I svanula Je zora

8/20/2019 I svanula Je zora

1/76

RafaelaR

~ 1 ~ Anna


2/76

RafaelaR

Sandra Darnley

I svanula

je zora

~ 2 ~ Anna


3/76

RafaelaR

1.

Zašto se Eliza vratila u Ashingby poslije pet godina izbivanja?Miran život njene sestre Ellen tim je povratkom bio doslovce okrenut naglavce. Kad se policija pojavila u cvjećarnici u kojoj je radila, da jeobavijesti o nesreći, ona je saznala samo to da je Eliza ostala na mjestumrtva za upravljačem športskog automobila i da se Jess, njihovašestogodišnja sestrica koja je bila s njom u autu, u bolničkoj posteljibori između života i smrti. Od dana nesreće Ellen je provela mnogo satiuz taj krevet držeći je za ruku i govoreći joj gomilu gluposti, u nadi daće postići neki znak odgovora, ali još se nije navikla na to da je viditakvu, s patničkim lišcem, blijedim poput jastuka na kojem senaslanjala glava crvene kose, još crvenije od Ellenine.

- Dušo, kako si? - upita je Ellen začuvši kako je djevojčicazastenjala.

- Uvijek me boli. - Znam, Jess, ali sad će doći sestra da ti da sredstvo za smirenje. - Jesi li mi ih donijela?- upita djevojčica, otvorivši oči. - Jesam, ta obećala sam ti. - Daj da ih vidim. Ellen se sagne da uzme torbu, skrivajući lice crvenom kosom da joj

se ne bi vidjele suze, i pruži joj plesne papučice. Bile su vrlo bijele,sjajne, nove novcate, i Jess ih je vrlo voljela. Ellen ih joj je darovala zarođendan, nekoliko dana prije nesreće. Šest mjeseci prije Jess je počelapohađati plesnu školu i već od prvog sata je bila oduševljena. Učiteljicaje rekla da je vrlo nadarena, a djevojčica je već maštala o tome kako ćena kraju godine u oglednoj predstavi odplesati ulogu Puha u baletu

Alice u zemlji čudesa. Sad će neka druga djevojčica navući smiješandlakavi kostim, a Jess možda više nikad neće moći plesati, ali to nijeznala . Još joj nisu rekli težinu njenih ozljeda.

- Vrlo me boli!- ponovi, nemirno se meskolje ć i pod pokrivač em.-Kad će me prestati boljeti?

- Brzo, dušo. - Na vrijeme za predstavu? Dovedena u nepriliku tim pitanjem,

Ellen je načas oklijevala s odgovorom.

~ 3 ~ Anna


4/76

RafaelaR

- Ne vjerujem. Jess, ali i ubuduće će biti predstava, i tad ćeš bitiposve zdrava.

- Obećaješ li to?

- Obećajem - svečano reče njena sestra, znajući kako postoji vrlomala vjerojatnost da održi obećanje. - Vrijeme za posjete je isteklo!- reče sestra, ušavši da djevojčicu

spremi za noć. Ellen poljubi sestricu, obećavši joj da će doći i idući dan. Sve se te

godine brinula za nju poput majke i sad joj se činilo nemogućimpovjeriti je nekome drugome. U praznom predvorju ju je čekala Bell.Draga, vjerna Bell, koja je s njom dijelila bol i strepnje za svih tih dana.

- Kako je?- upita je Bell, požurivši joj u susret. - Uvijek isto. Neprestano me pita za predstavu. - Još ne zna ništa? - Ne ne mogu joj reći. Jess je uvjerena da je slomila nogu ...- Zapravo ni je bila riječ samo o tome. U užasnom udaru obje su

Jessine noge bile povrijeđene skupa s kralježnicom, i bilo je malo nadeda će ona ubuduće uopće opet prohodati.

- Jesi li imala vijesti od onog američkog kirurga?

- Oh, da. Voljan ju je operirati ... ako je odvedem k njemu- očajnimglasom odgovori Ellen. Jessine ozljede su zahtijevale zahvat vrhunske kirurgije, koji bi joj

omogućio da ponovo prohoda, pa možda i da pleše. Primarijus odjela jerekao da joj je potreban kirurg koji čini čuda. Ali taj čovjek živi i operirau Americi, a Ellen nije imala novca da plati boravak u bolnici te razine,pa čak ni za putovanje zrakoplovom.

- Možeš li dobiti zajam od banke?- upita Bell. - Ne, jer nemam što ponuditi za jamstvo- reče Ellen, zatresavsi

glavom. - Kao što znaš, živim u unajmljenom stanu, a nemamušteđevine. Da je tata barem sklopio neki od njegovih sjajnih poslova okojima je uvijek bulaznio ... ili da je bar ugovorio životno osiguranje!Bell sućutno stisne prijeteljičinu ruku. Vrlo je dobro znala kako se TimGimson upuštao iz jednog posla u drugi, svaki put tvrdeći da će ga tajobogatiti. Njegova posljednja financijska pustolovina upravo se završilas užasnim neuspjehom, kad je neki pijani automobilist naletio

~ 4 ~ Anna


5/76

RafaelaR

na skupinu osoba koje su čekale autobus i pritom ubio Ellenina obaroditelja.

Budući da nije bilo osiguranja, kuća se morala prodati za naplatu

dugova, i Ellen je morala izvoditi prave akrobacije da preživi sasestricom od šesnaest mjeseci i s gotovo praznim računom u banci. Tadse obratila Bell i zamolila je da je primi na rad u cvjećarnici koju jeupravo bila otvorila.

- Mislim da gubiš vrijeme tražeći novac ovdje- reče joj Bell dok juje pratila kući.- Ja vidim drugo rješenje.- Koje?

- Muž. Kako se ono zove? - Ripman?

- Da, Ripman. Eliza je rekla da ima gomilu novca, sjećaš li se? Da, Ellen se sjećala svega. Od trenutka kad su se otvorila vratacvjećarnice i kad se pred njom pojavila njena sestra blizanka, za kojunije znala punih pet godina. Ellen još nije dospjela opaziti ni sestrinubesprije kornu eleganciju kad je ova počela nabrajati svoje nevolje.

- Nemaš pojma koliko sam se namučila da te nađem! Najprije sampošla u stari stan i susjedi su mi rekli da ste se preselili. Tamo mi jeneka starica rekla da radiš u nekoj cvjećarnici, ali mi nije znala rećikojoj. Tako sam te morala tražiti u svakoj cvjećarnici u gradu, shvaćašli? - Glas joj je postajao histeričan, pa Ellen pomisli kako nešto snjom nije kako valja. Taj posjet očito nije slučajan. Uostalom, nakon petgodina šutnje, samo ju je jedan razlog mogao dovesti tu.- Jedva čekamda popričam s tobom- nastavi Eliza.- Kad zatvaraš cvjećarnicu?

- U pet i trideset, ali sad moram poći po Jess, koja ostaje sa mnomza vrijeme posljednja dva sata rada.

- Ah, da ... Jess ... kako je ona?- Eliza s e ukrutila izgovorivši to ime injeno je oduševljenje splasnulo.

- Dobro je.- Ellen se načas zagleda u vjenčani prsten na sestrinojruci pa upita: - Jesi li se udala? - Da ...- odgovori Eliza i smiješak joj nestane s usana.- Ne gledaj me

tako! Znam da mi prigovaraš što ti to nisam rekla! Ellen joj ne odgovori, ali nije mogla odobriti da joj je sestra učinila

tako ozbiljan korak ne rekavši joj ništa. Eliza nikad nije imala osjećaj zaobitelj, njeni su interesi bili iznad svega. Iskrenost i odanost nisu bilidio njenog značaja.

~ 5 ~ Anna


6/76

RafaelaR

- Nisam imala vremena - pokuša se opravdati ona. - I to ne zbogonoga što ti misliš. Činjenica je da Hugo zna što hoće i kada to nađe,donosi brzu odluku.

- A on je ... htio tebe?- Nešto je bilo pogrešno u svemu tome,pomisli Ellen. Nehajan ton njene sestre mogao je zavarati nekoga tko jene poznaje, ali ne nju, pa ni poslije pet godina razdvojenosti.- Hugo ti jemuž, je li?

- Da, Hugo Ripman- potvrdi Eliz a sa čudnim oklijevanjem i brzoprijeđe na drugo.- Ako moraš poći po Jess, odvest ću te.

Kad su izašle iz cvjećarnice, Ellen je ostala otvorenih usta ugledavšiprekrasan športski automobil.

- Je li tvoj?- upita s nevjericom. - Rekla sam ti da ću se vratiti kad se obogatim- zadovoljno

primijeti Eliza.- Čini se da je gospodin Ripman bogat. - Zapravo ... - Onda? - Bellin glas prekine prijateljičina sjećanja.- Ne bi li on

mogao platiti Jessinu operaciju? - Pa ... mogao bi.- Ellenine zelene oči zaiskre od nade, no samo

načas. - Ali to nije tako lako, Bell. Bili su rastavljeni. Njihov je brak biopropao.

Ellen je imala samo jednu noć za razgovor sa svojom sestrom, i tomjoj je prilikom Eliza priznala da je njen brak od početka bio pogrješan.Čim joj je stavio prsten na ruku, Hugo ju je počeo zanemarivati. Bio jeposve obuzet svojim poslom, ravnodušan prema ženinim problemima injenom osamljenošću. Jedva je i govorio s njom. Često ga je viđala samouvečer kad su lijegali, a katkad ni tada, jer kad se on vraćao kući, ona biveć spavala. Na kraju je shvatila da je rastava neizbježna.

- Morala si govoriti s njim- rekla joj je tad Ellen.- Reći mu da sinesretna; zacijelo te usprkos svemu volio kad se oženio tobom. - Ljubav nije imala veze s mojim brakom. Hugo se htio oženiti

mnome, a ja sam bila toliko glupa da sam vjerovala kako je to dovoljno,pa sam se razočarala. Udala sam se za pogrešnog čovjeka, Ely. Činilo mise da on ima sve što sam tražila, i još je k tome bio neženja, što se bašne nalazi često. Prekinula se jecajući i kad je nestala elegantna iotmjena žena, ostalo je samo očajno stvorenje s licem oblivenimsuzama. Tad joj je Ellen s razumijevanjem stisla ruku i zagrlila je,

~ 6 ~ Anna


7/76

RafaelaR

pobunivši se protiv tog Huga Ripmana koji je tako nečovječno postupaoprema njenoj sestri. Još nikad nije vidjela Elizu da plače tako očajno, pani onda kad su im poginuli roditelji. Kad e Eliza ponovo počela govoriti,

glas joj je bio prigušen. - Voljela sam ga, shvaćaš li? Ali on me samo iskoristio. Nije sebrinuo za ono što osjećam, njemu je značio samo novac... novac... novac!Jedino mu je novac bio važan!

- Prema riječima tvoje sestre taj Ripman je neki tvrdokoran čovjek- primijeti Bell. - Ali koliko sam shvatila, ni ona nije bila anđeo ...Uostalom, Jess nije Eliza. Ona je samo djevojčica, do vraga! Taj bi segospodin mogao ponašati malo čovječnije! Pa gotovo je njegovadužnost da vam pomogne, jer je njegova žena izazvala vašu nevolju!

Čime se on bavi? - Koliko sam shvatila, poslovan je čovjek. Nismo baš podrobno

govorile o tome. - Onda mu predloži da ti posudi novac uz nisku kamatu, ta ipak ste

nekakva rodbina! Vrijeme je da mu kažeš što se dogodilo, ne može mu idalje tajiti.

- Ne, ne mogu više šutjeti, to shvaćam. Još nije razmatrala situaciju s te strane, ali strepnja za Jessinu

budućnost raspršila joj je sve druge misli. Sad je bila zaokupljena samomišlju kako da nađe novac za operaciju svoje sestrice, tako da nijeimala vremena ni oplakati svoju sestru blizanku, gotovo tuđinku, zakoju nije čula punih pet godina. Sad joj se činilo da joj je jedini spas utom Hugu Ripmanu, kojeg je Bell spomenula, i da je on rješenje svihnjenih nevolja. Bilo je neoprostivo što na nije potražila i obavijestilaga o ženinoj smrti i o onome što se dogodilo Jess. Ali to može učinitisada i možda će joj pomoći. Adresu i telefonski broj može naći uElizinom rokovniku što joj ga je nakon nesreće predala policija, skupa s

torbom i kovčezima. Kad su stigle u Elleninu kuću, dvije su prijateljice pošle pregledatisadržaj dvaju kovčega koji su pripadali Elizi i koji su ostali otvoreni naJessinom krevetu.

