Impressum - Dobrodošli na stranice Učeničkog doma u ... · ni program djelujemo od 2002. godine kada je izašao 1. broj ... vježbanje u teretani i opuštanje uz jogu. ... Aranžerska

Domček� 3

Impressum

Domčeklist Učeničkog doma Varaždin

Hallerova aleja 2, Varaždin, broj 12, školska godina 2015./2016.

odgovorna urednica: Emilija Košćak, prof.

glavna urednica: Mia Cvetinić

naslovnica i zadnja stranica: Završni rad Stefani Trnovec na

temu Izrada vizualnog identiteta i oblikovanja promotivnih materijala za promotivnu kampanju Udruge

za zaštitu životinja Dingo

grafička priprema naslovnice i zadnje stranice lista:

Krešimir Benjak, dipl. dizajner

grafička priprema kolor stranica: Barbara Beli, Kristina Jurković

i Ivona Seđek

lektorica: Valentina Šinjori, prof.

priprema i tisak: Letis d.o.o.

izdavač: Učenički dom Varaždin

za izdavača: Dražen Piskač, prof.

naklada: 250 primjeraka

List je pripremila Novinarska družina Učeničkog doma Varaždin

sa suradnicima

Članovi Novinarske družine: Marijana Baniček, Monika Bukvić, Mia Cvetinić, Matea Galović, Lucija

Godek, Melanija Katalenić i Tara Topolčić.

Suradnici: Martina Cikač, prof., Ivona Seđek,

Kristina Jurković, Barbara Beli, učenici, odgajatelji, medicinska

sestra i ravnatelj

Voditeljica Novinarske družine: Emilija Košćak, prof.

Preskočili smo jednu godinu i sad smo ponovo s vama. Žao mi je što ne izlazimo kontinuirano, no stvaranje domskog lista ovisi o zani-manju učenika za novinarstvo, a ono varira ovisno o generaciji. Ove se godine ponovo pojavilo zanimanje učenika, bolje reći učenica, a rezul-tat je toga list koji upravo čitate, Domček broj 12.

Budući da je tema ovog broja predstavljanje izbornih programa, a Novinarska družina jedan je od izbornih programa u domu, osvr-nut ću se ovdje na rad družine tijekom proteklih godina. Kao izbor-ni program djelujemo od 2002. godine kada je izašao 1. broj našega lista. Članovi prve Novinarske družine bili su Zdravka Šimunić, Ivan Klasnić, Katarina Bukovec i Ivana Kuzminski. Bilo ih je malo, no uči-nili su puno!

Domček je kontinuirano izlazio 10 godina, a od 2012. izlazi svake druge godine. Pisali smo i izvještavali o generacijama naših učenika i djelatnika te o njihovim životima i aktivnostima.

Nastojali smo zabilježiti što više događanja u domu i o tome infor-mirati. Odlazili smo i izvan zgrade te su razna događanja i osobe iz jav-nog života našli mjesto u našem listu. Jedini put (2012. godine) kada je na državnoj Domijadi uvedeno ocjenjivanje domskih listova, Domček je proglašen najboljim listom učeničkih domova Hrvatske. Također smo sudjelujući na županijskom LiDraNU redovito osvajali prva mjesta. Rad na Domčeku najvažniji je dio aktivnosti Novinarske družine, no nije jedini. O zanimljivostima iz života i rada u domu izvještavamo i putem zidnih novina te web stranice Učeničkog doma. Sve to ne bi bilo moguće bez naših vjernih suradnika - učenika i djelatnika.

Hvala vam svima i pozdrav Marijani! urednica Emilija Košćak

Riječ�urednice

Dragi naši čitatelji!

Članice Novinarske družine: Marijana, Tara, Monika, Lucija, Mia, Melanija i Matea

4 Domček

Putovanje školskom godinom – I. polugodište

Opet smo na početku! Mi stari domaši i puno novih! Ove se školske godine u dom upisalo više od 90 učenika. Popunili smo gotovo sva slobodna mjesta. Prvi put nakon puno godina više je djevojaka nego mladića. Pri do-lasku u dom učenike i roditelje dočekali su i pozdravili odgajate-lji, stručna suradnica, medicinska sestra i drugi djelatnici doma, a ravnatelj ih je na zajedničkom sastanku upoznao sa životom i radom u domu.

Da bismo novim stanovnici-ma osmislili prvo slobodno po-slijepodne, odmah u ponedjeljak poveli smo ih u razgledavanje ve-ćini njih nepoznatog i novog gra-da Varaždina. U pratnji varaždin-skih turističkih vodiča Hermine

i Darija novi su učenici upoznali najvažnije lokacije središnjeg dijela grada i saznali zanimljivo-sti o njegovoj bogatoj povijesti. Slijedi međusobno upoznavanje i prilagođavanje na dom, a i školu.

Neizostavan su dio života u domu i brojne izborne aktivnosti koje se nude učenicima kako bi što kreativnije proveli slobodno vrijeme i razvijali svoje potencija-le. Već prvi tjedan pod vodstvom odgajatelja Anđela organiziran je šahovski turnir Stari protiv novih. Domska šahovska ekipa veseli se novim majstorima u svojim redo-vima, a pokazalo se da ih ima. Bio je to uvod u prezentaciju i drugih izbornih programa u domu.

Marijana Baniček

Rujan,�2015.

S novim ciljevima u novu školsku godinu

Novi učenici u razgledavanju grada

Novi (i poneki stariji) učenici prije razgledavanja grada

Domček� 5


Sretna sam što živim u svi-jetu u kojem postoji listopad. (L. M. Montgomery)

Ovo je jedna od lijepih mi-sli posvećenih ljepoti jeseni. Jesen smo osjetili i u našem domu. Njezin dolazak pro-slavili smo obilježavanjem Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje aktivnostima Aranžerske sekcije i drugih vrijednih učenika i odgajate-lja. Postavljene su dvije izlož-be – jedna ispred ulaza u dom, druga u našoj blagovaonici.

Tradicionalno, i ove su se godine pekli kolači. Tradicionalno, i ove su se godi-ne slasno pojeli za vrijeme veče-re. Tako je treća izložba, izložba kolača, bila kratkoga vijeka.

Zašto obilježavamo Dane kruha i zahvalnosti za

plodove zemlje?Željeli bismo se podsje-

titi: I mi možemo svojim po-našanjem pridonijeti zaštiti okoliša. Naša je zemlja pre-puna biološke raznolikosti. Čuvajmo ju!

Želimo li se zdravo hra-niti, pridonesimo ekološkoj proizvodnji hrane. Budimo prijatelji prirodi! I to ne samo u jesen!

Lucija Godek

Listopad,�2015.

Pozvali smo jesen i došla je

Zdravko uređuje izložbu na ulazu u dom

Jesen u domu. Izložba za Dane kruha i plodova zemlje

Ekipa koja je ispekla fine kolače i njima nas počastila

6 Domček


Prošetati domom (i malo izvan njega) u bilo koje doba tije-kom nastavne godine, znači svje-dočiti brojnim aktivnostima uče-nika i njihovih mentora. Radi se na svim područjima – sportskim, kreativnim, dramskim, plesnim… Sve za zdravo tijelo i zdrav duh naših učenika!

Posebno je zanimljivo u dru-gom dijelu prvog polugodišta. Turniri u malom nogometu i stolnom tenisu, šahovska liga, odbojka, vježbanje u teretani i opuštanje uz jogu. Izrađuju se blagdanske čestitke, predme-ti fuzijom stakla te se uređuje dom u duhu Adventa i dolazećih

Prošetali smo domom (i malo izvan njega)

Studeni�i�prosinac,�2015.

Članovi Dramske skupine pripremaju božićnu predstavu

Okitili smo bor ukrasima Kreativne sekcije

Folkloraši marljivo vježbaju i u predblagdanske dane

Aranžerska sekcija uvodi nas u blagdanski ugođaj

Članovi Kreativne sekcije izrađuju božićne čestitke

Domček� 7


Prvog dana prosinca održa-lo se natjecanje u stolnom teni-su. Natjecalo se 16 igrača i dvije igračice. U prvom krugu od 8 parova najboljima su se pokaza-li Ilija Lovrić, Emanuel Mužar, David Galinec, Ivan Sambolec, Ivan Deglin, Darin Žaja, Renato Vrbanić i Bruno Kolmanić. Njih

Kod nas je u modi i stolni tenis

Prošetali smo domom (i malo izvan njega)

osmorica ušli su u drugi krug i na-kon odabira parova zaigrali ozbilj-nije, žustrije.

U trećem krugu ostala su samo dva para - David Adžaga protiv Ivana Deglina i Ilija Lovrić protiv Renata Vrbanića. Ivan Deglin i Ilija Lovrić, nakon što su pobijedili svaki svojega suparni-ka, zaigrali su međusobno u borbi za prvo mjesto. Pokazali su puno znanja i vještinu igranja, a prvo mjesto osvojio je Ivan Deglin.

Drugo mjesto pripalo je Iliji Lovriću, a treće Davidu Galincu. Nakon što su se iskazali dečki, došle su na red i djevojke.

Lucija Šantić i Ivana Jelak pokazale su kako im stolni tenis nije stran te zaigrale. Pobjedu je odnijela Lucija Šantić. Čestitamo svima, posebno pobjednicima!

Marijana Baniček

blagdana. Članovi Učeničke za-druge Domček Varaždin sudje-lovali su na natjecanju Izrada i brendiranje suvenira od ekološki prihvatljivih materijala u Srednjoj školi Novi Marof te na prodajnoj izložbi Božićnoga sajma u Lud-bregu.

Folkloraši plešu naveliko, a pridružili su im se i učenici oda-brani za sudjelovanje na dola-zećem karnevalu u Rijeci uvjež-bavajući karnevalsku plesnu koreografiju. Za spomenuti kar-neval izrađuju se i kostimi.

Dramska skupina uvježbava božićnu predstavu kojom će nas pozdraviti prije odlaska na pra-znike. Filmaši prikupljaju ideje za nove filmove, a novinari i čla-novi Foto sekcije sve navedeno prate i izvještavaju vas.

Marijana Baniček

Prosinac,�2015.

Članovi Učeničke zadruge pripremaju se za Božićni sajam

Finalisti turnira Ilija i Ivan

Cimeri - Ivan i trećeplasirani David Ivana i Lucija, jedine djevojke na turniru

8 Domček


Večer prije zadnjega dana pr-vog polugodišta ove školske go-dine Dramska skupina postavila nam je pitanje tko je normalan. Normalan je onaj koji se ne razli-kuje od ostalih u svojoj sredini? Predstavom pod tim nazivom Dramska družina dala nam je neke odgovore, a i potaknula nas na razmišljanje.

Izvrsnom interpretacijom ulo-ge muškarca Valentino Vučko, glavni glumac, spretno je u pred-stavu uvodio druge likove: ženu - Mateju Blašković, doktoricu - Luciju Skrasigna, doktoricu 2 - Moniku Kuzmić, šogora - Antonija Borca, anonimnog - Davida Adžagu, kuma - Dinu Šokeca, sestru - Petru Turbelija, tetu - Ivanu Jelak i direktora - Antonija Rukavinu. Predstavu su uvjež-bali s voditeljicom Dramske sku-pine odgajateljicom Nevenkom Dobrijević. Nakon predstave usli-jedio je glazbeni dio večeri.

Prosinac,�2015.

Polugodište smo završili pitanjem – tko je normalan?

Pjevajući božićne pjesme na-stupile su folklorašice Matea Blašković, Ivona Seđek, Veronika Farkaš, Matea Mađerek, Nikolina Vujnović, Tea Petrinović, Ivana Jelak, Anita Knežević, Antonia Žabec, Doris Kudumija, Klaudija Pal, Monika Kuzmić, Lea Tot, Lucija Hrg i Lucija Šantić uz glaz-benu pratnju Nikole Šerega (flau-ta), Tina Vukšana (gitara), Marija Đure (klavijature) i Samuela Ivana

Horvateka (shaker i bongosi). Za nastup su vježbali s odgajatelji-com Metkom Janjušević.

Još jednom smo se uvjerili kako se u našim učenicima krije bogatstvo talenata kojima samo treba dati prigodu da se pokažu. Čestitamo svima i veselimo se sljedećem nastupu u kojem ćemo ponovo uživati!

Emilija Košćak, prof.

Glumci s voditeljicom

Glumcima su se pridružili i glazbenici

Svi sudionici predblagdanske predstave

Domček� 9

TEMA BROJA: Izborni programi, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti

Stručnjaci savjetuju da se osim sudjelovanjem u različitim sportovima, rekreacijom i borav-kom na svježem zraku, dio slo-bodnog vremena provede i u ak-tivnostima iz područja glazbenih, likovnih, scenskih i drugih sličnih područja. Za kojim će sadržajima učenici posegnuti, ovisi o nizu ra-znih čimbenika, a jedan je od njih i ponuda programa. Zbog toga odgajatelji, stručna suradnica i medicinska sestra u domu vode čitav niz izbornih programa, kako bi svatko mogao pronaći nešto za sebe, uz naravno, ostale izvanna-stavne i izvanškolske aktivnosti.

Prema Rosiću (2005.) aktiv-nosti kojima se učenici bave u slo-bodno vrijeme mogu se podijeliti u tri skupine: aktivnosti za odmor,

rekreaciju i razvoj ličnosti, a njiho-va je svrha da život učenika učine ljepšim, humanijim, korisnijim, raznovrsnijim i ugodnijim.

Razni su se autori složili da postoji velika i višestruka korist od pohađanja izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti. One zadovoljavaju učeničke potrebe i interese te sveukupno pobolj-

šavaju kvalitetu života. Također, osiguravaju učenicima stručno-pedagoški pristup uz mogućnost kvalitetno organiziranog slobod-nog vremena, a ujedno pomažu i u stvaranju poželjnih radnih na-vika. Uz vođenje brige o osobnom fizičkom zdravlju, učenici razvi-jaju svoje kompetencije, samo-pouzdanje i sigurnost u sebe te

Riječ�psihologinje

Recept za rast zdravih, samosvjesnih i ostvarenih

mladih ljudi

Učenicima koji su smje-šteni u učeničke domove pri-marni bi cilj trebao biti uspje-šan završetak srednjoškolskog obrazovanja. To podrazumije-va redoviti odlazak na nastavu te ispunjavanje školskih oba-veza, odnosno redovito uče-nje, vježbanje i pisanje zada-ća. Ipak, nakon ispunjavanja spomenutih obaveza, uvijek im ostane slobodnog vremena koje se trude ispuniti na razli-čite načine.

Stručna suradnica Martina

10 Domček


Birajte!Izborni programi

u domu

Šah (M i Ž) Stolni tenis (M i Ž)

Mali nogomet Odbojka Fitness

Sat relaksacije

Dramska i recitatorska

grupa

Glazbena skupina

Folklor

Novinarska družina

Videoskupina

Grupa Ljubitelji umjetnosti

Učenička zadruga Domček Varaždin:

Fuzija stakla Video-foto sekcija

Kreativna radionica Aranžerska sekcija

Perlice

postaju odgovorniji i sposobniji za donošenje odluka, što rezul-tira i smanjenjem maloljetničke delinkvencije. Baveći se raznim aktivnostima, učenici na zabavan način grade nove i mijenjaju sta-re stavove i tako razvijaju svoju ličnost i osobni identitet, stvaraju pozitivne emocije i osjećaj pri-padnosti, ali i upoznaju mnoge nove prijatelje. Uče se timskom radu, toleranciji, govorničkim vještinama. Prema istraživanju Durlaka i suradnika (2007.) uče-nici koji pohađaju takve aktivno-sti osjetno se poboljšavaju na tri-ma područjima: u prepoznavanju i iskazivanju osjećaja i stavova; lakšem i boljem prilagođavanju ponašanja; osjetnom poboljšanju uspjeha u školi.

