1. POVIJESNI IZVORI

Često zamišljamo kakav može biti život čovjeka koji obavljanekakav zanimljiv posao. Igrajmo se tako kao da smo povjesničari,dakle želimo doznati kako su ljudi živjeli prije više stotina ili tisuća

godina! Kako ćemo prionuti na posao?

KAKO MOžEMO UPOZNATI PROšLOST?

Iz knjiga za povijest mogli bismo mnogo toga doznati, aliprema našem „pravilu igre” njih još nisu napisali, a izraditće se upravo pomoću naših istraživanja.

Ako nas zanimaju događaji prije dvadeset-trideset godi-na, na primjer kakve su filmove davali na televiziji u dje-tinjstvu naših roditelja, ili koje su bile najuspjelijenogometne momčadi u to doba, onda je najbolje da prelis-tamo stare novine, ili pogledamo stare filmove, ili moždaupitamo takve ljude koji se dobro sjećaju tih vremena. Akonas zanimaju događaji koji su se zbili prije mnogo stotina iliviše tisuća godina, trebamo potražiti drugo rješenje.

Prije svega razmotrimo takve predmete koji su ostali iztoga doba. Takvi su: stari odjevni predmeti, oružje, namješ-taj itd. Od pomoći nam mogu biti stare zgrade ili ruševine,kipovi, slike i mnogo štošta drugo. Možemo zaviriti u takveknjige koje su pisali u to doba. Ako su tada već izumilitiskanje knjiga, naći ćemo mnoga takva djela.

Što nam je činiti onda ako nas zanima najstarije dobapovijesti čovječanstva: pradoba? Od toga vremena do danasnije se očuvala ni zgrada, ni odjeća, a knjiga, ni onihtiskanih ni onih rukom pisanih, još nije ni bilo, ta ljudi jošni pismo nisu poznavali. Ono što možemo naći premalo je,uglavnom je jednostavno kameno oruđe ili dio oružja. Svesu to nijemi predmeti koje trebamo pronaći, a zatim pažljivoi stručno razmotriti.

Sve one knjige, novine, predmete koji nam pomažu upoz-nati prošlost, zovemo povijesnim izvorima. (Kao što vodavira polako preraste u potok, a od više potoka nastane rječi-ca pa zatim rijeka čija se velika vodena količina ulijeva umore, isto tako od mnogo sitnih nalaza, podataka povjes-ničari sastavljaju sve što znamo o prošlosti.)

Povijesni izvori jesu svjedoci prošlosti. Među njih spada svešto nam pomaže upoznati stara vremena.

I. IGRAJMO SE POVIJESTI!

Možeš li nabrojiti koja su ti se zanimanjado sada svidjela? Što si sve želio biti? Što ti sesviđalo kod tih zanimanja?

Svako čovječje djelo može biti povijesni izvor � Odaberi jedno od njih, i reci kakve nam infor-

macije nudi o povijesti!

Igrajmo se povijesti! 5

VRSTE IZVORA

Povijesne izvore možemo svrstati u tri skupine.1. Materijalni (predmetni) spomenici. Ovamo pripada

vrlo mnogo stvari: pradavno oruđe, stari novac, zgrade,oružje, strojevi itd. Iz najstarijega doba, iz pradoba, imamosamo materijalnih spomenika.

2. Pisani (i slikovni) izvori. To je najvažnija skupina.Lako je razumjeti zašto povjesničari njih smatraju naj-važnijima, ta mnogo štošta možemo doznati iz kakvoga sta-rog pisma, knjige, novina...

O bliskoj prošlosti – poslije pisanih spomenika – najvišenam govore slikovni izvori: crteži, fotografije ili filmovi.

3. Pradavni običaji, predaje, stare pripovijetke, pjesme.Narodopis (etnologija) razmatra takve narodne običaje kaošto je maskenbal, uskrsno polijevanje, darivanje na SvetogNikolu ili slavljenje imendana. Iz mnogo sitnih informacijatočnije možemo shvatiti život nekadašnjih ljudi.

Od naših višestoljetnih pripovjedaka tko ne bi poznavaoone o Kraljeviću Marku ili kralju Matijašu? Povjesničariproučavaju i to koliko ima istine u tim pričama.

Na temelju Čitanke (4.-5. stranica) usporedi predaju o Csörszu iarheološki opis! Koje su glavne sličnosti i razlike?

Više puta ne može se točno odrediti kamo pripada nekipovijesni izvor jer na primjer novac ili grobni spomenicimogu se odjednom uvrstiti u više skupina.

Povijesne izvore inače možemo svrstati i tako da oni– prirodnim putem, „sami od sebe” ostanu do našega vre-

mena kao npr. neka starodrevna kost lubanje ili olupinabroda;

– ili su ih hotimice sazdali da informiraju sljedeće na-raštaje. (Ovamo mogu pripadati npr. sjećanja nekoga glaso-vitog vojskovođe o presudnoj bitci njegova života.)

MOŽE POMOĆI I JEZIKOSLOVLJE

Povjesničaru mnogo pomaže i proučavanje pojedinih jezi-ka, jezikoslovlje.

1. Srodnost jezikââ. Jezikoslovci – među ostalom – pro-matraju i to među više tisuća današnjih jezika koji jezicisliče jedan drugome. Ako u dva različita jezika nađu mno-go sličnih riječi, a i gramatika im je slična, onda su onivjerojatno srodni jezici. Govornici srodnih jezika davno suživjeli na istome mjestu ili jedan pokraj drugoga čak i ondaako su se odonda odselili na različite prostore.

2. Posuđenice. Slično drugim jezicima, i hrvatski jezikobogaćuje se novim riječima. Mnoge smo riječi preuzeli (ilipreuzimamo) iz drugih jezika onda kada upoznamo novestrojeve, predmete, zanimanja: zajedno s njima „posudili”smo i njihov naziv.

Zašto nema pisanih spomenika iz togadoba?

Neki je etnolog zabilježio staro prazno-vjerje prema kojemu prvoga dana novegodine treba jesti svinjetine jer će svinjau kuću riti sreću, no zabranjeno je jestikokošje meso jer će kokoš iščeprkatisreću iz nje.