- Kakav nered! - poviče Bell.- Je li tvoja sestra uvijek bila takva?Ellen ostane bez riječi pred sestrinom odjećom i donjim rubljem. Bilo jerazumljivo ako je Eliza bila smućena dok je pakirala kovčege, ali to ipaknije moglo opravdati nered kojim je tako nabacala tu prekrasnu iskupocjenu odjeću.

~ 7 ~ Anna


8/76

RafaelaR

- Tko su Kingovi?- upita Bell, izvadivši neku omotnicu iz tognereda i pruživši je prijateljici. Pismo, na papiru sa zaglavljem nekoglondonskog hotela, potvrđivalo je predbilježbu apartmana za

gospodina i gospođu King, i to za tjedan Elizinog neočekivanog dolaska. - Nikad čula za njih. Zacijelo su to neki prijatelji koje je Eliza trebalasresti u posljednji trenutak, no umjesto toga je došla ovamo.

- Gledaj, tu je i neka fotografija! Nije loš kao muž!- primijeti Bell,gledajući je s divljenjem.

Na slici je bio mlad, lijep muškarac, s pomalo djetinjastim crtama iplavom kosom. Dva su plava oka gledala u objektiv, blistava i sigurna usebe. Taj je muškarac očito bio svjestan svoje privlačnosti i svoguspjeha. Bio je nesumnjivo tip koji se mogao svidjeti Elizi. Koliko semoglo vidjeti na slici, odijelo mu je bilo skupocjeno, zapazi Ellen. Ali bili takav čovjek bio spreman pomoći Jess?

Prema onome što joj je Eliza rekla, zamišljala ga je krućim i zrelijimmuškarcem od ovoga koji ju je gledao sa slike. No kakav bio da bio,gospodin Ripman bi mogao biti spas za malu Jess, i ona ga mora naći.Spusti fotografiju na postelju i uzme rokovnik iz Elizine torbe u kojemje br oj Huga Ripmana bio čitko zabilježen.

- Halo? - reče, drhteći od glave do pete. No odmah prekine vezu

čuvši metalan glas telefonske tajnice. Ne, ono što mu je imala reći, nemože ostaviti kao snimljenu poruku. Kako mu može preko telefona rećida mu je žena poginula a da je njena sestrica teško ozlijeđena i osuđenana invalidska kolica? Ne, s tim se čovjekom mora sresti licem u lice, nemože govoriti s njim preko telefona.

Pogleda u zemljopisni atlas i spozna da je Nunham gradić na obalisjevernog Yorkshirea, pa ponovo podigne slušalicu i odlučno se raspitaza vozni red vlakova što voze u Yorkshire.

* * *

Ellen je promatrala prostrani zaljev koji je na krajevima završavaosa dvije visoke hridine. Iza njega se protezao niz kuća oko lučice, gdjesu ribari pri premali mreže dok su čekali plimu da otplove. Nunham senije doimao kao mjesto u kojem se može naći bogat muškarac kaoRipman, pomisli Ellen, ali bila je uvjerena da bi se gradić vrlo svidioJess.

~ 8 ~ Anna


9/76

RafaelaR

Djevojčica nije još nikad provela praznike na moru, jer tonije dopuštala Ellina plaća. Najviše joj je mogla priuštiti nekijednodnevni izlet. l ona sama je samo jedanput provela praznike s

obitelju. Eliza, naprotiv, puna volje za životom, pobunila se protivskromnog života na koji je bila prisiljena zbog očeve nepromišljenosti.Ona je oduvijek mrzila siromaštvo, prezirala je svoj skromni dom i nijepodnosila da nema lijepu odjeću kao njene prijateljice, koje je izabiralaiz kruga više društvene razine od svoje. Sjetivši se prekrasnogšportskog automobila, Ellen zaključi da je njena sestra blizanka našlabogatstvo za kojim je težila, ali ne i sreću. Čovjek kojeg je ona pošlapotražiti kriv je za nesreću njene sestre. Jer da je Hugo Ripman maloljudskije postupao s njom, ona ga nikad ne bi bila ostavila i vratila seu

Ashingby u stanju onakve napetosti, koja ju je sprječavala da seusredotoči na vožnju onog dana kad se zbila nesreća. U određenom smislu Ripman je bio odgovoran za nesreću isto

toliko koliko i Eliza. Njegov novac ne može ispraviti njegove pogreškeni vra titi život njegovoj ženi, ali može pomoći Jess. Koja je bila najtežepogođena. Mora ga što prije naći i možda će joj u malom hotelu u kojemje uzela sobu znati reći gdje da ga nađe. Osim toga, ima uza se i njegovtelefonski broj.

- Dobro nam došli, gospođo Gimson - ljubazno je dočeka vlasnikhotela pogledavši joj lijevu ruku s velikim vjenčanim prstenom. Napočetku puta Elizin je vjenčani prsten bio u torbi skupa s novčanikom isa čekovnom knjižicom te kreditnim karticama i velikom svotom novca,što je Ellen namjeravala vratiti sestrinom bivšem mužu čim ga upozna.Ali za vrijeme dugog putovanja Ellen je smetala pozornost nekogmladog vojnika koji je putovao kući na dopust. Budući da je putovalasama, zacijelo ju je smatrao "ničijom zemljom", a ona je samo željela daje ostavi na miru, kako bi se pripremila na razgovor koji ju je čekao sgospodinom Ripmanom. Stoga je uzela iz sestrine torbe vjenčani prsten

i nataknula ga na prst. To je malo lukavstvo djelovalo, jer ju je od tog trenutka zbunjeni

vojnik ostavio na miru, štoviše, preselio se u drugi odjeljak. Poslije jeEllen zaboravila prsten na ruci sve dok je vlasnik hotela nije osloviogospođom.

- Molim narančin sok - naruči ona u baru. Dok je govorila, nadrugoj strani točionika opazi par zelenoplavih očiju, iste boje kao moreu zaljevu, a isto tako i hladne. Ellen ostane kao prikovana tim hladnim i

~ 9 ~ Anna


10/76

RafaelaR

drskim pogledom što ga je osjećala na sebi. Bio je to neki visoktamnokos muškarac i drhtaj strepnje prožme je duž kralježnice kad jeopazila njegove neprijat eljski nabrane obrve. Uzevši čašu s napitkom,

Ellen se osvrne oko sebe u potrazi za slobodnim stolom, izbjegavajućisusret s neznančevim pogledom. Našavši mjesto na drugoj strani lokala,sjedne s olakšanjem, jer od onog su joj pogleda drhtale noge. Otkrivšiveliko zrcalo u dnu, počne promatrati neznačev lik koji se odražavao unjemu. Muškarac je bio visok, širokih ramena i snažna trupa. Očito jebio vrlo poznat u toj sredini, jer je svaki tren morao odgovarati napozdrav. Odjednom je neznanac u zrcalu sreo njen pogled pa izdalekapodigne čašu kao da joj nazdravlja. Ona se zarumeni i svrne pogled izagleda se u sliku iznad kamina, no nije joj izbjegao iznenađen izražaj

na njegovom licu.

Kakva drskost pomisli Ellen. Mnoge žene u baru su ga pozdravileprije neg o što je pokušao privući njenu pozornost. On očito ima vrlovisoko mišljenje o sebi ako očekuje da ga svako stvorenje ženskog spolasilno želi upoznati. Ipak, pitala se kako to da osjeća takvu privlačnost.Bila je naviknuta na divljenje muškaraca; nije bila tašta, ali dobro jeznala da su njena bakrenasta kosa, srcoliko lice, zelene oči, visokejagodice, pune usne i vitkost tijela uvelike cijenjeni u muškim očima. Alitaj je neznanac bio drukčiji, jer joj je način na koji ju je gledao ulijevao

strah. Nije to bila uobičajena tjelesna privlačnost muškarcaprema zgodnoj djevojci; one oči boje mora, koje su joj izazivale nikaddoživljene osjećaje, izražavale su neku unutrašnju oluju, predmetomkoje se osjećala Ellen. Kad je on iznenada ustao da ode, ona osjetiolakšanje pa se opusti na stolcu. Čim bude mogla, i ona će ustati ipožuriti u svoju sobicu, koja joj se u tom trenutku činila sigurnomlukom.

Dok je on išao prema vratima, neka tamna sjena ustane s poda ipođe za njim. Bio je to prekrasan pas, labrador. Udjetinjstvu je Ellen

uvijek željela imati psa, ali to joj obitelj nije mogla priuštiti, jer sustanovali u malom stanu. Kad je neznanac otišao, Ellen osjeti kako ju jeobuzeo veliki umor, ali prije nego što pođe u sobu, odluči udahnutimalo svježa zraka, pa izađe iz hotela. Vani je puhao povjetarac i onaduboko udahne morski zrak, osjetivši kako joj odmah popušta napetosti ostavlja je umor. Pomisli kako je bila glupa što je dopustila da je onakouznemiri pogled onog neznanca: Trebala je samo biti polaskana što jeonako gleda nesumnjivo vrlo privlačan muškarac.- Ely! - Dubok ipromukao glas dopre joj s leđa. Bila je potpuno zatečena, jer u tom je

~ 10 ~ Anna


11/76

RafaelaR

gradiću nitko nije poznavao, a još je manje mogao znati nadimak odmilja kojim se je zvali u obitelji. Naglo se okrene i nađe se predneznancem iz hotela. Očito ju je kriomice slijedio, iskoristivši laganu

sumaglicu. Sad je stajao i netremice je gledao svojim širokorastvorenim, prijetećim očima. Ellen se nagonski ogleda oko sebe,tražeći nekoga koga bi mogla zamoliti za pomoć, ali oko njih je sve bilopusto.

- Što želite? - upita ona hineći hrabrost ali zapravo je bila užasnopreplašena. Htjela je da joj ton bude izazovan, no glas joj je bio jedvačujan. On ga je svejedno čuo i na usnama mu se pojavi porugljivsmiješak.

- Kakvo pitanje! Hoću tebe, dakako ... svuda sam te tražio!-Obuzeta užasnim strahom, Ellen je jedva disala, u očekivanju da je onnapadne. - l sad sam te našao - zadovoljno zaključi on, zakoraknuvsiprema njoj.

Ona u strahu potrči pustom ulicom. Iza sebe je čula jeku vlastitihkoraka i nikakav drugi zvuk, ali odjednom je neka sjena pretekne, brzopoput rakete, prisilivši je da se zaustavi. Pred njom je stajao labrador iprijeteći rezao. Uto je sustigne neznanac, i dalje se porugljivo smiješeći.Njen bijedni pokušaj bijega zacijelo ga je uvelike zabavljao. Tko je on?-upita se Ellen, i kako zna njeno ime? Nasloni se na zid da dođe do daha,posve blijeda lica.

- Tko ste vi?- upita ona svog progonitelja.- Što hoćete od mene?-Hajde, Ely, dobro znaš tko sam.- Sad je bio razdražen i nestala muje poruga s lica i iz glasa.

- Ne znam! - srdito poviče ona...- Ne poznajem vas... nikad vas uživotu nisam vidjela!

On strogo nabere obrve i pogleda je s porugljivom nevjericom. - Slušaj, Ely - reče tihim ali opasnim tonom onoga tko gubi

strpljenje. - Ne znam koju igru igraš, ali upozoravam te da ti ne pali. Titočno znaš tko sam, a ja još bolje znam tko si ti. Premda je naš brak biokratak, nisam zaboravio svoju obožavanu ženicu!

~ 11 ~ Anna


12/76

RafaelaR

2.

Njegova obožavana ženica?, ponovi Ellen zbunjeno. Iza gorčine iporuge kojom je izgovorio te riječi ona nasluti i rijeku osjećaja što su sekovitlali u duši tog čovjeka, prije svega gnjev.

Odjednom ona shvati da ju je on zamijenio za njenu sestru iblizanku Elizu. Ely, kako su je svi zvali i na koju je nalikovala toliko dasu ih i roditelji teško razlikovali. Ali Ely je mrtva, a taj osoran neznanacnije mogao biti nego njen bivši muž, udovac, a da to nije ni znao.Izgledao je posve drukčiji nego na onoj fotografiji, na kojoj je bio ljepši i

mladi. On ju je i dalje gledao prijeteći. - Nisam vaša žena- reče ona na posljetku, nastojeći zadržati mir.–Vi se varate ...

- Dobro, Ely, ali sad je dosta s glumom!- prekine je on s hladnomzajedljivošću.- Predstava je bila lijepa i uvjerljiva za svakoga tko ne znaistinu, alijaje i predobro znam. Ti si moja žena i prsten što ga imaš naruci ja sam ti dao. Ti si možda zaboravila onaj dan, ali ja nisam. Vidiosam i tvoje ime upisano u hotelsku knjigu.