Jedan od osnovnih razloga tolikog pozitivnog djelovanja spomenutih aktivnosti na cjelo-kupan život jest činjenica da su za njih učenici visoko motivira-ni. U pravilu su oni ti koji sami biraju aktivnosti kojima će se u slobodno vrijeme baviti, u skladu s osobnim interesima pa im je i motivacija izrazito visoka. Na taj

način učenici lakše i u puno ve-ćem obujmu usvajaju nova zna-nja. Školski je sustav često krut i sputava slobodu izražavanja vla-stitog kritičkog mišljenja, kao i kreativnosti, a drugačiji i ne može biti zbog zadanih programa koji se moraju ostvariti. Upravo zbog toga su izvannastavne i izvanš-kolske aktivnosti tu, kako bi se učenici mogli izraziti i predati svojim interesima i volji. Zajedno sa školovanjem one su recept za rast zdravih i samosvjesnih, ostvarenih mladih ljudi.

Vama koji ste u domu pred-lažem da od svega što vas zanima uzmete 10 dekagrama fitnessa, 20 dekagrama sata relaksacije, po-koju pjesmu i dvije, tri fotografi-je. Sve zajedno ulijte u zdjelu na-pravljenu tehnikom fuzije stakla i promiješajte. Nakon polugodišta dodajte malo ljubitelja umjetno-sti, pola kilograma šaha i prsto-hvat glume. Na kraju začinite do-brom glazbom i snimite video o svojem postignuću. Zadovoljstvo zajamčeno! :)

Martina Cikač, prof.

Psihologinja (prva lijevo) s novinarima na promociji prošlog Domčeka

Domček� 11


U našem domu Šahovska sekcija ima dugu tradiciju. Odgajatelj Zdenko Godec veliki je dio sebe ulagao u prenošenje znanja o šahovskoj igri učenicima i učenicama, što potvrđuju i sjajni rezultati na regionalnim i držav-nim Domijadama. S dobrim rezul-tatima rasla je i popularnost šaha pa je igranje šaha na rekreativnoj, ali i visokoj razini postalo dio sva-kodnevnice u blagovaonici, holu, sobama i drugim prostorijama doma. Ne bira se mjesto, ni pro-tivnik. Bitna je samo igra.

Rad sa šahistima nastavio je odgajatelj Dražen Piskač i uz nje-govo je vodstvo zanimanje za šah još više poraslo. Posjedovao je ogromno šahovsko znanje i u kom-binaciji s pedagoškim elementom lakog prenošenja znanja na učeni-ke, dobri rezultati nizali su se jedni za drugima. Ostvarena je i suradnja s drugim domovima organizacijom međusobnih šahovskih susreta koji su bili odlično prihvaćeni među djecom. Igrati šah za Učenički dom postala je stvar prestiža. Odgajatelj

Igrati ŠAH za Učenički dom postala je stvar prestiža

Ponuda je bogata i šarolika!

Domagoj Anđel vodi Šahovsku grupu unatrag četiri godine, a naslijedio je već formirane šahi-ste. Učenici su odlično prihvatili novog voditelja pa se rad s uče-nicima u domu i dalje uspješno nastavlja.

Trenutno u našem domu imamo muški i ženski šahovski tim, koji su i ove godine postigli vrijedne rezultate. Djevojke su na regionalnoj Domijadi u Čakovcu osvojile odlično 3. mjesto, dok

Šahisti Tomislav, Vinko, Dražen i Mihael pobjednici su turnira na državnoj Domijadi u Baškom Polju 2014.

Ženska i muška ekipa s voditeljem Domagojem u Čakovcu ove godine

Zlatni dečki i brončane djevojke na državnoj Domijadi u Baškom Polju 2015.

12 Domček


Otkad postoji Učenički dom, igra se stolni tenis. Za stolom igraju generacije učenika i učenica od kojih su se iznjedrili najbolji koji su predstavljali naš dom na Domijadama. Neki od uspješnijih su Vanja Velimir i Josip Jagušić koji su na regionalnoj Domijadi u Kutini 2009. bili najbolji igra-či turnira. Od 2009. do 2011. obje ekipe bile su prve na regionalnim Domijadama te se tako plasirale i na državno natjecanje.

Stolni tenis

su se dečki plasirali na državnu Domijadu gdje su se okitili titu-lom državnih prvaka i tako našem domu već treću godinu za redom donijeli zlato s državne Domijade.

Svim bivšim i sadašnjim uče-nicima i učenicama koji su sudje-lovali u šahovskim aktivnostima na bilo koji način, od srca zahva-ljujemo na dobroj suradnji i po-stignutim uspjesima.

voditelj Domagoj Anđel, prof.

Za uspjehe varaždinskih stol-notenisača velikim je dijelom za-služan i Kristijan Ledinski koji je bio član ekipe četiri godine tije-kom svog boravka u domu i sve je četiri godine bio na državnom na-tjecanju. Tijekom posjeta učenika našeg doma Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu Kristijan je dobio prigodu igrati stolni te-nis sa samim sobom na stolu koji je dio stalne muzejske postave. Stolni tenis igra se i dalje. Uspjeh

ekipe ovisi o kvaliteti učenika koji se svake godine mijenjaju. Kada ode jedna generacija, pojavi se nova. Nekad bolja, a nekad lošija. Mnogim učenicima prvi je susret sa stolnim tenisom bio upravo u domu, a onda su otkrili da im je to nova ljubav i postali su uspješ-ni igrači. Ove godine nismo ima-li žensku ekipu na regionalnom natjecanju učeničkih domova, a muška ekipa bila je treća.

voditeljica Vesna Devčić, prof.

Igranje šaha česta je slika u prostorima doma

Radovan i Ilija s voditeljicom Vesnom u Čakovcu ove godine na regionalnoj Domijadi

Kristijan Ledinski, jedan od najboljih stolnotenisača našeg doma

Domček� 13


Za ove uspjehe najviše može-mo zahvaliti NK Varteks, danas NK Varaždin koji već tradicional-no smješta učenike nogometaše iz drugih krajeva Hrvatske u naš dom. No i malonogometna sek-cija, koja djeluje u okviru doma, ima u tome svoje zasluge.

Uglavnom, jednom tjedno tijekom zime, u trajanju od dva školska sata učenici u dvorani Srednje strukovne škole održa-vaju treninge i igraju utakmice. Obično je to ponedjeljkom izme-đu 18.30 i 20 sati kada se u na-zočnosti i u organizaciji voditelja ove sekcije Renata Lukavečkog održavaju i domska prvenstva, zimska i proljetna. Zanimanje je uvijek veliko.

Malonogometna sekcija

U malenoj dvorani okupi se i do pedesetak navijačica i navi-jača koji pozorno prate borbu za naslov najbolje ekipe u domu. Nagrade su velike i izdašne, od velikih Milka čokolada za najbo-lje pa do banana i naranča za dru-goplasirane i trećeplasirane.

Ova prvenstva istovreme-no služe i kao selekcija igrača za predstojeću Domijadu. Nakon toga malonogometaši sele, tije-kom travnja i svibnja, na vanjske terene.

voditelj Renato Lukavečki, prof.

Malonogometna sekci-ja Učeničkog doma Varaždin ima dugu i bogatu povijest. Njeni su članovi na mnogim regionalnim i državnim Domi-jadama svojim uspjesima pre-zentirali naš dom u najljepšem svjetlu. Od početka devedese-tih osvojene su tri državne i 18 regionalnih Domijada.

Malonogometna ekipa 2015. u Maruševcu

Dogovor voditelja s igračima

Pobjednici ovogodišnjeg turnira u Čakovcu

14 Domček


Izborni program odbojke učenicama je ponuđen jednom tjedno u posljednje tri godine. Uvidjela sam potrebu za dodat-nom fizičkom aktivnosti kojom bi se mogle baviti djevojke, koje su do tada na odabir imale samo stolni tenis.

Kako su djevojke od samog početka pokazale veliki entuzija-zam i volju, redovito su dolazile na treninge i željno učile, odlučile smo se natjecati i na regionalnim Domijadama. Cjelogodišnjim tru-dom i radom te uz povremenu po-moć vanjskih suradnika do sada smo osvojile dva druga i jedno peto mjesto. Ove školske godine

treniramo utorkom u sportskoj dvorani Druge gimnazije, a učeni-ca je više no ikad. Našu odbojkaš-ku ekipu čine: Petra Blažeković, Mia Cvetinić, Lorena Horvat, Melanie Jasek, Mihaela Jelić, Martina Karan, Anita Knežević, Nikolina Kos, Doris Kudumija, Anica Iva Mašić, Marinela Nađ, Tea Petrinović, Klaudija Pal, Josipa Ranteš, Barbara Tadić, Paulina Toplek, Nikolina Vujnović i Antonija Žabec. Cilj nam je da se, uz to što smo fizički aktivne, sve zajedno dobro zabavimo, uživa-mo te jačamo zajedništvo i timski duh, u čemu i uspijevamo!

voditeljica Martina Cikač, prof.

Sat relaksacije

U suradnji s Udrugom Umijeće življenja već drugu školsku godinu, svaku srijedu navečer u terminu od 19 do 20 sati održavamo sat relaksaci-je za učenike našega doma. Osim svijesti o važnosti redo-vite fizičke aktivnosti učenici dobivaju saznanja i o pravil-nom načinu disanja.

Kroz promjenu ritma disanja te usklađenost disa-nja s pokretom tijela imamo mogućnost utjecati na misli i emocije, transformirati nega-tivne misli u pozitivne. Time jačamo svoj imunološki su-stav, opskrbljujemo organi-zam većom količinom kisika, imamo više energije i učinko-vitije podnosimo svakodnev-ne obaveze. Bolje pamtimo, imamo veći prag tolerancije u komunikaciji te smo općenito vedriji, opušteniji i sretniji.

U vođenju ove opušta-juće aktivnosti surađujemo s Jadrankom Matković iz Udruge Umijeće življenja.

voditeljica Štefica Zajec, medicinska sestra

Važno je sudjelovati i dobro se zabaviti na ODBOJCI

Varaždin! Priprema za utakmicu

Odbojkašice slave drugo mjesto u MaruševcuDjevojke s medicinskom sestrom

Istezanje mišića

Rekreacijom do zdravlja

Domček� 15


U podrumu našega doma već godinama postoji teretana koju je odlučio staviti u funkciju bivši odgajatelj Bojan Golub uz pomoć ravnatelja Piskača koji je kasnije postao voditelj. Dolaskom na po-ziciju ravnatelja zbog prevelikog broja obaveza više nije mogao vo-diti fitness, a neiskorištena dvora-na zjapila je prazna. Za to vrijeme zanimanje učenika za vježbanje i oblikovanje tijela bilo je veliko, a upiti o teretani vrlo česti.

Zato sam prije tri godine odlu-čila da ćemo ponovno otvoriti te-retanu koja je još uvijek u funkciji.

U njoj pod budnim okom vanjsko-ga suradnika Kristijana Kešine, magistra kineziologije, dva puta tjedno vježba tridesetak učenika. Početkom školske godine svi zain-teresirani obave pregled kod me-dicinske sestre i ukoliko nemaju problema s tlakom, mogu početi trenirati. Svaki učenik od voditelja dobije plan i program treninga s točnim vježbama koje su u skladu s učeničkim željama.

A biti u formi te lijepo i snažno izgledati nešto je na čemu svi rade. Dođite i uvjerite se da je tako!

voditeljica Martina Cikač, prof.

Fitness - jer zdravo je lijepo

Djevojke s medicinskom sestrom

Istezanje mišića

Jačamo mišiće

Trening pod pratnjom voditelja i promatračaRekreacijom do zdravlja

16 Domček


Grupa Ljubitelji umjetnosti djeluje kao izborni program od 1995. godine, a formira se na temelju zanimanja za područje umjetničkog stvaralaštva kao specifične sfere ljudskog duha razvija-jući elemente osjetljivosti za likovnu i glazbenu umjetnost, kazališnu umjet-nost, balet, arhitekturu... Realizaciju godišnjeg programa rada započinjemo sa zainteresiranim učenicima doma upoznavanjem s prijedlogom progra-ma rada te njegovom dopunom i pro-mjenom na inicijativu učenika.

Redovito posjećujemo i izložbe u varaždinskim galerijama: Kovačić-Macolić, Galeriji Opačić, Stančićevoj galeriji, Muzeju anđela, Galeriji sve-tog Florijana i LUV-u.

Posjećujemo koncerte Barkonih večeri u Varaždinu i predstave u HNK-u. Prije odlaska na ove kultur-ne manifestacije prikupljamo građu,

Dramska i recitatorska skupina

Dramska i recitatorska skupi-na ima dugogodišnju tradiciju u našem domu. Trudimo se učenič-kim izvedbama oplemeniti vrije-me i ostvariti neke lijepe trenutke u našoj zamjenskoj kući. Malo nas je, ali ponekad su nam suradnja i ideje tako VELIKE da uspijemo postići uspjehe kojima se pono-simo. Tako je bilo i ove školske godine kad se nas 10 okupilo pri-premiti predstavu za Božić. Sve

je počelo kao neobavezna zaba-va i druženje, a kako je vrijeme odmicalo, sve više smo shvaćali da imamo projekt na kojem vri-jedi poraditi. Vrijednosti svojega truda i utrošenog vremena posta-li smo svjesni tek nakon izved-be predstave koju je naša velika domska obitelj nagradila gromo-glasnim pljeskom. I tako smo nošeni njihovim poticajima pri-premili istu predstavu i za ovo-godišnju regionalnu Domijadu. Istina, osvojili smo drugo mjesto, ali osjećali smo se ispunjenima, bilo je baš onako kako smo zami-slili. Predstava se zvala Normalan je onaj koji se ne razlikuje ud ostalih u svojoj sredini, a u njoj su sudje-lovali Valentino, Lucija, Monika, Antonio B., David, Dino, Antonio R., Mateja, Ivana i Petra.

Svi zajedno dali smo veliku podršku našoj Rajni koja je ove godine svojim autorskim radom, recitacijom Pet minuta uvjerljivo pobijedila. Bravo za našu recitato-ricu! Nekima je ovo zadnja godina u Učeničkom domu i bit će lijepo sje-ćati se ovakvih druženja. I uspjeha.

voditeljica Nevenka Dobrijević, prof.


Rajninih pet minuta

Dramska skupina

Ljubiteljice umjetnosti kod Grgura

Domček� 17


Naš je svijet svijet filma. U njemu je sve onako kako mi vidi-mo, doživljavamo, nadamo se i že-limo. Tamo gdje je sve po mom na-ziv je našeg prvog filma. Bilo je to školske godine 2002./2003. Olga, Anamarija, Paulina, Andreja i

Tomislav bili su prvi koji su stvo-rili i ušli u taj svijet. Prvi film, prvo mjesto na regionalnoj i prvo mjesto na državnoj Domijadi bili su dovoljno jak motiv za dalje.

Iz generacije u generaci-ju novi su učenici stvarali neke nove priče, slali neke nove po-ruke iz svijeta domskog filma. Mišo, Anamarija, Majda, Robert, Marko, Luka, Anita i Teo s drugim učenicima koje su uvodili u svoj svijet, ostavili su tragove svoje generacije u radu Videoskupine.

Danas, četrnaest godina ka-snije, još smo tu. Iza nas je više od dvadeset filmova. Igranih, dokumentarnih, eksperimental-nih. Brojne nagrade i priznanja. Prepoznatljivi smo na Domijadi, Reviji filmskog stvaralaštva mla-dih, Smotri učeničkih zadruga i Hrvatskog školskog filma.

Radimo i dalje. Nova genera-cija, nova ekipa. Mateja, Barbara, Tin i Romano stvaraju svoj film-ski svijet i imaju prigodu ostaviti trag u Videoskupini. Vjerujem da će to iskoristiti.

voditeljica Emilija Košćak, prof.

Videoskupina – tamo gdje je sve po našem

upoznajemo se sa sadržajima na sati-ma Ljubitelja umjetnosti te izrađuje-mo prikladne plakate kojima nastoji-mo animirati što veći broj učenika.