O bojanju uskrsnih jaja neka starijaseljanka etnologu reče ovo: „Bojamo ijabukovom korom. Kiselu smo jabukuogulili, koru skuhali pa jaje stavili unutra,i postalo je lijepo žuto, osobito čudesno.Pisati (dakle crtati) običavali smo ivoskom. Lijepo smo ga ispisali, zatim gametnuli u crvenilo.”

U srednjem vijeku iz talijanskog jezikasmo preuzeli riječ cipelar jer se ondaraširio taj obrt.

Hrvatski stolari mnogo su učili odfrancuskih izrađivača namještaja, što sevidi i po tome da smo riječ rekaminpreuzeli iz francuskoga jezika.

Zašto se stari novac ili grobni spomenicimogu uvrstiti u više izvora?

Koja skupina izvora je „pouzdanija”?

Do kakvog zaključka možemo doći natemelju riječi „televizor” i „video”?

6 Igrajmo se povijesti!

Na daljnje čitanje, razgledavanje predlažemo za cijelu godinu:

Péter Horváth: Az ókor izgalmas világa (Zanimljivi starovjekovnisvijet) Történelmi olvasókönyv általános iskolásoknak.Budapest, 2000.

Christos Kondeatis: Párhuzamos világtörténet diákoknak(Usporedna svjetska povijest za đake). Budapest, 1991.

Domokos Varga – László Vekerdi: A világ kereke (Kotač svijeta).Budapest, 1985.

Angelika Vahlen: Az ókor világcsodái (Starovjekovna svjetskačudesa). Budapest, 1985.

Imre Marjai: Nagy hajóskönyv (Velika knjiga o brodarenju).Budapest, 1981.

Géza Supka: Kalandozás a kalendáriumban és más érdekességek(Hod po kalendaru i druge zanimljivosti). Budapest, 1989.

2. „POTONULA POVIJEST”

U romanu svjetskoga glasa „čudesno putovanje Nilsa Holgerssona”čitamo o nekom, na dno mora potonulome bajoslovnom gradu koji sesvakih stotinu godina izdiže iz vode, i u svojoj raskoši cijeli sat stoji naobali. Takvi gradovi u stvarnosti, dakako, ne postoje, no dio povijesnih

izvora trebamo tražiti pod zemljom (ili pod morem).

SPOMENICI POD ZEMLJOM

Mnogo je takvih starih gradova ili gradskih četvrti gdje seulaz najstarijih kuća nalazi niže od razine ulice, zato s ploč-nika (trotoara) do ulaza treba ići malo dolje. To, naravno,nije zbog toga što gradovi – kao u priči – polako tonu, negozato što se na mnogim mjestima razina zemlje polako ineopazice diže. Zašto?

1. Iz kojih izvora možeš upoznati svojuprošlost, prošlost svojih roditelja, djeda ibake? Skupljaj podatke! 2. Nabroji nekoliko takvih pisanih i materi-jalnih (predmetnih) spomenika koje si vidiou muzeju (ili na filmu)!

Vrste izvora– materijalni,– pisani (i slikovni),– nepisana tradicija (narodni običaji, pripovijetke, pjesme...).Informacije dobivene pomoću jezikoslovlja:– na temelju srodnosti jezika ili– na temelju posuđenica (riječi preuzetih iz drugog jezika)

Otkrivanje tovara potonula broda na morskome dnu

Brijeg pokriva ruševine starodrevnoga grada (Jerihon). Dobro se vide rovovi koje su iskopali arheolozi � Zašto u takvim slučajevimaarheolozi kopaju rovove, zašto ne raskopaju čitavi brijeg?

Igrajmo se povijesti! 7

Zrakom lebde milijuni zrnaca prašine, ta se prašina sta-loži na zemlju, i sve više uzdiže njezinu razinu. Tako vjetarkatkad pijeskom i prašinom zatrpa porušene ili srušene kuće,tvrđave i često ruševine cijelih gradova. Ljudi koji su nakonviše stotina godina došli ovamo, na ruševinama su podiglinove kuće. Možda nisu ni znali da pod njihovim nogama uviše slojeva zemlja pokriva ruševine više gradova.

Takve ruševine svjedoče o životu i smrti raznih naroda.Ovdje su podignuti gradovi, zatim se sjeklo mačem i paliloognjem, i sve se srušilo. Iznad mrtvoga grada podignut jenovi, živi grad.

Na temelju knjiga koje si pročitao ili filmova koje si vidio možešli reći primjer kada se u nekom naselju uništavalo mačem i ognjem?

U drugim slučajevima naši su predci hotimice kopali i udubinu zemlje zakopavali neke stvari. Prigodom neprija-teljskog napada često su pod zemlju skrivali svoje blago.Već mnogo tisuća godina ljudi svoje pokojnike (mrtvace) po-kapaju u zemlju, i istraživaču takvi grobovi mogu kazatimnogo. Kakve ostatke odjeće čuva? Što su sve zajedno smrtvacem ukopali u zemlju?

Pri potresu ili drugim katastrofama pak pod zemlju mogudospjeti, često neoštećeni, čitavi dijelovi zgrade (sobe, pod-rumi), i katkad više stoljeća čekaju sretnoga otkrivača.

Otkrivanjem materijalnih spomenika koji su dospjeli podzemlju bavi se arheologija. Kako se otkrivaju takvi nalazi?Često uistinu pomaže sreća: na primjer seljakov plug napovršinu izbaci starodrevne predmete, ili pri kopanju teme-lja neke kuće naiđu na arheološki nalaz.

Češće arheolog zna gdje treba vršiti iskapanja. Dobro jeako postoje stari zemljovidi (karte), ali ako ih nema, i ondamože pretpostavljati da kod dodira putova i rijeka možetražiti tragove gradova, a na vrhu bregova ostatke tvrđava.Može se oslanjati i na usmenu predaju koja čuva spomennekadašnjih naselja, važnih zgrada.

KAKO RADE ARHEOLOZI?

Kad su izabrali odgovarajuće područje, tamo obično kopa-ju istraživački rov. Na temelju pronađenih nalaza ili premaboji tla može se odrediti u kojem smjeru da se iskapanjeproširi.