- Nije bilo moje ime!- pokuša se usprotiviti ona. - Da, trebalo je stajati Eliza Ripman, a ne Gimson. A sad nemoj

izmisliti sestru koju nisi dugo vidjela. Sama si mi rekla da nemašobitelji! Oporavivši se od smućenosti što ju je u njoj izazvala Elizinaneoprostiva laž, postalo joj je očito da će joj ona uvelike zamrsitisituaciju. Uvrnutom umu njenog bivšeg muža istina će se činitinevjerojatnom.

- Ništa ne kažeš?- grubo je potakne on.- To ti nije slično, Ely. - Molim vas, saslušajte me.- Ellen nije znala kako da ga zove i bilo

joj je t ako neugodno da joj se stislo srce a na oči su joj navrle suze.Sjećala se svega što joj je povjerila Eliza za njihovog nedavnog i jedinograzgovora prije nesreće. Sjećala se njenog očaja i pomisli kako je svepostajalo razumljivije ako je voljela tog čovjeka.

- Ely, molim te, poštedi me svojih smicalica koje dobro poznajem ...suza i ostalog - reče on. - Danas to više kod mene ne pali. Zgrabijoj lijevu ruku i prinese joj je do očiju.- Je li ovo ili nije prsten koji sam tidao na dan vjenčanja?- To Ellen nije mogla zanijekati, jer bi njena pričao prstenu bila posve neuvjerljiva.- Dobro, to je korak naprijed- nastavi

~ 12 ~ Anna


13/76

RafaelaR

on. - Kako se čini da si izgubila pamćenje, moram te podsjetiti na to tkosam. Tvoj sam muž Hugo Ripman, a ti si ...

- Ely Gimson- brzo g a prekine ona, posluživši se istim nadimkom

kojim ju je on zazvao.- Ja nisam Eliza!- poviče.- Eliza je mrtva ... - Nekoć sam to češće poželio- silovito odgovori on.- Ali sad je

dosta s tom lakrdijom! Zar želiš nijekati ono što je očito? Shvativšiuzal udnost tog razgovora, u Elleninom se mozgu počne rađati ludazamisao: Hugo Ripman je bio jedina mogućnost da se spasi Jess.Premda njegovo kruto lice i osorno ponašanje nisu obećavali dobro, toje bio jedini put kojim je morala pokušati ići. Ali morala je naći način daga smiri, da ga navede na to da je sasluša. Ako ga ostavi u uvjerenju daje ona Eliza, za čiju smrt očito nije znao, možda će od njega postići ono

što joj je potrebno ... - Ely - iznenada reče Hugo, prekinuvši dugu šutnju- moramo

razgovarati , ali ne ovdje nasred ulice. Idemo u tvoj hotel. - Ne!- poviče ona, zbunjena svom tom zbrkom. - Ne možemo cijelu noć stajati ovdje, pa izaberi hoćeš li da pođemo

u tvoju sobu ili u moju kuću! - Onda u moj hotel- nevoljko odgovori ona. - Šteta - primijeti Hugo. - Nisi nikad vidjela moju novu kuću i ne

znaš što gubiš.- Uhvativši je za ruku, počne je gurati prema hotelu. - Ne stišći me tako, ne brini, neću pobjeći- usprotivi se Ellen, jer

ionako ne bi znala kamo bi u tom nepoznatom mjestu. - Jedanput si to učinila i ne namjeravam dopustiti da se to ponovi.

Ne prije nego što porazgovaramo. - Hugo je to izgovorio mirnijimtonom, ali ipak s prizvukom strogosti koja je u njoj sprječavala svakupobunu. Čim su stigli u hotel, ona malo odahne vidjevši da za prijamnimpultom nema nikoga, pa je mogla neopazice uzeti ključ od sobe. Dok jeišla prema stubama, pogleda golemog psa koji se nije odvajao odgospodara.

- Ako hoćeš, mogu ga ostaviti da čeka ovdje, ali svi poznaju Taba iznaju kome pripada.

- Neka pođe s nama- odgovori Ellen, pomislivši da će možda takoizbjeći gomilu pitanja i govorkanja. S ključem u ruci, Ellen je joštrenutak oklijevala, jer joj je pala na um besmislena pomisao da uđe izalupi vrata pred nosom tog mrskog čovjeka. Ali kao da joj je pročitaomisli, on joj odlučno uzme ključ iz ruke i, otvorivši vrata, gurne je u

~ 13 ~ Anna


14/76

RafaelaR

sobu. Nju obuzme panika kad spazi kako je ključ stavio u džep. Potom,naredivši psu da legne na pod, Hugo se ogleda oko sebe, promatrajućiono malo njenih osobnih predmeta.- Vidim da se nisi namjeravala dugo

zadržati - primijeti Hugo, otvorivši ormar u kojem je visjelo malo njeneodjeće. Promatrajući njegova široka leđa, oslobođena magnetske snage

njegovih očiju. Ellen još jedanput pomisli da mu kaže istinu. Bilo bi jojlako dokazati svoj identitet jer je uza se imala svoje kreditne kartice ičekovnu knjižicu. Bilo bi dovoljno da ga prisili pogledati. Ali kakva bibila njegova reakcija prema obitelji žene koju toliko prezire? JadnaEliza! Tko zna kakav je nesretan život provodila s tim čovjekom prijenego što ga je odlučila napustiti!

- Zašto si došla ovamo, Ely?- iznenada je upita on, naglo seokrenuvši. - Što ovaj put hoćeš od mene? Rastavu ili još novca? Ely,odgovori mi! Hoćeš li novac?

Ellen je oklijevala nekoliko trenutaka prije nego što mu odgovori. Uigri je bila Jessina sudbina.

- Neću ništa od tebe!- odgovori ona odlučno. - Oh, nešto hoćeš, draga moja ženice! To ti čitam na tvom lijepom

licu. Zacijelo si ispraznila svoj tekući račun, kao i često u prošlosti, pa si

sada dotrčala k meni da ti ga napunim! I što radiš s tim novcem? Bašbih to rado znao. Dobro, koliko ćes me stajati ovaj put?- Rekla sam ti da ne želim tvoj novac! - srdito ponovi Ellen.Misli

samo na novac, rekla joj je Eliza. I to je bila istina. - Znam što si mi rekla, ali znam i tvoju beskrajnu sposobnost da

lažeš - reče Hugo, slegnuvši ramenima.- No moram priznati da taj tvojuvrijeđeni nevini izražaj još nikad nisam vidio. Sve bi bilo mnogojednostavnije da mi kažeššto hoćeš. Koliko, dvije tisuće funta?

Od te brojke s nekoliko ništica zavrti joj se u glavi premda je zaJessinu operaciju trebalo mnogo više, a Hugo Ripman je očitoraspolagao s velikim sredstvima. Bilo bi lako ostaviti ga u uvjerenju daje ona Eliza i prihvatiti ponuđeni joj novac. Ali sve bi to bilo suprotnoElleninim načelima. Zaposlila se u Bellinoj cvjećarnici baš zato dasestricu Jess podigne u čestitosti i poštenju.

- Onda, Ely, koliko ti je potrebno?- potakne je Hugo, koraknuvšiprema njoj.

~ 14 ~ Anna


15/76

RafaelaR

Sklopivši oči, kao da se mora baciti u neki ponor, Ellen ispali visokiiznos što joj ga je američki kirurg zatražio za Jessinu operaciju. Iznos jebio toliko visok da Hugo nije mogao prikriti iznenađenje .

- Lijepa svota!- promrmlja on, nabravši čelo.- Zacijelo si u teškojsituaciji, draga moja. No rekao sam da ću ti dati koliko budeš tražila inamjeravam održati riječ... ali uz određene uvjete.

Uvjete? Što Hugo može tražiti zauzvrat?- Koje uvjete? - Oh, ne plaši se, uvjeti neće biti teži nego što su bili prije!- poviče

on porugljivo.- Kao prvo, moraš prestati nijekati da si Eliza. - Ali ja ne...

- Sad mi je dosta, Ely!- oštro je prekine Hugo.- Ili si Eliza i sad imašpriliku od mene dobiti ono što hoćeš, ili to nisi, i u tom slučaju morašotići praznih ruku. Samo prema svojoj ženi mogu biti malo velikodušan.Jesam li bio jasan?- Ellen je šutjela, jer nije znala što bi rekla.- Ti simoja žena - nastavi on s hladnom odlučnošću- i zato sam prema tebitako široke ruke. Sada tražim samo to da se vratiš živjeti sa mnom, iništa više.

- Nikad!- poviče Ellen, ne mareći za posljedice tog odbijanja. - Dobro, u tom te slučaju pozdravljam.- Hugo se uputi prema

vratima. Ellen pomisli kako je učinila sve što je mogla za Jess, ali kad je čula

škljocaj brave, shvati da je okrenula leđa prilici koja se više nikad nećeponoviti.

- Hugo... čekaj!- pozove ga, oborivši oči.- Što točno moram uraditi? - Ni manje ni više od onoga što sam ti rekao. Iduća dva mjeseca

moraš živjeti sa mnom. - Smijem li znati zašto?- Budući da je prezirao svoju bivšu ženu,

zašto je i dalje želi uza se? - Ne namjeravam ti odgovoriti na to pitanje, samo tražim da dođeš

živjeti u moju kuću i sudjelovati u mom društvenom životu.- Ništadrugo? Uzdah olakšanja joj se izvije iz grudi kad je vidjela kako je Hugoniječno zatresao glavom. Budući da zauzvrat za golemu svotu on netraži ništa drugo, vrijedilo je pristati na tu igru. Uostalom, nisu joj bili nivažni pravi razlozi tog čudnog dogovora što joj ga je on predložio.

~ 15 ~ Anna


16/76

RafaelaR

- Hajde, Ely- potakne je Hugo.- Koliko ti treba da kažeš "da"? Tebije potrebno mnogo novca, i ja ću ti ga dati pod tim uvjetima. Akopristaneš. mogu ti čak dati i rastavu.

- Rastava mi nije potrebna- pobuni se Ellen ponovo preplašena. Jerako Hugo pokrene sudski postupak, ubrzo bi bila otkrivena pravaistina.

- Dovoljna mi je ta svota novca- reče ona bez oklijevanja. - Nadam se! Što još hoćeš od mene? Moju kožu? Mukla srdžba zakipi u njoj, jer je shvatila da Hugo želi na svojoj

bivšoj ženi pokazati svoju moć. Nisu mu važne teškoće s kojima se onabori, jer ga Elizini problemi nikad nisu ni zanimali, i zato je ona bilaonako nesretna. Pri pomisli na to koliko je njena sestra propatlla, Ellenizgubi glavu i kretnjom pobune krene prema njemu i opali mu pljusku.On je spremno reagirao i uhvatio je za ruku.

- Ah, evo ponovo nekadašnje Elize! Već sam počeo misliti da si sepromijenila. - U plavim očima zagledanim u njeno lice ona spazi čudnuiskru iznenađenja, kao da Hugo ne vjeruje ono što vidi. Potom mu seglas promijeni i postane promukao i čulan.- Znaš, Ely, dobro ti pristaje taj buntovni izražaj. Još te nikad nisam vidio tako lijepu...- Sagne glavu ipožudno je poljubi, prije nego što je ona shvatila što se događa. Bio je to

okrutan poljubac, nasilan poput kazne, koji je paralizirao njenu volju damu pobjegne i koji je probudio u njoj pohotne osjećaje. Osjetivši to popuštanje, Hugo odustane od silovitosti, pa mu usne

postanu meke, milujuće, i zapale joj krv. Svjesna da je potpuno izgubilaglavu, Ellen shvati da bi učinila sve što on bude tražio od nje, samo da jedrži čvrsto tako uza se i ljubi je tako kao što upravo radi. Morala sevratiti u stvarnost kad je Hugo odvojio usta od njenih i zagledao se unjene velike zelene oči.- Ovo će ti pomoći da jasnije vidiš u svojunutrinu - šapne joj on glasom još toplim od želje.- Misliš li da bi bilo

tako strašno zaraditi novac koji Ti je potreban? Zaprepaštena, ona se odmakne od njega i ustukne nekoliko koraka,gledajući njegovo kruto i porugljivo lice. Kako će provesti dva mjeseca udruštvu tog čovjeka? No morala je misliti na Jess, koja će cijeli životostati prikovana za kolica, pa da nađe snagu da ne odustane od onog našto je već pristala.

- Ovo ne pripada u naš dogovor!- usprotivi se ona. - Ubuduće miučini uslugu i drži ruke k sebi, inače ću odustati od dogovora.- Hugo ju

~ 16 ~ Anna


17/76

RafaelaR

je p romatrao s porugljivim osmijehom, koji je posve uništio ono malohrabosti što ju je upravo bila stekla.

