Imam Musa Kazim

Embed Size (px)

Citation preview

  • 1

    www.bastinaobjave.com

    IMAM MUSA KAZIM, mir neka je na nj!

    - uvar Daferovog sveuilita; - Mrana djela halifa u doba Imama Kazima, mir neka je na nj; - Krvava tragedija u Fehu; - Vlast nad srcima; - Harun ovjek s nekoliko lica; - Ideal uspostave islamske vlasti

    Kratak osvrt na biografiju Imama Kazima, mir neka je na nj!

    Njegovo ime bilo je Musa, a nadimak Kazim; njegova majka je plemenita ena po imenu Hamida, a otac mu je esti Imam hazreti Sadik, mir neka je na nj. Roen je 128. godine po Hidri u Abvi (selo u okolini Medine), a ehadet je dosegao 183. (ili 186.) godine po Hidri.

    Halife Imamovi savremenici

    Od 148. h.g., odnosno od ehadeta Imama Sadika, mir neka je na nj, poinje period imameta hazreti Kazima. Tokom tog perioda Imam je bio savremenik sa sljedeim halifama:

    1. Mensur Devaneki (136-158. h.g.); 2. Muhammed poznat kao Mehdi (158-169. h.g.); 3. Hadi (169-170. h.g.); 4. Harun (170-193. h.g.);

    U vrijeme smrti Imama Sadika, mir neka je na nj, na vlasti je bio poznati abasidski halifa,

    nasilnik Mensur Devaneki. Mensur je osoba koja je, kako bi uvrstio temelje svoje vlasti, poubijao mnotvo ljudi. Na tom putu nije samo iije izvrgavao muenjima, ve su stradavali i fakihi i velike linosti sunitskog svijeta ukoliko bi mu se suprotstavljali. Tako je Ebu Hanifa, zbog krivice to je izdao fetvu u znak podrke Ibrahimu (sinu Abdullaha Mahda, inae voi ustanka u Iraku), bievan i baen u tamnicu.

    Imam Kazim se nakon smrti svoga oca, kao dvadesetogodinjak, suoio sa ovakvim vladarom nasilnikom koji se smatra jednim od najokrutnijih u islamskom svijetu ikada. Kad ga je

    Muhammed ibn Sulejman (upravnik Medine) obavijestio o smrti Imama Sadika, Mensur mu

    je ovako odgovorio: Ako je Dafer ibn Muhammed odredio nekoga za svog nasljednika, pozovi toga sebi i posijeci ga. Meutim, uskoro mu od upravnika Medine stie ovakav

  • 2

    odgovor: Dafer ibn Muhammed je u svojoj oporuci odabrao petoricu za svoje nasljednike, a to su: halifa Mensur Devaneki, Muhammed ibn Sulejman (dakle sam upravnik Medine),

    Abdullah ibn Dafer ibn Muhammed (stariji brat Imama Kazima), Musa ibn Dafer (mir neka je na nj) i Hamida (supruga Imama Sadika). Na kraju pisma upravnik Medine se pita koga od nabrojanih bi trebao posijei? Mensur nije mogao ni zamisliti da e se suoiti s ovakvom oporukom, te se silno rasrdi i ree: Sad nikoga ne moemo ubiti!

    Svakako, ovakva Imamova oporuka predstavljala je svojevrstan politiki potez. Naime, hazreti Sadik, mir neka je na nj, jo ranije je svog stvarnog nasljednika, narednog Imama, dakle hazreti Kazima, predstavio svojim odabranim sljedbenicima i lanovima Alijeve obitelji. Meutim, s obzirom da je znao za mrane i opasne Mensurove namjere, sastavio je ovakvu oporuku kako bi zatitio ivot sedmog Imama.

    uvar Daferovog sveuilita

    Analiza tadanje situacije pokazuje da ne bi bilo opravdano poduzimati bilo kakve poteze i planove prema kojima bi Mensurova vlast pokazala osjetljivost. Stoga je Imam Kazim

    nastavio naune aktivnosti svoga oca i ustrojio je vlastitu kolu ne onako obimnu kakva je bila Daferova i ondje se bavio odgojem izuzetnih uenika, buduih uenjaka i vrlih linosti.

    Sejjid ibn Tavus pie: Velika skupina prijatelja i odabranih sljedbenika Imama Kazima, mir neka je na nj, te osobe iz obitelji Haimija, okupljali su se kod Imama, sluali su njegove dragocjene rijei i biljeili odgovore koje je davao na pitanja prisutnih, te su zapisivali svaku presudu koju bi donio o nekom pitanju.

    Sejjid Amir Ali pie: Godine 148. Imam Dafer sadik, mir neka je na nj, umro je u Medini, no njegova kola se, sreom, nije ugasila, nego je nastavio voditi njegov nasljednik i sin Musa Kazim, mir neka je na nj, te je ona sauvala svoj sjaj.

    Ne samo da je Musa ibn Dafer u naunom pogledu zasjenio sve uenjake i osobe koje su se bavile znanou, nego je i po svojim moralnim kvalitetima i izvanrednim ljudskim osobinama spominjan meu elitom i pukom. Svim uenjacima bio je dobro poznat njegov izvanredni ivot i svi su hvalili njegovu visoko moralnu linost.

    Ibn Hedr Hejtemi, poznati sunitski uenjak i muhadis, pie: Musa Kazim bio je nasljednik uenosti i znanja svoga oca, i odlikovao se njegovim savrenim vrlinama i moralom. Zbog samilosti i izvanredne strpljivosti i razumijevanja koje je pokazivao (u svom odnosu prema

    neukim ljudima) stekao je nadimak Kazim (onaj koji suspree srdbu), i u njegovo doba niko mu u pogledu boanskih znanja, uenosti i milosra nije sezao ni do koljena.

    Zloini halifa u doba Imama Kazima, mir neka je na nj!

    1. Mehdi Abasi

    Mrano doba Mensurove vladavine, koja je svoju tamnu sjenu rasprostrla cijelim islamskim svijetom, okonano je njegovom smru, te je narod nakon 22 godine trpljenja patnji i pritisaka, napokon odahnuo.

    Nakon Mensurove smrti, na scenu je stupio njegov sin Muhammed poznat kao Mehdi.

    Mehdijeva vlast sprva je naila na topao prijem kod naroda, jer on je na poetku pokazao

  • 3

    dobrohotnost, izdao je naredbu o opem pomilovanju i oslobodio je iz zatvora sve politike zatvorenike (Haimije i ostale), te je okonao tlaenja, muenja i pokolje naroda. Ljudima je vratio sva pokretna i nepokretna dobra koja im je njegov otac Mensur oduzeo i veliki dio

    imetka iz bejtul-mala razdijelio je narodu.

    Kako pie poznati historiar Mesudi, ukupan iznos imetka koga je Mensur silom oteo narodu iznosio je est stotina miliona dirhema i etiri stotine miliona dinara! U tu svotu ne ulaze prihodi od poreza na zemlju koje je Mensur ubirao od zemljoradnika. Budui da su, po Mensurovom nareenju, sva ova sredstva uvana u posebnoj riznici pod nazivom bejtul-mal potlaenih (!), gdje je bilo zabiljeeno ime posjednika svakog dobra, Mehdi je mogao razluiti ta je ije i imetke je vratio vlasnicima ili njihovim nasljednicima.

    Moda je jedan od razloga ovakvih Mehdijevih postupaka bio i to to su u Mensurovo doba ugueni svi protutiranski pokreti alevija, tako da je vladao prividni mir.

    U svakom sluaju, ova sloboda, sigurnost i ekonomski boljitak osigurali su zadovoljstvo razliitih drutvenih grupa i ubrizgali su novu krv drutvenom i ekonomskom ivotu.

    Naravno, da se ovakav program nastavio, donio bi izvanredne rezultate, ali, naalost, nije dugo prolo, a odnos se posve promijenio i novi halifa pokazao je svoje pravo lice i ponovo zapoeo sa antiislamskim programima svog prethodnika.

    Sredite raspusnitva i nemorala

    Na poetku svog hilafeta, Mehdi, slijedei u tome Mensura koji je bio prijek i otar ovjek, nije na dvoru drao kojekakve paeve sklone dvorskim gozbama, i nije organizirao dvorske sveanosti i bankete. No, niti godinu nakon to je stupio na prijestol, poeo se ponaati drukije, poeo je praviti dvorske sveanosti i gozbe, okruio se paevima, i koliko god da su ga oni koji su mu eljeli dobro odgovarali od toga i govorili mu da se to ne moe dobro svriti, na njega to nije utjecalo, i govorio je: Sretni su trenuci provedeni na gozbama, a ivot bez paeva ne bi bio prijatan.

    U ovome je toliko otiao u krajnost da vie nije sluao ni savjete svog mudrog i vrlog vezira Jakuba ibn Davuda. On koji se u dravnim pitanjima nikad nije ogluio o Jakubovo miljenje i sve njegove planove i programe je bez zadrke provodio, odavi se gozbama i provodu vie nije sluao njegove mudre i logine savjete.

    Kad je Jakub, koji nije podnosio nemoral, rasko i hedonizam na dvoru, vidjevi da ljudi iz Mehdijevog okruenja u njegovom prisustvu, i to na dvoru islamskog hilafeta, organiziraju pijanke, rekao je: Zar mi je radi ovoga ponuen poloaj vezira i zar si me zbog ovoga trebao?! Zar nakon pet namaza obavljenih u dematu da sjedi za trpezom i opija se vinom?!

    Meutim, dvorski paevi, navikli da novac iz bejtul-mala muslimana danonono troe na svoje uitke i zabave, ismijavali su se s Jakubovim rijeima, podsticali su Mehdija da uestvuje na pijankama, i recitirali su mu stihove:

    Proi se Jakuba i njegovih rijei,

    Doi, rujnim vinom svaku tugu lijei!

