bi dvije organizacije bile bolje upo-znate s radom, rezultatima i problemima.

PRILOG 2.3.3.2 ZAKLADA «MARKO BRKIĆ» NASTAVLJA SE BRINUTI O SLIJEPIM UČENICIMA I STUDENTIMA

Po okončanju raspisanog natječaja za dodjelu financijske potpore slijepim studentima i učenicima Upravni od-bor Hrvatske zaklade za školovanje slijepih “Marko Brkić” na sjednici 16. prosinca 2005. odlučio je o dodjeli stipendija Zaklade.

Stipendije u iznosu od 700 kn dodijeljene su studentima:1. Ruđer Glavurtić - 4. godina studija2. Mirko Hrkač - 2. godina studija3. Jozo Marić - 2. godina studija

4. Danijela Marušić - 4. godina studija5. Vlasta Prenc - 2. godina studija6. Vanja Rajić - 2. godina studija

Stipendije u iznosu od 400,00 kn dobili su studenti:1. Tatjana Blaž -1. godina studija2. Suzana Bliznac - 1. godina studija3. Manuela Brubnjak - 1. godina studija

Stipendije u iznosu od 400,00 kn dobili su srednjoškolci:1. Mijo Ćosić - 3. razred srednje škole2. Danijel Kralj - 3. razred srednje škole3. Antonio Pavlović - 2. razred srednje škole4. Ivana Vinko - 4. razred srednje škole

Danijeli Marušić odobrava se posudba pomagala - laptop za potrebe studija.

PRILOG 2.3.3.3 U PREMANTURSKOM KAMPU SLIJEPIH PREDSTAVLJEN PRVI PRIRUČNIK NA HRVATSKOM JEZIKU ZA RODITELJE I ODGAJATELJE DJECE OŠTEĆENA VIDA

Kako pomoći slijepoj djeci, ali i roditeljima

U Hrvatskoj općenito nedostaje literature s tog područja i ovo je prvi opsežan priručnik takvog tipa namijenjen roditeljima. U njemu se obrađuje problematika rada s djetetom oštećena vida od rođenja do polaska u školu, s tim da su tu obrađeni svi aspekti djetetova života, kaže urednica Karmen Nenadić

Hrvatski savez slijepih provodi projekt »Pomozimo slijepom mališanu« u suradnji s Centrom za odgoj i obra-zovanje »Vinko Bek«, koji se financira sredstvima Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidar-nosti. U sklopu projekta preveden je i priručnik za roditelje i odgojitelje djece do šest godina starosti, autorica Sandy Niemann i Namite Jacobs, pod nazivom »Kako pomoći slijepoj djeci - Podrška obitelji i zajednice djeci s oštećenjima vida«. To je prvi priručnik ovakve vrste na hrvatskom jeziku, a u pripremi je i priručnik koji bi trebao pomoći nastavnicima u redovitim školama pri integraciji i učenju djece s posebnim potrebama.

Priručnik je predstavljen tijekom trodnevnog druženja roditelja, odgojitelja, pedagoga i defektologa iz pet grado-va Hrvatske u ERKS-u, u Premanturi. Glavna urednica i pokretač cijelog projekta izdavanja ove vrijedne knjige je defektolog Karmen Nenadić, voditeljica programa u Hrvatskom savezu slijepih. Knjiga u naslovu spominje slijepo dijete, ali je zapravo namijenjena i svim roditeljima i odgojiteljima djece oštećena vida. U Hrvatskoj

38 39

općenito nedostaje literature s područja oštećenja vida i ovo je prvi opsežan priručnik takvog tipa namijenjen roditeljima. U njemu se obrađuje problematika rada s djetetom oštećena vida od rođenja do polaska u školu, s tim da su tu obrađeni svi aspekti djetetova života, razvoj djeteta, kako raditi na motorici i na komunikaciji, kako zajednicu organizirati prema potrebama djeteta, kako pomoći djetetu da se zna orijentirati, kako ga pripremiti za vrtić itd. Dakle, nema aspekta života koji u ovoj knjizi nije obuhvaćen pa roditelj i bez stručne pomoći može kvalitetno raditi sa svojim djetetom, veli Nenadić.

U priručniku se čak mogu naći poglavlja o aktivnostima djeteta, o izradi igračaka za dijete oštećena vida, pa čak i o tome kako spriječiti seksualno zlostavljanje takve djece. Tražeći putem Interneta neki priručnik koji bi mogao koristiti hrvatskim roditeljima u odgoju djeteta s oštećenjima vida, Karmen Nenadić je slučajno naišla na ovaj priručnik na engleskom jeziku koji joj se činio primjerenim našim prilikama. Nakon ustupanja prava Hrvatskom savezu slijepih, autorice su imale jedan jedini uvjet: da priručnik bude besplatan.

- Svi roditelji i odgojitelji koji su zainteresirani za ovaj priručnik mogu se obratiti Hrvatskom savezu slijepih ili svojoj lokalnoj udruzi koja će nas kontaktirati. Nakon ovoga bi trebao izaći priručnik za nastavnike u redovitim školama koji bi im trebao olakšati rad s djecom oštećena vida i njihovu integraciju u redovite škole. Priručnici nisu namijenjeni samo roditeljima ili nastavnicima, nego mogu koristiti svim skupinama, ističe Karmen.

Kada je osoba invalidna, mnoge stvari joj se moraju prilagoditi. Primjerice, slijepim osobama treba prila-goditi literaturu na Braileovu pismu, slabovidnim osobama možda prilagoditi svjetlo ili kut gledanja. Okolinu u koju dođe invalidna osoba treba prilagoditi njezinim potrebama, ali upravo ta osoba treba reći što joj treba. Nažalost, na uspješnu integraciju invalidnih osoba u našoj se sredini još uvijek gleda kao na čudo, iako bi to trebala biti sasvim normalna pojava.

PRILOG 2.3.3.4 TRIBINA - BRAJICA NA RADNOM MJESTU

Na Svjetski dan brajice i 196. rođendan utemeljitelja pisma za slijepe – brajice, Louisa Braillea, 4. siječnja, Udruženje za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih osoba (UUOSSO) i Udruženje slijepih espe-rantista Hrvatske (USEH) organizirali su tribinu pod nazivom brajica na radnom mjestu i na taj način prvi u Hrvatskoj obilježili ovaj, za slijepe itekako značajan datum.

Ocjenjujući Braillevo pismo do danas nezamjenjivim za slijepe, organizatori ovog skupa usredotočili su se ipak samo na jedan, po njihovoj ocjeni, možda i najvažniji njegov aspekt, tj. na primjenu i korištenje brajice na rad-

nom mjestu slijepih zaposlenika. Izabrano je pet osoba koje rade na različitim, u posljednje vrijeme, nažalost, sve manje dostupnim radnim mjestima za slijepe, kako bi se čula njihova iskustva s brajicom na radnom mje-stu. Bili su to imenom i prezimenom: Ana Nagy, profesorica glazbe, Kruno Drenski, odvjetnički vježbenik, Sead Muhamedagić, prevoditelj, Darko Ćavar, agent u Centru za korisnike FINA-e i Antun Kovač, viši stručni savjetnik u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Njihova kratka izlaganja sudionicima tribine, a bilo ih je 40-ak, uključujući i veći broj predstavnika medija, zorno su dočarala, kako se uz pomoć brajice mogu uspješno obavljati poslovi i na najzahtjevnijim i vrlo složenim radnim mjestima i da prema tome slijepi i danas, u vremenu informatike i visokih tehnologija, zahvaljujući upravo toj tehnologiji, mogu raditi na mnogim radnim mjestima. Nije, dakle, samo telefonističko zvanje rezervirano isključivo za njih, već naprotiv, slijepi su i danas sposobni obavljati najsloženije poslove, naravno, pod pretpostavkom da su za to osposobljeni i da ko-riste suvremena informatička sredstva, prije svega računalo s odgovarajućom opremom.

Stoga je jedna od najvažnijih poruka s ove tribine upućena najširoj javnosti, ali i državnim tijelima: na slijepe bi ljude, osobito na one koji traže posao, trebalo gledati kao na osobe sebi ravne, a ne kao na ljude drugog reda, nesposobne, jadne i beskorisne.

Osim javnosti, poslodavcima i državnim tijelima, poruka je upućena i prema populaciji slijepih, napose mladi-ma, a to je, da Brailleovo pismo oni trebaju ne samo naučiti i koristiti, već, s obzirom na danas dostupne tehnike, treba ga i dalje usavršavati i primjenjivati, prije svega zbog radnih mjesta, kako poznatih tako i novih, a osobito na samom radnom mjestu.

Na svom razvojnom putu dugom 175 godina, - (1829. je godina kada je Louis Braille objavio djelo «Način zapi-sivanja riječi, glazbe i vokalnog pjevanja pomoću točkica za upotrebu od strane slijepih», i povezuje se s pojavom brajice), - ovo se pismo dovoljno afirmiralo i postalo svojinom svih slijepih širom svijeta, ali svakako, i jednom od najvećih tekovina modernog doba. Brailleovo pismo je omogućilo slijepima relativno lak i jednostavan pristup pisanoj riječi, a samim time i mogućnost školovanja i obrazovanja do najviših akademskih zvanja, zadovoljavanje intelektualnih i drugih potreba, pristup znanosti i umjetnosti, samostalnom obavljanju najrazličitijih poslova u radnom procesu itd. Ne mogu, a da na ovom mjestu ne citiram riječi istaknutog slijepog znanstvenika dr. Franje Tonkovića: «Brailleovo pismo ne treba se sramiti niti jednog od ostalih velikih znanstvenih pionirskih podviga posljednjih stoljeća. Njegov izum znači za slijepe u najmanju ruku što za ljude koji vide znači tiskarski postupak Johana Gutenberga.» Bez poznavanja i korištenja brajice u svakodnevnom životu nema ni elementarne pisme-nosti, pa shodno tome ni mogućnosti za punu integraciju slijepe osobe u društvo.

Stoga je osnovna poruka ovog skupa: brajica i dalje za slijepe ostaje nezamjenjiv sustav pisanja i čitanja, pa ukoliko želimo ravnopravnost ovog pisma s ostalima, a to je nasušna potreba, onda moramo stvarati uvjete za njegov razvoj i usavršavanje, bolje reći za osuvremenjivanje, a to će se najlakše postizati njegovim korištenjem i primjenom na svim razinama, na radnom mjestu, napose!

40 41

DODATAK:ULOGA BRAJEVA PISMA NA RADNOM MJESTU

Darko Ćavar zaposlen je u FINA-i; radi na besplatnom telefonu kao agent u Centru za odnose s korisnicima.

Zahvaljujući sindikatu «Solidarnost» i Upravi FINA-e za njegovo radno mjesto investirano je oko 50.000 kuna te je u potpunosti prilagođeno za rad slijepe osobe. Opremu čini računalo s odgovarajućim programima, bra-jev redak i softver za slijepe: Jaws50 i Wintalker voice. Na Darkovom radnom stolu nalazi se i jedan klasični mehanički brajev pisaći stroj, koji Darko obično koristi za upisivanje nekih privremenih, trenutno važnih, zabilješki. Uz pomoć ove opreme Darko samostalno obavlja zadaće i poslove svog radnog mjesta.

Agent u Centru za odnose s korisnicima odgovoran je za preuzimanje kontakta, evidentiranje, prijavu komen-tara/pitanja ili prijave problema te odgovaranje na pitanja i rješavanje problema u najkraćem mogućem roku. Evidentiraju se svi pozivi vezani za FINA-ine proizvode i usluge.

Radno mjesto je u potpunosti kompjutorizirano, što znači da se najveći dio poslova obavlja pomoću računala i uređaja koji slijepoj osobi omogućuju pristup računalu. Brajev redak je pri tome najvažniji, ali značajnu ulogu ima i Wintalker voice, koji omogućuje softversko čitanje na hrvatskom jeziku.

Kroz aplikaciju se radi evidencija kontakata, a svi se podaci unose brajičnim ispisom.

Radi se o upotrebi brajice na suvremeni način, pomoću računala prilagođenog slijepoj osobi za upotrebu. Braji-ca na ovom radnom mjestu, prije svega, doprinosi toliko potrebnoj samostalnosti u obavljanju radnih zadataka, a zatim i ravnopravnosti s ostalim zaposlenicima.

2.4 TIFLOINFORMATIKA

2.4.1 Aktivnosti:

- Održan je stručni skup o računalima za slijepe uz sudjelovanje stotinjak osoba. - Sa španjolskom tvrtkom Codefactory radi se na razvoju čitača ekrana za mobitele na hrvatskom jeziku.

- Firma AlfaNum iz Novog Sada izradila je hrvatsku verziju govorne jedinice anReader. - Slijepim i slabovidnim osobama je redovno pružana podrška u obliku savjeta i informacija o karakteristikama

pojedinih informatičkih pomagala za slijepe.- U službi Saveza obavljena su ispitivanja za polaganje ECDL diplome.

2.4.2 PRILOZI

PRILOG 2.4.2.1 PRVI STRUČNI SKUP O INFORMATICI ZA SLIJEPE

Predstavljene nove mogućnosti za pomoć slijepima

U posljednjih desetak godina i slijepi Hrvatske sve više koriste računalo kao pomagalo. No, unatoč njegovoj sve većoj uporabi, slijepe osobe donedavno nisu mogle na jednom mjestu vidjeti i čuti kakve računalne teh-nologije postoje danas, što se od takvih tehnologija koristi u Hrvatskoj te kakvi su planovi za budućnost s nadolazećim programskim paketima i informatičkim rješenjima za slijepe.

Sve to predstavljeno je 11. i 12. ožujka u prostorija-ma Tiflološkog muzeja i kluba Udruge slijepih Zagreb na stručnom skupu o informatici za slijepe koji je su-dionicima nudio dvije mogućnosti: mogli su nazočiti stručnim predavanjima iz određenih područja ili nekoj od stručnih radionica na kojima se konkretno govorilo npr. o korištenju određenih elektroničkih bilježnica ili o infor-matici i slijepima u današnjem školskom sustavu, itd.

Skupu je nazočilo oko 120 slijepih korisnika računala različite dobi: od srednjoškolaca, studenata, osoba srednje životne dobi i profesora u redovnim školama, do profesora i djelatnika Centra za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek”.

Nakon uvodnih riječi predsjednika HSS-a Miroslava Bebeka, predsjednika povjerenstva za informatiku HSS-a Maria Perčinića i voditelja ovog projekta, profesora psihologije i djelatnika HSS-a Danka Butorca, uslijedilo je prvo, uvodno predavanje pod nazivom «Računalna tehnologija za slijepe - defektološko viđenje», predavač: Karmen Nenadić, profesorica defektologije i djelatnica HSS-a.

Kroz predavanje čulo se i vidjelo koja je razlika između korištenja računala od strane slabovidnih i slijepih korisnika, koje su prednosti i mane pri korištenju računala uz pomoć Brailleovog izlaza ili sintetizatora govora,

42 43

kako djecu s oštećenjima vida polako upoznavati s informatičkim dostignućima koja bi im mogla pomoći te kako slabovidne osobe s različitim oštećenjima vida, vide u određenim situacijama radeći na računalu.

Na predavanju «Što računalo znači za slijepu osobu», koje je potom uslijedilo, predavač Ivica Butorac najprije se ukratko osvrnuo na povijest računala i računalnih tehnologija za slijepe u svijetu te podsjetio kako su računala došla u Hrvatsku. Predavač se osvrnuo i na zakonsku regulativu prava na elektroničko pomagalo u svijetu, te što od računala koriste slijepi u Hrvatskoj i za koje potrebe. Računalo se u najvećem postotku od strane slijepih korisnika svakodnevno koristi za dobivanje novih informacija, tj. čitanje elektroničke pošte te novinskih izdanja koja se objavljuju na Internetu. Gotovo isti broj korisnika računalo koristi za stvaranje literar-nih uradaka, preslušavanje audioknjiga ili glazbe, za stvaranje glazbe ili za tablično proračunavanje.

Ljubitelji knjiga na predavanju ravnateljice HKS-a Sanje Frajtag, «Budućnost knjiga za slijepe u Hrvatskoj», mogli su dobiti informacije o tome čime se Hrvatska knjižnica za slijepe trenutno bavi te koji su planovi za dostupnost novih naslova u budućnosti.

Od 2000. u knjižnici se svi naslovi snimaju u digitalnom formatu pa je vrlo brzo nakon snimanja moguće dobiti te knjige pohranjene u MP3 formatu na CD-u.

Prednost knjiga u MP3 formatu je u tome što se na CD može pohraniti više sati materijala nego na četverokanalnu kasetu; uz to, CD se neće lako oštetiti, a i kvaliteta snimke je bolja od one na kaseti.

Unatoč navedenim prednostima, prilično malo slijepih osoba zasada posuđuje ovakav oblik knjiga. U svijetu se od 1996. razvija DAISY format, koji danas u Europskom savezu slijepih (EBU) i Europskoj uniji postaje glavni standard za elektroničke knjige.

DAISY format objedinjuje pisani i usmeni oblik elektroničkog zapisa knjige što znači da korisnik, tj. čitatelj, može slušati knjigu i istovremeno pratiti njezin pisani dio putem računala i Brailleova retka ili sintetizatora govora, a može isto tako pretraživati knjige po naslovima, podnaslovima, rečenicama, stranicama ili pogla-vljima, što u MP3 formatu nije moguće.

Uskoro se može očekivati distribucija besplatnog softverskog reproduktora za računala koji podržava DAISY format, a preveden je na hrvatski jezik, kao i distribucija knjiga u DAISY formatu.

Na radionici «Doznake Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje – računalo ili ne» – predavač Danko Butorac - moglo se saznati kako slijepe osobe mogu ostvariti pravo na računalo i neke dodatne specijalne informatičke komponente kao što su elektronička bilježnica za pisanje ili čitač ekrana, a koje studenti i školarci dobiju na korištenje za vrijeme školovanja, da bi ih po završenom školovanju morali vratiti.

Zbog nepravovaljanog iskorištavanja prava na doznake, odsada će svi novi korisnici moći dobiti ova informatička pomagala isključivo uz položenu ECDL diplomu, kojom dokazuju da znaju koristiti računalo i odgovarajuću opremu.

Uslijedile su radionice: - Informatika u školovanju slijepih - uvodničari: Igor Švarc i Mario Perčinić; - Informatika i studiranje slijepih - uvodno Tomislav Juzbašić.

Na njima su naznačeni počeci učenja: od Brailleove tablice i Brailleova pisaćeg stroja, preko elektroničkih bilježnica, Brailleovih redaka do sintetizatora govora i skenera.

Istaknuta je potreba za što većom opremljenošću sveučilišta i fakulteta adaptivnom tehnologijom za slijepe osobe, budući da se danas upisuje sve veći broj slijepih studenata, a sada samo Filozofski fakultet u Zagrebu ima informatičku učionicu za slijepe opremljenu dodatnom opremom.

- Od knjige do digitalnog teksta: Gordan Radić i Karmen Nenadić detaljno su pokazivali kako pravilno skenirati tekst i obraditi ga za slijepe ili slabovidne korisnike.

- ECDL za slijepe i slabovidne: Ana Milovac i Danko Butorac obavijestili su nazočne o tome što je to ECDL i kako je moguće položiti ECDL testove.

ECDL je kratica za Europsku računalnu dozvolu (European computer driving license), a ona osobi koja položi neki od ECDL modula, npr. ECDL Start ili ECDL Full, osigurava međunarodno priznati certifikat za ovlašteno rukovanje računalom. Ovakav način edukacije i stjecanja međunarodno priznatog certifikata izrazito je povo-ljan za slijepe i slabovidne osobe, jer im omogućava dodatna prava pri zapošljavanju.

- Slabovidni i računala: Gordan Radić i Danko Butorac, Slabovidne su osobe mogle puno saznati o prilago-dljivosti računala svojim potrebama.