Naš je cilj upoznati vrednote i tra-diciju Varaždina proučavajući njego-vu povijesnu jezgru, stilove gradnje Staroga grada, sakralnih zdanja i va-raždinskih palača. Posjećujući Gradski muzej Varaždin i varaždinske galerije upoznajemo se s likovnim stvaralaš-tvom predmoderne, moderne i pos-tmoderne. Učenici upoznaju i barokno glazbeno stvaralaštvo slušajući glazbu Baroknih večeri te spoznaju da je glaz-ba također umjetnost koja povezuje i nadilazi vrijeme i prostor.

U realizaciji našeg programa po-maže nam Gradski muzej Varaždin i Koncertni ured grada Varaždina te im zahvaljujemo i ovom prigodom.

voditeljica Branka Perković-Borak, prof.


S voditeljicom ispred Muzeja anđela

Snimateljska i glumačka ekipa filma Preobrazba

18 Domček


Učenička zadruga Domček Varaždin aktivna je u pet sekcija koje često surađuju i međusobno se dopunjavaju. To su: Fuzija sta-kla, Video-foto sekcija, Kreativna radionica, Aranžerska sekcija i Perlice. Voditeljice sekcija pro-fesorice su Jelka Grđan, Emilija Košćak, Gordana Kovač i Vesna Devčić.

Zahvaljujući sredstvima iz projekata, ali i značajnim priho-dima od prodaje svojih proizvo-da i održavanja kreativnih radi-

Učenička zadruga Domček Varaždin

onica, Učenička zadruga Domček Varaždin izvrsno je opremljena. Posjedujemo kompletnu opremu i materijale za fuziju stakla, vide-okameru, fotoaparat, prijenosno računalo i printer, šivaću mašinu, Sizzix mašinu, potrošni materijal, alat, pribor, kalupe, pribor i ma-

terijal za izradu čestitki, za izradu gipsanih odljevaka, za salvetnu tehniku, oslikavanje svile, stakla, metala, tkanine i papira. U našoj društvenoj na 9. katu uvijek se ne-što radi, tamo se može razvijati i izražavati kreativnost učenika na raznovrsne načine.

Redovito sudjelujemo na Domijadama i smotrama učenič-kih zadruga gdje smo osvojili broj-na značajna priznanja. Koristimo svaku prigodu da sudjelujemo na prodajnim izložbama i sajmo-vima od kojih su najznačajnije Špancirfest u Varaždinu, Smotra učeničkih zadruga, Markov sa-jam i Božićni sajam u Zagrebu, Kupujmo Hrvatsko, Mladi poduzet-nik i drugi. Proizvode prodajemo i na županijskim i državnim struč-nim skupovima, na Domijadama, po školama i u domu.

voditeljica Jelka Grđan, dipl. ing.

Najtraženiji proizvod naše Zadruge

Petra i Mia s voditeljicom uz izložbu čestitki Kreativne radionice

Iva i Ilijana u radionici fuzije stakla

Lorena na radionici Naplavine

Domček� 19

Glazbenu skupinu odluči-la sam pokrenuti 2006. godi-ne kako bih našim učenicima ponudila još jednu mogućnost kvalitetnog provođenja slobod-nog vremena i potaknula ih na kreativno izražavanje, zajednič-ko druženje, ali i međusobno uvažavanje. Članovi Glazbene skupine u pravilu su učeni-ci Glazbene škole, no bilo je i onih samoukih, bez glazbenog obrazovanja, koji su postigli

zavidne rezultate. Osvojili smo brojne nagrade na regionalnim i državnim Domijadama na ko-jima smo postali prepoznat-ljivi. Izdvojila bih pobjedu na državnoj Domijadi 2014. koju su našem domu donijeli Ivona Mrazović, Sonja Domitrović, Luka Leljak i Petar Ričko.

Zanimljivo je spomenuti da je članica Glazbene skupine bila i prošlogodišnja pobjedni-ca The Voice-a Nina Kraljić.


Čovjek se od ostalih živih bića razlikuje po tome što je kul-turan, tj. on stvara kulturu kao preduvjet osobnoga razvitka. Narodna umjetnost ulazi na su-vremenu pozornicu, bilo seosku ili gradsku, u raznim oblicima, kao ples, ali i pjesma, svirka, na-rodna nošnja i poneki element seoske dramske umjetnosti.

Folklorna skupina u našem domu formirana je školske godi-ne 2011./2012. na inicijativu ma-turantice Marije Pejić, a s ciljem očuvanja i njegovanja hrvatske narodne baštine i običaja. Folklor u domu prvi su zaplesali Marija Pejić, Helena Hubak, Ivona Mrazović, Tajana Ila, Klaudija Skuhalo, Ivana Goričanec, Marija Sokač, Mihaela Zidarić, Luka Kristić, Ivan Kristić i Tihomir Gašpar-Fernežir.

Od tada se, uz pomoć ko-reografa Krešimira Plantaka te vanjskih suradnika Tibora Büna i Branka Ivankovića, svake godine pripremamo za nastup na regio-nalnim i državnim Domijadama. Do sada smo osvojili tri prva i jedno drugo mjesto na regio-nalnoj te prvo i drugo mjesto na državnoj razini. Također, kao po-bjednici državne Domijade 2015.

GLAZBENA SKUPINA

FOLKLOROM čuvamo i njegujemo baštinu i običajegodine nastupili smo u emisiji Lijepom našom, koja se snimala u Ludbregu.

U ovih nepunih pet godina rada uvježbali smo pjesme i ple-sove Međimurja (Međimurski senji), Podravine (Podravina vu srcu), Baranje (Sitno, sitno…) i gradišćanskih Hrvata (Po sajmu).

Zanimanje učenika za folklor u domu je veliko što veseli zbog saznanja da se i mladi naraštaji uključuju u očuvanje kulturne ba-štine i tradicije.

voditeljica Metka Janjušević, prof.

Sitno, sitno… do pobjede u Maruševcu

Pobjednici državne Domijade 2014. u Baškom Polju

20 Domček


Analiza upitnika o izbornim

programimaKako bismo saznali ko-

liko je naših učenika uklju-čeno u rad izbornih progra-ma u domu, ali i u ostale izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, zamolili smo ih da ispune anketni upitnik. Zanimalo nas je koje aktiv-nosti pohađaju, koliko dugo, ali i mišljenje učenika utječu li spomenute aktivnosti na njihov školski uspjeh.

Upitnik je ispunilo 126 učenika, a rezultati pokazuju da 37 učenika ne sudjeluje ni u jednom izbornom progra-mu, dok preko 70 % , odnosno njih 89 upotpunjuje svoje slobodno vrijeme nekom ak-tivnošću. Od tog je broja 33 učenika uključeno samo u izborne programe ponuđene u domu, 31 učenik pronašao je nešto zanimljivo za sebe i u domu i izvan njega, a 25 uče-nika uključeno je u izvanna-stavne i izvanškolske aktiv-nosti izvan doma.

Što se tiče utjecaja poha-đanja slobodnih aktivnosti na školski uspjeh, učenici procje-njuju da je on mahom poziti-van. Napominju da se na taj način rješavaju stresa, opu-štaju i bolje koncentriraju za učenje, razvijaju dobre komu-nikacijske vještine i uče kako si bolje organizirati vrijeme.

Kao negativno ističu činje-nicu da im ostane manje vre-mena za učenje, no i da ključ uspjeha leži u dobroj organi-zaciji uz koju se sve stigne.

Martina Cikač, prof.

VALENTINO VUČKO: Volim povijest,

knjige i traktore Prije pet mjeseci uključio sam

se u rad Dramske skupine u uče-ničkom domu. Htio sam probati glumiti i mislim da mi ide dobro. Pripremili smo predstavu s ko-jom smo nastupili na regionalnoj Domijadi u Čakovcu i osvojili smo drugo mjesto. Odlično smo se proveli. Poručio bih onima koji se ničime ne bave, neka barem probaju ako imaju ikakvu želju stvarati predstavu jer će im se svidjeti, baš kao i meni. Mislim da je najveći problem što su neke osobe nadarene, ali srame se to pokazati. Ove smo godine radili i instalaciju od žilet žice Bitno je očima nevidljivo kojom smo htjeli prikazati da u teškim vremenima unatoč zabranama ljudi nađu na-

čina da pomognu jedni drugima.Volim stvari koje većina mla-

dih ne voli. To su povijest, knjige i traktori. Knjige sam počeo čitati u četvrtom razredu osnovne ško-le. Moji su prijatelji kartali, a ja sam čitao Harry Potera. Zadnje sam pročitao Tumačenje snova Sigmunda Freuda. Najdraže su mi knjige serijal o Hanibalu i Da Vincijev kod Dana Browna. U osnovnoj školi povijest baš i nisam volio. Kad sam došao u Varaždin, upoznao sam profeso-ra Anđela, promijenio mišljenje i zavolio povijest. Ove sam godine imao prigodu sudjelovati na žu-panijskom natjecanju iz antičke povijesti i osvojio sam treće mje-sto. Namjeravao sam studirati po-vijest, no počeo sam razmišljati o tome da čovjek mora i od nečega živjeti. Studirat ću pravo.

Učenici�u�izbornim�programima,�izvannastavnim�i�izvanškolskim�aktivnostima

Biti aktivan, uspješan i zadovoljanUpitnikom o uključenosti u izborne programe te druge izvanna-

stavne i izvanškolske aktivnosti dobili smo od učenika zanimljive podatke. Razgovarali smo s onima koje smo odabrali kao aktivne, uspješne i zanimljive. Vjerujemo da će biti zanimljivi i vama.

Valentino je (desno) s cimerom Petrom radio instalaciju

Domček� 21


Učenici�u�izbornim�programima,�izvannastavnim�i�izvanškolskim�aktivnostima

Biti aktivan, uspješan i zadovoljanIVAN MARINOVIĆ: Moje dvije medalje

ANTONIO RUKAVINA: Zaljubio sam se u ovaj sport i ne mogu prestati trenirati

Antonio je pobijedio u disciplini savate combata (svibanj, Sv. Ivan Zelina)

Ivan sa svoje dvije medalje

Učenik sam COO-a Tomislav Špoljar gdje se osposobljavam za pomoćnog kuhara-slastičara. Predstavljao sam svoju školu na Državnom prvenstvu školskih sportskih društava Republike Hrvatske u Poreču od 1. do 3. 5. 2016. godine. Natjecao sam se u dvjema disciplinama: trčanju i bacanju kugle. U disciplini trča-nje na 80 m u konkurenciji od 42 natjecatelja osvojio sam 1. mjesto, a u disciplini bacanje kugle od 4 kg bio sam drugi u konkurenciji između osam učenika.

Sretan sam! Za svoju školu i za sebe osvojio sam dvije medalje - zlatnog i srebrnog sjaja. Lijepo ih je nositi oko vrata.

Bavim se borilačkim sporto-vima, savate, kick boks i klasični boks. Treniram u Savate boks klu-bu Omega. Borim se u kategoriji do 80 kilograma. Prošle sam godine

bio juniorski prvak u kick boksu. Natjecao sam se u disciplinama kick boksa: kick light i low kick. Treniram u Varaždinu tri godine, od upisa u srednju školu. U osnov-

noj školi trenirao sam već u 5. raze-du, ali me nije baš fasciniralo. Kada sam došao ovamo, upoznao sam trenera u svojem sadašnjem klubu. Zaljubio sam se u ovaj sport i ne mogu prestati trenirati. Treniram šest puta na tjedan. Ne razmišljam hoću li se nakon srednje škole na-staviti baviti tim sportom, ali sva-kako će mi ostati u srcu. Kad sam se ozbiljno počeo baviti savate bok-som i vidio što je to, nisam mogao odustati. Još uvijek nisam ušao u reprezentaciju, no mlad sam i nije mi to najvažnije, ali važno mi je tre-nirati i dalje. Imam puno energije, ne mogu ju svu potrošiti i ovo mi pomaže da se ispušem.

Bavim se time zato što to vo-lim i što me ispunjava.

22 Domček


Sviram bisernicu u orkestru Glazbene škole. Počeo sam svira-ti u drugom polugodištu sedmog razreda. Bit ću iskren, zato jer je u orkestru bilo lijepih djevojaka.

Nisam znao baš dobro svirati te sam otišao u Hrvatsko pjevačko društvo Zelina, a oni me nisu mo-gli primiti bez glazbene škole te su me uputili profesoru u Sesvete

koji me učio svirati. Kod njega sam položio dva razreda. Nakon toga premjestio sam se profesorima u Vrbovec te u Varaždin. Završio sam Osnovnu glazbenu školu i pripremam se za srednju koju pla-niram upisati sljedeće godine.

Pjevam i sviram u Zboru mla-dih Marija Bistrica. Počeo sam prije 4 godine. Bio sam sa svoji-ma na misi i išao sam ih pitati bih li mogao s njima svirati. Često na-stupamo na raznim događanjima i u crkvama. Kao mali svirao sam usnu harmoniku, ali nisam imao mogućnosti ozbiljnije učiti glaz-bu. Prigoda se pružila kasnije. Iako se nisam nadao, ipak se ba-vim glazbom. U mojemu je životu glazba na sve strane.

DANIJEL PAJUR: Iako se nisam nadao, bavim se glazbom

Danijel (u drugom redu desno) na probi orkestra Glazbene škole

David (sjedi lijevo) u ulozi domara u predstavi Dramske skupine

DAVID ADŽAGA: Šahist, folkloraš i glumac

Zanimljiva je priča o tome kako sam počeo igrati šah. Šah sam počeo igrati u vrijeme bo-ravka u bolnici. Satima sam igrao s dežurnim liječnikom kojem mogu zahvaliti što sada dobro igram.

Nastavio sam igrati u domu. Prošle sam se godine pridružio ša-hovskoj ekipi, kao rezervni igrač na državnoj Domijadi. Osvojili smo prvo mjesto. Ponovili smo to i ove godine! Uključen sam u Šahovski klub Varaždin gdje igram rekreativno, za dušu.

U Dramskoj sam grupi oko pet mjeseci. Na regionalnoj Domijadi osvojili smo drugo mje-sto. Plešem u folkloru od drugog razreda, a ove smo se godine plasirali na državnu Domijadu u Rovinju.

Šah, folklor i drama! Sve se može ako se hoće!

Domček� 23


Bavim se nogometom od 2011. godine. Golman sam i branio sam dvije godine u NK Koprivnica. Zatim sam se učla-nio u NK Slaven Belupo. Nakon dolaska u Varaždin imao sam previše obaveza te nisam stizao na treninge koji su bili dva puta dnevno. Odustao sam od profesi-onalnog nogometa i sada igram

rekreativno. Branim za jedan se-oski klub. Prošle sam se godine, kao član malonogometne dom-ske ekipe, plasirao na državnu Domijadu. Iako smo bili među za-dnjima, bilo je to lijepo iskustvo.

Član sam Izviđačke udru-ge Bijeli javor iz Koprivnice. U izviđačima sam već devet godi-na. Bilo je popularno u školama

i izgledalo je zanimljivo te sam se učlanio. Puno sam putovao s njima. Prošli smo gotovo cijelu Hrvatsku, a izdvojio bih boravak u Eko kampu u Puli koji je bio fi-nanciran sredstvima iz europskih fondova. Upoznajemo nove prija-telje i dobro se zabavljamo. Sve je to zabavno i zadovoljan sam svo-jim odabirom aktivnosti.

Članica sam Folklorne skupi-ne već treću godinu. Prije nisam voljela folklor, a počela sam se njime baviti na nagovor svojih prijateljica. Folklor će mi defini-tivno najviše ostati u sjećanju. Baš zato što je društvo odlično, pjevamo, plešemo i opuštamo se od školskih briga i učenja. Prošle godine naša Folklorna skupina nastupila je u emisiji Lijepom na-šom u Ludbregu, a koreografijom Baranje osvojili smo prvo mjesto na državnoj Domijadi. Kad upišem fakultet, namjeravam nastaviti plesati u nekom folklornom druš-tvu. Bavim se i fotografijom i to od 6. ili 7. razreda osnovne škole. Kad sam prvi put uzela fotoaparat u ruke, znala sam da je to za mene! Nastavit ću se baviti time ako us-pijem sve vremenski uskladiti.

