Illusion Comique

  • Upload
    maja

  • View
    124

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Pjer Kornej Komina iluzija Priredio i preveo: Jovan Popov KOMEDIJA U PARIZU Kod Fransoa Targa, najredovnijem posetiocu velike sale Palea, ispred la Sapela, zlatnom Suncu. M. DC. XXXIX S KRALJEVIM ODOBRENJEM Gospoici M. F. D. R.2O [Nije utvreno kome je Kornej posvetio svoj komad. Jedna od pretpostavki je da je re o dami iz niih plemikih krugova ili iz onih na koje je vlast gledala s podozrenjem.] Gospoice, Evo jedne udovate nakaze koju vam posveujem. Prvi in je tek prolog, naredna tri ine nesavrenu komediju, poslednji je tragedija, a sve zajedno skrpljeno ini komediju. Moemo je nazivati udnom i nastranom izmiljotinom koliko god hoemo, ona je nova, a dra novine meu naim Francuzima esto je poprilian stepen valjanosti. Njen uspeh u pozoritu nije me nimalo postideo, a usuujem se rei da vam prikazivanje ovog udljivog komada uopte nije bilo neprijatno, poto ste mi naloili da vam uputim poslanicu kad bude krenuo u tampu. Oajan sam to vam ga predstavljam u stanju tako loem da je neprepoznatljiv: koliina greaka koje je tampar pridodao mojim preruava ga ili, bolje rei, sasvim ga menja. To je posledica mog odsustva iz Pariza, odakle su me poslovi odveli u asu tampanja, primoravi me da ispravke poverim tamparevoj panji. Preklinjem vas da ga uopte ne itate ukoliko se ne pomuite da ispravite ono to budete pronali u nastavku ove poslanice. Ne zato to sam pobrojao sve greke koje su se u komadu potkrale: njihov broj je toliki da e uasnuti itaoca; ja sam samo izabrao one koje mogu dovesti do znaajnog kvarenja smisla, a koje se ne daju lako odgonetnuti. to se tie ostalih, koje se odnose na rimu, pravopis ili interpunkciju, pomislio sam da e ih razboriti italac nadomestiti bez velikih potekoa, te da stoga nema potrebe njima optereivati ovaj prvi list. To e me nauiti da se vie ne izlaem opasnosti da tampam komade u svom odsustvu. Budite dovoljno dobri da ne prezrete ovaj ovde, koliko god rastrgan bio, pa ete me jo vie obavezati da itavog ivota ostanem, Gospoice, najverniji i najzaneseniji od svih vaih slugu, KORNEJ LICA ALKANDAR, arobnjak PRIDAMAN, Klendorov otac DORANT, Pridamanov prijatelj MATAMOR, gaskonjski kapetan, zaljubljen u Izabelu KLENDOR, Kapetanov pratilac i Izabelin voljeni ADRAST, plemi, zaljubljen u Izabelu ERONT, Izabelin otac

IZABELA, erontova ki LIZA, Izabelina slukinja TAMNIAR iz Bordoa Kapetanov PA ROZINA, engleska princeza, Florilamova ena ERAST, Florilamov titonoa Druina Adrastove posluge Druina Florilamove posluge IN PRVI SCENA PRVA PRIDAMAN, DORANT DORANT arobnjak to reju prirodu pokree Od peine mrane bolji dvorac nee; Tamu odrava u tom groznom stanu Teki zastor sklanja samo lanom danu. Od nestalnih zraka on puta u tminu Tek one to senki podnose druinu. Stojte: zanat njegov podno ove stene Spremio je kaznu svakome ko krene, A iroki otvor samo oi vara, Jer vazduh do njega pristupe zatvara I predstavlja bedem sa kojega baca U prainu tanku hiljadu mrtvaca. Do odmora dre k'o i do odbrane Niti napadae ali i nezvane; Uprkos pritisku radoznale udi Saekati valja da se on probudi. Stiemo u vreme kada svakog dana On zabave radi izlazi iz stana. PRIDAMAN elja da ga vidim svog me prosto pali Nestrpljenja imam, a nade mi fali. Taj sin, predmet dragi svih mojih staranja Od kog me odvoji grubost vaspitanja I kog deset leta svuda traim stoga, Zauvek se skrio od pogleda moga. Sumnjaju' da momak odve je razuzdan Njegovu slobodu htedoh da zauzdam; Pretei mu kaznom miljah da ga krotim, Ali ga oterah tim merama strogim.

Uasno mi dua zavedena bee: Teko ga uvredih, plakah kad pobee, A oinska ljubav da osetim dade Pravedno kajanje za strogost bez pravde. Pooh da ga traim: daleko odmakoh, Videh Po i Rajnu, Mozel, Senu, Taho: Stalno ista briga moju duu mori Posle svih greaka glupak sam jo gori. Najzad, u beznau zbog tolikih muka, Misle': ne postoji vie mudrost ljudska, Da granicu nadem svom zlu pretrpljenom, Odgovor potraih od sila pod zemljom; Najslavnija videh imena nauke Za stvari iz kruga Alkandrove struke: Govorahu za njih to i vi za njega Ali mome jadu ne naoe leka. Podzemlje je nemo kad odgovor traim Zabuni me samo odgovorom lanim. DORANT Nije vam Alkandar ovek kao ini; Nisu vini ljudi njegovoj vetini. Ja vam neu rei da grmi s nebesa, Da nadima mora, da zemlju potresa; Da vazduh komea i od tih vrtloga Stvara ete protiv dumanina svoga; Da na umne rei nepoznate sile Premetaju hridi, sputaju visine, I po noi ine da dva sunca sjaju; udesa te vrste vama ne trebaju: Dovoljno e biti da vam misli prozre, Da k'o prolost vidi ta e biti posle; Svemir mu ne skriva ni tajne ni brige, Sudbe nae za nj su otvorene knjige. Miljah, kao i vi, da to je zbor prazan: No, tek to me vide, sve o meni kaza; I zapanjen bejah tanim prikazima Ljubavi koje sam skrivao pred svima. PRIDAMAN Mnogo mi rekoste. DORANT A videh jo vie. PRIDAMAN

Zalud ohrabrenja, loe mi se pie; Besplodno u, pored svih muka i rada, Doekati tamu to na ivot pada. DORANT Otkad iz Bretanje reih da se selim, Ovamo, da budem seoski vlastelin, Otkada mi sreni ljubavi svretak Silveriju done, a s njom i imetak, U dlaku je svima ispinio elje 1 duama brinim pruio veselje. Znatna je, verujte, pomo koju prui: Ushien je pritom kad god me zadui, Pa smem da se hvalim: malo mojih molbi Naklonost posebnu za vas e pridobit'. PRIDAMAN Surovi mi usud blag postati nee. DORANT Nadajte se: evo, prilazi nam vee. Gledajte hod njegov; to ozbiljno lice, ije retko znanje baca nas niice, Nakon sto godina burnih izbrazdano Da ivci i kosti vide se dobrano; Uprkos starosti, snano mu je telo, Kretanje mu lako, a ispravno delo: Tog starca pokreu neznane dubine I svaki mu korak udo je vetine. SCENA II ALKANDAR, PRIDAMAN, DORANT DORANT Volebnie znanja, ija umna bdenja Svakog dana prue nova udivljenja Za kog nije tajna o emu sve snimo, Pa i bez gledanja vidi ta inimo: Boanske vetine ako divne moi Ikada su dosad elele pomoi, Napaenom ocu ti razvedri elo; Staro prijateljstvo u to se uplelo. Roeni u Renu obojica mi smo Njemu u naruju provedoh detinjstvo;

A sin njegov, istog uzrasta i soja, Za mene se veza naklonou koja... ALKANDAR Dosta je, Dorante, znam ta ga dovodi: Njega danas mui ba taj koga rodi. Zar ne, otkad sin ti od kue pobee Kajanje te stalno opravdano ee? Tvrdoglava strogost da ga ui redu Progna ga iz doma i navue bedu? Pa uzalud sada, eh strogosti kleta, Zlostavljanog sina trai irom sveta? PRIDAMAN Proroe sadanji, sve je jasno tebi, Razloge svog bola skriti mog'o ne bih; A ni nepravednu uskogrudost znanu, Jer tajne mog srca vidi k'o na dlanu. Tano je, pogreih; al' za moje greke Pretrpljene kazne dovoljno su teke: Stani najzad na kraj estokom kajanju, Oslonac mi budi u mom jadnom stanju. Svaka vest o njemu povratkom e sjati; elje da ga naem krila e mi dati. Gde se povukao? Kuda u, to pitam? Ma i na kraj sveta, ako treba, hitam. ALKANDAR Nek se rodi nada: moje e vam ini Rei to vam nebo ne hte da uini. Videete sina ivog i u asti: Iz izgnanstva svoga izvuk'o je slasti. Malo je to rei: Dorantu u prilog Prikazau njegov blistavi epilog. Nevini vetaci, to okolo kade, I za rei udne misle da sve rade, to mirise, trave, nove obiaje, U zanat uvode da sve due traje, I koji su, najzad, misterija lana, to vas samo plai i pravi se vana: Uiniu vie s palicom u ruci. [Kornejevi komentatori ovde ukazuju na slinost sa elizabetanskom komedijom Beli avo (The White Devil, 1612) Dona Vebstera.] (Udara tapiem i podie se zavesa iza koje defiluju najlepe glumake odore). Sudite o sinu po ovoj obuci: [Indirektna, ali nedvosmislena odbrana proskribovanog glumakog zanata. Istini za volju, nisu svi glumci bili prokaeni mnogi od njih bili su uvaeni ljudi, ak i plemenitog roda.]

Nosi li princ, moda, raskonije halje? U njegovu vanost sumnjate l i dalje? PRIDAMAN Ljubavi oinskoj laskate zacelo; Ne spada mom sinu bogato odelo, A njegovo stanje sloilo se ne bi Kad bi takvu rasko priutio sebi. ALKANDAR Povoljni je udes sredio mu sudbu I njegovu sreu promenio grubu, Pa se sada javno samo o tom pria Kakvom je gizdanju on postao vian. PRIDAMAN Prepustiu duu tim nadama divnim; No, meu tim ruhom jedno ensko vidim: Oenio da l se? ALKANDAR O svim ljubavima I zgodama drugim da se pria ima. A ako je vaa dua hrabra dosta Iluziju jednu njegovog ivota I sve dogaaje prikazae vama Sablasti to slie ivim prilikama: Nee im faliti ni kretnje ni rei. PRIDAMAN Strah lakomisleni nee da me sprei. Zar bi portret onog koga svuda traim Mogao sad moje oi da zastrai? ALKANDAR Molim vas, vitee, da se uklonimo, I da na razgovor za se zadrimo. PRIDAMAN Ja nita ne tajim pred tim prijateljem. DORANT Valja ispuniti sve njegove elje; ekam vas kod mene. ALKANDAR

Kad odete njemu Veeras ete mu priati o svemu. SCENA III ALKANDAR, PRIDAMAN ALKANDAR Va sin ne postade odjednom gospodin; I delima nekim on asti ne godi, Pa bi loe bilo kad bih njegov jadi Drugome do ocu izloio sad. Neto novca to je poneo od kue Jedva da doeka sledee svanue; Da stigne u Pariz, on potvrdu proda Kako da se spravi lekovita voda; Zadovoljan poslom, tamo stie tada Gde, kao svi drugi, ivljae bez rada. Pri Sent Inosentu [Manastir Saint Innocent. u srcu starog Pariza, pod ijim su se svodovima okupljali javni belenici i pisari.] najpre bi sekretar; Potom, uspevi se, belenikov pisar. Al' najednom pero vie mu ne pae, Pa po Sen ermenu [SaintGermain, stari deo Pariza na levoj obali Sene, gde se, na mestu danasnje pijacc, nekada nalazio vaar.] majmuna vodae. Da rimuje tada dopade se njemu U korist pevaa na Samaritenu. [Samaritaine, mesto na kojem Pont Neuf, jedan od najstarijih pariskih mostova, dotie desnu obalu Sene. Tu je, za vladavine Anrija IV postavljana crpna stanica na ijem se vrhu nalazila fontana, ukraena bronzanim kipovima Isusa Hrista i Samarianke. Ubrzo je to postalo pomodno mesto okupljanja vaarskih artista i izvoenja satirinih i galantnih kupleta i ansona.] Stil mu je cvetao sve vie i vie; Odvai se stoga romane da pie, Pesme za Gotjea, poente Gijomu. [Na jeziku kojim se govorilo poetkom XVII veka, Gotje i Gijom oznaavaju onoga ko prvi naie, bilo koga, neto kao kod nas Kurta i Murta. Ovde se, pored toga, moda aludira na dva poznata burleskna glumca pozorita l' Hotel de Bourgogne, Gaultier Garguillea i Gros Guillaumea.] Melemima raznim trgov'o na tonu, Lekovitu vodu hirurgu prodav'o, A zatim se rei da pree na pravo. Buskon, Lazariljo, Gusman, Sajavedro, [uveni likovi panskih pikarskih romana, u pievo doba veoma popularnih u Francuskoj: Lazariljo de Tormes (1554) nepoznatog autora, Gusman de Alfarae (1599) Matea Alemana u kojem se pominje i lik po imenu Savavedre, Buscon (Lupe) Fransiska de Keveda iz 1626.] Oblija toliko ne menjahu tedro: Eto ta je asno za Doranta bilo!