- A što se tiče novca - nastavi Ely - pola svote mi je odmah

potrebna. - Imat ćeš je. Potpisat ću ti ček. - Ne, hoću gotovinu!- Kako bi mogla unovčiti ček koji glasi na Elizu

Ripman? - Dobro, u gotovini- hladno pristane on. - Dat ću ti je sutra kada

dođem po tebe. Dva mjeseca teku od ovog trenutka. Sutra ću biti ovdjeu jedanaest sati.

Ona potvrdno kimne. Nije smjela sebi dati vremena za razmišljanje,

jer će se možda tijekom idućih dana naviknuti na život u toj mrežiprijevara u koju se sama uvalila. - Ne budi tako preplašena, dušo moja- reče joj Hugo sa smiješkom

koji mu nije obasjavao oči što su ostale hladne. Samo dva mjeseca, nastavila je ponavljati Ellen u sebi pošto je on

otišao. A ta dva mjeseca su joj se već činila duga poput vječnosti.

~ 17 ~ Anna


18/76

RafaelaR

3.

Sutradan ujutro Hugo je pokucao na njena vrata još prije nego štoje Ellen bila spremna primiti ga. Ušao je i ne čekajući njen poziv iodmah dohvatio kovčeg s kreveta.

- Ah, dobro, vidim da si već spremna. Nemam vremena zagubljenje.

Kakav divljak!, pomisli Ellen razdražena. Još nije bilo jedanaest satii ona ga je čekala, pa kakav onda ima razlog biti tako osoran? Čak senadala da će on malo zakasniti, kako bi ona imala više vremena bolje se

pribrati. Nije znala što je točno čeka i bila je napeta, poput mačkespremne da ogrebe. Hugo je na sebi imao crne traperice i majicu koja jeisticala njegova široka ramena i mišiće na rukama, već pocrnjelim odsunca. Pitala se gdje je uspio dobiti takvu boju, jer je dotad vrijeme bilotipično englesko, s toplim suncem ali bez snage. To je jutro prijedolaska zacijelo bio na plivanju, jer mu je kosa još bila vlažna.

On je ugodno počeo dan, pomisli Ellen, u usporedbi s onimšto jenju čekalo. Najprije je morala telefonirati primarijusu odjela na kojemleži Jess i reći mu da će pribaviti novac za njenu operaciju. Sav sretanzbog te vijesti, on joj je obećao da će je odmah priopćiti onima uAmerici.

- Operacija neće biti moguća odmah - rekao joj je. - Najprijemoramo pouzdano znati da će djevojčica izdržati putovanje.

- Idućih tjedana neću moći dolaziti sestri u posjet- reče mu Ellennesigurnim glasom.- Ali telefonirat ću svaki dan da čujem kako je.-

Pritom se pitala kako će Hugu objasniti sve te međugradske pozive.Kad je odložila slušalicu, imala je osjećaj da je za sobom spalila sve

mostove. Više se nije mogla vratiti natrag, jer od tog trenutka moraigrati ulogu koju joj je Hugo namijenio. Drugi telefonski poziv uputila je Bell, i taj je bio mnogo teži, jer nije mogla prijateljici reći istinu. Moralaje stoga izmisliti da će joj Hugo Ripman dati traženu svotu u zamjenu damu neko vrijeme bude domaćica.

- Ali gdje te mogu naći?- sa strepnjom je upita Bell. - Na ovaj telefonski broj- reče joj, pogledavši u Elizin rokovnik.-

Ali nemoj me zvati, osim u krajnjoj nuždi- brzo doda. Već se preplašilada bi je prijateljica mogla potražiti u Ripmanovoj kući, pitajući za Ellen

~ 18 ~ Anna


19/76

RafaelaR

Gimson.- Ja ću biti u vezi s tobom, ali budeš li baš prisiljena me zvati,zatraži Ely. Gospodin Ripman me zna pod tim imenom. Molim te, reciJess da je volim i da ću joj se javljati. Spustivši slušalicu, Ellen je imala

suzne oči. Kad je sa željezničke postaje telefonirala u bolnicu, Jess jebila pod utjecajem sredstva za smirenje, pa zacijelo nije mnogo shvatila.A onda Ellen nije ni slutila da će dva mjeseca izbivati iz Ashingbyja. Noza to će se vrijeme za Jess brinuti Bell, koju je djevojčica zavoljela ismatrala je svojom tetom.

Naglo kretnjom Hugo je bacio na postelju tamnu omotnicu i trgnuoje iz razmišljanja.

- Evo, ja sam održao svoju riječ, a sad si ti na redu.- U omotnici jezacijelo bilo pola zatražene svote.- Kako? Ne brojiš? Zar se ne plašiš da

sam te prevario? - To mi nije ni nakraj pameti!- Ma koliko bio osoran i neuljudan,

Hugo se nije doimao sposobnim za takve stvari. - Priznaješ da sam pošten čovjek, je li?- upita on, gledajući je

plavim očima.- A što si ti?- Nadam se da ću i ja održati svoju riječ- svečano potvrdi ona. - Nećeš se predomisliti? Ona podigne oći k njemu i skupi hrabrost da ga pogleda. Zapravo je

cijelu besanu noć provela u premišljanju, pitajući se opravdava li ciljsredstva, i na kraju je zaključila kako joj Hugo ne bi dao taj novac kad biznao istinu. Zašto bi on mario za zdravlje djevojčice koju nikad nijevidio?

- Neću se predomisliti- odlučno potvrdi ona. - Zacijelo ti je strašno potreban taj novac kad si zaboravila koliko

me mrziš. Očekuju nas dva vrlo zanimljiva mjeseca- zaključi Hugo,nabravši čelo. Trenutak potom pogled mu padne na njenu jednostavnuhaljinu kojuje imala na sebi.- A gdje si našla tu krpicu?- upitaje snegodovanjem.- Nimalo ti ne pristaje.

- Nosim ono što me volja!- odbrusi mu ona. Znala je da je haljinastara i pomalo izvan mode, ali još se mogla nositi.

- Nemoj mi reći da ti se sviđa!- On je uhvati za ramena i prisili je dase pogleda u zrcalo.- Jesi li se dobro vidjela?

Hugo zapravo nije imao krivo. Ta je haljina bila isprana pa jeizgubila boju. I lice joj je bilo blijedo nakon nekoliko tjedana stresa, a

~ 19 ~ Anna


20/76

RafaelaR

bakrenasta joj je kosa bila prilično zapuštena. Sve skupa se ne doimalodobro, pomisli Ellen.

- Gdje je završila odjeća koju si odnijela sa sobom kad si otišla od

kuće? - upita on, a Ellen se sjeti Elizine skupocjene odjeće, pa se poplašida će se izdati. - To te se ne tiče!- odgovori ona i slegne ramnima. - Dok budeš sa mnom, sve me se tiče- ispravi je Hugo.- Ne želim da

moja žena ide okolo kao da se odijeva na sajmu rabljene odjeće. Tedvije posesivne riječi moja žena navedu je na to da zadrhti.Za njegaEliza nije bila osoba, nego stvar koja mu pripada. I mnogo je držao donjene elegancije, ali radi sebe.

Ne mogavši više podnijeti pogled na svoj odraz u zrcalu, ona sehtjede udaljiti, ali se nađe uz njegova mišićava i topla prsa. Osjeti mirisnjegove mirisne vodice pomiješane s mirisom mora, pa joj se ubrzajukucaji srca, a ruke joj se ovlaže od uzbuđenja.

- Što si to učinila od sebe?- upita je on promuklim glasom.- Višenisi ista - promrmlja joj u kosu. Od njegove blizine ona izgubi nadzornad sobom. Već joj odavno neki muškarac nije govorio tako toplimtonom. Odjednom se osjeti slaba i obuzeta željom da mu se prepusti. Ukakvu se to situaciju uvalila!

- Zapravo i nisam ista žena!- gotovo prijeteći reće ona, i bila bi murekla istinu da nije opazila njegov porugljivo upitan izražaj. - Što time želiš reći? Da ja nisam Eliza, nego njena sestra Ellen!,

htjela mu je odgovoriti. Njena savjest više nije mogla podnositi laži istoga se odluči predati, ali Jessina joj slika dade snage da šuti.

- Gledaj me, Hugo!- poviče ona razdraženim tonom, prikrivajućisvoje unutrašnje sukobe.- Zar misliš da volim biti ovako odjevena?

- To zaista nije tvoj stil, moram priznati, ali mislio sam da ti jenovac što si ga imala uza se bio dovoljan da održiš način života na kojisi navikla. Uvijek si bila sjajna u bacanju novca kroz prozor, ali ovaj siput zaista nadmašila samu sebe. U kakvu si se to nevolju uvalila, Ely?Hugov je glas ponovo postao krut i od toga je obuzme strah da je usvemu pogriješila. A što ako joj Eliza nije rekla istinu? Ellen je znala danjena sestra blizanka nikad nije bila anđeo, to je rekla i Bell. Je limoguće da je njen brak propao samo zbog Hugove krivnje i da je onaposve nevina? Ipak, za vrijeme njihovog razgovora Eliza je bila očajna iEllen je nikad prije nije vidjela takvu. Hugo, naprotiv, nije pokazivao

~ 20 ~ Anna


21/76

RafaelaR

tako silovite osjećaje, štoviše, činilo se da mu nimalo nije stalo donjegove žene, osim do novca što ga je ona stajala.

- To te se ne tiče!- ponovi ona.

- Dobro, ali upamti jedno, Ely: ovaj ću te put izvući iz nevolje budešli se držala dogovora. No ovo je posljednji put. Odsad ćeš se moratisama brinuti za sebe.

- Dobro.- Ona pomisli da je razgovor završen pa se okrene da uzmetorbu, ali Hugo joj je imao još nešto reći.

- Kako dva mjeseca moramo živjeti skupa, savjetujem ti da seugrizeš za jezik svaki put kad budeš htjela progovoriti. Nastoj biti malouljudnija nego što si obično, inače ću te, kunem ti se, pustiti da se ugušišu glibu u koji si se uvalila! Jesam li bio jasan?

- Savršeno. - Ellen je osjetila okrutan ton tih riječi koje je onizgovorio ne podignuvši glas. Ako ne želi pokvariti postignuto, mora sevrlo strogo držati dogovora, inače će Jessinu budućnost dovesti uopasnost. Od te misli osjeti ubod u srcu, a Ashingby joj se učini tisućama kilometara daleko.

Onda možemo poći- reče Hugo. - Je si li uvjerena da nisi neštoostavila? - upita je on porugljivo i uzme omotnicu s postelje.- Nakonsve muke koje te stoji taj novac, valjda ga ne želiš ostaviti ovdje! Ellen

bez rije či uzme novac i stavi ga u torbu. - Morat ću ga odnijeti u banku - reče s neobjašnjivom

razdraženošću. - Dobro, svratit ćemo u banku- mirno reče on. - Ali dok budeš sa

mnom, ne moraš potrošiti ništa od tog novca. - Bit ću izdržavana žena- zajedljivo primijeti ona. - Točno. Uostalom, to si uvijek i bila, nije li tako? Platio sam ti i

hotelski račun da ne gubimo vrijeme. Ellen osjeti kako joj vlastiti život

bježi iz ruke. Bila je lutak kojemu je Hugo potezao konce. Ako je većnakon jednog sata boravka uz njega osjećala potrebu da se pobuni, štoće biti iduća dva mjeseca?

- O čemu sad razmišljaš?- upita je on smrknuta lica. - Ti sad misliš da ti ja pripadam i to me razdražuje. On prasne u smijeh, što mu se nije često događalo. - Ostavi se razdraženosti, djevojko moja! Za tebe sam platio na

tisuće funta. Ne samo da mi pripadaš, nego za svoj novac hoću nešto i

~ 21 ~ Anna


22/76

RafaelaR

zauzvrat. U prepunoj banci Ellen stane u najkraći red. Bila je nervozna ijedva je čekala uložiti novac na svoj tekući račun, znajući kako je od togtrenutka kriva za prijevaru. Sva sreća što ju je Hugo ostao čekati u

automobilu, jer da je bio uz nju, mogao je vidjeti njeno pravo ime. - Potpišite ovdje, molim - reče joj blagajnica, izbrojivši novac izomotnice.

- Ali... posrijedi je zacijelo pogreška...- promuca ona, vidjevšinapisan iznos.