Upriličen je i okrugli stol pod nazivom «Informatika i školovanje slijepih» čiji su moderatori bili: Igor Švarc, Mario Perčinić, Zlatko Sobočan i Tomislav Juzbašić.

Kao glavni zaključak okruglog stola istaknuta je prijeka potreba za izradom knjige prilagođene slijepima o korištenju računala, operativnog sustava Windows s opisom rada s najpopularnijim aplikacijama. Naime, u Hrvatskoj danas nekoliko osoba obučava slijepe za rad na računalu, međutim, unatoč zajedničkim polaznim točkama obuke, krajnji rezultat nije isti. Drugim riječima, korisnici koji završe tečaj različitih instruktora steknu različitu količinu znanja.

Izradom ovakve prilagođene knjige za hrvatsko govorno područje korisnici bi dobili konkretnu literaturu za učenje i još lakše svladavanje npr. ECDL testova.

S predavanjem «Multimedijske tehnologije namijenjene slijepima» predavač Davor Virkes započeo je drugi radni dan skupa. Kroz predavanje smo saznali da postoje određeni MPEG formati, koji objedinjuju sliku i ton, a u skorije vrijeme jedan od novije generacije MPEG formata pomoći će i slijepima jer ima bolju kompresiju govora od dosadašnjih formata. Takav bi se kompresirani govor mogao prenositi u manjim paketima što bi

44 45

omogućilo korištenje razvoja sustava za GPS navigaciju slijepih osoba. Profesor Ivan Krznarić, potaknut ovim predavanjem, obavijestio je polaznike da će Udruženje za unaprjeđivanje obrazovanja slijepih osoba uskoro zastupati jedan ovakav uređaj koji će slijepim osobama omogućiti GPS navigaciju uz pomoć elektroničkih mapa koje bi slijepa osoba, uz pomoć svog peripatologa, mogla sama pripremiti i koristiti pri svom kretanju.

Najposjećenije bilo je predavanje «O anReaderu, njegovim mogućnostima i prvim primjenama» koje su održali gosti iz Novog Sada, iz tvrtke AlfaNum: prof. dr. Vlado Delić s novosadskog fakulteta tehničkih nauka, Darko Pekar i Nikola Đorđević.

anReader je softverski sintetizator govora razvijen prvobitno za srpsko govorno područje, a na skupu je pred-stavljena i prva lokalizirana verzija anReadera za hrvatsko govorno područje. (već do sredine 2005. izrađena je relativno dobra verzija anReadera za hrvatski jezik – op.ur.).

anReader je sintetizator koji je napravljen prema velikom uzorku snimljenog ljudskog govora, kasnije po sl-ogovima pretvorenog u veliku bazu podataka iz koje uzima podatke potrebne za izgovor. Osim spomenute baze podataka slogova program se također služi rječnikom naglasaka koji mu omogućuju vrlo točno interpretiranje intonacije tijekom izgovaranja riječi ili rečenica, pa je krajnji rezultat vrlo ugodno slušanje govora.

Uporedo s predavanjem održavala se radionica pod nazivom: Elektronička bilježnica za slijepe - direktna iskustva. Moderatori: Tomislav Juzbašić i Zrinka Hakala, smatraju kako se danas u Hrvatskoj najviše koriste elektroničke bilježnice tvrtke Handytech i to iz razloga što ove bilježnice imaju vrlo kvalitetno ugrađene Braille-ove retke i što je njihovo sučelje kompatibilno s Windows operativnim sustavom i kompletno prevedeno na hrvatski jezik.

Mario Perčinić održao je predavanje pod nazivom «Internet i slijepe osobe u Hrvatskoj» u kojem je ustvrdio da se slijepi u Hrvatskoj najviše koriste Internetom zbog međusobnog dopisivanja putem elektroničke pošte, kao i za čitanje (slušanje) dnevnih novina; vrlo je zastupljen i pismeno-usmeni oblik komunikacija (Chat).

Osim ovakvog načina korištenja Interneta, slijepi u Hrvatskoj ga koriste i za slušanje Internet radiopostaja, kreiranje i preuzimanje glazbe i prikupljanje potrebne literature za školovanje, te čitanje beletristike i ostalih pisanih žanrova.

Uslijedila su predavanja:«Računalne učionice po udrugama», predavači: Zlatko Sobočan i Igor Švarc,«Projekt Ipsis - do sada postignuto», Danko Butorac,«Uporaba računala u različitim državama bivše Jugoslavije».

Stručni skup završio je radionicom «Govorni softveri za slijepe», moderator: Mario Perčinić.

Na radionici su predstavljeni govorni softveri koji su se koristili ili se i danas koriste među slijepima na našim prostorima, a to su: TESS, GLS, Wintalker Voice i slovenski Govorec.

Polaznici su se također mogli upoznati s programima za mobilne telefone kao što je Talks ili hrvatski SMS čitač poruka.

Sintetizator govora Orfeus, koji se nalazi u čitaču ekrana Hal i odnedavno je prilagođen za hrvatski jezik.

Osim Orfeusa polaznicima je ekskluzivno prikazana i hrvatska verzija programa Narator.

Narator je program koji je ugrađen u operativni sustav Windows 2000 i XP te može pročitati većinu sadržaja koja se direktno ispisuje na ekran uz pomoć Microsoftovog sintetizatora govora koji se također nalazi unutar Windows XP-a.

Stručni skup, kao projekt HSS-a, najvećim je dijelom financiran sredstvima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.

PRILOG 2.4.2.2 EUROPSKA RAČUNALNA DIPLOMA (ECDL)

U 2005. godini se u medijima često spominjala Europska računalna diploma. To je certifikat koji vrijedi u cije-lom svijetu, jednako za videće i slijepe osobe. Računalnu diplomu možete predočiti poslodavcu, jer ona jamči da posjedujete osnovna znanja za rad na računalu. ECDL je kratica za “European computer driving license”, u doslovnom prijevodu “Europska vozačka dozvola za računalo”. Možete biti sigurni da je svatko s ovom diplo-mom sposoban korisnik računala.

U Hrvatskom savezu slijepih u suradnji sa ECDL testnim centrom Elit-Trade u 2005. godini proveli smo pilot-projekt testiranja slijepih i slabovidnih korisnika računala za dobivanje ECDL diplome. Pilot projekt je obuhva-tio devet slijepih i dvije slabovidne osobe. Od toga su dvije slijepe osobe u okviru ovog projekta položile svih sedam potrebnih ispita za punu ECDL diplomu, a ostali polaznici su položili po četiri ispita, što je dovoljno za tzv. ECDL start diplomu.

Dakle, puna diploma zahtjeva od polaznika da položi sedam ispita i to iz područja:Modul 1 - Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)Modul 2 - Korištenje računala i upravljanje datotekamaModul 3 - Obrada tekstaModul 4 - Tablične kalkulacije Modul 5 - Baze podatakaModul 6 - PrezentacijeModul 7 - Informacije i komunikacija

Za Start diplomu je dovoljno položiti četiri od sedam ponuđenih modula, no polaznici s ECDL Start diplomom, obično u roku od godinu dana, polože i preostala tri ispita za puni ECDL certifikat.

U okviru zajedničkog pilot-projekta svaki polaznik se sam pripremio za ispite. Mi smo polaznicima pomagali

46 47

kroz konzultacije i takozvane predispite gdje je svaki polaznik mogao proći određena ispitna pitanja, što bi olakšalo pripreme i polaganje pojedinog modula. Ispiti su se održavali u prostorijama Hrvatskog saveza sli-jepih na računalu prilagođenom slijepim i slabovidnim kandidatima. Svaki kandidat je imao barem 5 minuta vremena prije ispita da pregleda računalo i upozna se s procedurom polaganja ispita.

Ispitivači testnog centra Elite-Trade bili su upoznati sa specifičnostima hardvera i softvera za slijepe osobe, tako da nije bilo većih poteškoća prilikom testiranja kandidata. Svi kandidati su pokazali vrlo dobro znanje na ispitima, te je od 50 ukupno održanih ispita, bilo svega dva ponavljanja.

Kroz ovaj projekt punu ECDL diplomu dobili su: Zlatko Sobočan i Tomislav Juzbašić. Start diplomu su dobili: Bruno Mrgan, Zrinka Hakala, Petric Vidović, Sanja Trempetić, Petar Vrdoljak, Mario Perčinić, Siniša Slunjski, Denis Rudić i Igor Švarc.

Mladi ljudi koji su znanjem i trudom zaslužili svoj certifikat, bit će uzor svim ostalim kandidatima koji će, nadamo se, u sve većem broju polagati ispite i stjecati ECDL diplomu.

Još jednom valja naglasiti da je ECDL u stvari europski standard za bilo kojeg korisnika računala, videćeg i sli-jepog jednako. Ovdje se radi o ravnopravnosti u punom i pravom smislu, jer ECDL ne pravi razliku između ljudi na temelju njihovih osobnih karakteristika. ECDL pita samo znaš li ili ne znaš. A mi smo pokazali da znamo.

PRILOG 2.4.2.3 OTVORENA INFORMATIČKA RADIONICA ZA SLIJEPE I SLABOVIDNE

Znaju i s računalima

KOPRIVNICA - Županijska Udruga slijepih i ove godine organizira ljetnu informatičku radionicu za svoje članove. Radionica se provodi već treću godinu za redom. Namijenjena je mladima, a polazi ju četvero članova: dvoje slabovidnih i dvoje slijepih učenika.

- Radionicu za dvije slabovidne osobe vodi volonter Milan Đurić, dok dvije slijepe osobe i ove godine poučava naš član, također potpuno oštećena vida Igor Švarc - rekla nam je Vesna Babić, tajnica Udruge, te dodala kako je Švarc ove godine uspješno završio gimnaziju te upisao informatički fakultet.

Matija Podravec, osnovnoškolac iz Novog Virja, koji ima oštećenje vida desnog oka 30 posto te lijevoga 10

posto, ispričao nam je kako je i prošle godine sudjelovao u informatičkoj poduci, a uvelike mu koristi za rad na računalu i kod kuće i u školi.

Računala na kojima rade opremljena su govornom jedinicom, čitačem ekrana, brajevim retkom i skenerom, bez kojih bi bilo nezamislivo raditi.

Udruga ima oko 220 članova od kojih je 14-ero mladih, a za njih mjesečno organizira susrete i razne radionice.

V. Babić je spomenula kako sada traže novčanu pomoć za kupnju kompjutorskog programa za povećanje slika te posebnoga printera za brajicu, koje nisu u mogućnosti kupiti vlastitim novcem.

2.5 IZDAVAČKA DJELATNOST

2.5.1 AKTIVNOSTI:

Kao glasila Hrvatskog saveza slijepih redovito su izdavani časopisi:

- «HSS-INFO», 12 brojeva, u zvučnoj tehnici i elektronskom poštom,

- «Riječ slijepih» - 6 brojeva, na brajici i zvučno;

- Tiskan je, i snimljen u zvučnoj tehnici, Godišnjak HSS-a za 2004. godinu;

- Nastavljen je rad na upotpunjavanju i osuvremenjivanju web-stranica Saveza, tako da se na njima nalazi sve više zanimljivih i atraktivnih sadržaja;

- Kroz upravno vijeće HKS-a sudjelovano je u izdavačkoj djelatnosti ove ustanove.

2.5.2 PRILOZI

PRILOG 2.5.2.1 40 GODINA RADA ZA SLIJEPE

Hrvatska knjižnica za slijepe (HKS) sa sjedištem u Zagrebu, Draškovićeva 80/I, u 2005. godini obilježila je dugogodišnje druženje sa svojim slijepim i slabovidnim korisnicima.

Osnovana je 1965. u Hrvatskom savezu slijepih kako bi se zadovoljile potrebe ove skupine naših sugrađana za informacijama putem knjiga i časopisa.

48 49

Daleke 1921., prema nekim sjećanjima, u okviru Društva za izobražene slijepe u Zagrebu, u Ilici 25, posto-jala je knjižnica kojoj se u Drugom svjetskom ratu gubi svaki trag. Veća zbirka knjiga za slijepe, koje su ručno prepisivane i sakupljane u Udruzi slijepih Zagreb, poslužila je 1965. kao temelj za osnivanje knjižnice. Knjižni fond počeo se znatnije popunjavati osnutkom vlastite brajične tiskare 1969. i studija za snimanje zvučnih izdanja 1970. godine. Uredbom Vlade Republike Hrvatske knjižnica 2000. godine postaje samostalna javna ustanova u kulturi, čiji se rad financira iz državnog proračuna.

Današnju ustanovu čine knjižnica, njezin posudbeni dio, studiji za snimanje zvučnih izdanja s kopirnicom i brajična tiskara s knjigovežnicom. Knjižnim se fondom od 2200 naslova zvučnih knjiga na audiokasetama i u novije vrijeme CD-ima te 2160 naslova knjiga na brajici, koristi oko 1300 slijepih i slabovidnih osoba. Korisnikom knjižnice također može postati i svaka osoba koja iz nekog razloga ne može čitati standardni ti-sak (posljedica neke bolesti, tjelesni invaliditet i sl.). Kod učlanjenja korisnik besplatno dobiva popis knjiga u tehnici koja mu najviše odgovara - crni tisak, brajica, CD - i odabire ono što želi čitati.

U posudbenom dijelu, osim rada s korisnicima koji sami dolaze u knjižnicu, obavljaju se i stručni knjižnični poslovi koji obuhvaćaju obradu novih knjiga, popravak starih, kompjutorizaciju knjižničnog poslovanja, izradu adresara korisnika knjižnice i popisa knjiga te niz drugih, za korisnike nezanimljivih i nevažnih poslova, a koji su obaveza svake knjižnice.

Osim posudbe knjiga dolaskom u knjižnicu, korisnici dobivaju knjige poštom, a za one teško pokretne ili ne-pokretne s područja Zagreba i Zagrebačke županije organizirana je dostava knjiga telefonskom narudžbom na kućne adrese i u domove umirovljenika.

Knjižnica ima razvijenu i međuknjižničnu posudbu s istim knjižnicama u svijetu. Naime, na zahtjev korisnika posuđuje potrebnu literaturu - najčešće namijenjenu slijepim studentima.

U sastavu knjižnice je i čitaonica opremljena računalom, pisačem, brajičnim retkom i govornom jedinicom te kazetofonom i MP3 uređajem. Sva ova oprema na raspolaganju je našim korisnicima uz stručnu pomoć, ako je potrebno.

U studijima za snimanje zvučnih izdanja i brajičnoj tiskari proizvode se knjige iz lijepe književnosti, stručne literature i znanstveno-popularne prema godišnjem izdavačkom programu. Jednogodišnja produkcija kreće se oko 150 naslova.

Dugogodišnji suradnici u proizvodnji zvučnih knjiga i časopisa su spikeri s radija i glumci kojima i ovom prilikom srdačno zahvaljujemo.

Prateći rad srodnih institucija u svijetu koje se bave snimanjem zvučnih knjiga za slijepe, kao i napretku teh-nologije, knjižnica je 1998. godine započela projekt digitalnog snimanja knjiga i časopisa za slijepe čiji je re-zultat digitalni sustav audioknjižnice za slijepe. Sustav omogućava slijepom snimatelju-operateru, samostalno studijsko snimanje glasa čitača u digitalnom obliku uz pomoć računala, umjesto do tada korištenog studijskog

magnetofona. Prednost ovog sustava u odnosu na onaj s čitačem i snimateljem je u tome što slijepi operater može samostalno upravljati snimanjem na računalu i odmah intervenirati u tekstu kod nastalih pogrešaka u čitanju. Na taj način nije potrebna naknadna obrada i montaža tonskog zapisa, već se dobivena kopija sprema na digitalni nosač zvuka.

Zahvaljujući novoj tehnici, 2003. započeli smo s izradom digitalne arhive zvučnih knjiga, tj. prebacivanjem starih originala s magnetofonskih vrpci na CD-e čime su stare snimke znatno dobile na kvaliteti, a do danas je tako prebačeno 284 naslova.

Informacije s različitih područja dostupne su članovima knjižnice i preko čitavog niza časopisa.

U zvučnoj tehnici na audiokazetama izlaze:IZBOR - izlazi svakih 15 dana od 1965., najtiražniji je časopis, prenosi članke iz najrazličitijih područja i časopisa na crnom tisku.ZBIVANJA - mjesečnik, izlazi od 1979., prenosi članke s aktualnim društveno-političkim temama.ZNANOST I UMJETNOST - mjesečnik, izlazi od 1979., prenosi članke s područja popularne znanosti i umje-tnosti.SVETA LUCIJA - mjesečnik, izlazi od 1999., prenosi članke religioznog karaktera.CQ RADIOAMATER - dvomjesečnik, izlazi od 1994. kao glasilo slijepih radioamatera.

Na brajici izlaze sljedeći časopisi:ŠAH - dvomjesečnik, izlazi od 1971., namijenjen slijepim šahistima.ŽENA - izlazi od 1975., prenosi članke iz časopisa na crnom tisku s temama zanimljivim ženama.MLADOST - dvomjesečnik, izlazi od 1981., namijenjen djeci i omladini, iako ga rado čitaju i stariji.

Sa željom da se potakne što više korisnika knjižnice na čitanje brajice, u suradnji s Plivom tiskali smo sljedeće priručnike: Živjeti s alergijama, Živjeti s lijekovima, Živjeti s depresijom, Živjeti s povišenim krvnim tlakom, Živjeti s upaljenim svjetlom, Živjeti zdravu i aktivnu starost i Erektilna disfunkcija.

Sve informacije o knjižnici korisnici mogu također naći i na mrežnoj stranici knjižnice koja je izrađena tako da omogućava pristup slijepima i osobama oštećena vidom.

Kako bi bila u tijeku s novim dostignućima na područjima svojih djelatnosti, HKS je dugogodišnja članica IFLA-e, Sekcije knjižnica za slijepe, čijim sastancima gotovo redovito prisustvuje naš predstavnik. Rezultat toga je, između ostalog, i sastanak Izvršnog odbora Sekcije u Zagrebu 2003. godine.

U Hrvatskoj, knjižnica preko svojeg predstavnika sudjeluje u radu Sekcije za narodne knjižnice i Komisije za osobe s posebnim potrebama.

50 51

PRILOG 2.5.2.2 PREDSJEDNIK MESIĆ DODIJELIO JE PRIZNANJE HRVATSKOJ KNJIŽNICI ZA SLIJEPE

U Uredu predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića u četvrtak 23. lipnja održana je svečana ceremo-nija dodjele odlikovanja i priznanja zaslužnim pojedincima i institucijama u prigodi Dana državnosti.

Povelju za promicanje znanosti i kulture u Hrvatskoj između nekoliko institucija dobila je i Hrvatska knjižnica za slijepe. U ime knjižnice Povelju, koju je osobno uručio Predsjednik Mesić, primila je i zahvalila ravnateljica Sanja Frajtag.

Čestitajući odlikovanima Predsjednik je istaknuo kako su dodijeljena odlikovanja priznanje za zasluge i rezul-tate koje su pojedinci i ustanove postigli u svojim područjima djelovanja.

Raduje nas što je HKS dobila ovo visoko odlikovanje u godini kada navršava 40. obljetnicu osnutka i rada!