Zatim počinje otkrivanje. To se najprije obavlja ašovom,zatim pak sve finijim oruđem: ručnim ašovima, noževimaotkrivaju nalaze. Na kraju ih očiste mekanim četkama, da-pače kičicama. Međuvremeno stalno fotografiraju, i zabi-lježe sve što su našli. A istinska „igra strpljenja” slijedi tekzatim! Otkrivene kosti ili zemljano posuđe tijekom dugogvremena često se raspadne na bezbroj sitnih komadića. Sva-kom djeliću treba naći mjesto, i zatim ih sastaviti u cjelinu.Dogodilo se da su arheolozi u Africi pronašli takav kosturprapovijesnog čovjeka čije je sastavljanje zahtijevalo šesttjedana rada više istraživača!

O teškoćama i ljepoti svoga zadatkaovako je pisao neki engleski arheolog:„Prva teškoća s kojom smo se suočili bilaje ta da nismo pronašli nijednu kovanicu(monetu) ili natpis pomoću kojega bismomogli ustanoviti vrijeme nastanka tihnalaza. Kako da odredimo iz kojeg dobapotječe nešto kad nema nijednog jedinogimena ili podatka?

Upravo je to zadaća arheologa. Ar-heologu je sve izvor. Ništa ne može bititako siromašno ili oskudno, a da nam neispripovijeda čitavu priču. Oruđe, crepo-vi, pa čak i kamenje, cigle zidova „glas-no” nam govore ako imamo sluha da ihrazumijemo.

Odabir mjesta iskapanja pomaže akoarheolog područje promatra iz zrakoplo-va (aviona). Na fotografijama ili filmusnimljenom iz zrakoplova vide se takviznakovi koje hodajući na zemlji, ne opa-žamo. Gdje se pod zemljom krije temeljneke stare kuće ili ostatci zida, tamobiljke rastu rjeđe jer manje mjesta ima zakorijenje. Na fotografiji snimljenoj izzraka takve bljeđe mrlje zapravo oblikuju„zemljovid”.

Često bi arheolozima bilo važno doz-nati da li neka podzemna šupljina krijetakve predmete radi kojih je vrijednootpočeti iskapanja. Tehnika nam već iovdje pomaže. U zemlji izbuše jamu, unju stave cijev, kroz nju spuste svjetiljke(lampe) i videokamere, i tako razmotrešupljinu. Fotoaparatom pričvršćenim zakraj slične cijevi koja je opskrbljena zrca-lima (ogledalima) mogu čak i foto-grafirati ono što krije šupljina. Zamis-limo kako su uzbudljivi trenutci kadaproučavaju ekran ili netom razvijene fil-move! Stoje li iznad prazne špilje ili grob-nice koja je prepuna uporabnih pred-meta, nakita?

Znate li reći primjere kada su pri sadaš-njoj gradnji otkrili spomenike prošlosti?

8 Igrajmo se povijesti!

O najstarijoj povijesti čovječanstva informacije nam nudesamo arheološki nalazi. Arheolozi (obično) vrše iskapanja, ina temelju nalaza zaključuju o tome kako su u davna vreme-na ljudi živjeli, čime su se hranili, u kakvim su zgradamaživjeli, u što su vjerovali.

Veoma mnogo arheoloških nalaza otkri-veno je slučajno, prilikom gradnje. Na temeljuštiva reci što u takvim prigodama čini arhe-olog! (→ Čitanka, 6.-7. stranica.)

Naročita vrsta arheološkoga rada jestpodmorsko istraživanje. Uslijed prirodnihkatastrofa čitavi gradovi, rjeđe otocidospjeli su pod vodu, i arheolog koji sepod more spusti u ronilačkoj opremitamo može načiniti zanimljive snimke, ina površinu donijeti zanimljive nalaze.

Danas već rijetko kad potone velikbrod, ali je u prošla vremena zbog bura ibitaka potonuće broda bila svakodnevnapojava. Za istraživače osobito je zanimlji-vo proučavati olupine broda pod vodom.Hladna i slana morska voda često nato-liko očuva drveni brod da se oprezno i uzveliku stručnost može podignuti napovršinu. Zatim ga, na veliku radost pos-jetitelja, prevezu u muzej.

1. Zašto arheolozi trebaju kopati?2. Navedi najvažnije oruđe arheologa!3. Kada arheolog promatra iz zrakoplova ili roni pod more?

Rad arheologa– odabir područja,– kopanje istraživačkog rova,– otkrivanje, čišćenje nalaza, određivanje njihove starosti.

Snimak iz zraka o mjestu gdjeje prije više tisuća godinastajala kuća � Objasni zaštose iz zraka vidi obris neka-dašnje kuće! � Reci (ilinacrtaj) kako je po tvomemišljenju izgledala ta kuća!(To jest u mislima rekonstrui-raj – ponovno sagradi – tu

kuću!)

Arheolozi u poslu � Kakvo oruđe prepoznaješ na slici? Koje su za štoupotrebljavali?

II. PRAPOVIJEST

ŠTIVO

PRIJE POVIJESTI. RAÐANJE SUNCA I ZEMLJE � Po mišljenjuznanstvenika golemi oblak plina i prašine koji je kovitlaosvemirom, otprilike prije pet milijardi godina zgusnuo se utešku masu. Tako je nastalo naše Sunce. Preostala masa ukolutastom obliku razmjestila se oko Sunca koje se okretalo,zatim su joj se veći dijelovi zbili. Tako su – otprilike u istovrijeme kao Sunce – nastali planeti, na primjer Zemlja.

Teško, gotovo je nemoguće zamisliti tako golemi vre-menski raspon. Kako bismo lakše shvatili, radi igre zamis-limo da je od nastanka Zemlje do danas prošao svega jedandan, dakle dvadeset i četiri sata! Što misliš, otprilike u ko-jem satu je nastao čovjek? Ujutro? U podne? Ili samo pred-večer? Čitaj dalje, iznenadit ćeš se!

NA ZEMLJI SE RAÐA žIVOT � Zemlja je dakle oko nultog satanastala od oblaka plina i prašine. Prolazili su „sati”, i jedvase što dogodilo. Vrela površina Zemlje se stvrdnula, nastaloje kopno (samo jedan jedini kontinent!) i golemi ocean.Samo „uvečer oko 11 sati” (dakle u 23 sata) počeo se raspa-dati taj jedini kontinent. Njegovi su se dijelovi duž napuklinapolako udaljavali jedan od drugoga. To udaljavanje nastavljase i danas – godišnje nekoliko centimetara. Tada su u moruveć živjeli kralježnjaci: ribe.