Odbojku sam trenirala godi-nu dana u osnovnoj školi. Došavši u dom, predložila sam da se od-bojka uvede kao izborni program,

Lea (u sredini) sa svojim folklorašima Zdravkom i Matejom

LEA TOT: Folklor će mi najviše ostati u sjećanju

što se dolaskom psihologinje Martine i ostvarilo te sam i ov-dje nastavila trenirati. Prije dvije godine s našom Videoskupinom snimala sam film Balon, ptica i ja na temu ovisnosti koji je po-

BRUNO LUKAČ: Izviđač koji voli nogomet

Bruno (četvrti lijevo) u juniorskoj ekipi Slaven Belupa

bijedio na regionalnoj Domijadi. Sudjelovala sam na raznim na-tjecanjima. Sve će mi ostati u lije-pom sjećanju. Kad bi bilo mogu-će, vratila bih ove predivne četiri godine i proživjela sve ispočetka.

24 Domček


Sudjelovala sam s prijateljima iz svojega 4.H razreda Gospodarske škole Varaždin u EU projektu LADEER i u kon-kurenciji 293 škole iz 17 europskih zemalja osvojili smo prvo mjesto! Cilj projekta bio je osmisliti slogan na temu ljudskih prava, migracije, borbe protiv siromaštva, tole-rancije, zaštite okoliša i slično. Čini nam se da u vrijeme kad svi imamo prigodu na razne načine pokazati ono što jesmo, kao da sve manje prihvaćamo one koji su dru-gačiji, a upravo su naše različitosti ono što obogaćuje svijet u kojem živimo.

Napravili smo videouradak kojim smo željeli poslati poruku: Don’t let your eyes co-ver your heart with judgement (Ne dozvoli da ono što tvoje oči vide prekrije srce osudom), što je bilo dovoljno za prvo mjesto koje ravnopravno dijelimo s još četiri uratka. Svojim sudjelovanjem u projektu i izra-di videouratka pridonijela sam pobjedi i zbog toga sam ponosna. Monika (sjedi u sredini) sa suradnicima na filmu

MONIKA KUZMIĆ: Ne dozvoli da ono što tvoje oči vide prekrije srce osudom

Učenik sam Druge gimnazije Varaždin. Treniram nogomet već osam godina. Prvo sam trenirao u Ivančici pa u Varaždinu i sada u Zavrču u Sloveniji. Kadet sam i u stalnoj sam postavi. Naporno mi je jer tek kad se vratim s treninga, navečer idem učiti, ali sve stignem. Imam tre-ninge 4 puta tjedno i vikendom utakmicu. Jako volim nogomet i zato uspijevam. Osvojio sam nagrade na malonogometnim turnirima. Dvije sam godine bio najbolji strijelac u Cvetlinu, u Ivancu sam bio proglašen za najboljeg igrača i na turniru u Zelini bio sam najbolji strijelac.

Uključen sam i u nogometnu ekipu u domu. Išao sam na Domijadu u prvom razredu, osvojili smo prvo mjesto na regionalnoj Domijadi.

Zahvaljujući nogometu krajem svibnja kao član nogometne ekipe Druge gimna-zije Varaždin idem u Francusku (Lille) na Europsko školsko nogometno prvenstvo gdje ćemo predstavljati Hrvatsku. Zbog treninga ne treba zanemariti školu. Nakon gimnazije planiram studirati medicinu, a nogomet igrati koliko god budem mogao. Silvio je igrač NŠ Zavrč

SILVIO KOSTANJEVEC: Planiram studirati medicinu i igrati nogomet

Domček� 25


Bavim se pisanjem pjesama, za sebe, ali i za druge. Isto tako i pjevam. Vikendom vrlo malo vre-mena provodim s obitelji jer če-sto imam nastupe u humanitarne svrhe. Recimo, pjevam u vrtiću i sav novac koji zaradim ne uzi-mam za sebe, već darujem djeci kojoj je potreban! Time sam po-mogla u obnovi škole i izgradnji vrtića u svojem selu Peterancu.

Planiram izdati knjigu pje-sama. Napisala sam pjesmu za glazbenu skupinu Begini. Pjesma se zove Za sve moje bivše. Članica sam i Udruge žena Hrvatsko srce Peteranec. S njima također nastu-pam i izrađujem razne rukotvo-rine. Pjevam od 5. razreda. Bila sam na pjevačkom natjecanju u

Pohađam Elektrostrojarsku školu, zanimanje tehničar za raču-nalstvo. Aktivnosti su u koje sam uključen u domu Dramska grupa i Šah. U šahu sam osvojio prvo mje-sto na državnoj Domijadi dvije godi-ne za redom. Kad sam došao u dom, znao sam samo kako se povlače fi-gure, ostalo me naučio profesor An-đel (otvaranja, središnjice i završni-ce) i stariji članovi Šahovske grupe uz popratnu šahovsku literaturu.

Prošlu sam godinu plesao u folkloru i isto smo bili državni prvaci. Od četiri godine školova-nja dvije sam proveo u Učeničkoj zadruzi. Uredio sam stolac salvet-nom tehnikom, njega smo također predstavili na Domijadi.

Rekreativno se bavim trča-njem i plivanjem. Sve ove aktiv-nosti ne smetaju mojem škol-skom uspjehu jer se time bavim u slobodno vrijeme i korisno ga

LUCIJA GODEK: Sve što radim, volim i važan je dio mojega života

Lucija na nastupu

Dino, zaljubljenik u šah

Novigradu i to s bronhitisom, ali unatoč svemu sam pobijedila. Bila sam i na natjecanju iz oper-nog pjevanja gdje sam osvojila 1. mjesto! Planirala sam se prijaviti na show The Voice, ali vremenski ne stignem. Za Varaždinsku bi-skupiju radila sam mozaik pape. Osvojila sam 7. mjesto od 150 na-tjecatelja. Bavim se i šivanjem! Prvo sam šivala za lutke. Zatim sam upisala smjer modni tehni-čar kako bih se mogla nastaviti time baviti. U domu sam uključe-na u Novinarsku družinu i vjež-bam jogu. Sve ovo volim i to mi je važan dio života. Ne bih mogla izdvojiti što me najviše ispunjava i što mi najviše znači.

DINO ŠOKEC: Isprobajte domsku vibru i budite aktivni

iskoristim. Time si popunjavam dan. Preporučio bih učenicima u domu da se ne zatvaraju u četiri zida, da malo isprobaju domsku

vibru i da budu aktivni. Odgaja-telji nisu strašni kao ni domske aktivnosti. I na kraju, osjećam se sretno i zadovoljno.

26 Domček

Učenica sam Prve gimnazije i Glazbene škole u Varaždinu. Prije sam bila uključena u puno aktivno-sti, a kako sada pohađam dvije škole, to fizički više nije bilo moguće te sam odabrala ono što mi je naj-draže. To su sve orkestri. Puhački orkestar općine Donji Kraljevec, Gradski puhački orkestar Čakovec i Orkestar HŽ-a Varaždin. Sviram klarinet.

Od ove sam godine u Učeničkom domu, prošle sam putovala. Bilo je iscrpljujuće. Sada putujem na probe u Čakovec i Donji Kraljevec. U orkestrima je oko 40-50 članova i većinom su to dečki. Ženski su instrumenti većinom flauta i klarinet, dok muški najčešće sviraju trubu, trombon, tubu. Puno putu-jemo na nastupe. Bila sam nedavno u Szigetvaru u Mađarskoj s orkestrom iz Čakovca. Imali smo na-stup u povodu Dana Nikole Šubića Zrinskog. Na natjecanja idem samo s varaždinskim orkestrom i to svake druge godine. Volim se baviti svime ovime i zato mi nije teško ni naporno. Volim glazbu i time bih se htjela baviti u životu, ali nisam sigurna što se može dogoditi za nekoliko godina pa ne želim napu-stiti gimnaziju. Nekad je jako naporno, ali većinom uspijevam sve uskladiti. Pomaže mi za glazbenu ško-lu jer vježbam za nastup i dobro je za kondiciju. Za sada mi je u planu upisati se na Glazbenu akademiju, smjer klarinet.

Nastup s Puhačkim orkestrom Općine Donji Kraljevec. (Glorija je prva lijevo u donjem redu)

GLORIA KOVAČ: Dvije škole i tri orkestra JOSIPA OVČAR: Igram nogomet!

Igram nogomet. I to u ženskom Nogometnom klubu Podravina iz Ludbrega. S njima igram od prošle godine, ali u nogometu sam od 2012. go-dine. Baš nam i ne ide što se tiče rezultata, ali je osjećaj dobar. Čak smo zadnju utakmicu i pobi-jedile! U prvoj je postavi 12 nas djevojaka. U po-ziciji sam stoperke. Treninzi su nedjeljom popod-ne. Imamo trenera.

Treninzi su mi bolji i zanimljiviji od utakmi-ca. Sve u svemu, namjeravam trenirati i dalje jer je to nešto što volim.

Josipa u vrijeme upisa u dom


Mia Cvetinić

Domček� 27

Od kada volontirate i na kojim poslovima?

Ivana: Volontiram otpri-like godinu i pol, radila sam u Socijalnoj samoposluzi na podjeli hrane, sudjelovala u razgovorima te u prikupljanju namirnica u tr-govačkim centrima.

Petra i Lucija: Volontiramo od prosinca. Uključene smo u po-slove podjele i popisivanja namir-nica i korisnika te u trgovačkim centrima.


Humanost

Lijepo je kad netko dođe do tebe, stisne ti ruku i kaže: Svaka čast!

Mihael i Gabrijel pomažu kod zamjene boca

Dobar je osjećaj htjeti i uspjeti

nekome pomoćiDobar je osjećaj htje-

ti i uspjeti nekome pomoći. Osjećamo se dobro. Vijeće učenika u kojem su ove škol-ske godine Marijana Baniček, Renata Trčak, Lucija Šantić, Ivan Sambolec, Nikola Lenardić, Petar Benko, Ivan Poljak, Lea Tot i Ante Malbašić s voditeljicom psi-hologinjom Martinom rado se uključuje u humanitarne akcije te u ostala događanja organizirana u domu pa svo-jim primjerom potiču i druge učenike na aktivnost. Tako smo svi mi u domu, potaknu-ti akcijom Vijeća učenika, sakupljali i prodavali plastič-ne boce, a za zarađeni no-vac kupili smo namirnice za Socijalnu samoposlugu Kruh sv. Antuna Varaždin. Učenici 4. odgojne skupine pridruži-li su se novčanim prilozima. Pomogli smo onima koji ne-maju ili imaju premalo sred-stava za život. A to je stvarno dobar osjećaj!

To nije sve. Suradnju sa Socijalnom samoposlugom nastavljaju i naši volonteri. Pomažu u prikupljanju namir-nica u trgovačkim centrima te u sortiranju i podjeli namirni-ca u samoj samoposluzi.

Vijeće učenika poziva nas da i dalje sakupljamo boce. Zašto ne? Dobro ćemo se osje-ćati. I kao humanitarci i kao ekolozi. Tko želi, taj i uspije! Pridružite nam se.

Učenički dom i Socijalna samoposluga surađuju i pre-ko naših volontera. Svoje slo-bodno vrijeme i naše učenice provode pomažući socijalno ugroženima. Povremeno po-mažu Leon Orak, Marija i Jasmina Horvat, a redovito volontiraju Ivana Jelak, Petra Šafarić, Lucija Skrasigna, Jelena Cik i Renata Trčak. Govorile su o tome.

Petra, Ivana i Lucija na volontiranju

28 Domček


Jelena: Volontiram od dru-gog razreda srednje škole. Otkad sam u Socijalnoj samoposluzi, radila sam na podjeli namirnica, zapisivanju korisnika za sljedeću podjelu, na razgovorima za pro-duljenje kartice, na dijeljenju i pakiranju hrane u pakete.

Renata: Uključila sam se u rad prije dva mjeseca. Ne radim s korisnicima već na sortiranju na-mirnica.

Kako ste počele volontirati i tko vas je nagovorio?

Ivana: Prijateljica je volon-tirala i predložila mi da idem s njom. Svidjelo mi se i odlučila sam nastaviti volontirati.

Petra: Odlučila sam volonti-rati prigodom prezentacije rada Samoposluge u domu, a moj su primjer slijedile i Lucija i Renata.

Jelena: Počela sam volontirati na nagovor svojega vjeroučitelja. Na satu vjeronauka održao je prezenta-ciju o Socki i tako me zainteresirao.

Kakav je osjećaj biti volonter? Ivana: Osjećam se ugodno i

dobro kada to radim, razgovaram s ljudima i upoznajem nove ljude, spoznajem kako je nekima situaci-ja teška, da nije svima lako u životu i da im je potrebna pomoć. U tom radu treba i puno strpljena s ljudi-ma te ujedno učiš i biti strpljiv.

Petra: Slažem se s Ivanom i dodajem da je volontiranje dobro za živce, djeluje smirujuće. Ekipa u Socki je super i lijepo je raditi s njima.

Lucija: Osjećaj je dobar, uvijek je lijepo kad nekom pomogneš, smirujuće je i korisno za živce, a i lijepo je pomoći drugima.

Jelena: Osjećaj je odličan jer znaš da svojim radom pomažeš ljudima kojima je to potrebno.

Možete li izdvojiti koji poseban događaj vezan uz volontiranje?

Ivana: Lijepo je kad netko dođe do tebe, stisne ti ruku i kaže

svaka čast što to radiš, to mi se dogodilo nekoliko puta i onda sam ostala stvarno zadivljena. Ima ljudi koji to cijene, ali i onih koji su nezahvalni.

Lucija: Da, upozorili su nas da možemo očekivati nezahval-nost i nezadovoljstvo pojedinih ljudi. Rekli su nam da je to dio ovog posla i da se ne obaziremo.

Jelena: Svi su mi događaji ve-zani uz volontiranje dragi.

Petra: Ostalo mi je u sjećanju kada me jedna jedva pokretna starija žena pozvala da idem s njom u trgovinu i uz moju je po-moć kupila opremu za bebe.

Lucija: Ponekad, kada priku-pljamo namirnice u trgovačkim centrima, nailazimo i na ljude

koji nas samo pogledaju i prođu, imaju predrasude te misle kako to ide onima koji ne žele raditi ili su alkoholičari. A to nije tako.

Tko su najčešći korisnici socijal-ne samoposluge?

Ivana: Ima dosta beskućnika i Roma. Puno je različitih sluča-jeva, o svakome bi se dala ispriča-ti priča. Nažalost, sve je više onih kojima je potrebna naša pomoć. U početku je bilo stotinjak kori-snika, a sada ih je već oko 1000.

Jelena: Stariji ljudi bez prima-nja ili s malom mirovinom, neza-posleni te obitelji s više članova.

Imate li kakve pogodnosti za-hvaljujući volontiranju?

Ivana: Rad u Socki pomaže nam da se naučimo otvoriti te ste-ći samopouzdanje. Učimo razgo-varati s ljudima. Tamo se nakon napornog dana u školi odmorimo.

Jelena: Dovoljna je pogod-nost to da vidiš nasmijane ljude.

Lucija: Prigoda je to da vidi-te kako ima puno dobrih ljudi, da sretnete stariju baku koja sebi kupi neku sitnicu, ali donira i nama te se ispričava što nije mogla dati više. Lijepo je vidjeti darivanje od srca. Ili primjer malog djeteta kojemu roditelji daju da nam donese neku namirnicu. Sigurna sam da dijete koje roditelji potaknu da daje od srca, uči kako biti dobar čovjek.

Monika Bukvić

Jelena, Petra i psihologinja Martina donijele su našu donaciju u Socijalnu samoposlugu

Zahvalnica Socijalne samoposluge

Domček� 29

I ove smo godine maturante pitali kako im je bilo u domu. U ovoj ih je generaciji 47. Ovisno o zanimanju bili su u domu tri ili četiri godine, a neki i manje jer su u dom došli u kasnijim razredima.