2.6 OPSKRBA SLIJEPIH TIFLOPOMAGALIMA

Od pomagala koja se slijepim osobama osiguravaju preko HZZO-a u 2005. godini isporučena su sljedeća:

POMAGALO KOMADA

Elektroničko pomagalo GLS komplet 14

Pisaći stroj Perkins 9

Četverokanalni kasetofoni APH stolni 84

Reproduktor 18

Radio kasetofon 10

Radio player CD 38

Satovi brajevi ručni 82

Satovi govorni ručni 180

Govorne budilice 33

Džepni satovi 7

Štapovi (teleskopski, sklopivi,) 257

Slijepi korisnici su opskrbljivani tiflopomagalima koja se ne osiguravaju putem HZZO-a, a to su:

POMAGALO KOMADA

Elektroničke bilježnice (Braillino, Braille Wave) 11

Mjerač šećera (gluki) 2

Laptop 3

Računala 18

Čitači ekrana JAWS 20

Govorne jedinice Wintalker voice 6

Govorne jedinice anReader 42

Softver za slabovidne Magnus2 4

Finereader 3

Brajevi pisaći strojevi Tatrapoint 2

Šila za pisanje 51

Kasete 25

Brajev papir 994 kg

Tablice za pisanje 45

Osobne vage 2

Kuhinjske vage 2

Govorni toplomjeri 14

Domino 102

Čovječe ne ljuti se 67

POMAGALO KOMADA

Folija za crtanje 8 kg

Metar 1

Govorni tlakomjeri 1

Diktafoni 3

Punjač 4

Uvođač konca 23

Lopte 45

Govorni kalkulatori 9

Memo privjesci 3

Obilježivači za brajicu 10

Povećala 14

Šablone za potpis 25

Vrhovi za štap 3

Pisaći stroj 1

Monopoly 8

Mlin 16

Šah mali 32

Šah veliki 14

Geometrijski pribor 10

52 53

2.7 OČNA PROTETIKA

Stručnjaci iz Njemačke boravili su i radili u Hrvatskom savezu slijepih: u ožujku, lipnju i studenom. Izrađivane su proteze po mjeri i pružane su usluge pri aplikaciji privremenih očnih proteza.

- U 2005. izrađena je 461 proteza po mjeri;

- Isporučeno je 78 gotovih proteza iz kolekcije.

2.8 AKTIVNOSTI NAMIJENJENE MLADIMA

2.8.1 AKTIVNOSTI:

- Grupa mladih iz Hrvatske, u organizaciji HSS-a, sudjelovala na ICC-u (Međunarodni kompjutorski kamp) u Češkoj.

- Organizirano tradicionalno ljetno druženje mladih u ERKS-u Premanturi.- Po potrebi pružana pomoć studentskoj organizaciji «Šišmiš».

2.8.2 PROJEKTI: MLADI OŠTEĆENA VIDA U KAZALIŠTU ŽIVOTA

Projekt predstavlja ljetno druženje mladih, a proveden je u ERKS-u Premanturi. Kazališna radionica najvažniji je sadržaj ovog ostvarenja. Financirano je iz sredstava Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske soli-darnosti, temeljnih udruga slijepih i HSS-a.

2.8.3 PRILOZI

PRILOG 2.8.3.1 MLADI U KAZALIŠTU ŽIVOTA

Na trećem po redu ljetnom druženju slijepe mladeži Hr-vatske u ERKS-u Premanturi okupilo se 60-ak osoba, računajući i pratitelje, a susret je započeo 24. kolovoza i trajao 7 dana.

Ovo je druženje organizirano pod motom: «Mladi u kazalištu života». Glumci Dramskog studija slijepih na čelu s Vojinom Perićem pomogli su nam da iskusimo glumu kao takvu. Prvog dana su svi zainteresirani su-djelovali u predlaganju tema za predstave, te su formi-rane tri grupe i svaka je radila na pripremi svoje pred-stave sljedećih pet dana. Kako se radilo o Boalovom tipu teatra u kojem i publika sudjeluje u predstavi, sve tri predstave su napravljene samo do zapleta, a potom se publika uključuje s prijedlozima rješenja.

Tema prve predstave je bila problematika prezaštićivanja slijepog djeteta u obitelji, a u predstavi su glumili: Anita Matković, Natalija Fiket, Siniša Slunjski, Kruno Drenski, Saša Božić i Karmen Nenadić.

Problematika o vezi slijepe osobe s videćom i kako na takvu emotivnu vezu reagira bliža okolina videće osobe koja je u emotivnoj vezi sa slijepom osobom, bila je tema druge predstave. Glumci su bili: Mario Perčinić, Petra Jačimović, Zrinka Hakala, Tomislav Juzbašić, Dajana Bjondić i Valentina, slijepa djevojka u kolicima i njena asistentica.

U trećoj se predstavi obrađivala problematika mladih koji pokušavaju u svojoj udruzi prezentirati projekt koji je zani-mljiv mladima, a stariji rukovodioci udruge nemaju sluha za to. U predstavi su glumili: Ante Jelenčić, Igor Švarc, Gordan Radić, Dajana Bjondić i Karmen Nenadić.

54 55

Reakcije na predstave su bile izuzetno pozitivne, te se publika vrlo aktivno uključila u razrješavanje problema-tike koja je u predstavi obrađivana.

Od drugih aktivnosti izdvajamo: turnir u pikadu, koji je bio izuzetno dobro posjećen; predstavljanje hrvatske verzije anReadera tvrtke AlfaNum iz Novog Sada.

Sudionici susreta predložili su da se sljedeće druženje organizira bez pratnji te da se organiziraju radionice na kojima bi se učile vještine samostalnosti i da je sud-jelovanje na radionicama obvezatno. Tko ne želi sud-jelovati na radionicma, bit će o vlastitom trošku poslan kući – suglasili su se mladi.

PRILOG 2.8.3.2 STUDENTSKI ŽIVOT JE LIJEP - JE LI BAŠ UVIJEK I SLIJEPIM STUDENTIMA?

Za vrijeme osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja tinejdžere muče razni problemi: prva ljubav, kako nažicat’ “starce” za lovu za izlazak, kako opravdati markiranje pred učiteljima i roditeljima, kako ispraviti nega-tivnu ocjenu i još štošta. Međutim, s prvom godinom punoljetnosti život nameće neka nova pitanja, naravno istodobno nam pruža i mnogo mogućnosti. Traži od nas da počnemo sami formirati i trasirati put kojim ćemo dalje ići. Jedna od mnogobrojnih mogućnosti jest i studiranje. Mladi čovjek odabire adekvatan fakultet prema svojim sklonostima, afinitetima i životnim željama. Tako je i pedesetak slijepih mladih ljudi u Hrvatskoj odlučilo biti akademskim građanima. Daljnjim znanstvenim usavršavanjem žele si izgraditi bolju budućnost.

Možda za vrijeme svoga studija nisu niti svjesni da su upravo oni, uz uspostavljene institucije slijepe populacije (Vinko Bek, Savez slijepih...) i već afirmirane visokoobrazovane pojedince, predvodnici boljeg života, kako svog vlastitog, tako i svih slijepih u našoj zemlji. Na njima je da uz izgradnju vlastite karijere ujedno ruše mnogo-brojne barijere, prije svega društvene predrasude i sveprisutnu birokraciju. Uz sve lijepo što ide uz studentski život, postoji i ona druga strana; uz one uobičajene, postoje i specifični problemi. Za rješavanje takvih tu je “Šišmiš”-udruga slijepih i slabovidnih studenata. Akcent djelovanja je na promicanju, razvitku i unapređenju njihovih prava i interesa.

Kao najveće probleme ističu nedovoljan broj knjiga (literature) na brajevu pismu, predrasude (pojedinih) profesora, nedostatni smještajni kapaciteti, prijevoz, ali i nedostatak volje da se krene studirati. Taj problem pokušava se amortizirati tako što se studentima omogućuje besplatna škola stranih jezika, besplatni tečajevi plivanja itd.

Da nadležna ministarstva jednostavno moraju početi djelovati konkretnije prema ovoj populaciji s opipljivijim mjerama, nepobitno dokazuje podatak kako je u 2005. godini diplomiralo samo troje studenata!

2.9. AKTIVNOSTI SLIJEPIH ŽENA

2.9.1. PRILOZI

PRILOG 2.9.1.1 PO TREĆI PUTA ODRŽAN SASTANAK MREŽE SLIJEPIH ŽENA HRVATSKE

U Istarskim toplicama 26. i 27. veljače 2005. održana je Mreža žena. Sudjelovale su predstavnice iz 20 udru-ga. Osim predstavnica žena, susretu su prisustvovali tajnik HSS-a Ivica Robić i član Izvršnog odbora Duško Miočić. Na susretu je predstavljena nova predsjednica Povjerenstva za žene gđa. Ljiljana Tić.

Teme o kojima se razgovaralo bile su:

1. Anketa o aktivnostima žena u udrugama i rezultati koji su postignuti nakon ankete

2. Tretman i zastupljenost žena u organima udruga. Svaka predstavnica Mreže žena je brojčano iskazala zastu-pljenost žena u svojoj udruzi i kolika je postojanost rada sekcije žena te udruge.

3. Reorganizacija rada unutar Mreže žena. Na ovom su-sretu predstavljen je novi pravilnik o radu Mreže žena. Predloženo je da članice tijekom godine međusobno kontaktiraju (minimalno jednom godišnje), te na idućem susretu daju izvješće (usmeno ili pismeno) o suradnji koja se odvijala tijekom godine. Svaka predstavnica sekcije žena trebala bi potaknuti rad i aktivnosti sekcije unutar svoje udruge te rezultate iznijeti (pismeno ili usmeno) na sljedećem susretu Mreže žena. Povjerenstvo za žene će tijekom godine kontaktirati s neaktivnim predstavnicama Mreže žena u udrugama.

4. Pod razno, razgovaralo se o odlasku u Dubrovnik povodom Majčinog dana i pročitan je projekt za ljetno druženje slijepih žena u Premanturi. Članice su upoznate sa svim potrebnim informacijama za oba druženja. Predsjednica povjerenstva za žene je pročitala dopis gđe. M. Katalenić o održanom savjetovanju u Zagrebu, na temu nasilja nad ženama s invaliditetom, s ciljem pokretanja SOS telefona za žene s invaliditetom.

56 57

PRILOG 2.9.1.2 DRUŽENJE KAO ODMOR, REKREACIJA, KREATIVNI RAD I ZABAVA

Na ljetnom druženju žena u ERKS-u Premanturi, koje se održavalo od 8.-15. srpnja, sudjelovalo je 56 žena s pratnjom. Pet je žena s pratiteljima ljetovalo besplatno, tj. na račun HSS-a.

Aktivnosti su počinjale svakog dana jutarnjom gimnas-tikom - koju je vodila Jadranka Tus, a sudjelovalo je 30-ak žena.

Popodneva su bila rezervirana za likovnu radionicu “Morski žal”. Voditeljica radionice bila je Marija Babić, koja je svojom maštom i vještim rukama volonterski pomagala skupini od četrdesetak žena koje su sud-jelovale u ovoj aktivnosti. Izrađivani su suveniri od žice u obliku malog drveća, makrame od šupljeg mor-skog kamenja i pluta, svijećnjaci i vaze od glinamola obloženog školjkama i pužićima. I ove godine, kao i prošle, uradcima likovne radionice ukrašeni su prostori ERKS-a Premanture.

Program druženja obuhvatio je i jednodnevni izlet u koji se uključilo 50 sudionica, a posjetile su: Etnografski muzej u Pazinu i crkvu Sv. Foške u Peroju. Za izletnice je osiguran turistički vodič Edi Gri, koji je svojom pričom o Istri i mjestima kroz koja smo prolazili oduševio sve prisutne. Izlet je uključivao i ručak u konobi u Klarićima. Zahvaljujemo na ovom mjestu sponzorima izleta, a to su:- Etnografski muzej Pazin- Brioni Pula- Turistička agencija Travel-Ana iz Rijeke.

Večeri na terasi bile su ispunjene nastupima estra-dnih zvijezda. Nastupili su naši stari poznanici od prošle godine “Duo magnolija”. Zajednički nastup imali su Vesna Nežić-Ružić i grupa “Anelidi” koja ove godine slavi četrdeset godina svog nastupanja na es-tradi. Jedne je večeri svoj nastup – usprkos kiši, imao i harmonikaš Zlatko Krajcar. Literarna večer Kristine Semenjuk iz Kutine također je upotpunila večernja druženja na terasi.

Ovogodišnje druženje, usprkos lošem vremenu, karak-terizirali su odmor, rekreacija, kreativni rad i zabava.

PRILOG 2.9.1.3 SASTANAK SLIJEPIH ŽENA U GRČKOJ

U svojstvu predsjednice Povjerenstva za žene HSS-a, a na poziv Balkanskog komiteta slijepih, Potkomisije za žene, sudjelovala sam na 3. sastanku koji je održan u Grčkoj u Solunu.

Na sastanku je sudjelovalo sedam zemalja: Bugarska, Makedonija, Cipar, Albanija, Srbija i Crna Gora, Hrvat-ska i domaćin Grčka.

Tema susreta bila je informiranje o stanju ženskih udruga slijepih i aktivnostima u njima.

Predsjednica Potkomisije za žene gđa Živka Pavlova informirala nas je o Svjetskom ženskom forumu održanom u Capetownu, Južna Afrika, krajem prošle godine.

Tema drugog dana susreta bila je zastupljenost materijala o životu slijepih žena u nacionalnim medijima. Zaključeno je da bi do 15. rujna 2005. sve države sudionice sastanka trebale dostaviti tri različite teme odnosno tri objavljena materijala o slijepim ženama koja su publicirana.

Jedan od zaključaka sastanka bio je da bi domaćin sljedećeg susreta trebao biti grad Zagreb, u mjesecu studenom 2005.

Naša predstavnica podnijela je opširno izvješće o radu aktiva žena u Hrvatskoj.

2.10 NEPOSREDNA POMOĆ ČLANICAMA I ČLANSTVU

2.10.1 AKTIVNOSTI:

- Temeljnim udrugama je za sudjelovanje u provedbi programa opskrbe tiflopomagalima za pokriće njihovih troškova proslijeđeno po 5% od iznosa vrijednosti isporučenih pomagala preko HZZO-a.

- Najpotrebitijim članovima temeljnih udruga uoči uskršnjih i božićnih blagdana proslijeđen je iznos od po 1.000,00 kn.

- Prema pojedinim molbama i u posebno ocijenjenim slučajevima na osnovi odluke Izvršnog odbora HSS-a pružane su izvanredne jednokratne financijske pomoći.

- Temeljne udruge obavještavane su o raspisanim natječajima za sufinanciranje projekata od raznih donatora.

- Predsjednik Saveza, članovi Izvršnog odbora, te pojedini djelatnici službe, po potrebi, posjećivali su temeljne udruge u svrhu razmjene iskustava i ideja, odnosno pružanja konkretne pomoći.

58 59

2.10.2 PRILOZI

PRILOG 2.10.2.1 LIONSOVE POKLADNICE ZA SLIJEPE

Prodajom darovanih pokladnica na raskrižju Gajeve i Bogovićeve, Lions Club Grič nastavlja devetogodišnju tradiciju dobrotvornog rada. Prikupljena sredstva namijenjena su Hrvatskom savezu slijepih za nabavu elektroničke bilježnice na Brailleovu pismu. Prošle godine skupili smo sredstva za ozvučenje dvaju semafora.

Nadamo se da ćemo i sada prikupiti dovoljno novaca za one kojima je aparat prijeko potreban, rekla je članica kluba Đurđa Kokanović. Akcija traje do utorka, a organizatori se nadaju odazivu građana u što većem broju. Aparat košta oko 45 tisuća kuna. Zahvaljujemo poduzećima Klara, Don Don, Vincek, Stil Brezovica i ostalima, koja su nam darovanjem pokladnica omogućila ovu akciju - rekla je gospođa Kokanović.

2.11 MEÐUNARODNA SURADNJA

2.11.1 AKTIVNOSTI:

- Nastavljeno je članstvo Saveza u Europskom savezu slijepih (EBU) i Svjetskom savezu slijepih (WBU).- Predstavnik Saveza Ivica Robić član EBU-ove komisije za socijalna pitanja, podgrupa za zapošljavanje, sudje-

lovao je na dva sastanka komisije.- U ERKS-u Premanturi organiziran je sastanak Komisije za socijalna pitanja EBU-a. - U dva navrata predstavnici HSS-a posjetili su Savez slijepih Poljske, a delegacija Saveza slijepih Poljske

uzvratila je posjetom našem Savezu. - HSS je posjetila delegacija Zajednice slijepih iz Mostara; dogovarana je daljnja suradnja.

2.11.2 PRILOZI

PRILOG 2.11.1 IZASLANSTVO HSS-A POSJETILO POLJSKU

Traganje za novim iskustvima

Zašto u istom vremenu na drugom prostoru, stvari, ljudi i događaji moraju nekad izgledati drugačije i bolje? Poljska je bez sumnje velika zemlja i po prostoru koji obuhvaća i po broju stanovnika. Statistika kaže da je deveta zemlja po površini, a osma po broju stanovnika u Europi.

Nepobitna je pak istina da gotovo 40 milijuna stanovnika uočljivo voli svoju zemlju. Vidljivo je to na svakom koraku. Poljaci kao da ne znaju što su grafiti na fasadama, smeće na ulicama, a bezuspješno je tražiti nešto slomljeno ili potrgano, a što predstavlja opće dobro.

I tako već na početku osupnuti vidljivom kulturom ponašanja, došli smo do Saveza slijepih i slabovidnih Poljske. Zgrada, rekla bih ništa veća i ništa ljepša od one našeg Saveza. Neposredni i srdačni naši prijatelji Poljaci dočekali su nas spremni predstaviti nam svoja postignuća. Srdačan stisak ruke, a potom i rukoljub ženskom dijelu delegacije, odmah nas je osvojio, poglavito kad smo saznali da je to ne samo nasljeđe iz prošlosti nego i odraz njihovog poštovanja prema ženama.

Poljski Savez slijepih i slabovidnih ima približno 120 000 članova. Slijepima se smatraju osobe s ostatkom vida do 4%, a slabovidnima, s ostatkom vida do 25%. Slijepe pak osobe dijele se opet na one koji imaju ostatak vida od 0 do 1% i one, čiji je ostatak vida od 1-4%.

Savez objedinjuje 16 pokrajinskih udruga i 400 podružnica. Savez se financira prvenstveno iz sredstava ost-varenih kroz vlastite djelatnosti u tiskari, muzeju i naročito u sklopu rehabilitacijskih centara, te sudjelovanjem na natječajima za provođenje raznih programa što ih raspisuje država i drugi zainteresirani subjekti.

Stručna služba Saveza broji 70 djelatnika na čelu s direktoricom. Služba djeluje u reprezentativnim prostorima i zastupa zajedničku politiku i interese svih članova Saveza.

Slijepi u Poljskoj nemaju doplatak za pomoć i njegu, ali ostvaruju dobru zdravstvenu zaštitu, jednom godišnje pravo na rehabilitaciju u trajanju od dva tjedna, besplatno školovanje, pravo na pomagala i razne vidove povla-stica.

U sklopu Saveza kao zasebne jedinice djeluju: knjižnica, tiskara, tiflološki muzej, škola za slijepu i slabovidnu djecu te nekoliko rehabilitacijskih centara. Jedan od centara u Olsztynu imali smo priliku i posjetiti.

Prilikom obilaska biblioteke prvo smo uočili izuzetno racionalno iskorišten prostor, približno iste površine kakvim raspolaže HKS. Knjižnica ima 15 000 članova i, kako kažu, tri vrste korisnika što ovisi o načinu is-poruke knjiga (poštom, dostavom putem djelatnika knjižnice ili osobno preuzimanje u knjižnici.)

Knjižni fond obuhvaća preko 10.000 naslova brajičnih i zvučnih knjiga. Postojeći knjižni fond prebacuje se i na diskete, ali knjige na Brailleovom pismu, iako su vrlo skupe, smatraju se osnovom pismenosti i posebno se vrednuju. U brajičnoj tiskari je zaposleno 40-ak ljudi i ona ravnopravno konkurira poslovima na otvorenom tržištu. Knjižnica izdaje i 6 časopisa, od kojih, s ponosom ističu, dva za djecu.

Tiflološki muzej ima stalni postav predmeta koje su slijepi koristili ili koriste u svakodnevnom životu. Jednom tjedno tu se održava sastanak sa slijepim umjetnicima kako bi se razmotrili njihovi problemi i ideje. Nekoliko puta godišnje održavaju se izložbe na kojima se promoviraju slijepi i slabovidni umjetnici, a javnost senzibilizira za slijepe sugrađane.