- Nema nikakve pogreške, novac je dobro izbrojen. Ellen potpiše drhtavom rukom. Hugo joj nije dao pola svote kao što

je tražila, nego cijeli iznos, i to sve prije nego što je ona i prstommaknula! Upita se je li to velikodušna gesta ili vješt način da je prisili napoštivanje dogovora. Vjerojatnijeje ovo drugo, pomisli s gorčinom.Hugo nije glup, u to je bila uvjerena, premda ga je tek upoznala. Nije biočovjek koji bi platio golemu svotu novca bez uvjerenja da ga je dobrouložio. U trentku kad je potvrdu stavila u torbu, opazi Elizin novčanik ukojemu je bilo tristo funta što ih je Ellen namjeravala odmah vratitisvom šurjaku kad ga nađe. Nije imala pravo zadržati taj novac za sebe,ali kako da to opravda ako mu ne namjerava reći istinu? U novčaniku jebila i fotografija plavokosog muškarca, za kojeg je u prvi tren mislila daje Hugo Ripman: lijep, nasmijan, blag. Činilo joj se kako bi sve bilomnogo lakše da je on Elizin muž.

- Je li operacija završena?- upita je Hugo kad se vratila k njemu.Bilo je očito da mu je laknulo, jer davši joj cijelu svotu, svakako jeriskirao. Zašto je to učinio? Možda zato da je iskuša? Ta joj je sumnjazasmetala. pa mu je htjela dokazati svoju čestitost.

- Trenutak - reče ona, položivši ruku na njegovu. - Što je?- upita on oštro, a na licu mu se pojavi izražaj sumnje. Ellen

izvadi iz torbe svežanj novčanica i pruži mu ga.- Što je to? - Tvoj novac- odgovori mu ona. A budući da je on odgurnuo novac

koji mu je dala, Ellen shvati da je to bio pogrešan potez. - Zašto? Ono što sam ti dao, pripada tebi. - Taj novac nema veze s onim što si mi ga upravo dao...- Ona naglo

ušuti, izbjegnuvsi objašnjenje koje mu nije mogla dati. - Svejedno ga ne želim i ne shvaćam kakav smisao ima sve ovo.-

Ponovo je bio razdražen i snažno je stiskao upravljač da potisne srdžbu.

~ 22 ~ Anna


23/76

RafaelaR

- Ali ne mogu ga zadržati!- usprotivi se Ellen.- Već si mi dao kolikomi je potrebno, ne želim drugo.- Ona pomisli kako je to tek početak ikoliko će mu još laži morati reći.

- Drži taj prokelti novac!- plane Hugo, uključivši motor. Ona jepromatrala njegove kretnje i morala se sjetiti njegovih snažnih rukukoje su je samo večer prije stisnule onako strastveno.

Možda je i Eliza bila obuzeta tako snažnim osjećajima kad je onakobez razmišljanja uletjela u brak s njim. Hugo je bio nesumnjivo vrloprivlačan muškarac usprkos svojoj krutosti, ili možda baš zbog nje. Inju su samu privukle njegove magnetske plave oči kad ga je ugledala uhotelskom baru. Hugo zna što hoće, rekla je Eliza. Ona je bila prekrasnostvorenje, Hugo ju je htio i oženio se njome. Ali Ellen nije Eliza. Ona je

imala malo iskustva s muškarcima i nije bila spremna na susret sačovjekom kakav je Hugo. Ona je svoju mladost žrtvovala za Jess, koja juje sprječavala da živi radosno i bezbrižno. Nije to zamjerala svojojsestrici, ali kroz teške godine nakon smrti roditelja malo-pomalo jepostala žena. Onih nekoliko mladića što ih je imala, brzo su otišli, jer imje smetala djevojčica koja je Ellen oduzimala slobodu. Sad su se vozilibrzo cestom uz obalu. Hugo je bio zaokupljen vožnjom, a ona je bilasretna što može misliti na Jess. Uzdahne, pomislivši na trenutak kadponovo bude slobodna. Ali dotad su trebala proći dva mjeseca... Za to je

vrijeme automobil skrenuo cestom uzvrdo i nakon nekoliko setrenutaka zaustavio pred bijelom kućom koja se uzdizala nad hridinom.Zgrada je bila sastavljna od dva međusobno spojena dijela, okruženaprekrasnim vrtom s pogledom na more. U tišini se čuo šum valova štosu se razbijali o grebene. Prizor je bio tako lijep da Ellen nije moglaprikriti divljenje.

- Kakvo prekrasno mjesto! Zacijelo je lijepo živjeti ovdje. - Sviđa ti se?- Činilo se da je Hugo iznenađen njenom reakcijom. - I te kako!- Ellen je jedva čekala izaći iz auta. - Uvelike se razlikuje od kuće u Londonu- polako reče Hugo,

promatrajući joj lice.- Kao što vidiš, na osami je, i zato mi se sviđa, alikatkad može biti i previše osame. Ona odjednom shvati zašto je ontoliko začuđen. Eliza bi mrzila to mjesto zbog tolike osamljenosti, jerona nije mogla bez mondenog života. Ellen se osjeti na rubu ponora:jedan pogrešan korak i mogao bi se srušiti taj zamak laži na kojem jetrenutke počivao njen život. Jedno je bilo uvjeriti ga u to da mu je onažena, a posve drugo odigrati tu ulogu u njegovoj kući. Žena zna mnogo o

~ 23 ~ Anna


24/76

RafaelaR

svome mužu i obrnuto, sve male pojedinosti koje su njoj bile posvenepoznate. Ta ne zna ni koliko kocaka šećera on stavlja u kavu!

Kako bi prikrila svoju zbunjenost, brzo izađe iz auta, zahvalna

povjetarcu koji joj je malo osvježio zažarene obraze. Kad je Hugo otvorio vrata vrta, Tab skoči na njega, veselo mašućirepom. I Ellen ispruži ruku prema njemu i dopusti mu da je pomirišeprije nego što ga je pomilovala.

- Krasna životinja! - reče, susprežući svoje oduševljenje. Njenasestra nije voljela pse i nije shvaćala zašto Ellen želi jednoga. No kad jojje Tab Iiznuo ruku, nije mogla suspregnuti smiješak koji je zbunio Huga.Dugo se zagledao u nju žmireći, kao da mora riješiti neki težak problem.

Potom odlučno dohvati njen kovčeg.- Odnijet ću ti ga gore- reče,ali na vrhu zastane i okrene se.- Taba mi je darovao jedan prijatelj-naglasi pomalo zajedljivo.

- Pas mi je pomogao da se nakon tvog odlaska ne osjećam odvećosamljen. Ostavši sama, ona otvori vrata velike prostorije, dio koje jebio salon, a drugi blagovaonica. Velika ostakljena vrata protezala su seduž cijelog zida i gledala su na hridinu. Pokućstvo je bilo vrlo birano, apodovi prekriveni velikim i skupocjenim sagovima živih boja. U sredinijednog zida bio je veliki kamin, okružen policama punih knjiga, No

nigdje se nije osjećala ženska ruka i nigdje nije postojao ni jedanpredmet koji bi podsjećao na Elizu. Uostalom, Hugo je rekao da njegovažena nikad nije bila u toj kući, i to je za Ellen bilo veliko olakšanje. Ništaje u toj kući neće podsjećati na njenu sestru.

- Moramo poći u Marborough u kupnju- reče joj Hugo kad joj sepridružio.

- Kakvu kupnju? - Potrebna ti je odjeća. Marborough nije London, ali se isto može

naći nešto pristojno. - Što time hoćeš reći? - To da ti je što prije potrebna odjeća. Moja žena ne može hodati

okolo tako odjevena. - Ja ne mogu kupiti drugu odjeću- usprotivi se ona. - Ali ja mogu– nepokolebljivo odgovori on. - No ja ne želim da mi ti kupuješ odjeću!

~ 24 ~ Anna


25/76

RafaelaR

- To se prije dogodilo bezbroj puta, i nije ti smetalo. Zašto je saddrukčije?

- Vrlo dobro znaš zašto. Već si bio vrlo velikodušan prema meni, i

više ništa ne mogu primiti. - Velikodušan? - ponovi Hugo više za sebe, pogođen tim riječima.

Potom posve promijeni ton. - Vidim da ti je savjest sazrela i to mesmućuje, vjeruj mi. Nekad je uopće nisi imala. No budući da si pristalabiti mojom ženom još kratko razdoblje, moraš dobro odglumiti svojuulogu. Ja ću ti kupiti novu odjeću i ti ćeš je nositi iz poštovanja premamojoj osobi. Idući ću tjedan ovdje imati goste, i ne želim da me smatrajuškrtcem koji se ne brine za izgled svoje žene.

Pomisao na to da će imati goste, u prvi je tren preplaše. Pitala sehoće li uspjeti i druge osobe uvjeriti da je ona Eliza. Ako su one većpoznavale njenu sestru, pothvat će svakako biti težak i opasan. Vidjelaje kako će se idućih dana nad obzor nadviti mnogi oblaci, ali s drugestrane te će je duge mondane večeri sprječavati da bude nasamu sHugom.

- Što znači ta šutnja?- upita je on, trgnuvši je iz razmišljanja.- Ako ti to može umiriti tvoju novu savjest ovu odjeću smatraj dijelom tvoguzdržavanja. Čini mi se da smo se o tome već bili složili.

Ellen je osjećala veliku zbrku u glavi. Plašila se da neće uspjeti odigrati svoju ulogu. Ali tu je bio i noviosjećaj koji ju je mučio otkad su došli u tu kuću: neka vrsta ljubomoreprema životu što su ga Eliza i Hugo vodili zajedno. Neka ljubomora naprošlost koja nije imala opravdanja. Što je zapravo bilo u njihovomodnosu na koji bi im Ellen mogla zavidjeti?- Krenut čemo za jedan sat -priopći joj Hugo.- Zašto ne pođeš na gornji kat da raspremiš kovčeg?-Plave oči kliznu na njeno vitko tijelo i s negodovanjem pogledaju njenuhaljinu. - I odmah skini to sa sebe. Zacijelo imaš nešto bolje od one

bijedne hrpice koju si donijela sa sobom.

~ 25 ~ Anna


26/76

RafaelaR

4.

Čim su se vratili, Ellenina je prva misao bila da telefonira Jess.Sestra joj je obećala da će na njen poziv odnijeti telefon djevojčici. Bio jesat posjeta i zacijelo je Bell bila kod male bolesnice. Ali kako datelefonira dok je Hugo u kući? Na sreću, u taj joj trenutak on reče da ćeizvesti psa u šetnju po plaži.

- Jadna je životinja bila zatvorena gotovo cijeli dan i mora se maloistrčati - reče joj on.- Zadržat ću se bar jedan sat.

- Dok si ti vani, smijem li se poslužiti telefonom?- upita ona,zaboravivši na oprez. Njegov bezlični izražaj i šutnja je zabrinu.- Pazitću da pozivi budu na njihov račun- doda ona.

- Nije potrebno i ne brini se zbog toga. Telefoniraj kad hoćeš.Slijedila ga je pogledom dok je odlazio s Tabom i odjednomosjetibesmislenu želju da pođe s njim. Voljela bi hodati bosonoga pomekanom pijesku i osjećati vjetar u kosi. Odmah odbaci te čudne misli;nije tu radi zabave, nego zato da pomogne Jess.

Dvadesetak minuta nakon toga osjećala je veliko olakšanje. Jess jebila živahnija no obično. Pobunila se kad je čula da će Ellen toliko dugobiti daleko do nje, ali se smirila kad je shvatila da je to za njeno dobro.Potom je počela otvarati omote s odjećom koju je tog poslijepodnevakupila s Hugom. U drugim bi okolnostima ta kupnja bila ugodna, nakonstroge štednje koje se morala držati dugo vremena. Na kraju joj jepreostalo da otvori još jednu veliku kutiju.

- Htio bih nešto posebno - rekao je Hugo prodavačici.- Neštoelegantno, za večer. Prodavačica joj je donijela prekrasnu haljinuzelenoplave boje mora, s tankim naramenicama.

- Izvrsno ti pristaje - reče joj Hugo kad ju je odjenula. Gledao ju je snekim čulnim divljenjem koje je nalikovalo na milovanje. - Hugo, ne!- plaho se usprotivila Ellen. - Hugo, da!- odgovori o je on, stavivši joj prst na usta da je ušutka. - Vidiš, prvi put si me zazvala po imenu otkad si se vratila.

Nevjerojatno je kako neka nova haljina može promijeniti ženin um.Premda su je njegove riječi povrijedile, nije mu odgovorila. Za njega je

~ 26 ~ Anna


27/76

RafaelaR

novac vrlo važan, pa je bilo razumljivo da je sve prosuđivao smaterijalističkog stajališta.

Kad je sve bilo uredno složeno u ormar, Ellen osjeti potrebu za

tušem. U kupaonici je našla čiste ručnike i gomilu raznih mirisnihsapuna i pjena za kupanje: to je bio izbor muškarca koji želi ugoditivlastitoj ženi i koji dobro zna njen ukus. Sve je mirisalo na Elizinnajdraži parfem. Kad je izašla iz kupaonice u laganoj kućnoj haljini.zatekla je Huga kraj prozora.