„Nešto iza 11 uvečer” pojavili su se „strašni gušteri”, grčkirečeno dinosauri. Ti golemi gmazovi dugo vremena suvladali Zemljom. Nije se čuditi ta među njima je bilo i 12metara visokih i 30 dugih. Kao današnja trokatnica! Naosnovi pronađenih kostiju znanstvenici su izračunali da suneki od njih mogli težiti i do 100 tona! (Jedan sadašnjiodrasli slon teži „samo” pet tona. Dakako, ni to nije „kate-gorija muhe”, pomisli samo da pokoji veći osobni automo-bil teži otprilike jednu tonu.)

NASTANAK ČOVJEKA � „U pet do ponoći” (to jest prije 20 mi-lijuna godina) u Africi su živjeli oni pramajmuni koje većinaznanstvenika smatra zajedničkim predcima čovjekolikih maj-muna i čovjeka. Poslije više milijuna godina Afrikom su ski-tala takva polumajmunska i poluljudska bića koja su hodalaveć stalno na dvije noge.

Konačno, otprilike prije 30 tisuća godina („to jest samopola sekunde prije ponoći!”) na Zemlji se pojavio današnjičovjek. Znanost ga je prozvala homo sapiensom, daklerazumnim čovjekom.

Homo sapiens pripada jedinoj vrsti. Unutar vrste razliku-jemo rase jer se čovjek tijekom više tisuća godina prilago-đavao raznim uvjetima okoliša. Ljudske rase (negrid, mon-golid, europid) uglavnom se razlikuju po boji kože. Ta jerazlika beznačajna. Na primjer boja kože novorođenčadi –bez razlike kojoj rasi pripada – vrlo je slična.

Koliko planeta ima u našem Sunčevu su-stavu? Navedi imena pojedinih planeta!

U zemljopisnom atlasu nađi takve crteobala koje sada pripadaju raznim kontinenti-ma, ali se dobro mogu prilagoditi jedna uzdrugu! Iz toga možemo zaključiti da su neka-da davno pripadali istom kontinentu.

Borba dinosaura

10 Prapovijest

3. POČETAK POVIJESTI

Ima razumnijih i manje razumnih životinja.Ima koje većma sliče na čovjeka – takvi su na primjer čovjekolikimajmuni a ima koje su manje slične (ili uopće ne sliče na nas).

Što je tomu razlog?

Povijest čovjeka pruža se u nezamislivo daleku prošlost.Znanstvenici pretpostavljaju da predčovjek, naš dalekipredak koji je živio prije više milijuna godina, još je višesličio na majmuna nego današnji čovjek. Prema tomu, čov-ječje tijelo razvija se zajedno s prirodom, ali ne potječemood majmuna, nego nam je predak zajednički. Od majmunanikada neće biti čovjek! „Zajedničkoga pretka” – znanstve-nici ga zovu manjkajućom karikom – istraživači ni do danasnisu našli.

PRAPOVIJESNI ČOVJEK

Predčovjek se za hodanje služio samo stražnjim nogama.Ruke (prednji udovi) nisu mogle služiti za hodanje, negotim više za hvatanje. Prsti su mu postajali sve duži i vještiji.Ruke su mu sposobne da podignu kamen, batinu i da to

Na kojim kontinentima žive pripadnici spo-menutih rasa?

Čovjekovo „rodoslovlje” � Na osnovi crteža dokažida današnji čovjekoliki majmuni ne mogu se raz-

viti u čovjeka!

Negridni, mongolidni i europidni tip današnjega čov-jeka � Navedi vanjske razlike kod pojedinih tipova

(rasa) današnjega čovjeka!

gibo

n

današnji homo sapiens 30 000 godina

neandertalac80 000 godina

vértesszõllõški čovjek 1,6 milijuna godina

vješti čovjek3 milijuna godina

oran

guta

n

goril

a

čim

panz

a

Takvi su mogli biti prvi ljudi koji su već izrađivali oru-đe. Arheolozi ih zovu „vještim ljudima” � Po čemu„vješti čovjek” sliči na majmune, a po čemu na

današnje ljude?

Prapovijest 11

upotrebljava. Tako je naš predak lakše mogao pobijeditiživotinje, a batinama je dosegao plod viših voćaka.

Po arheološkim nalazima pretpostavljamo da se čovjeko-va lubanja znatno izmijenila. Mozak prapovijesnog čovjekabio je manji, otprilike polovica, trećina današnjega, zato muje i lubanja bila manja. Još nije imao visoko čelo, čeona muje kost iznad očiju produžena koso unatrag. Tijekom razvo-ja obujam lubanje bivao je sve veći, a to je – prema arheo-loškim nalazima – vidljiv dokaz da nam je predak postajaosve umniji, pametniji.

NALAZIšTA

Arheolozi su našli, a i dandanas nalaze mnoge ostatke kos-tiju prapovijesnog čovjeka. Najstariji nalazi pronađeni su uAfrici. To nije slučajno: prema znanstvenicima s toga konti-nenta potječe čovjek, koji je odavde prešao na druga područ-

Zašto je čovjek, koji hoda na dvije noge,vještiji od majmuna?

Olduvanska raspuklina. Vidimo okoliš (a), lubanjuprapovijesnog čovjeka koji je ovdje živio (b), zamiš-ljeni crtež današnjega crtača o tome tipu čovjeka (c)

i nekoliko predmeta kojim se koristio (d)

Razvoj lubanje. (Crta razdvaja ličnu i moždanu lubanju.) � Na temelju tihcrteža navedi najbitnije promjene! � Koja lubanja sliči najviše, a koja

najmanje na lubanju „vještoga čovjeka” koga vidiš na prijašnjoj slici?

a

d

b

c

12 Prapovijest

Najzanimljivije nalazište na svijetu kojenas upoznaje s početkom čovjekove povi-jesti jest Olduvanska raspuklina u Tanza-niji. Tu, duboko pod zemljom, pronašlisu više milijuna godina stare ostatke pra-povijesnog čovjeka.

Zanimljiv je i način na koji su otkri-veni ti nalazi. Nekada je taj kraj zadesiopotres pa su zbog toga neka područjadospjela niže. Neka je rijeka počela teći usuprotnom smjeru, i voda je tijekom višestoljeća iskopala duboku provaliju. U tojprovaliji arheolozi su otkrili kosti ljudikoji su ovdje živjeli prije tri milijuna go-dina! Pokraj kostiju našli su klesanokameno oruđe.