Većina učenika zadovoljna je izborom škole i zanimanja. Nakon završene srednje ško-le većina želi upisati određeni

Maturanti 2016.

Kad�se�prijatelji�rastaju

Ispraćamo još jednu generacijufakultet, dok se ostali odmah nakon završenog srednjeg ob-razovanja planiraju zaposli-ti. Prepoznali su i navode kao prednosti boravka u domu to što su bliže školi što ujedno zna-či da ne moraju svakodnevno putovati, imaju više vremena za učenje, mogu duže spavati i upoznaju mnoge nove prijatelje. Jedna od najvećih prednosti jest proces osamostaljivanja.

Kao moguće nedostatke ma-turanti su naveli gašenje interne-ta već u 23:30! Nekima od njih nedostaju obitelj i prijatelji kod kuće, no neki misle da nedostata-ka nema. Maturanti su bili aktivni i radili su u izbornim programi-ma, a to su šah, nogomet, novi-narska, joga, teretana, folklor, stolni tenis, dramska... Kao doga-đaje u domu koje će dugo pamtiti navode Domijadu, no većina njih ističe da će dugo pamtiti cijelo vrijeme provedeno u domu.

Poručuju ostalim učenici-ma da dobro iskoriste vrijeme školovanja koje provode u domu jer je to jedan predivan period odrastanja, upoznavanja novih prijatelja i mogućnost za razvi-janje samostalnosti. Izdvojili smo neke od poruka.

Josip Podravec: Poručio bih učenicima neka samo uživaju dok još mogu jer jednom kad završe ško-lovanje i krenu raditi, više neće biti zezancije i svega kroz što sad prolaze.

Mihaela Nežak: Učite! Zato ste i ovdje. Udaljeni ste od roditelja i imate više slobode, ali nemojte to krivo protumačiti i iskoristiti.

Ostali učenici žele sreću mla-đim generacijama, a i mi također. Želimo vam, dragi naši maturan-ti, puno sreće i uspjeha u životu!

Lucija Godek

Najmaturanti Marijana i Ivan

Maturanti Antonio i Mihaela

Večera za maturante

30 Domček

Maturanti 2016.

Kao što se kucanjem sata odbrojavaju minute, tako ste i vi odbrojavali vrijeme do kraja. Dragi maturanti, imali ste mnoge uspone i padove da biste stigli do ovoga gdje ste danas. Radili ste mnogo, razvijali svoje sposobno-

sti, borili se da biste ispunili svoje zadatke i savladali mnoga iskuše-nja. Smijali ste se, plakali, istra-živali misterij života i prihvatili sve ostalo. Sad vas očekuje nov i nepredvidljiv ostatak putovanja i mi vam želimo mnogo uspjeha

u daljnjem školovanju i u odabi-ru vašega životnog poziva. Bez obzira kamo vas životni putovi odveli i bez obzira što ćete raditi u životu, budite i dalje odgovorni, plemeniti i pametni sretni ljudi!

Mateja Mađerek

Za naše maturanteU�svečanom�ruhu

Valentino i Martin

Mateja

Ana i Marija

Petar

Josip i David

Gabriela

Domček� 35

Gostovanje

Zašto baš Afrika? Vanja je dugo proučavala afričku povijest i učila o njenim znamenitosti-ma, kulturi, glazbi, plemenima i raznim običajima, no najviše je se dojmila njena burna, žalo-sna i teška prošlost te suvreme-ni problemi, borba s HIV-om, neadekvatna zdravstvena skrb i milijuni neželjene djece od ko-jih mnoga umiru još pri porodu. Upravo sve te tragedije učinile su Ugandu jednom od najsiromaš-nijih zemalja na svijetu i unaza-dile ju nekoliko desetljeća.

Osim tužne i teške povije-sti sve ostalo što je Vanja čitala i slušala o Ugandi i ljudima tamo bilo je divno. Ugandu nazivaju i Pearl of Africa zbog njenih nevje-rojatnih prirodnih ljepota. Ljudi

su uvijek bili opisani kao jako prijateljski raspoloženi i pristu-pačni, a kada je tražeći volonter-ske programe naletjela na NGO Whisper, odluka je bila donesena.

Inicijalna ideja bila je da osta-ne u Africi dva mjeseca, ali već nakon prvog tjedna provedenog tamo postalo joj je jasno da je dvo-mjesečni boravak prekratak ukoli-ko se zaista želi ozbiljno angažira-ti i pomoći napaćenoj djeci, tako da je ostala punih osam mjeseci.

Stigavši u Afriku, prvo joj je odredište bilo sirotište Whisper. Whisper se nalazi u istočnoj Ugandi u selu Mutai. U to vrije-me u sirotištu je bilo 26 djece, dio njih na rehabilitaciji, a dio zbog toga što su bili siročad. Djeca naj-više vremena provode u školi ili

vrtiću i na socijalizaciji, a ostatak vremena se igraju.

Kako izgleda radni dan u siro-tištu? Vanja se budila oko 05:45, u 06:00 je dolazila u sirotište i bu-dila djecu, no navodi da se veći-na njih probudila i sama. Djecu kupaju prije doručka, a to zbog nestašice vode izgleda tako da se voda uzima iz kante i lončićem polijevaju djecu. Zatim kreće da-vanje tableta onima koji su na terapiji. Oko 07:30 slijedi doručak nakon kojeg starija djeca kreću u školu, a oni mlađi u vrtić. Puno se radi na socijalizaciji. Vanja je povremeno i predavala u njiho-voj školi matematiku i engleski. Obilazili su obitelji djece iz si-rotišta, one djece koja su imala obitelj. Kada je radila na terenu, uglavnom je pružala prvu pomoć oboljelima i uklanjala parazite s tijela, tzv jiggere.

Volonterka�godine�grada�Varaždina

Vanjina AfrikaVanja Matković proglašena je volonterkom godine grada

Varaždina i časopisa Cosmopolitan. Volontirala je osam mjeseci u Africi. O svojim iskustvima i dojmovima govorila je našim učenicima.

Volonterka Vanja Matković

Vanja s djecom u dobrom raspoloženju

36 Domček

Gostovanje

Uvjeti života u Ugandi prilič-no su loši, zdravstvena je skrb sla-ba, a i standard je toliko nizak da masa ljudi umire samo zato što si ne može priuštiti transport do bolnice. U osam mjeseci koliko je provela u istočnoj Ugandi, pro-živjela je mnoge divne ali i jako tužne trenutke. Tek tamo u Africi shvatila je koliko je krhak ljudski život i koliko je malo vrijedan u velikoj neimaštini.

Ispričala nam je:Jedne noći, dok sam spavala

na podu u državnoj bolnici i nadzi-rala bebu spojenu na uređaje, zbog nevremena nestalo je struje. Samo te noći na jednom odjelu umrlo je sedam beba. Jednom su nas zvali iz prilično udaljenog sela da su pro-našli napuštenog četverogodišnja-ka s infekcijom u ustima, ali nisu točno znali o čemu se radi. Obećali smo doći do njih i odvesti dječaka u bolnicu, ali dva sata kasnije nazvali su nas i rekli da je dijete umrlo, a ne

znaju uzrok smrti. Nažalost, tragič-ne priče i sudbine tamo su dio sva-kodnevnice i htjela ja to ili ne, mo-rala sam očvrsnuti i prihvatiti da je to realnost u Ugandi.

Za vrijeme boravka tamo pijem vodu iz bunara, lice, kosa i odjeća stalno su puni prašine, razni insekti izboli su me nebrojeno puta, hrane u selima i bilo je i nije bilo. Dvaput sam preboljela malariju, brucellu, typhoid, parazite u želucu zbog čega sam se grčila u bolovima, bila hospitalizirana, no iskreno, osjeća-la sam se sretnijom nego ikad prije u životu! Kada sam bila potpuno premorena i bilo mi je dosta svega, sjetila sam se nekih beba kojima smo doslovno spasili život te kako sam se osjećala kada sam ih prvi put primila u ruke, onako izgladnjele, bolesne i nemoćne, a nakon nekog vremena ih gledala kako puze po-kraj mene.

Potrebe su velike, srećom sve je više ljudi voljno pomoći, a mi volon-teri dajemo sve od sebe da ta pomoć tamo i stigne. Svakog dana rađaju se potpuno zdrava djeca koja zbog ne-imaštine obolijevaju i izgladnjuju, a mnoga od njih umiru zbog neu-

hranjenosti. Bijeda zemalja Trećeg svijeta često se ignorira, vjerujem da se slažete da svako dijete zaslu-žuje hranu, vodu, sklonište i barem osnovnu zdravstvenu skrb te osnov-no obrazovanje.

Posljednjih mjesec dana bo-ravka u Africi Vanja je iskoristila za putovanje Ugandom i susjednim zemljama Kenijom i Ruandom. Željela je vidjeti točno određe-na mjesta. Mjesta koja je posje-tila u Ugandi bila su glavni grad Kampala, rijeka Nil, selo Bukalenzi Bugade, Itanda slapovi, Nacionalni park Q. Elizabeth, jezero Edward, Sippi Fals koji se nalaze uz granicu sjeveroistočne Kenije.

Posjetila je i Keniju i to Mount Keniju, plemena Masai i Somburu, grad Maralal. Bila je u safari šetnji u Maasai landu. Jela je njihovu hranu i živjela njiho-vim načinom života.

Na kraju nam je Vanja rekla: Volontiranje me jako promijenilo i ojačalo. Toliko siromašnih ljudi, a toliko dobrih i sretnih! Puno sam više dobila nego što sam dala!

Lucija Godek

S djecom u sirotištu

U sigurnim rukama

Domček� 37

Gostovanje

Recite nam nešto o Kavaliri-ma. Koliko dugo nastupate zajed-no i što vas je potaknulo na oku-pljanje? Jeste li mijenjali članove sastava od osnivanja do danas?

Sastav Kavaliri ove godine slavi 20. godišnjicu rada. Godine 1996. ozbiljnije smo se počeli ba-viti glazbom. Tijekom proteklih godina mijenjali smo sastav, neki su članovi otišli, neki došli, ali ko-stur je sastava ostao isti. Iza nas

je pet albuma. Česta prisutnost na zabavama gdje se sviralo i želja da i mi sami zasviramo potaknula nas je na okupljanje. Na početku smo svirali za svoju dušu, a kasni-je za potrebe izvođenja poznate predstave Bednjanska ženidba. Na neki su nas način zadužili kolege iz KUD-a čiji smo članovi bili, budući da su stariji muzičari zbog zdravstvenih razloga trebali zamjenu. Odredili su za svakoga

Ambasadori�bednjanskoga�kraja

Učimo mlade zdravoj i dobroj glazbi

Tko su Kavaliri? Cimbulaško violinski sastav iz Bednje koji nje-guje autohtonu glazbu bednjanskoga kraja. Zaštitni su znak Kavalira upravo pjesme ispjevane na bednjanskom govoru koji se ubraja među najzanimljivije, najmelodičnije i najkompliciranije govore kajkavskoga narječja. (izvor www.bednja)

Uglavnom su samouki s nešto malo glazbenog obrazovanja. Svaki od njih svira više instrumenata. Nije im problem prebaciti se s klavijatura na cimbale, dobro pjevati i uz put svirati violinu, zamijeniti bajs bubnjevima ili violinu bas gitarom. U kombiju pre-punom raznih instrumenata putuju Lijepom Našom, a i šire, pro-movirajući običaje i narječje bednjanskoga kraja.

Oni su: Tomislav Žirovec, cimbule (harmonika); Mladen Jagarinec,

violina; Ivan Hranj, kontrabas (bajs); Danijel Dubovečak, kontra-viola i bugarija i Danijel Češnjaj, violina.

Bila je čast upoznati ih i razgovarati s njima.

Dobra vam Bednjanska večer!

Pozdravom iz naslova voditeljica Lucija Skrasigna obratila nam se u srijedu 30. 3. navečer. Bednjanska večer u domu! Rekli bi Bednjanci – konačno! Kako je došlo do toga druženja? Povod je bio prijedlog članice Novinarske družine Monike Bukvić da ugostimo Kavalire.

Ideja o dolasku Kavalira u naš dom pretvorila se u ide-ju o večeri riječi i pjesme o bednjanskom kraju i jeziku. Za Kavalire nije bilo nimalo dvojbe. Rado su se odazvali našem pozivu i tako razveseli-li ne samo domske Bednjance već i druge ljubitelje njiho-ve glazbe. Nakon uvodne pjesme u izvedbi Kavalira pogledali smo film pod nazi-vom Kamo ide Bednja, na bed-njanskom Kum ida Bednjo. O bednjanskom govoru, kajkav-štini koju rijetki razumiju, te važnosti njegovanja našega materinskog jezika govorila nam je profesorica hrvatsko-ga jezika Valentina Šinjori, voditeljica Centra izvrsnosti za hrvatski jezik Varaždinske županije. Čuli smo nakon toga pjesmu Nujilijepši kema-uček svieto kavalira Danijela Češnjaja koju je recitirala učenica Petra Brezni.

Poslastica večeri bili su Kavaliri koji su nas odu-ševili pjesmom i svirkom! Atmosfera je bila odlična! Publika je zdušno pjevala s njima, a i zaplesalo se! Hvala za prekrasnu večer u kojoj smo iznova shvatili kako čo-vjek ne smije zaboraviti tko je i gdje su mu korijeni.

Kavaliri – samo za nas!

38 Domček

Gostovanje

od nas po jedan instrument i re-kli – svirajte! Počeli smo svirati amaterski, a kasnije se to razvilo u poluprofesionalnost.

U svojim pjesmama njegu-jete bednjanski govor. Recite nam nešto o tome. Kako publika izvan bednjanskog kraja prihva-ća vaše pjesme?

Mi pjevamo na izvornoj hab-delićevskoj prakajkavštini koja je pod zaštitom UNESCO-a kao nematerijalno kulturno dobro. Sviranje u predstavi Bednjanska ženidba inspiriralo nas je za rad na našim pjesmama. Dobili smo volju napraviti svoju pjesmu, pje-smu na tom narječju. Iz početka je bilo teško, ljudi nas nisu pri-hvaćali ozbiljno već s podsmjehi-vanjem tako da je i nama samima bilo ponekad neugodno pjevati na bednjanskom. Više smo pje-vali na književnom i razumljivom kajkavskom. Ljudi nisu ni ple-sali ni pjevali jer nisu razumjeli o čemu se u pjesmama govori te smo zbog toga osjećali neku vrstu nelagode. Kada smo nosili svoju prvu kazetu na radio, vratili su nas doma uz komentar neka to slušamo na Bednji, da bi nas već nakon pet godina sami zvali da dođemo sa željom da nas ugoste. U Bednji je bilo ljudima drago što sviramo pjesme na našem dijalek-

tu, ali najteže je bilo uspjeti doma. Kad uspiješ doma, onda si uspio! Danas, nakon 20 godina možemo reći da je općina Bednja veoma ponosna na nas i da smo postali ambasadori bednjanskog kraja.

Jeste li i druge potaknuli na njegovanje bednjanskog izriča-ja? Što mislite koliki je vaš do-prinos u očuvanju bednjanske kulturne baštine?

Mi sami nismo toliko pota-knuli druge da njeguju bednjan-ski jer iza nas, nažalost, nema puno onih koji bi nas slijedili. No, potaknuli smo druge sastave da njeguju svoje domaće narječje. Pojavili smo se na festivalima sa svojim dijalektom koji je potpu-no drugačiji i bili smo zamijeće-ni, prepoznati po tome što smo originalni. Nakon nas i drugi su počeli pjevati na svom narječju kao na primjer Foringaši, Ivanečki Podvinčani koji se prije nas to nisu vupali. Na neki smo im način dali vjetar u leđa.

Osvojili ste veći broj prizna-nja i nagrada. Koje biste izdvojili i koja su vam najdraže?

