HUSNIJA KAMBEROVIĆ-NOVE TENDENCIJE U BH HISTORIOGRAFIJI

7/31/2019 HUSNIJA KAMBEROVI-NOVE TENDENCIJE U BH HISTORIOGRAFIJI

1/16

Husnija Kamberovi

NOVIJE TENDENCIJE U HISTORIOGRAFIJI U BOSNI I HERCEGOVINI

Nakon uspostave mira u BiH uoljivo je da se stanje u historiografiji u BiH jako teko

mijenja. Jo uvijek su prisutni stari modeli istraivanja, preovlaujui su tradicionalni

pristupi, jo uvijek su dominirajue teme iz nacionanih povijesti, uz samo djelomino

uvoenje socijalne historije, ali uvid u novije naslove magistarskih i doktorskih radova na

nekim univerzitetima ukazuje na postepene promjene. Ipak, stanje karakterizira jo

uvijek velika usitnjenosti znanstvenih institucija i nedostatak zajednikog rada.

Prije nego pokuam pokazati novije tendencije u historiografiju u BiH, htio bih kazati

kako su u posljednje vrijeme na nekoliko skupova sumirani rezultati historiografije u ovoj

zemlji. Posljednjih nekoliko godina u nekoliko navrata se raspravljalo o stanju

historiografije u Bosni i Hercegovini, bilo na naunim skupovima, bilo u okviru irih

istraivakih projekata posveenih stanju historiografije na prostorima Jugoistone

Evrope. Prvo je Institut za istoriju u Sarajevu povodom 40. godina rada, u

suorganizatorstvu sa Hrvatskim institutom za povijest iz Zagreba, 4. i 5. novembra 1999.

organizirao meunarodni znanstveni skup pod nazivom Historiografija o Bosni i

Hercegovini 1980. 1998.1 Bio je to svjevrsni nastavak savjetovanja odranog 11. i 12.

februara 1982. godine.2 Nakon toga je Odbor za istorijske nauke ANUBIH 30. oktobra

2001. organizirao nauni skup o razvoju i dostignuima historiografije u BiH od 1990. do

2000. godine.3 Otprilike u isto vrijeme (27-29. septembra 2001) u Beu je u organizaciji

sterreichisches Ost- und Sdosteuropa-Istitut, Institut fr Osteuropische Geschichte i

Historischen Kommission der sterreichischen Akademie der Wissenschaften odran

skup posveen razvoju postkomunistikih historiografija, na kojem je bilo govora i o

Dr., vii nauni saradnik, Institut za istoriju, Alipaina 9, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina,www.iis.unsa.ba; e-mail: [email protected], Sarajevo: Institut za istoriju, br. 29, 2000.2Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945.-1982.). Sarajevo: Akademija nauka i umjetnostiBiH, Posebna izdanja, XCII/25, 1990.3Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990-2000. godine. Sarajevo: Akademija nauka iumjetnosti Bosne i Hercegovine, 2003.
mailto:[email protected]:[email protected]


2/16

razvoju historiografija na prostoru bive Jugoslavije.4 Nakon toga je u Mostaru 24-26.

oktobra 2003. odran skup u organizaciji Friedrich Naumann Stiftung o razvoju

historiografije u BiH od 1990. do 2003. godine5. Konano, u Grazu je zavren znanstveni

projekt i objavljen veliki zbornik o historiografiji u Jugoistonoj Evropi nakon socijalizma,kojega je uredio Ulf Brunnbauer, a autor teksta o historiografiji u Bosni i Hercegovini je

Christian Promitzer.6

U ovom predavanju ja u komparirati dva pristupa: jedan je isto historiografski i tu u na

primjeru asopisa Prilozi, to ga objavljuje Institut za istoriju u Sarajevu, pokazati kakve

se tendencije mogu uoavati u historiografiji, s obzirom da je to jedini relevantni struni

asopis iz oblasti historijske nauke u BiH; s druge strane, pokazat u kako se

historiografski sadraji prezentiraju u asopisima koji nisu iskljuivo historiografski, ali u

njima susreemo kao suradnike vei broju historiara koji pii o razliitim historijskim

temama. Ovi asopisi obino imaju veu finansijsku podrku raznih institucija (ali to za

ovo predavanje i nije vano). Ono to je za nas vano jeste to da ti asopisi imaju vei

tira od strunih historiografskih asopisa, pa sukladno tome i njihova slika prolosti ima

vei utjecaj u drutvu. U okviru ovog predavanja analiziram Status, koji izlazi u Mostaru.

Bilo bi mogue jo napraviti analizu historiografskih lanaka iz asopisa Bosna

Franciscana od 2002 do 2007, te Godinjaka BZK Preporod (2002-2006), ali vrijeme za

ovo predavanje te onemogua.