PRIDAMAN to istinu ne zna [Odnosi se na Doranta.] sada mi je milo! ALKANDAR Bez prikaza ivog priau vam o tom, Sasvim kratko, da vas ne zgranem sramotom. Sit tih zanimanja bez asti i vajde, Bordoa on, najzad, nekako dopade; A tamo, traei im da se zanima, Nae se u slubi jednog vlastelina. Zaljubljeni ratnik dobi inovnika: A ovaj se rei svojih neprilika; Umeo je spretno, na rei to zvue, Sranoj budali pare da izvue; A od sekretara suparnik mu posta, U slubi lepote prijalo mu dosta. Kad vidite povest njegovih ljubavi, Hou da to bude u sjaju i slavi, Kao to i danas isto tako radi. PRIDAMAN Kako ve tom nadom smiruju se jadi! ALKANDAR Krstarei zemljom skrivao je ime, I postao Klendor, gospar od Planine: [Sieur de la Montagne, glumaki pseudonim na koji emo naii i u Kominom romani Pola Skarona i u Kapetanu Frakasu Teofila Gotjea.] uete ponekad da ga tako zovu. Gledajte bez brige, s mirom, igru ovu. Previe ve kuam vae nestrpljenje; Nek to ne probudi kod vas podozrenje; Obine vradbine preslabo deluju Na priljive seni to e da se uju. Poimo, da spremim u mojoj peini Za priliku retku neke nove ini. IN II SCENA PRVA ALKANDAR, PRIDAMAN ALKANDAR Neka sve bez straha prime vae ene;

Iz peine ove nipoto pre mene: Inae ste mrtvi. Evo, ve dolaze Va sin i Matamor, one dve prikaze. PRIDAMAN Dua bi mi za njim da poleti gore. ALKANDAR Stiajte je, uti moramo ta zbore. SCENA II MATAMOR, KLENDOR KLENDOR Kako? Vi sanjate! A ta gorda dua, Posle svih podviga, jo bi da se kua! Niste li ve siti ratnikih pobeda, Glad za lovorima jo vam mira ne da? MATAMOR Tano je da sanjam, reiti ne mogu Kojega u prvog da oborim s nogu, Sofija Persijskog [Nekadanji naziv za persijskog aha.] il' Mogora [Iskrivljeno od Mogol. Veliki Mogoli, daleki naslednici Dingis Kana, vladali su na severu Indije. Njihovo carstvo bilo je tada na svom vrhuncu.] diva. KLENDOR Nek jo malo budu obojica iva: Sta nestanak njihov za va ugled znai? A i vojske treba, da budete jai! MATAMOR Vojske? Izdajnie! Za njihove glave Ovoj ruci, misli, nedostaje slave? Samo ime moje zidine probija, Tue eskadrone i bitke dobija. Nenadmana hrabrost ak protiv careva Orua tek pola svog najmanjeg gneva; Zapoveu jednom Parkama [Parke ili Mojre, Lahesa, Kloto i Atropa, keri Nunosti, grka su boanstva koja ve na rodenju odreuju ovekovu sudbinu.] svim trima, Pustoim drave srenim kraljevima; Munja je moj top, Sudba mi armada: Kad zamehnem samo, njih hiljadu pada. Jednim dahom u dim snove im pretvaram;

A ti bi o vojsci da se sada staram! Drugog Marsa nee gledati jo dugo, Pogledom u jednim da te smrvim, tugo. O dragani, ipak, misao mi esta: Ti me snovi blae: idi, ljutnja presta, Jer taj mali strelac [Amor, boanstvo ljubavi] to bozima vlada Iz oiju mojih smrt izgoni sada. Vidi, nisam vie u vlasti te volje to razara, niti, lomi, pali, kolje; Kad mislim na oko to slobodu ote, Sav sam od ljubavi, milja i lepote. KLENDOR Kako u trenutku vama sve je lako! Strahotni ste bili, sad ste lepi tako, I sumnjam da ima strogosti od leda, Koja veno moe srce da vam ne da. MATAMOR Ponovo ti kaem, ne zamaraj glavu: Ulivam, po volji, milje ili stravu; I, kako mi doe, budim oseanja: Uas kod gospode, a ljubav kod dama. Otkad mi lepotu spoznale su ene, Proganjanjem svojim izludee mene: Padaju u nesvest im izaem, jadan. Od ljubavi skona po hiljadu na dan: Nasamo sam bio sa svim knjeginjama; Kraljice od mene trae milovanja; U Etiopiji, a i u Japanu, Sve uzdiu za mnom po noi i danu. Strast je obuzela i dve sultanije; Druge dve, zbog mene, saraj napustile: Zato me je sultan gledao nemilo. KLENDOR To nezadovoljstvo na ast vam je bilo. MATAMOR Planovima ratnim kodilo je sve to, U pohode nove nikako ne kretoh. Iscrpljen, na kraju, po Sudbi poruih Jupiteru, bogu, nekako da slui Nain da ugasi nametljive plame Kojima me stalno zamarahu dame: Ili e u nebo moj bes da se vine,

S prestola boanskog da ga najzad skine, A njegovu munju Marsu da urui. Strah ga je nagnao da brzo odlui: Zahtevi se moji oas ispunie; I od tad, kad neu, nisam ni lep vie. KLENDOR Kakve bih, bez toga, cedulje vam pred'o! MATAMOR ta god da se desi, da ih nisi gled'o, Ili... uje li me? ta za mene veli? KLENDOR Da ste i draesni i strani i smeli; I da, ako vaa obeanja vae, Srenije je sudbe od boginja, kae. MATAMOR uj. U ono vreme o kojem ti zborih, I boginja meni htede se pokorit'; Jednu u ti udnu ispriati zgodu Koja nered une u celu prirodu, Nered tako velik da se sve pomrai. Sunce, jednog dana, ne htede izai, Taj vidljivi bog, to zadivi ljude, Ne pronae Zoru da mu vodi bude: Traie je svuda, kod starog Titona, U umi Kefala, na dvoru Memnona; [Mitska porodina loza iz vremena trojanskog rata. Memnon. kralj Etiopije iju su sudbinu u svojim izgubljenim tragedijama obradili Eshil i Sofokle, bio je, prema predanju. unuk atikog heroja Kefala, a sin Titona. Eoja ili Aurora, boginje zore i jutarnjeg rumenila, po jednoj verziji mita rodila je Titona iz veze sa Kefalom. a po drugoj je u braku sa Titonom donela na svet Memnona.] I u nedostatku prethodnice zgodne, Dan je bez svetlosti bio sve do podne. KLENDOR Gde je mogla biti kraljica videla? MATAMOR Bokca mu, kraj mene sve vreme je bdela! Daje tamo trae ne smeju da ree Pa zadnji dan juna u decembru bee; Najzad, kad me bog sna stade preklinjati Vratih je na zemlju, Sunce poe sjati.

KLENDOR Tog sluaja udnog priseam se kao; U Meksiku ja sam za njega doznao, Gde uh prie kako ta Persija stroga Protiv vas se buni zbog hule svog boga. MATAMOR I ja neto nauh o drskoj Persiji; Ali, dok sam bio u Transilvaniji, Njeni poslanici, s izvinjenja vie, Uz pomo prisutnih, gnev mi ublaie. KLENDOR Gle divnog junatva sa duom dobrice! MATAMOR Pogledaj, drukane, pogledaj to lice: Sabrane u njemu vrline su mnoge. Sred silnih dumana baenih pod noge, iji rod ieze, zemlja osta pusta, Svakom gordost done gubitaka tuta. A svi koji poast odaju to bre Podanitvom svojim dravu zadre. Kraljevi Evrope utive su ove Pa im ne sravnjujem dvorce i gradove: Putam da vladaju, ali u Africi, Gde kraljeve tate naoh po prilici, Unitavah zemlje da monarhe kaznim, To se lepo vidi po poljima praznim: Peare ogromne to strah ulivaju Kao dela gneva mog pravednog traju. KLENDOR Preimo na ljubav: gle milog vam lika. MATAMOR Veito u pratnji vrajeg suparnika. KLENDOR Kuda ete sada? MATAMOR Glupak srca nema; Tek pomalo duha to uvrede sprema. Gord to je u drutvu takve lepotice,

Mogao bi da mi smeje se u lice. KLENDOR Samo bi u propast on srljao bedan. MATAMOR Kada se prolepam, postanem bezvredan. KLENDOR Manite se drai, budite jezivi. MATAMOR Ne sluti uopte udes predvidljivi; Ne umem da budem straan tek napola: Umree i draga kad i mrski lola. Sklonimo se ukraj dok se ne razdvoje. KLENDOR Oprez vam je redak, kao i sve to je. SCENA III ADRAST, IZABELA ADRAST Ah, ako je tako, nesrenog li mene! Uzdiem i trpim, ni da se pokrenem; Uprkos zanosu ljubavi najvee, Da je volim ona verovati nee. IZABELA Ne znam, gospodine, za ta me krivite. Znam da sam voljena i da me volite: Uzdasi vam arki previe su glasni; No i da su manje za mene poasni, Najmanje to takva estitost nalae, Jeste da verujem u ono to kae. Vratite mi istim; i poto pred vama U mom srcu nita ne prikriva tama, Budite ljubazni i ujte moj glas: Mada me volite, ja ne volim vas. ADRAST To je vasa plata, okrutnice, dakle, Onom koji vam se na sluenje zakle? A odana ljubav zar je takav zloin

Da vie ne mogu pred vas ni da kroim? IZABELA Razlina imena za isto nam slue: to je meni trnje, to su za vas rue; To to vi zovete odanost, sluenje, Za mene je, znajte, progon i muenje. Verujemo tvdo svak u svoju pamet. Plam koji nudite ubistven je za me; A to to smatrate dostojnim divljenja Vredno je, po meni, mrnje i prezrenja. ADRAST Prezirati tako najsvetiji plamen Koji me pogodi k'o nebeski znamen! Da, to nebo, s prvim udisajem ivim, Dalo mi je srce da se vama divim. Dua mi je lik va od roenja krila; Pre no to vas vide ve je vaa bila; A kad me slast vaeg pogleda svog proe, Dao sam vam sve to se dati moe, I to red nebeski vama ve nameni. IZABELA Drae bi mi bilo da je drugoj eni; Vas za ljubav rodi, mene da vas mrzim: Vratit' mu ne smemo neposluhom drskim. Uostalom, vi ste ve u nemilosti, Il' zbog greha tajnog nee da oprosti; [Misli se na nebo] Ne vidim da ima neke kazne gore Od ljubavnih muka to vas tako more. ADRAST Poto veliinu mojih boli znate, Zar ni saaljenje duno mi ne date? IZABELA O, imam ga mnogo, alim vas tim vie to mi sve te muke ine se izline, A jalovi plod jedne patnje duge ast je neprijatna postojane tuge. ADRAST U nemonom aru nemam nain bolji Do da se obratim vaeg oca volji.

IZABELA To ba nije sredstvo da se cilj ostvari; Nameru vam lepu sramni peat kvari. ADRAST Ipak bih da vidim, pre no padne no, Kad ljubavi nema, ta je kadra mo. IZABELA A ja bih da vidim, dok ne proe dan, U nemilost novu gde vas vodi plan. ADRAST Ta strogost da proe zar nee nikada? IZABELA Traite mog oca, pustite me sada. ADRAST Vaa dua svoje preanje hladnoe Uz malo prisile odrei se hoe: Idem iz tih stopa, ali vam re dajem Da se time vasoj naredbi predajem. IZABELA Uzaludni progon nastavite, hajde. SCENA IV MATAMOR, IZABELA, KLENDOR MATAMOR Kako, im me vide, u bekstvo se dade! Zna li da mu mesto upranjeno osta? IZABELA ta je on za vas, kod kraljeva dosta, Ako sva ta vaa uda to se niu Ne varaju sluh moj bukom koju diu. MATAMOR Slobodno verujte, kao dokaz pravi Birajte gde presto da vam se postavi: Osvojie carstvo ova ruka smesta; Kad se u nju kunem, ima l' sumnji mesta?