Najdraža nam je nagrada sva-kako Porin 2014. godine koji smo dobili za folklorni album godine. To je kruna naše karijere i zahva-la za sav trud koji smo uložili u

tih dvadeset godina. Neki glaz-beni urednici na hrvatskoj estra-di, na Hrvatskoj televiziji i radi-ju, radiju Krapini prepoznali su nas, ohrabrivali nas i davali nam veliku podršku. Mazili su nas i pazili. Pobijedili smo u Pitomači, promocije su nam bile na prvom programu HTV-a, gostovali smo u glazbenim serijalima, npr. u emisiji Lijepom našom, a i danas je tako. Bili smo na Brodfestu, Festivalu kajkavskih popevki u Krapini. Kada smo prvi put su-djelovali na Festivalu kajkavskih popevki u Krapini, koji smo doživ-ljavali kao festival više razine i za-mišljali kako bi bilo odlično tamo svirati, nismo mogli vjerovati da se to i ostvarilo. Dobili smo po-zivnicu od Siniše Leopolda da se sami prijavimo i nastupimo s pje-smom koju odaberemo. To nam je velika pohvala svih urednika i glazbenih stručnjaka.

Koliko ste albuma pjesama izdali do sada? Koji vam je od njih najdraži?

Izdali smo pet albuma, a naj-draži nam je prvi, bez obzira što je zadnji osvojio Porina. Prvi, Baurico (po naslovnoj pjesmi), radili smo s najviše ljubavi i žara. Kad smo dobili prvu snimku u studiju, nismo ju mogli prestati preslušavati. Bilo je to veliko uz-

Pjevalo se i plesalo s Kavalirima

Domček� 39

Gostovanje

buđenje. Zadnji album Šuoštor nam je isto jako drag jer smo nji-me osvojili Porina, a to nije tek tako.

Gdje i u čemu pronalazite in-spiraciju za svoje pjesme?

Inspiraciju pronalazimo u zagorskim bregima, u ljubavnoj tematici, svakodnevnom životu. Naše su pjesme ili lirske balade, ili pjesme o zagorskom kraju, ili pjesmice šaljive tematike. Sve više sviramo šaljive pjesme zato što ih ljudi dobro prihvaćaju i jer osjećamo da im je dosta ozbiljno-sti. Uglavnom, one bolje prolaze, dobro se slažu s bednjanskim go-vorom koji je sam po sebi komi-čan i ljudima simpatičan.

Za koju publiku svirate?Publika nam je veoma šaro-

lika. Eto primjera - danas smo tu kod vas u Učeničkom domu sa srednjoškolcima, a prije dva tjed-na svirali smo u staračkom domu. Imamo široki spektar publike. Nastupali smo i u vrtiću. Sve više nas slušaju djeca mlađeg uzrasta koja vole brzi tempo i šaljivi tekst naših pjesama. Nažalost, danas sve manje djece govori bednjan-ski pa nas usreći kada slušaju pje-sme na bednjanskom. Malo je lju-di ostalo na Bednji, mladi odlaze, sve je manje djece, a i oni koji ostaju rijetko govore bednjanski.

Sreća je što u osnovnoj školi u Bednji postoji izborni predmet bednjanskog narječja te mo-gućnost da djeca uče svoj govor. Glazba je ta koja najviše dopire do ljudi tako da ćemo i mi sigurno pridonijeti očuvanju toga govora.

Kako usklađujete posao i glazbenu karijeru?

Teško. Pokušavamo. Prilago-dili smo si poslove tako da može-mo raditi jedno i drugo. Jedanput je to lakše, drugi put malo teže.

Dosta je naporno jer je tu i obi-telj i druge obaveze. Glazba nam uzima dosta slobodnog vremena koje bismo mogli provesti s obite-lji, ali nam nije žao zato što to što radimo dušom i srcem. Radimo sve više i to, naravno, ima svoju cijenu.

Koji su vam planovi za bu-dućnost?

Planovi za budućnost? Iskreno, nemamo plan da posta-nemo i budemo velike estradne zvijezde. Mi smo onakvi kakvi smo sad bili od početka i želimo takvi i ostati. Radimo kako radi-mo, volimo to što radimo i uži-vamo u tome. Traženi smo. Eto, za Novu godinu idemo svirati u Toronto u Kanadu. Drugi put nas već tamo zovu i to iz Hrvatsko - kanadskog društva Zagorje. Uglavnom nas zovu starije ge-neracije naših iseljenika koji na-stoje održati vezu s domovinom. Mladi pomalo gube taj osjećaj.

Što mislite o glazbenom uku-su mladih? Što biste im preporu-čili za slušanje?

Glazbeni ukus mladih je ve-oma različit. Sviramo puno puta u klubovima kamo dolaze mlađe generacije i to različitog obrazo-vanja. Traže nas da sviramo dru-gačiji tip glazbe od one koju inače sviramo te se tamo i mi moramo prilagoditi zahtjevima publike. Time nismo baš oduševljeni, zato što ne sviramo cajke i pokušava-mo to izbjeći. No, nažalost, mladi to traže. Nije nam drago to vidje-ti. Ima puno hrvatskih pjesama ili stranih koje su kvalitetnije i bolje. Pokušavamo na neki način odga-jati mlade u zdravoj, dobroj glaz-bi. Vjerovali ili ne, dogodi se da prođe noć bez ćirilice, a mladi su se dobro zabavili. To nam je cilj.

Što biste poručili mladima danas?

Odaberite svoj put, budite svoji i ne odustajte! Na našem primjeru može se vidjeti da se upornost isplati. Govorili smo jedni drugima da će to što radimo jednog dana nešto značiti i došlo je do toga. Polako i jako sporo. Poanta je da, ako si svoj, radiš marljivo i uporan si, ostvaruješ nešto što se ne može srušiti pre-ko noći. Na početku su nas našeg puta ismijavali, a sada nas traže. Upornost i ustrajnost se definitiv-no isplate. Želimo mladima po-slati takvu poruku. Budite uporni i marljivi i zvijezde su vaše!

Marijana Baniček i Monika Bukvić

Petra Brezni recitira na bednjanskom

Profesorica Šinjori govori o bednjanskoj prakajkavštini

40 Domček

Gostovanje / Susret s poviješću

Saznali smo da u našoj blizini živi čovjek koji je načinio idejno rješenje i projektirao vodotoranj. Riječ je o doc. dr.sc. mr.sc. Mateju Meštriću, dipl. ing. građevine. Susreli smo se s njim u Novom Marofu gdje sada živi i proveli vrijeme u zanimljivom razgovoru.

Projektant ste vukovarskog vodotornja. Kako je do toga došlo i čemu je vodotoranj tada služio?

Vodotoranj u Vukovaru osmišljen je u početnoj fazi kao regulator opskrbe vodom pod-ručja Borovo-Vukovar-Vinkovci. Studije i projekti bili su po-vjereni projektnom poduzeću Hidroprojekt iz Zagreba gdje sam se, kao njihov stipendist, zaposlio odmah nakon studija. Na projek-tu je radila grupa stručnjaka, a usvojeno je idejno rješenje koje sam izradio ja sa suradnicima. Za projektiranje vodotornja bio sam inspiriran vodotornjevima u Kuvajtu i Švedskoj, a nacrte za njih upoznao sam u Njemačkoj gdje sam šest mjeseci bio na spe-cijalizaciji. Dugo sam radio na tom projektu. Biralo se između triju ponuđenih projekata i moj su odabrali kao najbolji.

Izgrađen je 1968. godine, vi-sok je 50 metara. U to vrijeme, s kapacitetom rezervoara od 2200 kubnih metara, bio je među naj-

većim građevinama te vrste u Europi. Do Domovinskoga rata na vrhu je bio restoran s koje-ga se pružao krasan pogled na Vukovar, Dunav i okolicu.

Kako ste se osjećali kada je vodotoranj bio granatiran i jeste li vjerovali i znali da on neće pasti?

Bio je pogođen s više od 600 neprijateljskih projektila i teško je oštećen. Noćima nisam spa-vao. Samo sam čekao da Siniša Glavašević javi: I vodotoranj je pao. Ali on nije pao! Da bih vam predo-čio kako je on mogao izdržati, mo-rao bih vam objašnjavati i statiku i dinamiku i potresne zone i teoriju konstrukcija… Mjesecima sam, i dane i noći, radio na tom projektu. Kad sam radio na projektu, nisam ni pomislio da će vodotoranj biti izložen ratnim razaranjima. Sretan sam što je izdržao i postao legen-dom obrane Vukovara i Hrvatske.

Vodotoranj je postao simbo-lom obrane grada Vukovara, a može se reći i simbolom domo-vinskog rata i pobjede. Čini li vas to ponosnim?

Da, to me čini veoma po-nosnim. Cijeli svijet zna za nje-ga. Znate, Vukovar je obranio Hrvatsku. Vukovar je i vodoto-ranj. U Vukovaru nema čovjeka i djeteta koji nije heroj.

Napisao sam knjigu Inženjerske konstrukcije za studij i praksu koju sam posvetio svima koji su u Domovinskom ratu sudjelovali u obrani Vukovara, a u njemu i vu-kovarskog vodotornja. Herojima Vukovara na taj sam način izrazio svoje divljenje i zahvalnost.

Osjećate li se zahvaljujući vo-dotornju koji je postao povezni-ca između vas i herojske borbe vukovarskih branitelja, na neki način, njihovim suborcem?

Sigurno ste čuli priču kako su tijekom opsade grada branitelji Ivica Ivanika i Hrvoje Džalto sva-ke večeri iznova podizali hrvatsku zastavu na vodotoranj. To je samo jedna od priča koja nas povezuje. Da, osjećam se suborcem jer ne možeš biti član jedne zajednice, a da toj zajednici ne pomogneš i ne surađuješ s njom.

Povodom�obnove�vukovarskog�vodotornja

On nije pao!Čujemo li riječ vodotoranj, većini nas prva će asocijacija biti

Vukovar. Vrijedi i obrnuto. Vukovar nas, nažalost, prvo podsjeti na rat i branitelje, a odmah nakon toga na vodotoranj. Ovih se dana puno govori o obnovi vukovarskog vodotornja. Prikupljanjem sred-stava za obnovu, simbol herojske borbe i obrane Vukovara i domo-vinskog rata, trebao bi postati simbolom hrvatskog zajedništva.

Skica idejnog rješenja vodotornja

Domček� 41

Gostovanje / Susret s poviješću

Jeste li bili u Vukovaru na-kon rata?

Ne. Jednostavno nemam sna-ge. Tamo su ubijeni mnogi moji prijatelji i kolege s kojima sam studirao i radio. Nema ih više. Zbog toga mi je jako teško prisje-ćati se toga i otići tamo.

Vodotoranj je pred obnovom. Projekt je osmišljen na način da se vodotoranj sačuva ovakvim ka-kav je sada, ali i da se otvori i učini dostupnim široj javnosti. Glavni arhitekt projekta Goran Rako kaže kako su obavljena i sva sta-tička istraživanja koja su poka-zala kako statika građevine nije narušena. Što vi mislite o tome?

Statika neće biti narušena. Konzultirali su me u vezi s obno-vom. Na pripremi obnove radi grupa stručnjaka - arhitekt, kon-zervator, estetičar. Oni su mi opi-sali i prikazali kako to zamišljaju. Uredit će se tako da će ljudi po-moću dizala moći ići na vidiko-vac i s vrha pogledati panoramu. Predložio sam im da postave diza-la između rebara sa sjeverne stra-ne, tako da se ne vide. Zamišljeno je u obnovi ostaviti tragove razara-nja, da svijet vidi što se događalo u Vukovaru i Hrvatskoj. Rekao sam im neka zadrže sve rane i zamolio ih da poštuju dva uvjeta. Prvi, da

se temelji ne diraju i drugi, da sva-ku osobu koja će ići na vodotoranj prije detaljno pregledaju.

Što biste vi kao čovjek s bo-gatim životnim i profesionalnim iskustvom, poručili mladima da-nas?

Današnjim mladima poruču-jem da trebaju čuvati zdravlje i svoje najbliže. I još nešto. Učiti, učiti i samo učiti! I to prvenstve-no ono za što imaju volju. Netko može biti izvrstan liječnik, netko inženjer, netko električar. No, smatram da bilo koja je struka je u pitanju, ne može se naučiti bez matematike. Matematika je odavde do neizmjernog! Ona je u osnovi svega.

Često ste u tijeku našeg raz-

govora spomenuli matematiku.

Današnji učenici imaju dosta problema s učenjem i znanjem matematike. Što mislite zašto?

Zato jer ne uče dovoljno. S matematikom sam se družio noći i noći, dok su drugi spavali. Polagao sam osam matematika. Četiri na fakultetu, na magisteriju dvije i još dvije matematike prije doktorata. S matematikom se treba sprijate-ljiti. Matematika je nešto najveće što je ljudski um stvorio!

Pitali su jednom Einsteina (on je bio poznat po tome da je velike stvari rješavao na najjed-nostavniji način.) „Kako vi uspi-jete tako dobro rješavati kompli-cirane probleme?“ Odgovorio je: „Ja probleme zaobilazim.“ Kad god sam u nekim teškoćama i problemima, sjetim se te rečenice. I nastojim problem zaobići.

Na kraju razgovora naš su-govornik poklonio nam je CD s tri njemu najdraže pjesme o Vukovaru. Izdvojili smo nekoliko stihova:

Vukovar, Vukovar,stoji dok protiču vode dunavske.Vukovar, Vukovar,gori na braniku svoje Hrvatske.

A mi dodajemo – na braniku svoje Hrvatske dok protiču vode du-navske ponosno stoji vodotoranj Mateja Meštrića!

Marijana Baniček

Matej Meštrić, projektant vukovarskog vodotornja, s novinarkom Marijanom

Djed Matej i unuk Toa koji studira tehničke znanosti u Edinburgu

42 Domček

Susret s poviješću

U subotu 23. travnja, s namje-rom da podržim svoje iz doma na Domijadi, natjecanju učeničkih domova, posjetila sam Čakovec. Istog dana obilježavao se i Dan Međimurske županije u spomen na smrt Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana. Moju je po-zornost, kao i pozornost velikog broja građana, privukao mimo-hod povijesnih postrojbi u subot-nje prijepodne.

Ova atraktivna manifestaci-ja započela je postrojavanjem na Franjevačkom trgu ispred crkve sv. Nikole biskupa u kojoj je održa-no misno slavlje za Međimursku županiju koje je predvodio vojni biskup mons. Jure Bogdan, zahva-livši pritom na pozivu i toploj do-brodošlici koju su mu pripremili

predstavnici Međimurske župani-je. Značaj ove obljetnice itekako je važan zbog poruke koju nam je ostavila žrtva Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, a pri-je toga i junaštvo Nikole Šubića Zrinskog. Župan Posavec za kraj je objasnio da Dani Međimurske županije nisu samo 30. travnja, već traju 365 dana u godini i stal-no se moramo prisjećati i ponositi se naslijeđem koje su nam ostavili Zrinski i Frankopani, i to ne samo Međimurju već i cijeloj Hrvatskoj.

Čestitkama prigodom Dana županije pridružio se i predsjed-nik Zrinske garde naglasivši kako se pomoću ovakvih manifestacija na najbolji način radi na očuva-nju naše povijesti od zaborava.

U�znak�sjećanja�na�obitelji�Zrinski�i�Frankopan

Tradicionalni mimohod povijesnih postrojbi

Zrinska garda Čakovec

Dana 30. travnja 2001. go-dine osnovana je Udruga gra-đana Zrinska garda Čakovec s ciljem zaštite i promocije povijesne, kulturne i vojnič-ke ostavštine obitelji Zrinski, promocije Međimurja kao županije i Čakovca kao grada Zrinskih te promocije hrvat-ske povijesti i kulture u ino-zemstvu.

Prvo javno predstavljanje udruga je imala u zagrebač-koj katedrali prije pet godina kada je misno slavlje predvo-dio biskup Mrzljak. Udrugu čini stotinjak civilnih člano-va, a u njezinu sastavu djeluje povijesna postrojba od oko 30 mladića u svečanim povi-jesnim odorama.