- Što radiš tu? - upita ga, uznemireno priljubivši krajeve haljine uztijelo.

- To je moje pravo- mirno joj odgovori on.- Ovo je slučajno i mojasoba.

- Tvo... tvoja soba?- ponovi ona, problijedjevši. Tek tad opazi da jekrevet bračni, toliko velik da je zauzimao veliki dio sobe.

- Nipošto ne namjeravam spavati ... - nespretno promrmlja ona. - Ali ćeš spavati- odlučno nastavi Hugo.- Ovdje si zato da mi budeš

žena. Nitko ne bi vjerovao da smo sretan bračni par kad bismo spavali uodvojenim sobama.

- Ali mi nismo ...- bračni par, htjede dodati, no zaustavi se navrijeme, vidjevši izražaj poruge na njegovom licu.

- Možda nismo, ali želio bih ostaviti dojam da jesmo.- Stoga ćeš,htjela to ili ne htjela, spavati ovdje.

- Ne mogu spavati s tobom! - Zašto, dušo?- Pogledom prijeđe preko njenih oblina.- Četiri smo

mjeseca spavali skupa, sjećaš li se? - Položi joj ruke na ramena i privuče je k sebi te je lagano poljubi u

čelo. Ellen se osjeti odveć slabom i bez volje.- Ne moramo biti stranciEly. - šapne joj uz usne. Ona ga nesvjesno obujmi rukama oko vrata i

stra stveno mu uzvrati poljubac, dok su joj njegove ruke istraživaletijelo pod haljinom. Potom je lagano gurne prema krevetu i položi je nanjega. Shvativši da je gotovo potpuno gola, Ellen se naglo vrati ustvarnost.

- Ne! - Očajnički mu se pokuša oteti, udarajući ga po prsima. Kakose nije mogla pokriti haljinom, sklopila je ruke na dojkama.

~ 27 ~ Anna


28/76

RafaelaR

- Dobro, Ely, za ovaj put si pobijedila. ali zapamti da želim imatiženu u svakom pogledu, a ne samo dražesno biće koje šeće po mojojkući. I imat ću takvu ženu!

- Rekao si ženu samo po imenu- primjeti ona zbunjeno. - Ti sirekao uvjete. - Da, ali sad sam se predomislio. Kad sam te vidio u onoj haljini

boje mora ...- Hugo ne dovrši rečenicu, a ona se sjeti na koji ju je načingledao kad je izašla iz kabine u onoj haljini.

- I nemoj mi reći da ne osjećaš užitak kada te ljubim- nastavi on. -Nisam slijep ni glup... dobro znam kad mi neka žena odgovara na mojuželju. Hugo je imao pravo. Njegovi su poljupci u njoj budili nepoznateosjećaje. Nije imala iskustva u tome i nikad nije srela muškarca s kojimbi poželjela poći u krevet. Stoga je ona sad istraživala nepoznati teren.Ali ovakav razvoj događaja nije bio predviđen, i ona se našla uneprihvatljivoj situaciji. No novac je već bio u banci, bolnica je većstupila u vezu s a meričkim kirurgom, i Jess je već znala da će bitioperirana. Kako sad može sve odbaciti? Govorila je kako je spremnaučiniti sve za spas sestrice, i stoga mora učiniti i ono što on traži od nje.- Videći te tako tvrdoglavu, svatko bi pomislio da si djevica u prvojbračnoj noći!- poviče on nestrpljivo.- Hajde, Ely! Ta znaš da će na krajubiti drago i tebi, jer među nama još postoji tjelesna privlačnost, todobro znaš. To je bila istina, Ellen je morala priznati. Muška je ljepotanikad nije posebno privlačila, ali otkriće muškosti tog čovjeka, višeprivlačnog nego lijepog, otvaralo joj je nove obzore, pa ju je smućivalapomisao na to da spava s njim. Ako mu popusti, što će ona osjećati kadnakon dva mjeseca Hugo ode iz njena života?

Osim toga, tu je bio ijedan posve praktičan problem. Ona nikadnije imala tjelesni odnos s muškarcem, i kako može izbjeći da to Hugone opazi? On se iznenada okrene i duboko se zagleda u nju, kruta lica,napete vilice.

- Shvaćaš li što mi radiš?- upita je strastveno. - Mrzim te, ali ipakkad si mi blizu kao sada ...- Požudno joj je gledao dojke koje haljina nijeuspjela pokriti. Ona se zaklonila koliko je mogla.- Ja te ne moram dirati,ali te svejedno želim, a uvjeren sam da i ti želiš mene. Šteta! Znači da zanas nema budućnsoti. Možda ćemo preživjeti ova dva mjeseca, a poslijeću možda napokon uspjeti izbaciti te iz svog života.

- Neugodan si - mogla je samo promrmljati Ellen, misleći na Elizu ina to koliko je morala propatiti uz takvog čovjeka.

~ 28 ~ Anna


29/76

RafaelaR

- Što nije kako valja. Ely? Ne voliš kad netko drugi diktira uvjete?Ne misliš li kako je došao trenutak da ti počnes davati? Dovoljno siuzela od mene, lijepa moja, a ja tražim samo malu uslugu. Poput orkana

si se vratila u moj život da tražiš novac, ja sam ti ga spremno dao, a tisad raspravljaš sa mnom zbog toga što nešto tražim zauzvrat. Zaista sidrska! Znaš li što ću ti reći? Dosad si ti mene iskorištavala za svojeciljeve, odsad ću ja iskorištavati tebe!

- I ti misliš da novcem možeš platiti ono što tražiš od mene?- Ellenje više od svega nastojala dobiti na vremenu. Morala je odlučiti kako ćese ponašati, jer je o njenoj odluci ovisila Jessina budućnost.

- Ako se nisi slagala, morala si mi tražiti višu svotu, vjerojatno bihtije bio dao - reče on drsko.

Te su je riječi navele na to da zaboravi kako se on obraća Elizi, a nenjoj, i Ellen se osjeti duboko povrijeđenom.

- Ne shvaćam što ti ja značim i zašto me još želiš uza se. Ta upravosi rekao da me mrziš!

- Naprijed, Ely, dva mjeseca brzo prolaze- ustraje on uporno. - Misliš li da ću ostati ovdje ... usprkos svemu? - Zašto ne? Ništa se nije promijenilo. Ti si pristala živjeti sa mnom

ako ti dam onaj novac, i ja sam ti ga dao. Voljan sam ti dati još, ako je toono što želiš.

- Ne!- srdito plane Ellen.- Nije mi potrebno više novca! Ovaj put Hugo zbunjen nabere čelo, oklijevajući s odgovorom. - Pa ... ako želiš tako ... Ali uvjete ne mijenjam, neka ti bude jasno.

Naš je dogovor poslovne naravi. Hugo želi njeno tijelo, zapravo Elizino, na koju ona nalikuje. Ali ako

ona i prista ne na taj uvjet, Hugo će prije ili poslije opaziti da ona nijenjegova žena. Ellen je dobro znala zašto ...

- Ja ne vjerujem u polovičnosti. Platio sam da imam ženu inamjeravam je imati za dva mjeseca- gotovo mehanički ponovi Hugo. - Ono što ti želiš ne može se nazvati ženom. Žena zahtijeva mnogo

više od onoga što joj ti nudiš. Ti želiš tijelo i za njega si spreman platiti.Ellen opazi iskru suprotnih osjećaja u očima koje su je promatrale:strah? Iznenađenje? Divljenje?

~ 29 ~ Anna


30/76

RafaelaR

- Nastoj biti malo skromnija u svojim zahtjevima, draga moja. Ellenje htjela odustati od te prepirke, ali nije mogla šutjeti pred tom muškombahatošću.

- Je li prema tvome mišljenju plaća jedini način da ženu odvedeš ukrevet? - Ja svoje žene ne moram plaćati- odgovori on žestoko, jer su mu

bili povrijeđeni muški ponos i samoljublje.- Taj sam problem imaouvijek samo sa svojom ženom. I ne pravi tako zapanjeno lice, nenamjeravam te uzeti silom! To nisam nikad učinio nijednoj ženi, paneću ni tebi. Istina, želim te, ali ne silom. Sa mnom ćeš dijeliti moju kućui moju postelju, ostalo ... doći će samo od sebe.

- Ni u snu! Sad ne bih s tobom spavala ni da si jedini muškarac nasvijetu!

- Hajde, Ely- porugljivo se nasmiješi Hugo.- Dobro te poznajem,mnogo bolje nego što ti poznaješ samu sebe. Nekoliko sam te trenutakadržao u naručju i osjetio sam tvoje drhtaje. Možeš govoriti što hoćeš, alinešto se promijenilo u tebi. Kad bi se prestala boriti sa samom sobom,bilo bi ti mnogo lakše zaraditi onaj novac.

Ellen se osjeti poraženom. Nikad neće uspjeti odigrati Elizinuulogu. Hugo je već opazio da je u njoj nešto drukčije, a što dani budu

više prolazili, to će sve postajati još teže. Duboko uzdahne i zarije glavumeđu dlanove. - Što je? Nije ti dobro?- preplašeno upita on. Htjede joj pomoći da

ustane, ali ona ga odgurne. - Molim te, ne gledaj me tako! Nenamjeravam ti nanijeti zlo, ali reci mi što ti je.

Ellen je došla u napast da odustane od svega. Možda je to i bionajbolji trenutak da mu sve prizna.

- Umorna sam- reče ona jedva čujnim glasom. - Zacijelo si i gladna- doda on, pogledavši na sat.- Prošlo je mnogo

vremena otkako smo posljednji put jeli. Hajde, odjeni se, a ja idempogledati što nam je gospođa Turner ostavila za večeru.

- Došavši do vrata, okrene se i doda:- Što se tiče naših odnosa ...ako ti toliko to smeta, odgodimo to do onda kad se malo oporaviš.Nisam grubijan i u određenom smislu imaš pravo. Mi smo poput dvojestranaca.

Kad je izašao iz sobe, Ellen ostane nepomično gledajući u vrata.Bila je zbunjena i smućena. Kad je mislila da je sve izgbuljeno, Hugo joj

~ 30 ~ Anna


31/76

RafaelaR

je dao neočekivani predah. Isto se dogodilo i večer prije kad je na krajuodlučio dati joj novac. Uvjeti su se pojavili poslije.

Posve nepredvidiv čovjek, pomisli ona. Nije mu uopće stalo do nje,

osim tjelesnog odnosa, ali na posljetku se pokazao osjetljivim na njeneteškoće, pa i ne znajući ih uistinu. Možda Hugo Ripman i nije takav cinikkakvim se želi prikazati, i možda Eliza nije bila tako nevina u raskidunjihova braka ... Kako bi našla opravdanje za ono što radi. Ellen jemorala ponovo misliti na Jess, koja je čeka u bolničkom krevetu danetko odluči o njenoj budućnosti. Sad sve ovisi o meni, reče u sebi Ellen.I stekavši novu snagu da usprkos svemu ide dalje, počne se spremati zaodlazak na večeru.

~ 31 ~ Anna


32/76

RafaelaR

5.

- Razmišljao sam o tome- reče joj Hugo pridruživsi joj se u kuhinji-da moramo početi sve od početka. Među nama nikad neće biti dobrobudemo li se osvrtali na prošlost. Mi se nikad nismo dobro upoznali, alikad bismo bili potpuni stranci, sve bi išlo mnogo bolje.

Plave oči, opasnije no ikad, razdragano su blistale, a ona ponovoosjeti čvor u želucu. Tako bi rado počela nanovo, ali pravi, poštenodnos, ne bijednu epizodu koju joj on predlaže. Na žalost, bilo jeprekasno za poštenje i iskrenost.

- Moramo početi kao dvije osobe koje su se tek upoznale, bezikakve mržnje o zlopamćenja. Početi od ništice i živjeti u sadašnjosti.Misliš li da bi to mogla?

Prijateljski ton tog prijedloga ohrabrio ju je da ga pogleda u oči, teoči prozirne poput planinskog potoka ali neshvatljive i prevrtljive. Utom trenutku bez kivnje i okrutnosti.

- Mislim da bih.- U prvi tren s oklijevanjem, Ellen mu se plašljivonasmiješi.- Da, mislim da bih mogla i to bih rado pokušala.

Hugo podigne ruku da joj pomiluje blagu oblinu jagodica kao da jeod porculana, a onda mu prsti nježno kliznu kroz njenu kosu.

- Tako si lijepa, Ely! Dovoljno mi te pogledati pa da me obuzmeluda želja da te uzmem. Možda ovo nije dovoljno za brak, ali moglo binam pomoći da iduća dva mjeseca živimo dobro.

Ellen se ponovo preplaši onoga što radi. Njegove su je riječipodsjetile na namjere tog čovjeka koji zna što hoće, kao što je reklaEliza. Stoga poprimi tobože nehajno držanje.