IZABELA Pobedniku ruku zalud ne traite; Samo vaim srcem ja vladati istem: Moj plam od vas nita drugo hteo ne bi Do da vau duu okrene ka sebi. MATAMOR Ona je sva vaa, a da vam pokaem Kako za mo vau granice ne vae, Odriem se odsad osvajake slave, Ostavljam na miru krunisane glave, A tek ponekoga uzeu za slugu, Da kleei pozdrav prenese za drugu. IZABELA Sjaj paeva takvih zavist proizvee Jer je redak ivot sa toliko sree; Razmena diskretna oseanja snanih Dovoljna je sebi, glasnika ne trai. MATAMOR Boga mi, duh ovaj ba me svoga pleni; Razmetanje vam je strano k'o i meni. Za ezlima divnim nimalo ne patim: Tek to ih osvojim, ja ih nazad vratim; I mada oarah tolike princeze, Ravnoduan ostah za ljubavne veze. IZABELA Tu, zacelo, malo gubim poverenje. Ostavljali vi ste princeze zbog mene! Srce svoje njima niste hteli dati! MATAMOR Planina e, mislim, neto o tom znati Doi. Kad u Kini, na onom turniru, Dve kraljeve keri ja u srce dirnuh, ta rekoe tebi o toj ljubomori Koja stade ljuto due da im mori? KLENDOR Zbog prezira vaeg svisnule su one. U Egiptu bejah kada se glas prone; A to bee onda kad Kairo slavni U suzama straha poe da se davi. U danu ste deset divova pobili,

I okolne zemlje skroz opustoili, Razorili dvorce, sravnili planine, Spalili gradove, sela i doline, Kod Damaska tukli stohiljadno pleme. MATAMOR Kako dobro pamti i mesto i vreme! Ja to zaboravljam. KLENDOR Tako slavna dela Zar zaborav moe progutati cela? MATAMOR Posle svih lovora za velike stvari, Pamenje za sitne podvige ne mari. SCENA V MATAMOR, IZABELA, KLENDOR, PA PA Gospodine. MATAMOR Molim? PA Neki glasnik kanda. MATAMOR Ko ga alje nama? PA Kraljica Islanda. MATAMOR Nebo! Ti zna kako progonjen sam jote, Odmora mi prui, a manje lepote! Nek je prezir dugi najzad obeshrabri. KLENDOR Vidite ta zbog vas gubi ratnik hrabri. IZABELA

Sumnji mesta nema. KLENDOR Lepo vam on ree. MATAMOR Uzalud joj molbe: sa mnom nema sree. ta god da je ludost kadra umisliti, Jednim u joj pismom sad kraj uiniti. Kraljice mog srca, izdrite stoga Jedan sat u drutvu pratioca moga, Koji, poto znalac mog ivota jeste, Otkrie vam nad kim pobedu odneste. IZABELA to pre se vratite to u bolje znati Kolika je ljubav to e mi se dati. SCENA VI KLENDOR, IZABELA KLENDOR Donesite sami sud o toj naravi: Ovaj pa mu slui tek da se blesavi, S vremena na vreme on Visost izvesti O znaajnom gostu koga valja sresti. IZABELA Poruka je ova po volji mi taman: Lii me ludaka, ostavi sa vama. KLENDOR Va umilni govor podstie moj ar I za moje udnje eljeni je dar. IZABELA ta ete mi rei? KLENDOR Izabelu ljubim, I srce i du'u zbog nje sada gubim, A ivot... IZABELA Pustite te rei izline;

Znam sve i verujem, ta biste jo vie? Zbog oiju vaih za krunom ne udim; Prezirem onoga, a vas, eto, ljubim. Kad slabane strasti tek nastaju samo Uveravanjima jo se zabavljamo: Ali kad se stigne tu gde smo mi sada Jedan pogled mali sve je rei kadar. KLENDOR Ko bi ikad rek'o da moj udes grubi Ustuknue lako pred srcem to ljubi! Oteran od kue oevom strogou, Bez drugova, novca, gonjen nemilou, Prisiljen da laskam prohtevima ludim udnog gospodara nadmenog po udi: Te alosne prie moje sudbe tune Za vas nisu odve dosadne ni rune; A sjaj i bogatstvo suparnika jaeg Od iskrenog ara manje vas privlae. IZABELA Tako se i bira. Svaka ljubav ista Vee se za ono to joj srcu prista. Ko bogatstvo gleda i imovno stanje Skrt je ili ljubav uzima za zvanje, I kukavno kalja u toj gnusnoj tmui Plemenite elje zaete u dui. Moj otac, znam dobro, smislio je drugo, I radosti naoj ne radi na ugod. Ali ljubav vlada mojim srcem tako Da vie ne slua roditeljski zakon. Otac moe mnogo, al' moja re vai; Birao je sebi, ja to isto traim. KLENDOR Malenkost je moja zbunjena, ta rei... IZABELA Eto mi davea, moram mu utei. SCENA VII ADRAST, KLENDOR ADRAST

Kako ste vi sreni, dok mene jjad goni. Podnosi vas ona, a mene se kloni. Koliko god htela da bude sa vama, Tek to se pojavim, preda mnom se sklanja. KLENDOR Ne znaju' da ovde kroili ste nogom, Umorna od mene, rekla mi je zbogom. ADRAST Umorna je od vas! Duh va odve vredi, I lep je suvie da ikog povredi. Ali ta, po vama, nju toliko mui? KLENDOR Stvar koja se lako moe da dokui: Ljubav moga gazde, tanije gluposti, Osvajanja lana, podvizi nesnosni. ADRAST Molim za uslugu. I vi i va gazda Za me nedorasli ostajete vazda; No, ako se on ve obuzdati ne da Nek za ludovanje drugo mesto gleda. KLENDOR Zar va plai onaj ije udvaranje Za svoj predmet ima samo razaranje, rtve koje kolje, davi, pali, bije? ADRAST Vi ste valjan ovek, pristalo vam nije Da sluite onom razmetljivcu ludom I njegovom tatom govoru zaludnom. A odkad vas kod nje onomad ugledah, Sve vie mi ona surova izgleda: Il' sluite drugog il' vae odlike Planove smiljaju smelosti velike. Sumnjam da imate neki naum vraji. Neka va gospodar drugu ljubav trai; A ako zabave njemu nema slae, Nek bar nekog drugog umesto vas nae Oeva e volja, jer me dobro zna, Celoj stvari, najzad, uiniti kraj. Liite me, zato, brige bez potrebe, Beite odavde volite li sebe;

Jer ako doete jo pred vrata ova Znau kako valja s nekim vaeg kova. KLENDOR Zar me kao smetnju vidi vaa mata? ADRAST utite, zaboga, il' e biti svata. Idite: dostaje. KLENDOR Za estiti ponos, Povrna je sumnja nedostojan odnos. Ako se ve nisam rodio k'o plemi, Hrabro srce imam to ka asti stremi; Da dugove vratim znam odlian nain. ADRAST ta! Vi mi pretite! KLENDOR Ne, ne, re povlaim. Surov sukob malo dao bi vam sjaja; Nije ovo mesto da se die graja. SCENA VIII ADRAST, LIZA ADRAST Ovaj drski golja opet mi prkosi. LIZA Zar bas do te mere va duh se zanosi? ADRAST Moj duh se zanosi? LIZA Da, jer ljubomora Mui ga zbog sluge najluega stvora. ADRAST Znam ko sam i ta sam, ko je Izabela, Teko e me od nje sluga da istera.

Ipak, malo ta me moe da utei Kad vidim gde mu se zadovoljno smei. LIZA Poricanje to je kol'ko i priznanje. ADRAST Zovi kako hoe, samo brbljaj manje, Moje sumnje uzmi po sopstvenom hiru; Oterao sam ga da budem na miru. Najzad, ta tu ima? LIZA Ako smem kazati, Samo za njim jednim Izabela pati. ADRAST Lizo, tato pria! LIZA Da joj srce uze, Da nikoga tako plamen ne obuze, Da ih ljubav mori i misao stalna. ADRAST Neverna lepoto, luda, nezahvalna, Zar tog strvinara pretpostavlja meni? LIZA Taj suparnik gordi zna sebe da ceni, A da vam do kraja sve o tome kaem: Tvrdi da je plemi, i to bogat. ADRAST Lae! LIZA Beei pred strogim roditeljskim jarmom, Dugo je jurcao ovamo onamo; Najzad, zbog novaca il'iz hira moda Stavi se u slubu naeg Rodomonta, [Hrabri ali hvalisavi ratnik iz Bojardovog Zaljubljenog Orlanda (1486). ije e ime docnije postati sinonim za tip kominog hvalisavca. U poslednjim izdanjima, iz nepoznatih razloga, Kornej e ga zameniti Fjerabrasom (Fierabras ili FieraBras), saracenskim divom iz Karolinkog ciklusa junakih spevova (chansons de geste, XII vek), koga e lakoe neosnovano izloiti podsmehu.]

I tobo u korist ljubavi mu lude Umeo je lukav i spretan da bude, Pa je sirotica tako opinjena, Da je stoga vaa vatrenost prezrena; Recite to njenom ocu, ije sile Vratie joj misli gde su i pre bile. ADRAST Maloas ba on mi uverenja dade Da istrajnost nee ostati bez vajde, I da e ubrzo posledice doi; Ali, sluaj, mora sada mi pomoi. LIZA Kad sam od koristi znaju me k'o smelu. ADRAST Udesi da ja ih zateknem na delu. LIZA Nita lake: moda ve kad sunce zae. ADRAST Onda zbogom. Gledaj da mi se tu naes. Samo me unapred o svemu izvesti. LIZA Ala e udvara lepo se provesti! ADRAST Veruj mi, na tvoje zadovoljstvo vee, Dobie i ono to poneti nee. SCENA IX LIZA Naduvenko misli da ima grad ceo; Ali bie kanjen to me je prezreo. Lep je, pa se dri kao mali bog, I devojke gleda roda visokog. Ja dostojna nisam njegovih dodira: Nos mu uzdignuti miljenice bira; Sluavka sam samo: a on zar ne slui? Ako lep i jeste, ta to mene rui:

Plemi, kae, bogat tom se slatko smejem; Kua mu daleko, to ne kae gde je? Nek bude: veeras, kad mi padne aka, Plemstvo i imetak pod ibom e skakat'. SCENAX ALKANDAR, PRIDAMAN ALKANDAR Srce malo tue? PRIDAMAN Plaim se te pretnje. ALKANDAR Previe ga voli da naini smetnje. PRIDAMAN Prezrena je ona, pa osvetu trai. ALKANDAR Ne bojte se nita: ljubav srdbu blai. _________________ IN III SCENA PRVA ERONT, IZABELA ERONT Smirite uzdahe, suze obriite; Od moje vas volje ne mogu da tite: Mada vau patnju trpi moja dua, Ona pla ne gleda nego razum slua. O tom ta vam treba sudac sam najbolji, Dijadema vama gordoj je po volji! A taj mladi baron, kraj sveg svog imetka, Jo uvek je za vas nitarija retka! ta mu fali? Lep je, duom prosto ara, Otmen, hrabar, bogat, spretan i pun ara, Il' ste odve skromni? IZABELA

Znam da je bez mane, 1 da slabo primam asti ukazane; Ali, ako vaa dobrota dopusti, U odbranu svoju neto da izustim, Kriv je nagon tajni kojem ne znam ime, Volet' ga ne mogu, ne diim se time. Zbog nemira nekog to doe sa neba Vidimo u drugom ono to ne treba; I stoga nam, na mah, u srcu zabubnja Pota ili prezir, ljubav ili sumnja; Na zemlji on spaja naklonou due Kojima je gore dato da se zdrue: Bez objave tajne ne bi bilo toga, Pa ni veze mimo njegovog naloga. Odbaciti zakon to da provienje, [Na vie mesta u svojim delima Kornej u varira neoplatoniarsku ideju o predodreenosti u ljubavi.] Napad je na njega, mudrosti ruenje, Pobuna koja nas liava potede Najteih nesrea to njegov gnev slede. ERONT O, zar moe biti izgovor drskiji? Ko li vas naui toj filozofiji? Mnogo znate o tom; no svo vae znanje Nee opozvati oinsko pozvanje. Ako nebo mrskim moj izbor vam ini, Blii li vas arko onoj vojniini? Je li vas taj ratnik okovao smeli? Da li i vas kroti kao i svet celi? Fifiri da rod moj digne u visine? IZABELA Postupajte bolje s kerkom, gospodine! ERONT Pa ta vas to onda u neposluh tera? IZABELA U sreu i spokoj moja tvrda vera. To to vi zovete brakom srene ene Presuda e biti paklena za mene. ERONT Ah! Koliko boljih prilika je od vas to bi u taj pak'o rado ule oas! Najzad, ja to hou; a vi posluajte.

