Želim da kroz jednu osobu koja je veoma stara prikažem razvoj tj. revoluciju pravljenja kafe kroz doba u kojem se još kafa tucala, zatim mljela u starim mlinovima i sada kada se kafa samo spusti u kafe aparat i dobije gotova. Starac kojeg sam smjestio u ideju će se kroz film prisjećati starog "vakta" tj tradicije i načina pravljenja kafe te je ispijati i praviti je svaki naredni put na drukčiji način te će to predstavljati proteklih 100 godina mjenjanja načina pravljenja kafe a ujedno i samog uživanja i tradicije.

Danas živimo u svjetu u kojem se sve realtivno brzo servira jer ljudi prosto nemaju vremena te se sve dešava u žurbi. Kroz ideju koju će te pročitati u nastavku donosim Vam priču o starijem čovjeku koji se prisjeća svog djetinjstva u ranim 1930-tim te nam pokaziva način kako se tad kafa pravila, servirala i pila.

Na samom početku dokumentarnog filma karakter će sjediti te pregledati stare slike svog djetinstva i samim tim se uputiti u stari podrum kako bi pronašao još neke albume u kojima postoji još stvari koje nam želi otkriti, međutim stvari postaju dosta kompliciranije te umjesto starog albuma uzima staru "tucaklju" za kafu i stavlja zrna te krene da tuca zrna od kojih dobija prah što ga ujedno i vraća te nam daje sliku kako se to nekad radilo, nakon toga kao što i tema nalaže "proteklih 100 godina" u nastavku filma tj. fabule karakter prelazi hronološki preko načina na koje se kafa pravila u prošlosti pa sve do današnjih modernih aparata koji nam ponude šolju kafe u roku od pola minute. Na kraju kratkog filma cilj mi je da se karakter probije od starog načina ka novom te da prikaže kako se to zapravo nekad radilo odnosno kako se to danas radi. Poruka filma je kako se stvari dramatično mjenjaju iz korjena i kako stvari gube svoju smisao i dušu.

Smatram da kroz moju ideju se proteže određeni kontrast koji se može izvesti na kreativan način kroz dokumtentarni/igrani film.

Fabula filma