- Nisi li rekao da ćemo nešt o jesti? - upita ona ravnodušno. -Umirem od gladi!

Hugovo lice opet postane kruto i bezizražajno.

* * *

- Vi ste zacijelo gospoda Turner, je li?

~ 32 ~ Anna


33/76

RafaelaR

Sutradan ujutro Ellen se iznenadila ugledavši domaćicu. Očekivalaje uobičajenu ženu od pedesetak godina, jaku i sijede kose, ali naprotiv,našla se pred brinetom tridesetih godina, otvorena i nasmijana lica.

- Ja sam... Ely...- reče nakon kraćeg oklijevanja. Nije imala hrabrostire ći da je Eliza. - Da, gospodin Ripman mi je rekao za vas. Ime mi je Ida. Ellen se

odmah preplašeno upita što joj je točno rekao, ali ženino joj je nehajno isrdačno ponašanje olakšalo prvi susret.

- Gdje je gospodin Ripman?- upita ona, ne mogavši izgovoriti mojmuž.

- U svojoj radnoj sobi.- Domaćica se ugodno nasmije.- A kad jetamo, onda želi biti na miru i opasno mu je smetati. Jedan ili dva putamu poslužim kavu, ali uđem i izađem što brže mogu.

- Opasan je, je li?- ponovi Ellen poput robota. Koliko još toga nezna o tom čovjeku čija je navodno žena! Sjeti se kako je Hugo prošlevečeri, kad su završili s jelom, naglo ustao od stola s kratkim laku noć.

- Zar već ideš na počinak?- iznenađeno ga je upitala. - Ne, idem raditi - porugljivo joj je odgovorio on.- Moram nešto

raditi da ne mislim na ono prekrasno tijelo koje mi je pri ruci... Zdravo,draga, lijepo spavaj!

I posve neočekivano ona je dobro spavala dubokim snom.Probudila se sama kao i kad je legla, ali udubina na jastuku do njeotkrila joj je da je Hugo ležao kraj nje. Zacijelo joj se pridružio mnogokasnije, kad je ona već bila u dubokom snu. Nije imala pojma kojim seposlom on bavi ni što ga drži zauzetim dobar dio noći, ali o tome nijemogla govoriti s domaćicom.

- Kakve planove imate za danas?- upita Ida. - Vrijeme je prekrasno,pa zašto ne siđete na plažu?

- Mislila sam da vam je potrebna pomoć...- nezgrapno odgovoriEllen. Privlačila ju je pomisao na to da sama ode na plažu, ali mislila jeda uludo troši vrijeme. Na posljetku nije bila tu radi zabave.

- Ne, ja sve mogu sama!- Ida odlučno zatrese glavom.- Vi ste blijedii treba vam malo sunca. Pođite mirno na plažu, gospođo. Uzevši sasobom potrebne stvari, Ellen se uputi predvorjem kad za sobom začujehladan glas.

- Kamo ćeš?- upita Hugo, tiho izašavši iz radne sobe.

~ 33 ~ Anna


34/76

RafaelaR

- Idem u šetnju - odgovori Ellen kao da se brani. - Duž plaže,dakako s tvojim dopuštenjem doda zajedljivo.

- Nisi zatočenica, možeš raditi što hoćeš. Zašto ne povedeš psa? I

njemu je potrebno kretanje. - Zaista ga smijem povesti? - Stari san njenog djetinsjtva se

ostvario! - Ah, je li on pas čuvar? - upita potom, vidjevši Hugov izražaj.-Da budeš siguran da se neću udaljiti, morao bi poći ti...

- Moram raditi. I ponavljam ti da nisi moja zatočenica. Samo se pazina stazi uz plažu, vrlo je strma.- Želeći izbjeći njenu porugljivuprimjedbu, Hugo se brzo vrati u radnu sobu.

- Dobro! - srdito reče Ellen. Eliza je zacijelo osjećala nešto slično,pomisli, pa nije ni čudo što je otišla ako je ovako postupao s njom.

Ali kad se našla vani s Tabom, Ellen je zaboravila ružne misli. Licapodignuta k suncu, zabačene kose i duboko udišući morski zrak,osjećala se predivno živom. Odavno nije bila tako slobodna, pa kad jesišla na plažu, izula je cipele i počela bosonoga trčati. Tab je trčeći uznju veselo lajao. Trčala je sve dok je imala daha, a onda je sva sretna iiscrpljena klonula na zemlju, a pas je odmah stao uz nju, dišućiotvorenih usta, spreman na ponovnu trku čim ona ustane.

- Oh, Tabe, kako bih voljela da si moj! Jess bi bila presretna ... Čim je

spomenula sestrino ime, splasnulo joj je oduševljenje.- Jess moraponovo hodati! - promrmlja sva očajna, dok ju je pas nesigurnopromatrao, a onda snažno zalaje, kao da želi potvrditi njene riječi.Napetih živica zbog strepnje za budućnost Ellen tu potvrdu shvati kaoporuku punu nade. - Imaš pravo, Tabe, sve će biti dobro- reče ipomiluje psa po glavi.

Dok se približavala kući, učini joj se da nazire tamnu priliku kojaje gledala u njenom smjeru, ali sunčev odsjaj joj je smetao da ga jasnovidi. Hugo, ako je to bio on, naglo nestane.

- Drago mi je što ste sevratili - dočeka je domaćica- jer upravoodlazim.- Pripremila sam objed. Gospodin Ripman obično jede u radnojsobi. Za večeru...

- Oh, ne brinite se, to prepustite meni. - Spravila sam tortu od sira, a u zamrzivaču ima mnogo toga. Vratit

ću se sutra ujutro, jer uvijek radim samo ujutro, osim kad potkrajtjedna dođu gosti. Ah, zaboravila sam, gospodin Ripman ne želi da muse smeta... znate kakav je.

~ 34 ~ Anna


35/76

RafaelaR

- Oh, da...- promrmlja Ellen. Nije znala, ali počela ga je shvaćati. Ashvaćala je i Elizinu patnju zbog osamljenosti na koju ju je prisiljavao.

Ostavši sama u tišini, osjeti potištenost. Bilo je tek podne, još rano

da Hugu odnese poslužavnik s objedom. S jedne je strane bilazadovoljna što odgađa susret s njim, a s druge nije znala kako da utučevrijeme. Bila je naviknuta raditi u cvjećarnici i kod kuće, pa joj je ovdjevrijeme prolazilo presporo. Ogledavši se oko sebe, ugleda košaru sopranim i složenim rubljem, pa ga sva sretna počne glačati. Upravo jeglačala posljednju košulju kad je Hugo ušao u kuhinju. Lice mu odmahpoprimi izražaj koji je vidjela toliko puta. To je bila mješavinaiznenađenja, nevjerice, možda zbunjenosti, što je bilo teško odrediti.

- Plaćam domaćicu da radi to što ti radiš sada- reče joj, začuđeno je

gledajući. - Znam.- Upravo je slaga la izglačan u košulju i nije mogla podignuti

oči. - Očito nije dospjela izglačiti prije odlaska, a ja nisam imala štoraditi ... - Pogleda ga. - Htjela sam učiniti nešto korisno. Dao si mimnogo novca!

- Da budem iskren, znam bolji način na koji bi... mogla učiniti neštokorisno - podrugljivo reče on. Njegova je primisao bila jasna i Ellen sezarumeni. - Ali zasad bih nešto pojeo... gladan sam.

- Sve je spremno - odgovori ona, sretna što je opasnost prošla.-Možeš poći u radnu sobu, odmah ću ti donijeti jelo.

* * *

- Rekao si da ćemo potkraj tjedna imati goste- podsjeti ga ona daprekine tišinu koja je vladala među njima.- Hoće li biti mnogo ljudi?

- Dvije... tri osobe. Alison i Stewart sigurno. Ne poznaješ ih, nikad

nisu bili u našoj kući u Londonu dok si ti bila. A Mel će rado doći ako seuspije osloboditi. Ellen osjeti olakšanje. Alison i Stewart su joj neznanci i neće biti

proble m, ali zato ju je brinuo taj Mel. Činilo se da ga je Eliza većsrela, stoga mora biti vrlo oprezna izbjegavati svaku primjedbu.

- Tko su Alison i Stewart?- upita ona rastreseno, ali ne uspjevšizavarati Huga, koji nabere čelo.

- Pa Larkinovi- odgovori on, opazivši njeno iznenađenje.

~ 35 ~ Anna


36/76

RafaelaR

- Hoćeš reći Alison Larkin? Filmska zvijezda? - Da, samo je jedna koliko ja znam. Ellen je još jednom morala

zaključiti da nema pojma o čovjeku kojeg je prihvatila kao muža. Alison

Larkin je bila poznata po svojoj glumačkoj nadarenosti i ljepoti. Njenposljednji film Čekanje zore punio je kina i bio je kandidat za Oscara. Samo prije mjesec dana Ellen i Bell su zamolile Bellinog muža da

čuva djecu i Jess, kako bi one mogle poći vidjeti taj film, koji ih jejednostavno oduševio. I sad se Ellen pitala odakle Hugu poznanstva iztoga kruga.

- Nekako si razdražena - primijeti Hugo, opazivši njenu šutnju.-Nadam se da nisi Ijubmorna, jer to nikad nisi bila. Uostalom, u onovrijeme još nisi bila ušla u moj život, pa zašto bi se sad ljutila?

- Ljubomorna?- ponovi Ellen. Točno, zašto bi bila ljubomorna? Nopred oči joj se pokazala glumičina blistava ljepota i pomisao na to da jeHugo nekoć bio s njom u vezi, uvelike joj je zasmetala. Naglo ustane ipočne skupljati tanjure.- Odnijet ću ovo u kuhinju. Hoćeš li kavu?

- Ne, hvala. Moram se vratiti poslu.-Potom ustane i ode bez riječi. Ellen pos premi kuhinju i kad se vratila u dnevnu sobu, upita se

kako da provede ostali dio dana. Ne bi se usudila prijeći Hugov svetiprag radne sobe, jer je on bio kao neka prepreka podignuta među

njima. Ona je bila isključena iz njegova rada, isto kao što je bila i njenasestra. Radna je soba bila svetište koje se moralo poštovati. S druge strane Ellen je bila naviknuta oslanjati se na vlastite snage,

za razliku od njene sestre blizanke koja je mrzila biti sama. Ellen jeprovodila mnoge osamljene sate pošto bi Jess pošla na počinak, alinikad nije osjećala dosadu ili sjetu. Dakako, sad je situacija bila drukčijai u određenom smislu mnogo teža. Uvelike joj je nedostajala njenasestrica. Željela joj je češće telefonirati, ali telefon je bio u predvorju,odmah do vrata Hugove radne sobe. Osim toga, medicinskoj je sestri

obećala da će zvati u vrijeme posjeta, oko šest sati uvečer. Ugledavši napolici mnogo knjiga, počne ih pregledavati, a onda je privuče jedannepoznat naslov:

Čekanje zore, autora H. Ripmana. Listajući knjigu, sjeti se kako suona i Bell blle toliko oduševljene filmom da su poželjele pročitatiknjigu, pa su odručile potražiti je u knjižari baš onog dana kad joj jeEliza iznenada upala u život i za nekoliko sati joj ga posve uništila. H.Ripman... Hugo Ripman! Hugo je napisao knjigu i scenarij za film, i etokako je upoznao Alison Larkin. Za vrijeme snimanja filma.

~ 36 ~ Anna


37/76

RafaelaR

Potražila je druge knjige što ih je on napisao i našla ih nekoliko,koje su, kako se neodređeno sjećala, dobile književnu nagradu. Pitala sekako je Eliza srela Huga, jer ona je bila nestrpljiva djevojka i nije voljela

čitati, osim mondene časopise. Kako su ona i Hugo uopće mogli naćinešto zajedničko? Tu je bila tjelesna privlačnost, dakako, ali to nijedovoljno za temelj neke veze. Odjednom Ellen pomisli kako je Hugozacijelo isključio svoju ženu iz vlastitog života zato jer je nije zanimaonjegov posao ili zato jer ga nije shvaćala.

Sjedne u naslonjač s knjigom i počne čitati, pa kad se napokonsjetila da mora telefonirati, shvati da je davno prošlo šest sati. Njena jesestrica zacijelo čekala telefonski poziv, ali Hugo je još bio u radnojsobi. Nadala se da će tipkanje na pisaćem stroju prigušiti njene riječi pa

ipak okrene broj bolnice. No sestra je bila nepokolebljiva i nije ju htjelaspojit i s Jess. Rekla joj je da liječnik upravo pregledava djevojčicu, jermora obavijestiti američkog kirurga o njenom stanju, koje je sadadobro, tako da bi se operacija mogla obaviti i prije predviđenogvremena. Sestra ju je zamolila da nazove idući dan i obećala joj je da ćereći Jess da ju je zvala. Odlažući slušalicu, Ellen pomisli kako novacpokreće i planine. Nikad nije mislila da će se to ostvariti, a sad je bilosamo pitanje vremena.