60 61

Škola za slijepu i slabovidnu djecu organizirana je po sistemu tri plus tri plus tri. Iako su i u Poljskoj slijepa i slabovidna djeca integrirana u redovne škole velik broj njih školuje se u specijalnim školama. Škola ima sta-cionar pa mnogo djece koristi mogućnost boravka u školi, s tim da obvezno odlaze svojim kućama najmanje svaki drugi vikend. Standard smještaja primjeren je i s mnogo pažnje prilagođen djeci. Opremljena je suvre-menom elektroničkom opremom i odgovarajućim kabinetima. Djeca se ne školuju za posebna zanimanja već za zanimanja koja su im s obzirom na sposobnosti i afinitete dostupna.

Rehabilitacijski centar u Olsztynu, zgrada je od 6 katova, svaki površine 700 četvornih metara, smješten na velikoj zelenoj površini, gdje se upravo priprema gradnja bazena i staklenika za uzgoj sadnica koje će se prodavati i koristiti za vlastite potrebe. Tu su još voćnjak i šetnice za stanare zgrade te jarak za popravak auto-mobila koji se iznajmljuje za 50 zlota na sat.

Ovdje, kao uostalom i u svim radnim jedinicama Saveza, 40% zaposlenih čine slijepe osobe. Tako se rješava problem zapošljavanja slijepih i ujedno omogućava ostalima da vide što sve oni mogu raditi. A što mogu raditi spoznali smo i mi tijekom obilaska Centra.

U Centru su na svakom katu drugačiji sadržaji. Na jednom od katova, Centar funkcionira kao stacionar za stare i nemoćne slijepe osobe o kojima se nema tko brinuti. Sobe su lijepo uređene, svaka ima kupaonicu prilagođenu za teško pokretne osobe. Sve sobe povezane su s računalnim centrom koji registrira pozive štićenika i vrijeme odaziva personala pa nema mogućnosti za bilo kakav nemar ili nekorektnost. Troškovi smještaja u Centru podmiruju se slično kao i u našim domovima umirovljenika.

U Centru je moguća i dvotjedna rehabilitacija na teret države na koju imaju pravo sve slijepe osobe jednom godišnje.

Centar pruža medicinsku zaštitu korisnicima, a uz plaćanje, sve usluge mogu koristiti i zainteresirani koji nisu članovi Saveza. Medicinska zaštita provodi se u nekoliko specijalističkih ambulanti: dijagnostičkoj, oftalmološkoj, stomatološkoj, ginekološkoj, ortopedskoj, ambulanti za dijabetes, fizijatriju, kiropraktiku. Konačno, svim se navedenim zadovoljstvima može nazdraviti u nekoliko ugostiteljskih objekata gdje osobe starije od 65 godina kavu i čaj mogu konzumirati besplatno.

Zahvaljujući prostranoj zgradi, u Centru je predviđen prostor i za razne hobije: slikanje, oblikovanje i vezenje. Za djecu, koja su također rehabilitanti u Centru, postoje prostor i igračke prilagođeni njihovim interesima i sposobnostima.

U skladu s tradicionalnom religijskom opredijeljenošću Poljaka, u Centru se nalazi i lijepa kapelica s pedese-tak sjedećih mjesta.

Rehabilitaciju i boravak u Centru plaćaju korisnici ili država. Osim toga u Centru se proizvodi zaštitna odjeća, amblemi za vojne i druge uniforme, tka i veze, priprema catering, peku kolači po narudžbi, organiziraju vjenčanja i slične proslave u za to predviđenim salama, prodaju sadnice, voće i povrće.

2.12 RAD I IZGRADNJA ERKS-a PREMANTURE

Tajnik HSS-a: «U 2005. ERKS Premantura je poslovao pozitivno sa značajnim porastom prihoda, ali i rashoda. Financijski rezultat je ipak pozitivan. Ne radi se tu o nekoj velikoj dobiti, ali to i nije najvažniji cilj. Naš cilj je da se pokrije rad ERKS-a Premanture uz što povoljnije uvjete za članstvo i da se kapaciteti koriste u što većem opsegu.»

2.12.1. RAD KAMPA TIJEKOM GODINE

- U 2005. godini, uz odmor i rekreaciju članstva, u ERKS-u Premanturi održani su mnogi skupovi i susreti: radionicu je održao Dramski studio “Novi život”, održano je pojedinačno državno šahovsko prvenstvo slijepih i škola šaha za slijepu djecu nižih razreda OŠ.; održano je pojedinačno državno prvenstvo u pikadu; održani su tradicionalni skupovi slijepih žena i mladeži, kao i tradicionalni skup rehabilatanata Odjela za kasnije oslijepjele osobe Centra «Vinko Bek»; održana je škola u prirodi za slijepu djecu, te prvi puta doček nove 2006. godine.

- u ERKS-u Premanturi boravile su 853 osobe. Ostvareno je 4721 noćenje.

2.12.2. PROJEKTI

PROJEKT 2.12.2.1 IZGRADNJA ERKS-a PREMANTURE

- U okviru projekta uređenja ERKS-a Premanture izvede-ni su radovi: uređenje okoliša, uključujući pristupni put i zelene površine; dovršeni su smještajni kapaciteti namijenjeni osobama u kolicima; izvedene su instalac-ije centralnog grijanja; sve su sobe opremljene novim namještajem; odobren je priključak na vodovodnu mrežu za plažu.

- Predstavnici Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, koje je dalo najveći dio sredstava za uređenje objeka-ta, boravili su u ERKS-u Premanturi i uvjerili se na licu mjesta da su sredstva utrošena strogo namjenski.

62 63

PROJEKT 2.12.2.2 FINANCIJSKA POTPORA ZA NABAVU OPREME

- Projektom su tražena sredstva za nabavu više vrsta opreme koja bi prije svega služila za korištenje pri obavljanju različitih radionica, predavanja i seminara u Kampu. Od ukupno zatraženih, odobrena su sred-stva samo za nabavu plazma ekrana i elektroničke brajeve bilježnice.

- Projekt je u tijeku.

- Financiran je iz sredstava Ministarstva zdravstva i so-cijalne skrbi.

2.13. GOSPODARSKA DJELATNOST I INVESTICIJSKA ULAGANJA

2.13.1 GOSPODARSKA DJELATNOST SAVEZA

- S tvrtkom Inspekt sklopljen je ugovor o najmu preostalog dijela poslovnog prostora u Šenoinoj 32 veličine 75 m2.

- Sklopljen je ugovor o zakupu prostora s tvrtkom Manor softwar koji je do sada koristila Poliklinika Arithera. - novi ugovor o zakupu sklopljen je i s pekarnicom Redžepaj.- Izvršen je uvid o nastalim štetama od plimnog vala na odmaralištu Saveza u Stomorskoj.

2.13.2 INVESTICIJSKA ULAGANJA

- Iz sredstava pričuve, u prostoru kojega je koristio IRC, izvršena je izmjena krovnih prozora; - Na stubištu zgrade Saveza u Draškovićevoj ulici zamijenjena je derutna metalna stolarija novom od PVC

profila. Radovi su financirani iz prihoda pričuve zgrade.

3. FINANCIJSKO POSLOVANJE HSS-a U 2005. GODINI

PRIHODI:

1. Sredstva iz Proračuna RH za stalne i jednokratne projekte i programe 2.638.025,01 kn 2. Prihodi iz vlastite djelatnosti 2.987.036,10 kn3. Prihodi od zakupa poslovnog prostora 642.836,09 kn4. Prihodi od donacija i pomoći 17.230,00 kn5. Prihodi od pretplata na časopis 12.530,00 kn6. Prihodi od članstva za korištenje prehrane 792.306,55 kn boravka u ERKS-u Premantura7. Ostali prihodi 56.898,31 kn

UKUPNO: 7.146.862,06 kn

RASHODI - po projektima i programima

1. Program opskrbe tiflopomagalima uz praćenje dostignuća i saznanja 1.368.191,97 kn.2. Aplikacija očnih proteza iz kolekcije i po mjeri 712.963,52 kn3. Poboljšanje ukupnog položaja slijepih promicanjem problematike slijepih i podizanjem kvalitete postojećeg

zakonodavstva 269.983,63 kn4. Međunarodne aktivnosti uz organiziranje i sudjelovanje na kongresima i seminarima 156.814,04 kn5. Izdavačke i promidžbene savjetodavne aktivnosti za slijepe 76.053,76 kn 6. Financiranje rada udruga slijepih - članica HSS-a i pomoć slijepim osobama 132.732,78 kn7. Promicanje i usavršavanje brajičnog pisma 12.486,66 kn8. «Pomoć pri aktivnom uključivanju novooslijepljenih osoba u svakodnevni život» 44.287,07 kn9. «O mogućnostima i pravima pravo je znati« 125.017,31 kn10. «Pomoć obiteljima slijepih osnovaca i srednjoškolaca» 346.242,53 kn11. «Međunarodni Priručnik brajičnog glazbenog izraza» 13.661,66 kn12. «Kroz kamp do samostalnosti» 79.883,40 kn13. «Pomozimo slijepom mališanu» 56.726,98 kn14. «Uz pomoć mogu kao i drugi» 82.624,47 kn15. «Osnaživanje obitelji slijepog djeteta» 71.032,23 kn

64 65

16. «Kroz informatiku do jednakih mogućnosti» 43.087,09 kn17. «WEB literatura za slijepe studente» 19.463,34 kn18. «Školovanje i izobrazba za rad na računalima» 56.347,59 kn19. «Mladi oštećena vida u kazalištu života» 55.171,89 kn20. «Prava i dnevne novine svaki dan i za slijepe» 45.460,56 kn21. «Šećer na kraju» 11.588,94 kn22. Pomoć slijepima «Hobi treće dobi» 11.588,94 kn23. Sufinanciranje novog zapošljavanja 7.422,84 kn24. Grupe podrške za osobe oštećena vida na području Slavonije i Baranje 13.773,40 kn25. Obilježavanje Majčinog dana – Dubrovnik 44.547,96 kn26. Aktivnosti Mreže žena 33.468,08 kn27. Ljetni kamp slijepih žena 31.323,96 kn28. Organizirani odmor i rekreacija u ERKS-u Premanturi 788.458,28 kn29. Zajedničko investicijsko i tekuće održavanje korisnika zgrade 303.343,61 kn30. Nabava opreme za HSS i ERKS Premanturu 287.891,68 kn31. Sufinanciranje nužnih građevinskih adaptacija ERKS-a Premanture 1.676.485,58 kn

UKUPNO: 6.978.125,75 kn

Ostvaren je višak prihoda u iznosu 168.736,31 kn.

4. O NAMA, NAŠEM ŽIVOTU I RADU

4.1. BIT 2005 - BLIND IN THEATRE

Kad je riječ o specifičnom kazalištu u Hrvatskoj, s pravom je to izravna asocijacija na Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život, svojevrsnu instituciju s polustoljetnom tradicijom i jedinstvenim značajem koji nadilazi granice, ne samo one zemljopisne. Prije šest godina ovo je kazalište osnovalo i festival, ako se tako može reći, još jedinstveniji u svijetu jer je zaista jedini koji okuplja isključivo kompanije slijepih i slabovidnih osoba, ili barem one u kojima igraju takvi izvođači. Četvrti po redu BIT, ili Blind in Theatre festival potvrdio je neke stare predrasude o specifičnom kazalištu, ali i još jednom pokazao da u kazalištu nema posebnosti koja ne bi mogla profunkcionirati ukoliko joj se pristupi kreativno i kazališno pametno.

Festival je otvoren nekoliko dana prije samog početka premijerom nove pre dstave Kazališta Novi život, Jarryjevog neprolaznog «Ubuja Kralja», rugalice na temu svih kukavica i ulizica željnih vlasti, ma gdje bili. Iako pretprošlostoljetna tvorevina, i jedan od mračnih kutaka povijesti dramskog kazališta koji bi današnji ne-okonzervativci najradije zabo-ravili i držali se pristojnije ili

ugodnije baštine, činjenica jest da za «Ubuja» ne treba tražiti opravdanje u repertoarnoj politici ili mu nametati dnevnopolitičke okvire aktualnosti. Jer, on je aktualan sam po sebi, kao zrcalo povijesti gadosti vladanja i želje za vlasti uopće, ponašala se ona balkanski, navodno, primitivno ili europski, navodno, uljuđeno. U krajnjoj liniji, čak i ukoliko se poštuje donekle istinita izreka kako čovjeka čini i stil, o čovjeku koji ima vlast na kraju ipak odlučuje tek količina njegove moralnosti. S obzirom na to da je nastao iz dječje sprdnje gimnazijskom pro-fesoru, a narastao je do vječne metafore svake vlasti, «Ubu» Alfreda Jarryja zaslužuje status koji istovremeno i ima i nema, jer mada ga znalci priznaju, kazališna ga publika i ne poznaje u tolikoj mjeri, iako to zaslužuje jednako kao i danski kraljević. Utoliko je zanimljivije da se isti naslov našao i na programu ovogodišnjeg Split-skog ljeta i kao jedna od one dvije premijere po sezoni Kazališta slijepih i slabovidnih.

Režiju potpisuje mladi Ivan Plazibat i njegov angažman vidljiv je već i na likovnoj postavci nove predstave Novog života. Umjesto šarenog razigravanja pozornice, što je nerijetko u slučaju ovog kazališta i kontra produktivno,

66 67

on se odlučio za tamne i formalistične tonove, pa «Ubu» iz Draškovićeve podsjeća na predstave Eduarda Milera i svih onih na čijim je osnovama on gradio stil. Međutim, ono što je kod spomenutog samo darkerska šminka, u Kazalištu slijepih i slabovidnih postalo je vizualno rješenje koje funkcionira, jer mrak, potreban kazalištu i inače, a posebno potreban ovakvom kazalištu, nije više tek prekid dramske radnje nego konstitutivni dio cjeline scenskog događanja. Pritom je pohvalna i ideja da se ostatak ansambla, u brojnim sporednim ulogama kod Jarryja, prošara i ponekim videćim izvođačem u kompaktnom kretanju koje naglašava zajedništvo i odvlači pažnju od nespretnosti u detaljima. U naslovnoj ulozi ponovno je Vojin Perić, Edip i Gordogan Kazališta Novi život, koje je Ubuja doslovno utjelovio kao preveliko dijete prije procesa socijalizacije, točnije, čovjeka prije civilizacije. Time je pogođena Jarryjeva intencija te komad u cjelini funkcionira, iako ne prelazi rampu onako eksplicitno kako je to prije par godina učinio u režiji Vita Taufera.

Ostatak programa festivala Blind in Theatre dokazao je da Kazalište Novi život ne bježi od konkurencije, čak i kad je ona bitno drukčija. Britanska kompanija Extant, s inscenacijom izvorne priče iz vremena nacističke okupacije Francuske, i američki Theater by the Blind sa Senekinim «Edipom» u produkcijama doduše ko-riste slijepe glumce, ali isključivo u ulogama tako napisanim, dok sve ostalo igraju standardni i standardno trenirani izvođači. No, čak i u takvom okruženju, ponekad i previše profesionalnom, hrvatski «Ubu kralj» ima svoje mjesto, i to mjesto izboreno pravom na razliku. Upravo zato, bez obzira na četvrto izdanje jedinstvenog svjetskog festivala održanog u dvorani Vidra, Novi život treba ustrajati na toj razlici u svakom segmentu rada, čak i drukčijim odabirom naslova.

4.2. ERO S ONOGA SVIJETA

Mogućnost da se vojni rok odsluži i izvan vojarne i bez upoznavanja i rukovanja s oružjem u našoj zemlji, isprva me nije zanimala; prošao sam sistematski pregled, određen mi je rod vojske – pješadija, a i prijatelji i rođaci su uglavnom odlazili na odsluženje u ročni sastav Hrvatske vojske. Alternativa takvom “vraćanju duga” domo-vini - civilno ročništvo, izbilo mi je u prvi plan s mojim sazrijevanjem, samim time i slojevitijem pogledom na život, ali i zahvaljujući svjedočanstvima onih koji su se vraćali iz vojarni.

Skoro svaki klinac (u mojem slučaju je tako bilo) želi postati policajac, vojnik ili vatrogasac; no mentalnim i fizičkim razvojem, uočava i doživljava svijet oko sebe na sve suptilniji način, otkriva više mogućnosti koje mu pruža, pokazuje mu svoju ljepšu, ali i onu drugu stranu. Želje za budućom profesijom mu se šire i tako usmjerava svoje školovanje čime i trasira put kojim će ići kroz život.

Osobno smatram kako su čovjekovo zdravlje i mir osnovni preduvjeti razvitka, i duhovnog i materijalnog, kako samog pojedinca, tako i cijele društvene zajednice. Pod ratnim stanjem pojedinac je neopravdano nebitan; npr. nema mjesta u bolnici - “zato što je rat”, nema posla - “zato što je rat”, nema nastave u školama - “zato što je rat”, odgovor je koji nikako ne drži vodu, nadalje - zapostavlja se populacija s posebnim potrebama i svi postaju bešćutni i tvrdokorni na apele pomoći ili na tuđu nevolju. Pri tom ne mislim na Domovinski rat koji

nam je bio nametnut (op.a.). U ratno se doba ne razvija ni znanost, niti umjetnost, nema adekvatne soci-jalne skrbi; to je vrijeme kada caruju kriminal i korupcija! Treba poštovati ratne heroje i vojskovođe i podariti im odlikovanja i priznanja za herojstvo i požrtvovnost (kraljevi Tomislav, Zvonimir, ban J.Jelačić, general Ante Gotovina...), ali isto tako treba vrednovati i ljude poput: Josipa Runjanina i Antuna Mihanovića – skladatelja i tekstopisca hrvatske himne; Josipa Jurja Strossmayera – hrv. biskupa, osnivača JAZU-a (danas HAZU op.a.), hrvatskog sveučilišta 1874.g., čovjeka koji je unaprijedio znanost, književnost i umjetnost u našoj domovini; kipara Ivana Meštrovića; Karlovčane braću Seljan – Mirka i Stevu koji su istraživali u znanstvene svrhe, prvo po Africi a zatim i u Južnoj Americi; Antuna Gustava Matoša književnika iz Tovarnika; Stjepana i Antuna Radića; gospođu Zlatu Bartl iz Koprivnice koja je stvorila Vegetu; pjesnika Dragutina Tadijanovića. Nobel koji je izumio dinamit, najbolji je primjer. Nesretnik ni sam nije bio svjestan u koje će se svrhe njegov izum uporabljivati, te je vjerojatno zbog grižnje savjesti, ustanovio jednu od najpoznatijih zaklada koja svake godine imenuje dobitnike nagrada na raznim društvenim i prirodnim znanstvenim područijima. Konačno, kako se osjeća svako od nas kada nekome pomogne, a kako kada se s nekim porječka ili posvađa.

Dakle, nije problem držati pušku u ruci, pitanje je hoće li me za to obučiti kompetentan kadar. Prijatelji svjedoče kako su morali u dva sata iza ponoći istjerivati mrak iz sobe, zatim izaći van i pomicati spavaonicu, jesti grah s vilicom (?!) itd. Najneprihvatljivije je što se odora i donje rublje ne mogu oprati u vojarni već ročnik skoro svaki tjedan mora ići kući to obaviti. Ako znamo da za to vrijeme ročnik ne može zarađivati, jasno je da pada na teret roditeljima. Sve navedeno nije, po meni, ni uopla strašno, koliko su zastrašujuća samoubojstva ročnika. Pitam se što je nagnalo te mlade ljude da si oduzmu život?

S druge pak strane, iz dana u dan sve je više vršnjaka civilno odsluživalo vojni rok. Njihova su iskustva bila uglavnom pozitivna. Tako sam i ja odvagnuo da ću neposrednije ljudima oko sebe pomoći služeći u nekoj instituciji, pitanje je samo bilo u kojoj...