    Ovakvo Mehdijevo ponaanje doprinosili je irenju nemorala i razvrata u islamskom drutvu, gazeli, poput onih pjesnika Beara, koji su otvoreno poticali na nemoral prenosili su se od usta do usta, to je izazvalo protivljenje uglednih i estitih ljudi.

  • 4

    Zabavljen provodima, Halifa nije poznavao situaciju u narodu, tako da su rezultati nemorala i

    razvrata bili sve oigledniji, a porezni slubenici estoko nametima pritisnue narod. I Sam Mehdi postade u tom pogledu strog, pa po prvi put uvede porez bagdadskim bazarima, to estoko poremeti ivot zemljoradnika koji se sad naoe pod tekim pritiskom.

    Izuzetna strogost prema alevijama

    Mehdijevo ponaanje po mnogo emu je bilo drukije od ponaanja njegovog oca Mensura, no kad je rije o izuzetnoj strogosti prema alevijama, tu se nisu razlikovali. Mehdi, ba kao i Mensur, nije prezao od strogosti i svakojakih pritisaka u odnosu prema Haimijama, i ak je u tome pokazivao veu strogost od Mensura. Mehdi je Alijeve, mir neka je na nj, potomke smatrao opasnou po svoju vlast, i stoga je nastojao ugasiti svaki pokret koji bi oni predvodili. estoko se borio protiv svake sklonosti ka iizmu i saradnji sa alevijskim prvacima.

    Historiari piu: Kasim ibn Medai Temimi ostavio je nakon smrti oporuku, te je oporuka odnesena Mehdiju da bi je on svojim potpisom ovjerio. Mehdi poe itati oporuku, ali kad naie na reenicu u kojoj Kasim izraava svoje islamsko vjerovanje, pa nakon oitovanja vjere u Boiju jednost i Muhammedovo poslanstvo, Alija spominje kao Imama i Poslanikovog zamjenika, baci oporuku na zemlju i ne proita je do kraja.

    Zabrana vina u Kur'anu

    Drugi primjer estoke Mehdijeve suprotstavljenosti iizmu jeste dijalog koga je u Medini vodio sa Imamom Kazimom, mir neka je na nj. Jedne godine Mehdi stie u Medinu, i nakon posjete Poslanikovom, blagoslov i mir neka je na nj, mezaru, susrete se sa Imamom

    Kazimom, mir neka je na nj, sve s namjerom, kako je on to sebi umislio, da iskua Imamovo znanje. Povede se rasprava o zabrani vina u Kur'anu, pa Mehdi upita: Da li je Kur'an asni zabranio vino? Ljudi uglavnom znaju da Kur'an odvraa od pijenja vina, ali nisu sigurni da li to znai njegovu zabranu. Imam ree: Da, u Kur'anu se vino izriito zabranjuje. A gdje u Kur'anu?, upita Mehdi, pa Imam Kazim odgovori: Ondje gdje Bog, obraajui se Poslaniku, kae: Reci: Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije i da o

    Allahu govorite ono to ne znate.1

    Onda Imam, nakon to objasni zabrana ega jo se podrazumijeva ovim ajetom, ree: Ono to se ovdje podrazumijeva pod izrazom asam a to je Allah ovdje zabranio jeste upravo vino, jer u drugom ajetu Allah kae: Pitaju te o vinu i kocki. Reci: oni donose veliku tetu, a i neku korist ljudima, samo je teta od njih vea od koristi.2 Onaj asam koji je u suri A'raf izriito zabranjen, u suri Baqara je imenovan kao vino i kocka. Dakle, vino je izriito zabranjeno Kur'anom.

    Pod snanim utjecajem Imamovih argumenata, Mehdi se nesvjesno okrenu ka Aliju ibn Jektinu (koji tu bijae prisutan) i ree: Ova je fetva doista fetva Haimije! Ali ibn Jektin

    1 Al-A'raf, 33.

    2 Al-Baqara, 219.

  • 5

    kaza: Hvala Allahu koji je ovo znanje dao vama, porodici Poslanikovoj! Mehdiju te rijei teko padoe, ali proguta svoju nelagodu i ree: Pravo kae, ti rafidijo3!

    2. Hadi Abasi

    Godina 169. nakon Hidre u historiji islama poznata je kao krizna, teka i alosna godina. Naime, te godine je nakon Mehdijeve smrti hilafet preuzeo njegov sin Hadi, mladi poznat kao raspusnik, ohol i sirov, a njegova vladavina postade vrelo gorkih deavanja koja e skupo kotati islamsko drutvo.

    Naravno, to to je Hadi naslijedio svoga oca nije bilo nita novo, jer islamska vlast je ve odavno, posredstvom halifa nasilnika, bila pretvorena u nasljednu monarhiju, i, kako kod

    Emevija tako i kod Abasida, prenosila se s koljena na koljeno. Prenos vlasti na taj nain bio je praen prisilnom i gorkom pasivnou naroda, tako da je ova vrsta nasljeivanja hilafeta ve bila postala obiaj.

    Meutim, ono to je ovaj put bilo novo jeste da je sudbina muslimana preputena u ruke sirovom mladiu poput Hadija, koji nije posjedovao nikakve kompetencije za vladara, bio je odan strastima i raspusnikom ivotu. Kad je preuzeo hilafet jo nije bio napunio 25 godina, a u moralnom pogledu nije posjedovao nita od osobina koje bi ga kvalificirale za tako odgovoran poloaj odnosno upravu nad islamskim drutvom.

    On bijae sklon piu, lahkouman i neodgovoran, pa se ni nakon preuzimanja hilafeta nije proao svojih runih navika, te ak nije potovao ni protokolorano ponaanje jednog halife. Osim toga, radilo se o okrutnoj, prijekoj i zloudnoj osobi.

    Hadi je odrastao u nemoralnoj atmosferi abasidskog dvora, odnosno odgojen je u okrilju tog

    samoljubljivog i tiranskog reima. Da mu nije pripao hilafet, ivot bi provodio meu oholim i praznoglavim mladiima koji nisu imali drugog cilja osim provoda i uivanja.

    Sramotni banketi!

    Za vrijeme hilafeta svog oca, Hadi je, skupa sa svojim bratom Harunom, pozivao skupine

    pjevaa na raskone dvorske gozbe organizirane novcem iz bejtul-mala muslimana, gdje bi se pilo, veselilo i banilo. U tome je toliko pretjerivao da katkad ak ni njegov otac Mehdi nije mogao podnijeti sve one paeve i pjevae koje bi Hadi dovodio na gozbe. Tako je jednom Mehdi zabranio da gozbi prisustvuje tada poznati pjeva Ibrahim Musali, a poto je Hadi navaljivao, Mehdi se naposljetku naljutio i bacio Ibrahima u tamnicu.

    Hadi, koji je zbog ljutnje svoga oca katkad morao kontrolirati svoju razuzdanost, nakon oeve smrti i preuzimanja hilafeta slobodno se odao raspusnom ivotu, i novac koji je predstavljao zajedniko dobro muslimana troio je na none terevenke i raspusna okupljanja.

    Kako historiari prenose, pozivao je Ibrahima Musalija na dvor i satima bi sluao njegovo pjevanje, te se toliko vezao za njega da mu je ispoklanjao golem imetak, toliko da je ovaj za

    jedan dan od halife znao primiti darove u vrijednosti stotinu i pedeset hiljada dinara!

    Ibrahimov sin je govorio: Da je Hadi poivio, mi bismo zidove kue izgradili od zlata i srebra!

    3 Uvredljiv izraz kojeg zlobnici pripisuju sljedbenicima Poslanikove porodice kada ele da ih ponize, a

    znai otpadnik. (op. prev.)

  • 6

    Jednom Ibrahim Musali otpjeva Hadiju nekoliko pjesama i dovede ga u estok zanos. Hadi ga zato pohvali i stalno je od njega traio da ponovo pjeva. Na kraju banketa naredi jednom od svojih slubenika da povede Ibrahima za ruku u riznicu bejtul-mala muslimana i dopusti mu da uzme koliko god novca eli, te da ga pusti ak i ako ovaj odlui uzeti sve to zatekne u bejtul-malu. Ibrahim pria: Uosmo u riznicu bejtul-mala i uzeo sam samo pedeset hiljada dinara. (!!!)

    S obzirom na ovakvo ponaanje, bilo je jasno da Hadi nee moi valjano obavljati odgovornu dunost upravljanja muslimanskim drutvom. Tako, u doba njegovog hilafeta, islamska zemlja, koja je na poetku njegove vlasti uglavnom ivjela u miru i sva podruja i krajevi bili su pokorni sredinjoj vlasti, poe uslijed njegovog zlog ponaanja i runih djela da vri i na sve strane javljalo se ope nezadovoljstvo.

    Svakako, takva situacija izazvana je razliitim razlozima, no faktor koji je vie od bilo ega drugog izazvao nezadovoljstvo i bijes naroda bilo je okrutno ophoenje Hadija prema Haimijama i Alijevim, mir neka je na nj, potomcima. Od poetka svoje vladavine, Hadije je Alijeve potomke i Haimije drao pod neizdrivim pritiskom, prekinuo im je isplaivati njihovo pravo iz bejtul-mala koje im je Mehdi doputao, tako da je meu njima zavladala nesigurnost i strah, a onda je Hadi naredio da Alijeve potomke iz razliitih krajeva upute u Bagdad.

    Krvava tragedija na Fehhu

    Ovi pritisci i stalna maltretiranja od strane abasidskih vlasti navele su hrabre Haimije da prue otpor, te se, malo po malo, naspram svih tih nepravdi formirao pokret otpora abasidskim vlastima pod vostvom jednog od unuka Imama Hasana Mudtebe, mir neka je na nj, poznatog kao Husein Sahib Fehh.