U drugom dijelu predavanja govorit u o nekim historiografskim djelima, koja, s obzirom

na njihovu recepciju u naunim krugovima ili pak iroj javnosti, predstavljaju odraz stanja

u historiografiji u Bosni i Hercegovini. Tu u, takoer, ukazati na neke polemike voene

u medijima, koje su imale namjeru biti historiografskog naunog znaaja, jer one,takoer, u odreenoj mjeri predstavljaju odraz stanja u historiografiji. Ovdje je potrebno

dati jednu napomenu, kao objanjenje zato je vano osvrnuti se i na takva pisanja.

4 sterreichische Osthefte. Wien: sterreichisches Ost- und Sdosteuropa-Istitut, Jahgang 44, 2002.Devad Juzbai, koji je govorio o historiografiji u Bosni i Hercegovini, svoj referat je objavio i u

Prilozima, Sarajevo : Institut za istoriju, br. 31, 2002.5Nauni skup: Historiografija u Bosni i Hercegovini od 1990. do 2003. godine. Sarajevo: Friedrich

Naumann Stiftung, 20036(Re)Writing History. Historiography in Southeast Europe after Socialism, Bd. 4, 2004, 384 S.

2


3/16

Naime, historiografska produkcija u BiH je veoma siromana i glavne tendencije se ne

mogu promatrati iskljuivo kroz napise u asopisima i ozbiljnim historiografskim

knjigama, pogoto s obzirom na injenicu da je historija na Balkanu jako dugo

upotrebljavana u politike svrhe krajem 20. stoljea, a i danas se vrlo esto ine napori utom pravcu. I danas ima jako puno angairanih historiografskih tekstova u medijima

preko kojih se nastoji konstruirati eljena slika povijesti. Ovo je jedno posebno pitanje,

koje ima veze sa tendencijama u historiografiji, mada se ne moe smatrati kao temeljna

orijentacija. Ali, upravo je to pojava koja je karakteristina za historiografiju u BiH od

poetka 1990-ih godina i nastavljena je u kontinuitetu do dananjnih dana. Naime,

poetkom 1990-ih naglo je probuen interes za historiju. Tada se i jedan dio historiara

aktivno ukljuio u promoviranje novih politikih vrijednosti. Kljune teme koje su tada

dominirale u historiografiji odnosile su se na razdoblje srednjega vijeka i stradanja u toku

Drugog svjetskog rata. Openito, 1990-ih je u historiografiji i javnom diskursu

dominirajue bilo pitanje rtava, bilo da su u pitanje rtve iz Drugog svjetskog rata, bilo

da su u pitanje rtve iz jugoslavistikog razdoblja historije Bosne i Hercegovine. Krajnji

cilj tih napora je bio stvaranje naunog historijskog opravdanja za politike poteza

vladajuih elita u rjeavanju jugoslavenske krize. Ipak, borbe oko vlasnitva nad

srednjim vijekom bile su motivirane politikim koncepcijama novih politikih elita koje su

instrumentalizirale neke historiare iji su radovi u znaajnijoj mjeri finansijski

sponozorirani. Zapravo, tu se ponajbolje poeo primjenjivati tzv. mit starine (tj.

dokazivanje kako smo ba mi najstariji na ovim prostorima te kako sukladno tome mi i

imamo najvie prava na ovu zemlju), sve dok kod nekih krugova (moda i kod politikih i

intelektualnih) apetiti nisu porasli i dok se nae porijeklo nije poelo malo pomjerati

dalje i traiti ak u prethistoriji. Upravo na ovome e se mobilizirati javno mnjenje. S

druge strane, primjetno je da nakon rata opada nauni interes za pitanja koja su prije

toga bila u fokusu interesa i koja su bobrim dijelom bila u funkciji politikih priprema za

rat naime, opada interes za probleme rtava iz Drugog svjetskog rata i probleme

genocida. Time se sve vie poinju baviti intelektualci kojima povijest nije glavno

zanimanje.

3


4/16


5/16

kao polemike o drugim knjigama, jer one takoer sadre i naelna pitanja historiografije)

dominira politika historija, a zatim socijalna, kulturna i historija svakodnevnice. Vano je

napomenuti da od tema iz srednjovjekovne historije dominira problem Crkve bosanske,

ali je tu i nekoliko rasprava iz ekonomske historije, posebno historije srednjovjekovnogbankarstva.

U Bosni i Hercegovini ne postoji slian asopis koji bi se mogao komparirati sa

Prilozima. Zbog toga u panju fokusirati na mostarski Status, koji nije historiografski

asopis, ali sadri jako puno historiografskih rasprava. Karakteristino je da se u ovom

asopis objavljuju historiografski tekstovi koji nastoje izravno odgovoriti na savremena

politika pitanja. To je injenica koja ovom asopisu daje obiljeje angairanog asopisa.

Do sada je izalo ukupno 11 brojeva, a ja u se osvrnuti samo na neke brojeva koji, po

mom miljenju, na najbolji nain odraavaju glavne poruke ovoga asopisa.