IZABELA Kerkinu poslunost drukije kuajte. ERONT Kad rekoh da hou, stvar svrena to je. Zbogom. Dosta smo se sporili nas dvoje. SCENA II ERONT Omladina danas udnu obest ima! Zakoni dunosti tlaenja su njima, Najsvetija prava nemona postaju Protiv te gordosti verne oseaju. To je narav enska; rado se inati, Uporno odbija jaram nae vlasti, Sklonosti i udi za nju samo vae, I nikad se s naim izborom ne slae. Ne nadaj se, ipak, slepice bez mozga, Da e buntom moi protiv uma moga. Al' dokle e ovaj ludak da me pati? Veto ga il' silom moram oterati. SCENA III ERONT, MATAMOR, KLENDOR MATAMOR, Klendoru Zar moj udes alni nije muka iva? Veliki me vezir opet izaziva; Tartar, uostalom, u pomo me zove; Narsing i Kalikut alju glase nove: Dva staroindijska kraljevska grada na Malabarskoj obali mora, poznata iz dnevnika Marka Pola. Hteli bi, izgleda, da me raetvore. KLENDOR Pustite ih bolje nek se sami bore: Traenje je vae nepobedivosti Da se zbog jednoga troma napakosti. MATAMOR Pravo kae: ve je ljubaznosti dosta;

Nek me samo ljubav ljubomore kota. Ah! Moj gospodine, oprostite meni to vas ne uoi moj duh pometeni. No sta to odagna s vaeg lica spokoj? Gde su vam dumani da nainim pokolj? ERONT Bogu hvala, sire, ja nemam dumana. MATAMOR Kad ih ova ruka sve potini vama. ERONT Za tu milost, eto, ja jo nisam znao. MATAMOR Otkad sam vam svoju ja naklonost dao, Pomree od straha il' ne smeju mai. ERONT Sad na drugom mestu valja se istai. Neka vaa ruka, stranija od groma, U vremenu ratnom primiri se, skromna; A da bi vam ime dali za paradu, Obijajte malo plonike po gradu. Vau slavu dre steenom bez prava, A poten svet gleda s podozrenjem na vas. MATAMOR Bogara mu, tano sve se ini meni. Al' kako da odem kad sam zatoenik? Oi pune drai divne Izabele Duh su mi sputale, oruje uzele. ERONT Ako vas ne dri sem nje nita dmgo, Pakujte se mirno, ne ekajte dugo: Ona nije za vas, pustite zablude. MATAMOR ta? Bokca mu, hou kraljica da bude. ERONT Nisam raspoloen da se smejem prii Grotesknoj, kako ste podvizima vini. Glupost je zabavna samo dok je nova:

Kraljicu birajte nekog drugog kova. Ako jo budete dolazili amo... MATAMOR Lud je kad ovako razgovara sa mnom. Zna li, nesrenie, da strano mi ime Otera sultana, a avola brine, I da te zbrisati ja mogu u asu? ERONT A kod mene rade sve momci na glasu, Kojima gluposti sluanje je muno, Pa na razmetanje uzvraaju runo. MATAMOR, Klendoru Reci ta uinih na hiljadu mesta. ERONT Skromniji budite; a sad, zbogom smesta; Mada ne pripadam onim to vas kude, Imam vrelu krv i poslune ljude. SCENAIV MATAMOR, KLENDOR MATAMOR Poto moje drage, vrlino preteka, Hrabrosti tiranska, ta me zbog vas eka? Bolje sto rivala nego otac mio Na kog, da vas nije, gnev bi se sruio! Vidljivi demonu, hudo privienje, Nitkove Satanin, prokletstva znamenje, Ti da me istera, jo me pritom psuju', Mene, iju milost svi kraljevi snuju. KLENDOR Ponite sad odmah, dok se jo ne vrati, Udvaranjem svojim njemu se rugati. MATAMOR Bokca ti, te sluge drske mogu biti. KLENDOR Va ma nasilnike lako e smiriti.

MATAMOR Da, ali iz njega plamen e da sukne Od kojeg bi mogla sva kua da bukne; Progutae odmah oplatu, oluke, iljke, letve, grede i svodova luke, Klinove i klamfe, nosae, stubove, Oslonce, ramove, daske, ragastove, Vrata, brave, reze, kamen, crep i oju, Gvoe, malter, cement, mermer, staklo, boju, Podrum, bunar, sobe, tavan, trem, dvorite, Kabinet, terase, hodnik, stepenite. Zamisli da moja vila se pojavi; Plam bi ugasio ar njene ljubavi. Priaj s njom o meni, ti to nema moi: S tobom e i sluge jeftinije proi. KLENDOR Zar me samog... MATAMOR Zbogom: kapija se ljulja, Mog'o bi taj drski olo da pokulja. SCENA V KLENDOR, LIZA KLENDOR Kukavac bez premca, tek od malo dima, unja ili senke strah ga obuzima! Zlostavlja ga starac, devojke ga plae, A jednako strepi da ga ne isprae. Tvoj dolazak, Lizo, opasnosti nosi! On zadaje uas tom sranom gosi, Cvetu vojskovoa, udnoj junaini, Sto kraljeva svlada, kraljice potini! LIZA Al' dok neka lica zrae izdaleka Moje iz blizine poplai oveka. KLENDOR Ako plai lude, mudre oarava: Lica slina tvome ba su retkost prava.

Ko za tobom udi ima razlog snani, Ne upoznah nikad devu takvih drai, Duh lep, brz, prijemiv, po udi na glasu, Tako divno jedru i prvu po stasu; Blag pogled, put svea, crte fine mnogo: Koji bi im prostak odoleti mog'o? LIZA Kad vas je to moja lepota zanela? Pogledajte dobro, nisam Izabela! KLENDOR Jednako sam vama naklonjen obema: Ona sreu ima, a ti mane nema. LIZA Dosta vam je jedna, ta vam obe znae, A vrline moje pred njom se povlae, KLENDOR Da joj veran budem iako se trudim Misli li da stvarno vie za njom udim? Ljubav i brak znaju norme drugaije: Prva tei draem, druga prijatnijem. Ja ivim u bedi, ti si bez iega: Jedno nita s drugim rava je sprega. No ako bi spretno moj ar ti vodila ena je podanik, ljubavnica mila. Zadovoljstvo raste kad se za njim udi; ena ga kupuje, ljubavnica nudi; S dunou se ljubav zamenjuje lako Veze su joj jae kad dode tek tako; Prinudu ba mrzi, a najslae drai Oseti kad voli, a niko ne trai. S nenou prihvati ljubav to ti dajem. LIZA Znate da za takvu ljubav ja ne hajem, I manje vam o njoj zbore oseanja Od zabave to vam pruaju ruganja. Sve primam sa smekom, k'o to ste kazali. Hajde, nastavite tamo gde ste stali. KLENDOR Naklonosti malo ne bi bilo zgoreg.

LIZA Gospoa je sama i eka vas gore! KLENDOR Zar me tako tera! LIZA Ne, nego va aljem Tamo gde e srea due da vam traje. KLENDOR ak je i tvoj prezir prijatno mi breme! LIZA Ah, kako traite dragoceno vreme! Idite KLENDOR Upamti... LIZA Nita to mi veli... KLENDOR Zaljubljen... LIZA Brbljivac koga smeh veseli. SCENA VI LIZA Nezahvalnik! Moje lice ga oara Pa da me iskvari zaljubljen se stvara! Ko mrzi moj zanos neasno me voli, Nee me za enu, a za druga moli! Podmukli, ta vide u delanju mome Sto te je podstaklo na elje neskromne? ta te je navelo da me vrea bedno I da plenom lakim smatra moju ednost? Sve primih sa smekom, no to bee samo Da ti svoju mrnju ne otkrijem rano. Probudie sumnju ako se pokae, Ko prikrije srdbu osvetu pomae; Moja blagost lana obodri te nadom

Da padne u mreu koju pletem rado. Idi izdajnie, voli, duu deli, Za ljubu i enu biraj koga eli. Jednoj podaj srce, drugoj veru nudi, Al' ne misli vie nas dve obmanuti. U buru e prei predugo primirje, Oluj e na glavu da ti se izlije: I kada taj susret doe iznenada Osveta e udar za obe da zada. Ipak, ta uradi da te smatram krivim? Zar za sreom svojom ne traga svak ivi? Voli me, al' novac nestalnim te ini: U vremenu ovom ima li nevinih? Naum kletog plama zlopamtiti neu, Pa neka uiva zasluenu sreu. Da raznih li misli u srcu to gori I strane li bitke to mi duu mori! Izgubiti dragog! Drskog potedeti! Sruiti sto volim! Sramotu voleti! Zar surovo tako ljubav zna da greje? Zar uvredi mojoj drznik da se smeje? Zavodi me ljubav, mrnja obuzima; Jedna mi sve moe, druga snage ima. Ne sluajmo vie zavodljive glase, I pustimo barem da mrnja ast spase. SCENA VII MATAMOR Spasavaj se, idu! Ne, nikog ne bee. Samo hrabro napred. Neto sav se tresem. ujem ih, beimo. To je vetar samo. Pod okriljem nonih senki koraamo. Prkosim ti, stare, ekam devu mladu. Al' proklete sluge mira mi ne dadu. Vekovima nisam tako zadrhtao. Ne smem tu ostati: izau li, jao, Jer pre u umreti nego da se bijem I ruke da kaljam protiv te gadije. Kako hrabrost nosi udne opasnosti! Bilo kako bilo, lake su mi kosti; Ako trat' treba, zalud se nadaju: Kao i ma isto noge mi valjaju. Vidim ih, zaista: sad se mora mreti;

Sleeno mi telo nee da poleti. Sudbo, to se igra sa mojom vrlinom... To je moj sekretar s tom devojkom divnom! Kravi mi se telo: da ujem ta kae I koliko spretno za me se zalae. SCENA VIII KLENDOR, IZABELA, MATAMOR IZABELA Kod moga se oca ne sprema najbolje; Ne videh ga nikad tako loe volje: Nee vie trpet' vas ni Matamora. A vaseg takmaca mui ljubomora: Zbog toga vas pozvah ovamo sa strane, Kod mene bi neko mogao da bane, Za susret je ovo mesto bezbednije: Da se prikradete vama teko nije A naie l' neko, pobei se nadam. KLENDOR Odve se brinete da ja ne nastradam. IZABELA Nita nije odve da se spase blago Bez kog mi na svetu nita nije drago. Drae mi je to vam dui dadoh nemir No da me za damu prizna itav svemir. Takmac moga oca zalud veru kua, Samo vau ljubav moje srce slua: Obojica mene reima progone, Ali su mi snage podnoenju sklone I udare jada najveih ja volim, Ako moja vernost zbog vas im odoli. KLENDOR Zbunjen sam, a mojoj ushienoj dui Dato je tek ivot zauzvrat da prui: Krv mi je jedino preostalo blago, Rado bih ga lio slue' oko drago! No ako se zvezda uticaj promeni 1 do rodnog kraja put otvori meni, Va izbor tad nee nerazuman biti A ja u se ravan takmacu otkriti.

Ali, ipak, brinem, kraj sve nade mile, Da vas otac i taj takmac ne prisile. IZABELA Odagnajte brigu, u tom sluaju bih Posluala prvog k'o to drugog ljubih. Ne moram vam rei na ta se sve spremam: Znajte tek da mojoj volji premca nema. Zato e planovi svi im ispariti. Zato... MATAMOR Dosta mi je: moram govoriti. IZABELA Bozi! uli su nas. KLENDOR To je na kapetan: Smiriu ja njega; u tome sam spretan. SCENA IX MATAMOR, KLENDOR MATAMOR Izdajnie! KLENDOR Tie, sluge... MATAMOR Pa ta onda? KLENDOR Na vas i na mene nasrnue odmah. MATAMOR Prii. Zna svoj zloin. Voljenoj mi eni Ti pria o sebi umesto o meni! KLENDOR Da postignem sreu malo se napregoh. MATAMOR

Tri-etiri smrti nudim ti k'o predlog. Da l' da te pesnicom razbijem k'o au, Ili da te ovde pretvorim u kau, Il' da te iseckam na deset komada, Ili da te hitnem meu munje sada, Pa da te proderu elementi plamni. Biraj, dakle, smesta, ti zlotvore sramni. KLENDOR Birajete vi sami. MATAMOR A ta ti predlae? KLENDOR Beanje pod hitno il' batine strane. MATAMOR Sad mi jo i preti! Ah, drznik oholi! Umesto za milost niice da moli! Izai e sluge, ah, pravo taj kae... Idem da naredim moru da te smae. KLENDOR Grobnicu vam neu traiti daleku, Iz ovih u stopa bacit' vas u reku. MATAMOR Oni su u sprezi! Ah, glava! KLENDOR Tiina: Njih deset je noas progutala tmina, Panja, mogli b'iste taj broj uveati. MATAMOR Bokca mu! Ta hulja u stopu me prati! U mojoj je senci junaan postao: Da zna da me ceni tom bih vanost dao. Sluaj, ja sam dobar, a bila bi teta Da hrabrog oveka uklonim sa sveta. Oprotaj zatrai i idi od ene ija savrenstva zarobie mene; Ti zna moju vrednost, sad upoznaj milost. KLENDOR Ako ie ve tako vi volite silno

Ukrstimo mae zbog lepote njene. MATAMOR Gospodstvenost tvoja oarava mene. Ne treba ti vie umenosti druge; Nek ti ona bude plata za usluge: Pa se onda ali na gazdu bez due! KLENDOR Na taj retki poklon sreno srce tue. Zatitnie kruna, duevni ratnie, Neka u ast vama itav svemir klie! SCENA X IZABELA, MATAMOR, KLENDOR IZABELA Hvalim milost neba to, najzad, bez borbe, Zatiem vas kao prijatelje dobre. MATAMOR Ne mislite vie na ast koju htedoh Zenidbom sa vama odati vam tedro; Da promenim naum natera me nuda, Nek bar moja ruka dodeli vam mua: Drite do njega: junak je najbolji, Moj zamenik bee. IZABELA Tad mi je po volji. KLENDOR Al' naklonost nau utiati valja. MATAMOR U zatitu vamu ja se tiho stavljam. Pozov'te se na me u punoj slobodi: Jednako sam straan na kopnu i vodi. Hajd', ivite sreno pod zakonom istim. IZABELA Posluno uzvraam obeanjem istim. KLENDOR

Naredite da re poljupcem upie. [U kasnijim izdanjima poljubac je rtvovan pristojnosti, pa Klendor trai od Matamora da ovaj Izabeli naloi "'neku potvrdu", dok mu Adrast, uletevi na scenu, preti zbog "drskih rei".] MATAMOR Hou. SCENA XI ERONT, ADRAST, MATAMOR, KLENDOR IZABELA, LIZA, druina posluge ADRAST ivota e sada da te lie, Lolo. MATAMOR Hrabrost moju zovu na videlo: Kroz ova u vrata skloniti se smelo. KLENDOR Izdajnie, jak si kad te banda sledi. Skrivanje u grupi nita ti ne vredi. ERONT Ah! Adrast je ranjen, po lekara bre. A ostali neka ubicu zadre. KLENDOR Nebo! Mnogo ih je, zbogom Izabela: Propadam u bezdan, sudba je to htela. ERONT Gotovo. U kuu unesite telo. A ovog u zatvor za podmuklo delo. SCENA XII ALKANDAR, PRIDAMAN PRIDAMAN Ah, sin mi je mrtav. ALKANDAR Svog vas briga skoli! PRIDAMAN Za arobnu pomo ja vas sada molim.