    Iako pokret jo nije bio u potpunosti formiran, a poetak ustanak planiran je za dane hada, neizdriva tlaenja od strane upravitelja Medine dovela su do toga da ustanak plane ranije.

    Upravitelj Medine, poznat kao protivnik Poslanikove porodice, kako bi se ulagivao halifi, ali,

    izgleda, i zato da bi dokazao da je s pravom na tom poloaju, svakog dana je nalazio nove izgovore da mui i maltretira plemenite linosti iz obitelji Haimija. Tako ih je, recimo, prisiljavao da se svakog dana javljaju u gradsku upravu, no nije se zadovoljio ni time, ve je od njih traio da jedan za drugog garantiraju da se onaj drugi nalazi u gradu, te bi tako jedan ovjek bio kanjavan zbog izostanka drugog.

    Jednog dana otro je kaznio Huseina Sahiba Fehha i Jahju ibn Abdullaha zbog izostanka jednog od uglednika Haimija te ih je zadrao kao taoce. Taj in je predstavljao iskru u buretu baruta i izazvao je eksploziju nagomilanog bijesa Haimija. Njihov ustanak je poeo i u Medini je planuo plamen rata.

    Ko je ehid sa Fehha

    Kako smo ukazali, vostvo ovog pokreta preuzeo je Husein ibn Ali poznat kao ehid sa Fehha, unuk hazreti Mudtebe, mir neka je na nj. On je bio jedan od haimijskih uglednika, hrabar, ugledan i moralan ovjek. Radilo se o plemenitom i dareljivom ovjeku koji je zbog svojeg lijepog morala i ljudskih kvaliteta uivao veliki ugled.

  • 7

    Roen je od plemenitih i potovanih oca i majke, koji su zbog svojih izuzetnih osobina bili poznati kao par dobrih, tako da je odrastao u vrloj, uglednoj i pobonoj obitelji. Njegov otac, daida, djed, majin amida i jo nekoliko lanova njegove porodice postali su ehidima budui da ih je poubijao Mensur Devaneki. Ova velika porodica dala je dosta rtava na putu borbe protiv neprijatelja islama, te je uvijek bila ogrnuta tugom i alou.

    Odrastao u takvoj obitelji, Husein nikad nije zaboravio ehadet svog oca i roaka koje su poubijali Mensurovi najamnici. Sjeanje na njihov ehadet stalno je razdiralo njegov borbeni duh proet antiabasidskim raspoloenjem, no zbog neprikladnih uvjeta bio je prinuen na mirovanje.

    Njegova jo davno povrijeena osjeanja dodatno su uznemirile nepravde Hadija Abasija, i naroito postupci upravitelja Medine. Bila je to kap koja je prelila au i on se odluio na ustanak protiv Hadijeve vlasti.

    Poraz pokreta

    Poto je Husein digao ustanak, veliki broj Haimija i Medinjana dali su mu prisegu i upustili se u sukob sa Hadijevim snagama. Poto su natjerali Hadijeve pristalice na povlaenje, nekoliko narednih dana opremali su svoje snage, a onda su se zaputili u pravcu Mekke kako

    bi, koristei okupljanje muslimana na hadu, od Mekke uinili uporite iz koga e se ustanak dalje iriti.

    Vijesti o borbama u Medini i pokretu ustanika ka Mekki dooe do Hadija, te on pripremi snage za borbu protiv njih. Dvije vojske suelie se u kraju poznatom kao Fehh i otpoe ogorena borba. U toku borbe Husein i niz drugih haimijskih uglednika postadoe ehidima, dok ostatak vojske bi razbijen, a neki padoe u zarobljenitvo, te su, nakon to su sprovedeni u Bagdad, pogubljeni.

    Plaenici Hadijeve vlasti nisu se zadovoljili samo njihovim pogubljenjem, nego ne dopustie da njihova tijela budu sahranjena, odrubie im glave i poslae ih na Hadijev dvor u Bagdadu. Kako neki historiari piu, radilo se o vie od stotinu pogubljenih.

    Poraz pokreta ehida sa Fehha bio je alostan i bolan dogaaj, i teko je pao iijama, posebno lanovima Poslanikove obitelji, koje je sve to podsjetilo na tragediju na Kerbeli. Ova tragedija bila je tako bolna i uasna da je, godinama kasnije, Imam Devad rekao: Nakon tragedije na Kerbeli, za nas nema vee tragedije od one na Fehhu.

    Sedmi Imam i ehid sa Fehha

    Ova deavanja nisu bila nepovezana sa djelovanjem sedmog Imama. Naime, ne samo da je Imam bio upoznat sa pripremama i dizanjem ustanka, ve je bio i u kontaktu sa Huseinom. Iako je sedmi Imam predvidio poraz pokreta, kad je uvidio da je Husein odluan u svojoj namjeri, rekao mu je: Iako e postati ehid, ipak budi istrajan u svom dihadu i borbi protiv ovih gnusnih i zlih ljudi koji tvrde da vjeruju a ustvari nemaju vjere. Molim Boga da te

    nagradi na tome putu.

    S druge strane, Hadi Abasi je znao da je sedmi Imam najvanija linost u Poslanikovoj porodici i da se haimijski prvaci nadahnjuju njegovim instrukcijama. Nakon deavanja na Fehhu Hadi je bio veoma srdit, jer bio je uvjeren da je pokretom u tajnosti rukovodio Imam, te

  • 8

    je stoga sedmom Imamu zaprijetio smru i rekao je: Kunem se Bogom da je Husein (ehid sa Fehha) ustao protiv mene po naredbi Muse ibn Dafera, jer prvak ove porodice nije niko drugi do Musa ibn Dafer. Bog me ubio ako ga ostavim u ivotu!

    Iako je sedmi Imam hladnokrvno primio ove prijetnje, one su ipak izazvale ozbiljan strah

    meu lanovima Poslanikove, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, porodice, iija i Imamovih privrenika. No, prije nego je Hadi uspio ostvariti svoje prljave planove, svitak njegovog ivota se smotao, a vijest o njegovoj smrti izazvala je erupciju radosti i oduevljenja u Medini.

    3. Harun Reid

    Emevijski i abasidski vladari, koji su nekoliko stoljea u ime islama vladali islamskim drutvom, kako bi osnaili svoju vlast i to snanije podredili narod sebi, nastojali su ostvariti duhovni utjecaj na srca, priskrbiti povjerenje i potovanje ljudi, e kako bi muslimani srcem prihvatili njihovu vlast i pokoravanje njima smatrali svojom vjerskom obavezom. Budui da srana naklonost nije neto to se moe postii silom ili silom unititi, bili su prinueni da narodu priu prijetvorno i iskoriste lukavtine kako bi ostvarili duhovni utjecaj.

    Svakako, Abasidi su u tom pogledu uivali prednost za kakvu su Emevije bili uskraeni, a radi se o njihovoj rodbinskoj vezi i bliskosti sa Poslanikovom, blagoslov i mir neka je na nj,

    porodicom. Abasidi, koji su potjecali od potomstva Poslanikovog, blagoslov i mir neka je na

    nj i njegove, amide (Abbasa ibn Abdul-Mutaliba), rado su isticali svoju vezu sa porodicom poslanstva i posredstvom nje su predstavljali sebe kao nasljednike hilafeta.

    Ipak, njihova propaganda je u odnosu na iitske prvake bila bez previe smisla, jer kad je rije o pitanju hilafeta, pitanje nasljedstva nije bitno, nego je vano da neko posjeduje potrebne kvalitete, sposobnosti i duhovnu istotu da bi bio voa i predvodnik.

    Drugo, pretpostavimo li da pitanje nasljedstva i ima neke veze sa ovom temom, opet potomci

    Zapovjednika vjernika, mir neka je na nj, imaju prednost nad ostalima, budui da su u bliem srodstvu s Poslanikom, blagoslov i mir neka je na nj i njegove.

    Veliki iitski prvaci, koji su posjedovali i line kvalitete i bili u bliskom srodstvu sa Poslanikom, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, uvijek su uivali potovanje i naklonost naroda, i uprkos svim naporima emevijskih i abasidskih vladara da priskrbe duhovni utjecaj,

    uvijek bi terazije naklonosti puka prevagnule na stranu velikih vjerskih predvodnika iz Ehli-

    bejta.

    Vlast nad srcima

    Ovo pitanje je, kad je rije o abasidskim halifama, naroito potencirano u vrijeme Harunove vlasti. Harun je, i pored vlasti nad golemom teritorijom, osjeao da su srca ljudi jo uz Musu ibn Dafera, mir neka je na nj. Harunu je to teko padalo i nastojao je po svaku cijenu umanjiti Imamov duhovni utjecaj. Nije mogao podnijeti da svakog dana prima izvjetaje u kojima se kae da ljudi svoje islamske poreze tajno uplauju Musi ibn Daferu, te na taj nain zvanino njega prihvataju za vladara i izraavaju svoju netrpeljivost prema abasidskoj vlasti.

    Upravo iz takve zlobe, kad je Harun jednom prilikom vidio sedmog Imama pored Ka'be rekao

    mu je: Jesi li ti onaj kome su ljudi tajno dali prisegu i odabrali ga za vou? Imam mu odgovori: Ja vladam srcima ljudi, a ti njihovim tijelima!

  • 9

    Ko je Poslanikov, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, potomak?