Zrinska garda redoviti je sudionik svih značajnijih crkvenih i svjetovnih sveča-nosti. Njihov je slogan poru-ka koju nam je ostavio Fran Krsto Frankopan, velikan naše povijesti:

Navik on živi ki zgine pošteno!

I tako sam se te subote, uživajući u ljepoti i svečanoj atmosferi mimohoda, nakrat-ko susrela s poviješću.

Marijana Baniček

Zrinska garda u mimohodu

Domček� 43

Kućni ljubimci

Jedan slučajan susret na dom-skom hodniku. Na Sarinu dlanu mala, ručno izrađena figurica slo-na. Na pitanje o figurici odgovara: Pričat ću vam, žurim! Sutradan je ispričala zanimljivu priču o hu-manosti, ovaj put prema životi-njama.

Naime, naša sugovornica Sara Sudar izrađuje figurice živo-tinja koje prodaje kako bi kupila hranu za životinje udomljene u udruzi Spas. Na to ju je potaknula njena ljubav prema životinjama. Sada pomaže jednoj udruzi, ali namjera joj je da u budućnosti svoj humanitarni rad proširi i na druge udruge koje zbrinjavaju napuštene životinje. Želja joj je da što više ljudi pomogne napu-štenim životinjama. Pričala nam je o tome kako je i volontirala u udruzi Spas, ali zbog manjka vre-mena od toga je morala odustati. Za izradu jedne figurice treba joj oko 4 sata. Na ideju o izradi živo-tinjica došla je kada je za jednu od Domijada izradila figurice glji-va i vile. Shvatila je da joj to leži.

Razgovor sa Sarom potaknuo nas je na razmišljanje o volonte-rima. Volontiranje je dobrovoljni rad u kojem osoba koja volonti-ra ne očekuje ništa za uzvrat i to radi iz ljubavi i želje da pomogne drugima. Volontiranje usrećuje, pomaže osobama volonterima jednako kao i onima kojima se pomoć pruža, u ovom slučaju ži-votinjama. Daje snagu i omogu-ćuje pogled iz drugog kuta.

Sara nam je rekla:Shvatiš da te životinje nisu kri-

ve za svoju sudbinu, nisu krive što su ih vlasnici ostavili. Vidiš životi-njice koje su izgubile nadu i ljubav te kako im se to, nakon udomljava-nja kod dobrih ljudi vraća. Zavoliš te životinje, a najsretniji si kada ih pronađu novi vlasnici.

Krenuli smo u istraživanje. Ima li u domu i oko njega još lju-bitelja životinja? Saznali smo da je Sara tek jedna od brojnih lju-bitelja životinja i vlasnika kućnih ljubimaca među učenicima i dje-latnicima.

Slijedi druga priča.

Jedna�sasvim�slučajna�priča

Tko voli životinje, voli i ljudeSarine figurice

44 Domček

Razgovarati o kućnim ljubim-cima, a ne spomenuti one na na-šem dvorištu, nezamislivo je. Kako bismo saznali nešto više o povi-jesti zbrinjavanja i udomljavanja domskih životinja, razgovarali smo sa ženom koja o njima naj-više brine, tetom Renatom iz pra-onice. Saznali smo da u dvorištu doma žive dvije mačke. Gospodin Perica donio je prvu zvanu Fifika. Fifika ima kćer Malu Mamu, a ona nekoliko malih mačića, a naša se sugovornica nada da će ih uspjeti podijeliti dobrim ljudima. Imamo i domsku kuju Belu koja je posvo-jena u restoranu Zvonimir prije pet godina. Njima se ljetos pridružio mačić Sivko. Bio je toliko neu-strašiv (vjerojatno od gladi) da se uputio ravno Beli i ostao s njom. Naše kućne ljubimce prehranjuje-mo hranom koju mi ne pojedemo. Neki učenici i djelatnici doma vole životinje te ne propuštaju priliku maziti ih, igrati se s njima i dono-siti im hranu.

Naši se kućni ljubimci odlič-no slažu, zimi čak i spavaju zajed-

no. Nisu kao pas i mačka! Glavni su junaci mnogih zanimljivih pri-ča. Zimus je Mala Mama došla u stan tete Renate bez njena znanja te joj je porušila kuglice s božić-noga drvca. Pridružila se božićnoj proslavi. Zna se dogoditi da mač-ke odlutaju tijekom dana i vrate se tek na večeru. Teta Renata jako voli životinje i već ih je u djetinj-stvu pokušavala zaštiti. Prisjeća

se kako je štitila miševe od svoje mame kako ih ona ne bi ubila, a ako se to dogodilo, posvađala bi se s majkom i ne bi razgova-rale. Smatra da onaj tko ne voli životinje, ne voli ni ljude. Belu, Fifiku, Malu Mamu i pomladak nazvala je domskim životinjskim carstvom. A mi smo zaključili – blago životinjama dok ima ljudi poput tete Renate.

Domsko�životinjsko�carstvo

U našem dvorištu

Kućni ljubimci

Naš ravnatelj nema brige oko uređenja kućnoga okoliša. Poslove oranja i kopanja preu-zeo je njegov pas Čarli. Ogromnu travnatu površinu, koja mu je na raspolaganju, marljivo i uporno pretvara u oranicu.

Čarli je pas kojega je ravna-telj udomio iz Udruge za napušte-ne životinje Spas na nagovor svo-je djece. Bilo je cijelo leglo malih psića, njih jedanaest, i obitelj je tada i ne sluteći izabrala najra-dišnijega među njima. Iz malog

Neumoran radnik Čarliumiljatog psića pas je izrastao u veliku životinju.

Bavi se i atletikom. Redovito preskače ogradu kojom je ogra-đen njegov prostrani teritorij. Vjerojatno ju preskače i radi dru-ženja s mačkama koje obožava. Naime, ravnatelj ima i mačku Sivku koja je nedugo omacila tri mačića. Time se Čarliju proširio krug prijatelja među kojima se sigurno krije i potencijalni po-moćnik u vrtlarskim poslovima.

Blago našem ravnatelju!Ravnatelj s Čarlijem

Sara, Petra i Renata u društvu životinja s domskog dvorišta

Domček� 45

Kućni ljubimci

Lucija Godek, vjerovali ili ne, ima toliko kućnih ljubimaca da smo zaključili kako ima svoj privatni zoološki vrt.

Nabrojimo ih: lisice Mirko i Njives, mačak Bartol, kuja Medena, zec Mario, zamorka Hrčkica, ovca Janko, patuljasta svinja Gica i mala vjeverica Miška! Zadivila nas je i iznenadila te dodala: Sve su te životi-nje u mojem životu od moje osme godine. Uz njih se opu-štam, njima mogu reći sve tajne, upotpunjuju moj život i čine me sretnom i bezbrižnom. Upravo takvu Luciju i poznajemo. Ne uspijevate li se tako osjećati, Lucijina je preporuka da udomite bar jednu životinju.

Lorena Horvat ima psa zvanog Crni, i mačke Elzu i Fleku. Svoje životinje voli jer su njene i uz njih je odrastala. Proživljavaju s njom sva njezina raspolo-ženja i pred njima nema tajni. Smiruje ju briga o njima. Ne može zamisliti svoj život bez životinja jer su uz nju otkad se rodila.

Odlazak u dom privremeno ju je odvo-jio od njih. Zato je svaki vikend u kojem odlazi kući praznik za nju i njene životinje.

Mia Cvetinić ispričala nam je: Imam dva psa i zlatnu ribicu. Prvi je pas kojeg sam dobila zlatni retri-ver. Rođen je 3. 4. 2013. Zove se Ben. Kad sam ga dobi-la, bio je sićušan i presladak. Otkada sam u domu, jako

mi nedostaje. Poslušan je, voli se igrati i šetati te kupati u rijeci Dravi. Drugi pas kojeg sam dobila mješanac je zlatnog retrivera i labradora. Zove se Roki, a rođen je 8. 12. 2015. I njega jako volim. Presmiješan je, puno jede i nikako da ulovi svoj rep.

Moja je najmanja i najmlađa kućna ljubimica zlat-na ribica. Ribici još nisam nadjenula ime.

Imate li kakav prijedlog, javite mi!

Lucijin zoološki vrt

Kad vikend postaje praznik

Zlatna ribica i dva psa ispunjavaju Mijine želje

Lucijina vjeverica

Lorenina mačka Elsa

Ben i Roki Mijina zlatna ribica

46 Domček

Leon Orak ima psa, mješanca ptičara i labrado-ra. Pas je crn, s bijelom mrljom na prsima. Jako je zaigran i druželjubiv. Zove se Leksi, a star je godinu i mjesec dana. Mali je blesonja jer se malo svađamo i malo volimo, rekao nam je Leon.

Još je jedna životinja s bijelim uzorkom, ovaj put na glavi, Leonova ljubimica. To je kobila Luna, hrvatski sportski konj. S njom se druži protekle tri godine u Konjičkom klubu Kalnik. U početku je to bilo radi rekreacije, a sada iz ljubavi prema konjima Leon slobodno vrijeme provodi na jahanju.

Meli, Daisy, Molly i Micko ljubimci su odgajateljice Gordane i njenih kćeri. Riječ je o dvjema mačkama, Melaniji zvanoj Meli

i Daisy, kujici Molly te mačka Micku. Prvi obiteljski ljubimac bio je on. Žuti mačak kao Garfield, stal-no gladan, mrzovoljan, koji grebe, grize i nikoga ne trpi. A mi njega vo-limo, rekla je odgajateljica. Meli su pronašli napuštenu uz cestu (u stvari ju je pronašla Molly u šet-nji) početkom jedne zime. Noga joj je visjela jer joj je bio povrije-đen živac, pa su je, po preporuci veterinara, dali amputirati. Kada su bile samo Meli i Molly one su se stalno igrale, ali dolaskom Daisy, Meli se počela igrati s njom, a ne više s Molly. Jednom je Melanija po jako ružnu vremenu pala s balkona i nestala. Pojavila

se nakon dva dana te je, kao da se ništa nije desilo, prespavala cijeli dan. Molly je shi tzu, to je pasmina pogodna za ljude koji su alergični na pseću dlaku jer je dlaka tih pasa vrlo slična ljudskoj kosi. To iziskuje puno njege, a i redovito friziranje. Ona je pitomo pseto koje laje samo kad se boji ili je jako uzbuđena, a to je najčešće kad se igra. Iako vam se na prvi pogled čini da je teško s toliko ži-votinja u kući, vjerujte da je sreća biti kućnim ljubimcem u obitelji koja toliko voli životinje. Volite životinje, brinite o njima jer će vam uvijek vratiti više nego što im dajete, poruka je odgajateljice Kovač.

Upoznali smo i kućne ljubimce naše psihologinje. Ona ima dvije mačke - Macu (mamu) i Šteficu (kćer). Voli mačke oduvijek i brine se o njima već osamnaest godina.

Zašto baš mačke? Psihologinja Martina kaže da imaju najljepši pogled od svih životinja. Maca i Štefica posebno su umiljate, čiste i samostalne. Bez njih, bez razgovora i maženja s njima ne može zami-sliti dan. Iako ju ponekad ometaju u poslu, ona im to ne zamjera. Njene mace upotpunjuju joj svaki aspekt njezinog života. Zamislite kako su privilegirane mace koje imaju svojeg osobnog psihologa!

Meli, Daisy, Molly i Micko

Kućni ljubimci

Bijeli uzorak zaštitni je znak Leonovih ljubimaca

Maca i Štefica

Odgajateljica Gordana s mačkom Meli

Leon s Lunom

Psihologinja Martina s Macom

Domček� 47

4. Ne ljuti se nikada na mene dugo i ne zatvaraj me za kaznu.5. Ti imaš svoj posao, razonodu, svoje prijatelje, a ja imam samo tebe.6. Ponekad razgovaraj sa mnom. Iako tvoje riječi ne razu-mijem potpuno, prepoznajem glas kojim mi se obraćaš.7. Upamti kako sa mnom postu-paš, ja to nikada ne zaboravljam.8. Prije nego što me počneš tući, sjeti se da moje čeljusti s lako-ćom mogu zdrobiti koščice tvoje

ruke, ali ja to nikada ne činim.9. Prije nego što me izgrdiš kao bezvoljnog, tvrdoglavog ili lije-nog, razmisli. Možda me muči neprikladna hrana, možda sam bio predugo izložen suncu ili hladnoći ili imam istrošeno srce.10. Brini se za mene i kad po-stanem star jer i ti ćeš jednog dana ostarjeti. Isprati me na mom putu. Nemoj nikada reći: Ne mogu to gledati ili Neka se to dogodi kad ja nisam tu.

Izvor: internet

1. Kako moj život traje od 10 do 15 godina, svaki rastanak s tobom za mene je patnja. Razmisli o tome prije nego što me ostaviš.2. Moraš mi dati vremena da shvatim što od mene tražiš.3. Imaj povjerenja u mene. Ja ži-vim od toga.

Deset psećih zamolbi vlasniku

Tara Topolčić, Matea Galović i Melanija Katalenić

Pekinezer BubiOdgajateljica Vesna ima psa

Bubija, pekinezera. Bubi je njen drugi pas jer je, nažalost, prvi pas teško obolio te su ga morali uspa-vati. Bubi ne voli mačke, hrče kad spava, jako je škrt i sebičan i na-žalost alergičar. Voli se utrkivati, trčati za biciklima, loviti kamione za smeće i praviti se važan pred velikim psima. Njegova ga udomi-teljica voli usprkos svim njegovim manama i čini ju sretnom.

Govoreći o Bubiju poruču-je: Nije mi žao što sam ga udomila jer je vjeran, odan pas. Nije previše zahtjevan. Živi moj život, a ne ja njegov. Bubi je još jedan sretan domski pas.

Kućni ljubimci

Odgajateljica Vesna s Bubijem Jedinstvo, crtež Ivone Seđek

Pas, crtež Mije Cvetinić

48 Domček

Sova, crtež Nikole Kosa

Svijet umjetnosti i mašte

Domček� 49

Jednom davno prostirale su se zemljom Dralijom dvije države. Zvale su se Crna i Bijela Šuma. To su bile dvije neprijateljske države uvijek u svađi. Crna Šuma činila je zapadni dio Dralije, a Bijela Šuma istočni. Crna Šuma bila je mračna, zastrašujuća, čarobna, tajanstvena i puna neobjašnjivih pojava i stvorova. U nju se ulazilo kroz velika crna vrata zbog kojih bi vas prošli trnci svaki put kad biste ulazili. Tamo je uvijek pa-dala kiša, uvijek je bilo tmurno i uvijek bi puhao neugodan vjetar.

Tamo je bio jedan put koji je vodio do malog sela u kojem je živjelo desetak ljudi, a na samom rubu šume, u gradu Egbertu, na-lazio se veliki dvorac. U njemu je živio dobro poznati kralj Boris. Bio je pošten prema svojoj obite-lji i građanima koji su mu služili. Preminuo je u bitci protiv patu-ljaka Svikavaca iz Bijele šume. Svi su tugovali osim njegove žene Adeline. Ona je bila gruba, zlo-česta, bezobrazna i bezosjećajna prema svima. Uvijek je nosila duge crne haljine i veliko crno kr-zno oko vrata. Pretvarala se kako voli Borisa, ali to nije bila istina. Iskorištavala ga je za svoje dobro i zadovoljstvo. Njegovom smrću preuzela je prijestolje i postala kraljicom. Jedina osoba koja je stvarno tugovala za ocem, koja bi sjedila svaki dan uz visok prozor svoje sobe i gledala kako se ka-pljice spuštaju niz staklo i kako se žalosno njišu grane visokih stabala, bila je njegova kći Hana. Ona je imala sedamnaest godi-na. Nosila je haljine raznih boja. Svoje prste uplitala bi u svoju dugu, sjajnu smeđu kosu, a nje-zinim prekrasnim plavim očima nije se moglo odoljeti. Mrzila je

Bajka

Samuel i Hana

svoju majku. Znala je sve njezine tajne i laži. Znala je da se Adelina samo pretvara kako plače za ocem i da ga uopće nije voljela.