ALKANDAR Strpite se malo, pa e da se javi Ubrzo i bez nje srean u ljubavi. _________________ IN IV SCENA I IZABELA Nepravednim sudom, u sutranji as, Znae da upravlja ta tiranska vlast, rtvuju' mog dragog njegovom ubici Osvetu sprovese da na kaznu lii. Sud nemilosrdni to bez pravde sudi Pobedu e dati oevoj zloj udi, Koristi dravnoj, smrti vladavini, I nesrei mojoj i strogoj sudbini. Koliko dumana silnih se orua Na podrku slabu to nevinost prua, Na jadnog neznanca iji prestup grubi Jest to je bez mane i to mene ljubi! Da, tvoje vrline i ar zakoniti, Osvojiv mi srce, sad e zloin biti. Ljubomorni podlac na njih se okomi Pa tebi namenjen udarac ga slomi. Prevarena vrednost zasjala bi jae Da izloi grudi pred njegovim maem, Jer mesto da kazni one to zlo ine Zakon sad ispravlja promaaje njine! Da si umro tada, ali lien srama, Seanje na tebe ne bi skrila tama, Ne bismo videli da jak slabog pati Ni da krv nevina moju zemlju blati, Temidu da trpi nasilje nemilo to joj vagu zajmi da bi je ubilo. Avaj! emu slui to u srcu goreh, to dobro izabrah i ispravno voleh, Kad te kobna ljubav stratitu otprema A i meni smrtnu provaliju sprema! No, zalud mi dani posle tebe ovde: Zajedno s ljubavlju ivot e da ode: I meni je tvoje hapenje robija,

Smrt iji sam uzrok prieljkujem i ja I obe e nae zaljubljene due U samrtnom asu tamo da se zdrue. Neoveni oe, svirepost e stara Videt' sreni ishod naih svetih ara A ako tad moj te nestanak zaboli, Ismevau pla tvoj kraj onog kog volim. To to e kajanje oi da ti vlai Nenoga sastanka uveae drai: A ako ta gria ne bude mi dosta, U seni e mojoj stei vernog gosta, Pratioca stranog kroz uase tmine, to ti slike nie samrtne dubine, I u duh ti veno baca strave nove, Da optui tebe i za mnom pozove, Da ti bolom skrha ivot izmueni I da te natera da zavidi meni. Najzad... SCENA II IZABELA, LIZA LIZA ta! Sve spava, a vi tu jednako? Kunem se, gospodin zabrinut je jako. IZABELA Naputa nas strepnja kad nestane nada. Tako mi je slatko da se ovde jadam: Poslednji put sada ja vidim Klendora, Ovo mesto uva zvuk njegovog zbora I za moju tunu misao sad vee Uspomenu milu na ljubav to bee. LIZA Ba se namuiste da hranite patnju! IZABELA Sta bi ti da radim u ovakvom stanju? LIZA Od dva ljubavnika koja vam sluie, Jednoga smrt eka, drugog nema vie: Ne gubite vreme uzdiu' za njima,

Ve naite treeg, jednakih vrlina. IZABELA Otkuda ti smelost da mi zbori tako? LIZA emu nadate se patei olako? Mislite li plaem i dranjem smernim Povratiti dragog sa samrtnih dveri? Planirajte bolje osvajanje slavno: Duu spremnu za vas poznajem odavno, oveka bez premca. IZABELA Bei mi s oiju. LIZA Za taj izbor ujte najboljeg sudiju. IZABELA Mora li zbog tebe alost da me slama? LIZA Moram li ja radost da skrivam pred vama? IZABELA Otkud u nevreme radost die glavu? LIZA ujte pa sudite da li sam u pravu. IZABELA Ah! Ne reci nita. LIZA Al' to se vas tie. IZABELA O Klendoru zbori ili dosta prie. LIZA U nevolji duh moj vedar, nikad tuan, Za tren radi vie no vek vaih suza: Spasava Klendora. IZABELA

Klendora? LIZA Da molim: Sudite po tome koliko vas volim. IZABELA Molim te, kai mi gde u da ga traim? LIZA Ja sam zapoela, dalje za vas vai. IZABELA Ah! Lizo! LIZA Ozbiljno, poli biste za njim? IZABELA Razlog svog ivota da li bih da branim? Ako ga tvoj duh okova ne spase, Do samoga pakla slediu ga, zna se. Ne pitaj me vie hou l' s njim u bekstvo. LIZA Poto vam je ljubav ulila to sredstvo ujte ta uinih, pa radite tako: Da umakne dragi srediemo lako. Zatvor je tu blizu. IZABELA Pa? LIZA Ta injenica uvarevom bratu otkri dra mog lica, A ko god me vidi zaljubi se odmah, Pa je sav opinjen nesreni siromah. IZABELA Nita nisam znala! LIZA Od silne blamae Prepadoh se da vam neko to ne kae; Al' ga bolje sluam od pre etir' dana,

Otkad obilazim vasega dragana. Reima i okom grejui nadanja, Stvorila sam privid arkih oseanja. A kad verujemo da nas ljubav greje, Za voljenog tada mogue nam sve je; Osvojena time njegova je dua Pa morade otad u svem da me slua. Kad se uverio u naklonost moju, Migoljih se mrnjom ka njegovom soju A on mi se kleo da ga i sam mrzi, Ali daje duan dagasejo dri, I da su kljuevi kojima barata Najvei imetak za njega i brata. Iznenada rekoh da mu srea nije Ponuditi mogla vreme pogodnije, Da e istim stei bogatstvo i mene Samo ako ume tim putem da krene; Iz Bretanje asnog dri gospodina, Pod imenom lanim gospar od Planina, Valja ga izvui, kui ispratiti, Uzvratie dobrim, oslonac nam biti. Ostade zauen: navaljujem vrda; O ljubavi pria, a ja srca tvrda; Ostavljam ga, ljuta, on me, zbunjen, sledi, Pun je izvinjenja, al' nita ne vredi. IZABELA Najzad? LIZA Okrenuh se, vidim da je tuan; Mislim uzdrman je, stisnem, otpor prua. Jutros: Jednom reju, opasnost se sprema, Ti sve moe, rekoh, a tvog brata nema. Ali, za put dugi potrebno je tota, Ree mi on na to: a oprema kota: Vitez nema para. IZABELA Lizo, trebalo je Da ponudi odmah ba sve to je moje: Bisere, haljine. LIZA Uinih jo vie: Kazah da taj suanj za vama uzdie.

Da ga vi volite i da ete s nama. Na tu re on posta prijemivost sama, Pa shvatih kako je ljubomore malo Na Klendora njemu matu podgrevalo I da svo vrdanje poticae stoga Sto se zalud boj'o da volim onoga. Poe im saznade gde vam lei srea, Sve pronae lako, uspeh mi obea, Pa vam poruuje da oko ponoi Od kue, bez buke, spremite se poi. IZABELA to me ini srenom! LIZA Tom dodajte, molim, Da time to primam mua kog ne volim, Zadovoljstvu vaem ja prinosim rtvu. IZABELA Zato... LIZA Zahvalnosti ne traim ni mrvu. Pakujte svoj prtljag, nemojte aliti Ni svoj, a ni starev pretinac skroviti. Njegovu vam kasu dajem bambadava; Kljueve mu digoh kad poe da spava: Evo vam ih. IZABELA Hajde da delamo skupa. LIZA Pustite vi mene. IZABELA Gle! Srce vam lupa? LIZA Ne, al' to je tajna to se lako oda; U brbljanju sve nam otie k'o voda. IZABELA Ah, aljiva ludo.

LIZA Neki strah me hvata, Priekau ovde efa poduhvata; Poznae ga ako niz ulicu proe; Mi emo vas zvati im ovamo doe. To velim bez ale. IZABELA Onda zbogom ostaj I znaj da si danas ti meni gospodar. LIZA Bar to. IZABELA Na oprezu budi. LIZA A vi na dobitku. SCENA III LIZA I tako, Klendore, kroja sam tvom bitku: Skidam ti okove u koje te pratih; Mogu ti, po volji, smrt il' ivot dati. Osveena ja sam vie no to marim; Htedoh samo da ti veselje pokvarim. Tvoj preteki udes promeni mi mnjenje, elim ti sigurnost za ivot i htenje, A ljubav mi zgasla, kad vide da strada, Vratila se, moju osvetu da svlada. Nadam se, Klendore, da iz zahvalnosti Svoje elje svee sve do nevinosti; Da e mu budui, dre me u vlasti, Prisustvom nadjaat' tvoje lude strasti; Al' da, ako jo te plamen obuzima, Moja gospa za nj e dobar lek da ima. SCENA IV MATAMOR, IZABELA, LIZA

IZABELA ta, kod nas, i nou! MATAMOR Onomad... IZABELA ta ree: Je l' "onomad" vreme da vas tu zateem? LIZA Gle, vajni kapetan! Gde ga uhvatiste? IZABELA Videh da silazi niz to stepenite. MATAMOR Moj me je, onomad, podstakao ar, Da zatitim vau ugroenu ar. IZABELA A posle? MATAMOR Dooe da nemir unose, Pred tom lakrdijom vi se povukoste, A ja, da vas titim, stutih se za vama. IZABELA Namera vam bee plemenitost sama. A zatim? MATAMOR Zatita lepoj gospi treba, Miljah, te se popeh na tavan da vrebam. IZABELA Sve vreme? MATAMOR Sve vreme. LIZA to, ukratko, znai Da mu je strah bio od namere jai. MATAMOR

Strah? LIZA I jote kakav; takvom nema ravnog. MATAMOR Po kasu je slika Bukefala slavnog; [Legendarni konj Aleksandra Makedonskog.] Otkad ga ukrotih, on nije slobodan I otad on drhti poda mnom dok hodam. LIZA ud vam retku zverku za jahanje bira. MATAMOR Doivljaji grdni ne daju mi mira. IZABELA Izgovor ba dobar. No, o drugom elim: etiri ste dana unutra proveli? MATAMOR etiri. IZABELA A hrana? MATAMOR Nektar, ambrozija. LIZA To meso, nadam se, sito je, ba prija? MATAMOR Onako. IZABELA I najzad, vi sioste dole... MATAMOR Da ponovo spojim one to se vole, Da tamnicu sruim, razvalim kapije I u parad smrvim tvrde bukagije. LIZA Priznajte iskreno da od silne gladi, Hlebu rat objavit' bili biste radi.

MATAMOR I to! Ambrozija bljutava je hrana: Pokvari mi stomak ve prvoga dana. Tanko je to jelo, dri vas zakratko: Bog morate biti da vam bude slatko; Cim ga progutate sto zala vas lupi, Zubi se izdue, eludac se skupi. LIZA Ta vam orba, dakle, ne bi po meraku? MATAMOR Uz rizik sam dole sput'o se po mraku I ve navikao na kuhinjske ljuske Boanskoj sam hrani dodavao ljudske. IZABELA Vi ste nas, najposle, potkradati hteli. MATAMOR Zar biste me, najzad, jo grditi smeli? Ako jednom pustim moj bes sa povoca... IZABELA Lizo, pozovi mi sluge moga oca. MATAMOR Lud bi ih ekao. SCENA V IZABELA, LIZA LIZA Putate ga tako. IZABELA Lepo nam on ree da strah kaska lako. LIZA Ipak, skoro nita niste uradili. IZABELA Ba nita. Sprei me taj susret nemili.

LIZA to ga onda niste pustili u trenu? IZABELA Jer im me poznade priu zapodenu. Ja, sama u noi, strepe' od drznika, A jo vie da se ne nadigne vika, ele' da se liim i njega i brige, Miljah da je bolje da ovamo stigne. Vidi da uz tebe hrabrost mi se budi, Jer smem da istupim pred silnika udi. LIZA Smejah se k'o i vi, gunaju' u bradu: Gubile smo vreme. IZABELA Al' nismo i nadu. LIZA Evo predvodnika naeg dogovora, Saznajte unapred to to boti mora. SCENA VI IZABELA, LIZA, TAMNIAR IZABELA Prijatelju dragi, prkosimo l sudbi? Donesi mi ivot il' me odmah ubi! Svu nadu u tebe sad polaem svoju. TAMNIAR Gospo, Bogu hvala, sve je k'o po loju: Treba samo poi, konji grizu uzdu, Pa ete uskoro rugati se sudu. IZABELA Gledau te kao boga zatitnika; Kako u dostojno platiti ti ikad? TAMNIAR Evo jedinstvene mom srcu nagrade.