Jedan od najzanimljivijih nalaza jest uAfrici pronađeni gotovo čitavi kostur.Arheolozi su mu dali ime Lucie (lüsi).Lucie je bila 110 cm visoka, i umrla je u18.–20. godini života.

Na zemljovidu nađi Tanzaniju! Kad biiz Madžarske htio otputovati u Tanzanijuzrakoplovom, u kojem bi smjeru krenuo?

ja Zemlje. Zato se o Africi veli: „tu se zibala (njihala) koli-jevka čovječanstva”.

I u našoj domovini imamo nalazišta svjetskoga glasa. UVértesszőlősu, nedaleko od autoceste Budimpešta – Beč, unekom starom rudniku iz zemlje su na površinu dospjelidječji zubi i klesano kameno oruđe. Arheolozi su eksplozi-jom odstranili kameni gornji sloj, i tada je otkriven diolubanje stare umalo pola milijuna godina (zatiljna kost )!Budući da su tu kost pronašli na Samuelov dan, tamošnjivodeći arheolog toga prapovijesnog čovjeka nazvao jeSamuelom (Sámuelom).

Samuel je živio i lovio pokraj mlakih izvora. Tu supronađene i životinjske kosti i ostatci ognjišta. Stvrdnutimulj očuvao je i tragove životinja koje su išle prema izvoru,dapače i otisak stopala jednog lovca! Iznad tih nalazapodignut je muzej.

Toliko je ostalo od Lucije Takva je mogla biti Lucie. Lubanju sujoj sastavili na temelju pronađenih

izvornih (originalnih) kostiju

Trag čovječjeg stopala iz Vértesszõlõsa. Možda jeovuda išao „Samuel”?

„Samuelova” zatiljna kost iz Vértesszõlõsa, jednogod najstarijih europskih nalazišta kostiju prapovijes-

nog čovjeka

PRAPOVIJESNO ORUÐE, SREDSTVA

S razvojem svog razuma i vještine ruku, čovjek je upotreb-ljavao i izrađivao sve složenije oruđe.

Isprva nije mijenjao oblik kamenja, batina, životinjskihkostiju. Upotrijebio ih je onako kao što ih je našao. Nasto-jao je, međutim, naći predmete odgovarajućeg oblika. Nekise kamen, na primjer, najbolje može upotrebljavati ondaako se dobro može uhvatiti, ako mu je jedan dio oblog,okruglastog oblika (to pristaje uz dlan), a drugi dio šiljast,čime može zadati smrtonosan udarac, a dobro se možeupotrijebiti i za drobljenje ubijene životinje.

Vjerojatno je takav oblik poticao prapovijesnog čovjekada i sam oblikuje oruđe. Tražio je tvrdo kamenje koje sedobro može rascijepati. Udarao ih je jedan o drugi pa jetako izrađivao ručni kamen. Prikladni je kamen najčešćebio kremen .

Reci kako se izrađivalo kameno oruđe! (→ Čitanka, 10. strani-ca.)

Prapovijest 13

Manje predmete izrađivali su iz opsidi-jana, osobitog, tamnog kamena. Rijetkoga može naći, zato je poslužio za izradusamo finijeg oruđa. Proziran je i vrlo tvrdpoput stakla. Ako ga udaramo, iz njeg seizdvajaju tako oštri komadići kao stak-leno triješće. Od njih su postala sječiva ilioruđe za guljenje životinja.

Znatiželjni arheolozi su isprobalimogu li i oni napraviti takvo kameno oru-đe. Ispostavilo se da mogu. Nakon kraćevježbe, za nekoliko sati mogli su isklesatidobro uporabljiv ručni kamen.

Što je „guljenje? Što misliš, za što suupotrebljavali oguljene životinjske kože?

Ako je čovjek kamenoga doba kremenhtio vrlo točno isklesati, onda nije radiodrugim kamenom, nego je u jednoj rucidržao dlijeto izrađeno od tvrde kosti(npr. od irvasova roga), a u drugoj ka-men, i time je klesao.

Osti su posebna vrsta bodeža i koplja.Vrh su im djelali iz kosti ili roga. Ostinisu bile opasne samo zato što su bilešiljaste nego i zato što su imale zupce kojisu stršili unatrag, pa nakon uboda zapelesu o kožu životinje, pa ranjena životinjanije mogla pobjeći.

Osti su upotrebljavali uglavnom ribari.Što misliš, zašto?

Zašto je morao živjeti u skupini? (Misli načovjekove tjelesne sposobnosti!)

Odvojene oštre i šiljaste kamene dijelove ili osušene iraspolovljene životinjske kosti ondašnji je čovjek pričvrstioza kraj batine: izradio je bodež i koplje. Bodež je, kao što iriječ kaže, upotrebljavao za bodenje, a koplje za bacanje naživotinju. Oštre kamene komade vezao je za kratak držak:tako je postala kamena sjekira. Napravio je najvažnijelovačko oružje: luk i strijelu.

MEÐULJUDSKI ODNOSI – DRUŠTVO U PRAPOVIJESNO DOBA

Već je i prapovijesni čovjek živio u skupinama, i unaprijed jeisplanirao svoje zadatke. Životinje su u lov išle onda kad subile gladne. Čovjek je isplanirao lov, izradio si je za tooružje, dugo je proučavao navike životinje koju je htio ulo-viti.

Vrste ručnoga kamena � Promotri tragove klesanja!

14 Prapovijest

Koja znanost proučava običaje, način živo-ta ljudi? (1. lekcija)

ŠTIVO

ISHI, POSLJEDNJI DIVLJI ČOVJEK � Još i danas, naravno u svemanjem broju, žive takvi narodi kojima je glavno zanimanjelov, ribolov i skupljanje plodova, kao u prapovijesti. Znan-stvenici sa zanimanjem proučavaju način života takvih ljudi.