Prije svega, u ovom asopisu je objavljeno vie tematskih brojeva. Prvi ozbiljniji tematski

broj je bio posveen bauku jugoslavenstva koji krui Bosnom i Hercegovinom7. Tema

broja je naslovljena u obliku pitanja: Krui li bauk Jugoslavije Bosnom i Hercegovinom?

Tu je objavljeno vie tekstova, izmeu ostalog i polemika Olivere Milosavljevi i Dejana

Jovia o Jovievoj knjizi o kraju Jugoslavije, a od kljunih rasprava vezanih izravno za

temu broja izdvajamo tekstove dvojice historiara: jedan je Mladen Ani, medievist, koji

je do rata radio u Sarajevu, a sada radi u Zadru. Njegov lanak nosi naslov

Rekonstrukcija ili de(kon)strukcija: Izgledi Bosne i Hercegovine u svjetlu iskustva

raspada Jugoslavije. Ani svoj tekst smjeta u iroke teorijske okvire, pokazuje veliko

poznavanje literature, on na raspad Jugoslavije 1990-ih gleda kao na proces izgradnje

civilnog drutva i liberalne demokracije, a civilno drutvo i liberalna demokracije su se,

prema Anievom miljenju, mogli izgraditi jedino u nacionalnoj dravi, jer je

nacionalna drava ona politika posuda u kojoj je mogue natjecanje za drutvenu

mo urediti po pravilima liberalne demokracije (str. 65). Razvijajui ovu tezu on tvrdi

kako je kraj Jugoslavije logian put stvaranja nacionalnih drava, a kljuni je (...)

trenutak (u raspadu Jugoslavije, op. H.K.) nastupio kada je Jugoslavija izgubila

bezuvjetnu meunarodnu podrku, odnosno onoga trenutka kada je postalo jasno da

7Status br. 2, veljaa-oujak 2004.

5


6/16

globalizacija i modernizacija vie ne trae odreene granice, ve jednoobrazni oblik

drutvene organizacije civilno drutvo i liberalnu demokraciju (...) U tome je smislu

izgradnja nacionalnih drava u Sloveniji i Hrvatskoj doista bio iskorak u pravcu koji

svijetu nameu dananji obrasci globalizacije i modernizacije, odnosno neophodnipreduvjet za uspostavu civilnog drutva i liberalne demokracije (str. 72). Odgovarajui

na pitanje u temi broja Aniev je kljuni zakljuak da se BiH ne moe porediti sa

Jugoslavijom, zbog toga to je tokom povijesti Jugoslavija imala vrst vanjski obru, jer

je smatrana vanim faktorom svjetskog poretka sve od 1918. do 1990-ih godina.

Jugoslavija je u svom susjedstvu imala neprijatelje od kojih su Slovenija i Hrvatska

1918. i pobjegle u zagrljaj Jugoslaviji, to je takoer omoguavalo toj zemlji da preivi,

dok BiH nema ni blizu takvu situaciju, jer na granicama ima dvije drave koje, na ovaj ili

onaj nain, kao svoje doivljava vie od polovice njezina (tj BH, op. H.K.) puanstva,

pa bi njezina dezintegracija i pripajanje dijelova tim susjednim dravama bili doivljeni

kao ispunjenje najvanijega dugoronog politikog cilja (str. 73). Nita ne bi bilo sporno

u Anievoj argumentaciji da je on prihvatio injenicu kako se nisu raspale

vienacionalne drave radi stvaranja nacionalnih drava (danas je u svijetu jako malo

istih nacionalnih drava) nego su se raspale socijalistike vienacionalne drave. Da je

poao od ove injenice sigurno bi i njegovi zakljuci bili znatno drukiji.

Drugi historiar iji tekst iz ovoga broja Statusa elim istaknuti je Ivo Lui. On govori o

tome Je li Bosna i Hrcegovina Jugoslavija u malom?. On nastoji pokazati kako ovo

pitanje ne postavljaju suvremeni politiari (BiH je Jugoslavija u malom, pa poto se

Jugoslavija raspala onda mora i BiH) nego komunisti, koji su se stalno hvalili kako je

BiH Jugoslavija u malom i to je bio integrativni faktor BiH! Nita ni ovdje ne bi bilo

sporno, jedino je problematino tumaenje tih sintagmi izvan odreenog povijesnog

konteksta! Ako bismo tu sintagmu pogledali u povijesnom kontekstu onda bismo mogli

zakljuiti kako je tano da su komunisti tu sintagmu upotrebljavali u doba komunizma (i

ona je bila faktor integracije BiH), ali inzistiranje na toj komparaciji u suvremenom

kontekstu zapravo znai dezintegraciju BiH, samo malo bru od dezintegracije

Jugoslavije zbog vanjskog obrua o kome je govorio Mladen Ani.