IZABELA Lizo, sad se resi da mu sreu dade. LIZA Da, al' te pripreme nisu od koristi: Kako emo gradska vrata otvoriti? TAMNIAR U predgrau konji sigurni su sada, A znam jedan stari zid to stalno pada: Provui emo se kao kroz ivicu. IZABELA Ah! Na udnu sam se pekla eravicu! TAMNIAR Pohitati valja. IZABELA Jedan asak samo. Pomozi nam da se plena dokopamo. SCENA VII KLENDOR, u zatvoru Uspomene mile na slatke trenutke, Mesto kojih sad e doi sramne muke, Kako, ustuk smrti to donosi uas, Vaa ljupkost meni umilnosti prua! Ne ostavljajte me, budite mi verne Vie no to j' sudba okrutna za mene, A kada mi smrti najtamnije boje Prikau u duhu kob nesree moje, Pokaite odmah zbunjenoj mi dui Da bih srean vise nego to zasluih. Kad se alit' ponem na okrutnost njenu, Izgrdite moju drskost pregolemu, I moj udes koji, slab za naum divan, Na plamen i nadu toliko je kivan; I to zloin inih kad poeh da ljubim Zbog ega pravedno sada glavu gubim. Srean mi je uvir ivotnoga vrela! Umirem to vama sluih, Izabela, I koliko god mi udaraca dali

Kad umirem za vas umirem u slavi. Avaj! Laskam sebi i postajem lukav Da prikrijem uas i sramotu muka! Treba mreti, najzad, i napustit' oi Iz ije ljubavi slava mi se toi: Sen jednog ubice meni raku dubi, iv je poklekao, a mrtav me ubi; Sto ne moe ruka, to ime pogada; Hiljade ubica njegova smrt raa, U krvi mu vriju podlosti do gue, I podiu na me najdrskije due, ije strasti ugled koriste k'o sredstvo Da poine javno ubistvo obesno. Nad hrabrosti mojom sutra zloin bie, Izdajniku glavu moju prepustie, A svi se za zemlju do te mere brinu Da sumnjati ne smem u krajnju sudbinu. Tako mi se propast sa svih strana sprema: Od smrti mi sada vie spasa nema. Izbegav opasnost, ja padam u nove, Iz ruku takmaca sad u krvnikove. Drhtim pri pomisli na alosnu zgodu, Mir u kom poivam stvara mi Golgotu, Usred noi, kad je za san doba tamno, Vidim moje smrti pripremanje sramno; Pred oi mi dole njene sluge zlobne; itaju mi sudske presude zlokobne, Izlazim okovan i ve glasovi hue Bezone svetine to se za mnom vue, Gledam strano mesto gde mi se smrt sprema, Tu mi se duh muti, razuma mi nema, Da bi me sta spaslo ne postoji nada I od smrtnog straha ve umirem sada. Tek ti, Izabela, budei moj plamen, Razvejava uas, skida s due kamen I im drai tvoje setim se boanske Uspem da rasteram te bestidne maske. Ma kako me teko spopala nesrea, Verujem u ivot kad me se ti sea. Al' otkud se zatvor otvara po noi? Sta te, drue, nagna u nevreme doi? SCENA VIII KLENDOR, TAMNIAR

TAMNIAR, dok Izabela i Liza stiu u etvrt Sudije to treba da izreknu kaznu, Saaliv se, milost ukazae vanu. KLENDOR Milost, blagi bozi! TAMNIAR Mreete po noi. KLENDOR Zar tim saaljenjem misle mi pomoi? TAMNIAR Kao da vas sve to mnogo ne zanima. A spas je od sramnog muenja pred svima. KLENDOR ime da okadim gospodare sudbe Zbog njihove smrtno milosne presude? TAMNIAR Zahvalnije prim'te to vam dodelie. KLENDOR Vri svoju dunost i ne brbljaj vie. TAMNIAR Napolju vas eka odred orunika. Moda e vam oni biti draa slika. SCENA IX KLENDOR, IZABELA, LIZA, TAMNIAR IZABELA Lizo, sreemo ga. LIZA Kako ste veseli! IZABELA Kako ne bih bila kad iveti elim! Oboma nam sudbe istim tokom teku,

Umrla bih im mu ivljenje preseku. TAMNIAR Gospodine, znate l' orunike sline? KLENDOR Ah! To ste vi, gospo! Nisu prazne prie to ljubazni ovaj varalica ree Da u mreti noas. I hou, od sree! IZABELA Klendor! TAMNIAR Ne gubimo na nenosti vreme. Doi e trenutak da mazimo ene. KLENDOR ta? Liza je tvoja? IZABELA Posluajte zgodu O ljubavi koja done vam slobodu. TAMNIAR Na bezbednom mestu brbljati se moe. Ovde se starajmo da spasemo koe. IZABELA Beimo: al' prvo dajte obeanje Da e vase udnje ekati venanje. Ili se vraamo. KLENDOR Bud'te u spokoju: Moju re imate. TAMNIAR A ti, Lizo, moju. IZABELA Ja sam na sve spremna na to lepo jemstvo. TAMNIAR Igramo se odve, vreme je za bekstvo.

SCENA X ALKANDAR, PRIDAMAN ALKANDAR Ne slutite vie propast ni nevolju. Gonii im nee posuti rep solju. PRIDAMAN Konano odahnuh. ALKANDAR Posle takve sree, Do najvee asti za godine dve e. Neu vam priati mnoge avanture, Da l' su mir pronali il' svladali bure Ni kako su spretno na lestvici rasli: Dovoljno je znati kako su se spasli. Preko dosadne u pripovesti prei Pa u ih pokazat' u najveoj srei. Ali poto slede sad utisci drai, Uimo da nove utvare potraim. Ove to videste, zbunjeni, da redom Prikazuju ljubav i bekstvo pred bedom Nisu namenjene za visoko zvanje I nemaju sjaja za njihovo stanje. _________________ IN V SCENA I ALKANDAR, PRIDAMAN PRIDAMAN Kako Izabela najednom sva blista! ALKANDAR A pratilja joj je ona Liza ista; Al' jo jednom, kaem, bez straha budite I tek za mnom ovo mesto napustite. Opet vam to kaem, tie se ivota. PRIDAMAN

Ta okolnost elju umanji mi dosta. SCENA II IZABELA, LIZA LIZA Hoe li beskrajno da vas misli more, Zar ete u vrtu ostati do zore? IZABELA Neu vie kriti ta me vodi amo, Ako ti preutim, bolee me samo. Princ Florilam... LIZA Dobro, on tu nije vie. IZABELA To ja izvor jada to mi duu tite. Susedi smo njemu i to to nas voli Otvara nam ulaz u ovaj krajolik. Princeza Rozina, kad on na put ode, S mojim podlim muem sastaje se ovde. ekam ga da proe, pa da mu pokaem Da ja nisam ena koju e da lae. LIZA Verujte, gospoo, bez elje da sporim, Vie postignua pretvaranje stvori; Ljubomora takva daje malo ploda Suprug se jo vie strastima tad poda. On je uvek gazda, i sve rei nae Podstiu ga da se inati jo jae. IZABELA Pred preljubnim plamom oi zatvarati! Drugoj dae srce, mene enom zvati! Krit' brani zakon moe l' bez krivice, Zbog neverstva da mu ne crveni lice? LIZA Nekad bee tako, al' u nae vreme Ne veu ih vie ni brak ni potenje.

Za ast njinu, gospo, drugi zakon vai: Gde se vaa gubi, niihova se snai, Pa je isto delo, ni vie ni manje, Za nas teka bruka, za njih uzdizanje. ednost vie nije vrlina za mua; A princeza vaem naklonosti prua; Milovanja njena za ugled mu rade ast galantnog mua ljubavnice grade. IZABELA Neka me ast takva i tatina proe Da preko neversta do ugleda doem. Ako u beae ovek k'o on pade Jer jedinu dragu za drugu ne dade, Beae e takvo slavno biti meni, Prezru li ga zato, prezir u da cenim. Prekor to su enu previe voleli Svi muevi vrli dobiti bi hteli. LIZA Uao je, gospo; kripnule su vrati. IZABELA Skloni se, nek proe. LIZA Vidi vas i prati. SCENA III KLENDOR, IZABELA, LIZA KLENDOR Traite, princezo, bekstvom odlaganje: A o naklonosti vae obeanje? Gde li su poljupci kojimaje vaa Morala me milost primiti izdana? Vreme je i mesto, divna priliica: Sam sam, a uz vas je samo gospoica to ljubavi nae veto mreu plete; Preskupi su sati, a vi izmiete! Hoete, zacelo, sa svom tom poasti Da tekoe nama poveaju slasti. Najzad, ja vas drim! ta! Vi me gurate! ega se plaite? Dosta je, da znate.

Florilam putuje, moja ena spava. IZABELA Jeste li sigurni? KLENDOR Ah, nesrea prava! IZABELA Ja bdim, nevernie, ne zatvaram oi; Odve jasno vidim tek po mrkloj noi: Vidim kako slutnje izvesne postaju I ne sumnjam vise u tvoju izdaju: Tajna ti na usta sama izletela. O duo to dragog smotrenog bi htela! 1 kako je mudro u ljubavi htenje Deliti sa enom puno poverenje! Gde su zaklinjanja da jedina ja sam? Sta bi od tvog srca? A od tvoga glasa? Seti se kada si re mi dao, jadan, Kakve su razlike delile nas tada, Koliko takmaca prezrela sam tvojih; Sta je prema njima bio prosti vojnik? Kako me je neno voleo moj otac! Ipak, s tobom pooh da budem sirota I pristadoh rado da me otme a se Tek da se njegovih zapovesti spasem. U krajnosti kakve otad me bacae Opasnosti koje tvoj beg spreavae I koliko patih dok te srea nije Uzdigla visoko, meu najasnije! Ako ti j' zbog sree vernost iznemogla Vrati me u srce iz kojeg me progna. Iz ljubavi za te sve ovo uinih, Stremih da moj bude, a ne veliini. KLENDOR Ni beg tvoj ni plamen ne pripisuj meni: Sta sve moe ljubav kada duu pleni? Njena mo priveza tvoje udne zene, Pre si svoje elje sledila no mene. I seti se, mada moda ti ne prija, Da si bekstvom bedna postala k'o i ja I da sjaj imetka to kod kue osta Razlog da te otmem ne bee jak dosta. Od naslea ja sam imao ma samo,

Ti si doprinela tek ljubavnim plamom: U tuinskom kraju prvi me proslavi A drugi mi glavu na sto muka stavi. Sad ali za ocem i njegovim blagom, Kukaj to ne kroi princezinim tragom, Vrati se svom kraju da sa svim imetkom Nae asno mesto to ti godi retko. Na ta, posle svega, aliti se moe, U kojoj prilici ja ti prioh stroe? Je li ti hladnoa il' prezrenje dato? ena je, istina, bie udnovato! Mu je oboava i ljubavlju krajnjom Potinjava sebe njenom hiru vajnom, Obasipa au, lepo se ophodi, Nita ne odbija to joj srcu godi, Al' ako tek malko pokae nevere Niim vie zloin ne moe da spere: On je podlo krade, ubija i truje, Oca joj kasapi i kuu spaljuje I s manje su prava Titani nekada Stavili na strane muke Enkelada. [Pogrena interpretacija mita. Enkelad ne pripada rodu titana, ve giganata, stradalih u pobuni protiv olimpskih bogova. Enkelad je, zapravo jedini preiveo gigantomaniju, budui da je Atina na njega bacila Siciliju, pa je ostao iv sahranjen pod Etnom.] IZABELA Ve ti rekoh kako tvoja veliina Nikada ne bee mog ara priina. Kad napustih oca, samo tebe sledih; No poto u slavi tvoja dua bledi Ne misli na mene, ve na Florilama. On te tu postavi gde te gledam sama: Jedva te je znao kad te sebi dozva, Skitnicu vojnika kapetanom prozva; A taj in je retka propratila srea Pa njegovu milost kraljeva uvea. Kakvo prijateljstvo on je uloio Da odri otad to to je stvorio? I mnogim si danas naporima ijim Rangom tik do njega, no stvarno moniji? Pridobio on je duh nepristupani A ti mu zauzvrat kalja odar brani! U grubosti svojoj razuma pronai Dobrotvora svoga ne izlai krai. Bestidnim izdajstvom daplati dobrotu! On gospara stvori sebi na sramotu!