    Kako je naprijed ukazano, Harun se otvoreno oslanjao na svoje srodstvo sa poslanikom lozom, i u svakoj prilici je to isticao. Jednom prilikom doao je u Medinu i otiao posjetiti Poslanikov, blagoslo i mir neka je na nj i njegove, mezar. Kad je stigao u harem Poslanikove

    damije, vidje da se ondje okupilo mnotvo ljudi iz Kureja i drugih plemena. Harun se okrenu ka Poslanikovom mezaru i ree: Blagoslov neka je na te, o Poslanie Boiji! Blagoslov na tebe, o amidiu moj! Meu tolikim skupom ljudi on tako izrazi svoju srodnost s Poslanikom islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, i namjerno se pohvali time,

    elei staviti ljudima do znanja da je halifa Poslanikov amidi.

    Tad se u tom skupu ukaza sedmi Imam, pa kad shvati Harunovu namjeru, prie Poslanikovom mezaru i glasno ree: Blagoslov neka je na tebe Poslanie Boiji! Blagoslov neka je na tebe, oe moj! Harunu te rijei teko padoe, tako da mu lice promijeni boju pa on nesvjesno ree: Doista je to razlog za ponos!

    Tako Harun ne samo da je pokuao pred ljudima izraziti svoje srodstvo s Poslanikom, nego je ak na izvjestan nain pokuao anulirati Imamovo srodstvo s Poslanikom. Jednom, tako, ree sedmom Imamu: Kako vi tvrdite da ste Poslanikovi sinovi, kad ste ustvari sinovi Alijevi. Svako srodstvo rauna prema djedu po ocu, a ne djedu po majci. U odgovor, Imam Kazim, mir neka je na nj, proui mu kur'anski ajet u kome se kae: I od potomaka njegovih (Ibrahimovih) Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i haruna eto tako mi nagraujemo one koji dobra djela ine i Zekerijaa, i Jahjaa, i Isaa, I Il'jasa svi oni su bili dobri.4 A onda ree: U ovom ajetu Isa je spomenut kao sin velikih prethodnih Boijih poslanika, premda on nije imao oca i s poslanicima je bio u srodstvu samo preko svoje majke

    Merjeme. Dakle, shodno ajetu, sinovi se raunaju i po majinoj liniji. Tako se i mi preko nae majke Fatime ubrajamo u Poslanikovu djecu. Harun nije mogao drugo nego zautati pred ovako snanim argumentom.

    U slinim raspravama i dijalozima koje je sedmi Imam, mir neka je na nj, vodio sa Harunom, na Harunovo pitanje: Zato vi sebe nazivate Poslanikovim, a ne Alijevim sinovima?, Imam mu je odgovorio: Da je Poslanik, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, iv i da prosi tvoju ker, da li bi je udao za njega? Ne samo da bih je udao, nego bih se pred svim Arapima i ne-Arapima ponosio tim srodstvom!, odgovori Harun. Imam tad ree: No kad je o meni rije stavri stoje drukije, jer niti bi Poslanik, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, prosio moju ker, niti bih ja ker udao za njega. Zato?!, zaudi se Harun, a Imam, mir neka je na nj, objasni: Zato to ja spadam meu njegovo potomstvo i takav brak bi bio haram, dok ti nisi njegov potomak. Aferim, potpuno tano!, kaza Harun.

    iji je ovo dvorac?

    Jednog dana sedmi Imam, mir neka je na nj, doe na jedan od velikih i raskonih Harunovih dvoraca u Bagdadu. Opijen vlau i moi, Harun mu oholo pokaza svoj dvorac, i upita: iji je ovo dvorac?

    Na ovaj nain Harun je htio pokazati Imamu svoju mo i veliinu. Imam, ne pokazujui ni najmanji interes za dvorac i njegove ukrase i ljepote, krajnje odreito ree: Ovo je kua zabludjelih, istih onih o kojima Allah kae: Odvratiu od znamenja Mojih one koji se budu

    4 Al-An'am, 84-85.

  • 10

    bez ikakva osnova na Zemlji oholilo. I kakav god dokaz oni vide nee ga vjerovati; ako vide pravi put nee ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu kao put e je prihvatiti. To zato to e dokaze nae poricati i to e prema njima ravnoduni biti.5 Harunu takav odgovor teko pade, ali on, skrivajui svoju srdbu, onda upita: Pa kome onda pripada ova kua? Imam odmag odgovori: (Ako ve hoe istinu) ova kua pripada iijama i naim sljedbenicima, no drugi su je prisvojili silom i nasiljem. Tad Harun upita: Ako ovaj dvorac pripada iijama, pa zato ga onda njegov vlasnik ne pohvali? Imam, mir neka je na nj, odgovori: Dok je graena, ova kua je oteta od njenog stvarnog vlasnika, a kad je bude mogao izgraditi, tad e je vratiti.

    Harun ovjek s vie lica

    Svaki ovjek je osoben po svom nainu razmiljanja i svojim moralnim svojstvima. Njegove moralne posebnosti i njegovo ponaanje su ba poput njegovog lica, odnosno upuuju nas na konkretnu i jasno odreenu osobu. Neki ljudi, meutim, moda zbog nekih odgojnih propusta ili iz drugih razloga, imaju unutar svoje linosti neku vrstu duhovne oprenosti odnosno neuravnoteenosti linosti. Takve osobe nemaju u svome biu samo jednu linost, nego se, u izvjesnom smislu, sastoje od dvije, ponekad ak i vie linosti, te zato znaju ispoljavati posve razliita, meusobno oprena ponaanja, i to na nain koji nas katkad zbilja ostavi zbunjenim.

    Iako nam se na prvi pogled ini tekim za prihvatiti da su takve oprenosti mogue, promotrimo li paljivije ljudske osobine shvatit emo ne samo da je to mogue, ve da je jako mnogo ljudi upravo takvo.

    U psiholokoj literaturi danas itamo da ovjek vrlo lahko moe pasti pod utjecaj lanih emocija i nepostojanih htijenja. Odnosno, istodobno moe biti i hiperosjetljiv i neemotivan, iskren i laljivac, poten i prijetvoran, te ak moe uspjeno lagati samoga sebe. Ne samo da je mogue da se u ljudskoj linosti takve oprenosti nau na okupu, nego upravo one i jesu sadraji svjesnog i podsvjesnog u ljudskom duhu.

    Ovakve osobe, dakle, posjeduju u sebi meusobno suprotstavljene i oprene emocije, te upravo zbog toga ispoljavaju neuravnoteeno ponaanje: istodobno mogu biti zaljubljenici lagodnog i luksuznog ivota i ispoljavati sufijske odnosno asketske tendencije; pola njihove svijesti je pod utjecajem vjerskih nauavanja, dok druga polovica tei ka tjelesnim uicima i materijalnim dobrima. Ako takav ue u damiju, ponaa se poput iskrenog pobonjaka, no nae li se u krmi, ne isputa vinsku au iz ruku. S jedne strane moe ispoljavati golemu okrutnost, a s druge strane moe se pokazati krajnje milosrdnim.

    Historija je zabiljeila dosta primjera ovakvih podijeljenih linosti, a jedna od njih bio je i Harun al-Reid. Harun, koji je roen na halifskom dvoru i koji je od djetinjstva navikao na uitke i provode, prirodno je posjedovao sklonost ka hedonizmu i provodima, no atmosfera islamskog drutva i njegov poloaj istodobno su uinili da on bude musliman koji je vezan za propise islamskog nauka. Tako je njegovo bie bilo svojevrsna mjeavina dobra i zla, runog i lijepog.

    On je zbilja, kao rijetko ko drugi, ispoljavao udne i kontradiktorne osobine. Tiranija i pravednost, milosre i okrutnost, vjera i bezvjerstvo, blagost i strogost bili su u njegovom biu izmijeani na udan nain. S jedne strane, nije prezao od nasilja i tiranije i prolio je mnogo nedune krvi, naroito kad je rije o plemenitim i slobodarskim potomcima Poslanika islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove. S druge strane, kad bi sluao vazove uleme i

    5 Al-A'raf, 146.

  • 11

    sjedio uz ljude istoga srca, znao je gorko plakati pri pomisli na Dan sudnji. Obavljao je namaz, ali se i preputao pijankama, banenjima i zabavama uz muziku. Sluajui savjete uenjaka, doimao bi se pobonijim i skruenijim od bilo koga drugoga, no kad bi sjeo na vladarski tron i poeo se baviti dravnim pitanjima nije bio nita manje okrutan od Nerona ili Dingiz-hana.

    Historiari piu: Jednog dana Harun otie posjetiti Fudejla ibn Ajada, jednog od ondanjih pobonjaka i produhovljenih ljudi. Fudejl ga stade kritizirati zbog njegovog ponaanja i runih djela, zastraujui ga Boijom kaznom koja eka nasilnike. Sluajui te savjete, Harun je tako gorko plakao da se naposljetku onesvijestio! Kad doe sebi, zatrai od Fudejla da ga ponovo savjetuje. Ista stvar ponovila se nekoliko puta: Fudejl ga je savjetovao, a Harun bi

    padao u nesvijest. Kad poe, Harun dade Fudejlu hiljadu dinara da ih potroi na svoje potrebe.

    S ovakvim ponaanjem Harun je bio klasian primjer podijeljene i rascjepljene linosti. ini se kako je smatrao da je dovoljno zaplakati u strahu od Boga i onesvijestiti se, pa onda moe ii initi ta mu je volja. Imao je dvije hiljade robinja, a tristo njih bile su zaduene samo za pjesmu, ples i svirku. Prenosi se da je na jednoj terevenci naredio da se prisutnima podijeli tri

    miliona dirhema! Drugi put je na nekoj terevenci pjevaa koji ga se posebno dojmio postavio za namjesnika u Egiptu!

    Harun je jednu robinju platio sto hiljada dinara, a za drugu je dao trideset i est hiljada dinara, ali s drugom je proveo samo jednu no, a ve sutradan ju je poklonio jednom od svojih dvorjana. Sam Bog zna ta je bio razlog takvog poklona!