Spisateljica Theodora Kroeber [krőber] nije samoproučavala svagdašnjicu tih lovaca koji su živjeli na raziniprapovijesnog čovjeka, nego je o svojim zapažanjimanapisala zanimljivu knjigu s naslovom Ishi, posljednji divljičovjek. Pogledajmo kako se Ishi pripremao na lov: „Kada jeiz tabora ili sela krenuo u lov, jelenja koža pokrivala mu jesamo slabinu, u tobolcu je nosio svoj luk i strijele. Ishi je biođavolski lovac. Kroz grmlje je išao bešumno sve dok nije sti-gao do prikladne čistine. Tu je stao, izvadio je luk, isprobaomu je tetivu kako bi bilo kada bi mogao odapeti strijelu,zatim je pod desno pazuho turnuo nekoliko strijela; one mupri strijeljanju nisu smetale, ali su u svakom trenu bile priruci. Ako je u blizini spazio ili nanjušio divlju životinju,odnosno čuo njezino kretanje, skriven među stijenama iligrmljem, čekao je, ako je trebalo, satima.

Drugi put je pak na čelo pričvrstio prepariranu srnećuglavu, obično zajedno s rogovima. Tako se kretao amo-tamomičući životinjskom glavom iznad stijene ili grma, trzaonjome kao da tobože pase. Videći životinjsku glavu, nanekoliko koraka mu se približila čak i razvijena srna ili srndać.”

1. Što arheolog može zaključiti na temelju pračovječjih kostiju?(Kostur, lubanja.)2. Kako se razvijalo oruđe prapovijesnog čovjeka?3. Zašto je strijela razvijenije oružje od ručnoga kamena?

Razvoj prapovijesnog čovjekaPo njegovu tijelu: – uspravan stas, vješte ruke,

– velika lubanja.Po njegovu oruđu: – nađeni kamen, batina, komad kosti,

– ručni kamen,– bodež, koplje, kamena sjekira, osti,– luk, strijela.

Skupni i razumni način života postupno je kod čovjekarazvio govor. Svoje misli najprije je izražavao uzvicima ikretnjama ruku, a zatim riječima i rečenicama. To je pakčinio već ne samo onda kada je skupini prijetila opasnost(na takvo upozorenje sposobne su i životinje) nego i u dru-gim prigodama. Tako je govor postajao sve izraženiji i slo-ženiji. Usporedno s razumnim radom (npr. izrada oruđa) igovorom njegov razum i razmišljanje postajali su sve razvi-jeniji. Unaprijed isplanirani, razumni rad, razmišljanje i govorrazvijali su se istovremeno, pomažući jedan drugome. Nijedannije mogao preteći drugoga. Te tri stvari su najvažnije koječovjeka odvajaju od životinja.

Lovci u Botswani � Pogledaj im držanje tijela!� Kakvim oružjem love? Pogledaj urese na oružju!

Uspješan lov – kako je to zamislio jedan današnjicrtač

Prapovijest 15

4. KAKO JE ŽIVIO PRAPOVIJESNI ČOVJEK?

Život prapovijesnoga čovjeka bio je znatno nesigurniji negodanašnjega čovjeka, barem onoga koji živi u razvijenijim

zemljama. Hoće li biti dovoljno hrane u idućem razdoblju? Kakosu nabavljali hranu? Među inim, o tome glasi sljedeća lekcija.

ŠTO SU JELI?

Ljudi koji su izrađivali oruđa živjeli su u skupinama. Čla-novi skupine, takozvane horde, skitali su zajedno, zajedno sutražili takva područja gdje ima mnogo divljeg voća, bobica,gljiva, jestivog korijenja. Bitno je bilo da u blizini bude pitkevode: potok ili rijeka.

Skupljeni plijen nisu smjesta potrošili (kao životinje kojesu živjele u čoporima), nego su prevezli na mjesto stanova-nja, i međusobno podijelili. Tako su osiguravali da ne gladu-ju oni koji zbog bilo kakvog razloga nisu mogli sudjelovatiu pribavljanju hrane.

Odrasli muškarci uglavnom su se bavili lovom. Katkada sulovili samo zato da svoju hranu mesom učine raznovrsni-jom, ali je lov često bio od presudne važnosti jer drugdjenisu mogli doći do hrane. To je bilo onda kada su već pojeli

Najveća rasprostranjenost stalnoga ledenog pokrivača na sjevernoj polutki � Pomoću zemljopisnog atlasa ustanovi područje kojihvelegradova je pokrivao ledeni pokrivač u ledeno doba!

SJ E

VE

RN

AAM

ER

I KA

A T L A N T S K I O C E A N

T I H I O C E A N

L E D E N O

M O R E

Sjeverni pol

G r e n l a n d

E U R OP

A

I S T O Č

NA

AZ

I J A

S RE

DN

JA

AZ

I JA

Najveća rasprostranjenost ledenogpokrivača na sjevernoj polutki

Doba vječne zime

Lov i ribolov osobito važnim postali su u le-deno doba. Za predugog trajanja čovjeko-va razvoja klima se na nekim područjimaviše puta promijenila. Bilo je povoljnih,toplih razdobalja kada su nastale gustešume, i među bujnim raslinjem živjelo jemnogo životinja. Drugi put je pak usli-jedilo ledeno doba, razdoblje vječnezime. Ledeni pokrivač Zemljinih polova ti-jekom više tisuća godina prekrio je golema,nekada biljkama obrasla područja, što jeumnogome otežalo život živih bića (me-đu njima i čovjekov život) i na onim pod-ručjima koja led nije pokrio.

Od pojave čovjeka, na Zemlji je biločetiri ledena doba. Tada su se osobitorazmnožile krupne zvijeri. Ljudi su zapa-zili kojim putem idu životinje k vodi, pasu ondje iskopali duboku jamu, pokrili jegranjem te prekrili zemljom ili snijegom,da se ne može opaziti. Životinju koja jespala u takvu zamku, na primjer mamuta

, kopljima su izboli ili kamenovali.

Ako je u blizini bila močvara, lovci su, vitlajući batinama i vičući, životinje tjeraliu močvaru, gdje su one zaglibile, i nisumogle pobjeći od ljudi. U brdovitom kra-ju ljudi su vrebali pokraj provalija, i ju-reće životinje (na primjer jelene) gonili uprovaliju, gdje su one smrtno stradale.

16 Prapovijest

sve što se pojesti moglo na njihovu području, i kada sukrenuli dalje, stigli su na područje s manje biljaka. Zimi jelov i ribolov uvijek bio potreban.

GDJE SU STANOVALI?