Tako, dakle, vraa dobroinstvo, zlosti, To li je rezultat tvoje zahvalnosti? KLENDOR Duo moja (i sad ja te tako zovem I zvau te sve dok ivim dane ove), Misli li da oprez ili strah od tame Vie no ti moe da utie na me? Reci da sam laljiv, nezahvalnost sama, Al' ne vreaj vie svetost naeg plama: On i dalje uva snagu prvobitnu I kad bi tu ludost to mi srce hitnu U zaetku neto moglo da oslabi Ljubav to ti pruam tu mo imala bi; No uzalud dunost njoj bi da odoli: Dobro zna da lako izmie kontroli. Bog koji te nagna da napusti oca, Zemlju i bogatstvo zbog ubogog prosca, Istog boga danas navela me mo, Da izmamim tebi slast za jednu no. ulima raspusnim sloboda se pravda. Ljubav od te vrste u nasladi strada; Ako od vrline ljubavi ne krenu Sruie se same i proi u trenu; Postojana ljubav uzronik je sklada U kojem ast blista, a vrlina vlada: Trajanje je stalna njenih ari proba A vrste joj veze opstaju do groba. Duo moja, opet izvinjenje molim to me iznenada tiran srca skoli; Ludi ar istrpi to samo dan traje, Suprunika ljubav za njega ne haje. IZABELA Avaj! U obmanu srljam srcem celim! Izdana sam, vidim, a verovat' elim; Putam da me rei laskave opine I ljubljenom svome opratam zloine. Dragi muu, prosti to ar prve strasti Poneo je mene preko mere asti: Ko na sve to gleda mirno, ravnoduno, U odnose taj se ne uputa zduno. Poto mi put sahne, a lepota vene, S pravom ti se ljubav zasitila mene; I ak verovau da taj plam trenutni Nau ljubav branu nee da pomuti.

Al' pomisli malo ko te njime zgodi, U kakvu te propast takva ena vodi. Pretvaraj se, budi ljubavnik povuen. Zavodniku pravom tajna se ne vue; Breme slugu koje veliinu prati Stooko je telo [Aluzija na Arga. svevideeg govedara iz grke mitologije kojem Hera bese poverila da nadgleda Zevsovo udvaranje Iji.] koje sve e znati I svaki e od njih napor da uloi Da milosti zarad lo izvetaj sloi. Kadtad Florilamu stvarnost bie znana Il' iz podozrenja il' od ukuana, A tad (na tu mis'o sva drhtim u stravi) Gde li e bes njegov da se zaustavi? Poto te ud tvoja toj zabavi mami Tri za uitkom, ali ivot brani. Tvoje mene ja u spokojno da gledam Ali u opasnost da upada ne dam. KLENDOR Opet, dakle, eli da ti kaem kako Kraj ljubavi svoje ivot prezrem lako? Dua mi i srce odve su ranjeni Da strepim od stvari koje prete meni. Strast me zaslepljuje i za osvajanje Rizikovat' glavu mari ponajmanje: Tome plamu samo vreme na kraj staje, Toj bujici divljoj koja kratko traje. IZABELA Pa pojuri u smrt, kad te svog obuze I preziri ivot k'o i moje suze. Misli li da princ e, nakon takve boli, Tvojim kanjavanjem da se zadovolji? Na kog da raunam kad udes najstroi Pravednoj osveti enu ti izloi I kad on poeli da stranca to vrea Posle smrti kazni preko njenih lea? Ne, ekati neu da padnem u ruke I na sebe primim preostale muke Te da mi od asti, briljivo uvane, On naini melem za primljene rane. Spreiu sramotu u koju me mee I znau da umrem ako ivet' nee. Telo koje ljubav predade ti stara Ne plai se vie sile otmiara. ivljah da te volim, ali ne za ljagu

Da zamenim njemu preotetu dragu. Zbogom! Ja u barem, jer te u smrt pratim, Blaiti tvoj zloin, veru da ti vratim. KLENDOR Nemoj mreti, draga, saekaj promene, Bajno dejstvo tvoje vrline na mene. Uprkos zloinu voli me, a stremi Rizik ponienja smru da zameni! Ne znam ta me vie ka divljenju sklanja, Prevelika ljubav il' hrabrost ne manja; Svladae me skupa: sad tvoj sam ponovo, A moj ar surovi ve gasne; gotovo, Izdie, a dua to zdravija posta Presekla je veze svoga sramnog ropstva. Kad podlegoh, slabo tad sam se branio: Nek iili spomen. IZABELA Ve je iilio. KLENDOR Pa nek najdivnija na zemlji stvorenja Zavere se odsad protiv mog potenja, Ovom srcu, tvrdom za njihove ari, Samo tvoje bie bozi, gospodari! Nek slone im drai... LIZA Princeza se blii, Gospo. KLENDOR Sakrite se i budite tii. uj nas, duo moja, pa sama proceni Koje od dva blaga milije je meni. SCENA IV KLENDOR, ROZINA [U izdanju iz 1660. ova scena u celosti je izostavljena.] ROZINA Nametljive pratnje sad se oslobodih Pa vladanje moje neka ljubav vodi,

A da naem tvorca za svoje miline Slepca za vodia uzimam sred tmine. Gusta je da nita ne vidim na stazi! Bar da ga ugledam ili da me spazi! Drvoreda evo, on tu mora biti, Ve nazirem nekog. Vidi li me i ti? KLENDOR Povucite re tu to varljivo zvui Jer je vaa vrlost porie u dui. Dosta pretvaranja, nato da se skriva Uas to vam plam moj razvratni uliva. Hteli ste videti do kakve obesti estina ljubavi kvarne e dovesti; Videli ste. Gospo, edni ste osvete I elja za kaznom amo vas dovede; Nek izau vai da me smaknu ljudi, Ne tedite glavu to se vama nudi; Vae lepe oi smru bih da blaim, Nije nada ono to ja ovde traim. ROZINA Umesto ljubavi pune nestrpljenja Ja u tebi sreem samo podozrenja? Da li ti duh muti nekakva zabluda? Zar da tako ratnik u borbi vrluda? Sami smo, pa ta ti poverenje mrai? Trai li mog plama neki dokaz jai? Veruj da te neu prevarit' dok ivim. KLENDOR Dobro pazim da vam tako to ne skrivim; Velika princeza do vrline dri. ROZINA Voli li me, srce, himeru izdri. KLENDOR Nema varke, gospo, ja u vama vidim Veu vernost muu pred kojim se stidim. ROZINA Vernija sam tebi. Bozi, sebe laem Kad ne ujem ta mi nezahvalnik kae! Srce mu je ledno, a moj zanos slepi

Misli da je leden zbog toga to strepi. Idi, zavodnie, svoj zavet obori, Tako nedoslednost iz tebe sad zbori! O emu mi pria, sad kad diem ruke, Zato o vrlini daje mi pouke? KLENDOR Potovanje, dunost i zahvalnost moja Pobedu nad strau odnose iz boja. Volim vas, gospoo, i ljubav odana Otkad se rodila raste svakog dana; Ali kad sam duan princu Florilamu! To to potujem ga brana je mom plamu, K'o tienik njegov postah to sam danas... ROZINA Prisea se toga da mi muke zada. Zar je pota jaa od ara to klie? Nesravnjeni drue, smeni ljubavnie, Oboavat' enu i mio joj biti, A strahovat' da e mua uvrediti! Izdajnie, kad si podstic'o u meni Preteranu ljubav to se tek rumeni, 1 kad neni mamac zavodljivih rei Bez zasluge pred ast moju se isprei, Sto tad nisi nad svoj preljubniki plamen Isturio lepog prijateljstva znamen, I to si as ek'o da poslua njega Kad moj duh oaran to podneti ne da! Razlozi to daje preslabi su za nas: Njega si tad vre'o, mene vrea danas; Draa sam ti bila, sad ga voli vie. Misli li da zakon mome srcu pie, I moj plam da pali i gasi po udi, A strast moja veno za tvojom da bludi? Ne, zlorabe' milost to ti bee dana, Mesto jednog, dva si stekao dumana. Za osvetu laku znam da idem dokle: Pred Tezejem Fedra Hipolita prokle, A moja e tuba jo stroe da sine Uz nepravde manje, a vie istine. KLENDOR Znam da bejah drzak i da sada greim Sto nerado sasvim izrekoh vam rei Nepriline meni, a da pota iva

Prekasno je dola, pa veru podriva. No privlanost vaa i plam srca mlada Spreavae razum da pre duu svlada: Pobedio on je nakon dugog boja. ROZINA Propast tvoga srca pobeda je tvoja? Ako kukaviluk trijumfom sad zovu, Nazovi jo slubom uvredu surovu, I poto izdajom ti za razum haje, Reci da me slui kada me izdaje! KLENDOR Gospo, zar je vama usluga najgora to vam ast izvlaim iz smrtnog ponora? ast koja je dami od oiju draa! ROZINA Ta imena grozna preglasna su laa! Zar ne zna da to su utvare iz bajki Koje rode glave mueva i majki? Ne deluju stare te prie o asti Da bi mogle silne ustaviti strasti. [Poslednja etiri stiha gotovo doslovce preuzimaju jednu strofu iz Pobede postojanosti Fransoa Malerba.] Podmukli, zar moram da te uim tome? Bozi! Da toliko zbog ljubavi klonem! Govorim to treba da on meni kae, A sva moja revnost nita ne pomae! KLENDOR Iz truda to moja krajnja ljubav ini, Nauite, gospo, i sebe potinit', Pa najdrae udnje obuzdajte silom, ast pretpostavite uitku nemilom, Jer im vetar skrene, on od sumnje bledi, A tada sramota i nesrea sledi. ROZINA Od svih posledica nieg se ne bojim, Oseam da mrem jer te silno volim. Iako na odnos skrivamo od sviju, Nek njima i muu dopre do oiju, Nek njegova mrnja na me se upravi, Nek na nove muke njegov bes me stavi, Podneu radije ig veitog srama No da se pokajem zbog predivnog plama.

SCENA V KLENDOR, ROZINA, IZABELA, LIZA, ERAST, druina posluge [Ova scena postoji u izdanju iz 166O. ali u znatno izmenjenom vidu] ERAST Napred, zajedno su. IZABELA Bozi! Sudbe moje! LIZA Beimo, gospoo! PRIDAMAN Avaj, propao je! KLENDOR Mrtav sam, gospoo, vaa ljubav kobna Neasnim udarcem u pak'o me progna. ROZINA Ja umirem, ali teim se pred grobom to barem u smrti poi u za tobom. ERAST Florilam putuje, no dok njega nema Za uvredu vama drugi kaznu sprema; Od njega vam nose nase ruke dar Ispatanje pravo za va bludni ar. IZABELA Mili muu, reci barem re jedinu! Gotovo, izdie, dua mu se vinu! Krvnici, tek pola zaklali ste njega, U meni jo ivi, sad dovrite ga! Moj ivot, ubice, dotucite vee: Mrnja se bez smrti utoliti nee. ERAST To ste vi, gospoo! IZABELA Da, u i smrt hitam.

ERAST Ovaj sreni susret za na trud je bitan. Poto smo reili princa Florilama Nezahvalnog druga i eninog srama, Zadatak nam bee da vas pronaemo. IZABELA Izdajnici, ta u ja vama? ERAST Idemo. Odavno zaljubljen princ u vae drai, U svom dvorcu eli boli da vam blai. IZABELA Njegovome gnevu rtvujte me rae. ERAST Oljarimo, on bi s vama da se nae. SCENA VI ALKANDAR, PRIDAMAN ALKANDAR U rukama sudbe igraka je nada; Na njenom se toku sve die i pada, A nestalni zakon, po kom se svet kree, Zaokrete pravi na vrhuncu sree. PRIDAMAN Razmiljanje ovo, ocu ne ba milo, Za laki bol moda uteno bi bilo Ali poto videh kako sin mi strada, Nestaju uici i rui se nada, Za jade tolike bezduan bih bio Kad bi takve rei u misli pustio. Avaj! Nije beda bila uzrok zala, Kobna ga je sree u smrt oterala. No, neete vie jadikovki uti Bol koji se jada za teenjem udi, A moj kree putem alosne sudbine. Zbogom, u smrt hrlim da te naem, sine.