Kako sam odabrao Hrvatski savez slijepih

Nitko iz moje sredine (obitelj, rodbina, prijatelji), pa čak i šire kao što je susjedstvo, nije slijep. Tako da sam prvi kontakt ostvario u Savezu. Kako studiram novinarstvo, temeljito čitam novine i dosta često sam nailazio na napise o aktivnostima slijepe populacije to mi je bio prvi signal da se radi o dinamičnoj i aktivnoj zajednici. Nisam se prevario! Ulazeći u Savez najviše sam strepio da u nastupnom razgovoru nehotice nekoga ne uvri-jedim. Kucam na vrata i upoznajem se s Marom i Jasenkom, obrazlažem zašto sam došao, za nekoliko trenu-taka u ured ulazi i tajnik; kako je razgovor odmicao, bio sam sve opušteniji i slobodniji u izražavanju – posao je sklopljen, samo se čeka rješenje komisije iz ministarstva. Odsluženje sam započeo 09. svibnja i tada sam se upoznao i s ostalima; ročnikom Tomislavom koji je već bio pri kraju odsluženja, on mi je objasnio prirodu i opseg zaduženja. U računovodstvu sam upoznao nasmijane i dobro raspoložene Dunju i Danicu. Alfa i omega u cijeloj je zgradi, a ne samo na prvom katu gdje je smješten Savez, Marijan - uvijek pri ruci kada trebate pomoć. Za zafrkanciju uvijek spreman Vlado, posebno voli kurit kolegice. Ratko predstavlja staru kavalirsku,

68 69

kako se kaže, bečku školu. Mlađu ekipu čine: Vinka - vedra, radišna i nasmijana, te prezaposleni Mario, Kar-men i Danko. Odmah sam s ekipom našao zajednički jezik, pristup prema meni od tajnika do Veronike je bio korektan. Poslije sam upoznao i predsjednika saveza – Miroslava Bebeka, imenjaka Kovača (na njegovu inicijativu je i nastao ovaj članak), te gospodina Borozana – svojevrsnog kroničara, on u svojim pjesmama spominje mnogobrojne zgode i nezgode slijepih.

Već nakon par dana, upoznao sam našu kuglačku reprezentaciju, vozio sam ih u Rijeku na Europsko prvenstvo u kuglanju. Bio sam oduševljen atmosferom, zahvaljujući gromoglasnim i srčanim navijanjem naši su postigli super rezultat.

Da život slijepih osoba ima i vedriju stranu, shvatio sam u Premanturi – prekrasnom odmaralištu potpuno prilagođenom slijepima s prekrasnom plažom.

Nije ni čudno da su članovi europske komisije za zapošljavanje, nakon sastanka koji je održan tamo, bili oduševljeni; sada se već raspituju bi li mogli na ljeto doći i u privatnom angažmanu. Iz Ministarstva turizma bi mogli dosta naučiti kako se prezentiraju strancima prednosti Hrvatske. Naravno, to je sve postignuto pre-danim radom, aktivnim kontaktima s ljudima u ministarstvima i nižim instancama vlasti. Taj afirmativan stav ljudi u Savezu me oduševio, ništa se nikoga ne moli, već se za sve izbore. Podatak vrijedan spomena je i da HSS uredno i bez dugovanja podmiruje svoje obveze. Kada sam nosio dokumentaciju u Poreznu upravu, javljali smo se na neki natječaj, zaposlenik se nije prestao čuditi – “Pa vi sve uredno plaćate, to je stvarno iznimka!”

Bilo mi je zadovoljstvo, pa i čast, odslužiti civilku u Hrvatskom savezu slijepih, najbolja potvrda jest činjenica da nisam iskoristio do kraja ni one slobodne dane koji su mi zakonski pripadali.

4.3. DODIRNUTI MEŠTROVIĆA

Može li čovjek slijep od najranije dobi osjetiti ljepotu Meštrovićeve umjetnosti?

I dok sam mozgao nad izbočinama crteža, mojim se bićem širio spokoj kakav odavno nisam oćutio.

Kad bi se kojim slučajem u mom kažiprstu lijeve ruke nalazio skriveni brojač kilometara, brojka koju bi poka-zivao bila bi zaprepašćujuća. Taj kažiprst doslovce je proplazio kilometrima brajicom ispisana i/ili tiskana pa-pira, a zadnjih desetak godina isti taj kažiprst prelazi nebrojene kilometre po tzv. brajičnom retku (specijalni dodatni uređaj koji slijepima omogućuje čitanje uz pomoć računala). I tako, kilometri se broje tisućama, a kad bi kažiprst kojim slučajem prozborio, svakakva bi se štiva umio napričati. No neću pretjerivati s hvalospjevima, ali ne smijem prešućivati istinu. Ona će pak – to će iz ovog kazivanja ubrzo postati razvidno - biti kompleksna i spram mene kao kazivača ne baš osobito afirmativna. Netko bi mogao pomisliti: Kakav je to čudak koji tako bespoštedno i autodestruktivno uzima na zub tanane i skrovite niti svoga vlastitog sebstva?

Uočavanje detalja

Povod nastanku ovog razmišljanja pet je reljefnih razglednica s motivima crteža Ivana Meštrovića. Rezultat je to nastojanja županijske udruge slijepih Split da u akciji pod motom “Dotakni i vidi” slijepima i slabovidnima približi umjetnost Ivana Meštrovića. Galerija Ivana Meštrovića i još nekoliko ustanova i pojedinaca dopadljivo su osmislili ovu inicijativu, pa se tako pet spomenutih razglednica našlo i pod mojim prstima (prije svega pod apostrofiranim kažiprstom lijeve ruke). I tu je za mene nastala nemala nevolja oko koje sam se u prvi mah snebivao odvagivanjem trebam li se ili ne trebam upustiti u pustolovinu pisanja. Znao sam, naime, da s obzirom na specifičnost svoje sljepoće nastale u najranijoj dobi (prekognitivnoj fazi dojenačke dobi) zasigurno nisam najpozvaniji obaviti zadatak vrednovanja uspjelosti ovakva pothvata. U mom slučaju nije došlo do onog stupnja povezanosti vizualne i taktilne percepcije koji postoji kod kasnije oslijepjelih osoba. No, nakon pažljiva pipanja reljefno predočenih crteža, ipak sam počeo uočavati neke detalje. Umirio sam savjest, uvjerivši se da i u mom slučaju fragmentarna osjećaja za likovnost ima smisla o tome pisati. Nije mi teško priznati nepo-tpunost kompetencije do koje dolazi višom silom po kojoj sam takav kakav jesam; homo caecus iliti slijep čovjek, subjekt koji hodi životnom stazom svjestan svojih ograničenosti, znajući, međutim, da se između vidljivo postavljenih granica otvara fascinantno širok spektar mogućnosti kreativna osmišljavanja preostalog međuprostora.

Impresivni Job

Rekoh već da mi je trebalo određeno vrijeme da upornim dodirivanjem prepoznam ponešto na tim neobičnim razglednicama. Igrom slučaja prvi se na tapetu taktilna motrenja našao Job kojim se Meštrović - saznajem to iz kratke, brajicom (točkasto pismo slijepih) otisnute le-ge nde - bavio od 1941. - 1942. Na popratnom listu pisanom crnim tiskom (tako mi slijepi nazivamo normalno pismo) piše da je taj Job nastao 1946., pa se sada pitam kome vjerovati: brajici ili skeniranoj latinici! Bilo kako bilo, uistinu sam bio impresioniran skvrčenošću Jobova reljefno raspupala lika koji utjelovljuje spremnost na patnju i trpljenje. U toj opipljivoj skvrčenosti nije baš lako prepoznavati po-jedine udove, što se daleko bolje moglo promatrati na dopadljivoj Bogorodici, vremenski najstarijem crtežu, iz 1900. godine. Na njoj se pojedinosti dadu uočavati znatno lakše, a posebice se - ako me moj kažiprst ne vara - na njoj ističe neobično oblikovan vrat na kojemu sam s čuđenjem uočio Adamovu jabučicu. Tu je zatim i Ivan Evanđelist (1929.) koji me se skladnošću oblika ponajjače dojmio, jer mi se čini kao da baš to što dodirujem svojim “načitanim” kažiprstom ponajbolje podcrtava moje apstraktno viđenje čovjeka kojemu između ostaloga dugujem i svoje krsno ime. Prorok (1925.) mi za sada još ništa nije

70 71

rekao, dok me Mojsije (1915.) svojom reljefnom kompleksnošću potiče na to da bez krzmanja progovorim o potrebi da ovakva nastojanja vehementno pohvalim kao dragocjen doprinos premošćivanju jaza između sli-jepih i videćih osoba, što se tek zgodimice pompozno premošćuje prigodom Međunarodnog dana bijelog štapa (15. listopada) ili pak u okviru popularne TV-ove “Latinice” u kojoj se naši slijepi temeljito isposvađaju, rušeći na taj način i ono malo digniteta što ga spram nas imaju oni koji nam ne nude svoje jalovo sažaljenje.

Tavorenje u mraku

U takvim svečanim prigodama upravo se o slijepima često govori krajnje neprimjereno. Dok u svakodnevici prevladava uvjerenje da se radi o najtežoj invalidnosti što se bolno zrcali u nipodaštavajućoj imenici slijepac, ni sami se slijepi često ne mogu odlučiti kako vide sebe i kako žele da ih doživljavaju drugi.

Svi napori Hrvatskog saveza slijepih, Dramskog studija slijepih Novi život i mnogih drugih više ili manje specijaliziranih udruga ne uzmažu postići bitniju promjenu ovog široko rasprostranjena stava po kojemu je život bez vida dosadno tavorenje u mraku, dok su osobe koje tako žive stalno na teret sebi i drugima. Nešto više uspjeha u medijima ostvaruju nastojanja moje srednjoškolske kolegice Mire Katalenić, ali se na žalost tom pričom u većoj mjeri zaintrigiraju ljubitelji kućnih ljubimaca, jer mediji u prvi plan stavljaju pse vodiče, pa tek onda njihove slijepe i slabovidne vlasnike. Socijalna integracija slijepih, taj kategorički imperativ svekolikih nastojanja ove populacijske skupine da izbori svoje pravo mjesto pod suncem, uglavnom (uz malobrojne pojedinačne iznimke) ostaje nedosegnutim željkovanjem koje bi - ne promijene li se prilike - u novoj hrvatskoj državi moglo biti zacementi-rano obolom vječne utopije.

Kako smo mi Hrvati (bez obzira na to jesmo li ili nismo staroperzijskog podrijetla) neskriveno skloni polarizaci-jama i pretjerivanju, bije nas slijepe u javnosti i drugačiji, daleko afirmativniji glas što bih ga - kad bih mogao biti slikar - naslikao kao trooko čudovište koje bi kraj ušiju imalo nešto slično teleskopskim antenama, i tko zna što bi mi na toj slici još palo na um. Mi slijepi (vidite da i pridjev u službi imenice može nadomjestiti onog nevoljnog slijepca!) navodno posjedujemo neko treće oko (rekao to jedan uvaženi hrvatski psihijatar, ha-ha-ha!), a ono nas - veli on - čini vidovitima, promućurnima, sposobnima osjetiti parapsihološke fenomene i tako to... Stoga se onda i ja rado našalim na svoj (na naš) vidovnjački račun, ozbiljnim glasom sugerirajući svojim znancima da je dan moje vidovitosti ponedjeljak - baš taj neomiljeni dan nakon nedjelje koji nas tako nemilosrdno vraća u vrtoglavost radnog tjedna (uostalom, i ovaj tekst pišem ponedjeljkom!). Antene iznad ušiju simbolizirale bi na toj mojoj slici predrasudu prema kojoj slijepi izuzetno dobro čuju. Pritom se, međutim,

radi o izoštrenu sluhu kod onih slijepih koji se njime umiju dobro služiti. Slijepi su, doduše, ponekad zbilja u prednosti, jer se zbog izostajanja vizualnih podražaja mogu bolje usredotočiti na nešto bitno, ali to uz malo jake volje dobro polazi za rukom i osobama koje vide.

S obzirom na to da štošta što se može vidjeti očima, nije dostojno gledanja, zgodimice mi kažu prijatelji da mogu biti sretan što neke takve stvari ne mogu vidjeti.

Prizma kolektiviteta

Iz ovih naznaka vidljivo je da je razina upoznatosti šire javnosti s problematikom slijepih vrlo niska. U ovom tekstu toga se onako usput dotičem, a mislim da bi učestalija usputna (spontana) nastojanja na ovom planu poslužila ostvarivanju kategoričkog imperativa socijalne integracije u mnogočemu bolje od niza prigodnih kam-panja koje se najčešće vežu samo uz jedan dan u godini, nakon čega sve opet ostaje po starom. Problem je, dakako, u tome što se pri ovakvom općenitom razmišljanju jedna populacijska skupina promatra kroz prizmu kolektiviteta, čime se gubi iz vida činjenica da se. ta samo naizgled homogena skupina sastoji od mnogo poprilično različitih jedinki od kojih svaka posjeduje individualne sklonosti i sposobnosti. Kada bi stjecajem okolnosti one bile uočene, mnogim ljudima bez vida život bi bio lakši, jer bi u svakodnevnoj uzajamnosti oni ne samo očekivali pomoć od drugih, nego bi je rado pružali potrebitima, bez obzira na to vide li ili ne vide.

Što sam osjetio

I dok sam tako mozgao nad izbočinama Meštrovićevih crteža, mojim se bićem širio spokoj kakva odavno nisam oćutio. Pitajući se što je tome razlog, postalo mi je jasno da mi baš ova prigoda pruža divnu priliku biti iskren prema sebi i drugima. Od ljepote i osebujnosti ovih crteža vrlo sam malo osjetio, ali ipak dovoljno da znam kako je riječ o nečemu što ima umjetničku vrijednost. Nije mi teško priznati nemoć i nedostatnost na nekim područjima. Oduvijek su me iritirali ljudi koji o svemu žele i imaju nešto reći, uživajući pritom u nizanju izvanjski učeno sročenih rečenica koje zapravo zjape misaonom prazninom. Imajući sve to na umu, sigurno ću u nekoj drugoj prigodi pisanja o nečemu što dobro poznajem upregnuti one potencijale koje u skrovitoj tišini vlastite nutrine zazivam svaki put kad mi je stalo da ono što pišem, prevodim, mislim i govorim bude plod nepotkupljive iskrenosti i kakvoće koja teži za najvišim standardima.

4.4. MOJ PRIJATELJ KRUNO

Od vremena kada je akademsko obrazovanje postalo dostupno i slijepima, pravničko je zvanje bilo jedno od onih koje je za njih bilo vrlo privlačno, tako da su se mnogi širom svijeta afirmirali kao vrsni pravnici: kadrovici, odvjetnici pa čak i suci. Slično je bilo i u nas nakon 2. svjetskog rata, tj. nakon osnivanja organizacije slijepih, kada su se vrata fakulteta i visokih škola šire otvorila i slijepim osobama. Znam da trenutno na pravnim fakultetima u Hrvatskoj studira nekoliko slijepih studenata.

72 73

Mi stariji još se uvijek rado sjećamo Stjepana Florijančića, koji je bio doista vrstan pravnik i bila je velika šteta što je umjesto u nekom zakonodavnom odboru ili u sudu, završio u preranoj mirovini, a 1994. iznenada i umro.

Kruno Drenski (31) jedan je od malog broja mladih slijepih pravnika koji je, čini se, krenuo smjerom svojih hrabrih prethodnika. Već tijekom srednjoškolskog obrazovanja nagovijestio je da će njegov životni put biti ponešto drugačiji od putova njegovih kolega. Spominjem samo da je na vlastitu inicijativu, i uz potporu roditelja, otišao kao prvi slijepi Hrvat na jednogodišnje školovanje u SAD stekavši tako neke vještine o kojima su slijepi srednjoškolci u zemlji u to vrijeme mogli samo razmišljati.

Nakon završenog Pravnog fakulteta u Zagrebu, on je od jeseni 2002. pripravnički staž odrađivao u Odvjetničkom društvu Marković & Plišo u Zagrebu. Mogućnost za posao dobio je, pošto je u medijima, povodom Dana bijelog štapa, javno progovorio o problemu zapošljavanja slijepih i nebrizi države za brže rješavanje ovog najvažnijeg problema svih slijepih u Hrvatskoj. Sjećamo se kako je Kruno tadašnjem ministru rada i socijalne skrbi Dav-orku Vidoviću, kao svoj doprinos državnom proračunu, javno uručio ček na iznos od 0,00 kuna “koliko je”, po njegovim rječima, “država uložila za njegovo školovanje”.

8. studenog 2005. Kruno je položio pravosudni ispit i time postigao ono što ne uspjevaju, a žele, mnogi njegovi videći kolege. Za pripremu ovog nimalo lakog ispita imao je, kaže, puno razumijevanja od strane poslodavca, a od dvoje kolega iz ureda i sasvim konk-retnu pomoć time što su ga propitivali kroz ispitna pitanja. Za učenje vrlo obimnog materijala snalazio se na razne načine.

- Zakon o parničnom postupku, zbog obimnosti, posebna je priča - prisjeća se Drenski, ali uspješno okončana.

Većinu materijala Kruno je već imao u računalu, a za ostalo se snalazio na razne načine: koristeći suvremena tehnička pomagala, čitače, kao i brajevo pismo.

Ispitna komisija, po njegovim riječima, bila je vrlo objektivna.

Po obavljenom pravosudnom ispitu Kruno je nastavio raditi kod istog poslodavca. On je sada vježbenik s položenim pravosudnim ispitom i njegov se status nakon ispita nije bitnije promjenio. Mogao bi se već sada upisati u Odvjetničku komoru, ali to zasada neće učiniti, jer još jedno vrijeme može biti pripravnik, još i do dvije godine.

A nakon toga? Svoje namjere Kruno još ne želi otkriti. Posla u Društvu ima, a i njemu odgovara da do daljnjega tamo radi.

Na upit, kako obavlja složene i uglavnom vrlo precizne svakodnevne odvjetničke poslove, odgovara i pojašnjava: - Tablica i šilo za pisanje na brajici su mi osnovno sredstvo bez kojeg nikamo ne idem. Brajicom označavam

brojeve spisa na uobičajenim naljepnicama te pravim kratke bilješke. Uz to koristim i diktafon, kad u sudu treba napraviti šire zabilješke o spisima; a u uredu je najvažnije računalo. U računalo unosim dokumente, po potrebi dokumente skeniram, ako npr. treba pisati žalbu na presudu, ili neki drugi podnesak. - Trenutno Kruno radi na 50-ak spisa i oznake na brajici su mu ključne.

Krunu Drenskog poznajem još od njegovog najranijeg djetinjstva; naime, rođeni smo u istom, našičkom kraju, a danas sudjelujemo u velegradskom životu hrvatske metropole. Ja, dobrano poodmakao na životnom putu i pri kraju profesionalne karijere, a on, na početku radnog vijeka i, čvrsto vjerujem, uspješne poslovne karijere. Već i dosadašnji njegov životni put potvrđuje da će i on biti jedan od onih, tko zna kolikog broja njegovih pre-thodnika i suvremenika, koji su željeli i žele pokazati i dokazati da slijepi mogu učiniti puno, ako imaju dovoljno životne motivacije i ako znaju što od života žele; ako imaju dovoljno strpljenja i upornosti, kao i razumijevanja svoje sredine; ako su hrabri, pa i uz pomalo sreće i, nadasve, ako imaju puno, puno optimizma. Tada mogu gotovo sve, baš kao i svi ostali ljudi. I nema tu nikakvih čuda i prstiju sudbine, možda samo jače izražena želja za samopotvrđivanjem i jasan životni cilj!

4.5. USPJEH KOJI NE BLIJEDI

Hrvatski savez slijepih izdao je 2001. CD pod naslovom “Glazbeni dalekozor”. Na njemu prve dvije skladbe izvodi Perica Mihaljević. U prigodnoj knjižici tiskanoj uz CD o njemu između ostalog piše:“Nakon izuzetno uspješnog diplomskog koncerta, nakon srednjoškolskog obrazovanja kod prof. Darka Žuka u Zagrebu, studij klavira će nastaviti na jednoj od visokih glazbenih ustanova u Hrvatskoj.” I bi tako.