Uvijek je bilo vrlo važno odabrati odgovarajuće mjestostanovanja. Ako je neka skupina ljudi imala sreće, mogla seuseliti u neku špilju, ali je to malo kome uspjelo jer je špiljabilo malo. Uglavnom su stanovali u šatorima sastavljenimod životinjskoga krzna, granja, a često i od kostiju velikihživotinja. To katkad nije bio nedostatak jer su se šatori brzomogli rastaviti, pa je skupina mogla pokupiti svoje stvari, islijediti krda velikih životinja.

VATRA: PRIJATELJ ILI NEPRIJATELJ?

Prapovijesni čovjek zacijelo je isto tako panično bježao kaoživotinje kada je munja upalila šumu. Zahvaljujući svomerazumu, polako je shvatio da mu vatra može biti i odpomoći. Na mjesto stanovanja odnio je goruću granu, i toga je štitilo od zime i napada zvijeri. Središtem života hordepostalo je jednostavno, u zemlji iskopano ognjište čije su bočnestrane obložili kamenjem.

Uporaba vatre omogućila je trajnije nastanjivanje u hlad-nijim krajevima, ali je važna bila i zbog hrane: meso su uvećim komadima spekli.

Najveći izum prapovijesnoga doba bilo je možda to kada suljudi shvatili da i oni mogu naložiti vatru. Kada su dva kame-na udarali jedan o drugoga, često je nastala iskra, i upalilapripremljenu suhu travu. Od toga brža i sigurnija bila je

Na temelju crteža u Čitanci reci kako suupotrebljavali osti! (→ Čitanka, 12. stranica.)Danas ljudi kojih zanimanja upotrebljavajuosti? Raspitaj se! Zašto međunarodni ugovoriograničavaju njihov rad?

Zašto se zimi moglo preživjeti samo od lo-va i ribolova? Danas zašto ne trebamo zimiloviti i ribariti?

Lov na mamuta � Na temelju crteža ispripovijedaj što se dogodilo pred tuscenu, što se događa u trenutku koji prikazuje slika, i što će biti nakon

toga?

Život u taboru � Reci što rade ti ljudi!

Prapovijest 17

uporaba kresiva: čovjek koji je obavljao opaljivanje kame-nom napravio je malo udubljenje u mekanu drvetu, zatim jetražio tvrđu drvenu močicu koja je potpuno pristajala uudubljenje. Močicu je pritisnuo u udubljenje, i među dla-novima brzo ju okretao amo-tamo. Zahvaljujući toj radnji,na kraju močice pojavila se žar.

1. Za što je čovjek prapovijesnog doba mogao upotrebljavati ko-žu, meso i kosti ubijene životinje?2. Što misliš, kakve su poslove obavljali muškarci, žene i djeca?3. Za što su sve mogli upotrebljavati vatru?4. Pomoću slike u ovoj knjizi ispripovijedaj kako su ulovili ma-muta! (Kao da si i ti bio ondje.)

Život u prapovijesno dobaPrehrana: – skupljanje,

– lov, ribolov.Ledena doba → mijenja se način života:

– važnost lova,– uloga vatre.

5. UMJETNOST ILI ČAROLIJA?

Arheolozi (ili neki drugi sretnici) često nađu takve predmete koje je izradio pračovjek, no ipak nemaju nikakve

„koristi”. Nije to ni oruđe ni oružje, nego manji ili veći kipovi,reljefi, crteži ili zidne slike.

KIPOVI, CRTEŽI, ZIDNE SLIKE IZ PRAPOVIJESNOGA DOBA

Ljudi koji su živjeli u prapovijesno doba, ostavili su namraznorazna umjetnička djela.

Na kamen ili mamutovu kost urezani jednostavni malicrteži uglavnom prikazuju životinje. Često otkriju isklesane,nekoliko centimetara visoke kipove koji prikazuju nekog čov-jeka ili životinju. Među prvima najglasovitije su ženske fi-gurice. Tijelo im je oblo, zdepasto, ali im lice nije izrađeno.

Po čemu je glasovit Vértesszőlős? (Vidi 3.lekciju.) Arheolozi ovdje su našli iognjišta. Na njih su ondašnji ljudi stav-ljali isitnjene, masne kosti koje su polakogorjele i dugo zadržale žar. Ako su svepokrili čak i zemljom, vatra se i nakonviše dana mogla potaknuti!

U prirodi vatra nije nastajala samoudarom groma. I izbijanjem vulkana okolno bilje se zapalilo; dapače za velikevrućine, na jarkom suncu isušene biljkesame su se mogle upaliti.

Pogledajmo kako je naložio vatru Ishi,„posljednji divlji čovjek”: „Rukom je pre-ma dolje pritisnuo batinu koju je okretaou udubljenju. S bočne strane udubljenjaodvajalo se drveno triješće koje se pretvo-rilo u fini prah, koji je počeo tamnjeti ipomalo se dimiti. Zatim je postalo svecrnje i vrlo se dimilo. Tada je Ishi svebrže okretao tu batinu, i približavajući secilju, gotovo suludo ju je vrtio sve dok seiznenada nije pojavila prva iskrica napougljenom drvenom prahu. Odande sevatra raširila na pripremljenu hrpu za-paljiva materijala. Čim se upalila, Ishi jena vatricu bacio malo trave pa skalja;pažljivo je puhnuo na oganj, i već jeplamtjelo.”

U špiljama gotovo uvijek prikazuju živo-tinje, obično konje i bizone . Umalouvijek vide se s bočne strane, katkad i podvadeset-trideset jedan pokraj drugoga.U tjelesa su im katkad ucrtali šiljke stri-jela ili koplja. U dubini francuske špiljeLascaux (lasko) na stijeni se vide slikepet metara dugih i dva metra visokih bi-kova. Tako su lijepi da im može zavidjetičak i današnji slikar!

Kako se izrađuju špiljske slike?Obično iz zemlje iskopanim mineralnimtvarima, pogotovo crvenkastosmeđimokerom . Tamnije nijanse naslikane suugljenom.

Opaljivanje i uporaba kresiva � Kako se zovu predmeti koje vidiš na slici,i koji kakvu ulogu ima pri dobivanju žari?