ALKANDAR Ispravan je oaj silan opravdano Odvraanjem grdno greio bih samo. Da, sledite sina i to odmah, sada, Al' nek vaa ruka udar vam ne zada: Pustite da patnje srce vam dokraje; Kad vidite pogreb bie duplo jae. Podize se zavesa i ukazuju se glumci koji dele novac. PRIDAMAN ta li to ja vidim? Mrtvi novac broje? ALKANDAR Da li meu njima ravnoduan ko je? PRIDAMAN Gle, Klendor, Rozina! Da uda u nizu! Ubicu mu gledam, i enu i Lizu! Kakva dra u trenu prigui im svau Da ivi i mrtvi zajedno se nau? ALKANDAR Ovako svi glumci druine vesele, Poto igru svre, zaradu podele: Meu njima svata na pozorju biva, Al' samo im scena mrnju izaziva. Reima se bore, smrt stihove sledi, Tako da, kad zanos uloge izbledi, Umrli i ivi, rtve i lopovi, Ostanu na kraju k'o i pre drugovi. Va sin je sa pratnjom umeo umai Nadzorniku sudskom i ljutitom ai, Ali su, upavi nunosti u ruke, Pribegli teatru usred takve muke. PREDAMAN Moj sin komedija! ALKANDAR U tekom umeu etvoro, u nudi, pronalo je sreu. Njegova preljuba i smrt iznenada Samo su kraj tuni traginog komada, Koji pred publikom danas prikazuju A time sto zanat svoj asni potuju I on i njegova glumaka druina

U Parizu radost donose ljudima. Prihod im ostaje, pa odeda divna[To to Alkandar po drugi put pominje raskonu Klendorovu odeu nije nimalo beznaajno. Kompletan glumaki kostim u ono vreme kotao je pravo bogatstvo.] Koju ste videli, vaega je sina, Al' ne da se njome na sceni hvalie Nego da divljenje probudi jo vie. PRIDAMAN Smrt uzeh za stvarnu, a deo je lai: Ali moja alba i dalje jo vai. Zar je to ta slava i poast najvea Gde ga je izdigla prekomerna srea? ALKANDAR Dosta alopojki. Sad je pozorite Tako uzvieno da ga svako ite; Vae doba nije gledalo ga blago, A danas je lepim duama ba drago, Stecite Pariza, provincijska elja, I prineva naih izvor je veselja, Uitak za narod, radost velikima I od svih najdraa razonoda njima. A i oni koji o svetu se brinu [Aluzija na Rieljea] I ije mudrosti slavimo dubinu, U arima divne predstave potrae Nain da teinu svog bremena blae. I kralj na veliki, ratnika kometa, Od ijeg imena strepe irom sveta, ela ovenanog, milostiv zna biti Pa teatru svoja ula pozajmiti: Na tom mestu Parnas otkriva se udni, Najrei duhovi zbog toga su budni, Svi koje Apolon pogledat' je hteo Podaju mu svojih umovanja deo. A ako ve ljude po imetku mere, Teatar je dobro to lep prihod bere Pa vam sin tim slatkim zanimanjem stie Prihoda i asti nego kod vas vie. Reite se, najzad, te zablude opte I srenoj sudbini dajte vie pote. PRIDAMAN Ne alim se vie jer uviam stoga Da zanat to uze bolji je od moga. U dui sam najpre uznemiren bio

Jer o pozoritu loe sam mislio; Ne znah za sjaj njegov, privlanost i korist, Pa u svom neznanju ja ga runo korih. Nakon vaih rei srce se raduje I alosnu greku hitro isteruje. Klendor je u pravu. ALKANDAR Sve videste sami. PRIDAMAN To saznanje sutra odavde me mami; U Pariz ja hitam. Alkandru golemi, Sva zahvalnost moja prema vama stremi! ALKANDAR eljan sam da sluim ljude asnog soja: Vae zadovoljstvo nagrada je moja. Srean sam jer i vas vidim srenog. Zbogom. PRIDAMAN Toj retkoj dobroti zahvalan sam mnogo: O, veliki magu, odsad sam u stanju Da li dui veno uvam spomen na nju. RAZMATRANJE (1660-1682) Rei u malo toga o ovom komadu: to je jedna nastrana triarija u kojoj ima toliko nepravilnosti da ne zasluuje razmatranje, iako je novina ovog hira dosta povoljno uticala na njegov uspeh, tek toliko da se ne pokajem to sam na njemu izgubio nesto vremena. Prvi in deluje tek kao prolog, sledea tri ine komad koji ne znam kako da nazovem; ishod mu je tragian: Adrast biva ubijen, a Klendor je u smrtnoj opasnosti, ali stil i likovi u potpunosti pripadaju komediji. Postoji ak jedan lik koji bivstvuje samo u mati, smiljen namerno da bi izazivao smeh i ijeg originala uopte nema meu ljudima; to je neki kapetan koji je dovoljno veran svom hvalisavom karakteru da bih pomislio kako emo, bilo na kom jeziku, pronai malo njih koji su u tome bolji. Radnja nije zavrena, poto na kraju etvrtog ina, kojim se ona okonava, ne znamo ta e biti sa glavnim glumcima koji se pre uklanjaju pred opasnou nego to je savladavaju. Mesto radnje je dosta pravilno, ali jedinstvo dana nije uzeto u obzir. Peti in je tragedija, odve kratka da bi imala pravu veliinu koju zahteva Aristotel, a koju sam nastojao da objasnim. [Aluzija na Ra.spravu o dramskom spevu objavljenom u sastavu izdanja Odabranih dela iz 1660.] Postavi glumci bez naeg znanja, Klendor i Izabela tu prikazuju povest koja ima veze sa njihovom i deluje kao njen nastavak. Neki su ovu slinost pripisali nedostatku invencije, no to je umetniki potez, kako bi se lanom smru lake obmanuo Klendorov otac koji ih

posmatra, a njegov povratak iz patnje u radost uinio iznenadnijim i prijatnijim. Sve ovo, priiveno jedno za drugo, ini komediju ija radnja traje koliko i njeno prikazivanje, no na to se ne bi trebalo ugledati. Hirovi takve prirode preduzimaju se samo jednom; a kada original ispadne udesan, kopija nikada ne moe valjati. Stil izgleda prilino primeren sadrajima, a jedino Liza, u estoj sceni treeg ina, kao da se suvie izdie iznad karaktera slukinje. Ona dva Horacijeva stiha posluie joj kao opravdanje, isto kao i ocu Laljivca [Misli se na junaka istoimene Kornejeve komedije iz godine 1644.], kada se, u petom inu, naljuti na sina: Interdum tamen et vocem comoedia tollit, Iratusgue Chremes tumido delitigat ore. [Ipak, i komedija da podigne glas katkad ume: Hrem se, na primer, ljuti, velianstvenim reima svada Horacije, Poslanica Pizonima, 9394, prevela Radmila alabali] Ne bih vie duio o ovom spevu: koliko god nepravilan bio, treba mu odati izvesno priznanje, poto je odoleo zubu vremena i jo se daje u naim pozoritima, iako ima vie od trideset godina od kako je nastao, a jedna duga revolucija [Misli se na astronomsku revoluciju. odnosno na povratak nebeskog tcla u taku iz koje je polo.] prekrila je prainom mnoge za koje se inilo da vie od njega polau prava na dugo trajanje. DODATAK Stihovi izmena koje je pisac nainio u odnosu na prvo izdanje [U odnosu na editio princeps iz 1636. godine, konana pieva redakcija iz 1660. razlikuje se na vie mesta. Izmeu ostalog, ona je kraa za tano 136 stihova, pre svega zahvaljujui izostavljanju itave jedne scene iz poslednjeg ina, ali i drugim veim izmenama. Prireiva je odluio da ovdc da samo one koje znaajnije utiu na obim i smisao teksta, a da izostavi one u kojima italac ne moe uoiti nijanse prisutne u originalu, pre svega zato to ih prepev. sputan zahtevima metra i rime, ne bi ni mogao doarati.] IN II SCENA II MATAMOR Lepotu je meni podariti htela. Traila je vreme i traila suze; Ni najvea dra srce mi ne uze; I sve to joj ljubav aava priuti Bee nareenje da svitanje pusti. IN III SCENA I ERONT Adrast vam je mrzak jer mi je po volji; I jer mi se svia da vam mu postane, Gordost vasa njega ostavlja sa strane.

Fali li mu plemstva, srca il' nasleda? Da li vas duh njegov ili lice vreda? IZABELA S neba dar to ume neim ne znam ime Da pobuni srce protiv naeg htenja. Ljubavi ne daje, jedino divljenja, Pa nas nadahnjuje da se protivimo, Kada nam nametnu tog kog ne volimo. [...] SCENA V KLENDOR I uprkos slasti koju ljubav daje, U dvoje nesrenih radost kratko traje. Stoga drugde teim da se spasem jada, Ali kad te vidim to mi boli zada, Iako mi uzdah zadrava dua Zbog elja to razum ne haje da slua. Najmanji tvoj pogled opini me sasvim. Sto bih te ljubio oseanjem strasnim Samo kad bi ljubav i strast dostajali! LIZA to bi vam duh sjao kad biste utali, Il' kad biste nali bar bolju priliku Da s razumom ljubav spojite toliku! Blago je za mene kad ljubavnik mudri, Iz obzira nee panjom da mi udi, Pa na bolju stranju usmerava htenja, Reen da oboje spase ponienja! Te zasluge retke ja pamtiu veno. A sad svoj zadatak nastavite sreno. KLENDOR S tobom bi mi dua bila zadovoljna! KLENDOR Ja drugoj sad polazim, znaj... LIZA Tek da naoj bedi stanete na kraj: Upamtiu, rekoh, to zanavek vai. KLENDOR Zbogom: i tvoj podsmeh za me je pun drai

A moje ti srce sve vie pripada I odve te volim da bih ost'o sada. SCENA VI LIZA Nezahvalnik! Najzad licem ga oarah Pa se, iz zabave, zaljubljen pretvara! Ko moj plam zaputa ljubavi se ruga I igraku trai mesto vernog druga A slobodno priznav kako srce deli Kune se u ljubav, mada me ne eli. Voli drugde, lao, pogazi re datu, Biraj ljubavnicu il' enu za platu, Nek ti raunica sve elje pokree, Al' nijednu od nas prevariti nee. Izabela vredi od lukavstva vie Moje srce nije sramno pribeite. Sve primih sa smekom, no to bee samo Da ti svoju mrnju ne otkrijem rano. Probudie sumnju ako se pokae. Ko prikrije srdbu osvetu pomae Pa lana mi blagost priprema najbolje Zamku da upadne sve na oi moje. Ipak, ta uradi da te smatram krivim? Zar za sreom svojom ne traga svak ivi? Voli me, al' novac nestalnim te ini: U vremenu ovom ima li nevinih? Silom roden prezir zlopamtiti neu Pa neka uiva zasluenu sreu. Voli l' me, in njegov kazna mu je gora Ako ga jo volim, potedet' ga moram. Bozi! Ludom brigom voena ta snujem, Nad podlosti takvom zar da se smilujem? Osvetnika ei, na ta me to sili Putajui gnev moj pravedni da ili? Voli me, a vidim kako sam prezrena! Volim ga, a tek sam smehom nagraena! Ljubavi, uuti, vreme je za kaznu; Re koju mu dadoh ne ostavljam praznu. Tvoja lana nada moj bol samo snai, Neka mesto slasti mrnja ga ublai: Vreme je nad srcem vlast da zadobije Uvreena ljubav vise ljubav nije. SCENA VIII

IZABELA Nita nije odve kad je re o blagu Spram kog druga blaga ne imaju snagu, Blago koje niti za celi svet ne dam I zbog kojeg samo ovu svetlost gledam. SCENA IX MATAMOR [..] Oprotaj zatrai i prestani, bedan, Da skrnavi predmet mojih elja vredan: [...] IN IV SCENA II IZABELA I sputa u moju duu izgubljenu Na premili pogled dragu uspomenu. LIZA Pakujte svoj prtijag, iznos uveajte, Starev novac svome nakitu dodajte. [...] SCENA VII KLENDOR, u zatvoru Kad zatvaram oi pred sramotom muka! Ima l ita gore do napustit' oi IN V SCENA II LIZA Za ast muku drugi sjaj i zakon vai: Gde se naa gubi, njihova se snai I raste na raun slabosti nam jadne; SCENA III KLENDOR Jesu li to slasti meni obeane? Ovako li ljubav zar sastanak vodi? Ne bojte se, gospo, ta e da se zgodi: IZABELA

Taj isti bog danas sve mi tera udi Da uzdahe tebi izmamim iz grudi. Stog zabludi mojoj taj izlet pripii I ne boj se da e mesta da te lii. [Na ovom mestu dve verzije teksta se najvie razlikuju. Prva je dua za ak 122 stiha, budui da sadri scenu u kojoj se na pozornici pojavljuje kraljeva supruga Rozina koja nasre na Klendora, ali je on nepokolebljivo odbija. U elji da komad uskladi sa sve zahtevnijim pravilom scenske pristojnosti, Kornej u kasnijim izdanjima izbacuje celu scenu, zajedno sa nemoralnim likom Rozine, no time radi na tetu uverljivosti Klendorovog ubistva koje se potom odigrava.] LIZA Gospo, neko ide. SCENA IV KLENDOR, predstavljajui Teagena IZABELA, predstavljajui Hipolitu LIZA, predstavljajui Klarinu ERAST druina Florilamove posluge ERAST, probadajui Klendora Primi, izdajice, Preko nas naklonost svoje ljubavnice. PRIDAMAN, Alkandru Ubie ga, bozi! Spasite ga, bre! ERAST Neka zavodnici uvek tako svre! IZABELA ta to uiniste! ERAST Velik primer pravde Podlima da strepe' oekuju jade I da se naue, prolivi krv crnu, Da na ast visoku nikad ne nasrnu. Ova ruka sveti Florilama vino, Uvredu princeze, ali i vas lino, rtvuju' svom troma mua zle pobude Koji ne zaslui slavu da va bude. Pomir'te se s brzom kaznom tog zloina

I ne jadikujte zbog pravednog ina. Zbogom. IZABELA Tek do pola zaklali ste njega, U meni jo ivi, sad dovrite ga. Uzmite, ubice, moj ivot do kraja. Muu mili, ti mre sred mog zagrljaja. A mog ljubomornog srca slutnje jada Nisu mogle spreit' udarac da zada! Verno ali kasno, o, svetlo najjae, Zlo si osvetlilo tek kad se primae! Trebalo je... Ali nesrea me gui Moj glas i snage mi strana bol ve rui, Njena prekomernost ubija i tei, A poto nas spaja... LIZA Gube joj se rei. Gospoo... Umire; sad je dosta prie Hitajmo unutra da se pomo vie. Ovde se sputa platno koje prekriva vrt i tela Klendora i Izabele, a arobnjak i otac izlaze iz peine.