Četiri godine kasnije u rukama imam program na čijoj lijepo dizajniranoj naslovnoj stranici piše: “Velika dvo-rana Hrvatskog glazbenog zavoda - 30. lipnja 2005. u 20 sati - Perica Mihaljević.” Uz program koncerta o mladom pijanistu piše:“Perica Mihaljević (Livno, 1982.) u šestoj je godini potpuno izgubio vid, (nakon encefalitisa), te je usprkos rano izraženoj muzikalnosti, tek u desetoj godini počeo učiti klavir na glazbenoj školi “Blagoje Bersa” (Zagreb) u klasi prof. Darka Žuka. Ubrzo počinje javno nastupati te osvajati simpatije i nagrade na natjecanjima.

Studij klavira započinje 2001. godine na Visokoj školi za glazbenu umjetnost “Ino Mirković” u Lovranu, u klasi prof. Marine Ambokadze.

Više je puta nastupio u radio i TV emisijama. Trenutno je student četvrte godine na Muzičkoj akademiji u Za-grebu u klasi prof. Ljubomira Gašparovića.”

74 75

Naravno da zadnja rečenica više ne odgovara istini jer je Perica Mihaljević prije pisanja ovog osvrta s odličnim uspjehom diplomirao izvrsno svirajući sljedeći program:

J. S. Bach: Preludij i fuga u b-molu, br. 22L. van Beethoven: Sonata u Es-duru, op. 81a (Les Adieux)J. Š. Slavenski: Jugoslavenska svitaD. Šostakovič: Tri preludija op. 24 br. 10, 6 i 5F. Chopin: Etide op. 25 br. 5 i op. 10 br. 4R. Schumann: Simfonijske etide op. 13

Da sve ne ostane na statističkim podacima, ukratko ću se osvrnuti na izvedbu programa.

Mnogi pijanisti Bacha izvode u vrlo brzom tempu dajući prednost virtuoznosti. Perica Mihaljević to nije učinio. Svirao je relativno polako dajući nam vremena da doživimo glazbu.

Dobro svirati Beethovena mogu samo dobri pijanisti. Zašto? Zato jer je on bio vrlo komplicirana ličnost koju je karakterizirala česta nagla promjene raspoloženja što je izrazio u svojim djelima. Svojom interpretacijom Mihaljević je pokazao da ga je dobro nastudirao.

Svirajući Slavenskog prezentirao je bogatstvo tehničkih mogućnosti i smisao za dočaravanje duboke skla-dateljeve imaginacije inspirirane raznolikošću jugoslavenskog glazbenog folklora.Izvedbi tri Šostakovičeva preludija nema nikakvog prigovora. Sve je bilo na svom mjestu.

Etide su najčešće skladane u svrhu svladavanja određenog tehničkog problema. Kod Chopina to nije tako. Osim tehničkih zahtjeva Chopin od pijanista traži i osebujnu muzikalnost. Zato njegove etide neki vole nazvati koncertnim etidama. Svojom izvedbom Mihaljević je pokazao da mu je sve to poznato.

U Simfonijskim etidama Schumann je jednu temu varirao na puno načina. Riječ je o skladbi u čijoj inter-pretaciji mora doći do izražaja senzibilnost za raspon od najdublje ekspresivnosti do veličanstvenog zvuka velikog orkestra. Da bi se to ostvarilo, valja savladati bezbroj tehničkih zahtjeva i postići izuzetnu i dugotrajnu koncentraciju. Sve je to Mihaljević izvrsno uradio.

Na kraju je oduševljena publika dugotrajnim ovacijama izmamila dodatak. Bio je to Chopinov Impromptu u Cis-molu op. 66. Odsvirao ga je briljantno u paklenom tempu ostavivši nas u čuđenju odakle mu tolika psihofizička kondicija.

Treba reći i sljedeće: Svaka skladba ima zadane note na kojima se mogu graditi različite interpretacije. Upra-vo ta raznolikost glazbu čini zanimljivom i uzbudljivom. Mihaljevićev diplomski program mogao se izvesti i drugačije pa da opet bude dobro. No, on se opredijelio za način koji je proizašao iz učenja kod vrsnih peda-

goga Darka Žuka i Marine Ambokadze, usput rečeno ruske pedagoginje klavira s kojom surađuje Ivo Pogorelić. Kod prof. Ljubomira Gašparovića premalo je bio, a da bi njegova uloga mogla biti više nego formalna. O načinu Mihaljevićeva sviranja može se diskutirati, ali samo s pozicije različitih ukusa jer se njemu objektivno ne može staviti nikakva primjedba.

Na kraju još i ovo: uspjeh koji ne blijedi Perice Mihaljevića prvenstveno je njegov, ali i svih slijepih, jer htjeli ili ne, šira javnost djela osoba s invaliditetom na izvjestan način poistovjećuje sa svim istokobnicima. Zato svi mi moramo paziti što radimo i kako se ponašamo. A Perica Mihaljević zaslužio je našu najdublju pažnju i zahval-nost. Njegov raskošan talent, zahvaljujući dugotrajnom i upornom radu, nije se negdje izgubio, kao kod većine ljudi, nego je donio rezultat vrijedan divljenja. No tu nije kraj. Pred njim su mnogi izazovi. Njegove kvalitete zaslužuju uspješnu pedagošku i pijanističku karijeru, ali da bi se to ostvarilo moraju se poklopiti mnoge sretne okolnosti. Na tom trnovitom putu on je zaslužio uvijek i svugdje našu svaku moguću pomoć.Perica Mihaljević je stipendist Zaklade «Marko Brkić», a Hrvatski savez slijepih je sponzorirao dvoranu.

4.6. U SUSRET 60. OBLJETNICI

Gledano iz kuta videćih osoba, sljepoća je pojava koja izaziva nelagodu, strah, pa čak i tihu jezu. Takva razmišljanja su glavni uzrok brojnih predrasuda koje vladaju svuda oko nas. Za osobe s potpunim ili djelomičnim gubitkom vida, sljepoća je prepreka s kojom se nastoje nositi i pokušavaju je zaobići kako bi im život bio kvalitetniji. Karike koje čine lanac kvalitetnog života moraju biti podjednako jake i što bolje spojene u cjelinu. Početna karika je pojedinac, tj. slijepa osoba. On mora biti spreman na suočavanje s vlastitim hendikepom i odlučan u savladavanju prepreka koje idu uz to. Važnu ulogu u tom procesu ima njegova uža i šira obitelj. Tu je i lokalna zajednica u kojoj bi glavnu pozitivnu ulogu trebale odigrati gradske i županijske udruge slijepih. Slijedi šira društvena zajednica u kojoj prednjače ona tijela koja donose zakone i nadgledaju njihovu primjenu, te one ustanove koje teoriju pretvaraju u praksu. To su obrazovne i medicinske ustanove, centri za socijalni rad, ali i tzv. nevladine organizacije koje slove kao nosioci razvoja civilnog društva. Veoma važnu ulogu ima i Hrvatski savez slijepih kao krovna organizacija koja koordinira i kreira rad svih gradskih i županijskih udruga. U 2006. godini HSS obilježava 60 godina postojanja i djelovanja. Već i sam broj godina govori da je djelovanje bilo uspješno, što ne znači da treba doći do opuštanja ili spavanja na lovorikama.

Statistika kaže da u Republici Hrvatskoj ima 5800 slijepih i slabovidnih osoba. Ta brojka je činjenično stanje kao što je činjenica i to da dobar dio tih ljudi ima ostatak vida veći od 5%, što se kosi s međunarodnom definicijom sljepoće. Razlog je taj što se neki oftalmolozi ne pridržavaju strogo određenih pravila, a udruge su dužne u svoje redove primiti sve one koji imaju odgovarajuću medicinsku dokumentaciju. Time se narušava vjerodostojnost jer videće osobe smatraju da slijep čovjek ne vidi ništa, ili vidi toliko malo da jedva može uočiti razliku između dana i noći. Ovo sam spomenuo kako bih opisao mentalitet ljudi s naših prostora koji je, po meni, najveći kamen spoticanja u svim sferama života pa tako i života slijepih. Da taj mentalitet nije nepremos-tiva prepreka, dokaz su uspješni slijepi pojedinci čija imena neću nabrajati jer bih nekoga mogao zaboraviti i tako

76 77

učiniti nepravdu. Umjesto toga, savjetujem svima da slijede njihov primjer, jer kod tih pojedinaca sve su karike o kojima sam govorio na početku podjednako jake i čvrsto spojene u lanac kvalitetnijeg življenja.

U tih 5800 članova ubrajaju se osobe slijepe od rođenja i osobe koje su vid izgubile u kasnijoj životnoj dobi. Razlog za ovo potonje su razne očne bolesti, povrede i rat. Uslijed ratnih djelovanja, vid su gubili i civili i voj-nici, što ima različit zakonski tretman. To je također činjenično stanje koje ostavlja loš dojam i izaziva brojne poteškoće u svakodnevnom životu. Hrvatski savez slijepih je pokušavao i još uvijek pokušava ujednačiti prava svih slijepih osoba bez obzira na uzrok sljepoće, ali rezultati nisu zadovoljavajući. Postavlja se pitanje jesu li aktivisti Saveza i terenskih udruga dali sve od sebe u tom pogledu. Očito je da nisu, ali im ne možemo pripisati svu krivicu i odgovornost zbog, maloprije spomenutih, mentaliteta i vjerodostojnosti. Ispada da su zakoni i druga pravna rješenja vezani za pojedine kategorije slijepih određivani od oka ili prema zaslugama koje su propisivali političari svih boja i svih dosadašnjih vremenskih etapa. Ova će problematika i dalje biti «vrući krumpir» kako za vlast, tako i za HSS. Pri tome ne bi trebalo zanemariti ostala životna područja kao što su obrazovanje i zapošljavanje. Svaki čovjek vrijedi onoliko koliko mu je znanje. Što je znanje veće, lakše će doći do radnog mjesta. Nekada su to bila područja velikih uspjeha Saveza i terenskih udruga, ali u posljednjih petnaestak godina rezultati su poražavajući. Valja napomenuti da nisu pronađena nova zanimanja za slijepe i da se presporo hvata korak s vremenom u kojem živimo. Pokušaja ima, ali rezultata malo. Prošlo je vrijeme telefonskih centrala koje su bile rezervirane za slijepe. Stiglo je moderno doba i toga se ne treba plašiti, već zasukati rukave i strpljivo i mudro uhvatiti priključak. Za neupućene ovo može zvučati kao demagogija, za bolje poznavatelje prilika ovo je podsjećanje na uspješne slijepe pojedince kojih ima među pravnicima, prevoditeljima, književnicima, novinarima, pedagozima, informatičarima itd. Na žalost, riječ je o manjem broju slijepih čija bi iskustva trebala biti glavna vodilja za većinu, koja pasivno čeka hoće li se netko sažaliti nad nji-hovom sudbinom. Od sažaljenja i samosažaljenja nema koristi. Stoga bi Savez i pripadajuće mu udruge trebali odigrati važnu ulogu u podizanju morala i osvješćivanju svojih članova. Pojedine udruge u nekim gradovima i županijama imaju ozbiljnih poteškoća u međuljudskim odnosima. Umjesto da svoje «prljavo rublje» operu i izglačaju daleko od očiju javnosti, oni su učinili suprotno te tako nanijeli veliku štetu i sebi i svima ostalima. Činjenica je da svuda oko nas ima nesloge, prepucavanja, podmetanja, mutnih poslova i drugih negativnosti, ali onaj tko želi napredak ne smije slijediti takve primjere. Zbog toga će ubuduće trebati posvetiti više pažnje educiranju kadrova koji će rad udruga i saveza usmjeriti ka mirnijim vodama. Svi ispravni pojedinačni interesi mogu se ostvariti jedino zajedništvom. To možda zvuči kao otrcana fraza, ali svatko zna da je to jedini način. Pitanje je samo li želi li uložiti napor, jer nije lagano boriti se protiv vlastitih i tuđih zabluda.

I pogreške su korisne ako se ne ponavljaju, a problemi su tu da se rješavaju, a ne da obeshrabruju. Od čovjeka koji ima šezdeset godina očekuje se da svojim iskustvom ispravlja pogreške i rješava probleme. Stoga bi HSS svoju godišnjicu trebao obilježiti na sličan način. Pravo je na pogreške, pogotovo one koje se ponavljaju iz godine u godinu, iskorišteno. To iskustvo treba biti najjači adut u rješavanju teških zadaća koje sa sobom nosi vrijeme u kojem živimo. Na početku smo spominjali predrasude. One se javljaju zbog straha, a strah se javlja iz neznanja. Dakle, proslavimo šezdesetu godišnjicu ističući dobra postignuća i izrazimo spremnost da učenjem i znanjem prebrodimo svoje i tuđe predrasude, koje su glavni kočničar na našem putu u bolji život.

5. IZ UDRUGA – ČLANICA HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH

Kako je već na početku nagovješteno, u želji da u Godišnjaku više naglasimo opće i zajedničke teme iz života i rada slijepih, radu i problemima udruga, članica Saveza, ovoga je puta dano manje prostora, što ne znači da i u 2005. udruge nisu ostvarile vrijedne rezultate. Naprotiv, zamječen je bitan napredak u smislu osuvre-menjivanja njihovog rada. Tako npr. gotovo da i nema temeljne udruge slijepih koja nije uspjela na javnim natječajima dobiti sredstva barem za jedan projekt. Osim toga u većem broju udruga aktivnosti su bile usmje-rene na obilježavanje 50. obljetnice osnutka i kontinuiranog rada, pripremale su se izborne skupštine, lo biralo se kod saborskih zastupnika za Zakon o doplatku na tešku invalidnost, obilježio se Dan bijeloga štapa itd. Aktivnosti udruga prikazane su kroz novinske članke i priloge njihovih suradnika u glasilima HSS-a i to samo iz 11 udruga.

5.1 PODACI O TEMELJNIM UDRUGAMA, ČLANICAMA HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH

1. Udruga slijepih ZagerbTel: 01 48-11-123, Fax: 01 48-11-124Draškovićeva 80/3, 10000 Zagreb

2. Udruga slijepih Krapinsko-zagorske županijeTel/Fax: 049 371-828Magistratska 12, 49000 Krapina

3. Udruga slijepih Sisak Tel: 044 547-511Ivana Meštrovića 32, 44000 Sisak

4. Udruga slijepih Karlovačke županijeTel/Fax: 047 614-242, Štrosmajerov trg 2, p.p 12, 47000 Karlovac

5. Udruga slijepih Varaždinske županije Varaždin Tel/fax: 042 213-185Trg slobode 10, p.p. 163, 42000 Varaždin

78 79

6. Udruga slijepih Koprivničko-križevačke županijeTel/fax: 048 625-058Opatička 6/1, 48000 Koprivnica

7. Udruga slijepih Županije bjelovarsko-bilogorskeTel: 043 244-451; Fax: 043 245-022, Gundulićeva 1, p.p.124, 43000 Bjelovar,

8. Udruga slijepih Primorsko-goranske županijeTel: 051 336-090, Fax: 051 337-905Pavlinski trg 4, 51000 Rijeka

9. Društvo slijepih i slabovidnih Ličko-senjske županije Tel/Fax: 053 771-640Kralja Zvonimira 24/2, 53220 Otočac

10. Organizacija slijepih Virovitičko-podravske županijeTel: 033 721-190, Fax: 033 726-916Trg bana Josipa Jelačića 9, 33000 Virovitica

11. Udruga slijepih Požeško-slavonske županijeTel/Fax: 034 273-457Županijska 19, 34000 Požega

12. Udruga slijepih Brodsko-posavske županijeTel/Fax: 035 448-057; Tel: 404-160, 404-161Starčevićeva 58, 35000 Slavonski Brod

13. Udruga slijepih Zadarske županijeTel/Fax: 023 250-546Poljana Požarišće 1, 23000 Zadar

14. Udruga slijepih Osječko-baranjske županijeTel/Fax: 031 373-010,Svete Ane 55, 31000 Osijek

15. Udruga slijepih Županije Šibensko-kninskeTel/Fax: 022 216-773Zadarska 4, 22000 Šibenik

16. Udruga slijepih Vukovarsko-srijemske županijeTel: 032 332-095, Fax: 032 333-479Reljkovićeva 2, 32100 Vinkovci

17. Županijska udruga slijepih SplitTel/Fax: 021 483-655Zagrebačka 17, 21000 Split

18. Udruga slijepih Županije istarske - PulaTel: 052 543-494, Fax: 052 543-128Zadarska 40, 52100 Pula

19. Udruga slijepih Dubrovačko-neretvanske županijeTel/Fax: 020 323-753Marojice Kaboge 10, 20000 Dubrovnik

20. Udruga slijepih Županija međimurskaTel/Fax: 040 311-955Kralja Tomislava 15, 40000 Čakovec

21. Udruga slijepih Grada KutineTel/Fax: 044 684-470Trg kralja Tomislava 18, 44320 Kutina p.p. 61

22. Udruga slijepih NašiceTel: 031 614-397 Trg I. Kršnjavija 5, 31500 Našice

23. Udruga slijepih OgulinTel/Fax: 047 522-104J.J. Strossmayera 8, 47300 Ogulin, p.p. 80

24. Udruga slijepih Pakrac – LipikTel/Fax: 034 412-068Bolnička 1, 34550 Pakrac

25. Udruga slijepih Daruvar Tel/fax: 043 331-022Preradovićeva 26 43500 Daruvar

26. Udruga slijepih Nova Gradiška Tel: 035 362-969, 035 362-970Slavonskih graničara 7/1 35400 Nova Gradiška

80 81

5.2 AKTIVNOSTI UDRUGA

5.2.1 OBILJEŽEN BLAGDAN SV. LUCIJE

Dubrovnik - Povodom Sv. Lucije u Udruzi slijepih Dubrovačko-neretvanske županije organiziran je domjenak na kojem su se 12. prosinca okupili, počastili i zabavili njeni članovi.

Obilježavanje blagdana nastavljeno je i sljedećeg dana, kada je Folklorni ansambl «Linđo» organizirao već šestu godinu zaredom humanitarni koncert s kojega je sav prihod namijenjen za potrebe Udruge slijepih Dubrovačko-neretvanske županije. Svečani koncert započeo je pjesmom „Dobra večer dobri ljudi” koju je povela naša članica Silvija Oršulić, a prihvatile tri generacije Linđovih plesača. Uz nastup Linđovih veterana, Ženske klape F.A. Linđa i najmlađih Linđovaca, kao gosti nastupili su Step & jazz Plesni studio Dubrovnik i balerine Art radionice Lazareti.

U ime udruge slijepih predsjednica gđa Rosa Matić primila je 10.170,00 kuna za prodanih 339 ulaznica od umjetničkog ravnatelja Folklornog ansambla „Linđo” Mirsa Omerčahića. Predsjednica je zahvalila u ime svih članova Udruge članovima Folklornog ansambla „Linđo”, suorganizatorima koji su bez ikakve naknade pripo-mogli u održavanju humanitarnog koncerta.

5.2.2 KNJIŽNICI I SLIJEPIMA 70 TISUĆA EURA

Koprivnica - Udruzi slijepih Koprivničko-križevačke županije i Knjižnici i čitaonici Frana Galovića odobreno je 70 tisuća eura iz CARDS programa pretpristupnog fonda Europske unije. Novac je odobren putem natječaja, a bit će namijenjen projektu Knjižnične usluge za slijepe i slabovidne.

- Cilj projekta je ravnopravna uključenost slijepih i slabovidnih osoba u lokalnu zajednicu i društvo u cjelini. Područje primjene projekta bit će Koprivnica i Koprivničko-križevačka županija, a na projektu će raditi Udruga slijepih i Knjižnica - rekla nam je Dragica Zlatar, predsjednica Udruge slijepih.