6


7/16

Bilo je jo vanih tematskih brojeva u ovom asopisu: Jak razlog za (ne) biti zajedno

pitanje BH identiteta (Status br. 4, rujan 2004), Odnos nacionalnog i graanskog u BiH

(Status br. 6, sijeanj/veljaa 2005), te posebno Bosna i(li) Hercegovina to im (ni)je

zajedniko (Status br. 8, zima 2005-/2006). Ovdje su, takoer, vane rasprave MladenAnia (to je Bosna bez Hercegovine) i Ive Luia (Ima li Hercegovine? Tko i zato

negira Hercegovinu i Hercegovce?). Kljuna poruka je sadrana u graenju posebnog

hercegovakog identiteta, odnosno u obnovi Hercegovine (Hercegovina rediviva),

odnosno traganje za povijesnim argumentima za konstituiranje Republike Hercegovine

(str. 119). Ta tema e zaokupljati urednitvo ovoga asopisa, koje e u brojevima 9 i 10

objaviti niz tekstova o tzv. konsocijativnom modelu ustroja BiH, u kojima su sadrani i

povijesni tekstovi u tom smislu.

Za ovaj je asopis jo karakteristian polemiki pristup nekih povjesniara. Osobito je

otar bio medievist Dubravko Lovrenovi. Izdvajamo njegovu kritiku stavova

Muhameda Filipovia o bosanskohercegovakoj historiji, posebno Filipovievih pogleda

na bosansko srednjovjekovlje sadranih u njegovim knjigama Historija bosanske

duhovnosti (Status br. 10, jesen 2006, str. 256-286). Lovrenovi otro kritizira

Filipovieve teze o bogumilstvu, ali njegov stil bjei izvan akademske razine.

7


8/16

U drugom dijelu predavanja skrenuo bih panju na neka historiografska djela i njihovu

recepciju u naunim krugovima u javnosti u BiH, jer mi se ine vanim za ocjenu stanja

historiografije u BiH.

Dugo vremena je pojava knjiga Mustafe Imamovia Historije Bonjaka ocjenjivana kao

najvei dogaaj u historiografiji u BiH. Kada se knjiga pojavila mediji su o njoj pisali dugoi nairoko, bila je hvaljena, ali i kritizirana. Knjiga je dosad doivjela tri izdanja u

Sarajevu, a postoji i izdanje za Sandak. U percepciji ove knjige valja imati u vidu da se

radi o sintezi povijesti jednog naroda, i ona e u tom smislu sigurno dugo ostati

neprevaziena, bez obzira na neke slabosti, koje nisu kljune u ocjeni vrijednosti jedne

sinteze. To je vrijeme jo uvijek prilino velike nacionalne homogenizacije u BiH, pa je i

pojavljivanje ovakvih nacionalnih historija snano medijski promovirano.

U to je vrijeme i Enver Imamovi napisao knjigu Porijeklo i pripadnost stanovnitva

Bosne i Hercegovine (Sarajevo: Art 7, 1998). On tu polazi od Homo bosniacusa(Bosanskog praovjeka) iz 120.000-60.000 godine stare ere i dolazi do problema

konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini krajem 20. stoljea. Knjiga je nastala u doba

kada se jako puno u javnosti raspravljalo o konstitutivnosti naroda u BiH, a poruka ove

knjige je da se ne moe govoriti ni o kakvoj konstitutivnosti naroda, jer jedini

konstitutivan narod su Bonjaci Koliko god ima historijskog opravdanja da se u Bosni i

Hercegovini konstitutivnim smatraju narodi susjednih zemalja, toliko ima opravdanja da

se u njima takvima smatraju Bonjaci, odnosno Bosanci, bez obzira kojoj vjeri pripadaju

(str. 115). Imamovieva formula je slijedea: Iliri = Bonjani = Bonjaci (Bosanci) =konstitutivni narod. Na ovu Imamovievu knjigu reagirali su Dubravko Lovrenovi8 i Ante

kegro koji su nastojali dokazali kako je Enver Imamovi mitoman. Imamovi nikada nije

odgovorio na njihove napise.

No, ovo je otprilike i bio kraj ovakvih pristupa u historiografiji, barem kada se radi o

profesionalnim historiarima. Dodue, tokom 2006. pojavit e se jedna knjiga u kojoj e

se takoer dokazivati ilirsko porijeklo Bonjaka,9 ali je ovdje vano skrenuti panju na to

da se na takve teze u historiografiji ne gleda sa nekom posebnom ozbiljnou. No, zato

se mediji uputaju u promoviranje takvih ideja. ak i islamske novine Preporod, glasiloIslamske zajednice BiH, od poetka 2007. objavljuje Paiev feljton pod naslovom

Predslavenski korijeni Bonjaka. Prema redakcijskoj napomeni u prvom nastavku, radi

se o jednom poglavlju Paieve disertacije odbranjene u Pritini 24.5.2005. pod

8 Dubravko Lovrenovi, Povijest i duh vremena: tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjkovlje.Forum Bosnae, 18/02, str. 60-84.9 Ibrahim Pai, Kulin i Prijesda. Dva imena ilirskog porijekla u vladarskoj dinastiji srednjovjekovne

Bosne. Zenica 2006.