Najprije su od dlake napravljenimkistom ili štapićima za bojanje nacrtaliobris, zatim su tijelo životinje popuniliprskanjem boje. Rijetko kad su nacrtaličovjeka; ako jesu, činili su to vrlo jednos-tavno, crtali su „paličaste” ljude, kaodanašnji polaznici dječjih vrtića.

Prapovijesni „umjetnik” vješto je iskoristio prirodni oblikkamena, koji je udaranjem i dubenjem dalje oblikovao takoda poprimi lik životinje ili čovjeka.

Još su glasovitiji prapovijesni špiljski crteži. Najljepše supronašli u današnjim španjolskim i francuskim špiljama.

Jednostavniji crteži sastoje se samo od crta (linija).Zanimljivi su oni gdje je „umjetnik” na zid pritisnuo svojuruku, i oko nje rasprsnuo boju (za to je vjerojatno upotrije-bio neku cjevastu kost), ali su najljepše goleme slike kojeblistaju svojim žutim, smeđim, crvenim i crnim bojama.

18 Prapovijest

Slike su katkada otkrivene posve slučaj-no. Špilju Lascaux otkrila su četvoricadječaka pri šetnji psa. Pas je opazio li-sičju jamu. Počeli su kopati, i odjednomugledali ulaz u neku špilju...

Slike u španjolskoj špilji Altamira pro-našli su tako da je petogodišnja kći otpra-tila svojeg oca arheologa kada je on nam-jeravao iskapati u špilji. Djevojčica je raz-gledala, pogledala na strop špilje i, izne-nađena, uzviknula:

– Pogledaj, tata, bik!Pri svjetlu visoko uzdignutih svijeća

ukazao im se čudesan prizor. Stijenešpilje bile su prekrivene golemim slikamabikova, bizona, divljih konja, divokoza.Vide se ondje i takve životinje kojih ušpanjolskoj već odavna nema.

Najglasovitiji prapovijesni kipić jestženska figura klesana iz vapnenca. Pro-nađen je na području današnje Aust-rije (willendorfska Venera) � Prapo-vijesni čovjek najbitnijim vrlinamažene smatrao je plodnost i zdravlje.

Kako to dokazuje ta figurica?

Špiljska slika (špilja Altamira) � U kakvu položaju prikazuje bizona? � Okarakteriziraj tu sliku kao umjetničko djelo (oblik, bojeitd.)!

Otisak „umjetnikove”ruke na stijeni špilje� Na temelju lekcijereci kako je mogao

nastati taj crtež!

ZAŠTO SU IZRAÐIVANI TI KIPIĆI, CRTEŽI, SLIKE?

1. Jer su lijepi. Zacijelo zadaća većine tih umjetničkih djelabila je zadiviti drugoga, priuštiti radosti drugom čovjeku.Čovjek je oduvijek nastojao iskititi, uljepšati svoju okolicu.I dandanas zato stavljamo na zid fotografije, slike.2. Ima u tome ipak nekih nejasnoća! Najljepše špiljske slikečesto se nalaze na teško otkrivenim, jedva prohodnim i pot-puno tamnim mjestima. Ljudi koji su načinili te slike vjero-jatno su mislili da će svoj lov olakšati ako životinje naslika-ju, osobito ako ucrtaju i strijele.

Možda su u dubini tih špilja, pred crtežima obavljali ineke „čarolije”, „obrede” radi pridobivanja ili pobjeđi-vanja „duha tih životinja”. Te obrede stranom riječi naziva-mo magijom.

Čarolije su obavljali uglavnom radi pridobivanja prirod-nih sila. To zovemo obožavanjem prirode.

Prapovijesni ljudi vjerovali su da životom upravljaju nad-naravna bića, duhovi. Njih su nastojali pridobiti čarolijama.

Prapovijest 19

POKAPANJE MRTVIH

Pokapanje mrtvih uobičajilo se samo na kraju prapovi-jesnoga doba. Mrtvaca su često okitili, kožu mu obojalicrvenkastosmeđom bojom (boja života), a katkad su pokrajnjega stavili i neke uporabne predmete. Vjerojatno su mislilida će ih pokojnik još upotrebljavati u zagrobnom životu.

U grob stavljenim predmetima izražavali su dakako isvoju duboku tugu. Otkrili su i takvu grobnicu gdje masacvjetnih ostataka svjedoči o tome da su pokojnika položilina cvijećem pokrivenu postelju i pokrili ga cvijećem.Zacijelo su ga jako voljeli!

1. Što prikazuju prapovijesni kipovi i slike?2. Zašto su čarolije smatrali važnim?3. Poznaješ li običaj koji se temelji na praznovjerju?

Prapovijesna umjetnost

Ukrašavanje, ljepota, a ujedno i vjera u čaroliji:– crteži, kipovi, špiljske slike,– glazba, ples.Pogrebni običaji ← vjerovanje u zagrobni život.

Ishi, posljednji divlji čovjek koga smoupoznali u štivu iza 3. lekcije, svoje stre-lice uvijek je obojio dvjema bojama, jed-nakim uresima iako mu to pri lovu nijepriuštilo nikakve koristi.

U nekoj francuskoj špilji sačuvani su gli-neni kipovi bizona. Oko njih se videtragovi nogu, što kazuje o tome da sunekada plesali oko kipova. U špilji sudakle priređivani obredi. Oni su zacijelobili popraćeni plesom i glazbom; obojepripadaju prapovijesnoj umjetnosti. Ujednoj madžarskoj špilji (Istállóskő) pro-nađena je svirala s tri jamice napravljenaod butne medvjeđe kosti, a u nekoj fran-cuskoj špilji pronašli su frulu načinjenuod osam životinjskih kostiju.

U prapovijesno doba čovjek se plašiopovratka pokojnika, zato su nastojalipostići da se on dobro osjeća na drugomsvijetu. Radi toga pokraj njega u grob sta-vili su mu odjeću, nakite. Na mnogimmjestima pazilo se i na to da se pokoj-nikovo ime ne izgovori jer se vjerovaloda će time potaknuti pojavu njegovaduha.

Po njihovoj vjeri duša nije neraskidivosvezana s tijelom, što dokazuju čovjekovisnovi. Tada duša odbjegne i osamostalise. U trenutku smrti pak duša zauvijek na-pusti tijelo.

Izrađuje se špiljska slika � Reci čime je prapovi-jesni „umjetnik” slikao!