    Izvjesno je da se Harun tako rasipao novcem iz bejtul-mala muslimana, jer njegov djed

    Mensur, kad je preuzeo hilafet, nije, kako bi se obino kazalo, imao ni prebijenoga novia. Dakle, radilo se o novcu koji je bio zaraen znojem i trudom siromanih zemljoradnika i ubogog naroda, i svakako da je grozno da je troen na ovakav nain. Ipak, ponaajui se tako bahato sa zajednikim imetkom muslimana, on je lio krokodilske suze i smatrao za sebe da je poboan koliko i najistiji ljudi!

    Harunovo stvarno lice

    Ahmed Amin, savremeni egipatski pisac, nakon navoenja dva mogua razloga za Harunovu (i tadanjeg puka) sklonost ka uicima i provodima, a po njemu bi to bili, prvo, bolji uvjeti ivota i poi napredak drutva u njegovo vrijeme, i, drugo, utjecaj Iranaca (koji su, prema njegovom miljenja, od davnina bili skloni hedonizmu), pie:

    Trei razlog tie se odgoja i naravi samoga Haruna. Prema mome miljenju, on je bio hipersenzibilan mladi, no ne na nain da bi se obavezno pokorio svojim emocijama, budui da je istodobno imao snanu volju. Po svojoj naravi i odgoju, odlikovao se vojnikim duhom i mnogo puta je podizao vojske na istok i zapad, ali upravo ona njegova hipersenzibilnost,

    mladalaki ar i snaga volje inili su da on posjeduje vie lica: sluajui vaz, na njega bi to toliko utjecalo da bi poeo glasno plakati, dok bi sluajui muziku padao u takav zanos da nije imao pojma ta ini. Na jednoj njegovoj gozbi, gdje je pjevao Ibrahim Musali, saz svirao Beruma, a u def udarao Zelzel, Harun je pao u takav zanos da je, ne znajui za sebe, rekao: O Ademe, da vidi ko od tvoje djece danas prisustvuje mojoj gozbi, jako bi se obradovao!6

    6 Ahmed Amin ovaj dio prenosi od Ebul-Fereda Isfahanija iz knjige Al-Aghani (sv. 5, str. 241.).

  • 12

    U Harunu se razvijao interes za vjerska pitanja, ali je u njemu istodobno rasla i sklonost ka

    zabavi, pjesmi, svirci i terevenkama. Kao rezultat toga, on je klanjao, ali je i mnogo sluao muziku, pjesmu i poeziju i preputao se tjelesnim uicima. Njegova naglaena emotivnost ispoljavala se u razliitim oblicima, ali uvijek na ekstremne naine.

    U periodu kad je bio zadovoljan Barmakidima, iskazivao je izuzetnu naklonost prema njima i

    uinio ih je veoma bliskima dvoru, ali onda kad su izazvali njegovu srdbu, odnosno kad su zavidnici uspjeli da ga okrenu protiv njih, potpuno ih je zatro i unitio.

    Harun je izuzetno uivao uz pjesmu Ibrahima Musalija i uinio ga je bliskim dvoru koliko je bila bliska i ulema i sudije, no nikad sebe nije upitao zato bi u depove takvog ovjeka slijevao novac iz bejtul-mala muslimana?

    Autor knjige Al-Aghani navodi jednu zanimljivu reenicu, koja na najbolji nain prikazuje Harunove oprene emocije i njegovu neobinu linost: Sluajui vaz, Harun bi plakao vie nego iko, a kad bi se rasrdio i raspalio, bio je okrutniji nego bilo ko drugi.

    Stoga nije udo da se on predstavljao kao pobona osoba, mnogo je klanjao, no kad bi se rasrdio, bez ikakve presude bi prosipao krv nevinih, a sutradan bi ve na kakvoj gozbi padao u takav zanos da je bio van sebe. Takva svojstva u jednoj osobi nije teko zamisliti.7

    Iz naprijed kazanog jasna nam je prava Harunova linost i narav. Naalost, neki historiari, bavei se njegovom linou i ponaanjem te njegovom vlau (i ljudima slinim njemu), zanemarivaju injenice i, svjesno ili ne, prikazuju samo jednu stranu njegove linosti, dok onu drugu stranu previaju. Meutim, za jedno objektivno i analitiko istraivanje nuno je uzeti u obzir sve aspekte jedne linosti i njenog ponaanja.

    Harunove prevare i njegovo predstavljanje vjernikom

    Kako smo na prethodnim stranicama kazali, iako su emevijski i abasidski vladari bili isti u

    pogledu svojeg izopaivanja islamske vlasti i suprotstavljenosti Poslanikovoj porodici, razlikovali su se po tome to emevijske halife izuzmemo li Muaviju i jo par halifa nisu imali naroite odnose sa vjerskim uglednicima i uenjacima, nitu su ih ovi naroito zanimali, nego su se uglavnom bavili politikim pitanjima poput guenja unutranjih pokreta, osvajanjem novih teritorija, finansijskim pitanjima drave i slino. Ulemom i islamskim uenjacima uglavnom se nisu previe bavili i nije ih naroito zanimalo da svojoj vlasti daju islamski aspekt.

    Meutim, kad je okonana vlast Emevija i kad su na scenu stupili Abasidi, deavala se posve obratna stvar. Vlast je sebi nastojala dati vjerski karakter i poeli su pokuaji da se vjerske faktore iskoristi u interesu vlasti, tako da je njihovo ispoljavanje vjerske orijentacije i veza sa

    vjerskim uglednicima i uenjacima, posebno u vrijeme prvih abasidskih halifa, bio veoma izraeno. Postoji mnogo primjera tog nastojanja abasidskih halifa da se predstave vjernicima i psikrbe naklonost naroda na vjerskoj osnovi.

    Georgy Zeidan pie: Abasidske halife, fatimidske halife u Egiptu i emevijske halife u Andaluzu prevazilazili su mnoge problem insistirajui na svojoj vjerskoj orijentaciji. Na isti nain svoju vlast osiguravale su i kasnije vlasti koje nisu bile arapske, poput Osmanlija.

    Kako bi osigurali naklonost naroda, ovakvi su sebe predstavljali kao Bogu bliske robove, a

    svoju vlast kao vlast kakvu Bog eli. Govorei o utjecaju te lane propagande halifa na narod 7 Amin, Ahmed, Dahiyul-islam, Kairo, Mektebetul-nehdetul-misriyye, sv. 1, str. 112-113. (uz neznatna

    skraenja).

  • 13

    i o tome u kojoj mjeri je narod u to vjerovao, Georgy Zeidan dodaje: Stvari su ile dotle da su ljudi govorili: Abasidski hilafet e trajati dok Mesih ne sie s nebesa, i ukoliko bi hilafet Abasida propao, Sunce bi zauvijek zalo, kia vie ne bi padala i sve biljke bi se osuile! (Naravno, Zeidan ovdje misli na sunite, jer iije su jo od vremena prve trojice halife, preko Emevija i Abasida, hilafet smatrali uzurpiranim i nisu mu priznavali legitimitet.)

    Abasidskim halifama su se sviale ovakve besmislice, tako da je ak i Harunu, koji je ipak bio inteligentan ovjek i u ije vrijeme je islamska kultura uznapredovala, bilo drago uti ovakve stvari. Ako je u doba napredovanja i veliine islamskog drutva halifa toliku sklonost prema tome, jasno je koliko je u doba smutnje praznovjerje preuzimalo mjesto istine, pa su se javljali

    ulizice i snishodljivci koji su ovakvim priama nastojali zadovoljiti vladare i zapovjednike. Zato su takve ulizice Abasida Mutevekila nazivali Boijom sjenom na Zemlji i govorili su: Ta sjena milosti sputena je s nebesa kako i spasila ljude da ne izgore!, a dvorski pjesnik, ulagujui se Ibn Haniju Al-Lemazu Fatimidu, kae ovako: Desi se ono to ti poeli, a ne ono to je sudbina, pa zato naredi, jer ti si jednak s Odrediteljem! (Dakle, naredba Boija i naredba halifina su jednake!!!)

    Ipak, malo je ko meu Abasidima ovakvim stvarima poklanjao toliko panje koliko Harun, no niko se i nije koliko on okoristio tim insistiranjem na vjerskom imidu. Harum je veoma inistirao na tome da svojim postupcima i ponaanju da vjersku boju te je za sve svoje zloine i terevenke pokuavao nai vjersko pokrie i sve objasniti na nain da ono to ini izgleda sukladnim vjerskim propisima.

    Kau da je jedne godine tokom svoga halifata doao u Mekku, pa je tokom obavljanja obreda hada mnogo dovio za svog lijenika, Dibrila ibn Behtiua. Haimijama se to nije svialo, ali Harun na njihove prigovore da je taj ovjek nije musliman nego zimmija, i da ne moe moliti za njega, ree: Da, ali moje zdravlje je u njegovim rukama, a dobro muslimana ovisi o mome zdravlju. Prema tome, dobro muslimana ovisi o duini njegovog ivota i njegovom zdravlju, tako da u dovi za njega nema nita sporno.

    udna je bila ta Harunova logika. Prema toj logici, svekoliko dobro muslimanske zajednice svodilo se na njegovu linost, i sve je trebalo biti podreeno ouvanju njegovog ivota. On, dakle, nije bio samo vladar, ve je njegov ivot bio od vitalnog znaaja po opstanak islamskog drutva!

    Moglo bi se pomisliti kako je pravdavanje svih djela i gestova osoba poput Haruna logikom

    vjere izuzetno teko, meutim on je, podmiujui i kupujui nekolicinu pravnika i fakiha okrenutih ovome svijetu, priskrbio sebi vjersko opravdanje za sve svoje postupke.