Glavne aktivnosti, doznali smo od ravnateljice Knjižnice Dijane Sabolović Krajina, bit će nabava specifične građe i tehničke opreme, smještaj u knjižnici, edukacija knjižničinog osoblja za pružanje nove usluge, organi-zacija i provođenje edukativno-animacijskih programa za ciljane skupine i drugo.

5.2.3 MOĆ POZITIVNOG MIŠLJENJA - PROJEKT

Krapina - Odobrenim projektom od strane Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti «Moć pozitivnog mišljenja« Udruga slijepih Krapinsko-zagorske županije krenula je pružati konkretnu pomoć socijalno ugroženom staračkom članstvu. Kako se često na terenu susrećemo s dotrajalošću njihovih životnih

prostora, uvidjeli smo potrebu pružanja najnužnije pomoći. Potrebe su bile: napraviti pristup do kućnog praga s glavne ceste, ličenje, zidanje dimnjaka, popravak krovišta koje prokišnjava, električarski i vodoinstalaterski radovi, betoniranje i zaštita poda u spavaćoj sobi, žbukanje zidova dotrajalih od vlage, promjena stolarije i dru-go. Zahvaljujući ovom projektu, udovoljeno je svim navedenim potrebama i pomogli smo našim članovima.

Projekt je u tijeku, a u sklopu projekta omogućili smo štićenicama Doma Loborgrad - Lobor - S. Kucljak i J. Šumak, s dvjema pratiljama, sedmodnevno ljetovanje u odmaralištu slijepih – ERKS-u Premanturi.

U sklopu projekta za jedno samačko domaćinstvo nabavljena je peć na drva.

INA d.d. je Udruzi također prihvatila jedan projekt kojim smo našim mladim, nezaposlenim, socijalno ugroženim članovima (njih devetero s pratiteljima) omogućili sudjelovanje na tradicionalnom ljetnom druženju mladih Hrvatske, održanom od 24.-31. kolovoza u ERKS-u Premanturi.

5.2.4 DRUŽENJE POVODOM DANA BIJELOG ŠTAPA

Pakrac - Tradicionalno druženje članova povodom Dana bijelog štapa organizirano je u kavani Grill. Prije toga održana je tiskovna konferencija na kojoj je novinarima predstavljeno novo vodstvo Udruge. Umjesto Alberta Svjetličića, koji je odstupio s dužnosti predsjednika zbog zdravstvenog stanja, predsjednica je Danica Džolić, a umjesto Marije Svjetličić, za tajnicu Udruge slijepih Pakrac-Lipik izabrana je Branka Srdenović.

Dosadašnji predsjednik novinare je izvijestio o brojnim ovogodišnjim aktivnostima Udruge, dok je nova pred-sjednica istaknula kako će Udruga iduće godine, pored standardnih aktivnosti, uvesti nove sportske i kulturne, a u planu je i organiziranje dnevnog boravka za članove.

5.2.5 NATJECANJE U ČITANJU BRAJICE

Pula - U povodu mjeseca hrvatske knjige u prostorijama udruge slijepih Županije istarske 15. studenog 2005. okupilo se osmero natjecatelja koji su odlučili malo prokliziti prstima po zadanom tekstu, a ujedno se i natjecati.

Nakon što su natjecatelji obavili natjecateljski dio, obratio im se predsjednik udruge Zlatko Kuftić zahvalivši svima što su se i ovoga puta odazvali, uz napomenu da smo jedna od rijetkih udruga koja održava ovakvo natjecanje i time promovira našu svjetlost, tj. brajicu. Kuftić je izrazio žaljenje što i Hrvatski savez slijepih ne održava ovakva ili slična natjecanja kao nekada.

Treće mjesto osvojila je Irena Šestan, drugo mjesto osvojio je prošlogodišnji pobjednik Franko Bakša, dok je pobjednik postao Damir Ugrin. Trojici najuspješnijih natjecatelja podijeljene su nagrade.

82 83

5.2.6 POLA STOLJEĆA DJELOVANJA SLIJEPIH U OGULINU

OGULIN - 50 godina svojeg postojanja i neprekidnog rada Udruga slijepih iz Ogulina obilježila je tijekom proslave Dana grada Ogulina i to šahovskim susretom Ogulinskog šahovskog kluba i ŠK slijepih »Polet« iz Zagreba. Za Ogulince je igrao prof. Ivan Jurjević, predsjednik ogulinske Udruge slijepih, odličan šahist koji već desetak godina s uspjehom nastupa na prvenstvima slijepih šahista Hrvatske.

Uz šahovski susret ogulinski su slijepi organizirali u kino dvorani Pučkog otvorenog učilišta kazališnu predstavu »Hanibal podzemni« u izvođenju kazališta slijepih i slabovidnih »Novi život« iz Zagreba.

- Ova udruga djeluje već pola stoljeća i pokriva područje grada Ogulina i susjednih općina Josipdol, Plaški, Tounj i Saborsko. Imamo 41 člana, slijepih i slabovidnih osoba o kojima se brinemo na sve moguće načine, odnosno koliko god smo u mogućnosti. Ta pomoć odnosi se na pružanje pomoći članovima, pomoći za školovanje djeci oštećena vida u specijalnim školama, prekvalifikaciji onim članovima kojima to treba zbog zapošljavanja. Prije smo imali 5 zaposlenih članova, danas samo jednog, a pokušavamo naći posao za još dvojicu. Pomažemo im u nabavi tiflotehničkih pomagala i opreme, te posebno u ostvarivanju njihovih prava. Organiziramo sportske susrete i izlete, pa i smještaj u odmaralištu HSS-a u Premanturi i na Šolti.

Za sve to potrebna su znatna sredstva, no njih nikad nema dovoljno - rekao je Jurjević.

5.2.7 TEŠKOĆE SLIJEPIH U ŽUPANIJI ŠIBENSKO-KNINSKOJ

ŠIBENIK - Mnogo slijepih i slabovidnih osoba na području Šibensko-kninske županije nigdje nije evidentirano, žive izolirano u svojim domovima i srame se svoga hendikepa.

Izolirani od svijeta

- Osim što se ne koriste pravima i povlasticama koje im pripadaju, izolirani su od svijeta - kazao je Josip Bagić, predsjednik jedne od najstarijih udruga u županiji.

Ma koliko se sve instance trudile da hendikepiranoj populaciji olakšaju život, na kraju se ipak pokaže, tvrdi Joso, da takva nastojanja nisu dovoljna.

Osim starijih osoba, problema imaju i mlade slijepe osobe, kojih, na sreću, u Šibensko-kninskoj županiji nema mnogo. Nakon posebnih škola, većina ih završi na Zavodu za zapošljavanje gdje dugo i često uzaludno čekaju posao.

- Nekad su se mladi slijepi ili slabovidni ljudi zapošljavali u Mirovinskom, Zdravstvenom, Elektroprivredi, ATP-u ili Županiji, a danas se zapošljavaju samo na telefonskim centralama - dodaje Bagić.

Udruga danas ima oko 215 članova, Grad im pomaže s 45.000, a Županija s 12.000 kuna.

- Donedavno ni ravnatelji osnovnih škola nisu imali razumijevanja za slijepe učenike, ali našom upornošću jednom na mjesec iz Zagreba dolaze stručnjaci koji nas obučavaju za rad sa slijepom djecom – kaže Joso Bagić.

5.2.8 SLIJEPE OSOBE ŠKOLUJU SE ZA NEPOTREBNA ZANIMANJA

Slijepi bez posla i invalidnina

Županja - “Slijepe osobe danas u Hrvatskoj dijele sudbinu drugih invalidnih osoba. Htjeli bismo biti ravno-pravni u društvu s osobama koje nemaju neki od invaliditeta”, poručila je Katarina Tomić, predsjednica Aktiva žena Udruge slijepih Vukovarsko-srijemske županije na Susretu slijepih žena Slavonije i Baranje u Vinkovcima. Udruga slijepih Vukovarsko-srijemske županije ima 250 članova, od kojih je 109 žena. Najveća su ograničenja u socijalizaciji slijepih osoba teški uvjeti u kojima žive takve osobe, čulo se na susretu. Od 109 članica samo jedna je zaposlena, i to na telefonskoj centrali, a sve ostale su bez posla i bez izgleda da ga dobiju.

- Apsurdno je što se slijepe osobe školuju za zanimanja za kojima nema potrebe, kao što je pakiranje i sorti-ranje gotovih proizvoda ili, recimo, za telefoniste. Ti su poslovi sada većinom automatizirani – kaže Katarina Tomić.

- Moja je kći završila specijaliziranu školu za slijepe u Osijeku, gdje se školovala za pakera. Vrlo je teško kada se stekne zvanje, dobiti i odgovorajuću invalidninu jer kada slijepa osoba završi školu, smatra se os-posobljenom, iako za posao nema nikakvih izgleda. Naime, u tom slučaju ide na burzu rada te ostvaruje samo pravo na tuđu njegu i pomoć, a to je novčani iznos od 280 do 400 kuna. Razmišljali smo ispisati je iz škole jer slijepa osoba koja nije školovana ima invalidninu od 1.000 kuna, no ipak nismo to učinili jer nam je bitno da dijete završi školu - kaže Marija A. i dodaje kako većina mladih slijepih osoba ima slične probleme te da su uglavnom u svemu oslonjene isključivo na svoje roditelje.

Osim nedostatka radnih mjesta za slijepe osobe i teškoća u njihovoj izobrazbi, problema ima i u nabavi pomagala za slijepe. Recimo, za elektroničku bilježnicu i kompjutor prilagođen njihovim potrebama treba iz-dvojiti od 40.000 do 60.000 kuna.

- Iz vlastitog iskustva znam koliko je teško invalidnim osobama uključiti se u normalan život. No to je moguće jedino ako nas društvo prihvati i u konačnici nam tako omogući pravo na dostojanstven život - kaže Katarina Tomić.

Stoga će ubuduće više u Udruzi raditi na integraciji slijepe djece, koja bi se trebala školovati zajedno sa zdra-vom djecom, a ne u specijaliziranim ustanovama.

Očekuju da će napokon i saborski zastupnici do 1. siječnja 2006. donijeti zakon na kojemu se radi već godi-nama i koji je trenutačno u proceduri, a kojim bi slijepe osobe ostvarile dodatak na sljepoću.

84 85

5.2.9 PEDESET GODINA SLIJEPIH I SLABOVIDNIH VIROVITIČKO-PODRAVSKE ŽUPANIJE

Virovitica- Organizacija slijepih i slabovidnih osoba Virovitičko-podravske županije, u povodu 50. obljetnice postojanja i uspješnog rada, predstavila je monografiju “50. obljetnica Organizacije slijepih Virovitičko-po-dravske županije”. Riječ je o knjizi na 170 stranica, sažetoj povijesti djelovanja udruge. Uz pregled sjednica, vodstva i najvažnijih aktivnosti, monografija donosi i registar svih članova, te biografije zaslužnih članova. Tiskana je u nakladi od 250 primjeraka.

Kroz pedeset godina, zahvaljujući radu Organizacije, zaposlen je 41 član, na školovanje i rehabilitaciju te os-posobljavanje upućeno je 50 članova, dva su završila fakultet, dok troje još studira. Organizacija je pripomogla i u zbrinjavanju stambenog pitanja članova, ostvarenju socijalne pomoći, a danas uza sve to organizira i brojne sportske aktivnosti i susrete žena.

5.2.10 OD 674 POZVANA LIJEČNIKA SLIJEPIMA SE ODAZVALA 4

Zagreb - Brošura “Sreća i uspjeh slijepe osobe ovise i o vama” svojevrstan je podsjetnik namijenjen liječnicima grada Zagreba i Zagrebačke županije.

- Iako je jako malo liječnika došlo na skup na kojem je predstavljena ova brošura, mnogi su kontaktirali s nama i rekli da su im te informacije potrebne jer nikada nisu imali priliku učiti o tome. Liječnik je prvi komu će se obratiti osoba s problemom s vidom. Zbog toga je nužno da zna komunicirati s njom, da joj da osnovne informacije, kao i savjetovati joj komu se dalje obratiti za pomoć radi svladavanja nove teške situacije - rekla je Marija Mustač, tajnica udruge.

5.2.11 NAŠIČKI ZLATNI PIR

Našice - Da našička udruga slijepih ima visok rejting, pokazao je odaziv gostiju i sve drugo što se odigralo 9. studenog u hotelu “PARK”. Bili su tu predstavnici svih tijela lokalne uprave, mediji, te predstavnici svih vojnih i civilnih invalidskih udruga našičkog kraja. Došli su nam i predstavnici HSS-a, te naših srodnih i prijateljskih udruga iz Osijeka, Slavonskog Broda, Virovitice i Vinkovaca. Osvrt na proteklih pola stoljeća djelovanja Udruge dao je Antun Kovač, dugogodišnji predsjednik udruge. Prisjetio se onih pojedinih vrijednih ljudi i najvažnijih događaja iz povijesti Udruge. Iz svega što je rečeno vidljivo je da je Udruga slijepih Našice uvijek bila čvrst oslonac i podrška svojim članovima i svim drugim slijepim i slabovidnim osobama. Priznanje koje je uručeno osobama s tridesetgodišnjim i dužim članstvom u Udruzi, nazvali smo “POVELJA PRIJATELJSTVA”.

S pravom možemo reći da je ovo obilježavanje bilo kao zlatni pir, pedeset godina povezanosti između članstva i njihove udruge. A bilo je puno dobroga raspoloženja, pa čak i pjesme i plesa.

6. SPORT, ŠAH, RADIOAMATERIZAM

Sportaši, šahisti i radioamateri u 2005. godini doista su bili vrijedni. Tako smo, između ostalog, imali najsportašicu među osobama s invaliditetom, čitateljima Godišnjaka već od ranije dobro poznatu i iscrpno predstavljenu, Mariju Iveković. Imali smo, po mišljenju sudionika, ponajbolje organizirano ekipno kuglačko Europsko prvenstvo u Rijeci na kojem su naši kuglači ponovili prošlogodišnje odlične rezultate; bilježimo vrijedne rezultate naše šahovske reprezentacije, a bilježimo, također, i neke nove sportove za slijepe. Radio-amateri su se, pak, pripremali za značajan jubilej. Sve u svemu, 2005. za slijepe Hrvatske bila je vrlo uspješna na sportsko-rekreativnom planu, a napose ohrabruje to što sve više slijepih slobodno vrijeme koristi upravo na ovaj način, a dio njih postiže i svjetski vrijedne rezultate.

6.1. SPORT

6.1.1. ATLETIKA

NAJSPORTAŠICA ZA 2005. GODINU

Mariju Iveković Hrvatski športski savez invalida pro-glasio je najuspješnijom atletičarkom i najsporta-šicom među osobama s invaliditetom za 2005. godinu. Marija je, također, dobila i posebno priznanje od Zagrebačkog sportskog saveza. A njeni rezultati za koje je dobila ova prizna-nja su: svjetski rekord u petoboju, srebrna medalja u skoku udalj i brončana

medalja u bacanju diska. Sve se to događalo u finskom gradu Espoou na Europskom otvorenom atletskom prvenstvu osoba s invaliditetom.

86 87

6.1.2. KUGLANJE

6.1.2.1. KUGLAČI NIKADA AKTIVNIJI

Protekla 2005. godina jedna je od najuspješnijih i najaktivnijih od kada postoji kuglački sport slijepih i slabovi-dnih, unatoč lošoj financijskoj situaciji u mnogim našim klubovima i udrugama. Počelo je već u veljači prvim liga-bodovnim turnirom u Zagrebu, nakon kojeg je uslijedilo Državno prvenstvo za žene i muškarce ekipno i pojedinačno, održano početkom travnja u Šibeniku. Natjecanje se održalo na novoj kuglani hotelskog naselja Solaris. Postignuti su solidni rezultati. Zadnjih godina došlo je do velikih rezultatskih i tehničkih promjena upravo zbog novih kuglana koje su izgrađene na montažnim pločama. Način izbačaja malo je promijenjen i kugla mora biti izbačena što dalje od tijela uz minimalnu rotaciju da bi palo više čunjeva.

Teško je mijenjati stil i način izbačaja nakon godina kuglanja, ali se sve to može napraviti uz stručnu pomoć i redovite treninge.

Prvaci Hrvatske za 2005. godinu u kategoriji B1 su - Ivan Kombol iz Rijeke, u kategoriji B2 Stanko Jerković iz Zagreba, u kategoriji B3 Vedran Dumenčić iz Malog Lošinja (kugla za Rijeku) i u ženskoj kategoriji Ruža Markešić iz Zagreba.

Veliki projekt za naš športski savez bila je organizacija 8. Europskog prvenstva u kuglanju za slijepe i slabovidne u Rijeci.

Ekipa u sastavu Ivan Kombol i Ranko Milutinović u kategoriji B1, Darko Sarapa i Stanko Jerković u kategoriji B2, Mirko Štajdohar i Vedran Dumenčić u kategoriji B3 osvojila je odlično drugo mjesto i tako nastavila niz do-brih rezultata. Pojedinačno u kategoriji B1 Ivan Kombol osvojio je brončanu medalju, četvrti je bio Ivica Vinkler i peti Mato Bošnjak. U kategoriji B2 prvak Europe postao je Stanko Jerković, a sve nas, kao i sebe, ugodno je iznenadio Franjo Tus osvojivši brončanu medalju. Prvak Europe postao je i Mirko Štajdohar u kategoriji B3, dok je Zlatko Vučenović osvojio četvrto mjesto.

Naša dama, Ruža Markešić, osvojila je srebrnu medalju i tako nastavila kontinuitet dobrih rezultata na velikim natjecanjima. Za postignute rezultate na prvenstvu Europe svi naši osvajači medalja dobili su rješenja olim-pijskog odbora i status sportaša invalida prve i druge kategorije što onim mlađima donosi i stipendije. Čestitke Hrvatskog kuglačkog saveza puno nam znače jer su nas primili pod svoje i daju nam veliku podršku i stručnu pomoć.

Još uigrani s prvenstva Europe, naši su kuglači u Varaždinu oborili sve dosadašnje rekorde Hrvatske u 100 hitaca. Novi rekorder u kategoriji B1 Ivan Kombol srušio je 457 čunjeva, u kat. B2 Stanko Jerković srušio je 583 čunja, a u kat. B3. Mirko Štajdohar, vrhunskih 632 čunja; Ruža Markešić u kat. za žene B3 srušila je 579 čunjeva.

Naši sportski klubovi odlaze i na međunarodna klupska natjecanja. Jedan od najvećih uspjeha postigla je ekipa Rijeke na natjecanju u Mađarskoj gdje je od 18 ekipa osvojila prvo mjesto. Član ekipe Mato Bošnjak u kat. B1 sa srušenih 482 čunja u 100 hitaca napravio je za drvo bolji rezultat od najboljeg rezultata na prven-stvima Europe.

Ekipa Zagreba osvojila je prvo mjesto u Ljubljani i tako nastavila pobjednički niz naših ekipa. Na tom natje-canju Ivan Kombol u kat. B1 srušio je 582 čunja u 120 hitaca i za drvo nadmašio najbolji rezultat prvenstava Europe. U zbirnoj kategoriji s postotkom na otvorenom prvenstvu u Kranju od 50 natjecateljica i natjecatelja Ruža Markešić osvojila je drugo, Mirko Štajdohar treće, a Stjepan Đunđek četvrto mjesto.

Nagrade i priznanja

Na domjenku zagrebačkog kuglačkog saveza naši osvajači medalja dobili su diplome, priznanja i čestitke naših profesionalnih kuglačica i kuglača.