8


9/16

naslovom Predslavenski korijeni u etnogenezi Bonjaka s posebnim osvrtom na

glasinaku kulturu. Tada je Radoslav Katii odbio biti lan Komisije za odbranu

disertacije, a kasnije je Katii napisao i negativnu recenziju Paieva rada o ilirskom

porijeklu srednjovjekovnog vladarskog imena Prijesda, to je bilo povod za nastanak

Paieve knjige, koja je doivjela veliku medijsku promociju 17.npovembra 2006. uBonjakom institutu (a promotori su bili Muhamed Filipovi, Ahmed Alii i Abdulah

Sidran). Na ovoj je promociji osmanist Ahmed Alii ocijenio ovu knjigu izuzetno

vrijednom, te naglasio da je Ibrahim Pai dokazao da su nai preci preteno ilirskog

porijekla to dokazuju imena dvojice srednjovjekovnih vladara emu je teko nai

protuargument. Zato treba prihvatiti miljenje o jakim ilirskim korijenima u BiH, ali uz

objektivno prihvatanje svih drugih faktora posebno migracija10 Na ove Paieve teze

o ilirskom porijeklu Bonjaka reagirao je samo jedan mladi historiar u sarajevskom

Osloboenju.11 Nakon toga je reagirao Ibrahim Pai, a svoj tekst je zavrio tvrdnjomkako su bonjaki politiki lider Haris Silajdi i reis-ul-ulema Mustafa ef. Ceri, koji

podravaju teze o postojanju bosanskih piramida kod Visokog prije svega znanstvenici

i doktori historijskih nauka i njihovo zanimanje za sve on to moe biti za dobrobit Bosne

i Hercegovine, u znanstvenom, graanskom ili bilo kojem drugom smislu, oekivano je i

posve logino.12 Osim toga, list Preporod, glasilo Islamske zajednice u BiH, bio je

osobito aktivan u promoviranju Paieve knjige i teza sadranih u njoj, to je rezultiralo

tampanjem feljtona koji je poeo izlaziti poetkom januara 2007. i jo traje.

Ovo spominjem da bih ilustrirao tezu kako jo uvijek postoji interes, posebno u javnosti,za stariju historiju, mada taj interes vie nije tako veliki kao prije desetak godina. No,

interes za srednjovjekovnu bosansku historiju je jo uvijek veoma prisutan. Tu se

pojavilo nekoliko knjiga, od kojih bih posebno istakao knjige Peje okovia13 i Dubravka

Lovrenovia.14 okovi se fokusira na problem ustrojstva Crkve bosanske u 15.

stoljeu, ali se dotie i karaktera Crkve bosanske pokazujui kako se radi o oragnizaciji

koja je u organizacionom smislu bila posebna, ali uz utjecaje kako dvije priznate

kranske crkve (katolike i pravoslavne) koje djeluju na unutranje vjerske prilike u

10Preporod, br. 23/841, Sarajevo 1. decembra 2006.11 Vuk Baanovi, Piramidomanija u BiH. Alternativna sramota. Osloboenje, 25.januar 2007., str. 34-35.12 Ibrahim Pai, Reagovanja: Tendenciozno i nekorektno. Tragom teksta Alternativna sramota-Piramidomanija u BiH Vaka Baanovia. Osloboenje, 31.1.2007, str. 28.13 Pejo okovi, Crkva bosanska u XV. stoljeu, Sarajevo: Institut za istoriju, 2005, 560. Osvrt naokovievu knjigu, uz kritike opaske na njegovo prihvatanje dualistikog karaktera Crkve bosanske, dao

je Sreko Daja (Srednjovjekovna Crkva bosanske u procijepu suprotstavljenih kontekstualizacija, Status,br. 10, jesen 2006, str. 250-255).14 Dubravko Lovrenovi,Na klizitu povijesti (Sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska) 1387-1463.Sarajevo Zagreb, Synopsis, 2006

9


10/16

Bosni, tako i razliitih dualistikih pokreta koji se pojavljuju u evropskom razvijenom

srednjem vijeku. Lovrenovieva knjiga, pak, u nekim krugovima je predstavljena kao

kruna historiografije u BiH, a Lovrenovi kao autor kome nema premca15

Lovrenovieve ocjene bosanskoga srednjovjekovlja, posebno karatera Crkve bosanske,

sadrane su u ocjeni kako se radi pravovjernoj, katolikoj crkvi, a optube za njezindualistiki i heretiki karakter potjeu uglavnom od ugarskih vladara, i to u vrijeme kada

ugarski vladari nastoje zadobiti bosansku krunu.