Iz Hugove radne sobe više se nije čulo tipkanje i to je bilo dovoljno

da splasne njena radost i da je podsjeti na to kako se novcem ipak nerješavaju svi problemi. Očajnički se bacila u taj pothvat, ali nije znalakako će on završiti. Da otkloni crne misli, prihvati se pripremanjavečere, premda je sunce još sjalo, tako da su kuhinjska vrata bilaotvorena. U početku nije jasno mogla razabrati odakle dolazi taj zvuk,koji je nalikovao na stenjanje neke životinje. A onda, pogledavši krozvrata, ugleda kako Tab šepajući na tri noge ide prema njoj, vukućičetvrtu.

- Oh, Tabe, što ti se dogodilo? - upita ona, kleknuvši do njega.Provjerivši mu ozljedu, zaključi da nije odviše duboka, ali da je moraoprati, raskužiti i poviti. Trkom se uspne uza stube do kupaonice dauzme kutiju za prvu pomoć. Upravo je završavala s povijanjem ozljedekad joj se pridružio Hugo. On problijedi pred tim neobičnim prizorom.Bio je zaista zaprepašten.

- Što ti se dogodilo, Ely?- upita preplašen. - Nije ništa meni, pas je ozlijedio šapu. - I ti si mu pomogla?

~ 37 ~ Anna


38/76

RafaelaR

- Da, ti si radio i nisam ti htjela smetati. Kleknuvši do životinje, Hugo joj uzme šapu i provjeri zavoj. - To si vješto obavila- reče gotovo s divljenjem, ali u očima mu se i

dalje vidjela začuđenost. - Učinila sam što sam mogla. Misliš li da je to dovoljno ili ćeš ga

odvesti k veterinaru? - Ne, nije potrebno. Za koji dan će se oporaviti, vidjet ćeš. Brzo ćeš

ozdraviti, skitnice- obati se potom psu. Ellen je opazila kako mu se lice raznježilo i usne se razvukle u

osmijeh koji se tako rijetko viđao na njegovom licu. Ona odjednomshvati da je iz neop reza počinila veliku pogrešku koja bi mogla imati

posljedice. Naime, Eliza nije podnosila krv i zacijelo joj nikad ne bi palona um pomoći psu. No činilo se da je Hugo odmah zaboravio neobičnoponašanje svoje žene.

- Hvala ti što si se pobrinula za Taba. Znaš, kad radim, kao da nepostojim...- Kao da se želio opravdati pred njom. Je li se to odnosilo naprošlost? - pitala se Ellen. I ponovo se sjeti blijedog i nepomičnogElizinog lica, kao kad ju je vidjela posljednji put. Ponovo je moralasuspregnuti suze i usiljeno se nasmiješiti.

- Sad ću dovršiti nešto za jelo- reče ona malo poslije i počne gulitikrumpir, ali čvrsta joj ruka uzme nož iz ruke.

- To prepusti meni, već si dovoljno učinila i doimaš se umorno. I zaista, Ellen se osjećala umornom i bezvoljnom. Situacija u kojoj

se nalazila na trenutke ju je začas od oduševljenja bacala u potištenost,Bila je stvorena za iskrenost, a ne za uvrnute doživljaje u kakav seupustila. Zato je bila zadovoljna kad ju je on odveo u dnevnu sobu da seodmori.

Što je vrijeme više prolazilo, to se ona češće pitala je li Hugo zaista

onakvo čudovište kakvo joj je opisala Eliza. Odmah je usnula i sanjalakako joj je on donio kitu crvenih ruža... Malo poslije osjeti lagani dodirna ramenu i još bunovna od sna, Ellen nije mogla odoljeti njegovimrukama koje su je nježno grlile.

- Probudi se, ljubavi moja- šapne joj Hugo, stisnuvši je uza se.Lagani poljubac u čelo nije ju posve razbudio, jer je bila umorna izbunjena da bi reagirala na malaksalost koja ju je obuzimala.- Još si umorna? - upita je on šapatom koji je nalikovao na milovanje.- Dođi,odnijet ću te gore.

~ 38 ~ Anna


39/76

RafaelaR

- Sklopljenih je očiju osjećala kako je on nosi uza stube i polaže nakrevet. Tad se potpuno razbudi. Oprez, Ellen! Poduzmi nešto prije negošto bude prekasno!, zapovjedi samoj sebi, ali bez velikog uspjeha.

- Ne, Hugo- slabašno šapne ona s uzdahom. Ali on je čuo njeneriječi i nasmijuljio se. - Doći će dan kad ćeš mnogo ugodnije izgovoriti moje ime-

promrmlja on i počne joj otkapčati bluzu. Kad ona shvati što on radi,pokuša ga spriječiti. - Baš mi hoćeš sve otežavati- dobrodušno seusprotivi Hugo.

No ona nije htjela olakšavati sve u tom smislu, štoviše htjela je tospriječiti. No činilo se da su je snage ostavile pa je ostala nepokretnadok joj je Hugo svlačio hlače i potom rublje, sve dok nije ostala potpunogola.

Ellen osjeti svježinu plahte na koži i, još zamagljenih očiju od sna,zaključi da mora reagirati prije nego što bude prekasno. U tom trenutkunije mogla hiniti, bila je odveć slaba.

- Hugo - promrmlja. - Moram ti nešto reći. - Ispruži ruku premanjemu kad je legao do nje i sretne njegove tople snažne prste.

- Ne sada, ljubavi moja.- Činilo joj se da Hugov glas dolazi iz velikedaljine.

Osjeti kako joj njegovi prsti miluju kosu, usne dodiruju obraze,aonda ugleda kako on polaganom, gotovo mačjom kretnjom ustaje spostelje, i Ellen u polusnu začuje kako se vrata zatvaraju za njim.

~ 39 ~ Anna


40/76

RafaelaR

6.

Sjajno sunce proteklih dana zamijenila je teška i vlažna magla kojaje obavijala kuću. Vidjeli su se samo obrisi nekih stabala i grmova, arubovi grebena bili su posve nevidljivi.

Tog je jutra bilo nemoguće izaći, jer se Hugo zatvorio u radnu sobu,odakle je dopirao zvuk pisaćeg stroja. Prošla su tri dana otkad je Tabozlijedio šapu, tri dana koja su bila mješavina zadovoljstva inesigurnosti i koja su na trenutke graničila s očajem. Ellen je čestomislila na njegovu ljubaznu gestu kad ju je one večeri pokrio i ostavio

samu. Ta je gesta bila nerazumljiva s obzirom na to da joj Hugo nijeskrivao želju koju je osjećao prema njoj. Mogao je s njom raditi što jehtio, jer je ona bila tako slaba, nezaštićena... No, naprotiv, radije jeodustao od toga, a to sve je bilo u suprotnosti sa čovjekom kojeg joj jeopisala Eliza. Kad je sišla, zatekla je Huga kako u dnevnoj sobi pije kavui, protivno onome što je rekao maloprije, nije namjeravao raditi.

- Kamo želiš poći danas?- upita je. - Zar ćemo izaći?- Ona ga pogleda s nevjericom. - Lijep je dan i šteta ga je provesti zatvoreni u kući. Namjeravam do

večeri ostati vani. Nju je i znenadio taj neočekivani poziv. Zapravo se magla razrijedila

pa su se već vidjele zrake sunca, ali Hugov je prijedlog ipak bioneobičan.

- A tvoj posao? Ne bih htjela da ga zanemariš radi mene. - Moj posao može čekati– odgovori on ljubazno.- Ili se dogovorimo

ovako: ujutro ću biti s tobom, a poslije podne ću raditi. Jesi lizadovoljna? - Ellen kimne, smiješeći se.- Možemo poći duž Brigga.

Jutros je oseka pa se može pješice sve do Pointa.- Činilo se da je toizgovorio s oklijevanjem, kao da čeka njeno odobravanje.- Ali ako bi tiradije pošla u Marborough u kupnju...

- Oh, ne!- Nikad nije voljela ići okolo i gledati izloge, a kad su prijenekoliko dana bili u kupnji, već je vidjela dovoljno od toga grada. Maloposlije već su bili u automobilu i vozili se prema Nunham Pointu, dok seEllen pitala kako to da joj je Hugo dopustio biranje između dvijumogućnosti. Eliza ne bi ni načas oklijevala izabrati grad sa svim onimprodavaonicama i mondenim restoranima, umjesto šetnje po strmoj,

~ 40 ~ Anna


41/76

RafaelaR

kamenoj stazi. Načas pomisli reći da se predomislila, kako bi prijevarau koju se upustila bila uvjerljivija. Morala se prisiliti na to da misli kaonjena sestra blizanka. Ali baš u taj tren iza jednog se zavoja pojavi

zaljev s hridinom koja se, okupana suncem, silovito uzdizala iz mora.Ellen više nije imala dvojbe, i u sebi pošalje do vraga mudrost i oprez.Šetnja po hridini usrećila ju je mnogo više nego što je i očekivala. Činilose da je Huga napustilo loše raspoloženje i bio je vrlo ugodan drug.Dobro je poznavao povijest svo je zemlje i stare legende, kojima ju jeugodno zabavljao.

U jednom trenutku ju je gotovo nesvjesno uhvatio za ruku dajoj pomogne prijeći neka klizava i opasna mjesta na stazi, i strpljivoje čekao da ona nađe neku malu okaminu.

- Jesi li sad zadovoljna?- upita je nasmiješenih očiju dok je onapromatrala neku školjku. - Da, sretna sam.- Gledajući ga tako opuštenog i ljubaznog, željela

je taj trenutak zauvijek utisnuti u svoje pamćenje. - Kad god dođem ovamo, izgubim pojam o vremenu. Uvijek imam

osjećaj da se ono zaustavilo. - Ovdje smo već gotovo dva sata- promrmlja ona - ali to bi moglo

biti i dva dana, dva tjedna...

- Dva mjeseca- završi Hugo misao umjesto nje. Odjednom joj se istek dvaju mjeseca, koji joj se prije činio takodalek, učini odveć kratak da bi mogla shvatiti tako složenog čovjekakakav je Hugo. A to je bilo premalo vremena da ga se dobro upozna.

- Kad bi se moglo vratiti natrag...- šapne ona za sebe, ali on je čuonjene riječi.

- Dokad bi se vratila natrag?- upita je. Do njihovog prvog s usreta kad je ona pala u njegovu stupicu. lli još

prije, do Elizinog dolaska u Ashingby, kad se nesreća još nije biladogodila. Još bolje, u vrijeme kad ga je Eliza upoznala, kako bi spriječilada dvoje stranaca spoje svoje živote, s užasnim rezultatima koji su ihubrzo rastavili. Kako ona nije odgovarala, Hugo zavodljivim glasomreče:

- Mogli bismo se zajedno vratiti natrag. Stisnuta grla od straha, ona zadrhće na taj prijedlog. Hugo nije želio

s njom početi iznova, nego s Elizom, sa svojom ženom. Nudio joj jemogućnost da zaboravi, da oprosti, ali nije znao da je njoj, Ellen, bilo

~ 41 ~ Anna


42/76

RafaelaR

potrebno oproštenje. Kad on to sazna, za njih više neće biti budućnosti.Stoga joj nije preostalo nego hiniti da ga nije razumjela i razgovorskrenuti na drugo.

- Rekli smo da ćemo samo jutro provesti vani- promrmlja, negledajud ga u oči. - Ako ne požurimo natrag, propast će tvojposlijepodnevni rad.- Krene plažom pred njim, ubrzavajući korak da jojne vidi suze koje su joj tekle niz obraze.

* * *

- Šteta što se vrijeme pokvarilo- primijeti domaćica nekoliko dana

poslije. - Ne možete poći u šetnju. Nakon izleta u Brigg Ellen je mislilada je Hugo zaboravio na prijedlog da ujutro odlaze u šetnju, aposlijepodne radi, ali se prevarila. Idući je dan čekao da se ona probudipa da pođu u istraživanje okolice Nunhama. Dugo su se zadržali vani,tako da je Hugu ostalo malo vremena za rad, pa je ona upornonavaljivala da on ostane u radnoj sobi do kasno u noć. Kad joj se Hugopridružio u velikoj postelji, ona je već odavno spavala, a ujutro kad seEllen probudila, njega već nije bilo u sobi.

Hugo je očito povukao crtu svog ponašanja i strogo je poštovao. To

je za Ellen bila pobjeda,

Documents

I svanula Je zora