U organizaciji zagrebačkog športskog saveza invalida organizirana je tribina o invalidskom sportu. Posebno su pohvaljeni vrhunski rezultati slijepih i slabovidnih kuglača. Riječki dio reprezentativaca dobio je priznanja od svog grada i športskog saveza, a Ivan Kombol je proglašen najboljim sportašem invalidom u županiji. Na pri redbi zagrebačkog športskog saveza od pet sportašica u ženskoj konkurenciji, uz najbolju Janicu Kostelić, bila je nominirana i naša kuglačica Ruža Markešić za osvojenu srebrnu medalju na prvenstvu Europe. Kod muškaraca je bilo nominirano sedam sportaša. Najboljim za 2005. godinu proglašen je Ivan Ljubičić, a od naših nominirani su bili Stanko Jerković i Mirko Štajdohar kao prvaci Europe. Hrvatski Olimpijski odbor tradi-cionalnom priredbom obilježio je i ove godine uspjehe svih naših sportašica i sportaša. Ponovno su nominirani u kategoriji sportaša invalida naši zlatni Stanko Jerković i Mirko Štajdohar. Hrvatski športski savez invalida novčano je nagradio osvajače medalja u ekipnoj i pojedinačnoj konkurenciji.

6.1.2.2 2. EUROPSKO PRVENSTVO U KUGLANJU ZA SLIJEPE I SLABOVIDNE OSOBE

Domaćin europskog prvenstva u kuglanju za slijepe i slabovidne osobe ove je godine bila Hrvatska. Osmo po redu prvenstvo održano je u Rijeci od 17. do 21. svibnja u sportsko-rekreacijskom centru Mlaka, u organizaciji Hrvatskog športskog saveza slijepih, i pod pokroviteljstvom grada Rijeke i Predsjednika Republike Stjepana Mesića.

Na prvenstvu je sudjelovalo devet reprezentacija: Češka, Hrvatska, Mađarska, Njemačka, Slovačka, Slovenija, Srbija i Crna Gora, Poljska, i Rumunjska.

U kategorijama B1, B2 i B3 naše boje branili su natjecateljke: Petra Deša, Evica Šerfez, Ruža Markešić i natjecatelji: Ivan Kombol, Ranko Milutinović, Darko Sarapa, Stanko Jerković, Mirko Štajdohar i Vedran Dumenčić.

88 89

Prigodnim slovom natjecanje je otvorio Ivica Robić - Predsjednik Hrvatskog športskog saveza slijepih, zaželjevši ugodan boravak u našoj zemlji svim sudionicima natjecanja.

Pokroviteljstvo Predsjednika Republike svojevrstan je dokaz o brizi RH za potrebe slijepih osoba – naglasio je Robić.

U pet natjecateljskih dana najuspješniji su bili njemački reprezentativci s četiri zlatne i dvije srebrne medalje.

Hrvatska je također osvojila 6 medalja: dvije zlatne - Stanko Jerković i Mirko Štajdohar; dva srebra: Ruža Markešić i ekipno muški; dvije brončane: Ivan Kombol i Franjo Tus.

Hrvatska reprezentacija obranila je reputaciju uspješne ekipe i potvrdila kontinuitet kvalitete i fizičke spreme, a Rijeka se pokazala pravim domaćinom bez propusta u organizaciji natjecanja.

6.1.3. PIKADO

6.1.3.1 FESTIVAL PIKADA U PREMANTURI

Treće pojedinačno prvenstvo Hrvatske u pikadu za slijepe okupilo je čak 58 igrača i 11 klubova i udruga. U kategoriji A nastupilo je 26 igrača, a u kategoriji B 32 igrača.

Konačan plasman A kategorija:1. Radenko Družetić, «Učka» Pula,2. Kristijan Dodik, Zagreb,

3. Miroslav Bebek, Zagreb i4. Jovo Šupljikac, «Učka» Pula.

Kategorija B: 1. Ratko Đurić, Sisak,2. Andrej Juretić, Rijeka,3. Žarko Dadasović, Rijeka i 4. Rosa Matić, Dubrovnik.

Prvenstvo je proteklo u pravom sportskom ozračju, a kvaliteta igara je u stalnom porastu.

6.1.4. NOVI SPORTOVI ZA SLIJEPE

6.1.4.1. PRVI TANDEM-AID ZA SLIJEPE

Sredinom srpnja nas smo četvorica: Tomislav Bakula, Petar Bešlić, Ivan Kolar i Dragan Štoković, desetak dana boravili u malom njemačkom selu Köten. Bili smo sudio-nici prvog Tandem-Aida za slijepe. Osim nas iz Hrvatske, na ovom zanimljivom biciklističkom skupu su djelovalo je još šest slijepih biciklista iz Češke Republike, jedna djevojka i četiri mladića iz Poljske, a domaćini iz Savezne Republike Njemačke bili su najbrojniji, bilo ih je devet-ero. Valja odmah istaknuti da ove brojke uključuju i naše pratioce, u ovom slučaju i vozače.

Glavni organizatori ovog susreta bili su doktor Thomas Nicolaj i njegova supruga gospođa Ilona, a pomagali su im kći Martina i nećak Franz Ambelang.

Sve je počelo prošle godine, kada je doktor Thomas Nicolaj u društvu supruge Ilone tandem-biciklom na pro-putovanju za Atenu na paraolimpijske igre stigao i u Zagreb.

Aktivnosti na ovom zanimljivom sportskom susretu obuhvaćale su: tri dana, uz vožnju tandemom, organizirano plivanje: dva puta na obližnjim jezerima, a jednom smo posjetili kompleks bazena Tropical Islands; zatim veslanje i konačno, posljednja sportska aktivnost bila je planinarenje. Svaku večer, kad nije bilo sportskih aktivnosti, or-ganizirano je zajedničko druženje pa smo jednu večer zajedno pjevali uz vatru i pivo, a u srijedu navečer nismo

90 91

večerali u našem odmaralištu, već su za sve nas naši domaćini doktor Thomas Nicolaj i njegova obitelj priredili roštilj u njihovoj vikendici udaljenoj oko pet kilometara od odmarališta. Naravno, svi smo se odazvali, a pečenja i piva nije nedostajalo. U petak, 15. srpnja, poslije večere organizirano je zajedničko upoznavanje i druženje.

Osam dana imali smo zanimljive sadržaje: na tandemima smo odvozili oko 450 kilometara, a uz to četiri ili više puta smo se dobro isplivali, par puta smo dobro i veslali, a uspjeli smo i planinariti.

6.1.4.2. VESLAČKE STAZE I ZA NAS!

Održano 1. državno prvenstvo za osobe s invaliditetom na veslačkim simulatorima

Prvo službeno veslačko natjecanje za osobe s invali-ditetom, u organizaciji Veslačkog kluba “Sava”, održano je u subotu 26. studenog, u prostorijama Osnovne škole Vrbani. Slijepi i slabovidni veslači natječu se u trećoj kategoriji u kojoj je uključen kompletan veslački pokret ruku, trupa i nogu. Natjecatelji su podijeljeni i u dobne kategorije: od kadeta do veterana. Nastupalo se na pet veslačkih simulatora, mlađi kadeti četiri minute, a ostali pet minuta.

- Veslački klub Sava pokretač je cijele ove priče oko veslanja osoba s invaliditetom, naglašava Nikša Županović, trener Veslačkog kluba “Sava”.

Poredak prvoplasiranih slijepih i slabovidnih veslača bio je sljedeći:

IME I PREZIME DOBNA KATEGORIJA KLUB DIONICA PREVESLANO KATEGORIJA

MARIO JOZIĆ KM LTA VK SAVA 4 min 913 m

JASMINA MATOŠEVIĆ JŽ LTA VK SAVA 5 min 1146 m

MARKO BAKOVIĆ JM LTA VK JARUN 5 min 1247 m

OTILIJA NEMET SŽ LTA VK SAVA 5 min 1282 m

MIROSLAV PAVLOVIĆ SM LTA VK SAVA 5 min 1245 m

TOMICA MARKOVIĆ JM OPĆA VK SAVA 5 min 1270 m

DARKO MATIĆ VM LTA VK SAVA 5 min 1092 m

6 1.5. PLANINARENJE

PLANINARSKO DRUŠTVO SLIJEPIH “PRIJATELJI PLANINA” MALOBROJNO JE, ALI AKTIVNO.

U 2005. godini slijepi su planinari bili vrijedni, a najviše su planinarili po, u svakom im pogledu bliskoj, Medvednici.

Započeli su s dva izleta već u siječnju, da bi i u veljači još dva puta boravili na kraćim izletima i tako gotovo svakog mjeseca.

«Prijatelji planina» 30. travnja i 1. svibnja, u organiza-ciji HKPD-a «Stanko Kempny», sudjelovali su na pohodu novootvorenim stazama po Krku, a vrijedno je spome-nuti i sudjelovanje 15. svibnja na pohodu Tragom prvog izleta HPD-a u Samoborskom gorju.

U lipnju je organiziran jednodnevni izlet na Velebit, a ostale nedjelje u tom su mjesecu ispunili izletima na Medvednicu.

Klek, Samoborsko gorje, Žumberak, Ivančica, bili su uz Medvednicu, odredišta naših planinara.

6.2 ŠAH

6.2.1 LJETNI USPJESI ŠAHOVSKE REPREZENTACIJE SLIJEPIH

Ovogodišnje je ljeto za šah slijepih bilo posebno živo. Nakon pojedinačnog državnog prvenstva održanog u Premanturi i škole šaha za slijepe učenike, u srpnju je reprezentacija Hrvatske sudjelovala na Svjetskom kupu, u stvari Svjetskom prvenstvu u Grčkoj, a u kolovozu, na Kupu srednjoeuropskih zemalja u Češkoj.

Pravo sudjelovanja na natjecanju u Grčkoj, na otoku Eretrija, hrvatska šahovska reprezentacija slijepih ostva-rila je na prošlogodišnjoj šahovskoj olimpijadi održanoj u Taragoni u Španjolskoj. Tamo je reprezentacija Hr-vatske, u sastavu Krešimir Kačić, Hinko Cajzler, Vlatko Marendić i Milutin Šakić, osvojila jedanaesto mjesto, a reprezentacije koje su pozvane na ovogodišnje Svjetsko prvenstvo određivane su upravo prema plasmanu na Olimpijadi. Uz domaćina Grčku, na prvenstvu je sudjelovalo još 14 zemalja. Reprezentacija naše zemlje nije, nažalost, nastupila u najjačem sastavu, jer je nedostajao Vlatko Marendić, odnosno igrač slične jakosti Ivo Marijanović. Ipak, naša je reprezentacija ostvarila izvanredan uspjeh plasirajući se na 5. mjesto s istim bro-

92 93

jem bodova kao i reprezentacija Rumunjske koja je, uz korištenje dodatnog kriterija (broj pobjeda), rangirana kao četvrta.

Zlatnu medalju su uvjerljivo osvojili Poljaci, srebrna je bila Srbija i Crna Gora, a Ukrajina brončana.

Naš Hinko Cajzler osvojio je srebrnu medalju kao drugi najuspješniji igrač na drugoj tabli.

Kup srednjoeuropskih nacija okupio je u Češkoj 5 repre-zentacija, a Hrvatska se pojavila u najjačem sastavu s Vlatkom Marendićem te je osvojila prvo mjesto i pehar, s pola boda ispred drugoplasirane Češke. Mađarska je osvojila 3. mjesto.

6.2.2 ČETRNAESTO POJEDINAČNO ŠAHOVSKO PRVENSTVO SLIJEPIH

Na 14. pojedinačnom šahovskom prvenstvu slijepih Hrvatske okupilo se 27 igrača, a igralo se u ERKS-u Pre-manturi. Pobijedio je Krešimir Kačić-Karlin sa 7 osvojenih bodova. Drugo je mjesto pripalo Milutinu Šakiću koji je sakupio 6,5 bodova, dok je Raukar Anđelo bio treći sa 6 osvojenih bodova.

6.3. RADIOAMATERIZAM

6.3.1. GODINA U ZNAKU JUBILEJA

Uz već uobičajene aktivnosti u Radioklubu slijepih “Louis Braille”, koje počinju već početkom godine, cijela 2005. bila je u znaku priprema za značajan jubilej - deset godina amaterske radiogoniometrije za slijepe. Tim smo povodom odlučili organizirati izložbu fotografija i izdati brošuru.

Svake godine održavamo tečaj za radiooperatere, a početkom proljeća izlazimo na terene gdje organiziramo tečajeve i treninge iz amaterske radiogoniometrije (ARG) za slijepe. Aktivnosti se nastavljaju organiziranjem i sudjelovanjem u brojnim ARG natjecanjima, kao i na radiovalovima.

Posebno ističemo organiziranje Jedanaestog prvenstva Zagreba u amaterskoj radiogoniometriji za slijepe i sada već tradicionalnog, 4. Susreta slijepih radioamatera Hrvatske, “Sljeme 2005.”.

Nastupili smo i na Državnom prvenstvu u ARG-u, održanom u Puli, gdje smo mi slijepi, već desetu godinu zare-dom, nastupili u posebnoj kategoriji. Vrlo smo ponosni što smo 22. listopada bili sudionici nečeg novog u Hr-vatskoj - u Maksimiru je održano prvo Park natjecanje (jedan oblik ARG natjecanja), gdje smo, odmjeravajući sposobnosti sa videćim natjecateljima, spretno osvojili jedan pehar i dvije medalje.

U 2005. navršilo se deset godina kako je naš klub prvi u svijetu pokrenuo novu natjecateljsku disciplinu među slijepima, amatersku radiogoniometriju, popu-larno nazvanu “lov na lisicu”, u kojoj slijepi natjecatelj s prijamnikom u ruci i slušalicama na glavi pomoću najtišeg signala bez pomoći pratioca traži tri do pet odašiljača u prirodi. Ova nova aktivnost je brzo stekla mnogo poklonika među slijepima, jer slijepi natjecatelj, tražeći odašiljače, koordinira svoju brzinu, orijentaciju u prirodi i sluh. Broj od oko 60 natjecanja održanih u desetogodišnjem razdoblju (od kojih smo mi organizirali oko 45), uz sudjelovanje 80-ak natjecatelja, govori sve o ovoj disciplini.

Povodom ovog jubileja organizirali smo 4. listopada dvotjednu izložbu fotografija u Galeriji zagrebačke Zaje-dnice tehničke kulture, na kojoj smo putem 45 fotografija velikog formata (30x40 i 20x30 cm) prezenti-rali posjetiteljima kontinuiranost našega rada u ovom segmentu radioamaterizma. Prikazali smo i kako se radujemo osvojenim medaljama i peharima, kako sviramo, pjevamo i družimo se nakon natjecanja. Svaka fotografija je imala legendu. Cijelo vrijeme tijekom dolaska gostiju prikazivao se dokumentarni videofilm sa zadnjeg natjecanja na Jarunu u svibnju 2005.

Među stotinjak uzvanika bili su predsjednik Hrvatske zajednice tehničke kulture Ante Markotić, predsjednik Hrvatskoga radioamaterskog saveza Petar Miličić, predsjednik Zagrebačke zajednice tehničke kulture Ladislav Prežigalo, predsjednik Udruge slijepih Zagreb Milutin Šakić, predsjednik Radiokluba slijepih “Galeb” iz Rijeke Tomislav Lilić, predsjednik i tajnik Zagrebačkoga radioamaterskog saveza Zdenko Blažićević i Kruno Horvatić i brojni drugi poznati radioamateri, novinari i naši prijatelji.

Svečanost je otvorila glavna tajnica Zagrebačke zajednice tehničke kulture gospođa Graciela Gabrijel-Pukšec, a Savo Golić, predsjednik Kluba, vodio je program i predstavljao goste. Pokazali smo i skraćenu, petminutnu ver-ziju filma o goniometriji za slijepe, gdje se moglo vidjeti kako se postavljaju odašiljači i pet metara visoke antene, čuti kako kucaju odašiljači i kako dva natjecatelja, sporovozni veteran i brzi junior, otkrivaju odašiljače.

Voditelj izdavačke djelatnosti Hrvatske zajednice tehničke kulture Dubravko Malvić promovirao je i toplim riječima preporučio brošuru našega kluba koja na tridesetak stranica i 77 fotografija u boji prikazuje amater-sku radiogoniometriju za slijepe od samog početka u lipnju 1995. do danas.

94 95

U zvučnoj tehnici snimili smo knjigu “Da bi reč rekel, sjećanja i razmišljanja” gosp.Branka Kralja, nekadašnjeg predsjednika Hrvatske zajednice tehničke kulture, golmana, rukometaša, inovatora, muzičara i privrednika. Naravno da smo bili počašćeni da je takav izuzetan čovjek prisustvovao našem jubileju i za nas imao samo riječi pohvale, a nama je bilo zadovoljstvo uzvanicima prezentirati zvučni insert iz njegove knjige.

Naš prijatelj Željko Ulip, koji je s nama od prvih početaka do danas, govorio je o našoj vrlo uspješnoj suradnji. Svi visoki gosti čestitali su Radioklubu slijepih “Louis Braille” na izuzetnoj aktivnosti. I predsjednik Udruge sli-jepih Zagreba Milutin Šakić također se obratio skupu. Nakon toga, izložbu je otvorila izaslanica gradonačelnika Milana Bandića gđa. Marinka Bakula Anđelić.

O Izložbi su objavljeni prilozi na Prvom i Drugom pro-gramu Hrvatske televizije, na OTV-u, Katoličkom radiju i na Radio Sljemenu.

Obilježavajući 15. listopada, međunarodni Dan bijelog štapa, naš klub je i u 2005. bio organizator Državnog UKV natjecanja “Ruka prijateljstva”. Iako je amaterska radiogoniometrija najomiljenija aktivnost među slijepim radioamaterima, ovo je naša najvažnija akcija u kojoj svakom svojom održanom radiovezom u natjecanju pokazujemo svoje mogućnosti, sposobnosti, memoriju i brzinu u održavanju veza i rukovanju opremom. Isto tako, svakom održanom vezom rušimo predrasude o nama slijepima, afirmirajući se i integrirajući u radio-amatersku i životnu sredinu.

Ekipa Kluba je u nedjelju 16. listopada otišla na Sljeme u Dom Crvenoga križa, odakle je održala oko 400 veza za pet sati koliko je natjecanje trajalo. Uz dvadesetak slijepih natjecatelja iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine bio je izuzetan odaziv videćih radioamatera iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Srbije, koji su nam time pružili ruku prijateljstva. Pristigao je veliki broj natjecateljskih dnevnika, a pehare i diplome uručili smo na hamfestu, susretu radioamatera, koji se održao 19. studenoga u prostorijama Udruge slijepih Zagreb. Nakon prigodnog programa i zajedničkog ručka druženje je nastavljeno uz razmjenu radioamaterskih iskustava. Bilo nam je jako drago da smo mogli ugostiti veliki broj naših videćih prijatelja i na taj im način zahvaliti za podršku koju nam pružaju.

Adonis – Dubrava d.o.o.

Agitrade d.o.o.

Albanež d.o.o.

Alterbox

Avalon IT

B. servisi d.o.o. za poslovne usluge

Bočkaj graditeljstvo

Brioni d.o.o. Pula,

Cesarec d.o.o.

Croatia osiguranje d.d.

Damir Ugrin

Dr. Miran Kenk

Edi Gri

ELBO vl. Branko Dolenec

Etnografski muzej Pazin

Glas Istre

Grad Varaždin Gradsko vijeće

Hrvatska knjižnica za slijepe

HP - Hewlett-Packard

indigo, Zagreb

Iskon internet

IRC

Ivan Bočkaj

Ivan Tičak, Zagreb

Jerko Jurić

Jonson & Jonson

Lions ženski klub Grič

Lipovica proizvodnja i usluge

Magma d.d.

Mark2

Matija Gubica

Ministarstvo kulture

Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi

Miroslav Bebek

Montegiro d.o.o.

Općina Medulin

Otkupna stanica Grad Varaždin Gradsko vijeće

Podravka d.d.

Promac d.o.o.

S.A.C. invest d.o.o za graditeljstvo

Slastičarnica Venecija Premantura,

Tiflološki muzej

Turistička agencija Travel-Ana

Tvrtka Envox

Udruga slijepih Zagreb

Varga d.o.o.

Vodatel

Vodovod Pula

Zagrebačka banka d.d.

Zagrebački električni tramvaj.

POPIS DONATORA

96