Ovo e pitanje srednjovjekovne historije, posebno karaktera Crkve bosanske, biti

predmetom polemika u medijima tokom 2006. godine, posebno u sarajevskim Danima i

Slobodnoj Bosni. Ovo spominjem ne zbog namjere da u detalje analiziram stavove

jednih ili drugih historiara koji su sudjelovali u ovim polemikama, nego da ukaem na to

kako je posao historiara postao jako podloan ocjeni javnog mnjenja, to je prije 2000-

te bilo ipak dosta rijetko. Nema napretka jedne historiografije bez ozbiljnih polemika.Meutim, pokazalo se da i za to nama nedostaje dovoljne polemike kulture, o emu

svjedoi polemika koju su u sarajevskim tjednicima Slobodna Bosna i Dani vodili

Dubravko Lovrenovi i djelimino Sreko Daja sa Nenadom Filipoviem i Ahmedom

Zildiem. Ova polemika je poluila malo naunih efekata, jer je voena na niskoj

znanstvenoj razini i bila je suvie lina, posebno polemika izmeu D. Lovrenovia i N.

Filipovia, dok je A. Zildi pokazao ne samo elju za ozbiljnim dijalogom, ali sada on

nije imao ozbiljnog sugovornika, jer je D. Lovrenovi nastupio suvie lino to je

pokvarilo krajnji efekat koji se mogao dobiti ovom polemikom.16

Za razliku od takvih polemika u medijima, nauni asopisi su imali drukiju razinu

polemike. Tako je, na primjer, Institut za istoriju u Sarajevu 2002. objavio jedan zbornik

pod nazivom Historijski mitovi na Balkanu, koji sadri nekoliko polemikih, ali smirenih i

znanstveno utemeljenih rasprava. Takoer, u asopisu Prilozi je pokrenuta posebna

rubrika Polemike, koju su u nekoliko brojeva obiljeile smirene polemike Mesuda

adinlije iz Sarajeva i profesora Pola Kolstoa iz Osla o dravnim simbolima Bosne i

Hercegovine. Neke pokrenute polemike (poput one Esada Kurtovia ili Kreimira Kuia

zavrile su i prije nego su stvarno zapoele, jer nije bilo spremnosti obiju strana za

razvijanje utemeljene polemike).

15Batina, 2/2006, str. 357 (prikaz Lovenovieve knjige iz pera Amira Klike). Neto umjereniju, ali veomapozitivni ocjenu Lovrenovieve knjige dao je Ladislav Tadi (Bosna franciscana, 26/2007, str. 320-322.)16 Polemika u kojoj su sudjelovali D. Lovrenovi, A. Zildi, S. Daja i Jasna ami tekla je poetkom2006. uDanima (br. 449, 20.1.2006 i trajala e do br. 455). Zildi je kasnije svoje tekstove u ovoj polemiciobjavio u asopisuZnakovi vremena, Sarajevo 2006, br. 32, str. 136-156).

10


11/16

Ove polemike u medijima i asopisu Prilozi pokazuju kako je u suvremenoj

historiografiji zanimanje za stariju povijest vrlo prisutno, dok je zanimljivo da u ozbiljnim

naunim krugovima sve vie opada interes za pitanja genocida i ratnih rtava. Time se

sve vie poinju baviti intelektualci kojima povijest nije glavno zanimanje. Primjer za to je

knjiga Nihada Halilbegovia o Bonjacima rtvama Jasenovca. U ovim se krugovimapolako pokuava nametnuti rasprava o komunistikom razdoblju historije Bosne, ali kao

historija patnji i stradanja. Takve rasprave se ve uveliko vode u historiografijama u Srbiji

i Hrvatskoj, dok u BiH takvih rasprava u historiografiji jo nema. Ovdje se ne odbacuje

istraivanje toga razdoblja, ali se nastoje pojedini problemi iz toga razdoblja

kontekstualizirati, te ne nainiti greke kakve su injene u historiografiji iz

komunistikoga razdoblja. Konano, samo su na Filozofskom fakultetu u Sarajevu

nedavne odbranjene dvije doktorske disertacije iz ovoga razdoblja, a u Mostaru se

poetkom septembra 2007. oekuje odbrana jo jedne disertacije iz povijesti Bosne iHercegovine poslije 1945, ali su te disertacije liene nenaunih i dnevnopolitikih

dimenzija (to mogu siguno tvrditi za dvije disertacije, ije sam rukopise imao priliku

itati).