    Sudsko vijee

    Jedan od jasnih primjera Harunovih prevara i njegovog pretvaranja da je odan vjeri jeste

    sluaj ehadeta odnosno ubistva Jahje ibn Abdullaha. Jahja ibn Abdullah, unuk Imama Hasana, ubrajao se meu najvee uglednike Haimija, bio je poznat i priznat ovjek, te je vaio za jednog od osobitih drugova Imama Sadika, mir neka je na nj, i uivao je posebnu Imamovu naklonost.

    U pobuni Huseina ehida sa Fehha protiv tiranske abasidske vlasti Jahja je uestvovao u njegovoj vojsci kao jedan od vanih vojnih zapovjednika. Nakon poraza i Huseinovog ehadeta, sa skupinom ljudi je otiao u Dilam i ondje se posvetio agitaciji meu narodom. Narod u tom kraju mu se pridruio i uskoro je formirao respektabilne vojne snage.

  • 14

    Onda je Harun na Dilam poslao vojsku sa Fadlom ibn Jahjom Bermekijem na elu. Stigavi u Dilam, Fadl je postupio po Harunovom nareenju i otpoeo pregovore s Jahjom, mamei ga obeanjima i garantirajui mu sigurnost. Kad je Jahja uvidio da su se, usljed Harunovih i Fadlovih spletki, njegove snage osule i rasprile, bio je prinuen prihvatiti garancije. Onda mu je Harun poslao pismo pisano vlastitom rukom u kome mu garantira sigurnost, nekoliko

    uglednika se potpisalo kao svjedoci, pa je Jahja doao u Bagdad.

    Harun se sprva prema njemu ophodio blagonaklono, stavio mu je na raspolaganje golem

    imetak, ali je u tajnosti pripremao njegovo ubistvo. Onda ga je optuio da je u tajnosti okupljao ljude oko sebe i pripremao ustanak protiv vlasti, ali s obzirom da mu je ve dao jasno i nedvosmisleno pismo garancije, nije mogao tek tako ubiti Jahju. Stoga je odluio da to garantno pismo poniti fetvom koju bu mu pravnici izdali, te tako ozakoni ono to je namjeravao uiniti. Naredio je da se uprilii skup fakiha i sudija na kome e uestvovati Muhammed ibn Hasan ejbani, Hasan ibn Zijad Levlevi i Ebul-Bahteri, i da se na njemu donese sud o valjanosti ili nevalidnosti pisma garancije.

    Kad se sudsko vijee sastalo, prvo je Muhammed ibn Hasan, prilino slobodan uenjak koji se, ba kao ni njegov uitelj Ebu Jusuf, nije prodao Harunu, proitao garantno pismo, a onda je rekao: Ovo je valjano i jasno pismo garancije i ne postoji nain da ga se poniti.

    Onda pismo uze Ebul-Bahteri, pogleda ga i ree: Ovo pismo garancije nije valjano i bezvrijedno je. Jahja je ustao protiv halife i poubijao neke ljude, pa ga ubijte, a neka njegova

    krv padne na mene!

    Haruna takva fetva izuzetno obradova, pa ree: Ako pismo garancije nije valjano, onda ga pocijepaj! Ebul-Bahteri tad pljunu na pismo i pocijepa ga. Harun mu onda darova milion i esto hiljada dirhema i postavi ga na mjesto glavnog kadije, a Muhammedu ibn Hasanu zbog onakvog njegovog miljenja zabrani da neko vrijeme izdaje fetve. Tako, na osnovu presude ovog sudskog vijea, Jahja bi pogubljen!

    Fetva u skladu s potrebom!

    Kako smo ukazali, jedan od sudija koji su se prodali bio je i Ebu Jusuf, koga je Harun smatrao

    kadijom nad kadijama (kadiyul-qadat). On je uvijek uivao Harunovu naklonost budui da je svojom sposobnou da iznae argumente i ponudi objanjenje za sve nalazio vjerska opravdanja za Harunove rune postupke. Dobro svjedoanstvo toga bit e dva sljedea primjera:

    1. Na poetku svog hilafeta, Harun se zaljubi u jednu od robinja svoga oca Mehdija. Kad joj izjavi svoju ljubav, ona mu ree: Proi se toga, jer ja sam spavala sa tvojim ocem (tako da imam status njegove ene). No Harunu je bilo odve stalo do nje i nije se mogao tek tako proi ove robinje, pa se obrati Ebu Jusufu i zatrai od njega da pronae neko rjeenje. Ebu Jusuf hladnokrvno odgovori: Zar bi trebalo prihvatiti tvrdnju svake robinje? Ne sluaj ta ona kae, jer ona nije iskrena. (Iako, prema propisima islamskog fikha, tvrdnja ene se prihvata i mjerodavna je pri presuivanju.)

    2. Jednog dana Harun zatrai od svog linog kuhara da napravi jelo od mesa mlade kamile. Poto pojede taj ruak, Dafer Bermeki ree: Svaki halifin zalogaj kotao je etiri hiljade dirhema. Haruna te rijei zaudie, pa Bermeki objasni da je Harun jednom ranije zatraio to jelo, ali mu tad nije pripremljeno, pa su otad svakog dana klali po jednu mladu kamilu za

    kuhinju, u sluaju da halifa opet zatrai to jelo, te se ukupna vrijednost zaklanih kamila tako popela na etiristo hiljada dirhema.

  • 15

    Harunu, koji je inae novac iz bejtul-mala muslimana bez raunice troio na provode i raskoan ivot i nikad se nije postidio to tako troi novac siromanih i vrijednih muslimana, ovaj put teko pade to to je uo, pa, kako bi se iskupio, naredi da se siromasima kao sadaku podijeli milion dirhema. Naravno, ni taj novac nije bio njegova lina svojina, nego je pripadao bejtul-malu muslimana i trebalo ga je pravedno dijeliti meu muslimanima, a ne da ga halifa dijeli kao sadaku ili dar.

    U svakom sluaju, vijest o tome doe do Ebu Jusufa. Ebu Jusufova ivotna filozofija svodila se na to da se svidi halifi, te odmah smisli zanimljiv plan kako da opravda ovaj halifin

    postupak. Zato ode Harunu i upita ga zato je neveseo. Kad mu Harun ispria o emu se radi, Jusuf upita Dafera: Je li meso tih kamila bacano, ili su ga ljudi jeli? Kad Dafer ree da su ljudi jeli to meso, Ebu Jusuf radosno kaza: Blago halifi koji je zaradio golemi sevab, jer sve to meso poklanih kamila dolo je muslimanima, pa je Bog uinio da halifa i na taj nain upie veliko dobro djelo!

    I doista, meso zaklanih kamila su, da se ne bi pokvarilo i bilo baeno bagdadskim psima, dijelili nekolicini siromaha, i to je po logici Ebu Jusufa bila halifina sadaka! Tako je za njega

    to, umjesto da se ocijeni kao rasipnitvo i besmisleno troenje imetka muslimana, bilo dobro djelo i sadaka!

    S obzirom na naprijed kazano, sasvim je jasno u kako tekim uvjetima je djelovao sedmi Imam Musa ibn Dafer, mir neka je na nj. Dakle, ovaj Imam bio je suoen sa prevrtljivim halifom kakav je bio Harun, koji je iza kojekakvih pretvaranja i varki krio svoje pravo lice,

    predstavljajui sebe pravednim halifom i vjernikom.

    Kako bi strgao njegovu krinku i pokazao svijetu pravi kvarni halifin karakter, sedmi Imam je

    bio prinuen na stalnu borbu i trud. I doista, da sedmi Imam nije bio velianstvena i izvanredna linost, pobjeda u toj borbi ne bi bila mogua.

    Ali ibn Jektin Imamov povjerenik na Harunovom dvoru

    Ali ibn Jektin bio je jedan od istaknutih i odabranih uenika sedmog Imama. Ali bijae ista i vrijedna linost, i uivao je posebnu Imamovu, mir neka je na nj, naklonost. Meu iijama je bio izuzetno ugledan i cijenjen.

    Roen je 124. h.g., potkraj emevijske vladavine, u Kufi. Njegov otac Jektin bio je estoki pristalica Abasida, te ga Mervan Hamar (emevijski halifa) zato uhapsi i Jektinu se izgubi

    svaki trag. Ostavi bez mua, Jektinova supruga otie sa svoja dva sina, Alijem i Ubejdom, u Medinu. Nakon pada emevijske vlasti i dolaska Abasida na vlast, Jektin se vrati u Kufu i

    pridrui se Ebul-Abbasu Sefahu. Tad se i njegova ena sa sinovima vrati u Kufu. Tako je Ali ibn Jektin odrastao u Kufi i pridruio se kruoku uenika sedmog Imama.

    Znanstveni stupanj Alija ibn Jektina

    Kako svjedoe historiari i strunjaci za biografije, Ali je spadao meu odabrane drugove i istaknute uenike sedmog Imama, mir neka je na nj, te se dobrano okoristio druenjem s Imamom, prenio je od njega mnotvo hadisa, no od Imama Sadika, mir neka je na nj, prenosi tek jedan hadis.

  • 16

    U drutvu je bio veoma poznat i uivao je izuzetan ugled, a smatralo ga se i jednim od najistaknutijih uenjaka tog vremena. Napisao je sljedea djela:

    1. Masa'el 'inehu sadiq minel-melahim; 2. Menazeratu-ak bi hadretihi; 3. Pitanja nauena od Imama Kazima, mir neka je na nj.

    Koristei se drutvenim i politikim poloajem koji je uivao, Ali ibn Jektin je uinio iijama ogromne usluge i, kao to emo vidjeti, predstavljao je vaan oslonac iijama.