Na kraju, neke knjige pokazuju kako politika historija nije jedini pravac u historiografiji u

Bosni i Hercegovini. Nedavno je objavljena jedna knjiga o bosanskohercegovakim

vojnicima u vojsci Austro-Ugarske monarhije,17 a i lino sam u jednom knjigom tome

elio dati doprinos.18

ta ohrabruje u historiografiji u BiH? Ohrabruje povezivanje historiara iz BiH sa drugim

historiografskim centrima u Evropi i svijetu. Vidljivo je to po naslovima samo nekih

naunih historiografskih skupova koji se u posljednje vrijeme dre u BiH. Mogli bismo

rei kako je sve poelo konferencijom pod naslovom Uloga historijskih mitova u

promjenama balkanskih drutava (Sarajevo 2002), a zatim nastavljeno konferencijama o

znaaju 1945. u historiji BiH i susjednih zemalja (Sarajevo 2005), preko konferencije o

reviziji prolosti (Sarajevo 2006) i sada pripremamo konferenciju o nacionalnim

identitetima u Bosni i Hercegovini (konferencija e se odrati 2008). Zbornici sa tih

konferencija su najbolji pokazatelj sazrijevanja historiografije u Bosni i Hercegovini.

Na kraju, jo neto to se trenutno deava u Bosni i Hercegovini. Ve due vremena u

BiH traje tzv. piramidomanija (traganje za bosanskim piramidama). Taj projekt ima

17 Zijad ehi, U smrt za cara i domovinu. Sarajevo: Sarajevo Publishing, 2007.18 Husnija Kamberovi,Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini 1878-1918. Sarajevo-Zagreb:Institut za istoriju i Hrvatski institut za poovijest, 2003 (drugo izdanje u Sarajevu 2005).

11


12/16

podrku institucija vlasti, ali ne i struke. Historiografija u BiH nema nikakve veze s tim, i

nijedan historiar niti arheolog se nije ukljuio u taj projekt (osim Ibrahima Paia, koji

podrava teze Semira Osmanagia o postojanju piramida). Ipak, to traganje za

bosanskim piramidama probudilo je malobrojnu zajednicu bosanskih arheologa koji supoeli na sve strane pomalo iskopavati. Osobno se pribojavam da u tim iskopavanjima

ne prezentiramo kao vana otkria neto to je jednake vanosti kao i bosanske

piramide kod Visokog.

12


13/16

PRILOG: Sadraj asopisa Prilozi (2002-1006)

Prilozi br. 32/2003BILINOPOLJSKA ABJURACIJA 1203.

1. Franjo anjek, Abjuracija bosansko-humskih krstajana u kontekstuheterodoksnih pokreta na kranskom Zapadu u 12./13. stoljeu2. Mladen Ani, Bilinopoljska abjuracija u suvremenom europskom kontekstu3. Elma Haimbegovi, Prve vijesti o pojavi hereze u Bosni4. Milko Brkovi, Diplomatiko-paleografska analiza Bolinopoilske isprave iz 1203.

godine5. Pejo okovi, Interpretacija Kniewaldova kritikog izdanja Bilinopoljske izjave6. Salih Jalimam, Bilinopoljska izjava kao historijski izvor za Crkvu bosansku

NAUNE RASPRAVE

1. Diana Reynolds, Kavaljeri, kostimi, umjetnost: Kako je Be doivljavao Bosnu1878.-1900.2. Robert J. Donia, Fin-de-Sicle Sarajevo: Habsburka transformacija osmanskog

grada3. Safet Bandovi, Ratovi i demografska deosmanizacija Balkana 1912 . 1941.4. Muhidin Pelesi, Prilog istraivanjima propagande i kulturne politike Nezavisne

Drave Hrvatske u Bosni i Hercegovini za vrijeme Drugog svjetskog rata

HISTORIJSKA GRAA

1. Ramiza Smaji, Dva zanimljiva berata iz prve polovine 17. stoljea

2. Lamija Hadiosmanovi i Salih Trako, Jedna rukopisna medmua iz kueSlipievia iz Mostara

IZLAGANJA SA NAUNIH SKUPOVA

1. Vera Krinik-Buki, Historijske i historiografske kontraverze i dilemenacionalnog nominiranja u Bosni i Hercegovini

2. Mustafa Imamovi, Bonjaki etnos: identitet i ime

13


14/16

Prilozi br. 33/2005

NAUNE RASPRAVE

1. Dubravko Lovrenovi, Modeli ideolokog iskljuivanja: Ugarska i Bosna kao ideoloki

protivnici na osnovi razliitih konfesija kranstva

2. Dejan Zadro: Franjevaka crkva i samostan sv. Nikole u srednjovjekovnim Milima(Arnautovii kod Visokog). Kritiki osvrt na dosadanja arheoloko-povijesnaistraivanja

3. Zoran Grijak, Benjamin Kallay i vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler. Problemikatolicizma u Bosni i Hercegovini

4. Budimir Milii, Istoriografska analiza pravne regulative o djelominoj nacionalizacijizemljita seljaka u Jugoslaviji 1953-1956. godine

5. Pl Kolst, Dravni simboli u novim dravama: znakovi jedinstva i podjele

HISTORIJSKA GRAA1. Husnija Kamberovi, Pismo mostarskoga biskupa fra Alojzija Miia upueno

zemaljskom poglavaru Oskaru Potioreku 1913. godine


1. Robert J. Donia, arolikost historije2. Seka Brkljaa, Politika prema bosanskohercegovakim optinama i optine prema

politici u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca3. Sonja Dujmovi, Sporazum Cvetkovi-Maek i autonomija Bosne i Hercegovine u

vienju sarajevskih radikala4. Senija Milii, O razvoju nauke, prosvjete i kulture u Bosni i Hercegovini 1943.-

2003. godine

14


15/16

Prilozi br. 34/2005

SARAJEVO 1914. GODINE

1. Husnija Kamberovi, Ubojstvo Franza Ferdinanda u Sarajevu 1914. - Devedeset

godina poslije2. Zijad ehi,Atentat, mobilizacija, rat3. Marc Stefan Peters, U sjeni ubijenog nadvojvode: Karlo Tersztynsky i Stjepan

Sarkoti4. Sonja Dujmovi, Srpska rije i 1914. godina sistem nacionalne mobilizacije5. Indira Kuuk-Sorgu, Prilog historiji svakodnevice: Spomenik umorstvu

okamenjena prolost na izdravanju stoljetne kazne6. Fedad Forto,Afere i prevare u BiH 1914.-1918.

NAUNE RASPRAVE

6. Devad Juzbai, Die sterreichisch-ungarische Okkupationsverwaltung in Bosnien-Herzegowina. Einige Aspekte der Beziehungen zwischen den Militr- undZivilibehrden

7. Samija Sari - Vera timac, Gdje je bila Sarajevska Hagada 1894.-1913.8. Edin Radui,Agrarno pitanje u bosanskohercegovakom Saboru 1910-1914.9. Safet Bandovi, Sovjetska o unutranjim prilikama i spoljnoj politici

Jugoslavije (1919.-1941.)10. Vera Katz, Ostaci graanstva na putu izgradnje socijalizma u Bosni i Hercegovini

HISTORIJSKA GRAA

1. Nedim Zahirovi, Podaci o Bosanskom ejaletu u orijentalnim rukopisima Konzularneakademije u Beu

2. Mina Kujovi, Prepiska u vezi sa vlasnitvom Fethija damije u Zvorniku 1879-1915.godine

3. Andrej Rodinis, Odabrani dijelovi zapisnika sa skuptina Drutva arhivskih radnikaBiH od osnivanja do 1961. godine. (Povodom 50 godina od osnivanja Drutvaarhivskih radnika BiH)

POLEMIKE

1. Mesud adinlija, Jedno vjetako poglavlje o zastavi. (Pl Kolst , Dravni simboliu novim dravama: znakovi jedinstva i podjele, Prilozi, 33, Sarajevo, 2004., str. 185-208.)

2. Pl Kolst, Odgovor Mesudu adinliji3. Kreimir Kui, Odgovor na osam primjedbi


15


16/16

1. Latinka Perovi, Modernizacija srpskog drutva pokuaji i ogranienja

Prilozi br. 35/2006

LANCI I RASPRAVE

11. Pejo okovi, Fridrih II. Celjski kao pretendent na bosansko prijestolje........12. A. Latif Armaan i Nee zden, Procjena raznih epidemija kuge u balkanskim i

zapadno-anadolskim krajevima Osmanskog carstva u 18. stoljeu............................13. Sonja Dujmovi, Izmeu tradicije i modernizacije Bosanska vila u prvoj godini

izlaenja (1886)14. Seka Brkljaa, Stanovnici gradova u Bosni i Hercegovini 1914.-1941. 15. Vladan Jovanovi, Interministerijalna konferencija Kraljevine Jugoslavije o iseljenju

neslovenskog elementa u Tursku (1935).16. Denis Beirovi, Znaajnija obiljeja procesa mobilizacije radne snage u industriju na

podruju tuzlanske oblasti (1947.- 1952.).

HISTORIJSKA GRAA1. Vera Katz, Nekoliko dokumenatao stvaranju dravne svojine u Bosni i Hercegovini

1945-1946 godine ..

POLEMIKE

1. Esad Kurtovi, Paralelna historiografija (O nekim devijacijama u historiografiji:Povodom knjige: Sinia Mii, Humska zemlja u srednjem veku, Beograd : DBRInternational Publishing - Filozofski fakultet, Biblioteka Znamen, Knjiga 10, 1996.)

2. Mesud adinlija, Nepopravljivo poglavlje o zastavi(na: Pl Kolst, Odgovor Mesuduadinliji, Prilozi, 34., 2005., 283-286)


1. Enver Redi: Svijet i mi 1945. i 2005.2. O glavnim problemima historije Bosne i Hercegovine

16

Documents

HUSNIJA KAMBEROVIĆ-NOVE TENDENCIJE U BH HISTORIOGRAFIJI