    Vezirski poloaj Alija ibn Jektina ator za utoite iija

    Za vrijeme Mensurove i Harunove vlasti jedna za drugom su propadale oruane pobune iija i Haimija, pa je nakon ehadeta voa tih pokreta i vojnih poraza njihovih snaga postalo sasvim jasno da je u datim uvjetima svaki oruani pokret osuen na poraz, te da borbu treba voditi drugim sredstvima.

    Imajui to na umu, sedmi Imam, mir neka je na nj, odbacio je svako ekstremno i otvoreno djelovanje, te se posvetio izgradnji ljudi i osvjeivanju javnosti u pogledu prljave naravi abasidske vlasti, nastojei da islam uini to prisutnijim u ivotu drutva.

    U okviru takvog programa, imam je zabranjivao saradnju sa tiranskim vlastima, ali je izuzetno

    doputao odreenim provjerenim i odabranim osobama da preuzmu vane dravne poloaje. Naime, na taj nain je bilo mogue ostvariti prisustvo na dvoru, a, s druge strane, to je predstavljalo i odreeni oslonac za sigurnost naroda, posebno iija.

    Napredovanje Alija ibn Jektina na Harunovom dvoru bilo je upravo dio ovog programa. Za

    razliku od svoga oca koji je bio iskreni pristalica Abasida i koji nije vjerovao u imamat (na

    nain kako iije vide vostvo ummeta), Ali je bio svjestan i postojan odnosno, prije svega, iskren iija. Njegova ideja vodila bila je intizar, dakle nada u uspostavu ispravne i pravedne vlasti, za to je nuno odbaciti legitimitet tirana koji trenutno vladaju. Da je tako posve je oito iz dijaloga koje je vodio sa svojim ocem. Tako, jednom prilikom Jektin ree svom sinu: Kako to da se desilo ono to je va predvodnik predvidio u vezi s nama (Abasidima), ali ono to je u vezi s vama (ijama, odnosno vaom konanom pobjedom) predvidio nije se desilo? Ali mu odgovori: Ono to je kazano o vama i nama dolo je sa istoga vrela. Meutim, budui da se vaa vlast ve ostvarila, vi kaete da se radilo o tanom predvianju u pogledu vas. Ali, vrijeme nae obeane vlasti jo nije dolo, a da su nai prvaci kazali: Vlast Poslanikove, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, porodice ostvarit e se za, recimo, dvjesto ili tristo godina, to bi (zbog duine ekanja) teko palo mnogim srcima i mnogi ljudi bi izgubili vjeru u to. No, kako bi nada ostala postojana, nai prvaci nisu odredili tano vrijeme, i rekli su: To e se uskoro desiti, i tako su uinili da ljudi stalno pojavu obeanog Imama smatraju bliskom.

    S obzirom na ono to smo naveli, sasvim je jasno od kolike je vanosti bilo stizanje Alija ibn Jektina do vanog poloaja u vladajuem aparatu.

  • 17

    Imamova podrka i uvjeti

    Ali ibn Jektin prihvatio je vezirski poloaj kod Haruna uz saglasnost Imama Kazima, mir neka je na nj. Kasnije je Ali u nekoliko navrata htio podnijeti ostavku na taj poloaj, ali bi ga Imam svaki put odvratio od te namjere.

    Ono to je Imam, hrabrei Alija da prihvati taj poloaj, htio postii bilo je osiguranje ivota, imetaka i prava iija te podrke njihovom tajnom pokretu. Imam Kazim, mir neka je na nj, rekao je Aliju: Garantiraj mi jednu stvar, a ja u tebi garantirati troje. O emu se radi?, upita Ali, pa mu Imam kaza: Garantiram ti troje: neprijatelj te nikad nee ubiti; nikad nee osiromaiti; nikad nee dopasti tamnice. Ali, ono to ti meni mora garantirati jeste da e svakom iiji koji ti se obrati udovoljiti u pogledu potrebe koju trai od tebe, i da e se prema njemu odnositi s potovanjem. Jektinov sin to prihvati, a Imam mu zagarantira ono to je obeao. Prilikom tog razgovora, Imam mu ree: Tvoj poloaj jeste vrelo asti tvoje brae (iija), i nadati se da im posredstvom tebe Bog nadoknadi povrijeenost i ugasi vatru smutnje njihovoh neprijatelja.

    I doista, Ali ibn Jektin ostao je vjeran svome obeanju, i za svo vrijeme dok je obavljao ovaj poloaj predstavljao je vrstu tvravu i sigurno utoite iijama, te je u tim tekim uvjetima odigrao vanu ulogu u osiguranju neophodnih pretpostavki za zatitu ivota i nezavisnosti iija.

    Opasna tajna dunost

    Ali ibn Jektin je hums iz svoga imetka tajno slao sedmome Imamu, mir neka je na nj, i katkad

    bi u izrazito tekim i opasnim uvjetima dostavljao Imamu materijalnu potporu. Dvojica njegovih prijatelja prenose: Jednom nas Ali ibn Jektin pozva k sebi, dade nam novac i pisma, i ree: Kupite sebi dvije jahalice i, ne koristei se javnim putevima, i predajte ovaj novac i pisma Ebul-Hasanu (Imamu Kazimu), ali tako da niko za to ne sazna.

    Ova dvojica dalje priaju: Otili smo u Kufu, kupili sebi jahalice, pripremili se za put i krenuli drei se kozjih staza, dok ne stigosmo u podruje znano kao Betnur-rema. Ondje sjahasmo, dadosmo jahalicama da pasu, a mi sjedosmo da jedemo. Tad se na horizunta ukaza

    jaha u pratnji jo jedne osobe. Kad se priblii, vidjesmo da je to Imam Kazim, mir neka je na nj. Ustadosmo, nazvasmo selam i dadosmo mu novac i pisma. Tad i Imam izvadi pisma, prui nam i h i ree: Ovo su odgovori na pisma koja ste donijeli. Rekosmo: Hrana i potreptine su nam na izmaku, pa ako doputate, otili bismo u Medinu da obnovimo zalihe, a i da zijaretimo Poslanika, blagoslov i mir neka je na nj i njegove. On zatrai da vidi nae zalihe, pa kad ih izvadismmo, ree: To e vam biti dovoljno do Kufe. Nije smatrao dobrim da odemo u Medinu, i ree nam: Vi ste vidjeli Poslanika, i sad se, uz Boiju zatitu, vratite.

    Snaenje ekonomske pozicije iija

    Nema sumnje da svaka zajednica ili skupina okupljena oko zajednikog cilja ima potrebu za iszvorima finansija e kako bi te ciljeve mogli ostvariti. U sluaju da se dotok finansija prekine, doe do zastoja u aktivnostima i pokretima. I ije su takoer,na temelju tog openitog principa, kako bi opstali i nastavili se kretati ka ostvarenju svojih svetih ideala, uvijek imali

    potrebu za materijalnom podrkom. Meutim, kroz razliite historijske periode, iije su,

  • 18

    posebno kad je rije o njihovim borbenim snagama, uvijek bili pod ekonomskim pritiscima i onovremene vlasti, kako bi im oslabili snage, uglavnom su ih na razliite naine izlagali takvoj vrsti presija.

    U ovom pogledu, pored otimanja Fedeka od Fatime Zehre, mir neka je na nju, to je uinjeno s politikom pozadinom odnosno iz elje da se dodatno oslabi ekonomska pozicija Zapovjednika vjernika, u historiji islama nalazimo mnogo slinih primjera, a jedan od takvih jeste i Muavijin odnos prema iijama, posebno prema Haimijama. Jedna od Muavijinih taktika kako bi od Huseina ibn Alija, mir neka je na nj, iznudio prisegu za Jezida,

    podrazumijevala je i izbjegavanje da se iz bejtul-mala isplati Haimijama njihov udio, kako bi ih i na ovaj nain primorao da daju prisegu.

    Naredni primjer jesu ekonomski pritisci koje je provodio Ebu Dafer Mensur (drugi abasidski halifa. Naime, Mensur je provodio itav mrani program proizvodnje gladi i siromatva, a sve s ciljem da narod postane posve ovisan o njemu i njegovoj pomoi, te da, brinui se o tome kako da se prehrane, ljudi ne razmiljaju o vanim drutvenim pitanjima. Jednom prilikom on je u prisustvu dravnih uglednika i dvorjana, podrugljivim tonom, ovako objasnio svoje namjere da izgladni narod: Beduini su u svojoj poslovici dobro kazali: Dri svoga psa gladnim, pa e te u stopu pratiti zarad korice hljeba!

    Kad je rije o ovakvim ekonomskim pritiscima, njihove rtve bili su naroito iije i Alijevi sljedbenici, budui da su oni uvijek bili predvodnici i zagovornici borbe protiv halifa tirana.

    Dakako, ni period harunovog hilafeta nije u ovom smislu predstavljao izuzetak. tavie, on je, prisvajanjem bejtul-mala muslimana i njegovim troenjem na zabave, uitke i lagodan ivot njega i njegovih dvorjana, iije uskratio za ono to je bilo njihovo pravo i tako je slabio njihove snage.

    Ali ibn Jektin, odani i iskreni drug sedmog Imama, koji je, premda je mrsio raune protivnicima iija, stekao Harunovo povjerenje, imao je ovo u vidu, pa je koristei se svim moguim nainima stalno nastojao pomoi iijama. Sedmom Imamu pokuavao je pomoi tako to je materijalno pomagao iije, a njemu davao hums iz svoga imetka (a radilo se o velikim iznosima, katkad ak i o stotinu pa i tri stotine dirhema). Uostalom, poznato nam je da je upravo hums predstavljao istinsku materijalnu podrku islamskoj vlasti.

    Sin Alija ibn Jektina pria: Kad god bi Imamu Kazimu, mir neka je na nj, neto trebalo ili kad se radilo o kakvoj vanoj stvari, pisao bi mome ocu da mu on kupi ono to mu je potrebno ili da obavi neto za njega, ili da neto obavi sa Hiamom ibn Hakemom. Pritom je Hiam priskako u pomo samo kad se radilo o posebno vanim i osjetljivim stvarima.

    Prilikom putovanja Imama Kazima, mir neka je na nj, u Irak, Ali ibn Jektin poalio mu se na svoju situaciju, rekavi: Vidite li kakvo je moje stanje (za kakvu vlast radim i s kakvim ljudima imam posla)?!, a Imam mu je odgovorio: Bog meu nasilnike postavi ljude koje On voli, e kako bi posredstvom njih dola pomo dobrim robovima Boijim, a ti si jedan od onih koje Bog voli.

    Jednom prilikom kad je Ali ibn Jektin pitao Imama ta mu je initi kad je rije o saradnji s Abasidima po pitanju uzimanja poreza, Imam mu je rekao: Uini tako ako nema izbora, ali pazi na imetak iija. Ali ibn Jektin posluao je Imamovo nareenje, pa je tako iijama zvanino naplaivao porez, ali bi im onda taj novac kriom vraao.

  • 19

    Zastupnici na hadu

    Jo jedna od stvari koje mogu sluiti na ponos Aliju ibn Jektinu jeste i to da je svake godine slao odreeni broj ljuti u posjetu Kui Boijoj u svojstvu njegovih namjesnika, i tom prilikom svakom od njih dao bi po deset ili dvadeset hiljada dirhema. Broj tih ljudi kretao se od 150,

    katkad 200, a nekih godina i po 300 osoba.

    Svakako, sobzirom na znaaj i vrijednost hada u islamskom uenju, ovakav postupak dokaz je nesumnjive vjere i pobonosti Alija ibn Jektina, ali, uzemomo li u obzir poveliki broj onih koji su na ovaj nain odlazili na had i visinu sume koja im je za to isplaivana, uviamo da je on ovim ostvarivao jo jedan cilj. Dakle, raunamo li koliko je hadija on opremao i koliko novca im je davao, dakle dvjesto ljudi godinje sa iznosom od po deset hiljada dirhema, zakljuit emo da je u te svrhe godinje troio dva milion dirhema.

    Usto, ovaj iznos koga je isplaivao svake godine zasigurno predstavlja tek dio ukupnih godinjih trokova Alija ibn Jektina, i to neznatan dio uzmemo li u obzir sredstva koja je izdvajao za hums, zekat i sadaku. Uzmemo li sve ovo u obzir lahko emo zakljuiti da se radi o ukupnom iznosu koka bi teko bilo i izraunati.

    ejh Behai je prvi meu iitskim uenjacima koji je obratio panju na ovo pitanje. On ovoj stvari pristupa izuzetno pronicljivo, pa kae kako smatra da je Imam Kazim, mir neka je na nj, dopustio Aliju ibn Jektinu da troi novac iz bejtul-mala muslimana, a Ali je onda, kao naknadu za obavljanje hada, taj novac dijelio iijama i niko od oponenata mu za to nije mogao prigovoriti. Dakle, to njegovo slanje ljudi na had bio je dio dobro osmiljenog plana i Ali ibn Jektin na taj nain je popravljao i snaio materijalnu situaciju iija.

    Dokaz da je tako jeste i injenica to se meu onima koji su ovako poslani na had sreu i imena linosti poput Abdurahmana ibn Haddada i Abdullaha ibn Jahje Kahilija, za koje se zna da su bili odabrani i omiljeni Imamovi drugovi te zasigurno omrznuti od strane vlasti i

    uskraeni za svoja prava.

    Druga vana stvar koju uviamo u ovakvom postupku Alija ibn Jktina jeste to da je na ovaj nain iijama, posebno njihovim uglednicima, bilo omogueno da prisustvuju hadu kao svojevrsnom kongresu muslimana da ondje izlau iitske stavove i raspravljaju sa sljedbenicima razliitih kola i pravaca, to je dovelo do svojevrsnog kulturnog buma iizma.

    Sauvaj ovu odjeu!

    U ovoj svojoj slubi Ali ibn Jektin uivao je bezrezervnu podrku Imama Kazima, mir neka je na nj, a zahvaljujui Imamovoj ispravnoj prosudbi nekoliko puta je izbjegao izravnu opasnost. Jedan od tih sluajeva je sljedea:

    Jedne godine Harun je poklonio Aliju ibn Jektinu neku odjeu, meu kojom je panju naroito privlaio jedan krzneni ogrta crne boje izvezen zlatom, nalik ogrtaima kakve su uglavnom nosile halife. Ali je veinu te odjee, pa tako i onaj skupocjeni ogrta, darovao Imamu Kazimu, mir neka je na nj, odnosno poslao je Imamu tu odjeu skupa sa humsom koga je bio pripremio.

    Imam prihvati poslani novac i odjeu, ali onaj naroiti ogrta vrati natrag uz popratni pismo za Alija ibn Jektina u kome je stajalo: Sauvaj ovu odjeu i nikom je ne daje, jer bit e ti od koristi u onome to e ti se desiti.

  • 20

    Ali ibn Jektin nije shvatao razloge ovakvog Imamovog postupka, ali ipak sauva onaj ogrta. Meutim, uskoro Ali razrijei dunost jednog svog slubenika koji je zakazao u svojem poslu, a ovaj ovjek, znajui za Alijeve veze sa Imamom Kazimom i darove koje mu je slao, opanjka Alija Harunu i ree: On vjeruje u imamat Muse ibn Dafera i svake godine mu alje hums iz svoga imetka.

    Onda onu odjeu iskoristi kao svoj dokaz, pa kaza: Posebnu odjeu koju mu je halifa svojevremeno poklonio, on je dao Musi ibn Daferu. Kad to u, Harun se silno rasrdi, i ree: Moram provjeriti o emu se tu radi, a pokae li se da si ti bio u pravu, prolit u njegovu krv! Potom odmah pozva Alija ibn Jektina i upita ga za onu odjeu. Ali odgovori: Spremio sam je u jedan sanduk kako bi ondje bila sauvana. Harun mu naredi da donese taj ogrta, pa Ali smjesta posla jednog od svojih slugu po njega i objasni mu: Idi mojoj kui i od kljuara uzmi klju od te-i-te sobe, ui unutra, pa otvori sanduk koga ondje nae; unutra e vidjeti zamotuljak zatvoren peatom, pa to donesi ovamo.

    Uskoro sluga donese onu odjeu u zamotuljku s reenim peatom i spusti to pred Haruna. Harun naredi da se razbije peat i pogleda ta je unutra. Kad otvorie zamotuljak, vidjee da se radi o upravo onom ogrtau.

    Harunova srdba se stia i on ree Aliju: Nakon ovoga neu vie vjerovati nikome ko te pokua potvoriti. A onda naredi da se Alija ibn Jektina bogato nagradi, a onog ogovaratelja strogo kazni.

    Ideal uspostave islamske vlasti

    Harun je znao da Musa ibn Dafer, mir neka je na nj, i njegovi sljedbenici njega smatraju uzurpatorom Poslanikovog hilafeta i vladarem tiraninom koji je silom i snagom preuzeo u

    svoje ruke ravnanje sudbinom muslimana. Znao je da ukoliko se oni ikad domognu dovoljne

    moi i snage, nee nimalo oklijevati da ga zbace s vlasti. Sljedei razgovor izmeu sedmog Imama i Haruna odlino prikazuje Imamove uzviene ciljeve u pogledu uspostave islamske vlasti, a takoer nam predstavlja i Harunove prljave namjere.

    Jednog dana Harun (moda kako bi iskuao Imama i ispitao njegove stavove) ree sedmom Imamu da je spreman vratiti mu Fedek. Imam na to kaza: Spreman sam preuzeti Fedek pod uvjetom da mi ga vrati u njegovim punim granicama. Harun upita: A koje su to njegove granice?, pa Imam ree: Kaem li ti njegove granice, nikad mi ga nee vratiti. Harun je navaljivao i obeavao kako e uiniti ta god da treba. Onda Imam, mir neka je na nj, ovako odredi granice Fedeka: Jedna granica Aden; druga granica Samarkand; trea granica: Afrika; etvrta granica: Urumija i Kaspijsko more.

    Sa svakom izgovorenom granicom Harun je bivap sve bljei, te naposljetku nije vie mogao kontrolirati svoju srdbu i ree: Pa u tom sluaju meni nee nita ostati! Imam kaza: Znao sam da nee prihvatiti, pa sam zato i izbjegavao da kaem.

    Ovakvim odgovorom Imam, mir neka je na nj, poruio je harunu: Fedek je simbol posjeda islamske drave. Prema tome, eli li mi vratiti moje pravo, onda mi mora prediti sve teritorije islamske drave. Tako, ovim razgovorom su na pravi nain predstavljeni uzvieni ciljevi Imama, mir neka je na nj.

  • 21

    Prikupljanje bejtul-mala

    S druge strane, iako je naizgled vlast i mo bila u Harunovim rukama, on je vladao samo tijelima, ali ne i srcima ljudi. Vlast nad njihovim srcima, pak, pripadala je sedmom Imamu te

    su borbeni i prosvjetljeni muslimani, usljed svoje ljubavi prema Imamu, njemu predavali

    hums i ostali imetak koji je pripadao bejtul-malu. Harunu to nije bilo nepoznato i on je od

    svojih dounika primao izvjetaje da Imamu Musi ibn Daferu sa sve etiri strane prostranog islamskog svijeta pristie imetak i materijalna dobra muslimana, te je on tako formirao vlastiti sanduk bejtul-mala.