Prošle su dvije godine od Borisove smrti. Hana ima devet-naest godina. Punoljetna je i ima pravo na puno stvari, isto tako da napusti dvorac i sve ono što joj veže ruke i zabranjuje slobodu. Njezina majka Adelina ostala je isto onako zlobna, bezobrazna, bezosjećajna.

„Dobro jutro“, kaže Hana majci i sjedne za stol.

„Aha i ti si se probudila?“ okrene očima Adelina.

„Hah, zar uvijek moraš biti ovakva? Zar ti ne dosadi mrziti lju-de i gurati ih od sebe, biti najvažni-ja-ups-pokušavati biti najvažnija?“ digne se i grubo odgura stolicu.

„Nećeš još dugo ovako izdr-žati! Tugovat ćeš ti jako puno za svim onim danima koje si plani-rala za sebe i svoje zadovoljstvo!“

Dižući se od stola, Adelina kaže: „Ne vjerujem kako se moja mala, uplašena i tiha kći pretvo-rila u ovakvu bezobraznu djevoj-ku!“ Lupi rukama o stol i naglo se digne sa stolice. Hana se malko uplašila. Tko ne bi?

„Eh, pa ni ja ne vjerujem kako ti možeš biti tako bezobra-zna cijeli svoj život!“ odgovori joj Hana. Adelina dođe do nje, ljutnja je prštala iz nje te je udari. Hana padne na pod i osjeti tugu i razočarenje. Digne se i pogleda majku. Majka ju je gledala upla-šeno i kao da joj je žao. Hana se, bez ijedne riječi okrene i ode u sobu. Zalupi vratima, baci se na krevet, pokrije lice i zaplače. Kraj nje se tiho ušuškao njezin omilje-ni mali majmunčić Pablo. To je njezin najbolji prijatelj koji, iako ne može govoriti, sluša sve njezi-ne probleme i voli ju.

„Čekaj još samo do noći, maj-munčiću moj“, kaže Hana i pogla-di ga.

„Budi tiho! Ne smije nas nit-ko čuti.“ Hana utiša Pabla dok su izlazili iz sobe. Sjedio joj je na ra-menu, a svoje rukice stavio je oko njenog vrata.

Tiho su ušli u staju u kojoj su mirovali konji.

„Nji-ha-h…“, uznemireno se javi Tabor. “Što ti radiš ovdje ova-ko kasno, Hano?!“

„Ššš! Ne budi glasan!“ Hana ga pogladi po njušci. Ima prediv-nu crnu boju, dugu crno-smeđu grivu i rep. Njegova njuška uvijek je bila čista.

„Došla sam ovamo jer te tre-bam.“

„Što me trebaš u ovo doba noći?“ zbuni se Tabor. Njegov glas bio je prilično dubok.

„Pablo i ja smo sve isplanirali, ne brini se! Pobjeći ćemo u šumu daleko odavde“, rekla je Hana smireno dok je Tabor bio jako uznemiren.

„Hana, znaš li ti što znači po-bjeći odavde?! I još to u Crnu šumu! Prestrašno! Što će ti majka reći?!“


Hana

50 Domček

„Snaći ćemo se! Nas troje mo-žemo sve, a moja majka, zar misliš da ona mari za to što mene neće biti?“ upita Hana nasmiješivši se. “Ajde, daj da ti stavim sedlo.“

„Ne Hana! Ne mogu.“ Tabor se nije mogao smiriti. Hana se ražalosti i u jadu kaže: „Ali ja ne mogu trpjeti da me udara kada želim nešto reći pa se ona uvri-jedi. Ne mogu živjeti u ovoj tuzi, mržnji i svađi! Da mogu, pobjegla bih sama, ali vi ste mi potrebni! Molim te… sve će biti u redu… obećavam.“

Tabor uzdahne: „Dobro onda.“ Hana skokne od sreće i spremi Tabora. Namjesti torbu s potrebnim stvarima, malo kruha i par jabuka i još nekih namirnica te zajaše Tabora.

Ovo je velika odluka za nju. Put je pred njom. U strahu i dvoj-bi da li da se svejedno vrati, Hana se ohrabri i zagrli Tabora. Puhao je hladan jesenski vjetar dok im je put obasjavala mjesečina. Tabor se jako bojao, prepao bi se na sva-ki šum iz tame. Stalno se okretao ne bi li se uvjerio da ih netko ne prati. Hana je umorna sklapala oči te uskoro zaspala.

„Aaaa…“, Hana zijevne, pro-tegne se najjače što može i padne s Tabora.“Auuč!“ uzvikne te usta-ne s tla.

„Gdje smo mi to?“ upita Hana te se osvrne oko sebe. Sve što je vidjela bila su visoka stabla, gole grane i lokvice nasred ceste.

„Ovdje kao da nema života“, kaže Tabor razočarano.

„Zar ne?“, složi se Hana s njim. „Tako je kod mene u sobi. Zapravo nije. Vidi me, sada sam slobodna! Kao da su mi maknuli lance s ruku!“ potrči pred Tabora te se od radosti okrene oko sebe. „Barem sad gledam nebo bez da me sprečava staklo, mogu skaku-tati posvuda, pjevati i uživati!“, govori uzbuđeno te promijeni boju glasa. “Tamo u sobi.. sve me

podsjeća na oca. Adelina mi je za-branila da izlazim van iz dvorca, da se družim s drugim ljudima i da budem sretna“, kaže razočara-no. „Sad je nema! Ne mogu vje-rovati da sam uspjela pobjeći!“ uzvikne glasno i zagrli Tabora. „I to zahvaljujući tebi.“ Pablo se progura u zagrljaj. “I tebi narav-no, Pablo!“

Kako su se grlili, nešto je za-šuštjelo.

„Što je to bilo?!“ upita brzo Tabor.

„Idem vidjeti“, kaže Hana, a Tabor okrene očima jer ona po-novo radi nešto opasno. „Ne brini se.“ Uzme kamen s tla. Dođe do grma gdje su čuli taj šum. Ugleda kako se nešto miče te zamahne kamenom.

„NEE! Nemoj, molim te! Ništa ti ne želim napraviti!“ povi-ka mali stvor. Hana se odmakne se od grma i začudi. Bio je to mali, ružan, bezopasan patuljak.

„Ti si… Svikavac?!“„Da…“, kaže nesigurno. „Čekaj..

nisi li ti Borisova kći?“ začudi se. -„Jesam! A vi ste oni koji ste

ga ubili!“ razočara se Hana te sjedne na veći kamen kraj ceste. Svikavac slegne ramenima i uz-dahne: „Ja nisam.“

Hana ga pogleda zbunjeno. „Kako to misliš?“

„Zar misliš da bi patuljci Svikavci učinili takvo što? Nikad nitko nije ubio nikoga, sve do Borisove smrti. Bila je to nena-

javljena bitka. Odjednom, a takvo nije pravilo. Netko je radio po svojem, nagovorio kralja patulja-ka Erigora da ubije Borisa“, pono-vo uzdahne.

„Znam tko bi to mogao biti“, kaže Hana razočarano.

„Raci tko!! Zato sam ovdje i došao da ispravim tu nepravdu i da istina dođe na vidjelo.“

„Moja majka Adelina. Ona je oduvijek pohlepna, nemilosrdna, željna bogatstva i kraljevstva koje je imao moj otac. Nitko drugi to ne bi učinio jer svi su ga voljeli i poštivali.“

„A zašto si ti ovdje?“„Pobjegla sam. Adelina se

pretvorila u pravo zlo! Više nisam to mogla podnijeti.“

„Žao mi je.“ Suosjećajno će patuljak, a onda brzo doda. “Ali, mi bismo ju mogli uništiti.“

„Zar si ti lud? Nemoguće!“„Kako nemoguće?! Uz tebe i

tvoje znanje, mene i moju vojsku, skoro sve je moguće.“

„Moje znanje? Da ti kažem to kako je bezobrazna i pohlepna? Pa to svi znaju“, kaže Hana razočarano.

„Ne, nego moraš se sjetiti nečega bez čega će ona propasti. Zapravo, što ima, odijeva, jede.. bilo što bez čega ne bi mogla.“ Hana se pokušava sjetiti. „Ne znam. Ne mogu se sjetiti.“

„Dobro poznaješ svoju maj-ku, samo vjeruj u sebe“, digne se Svikavac te pođe putem.

„Hej! Kamo ćeš? Pablo, Tabor


Hana i Pablo

Domček� 51

dođite!“ Pošli su za njim.Došli su do male kolibice

skrivene među stablima. Dao im je toplu hranu i popričali su o svemu. Hana nije osjećala ljutnju prema Svikavcu jer je shvatila da on nije kriv za smrt njenog oca. Malo se bojala njegovog plana, ali to je sve što joj preostaje.

„Znači, čekat ćeš sva kola i konje koji će ući u Crnu šumu te pažljivo gledati. Kad ugledaš Erigora, trči s Taborom brže od njihovih kola, dođi do kolibice, uzmi trubu i puhni u nju najja-če što možeš. Ja i ostali bit ćemo već oko dvorca. Točno kad će oni doći, mi ćemo ući u dvorac i čekati tebe.“

„Dobro. A ono što se moram sjetiti?“

„Sjetit ćeš se na vrijeme.“Sljedećega jutra kad se Hana

probudila, Svikavac je već sje-dio za stolom. „Dobro jutro“, kaže i sjedne. „Jutro!“ nasmije se Svikavac. Koliko god se smijao, još je uvijek bio ružan. On je prvi patuljak s kojim Hana razgovara.

„Nisam te pitala…ti imaš svo-je ime?“ „Da. Zovem se Samuel.“

„Lijepo ime. A što ćemo za-

pravo mi učiniti majci?“„Uništiti ćemo je“, uzdahne.

„Teško mi je to govoriti jer ona ti je jedina ostala...“

„Ma nije… nikad nisam osje-ćala ljubav s njezine strane.“

Sjedila je na Taboru čekajući kralja Erigora.

„Još malo i oslobodit ćemo se svega… Ne brinite“, Hana će Taboru i Pablu.

„Bojim se za tebe. Što ako te Adelina ozlijedi? Najvažnije je da si ti sretna.“

„Nije, Tabore. Evo ja sam sret-na sada. Na slobodi sam ovih neko-liko dana. Ne želim da se ovo dogo-di drugima, da se ovako osjećaju.“ Dojurila su neka kola, no u njima nije bio Erigor. Čekajući zaklonje-na u šumi, Hana je razmišljala.

Napokon, nakon dosta vre-mena dojure predivna bijela kola. Hana je u njima ugledala Erigora i odmah zajahala Tabora.

„Hajde, Tabore! Možeš ti to!“ Pablo se sakrije u torbu. Prestigli su kola prečicom kroz šumu do kolibe. Brzo je uzela trubu i puh-nula u nju. Samuel je čuo.

„Sada svi polako uđite u dvo-rište dvorca, a kad se kola pojave,

upadajte u dvorac!“ Svikavci se slože sa Samuelom.

Hana je jurila na konju. Cijelo vrijeme pokušavala se sjetiti što će to uništiti Adelinu.

''Krzno… ne, ne… ogleda-lo? Ma ni to. Hajde, Hana! Sjeti se… hmm… Lančić?!'' Lančić! Konačno se dosjetila. Nasmije se zadovoljno. Došli su do dvorca.

„Čekaj ovdje. Počinje li se događati nešto loše, skloni se u šumu.“, kaže Hana Taboru, a Pablo proviri kroz torbu.

„Dobro, čuvaj se!“ Hana mu mahne.

„Pablo, možemo mi to!“ Srce joj je počelo kucati brzo, mislila je da će joj iskočiti van. Koračajući prema dvorcu, osjećala je strah.

Pred vratima dvorca Hana se uplašila na pomisao da joj je Samuel možda lagao. Priča je pomalo sumnjiva, ali svejedno je pristala.

Uđe u dvorac. Unutra je bila tišina kao da se ništa ne događa. Nikoga nije bilo. Pojurila je u blagovaonicu. Koračajući prema njoj začuje neke glasove. Netko ju brzo povuče za ruku.

„Ššš!“ Bio je to Samuel.„Samuel?!“ šapne mu Hana. „Sad ćemo ući .. Jesi li se ti

sjetila onoga?“„Da! Lančić!“„Eto, vidiš? Rekao sam ti!“

šapćući će on. „Sad ćemo se ja i ostali patuljci“, odnekud izađe sedam malih i ružnih patuljaka „pretvarati kao da smo te oteli te kao da smo na Erigovoj strani. Vidjet ćeš zašto. Ti se pretvaraj kao da ti je Adelina nedostajala, a onda joj trebaš otkinuti lančić i baciti ga što dalje od nje.“

„Dobro…“, Hana će nesigur-no i u strahu.

Uđu u blagovaonicu gdje su bili Adelina i Erigor. Pretvarali su se kao da muče Hanu i odgurali ju Adelini. Hana ju zagrli i pretvara se kao da je uplašena. Adelina po-


Kraljica i Hana

52 Domček

vjeruje i čvrsto ju zagrli. „Hana, jesi li dobro?“ Hana

povuče lančić i on pukne. Baci ga u stranu.

„NEE!“ Adelina vikne i brzo pruži ruku za lančićem.

„Ja sam i više nego dobro! Ubila si moga oca! Ubojico!“ Adelina je pala na koljena i poče-la se tresti.

„Platit ćeš ti...za ovo…“, kaže Adelina jedva dišući.

Taj lančić bio je njezina jedi-na nada za život. Uz pomoć dru-gih sila i vještica kreirala je lančić. Kad nema lančića, umire zbog tuge i uopće ovog života jer ona nije kao Hana, kao Boris i ostali ljudi. Zato ju je ovo uništilo.

Patuljci su ubili Erigora. I on je platio svoju kaznu.

„Gotovo je.“ Hana odah-ne. Samuel se iznenada sruši. “Samuel!“ vikne Hana prestraše-no i skoči k malom Samuelu.

„Što se događa? Kako ti mogu pomoći?“ kaže uznemireno.

Samuel nije bio običan patu-ljak. Osjećao je više od drugih pa-tuljaka i drugačije razmišljao.

„L..lančić“, izusti Hana te brzo uzme lančić i stavi mu oko vrata. Zabrinuto je gledala što će se do-goditi. Lančić oko njegova vrata zasjao je tako jako da su morali pokriti oči. Hana je nakon prve za-slijepljenosti pogledala Samuela. Više nije bio patuljak, već čovjek.

Hana se nasmije. Približi mu se i pogladi mu lice. Bilo je nježno poput svile.

„Samuel.“ Pozove ga. Nije re-agirao. Hana se zabrine te prisloni uho na njegova prsa kako bi čula srce. Srce nije kucalo. Potekle su joj suze. Ponovo ga pogladi po licu.

„Predivan si“, pomisli, pokri-je rukama lice i zaplače.

''Kada misliš da trebaš nešto učiniti i osjećaš da moraš to uči-niti, učini! Možda ti je to jedina prigoda. Ne propusti je!'' prisje-ćala se njegovih riječi.

Nagnula se glavom do njego-vih usana i nježno ih poljubila. Mislila je da neće upaliti, ali on je otvorio oči.

„Hana?“ progovori i dotakne joj ruku.

„Samuel!“ zagrli ga. “Kako sam sretna što si živ!“

„Zahvaljujući tebi“, kaže on tiho. Ustanu i zagrle se ponovo. Patuljci su ih gledali i čudili se svemu.

Nakon četiri mjeseca, Crna su se i Bijela Šuma ujedinile. Nad Crnom Šumom zasjalo je sun-ce, na lica ljudi vratio se osmijeh. Patuljci su sada najbolji prijatelji

ljudima, zajedno žive, obrađuju zemlju, a s njima su zajedno sretni i uspješni kralj i kraljica, Samuel i Hana.

„Na kraju, sve će biti u redu. Istina će uvijek pobijediti laž, a do-bro će pobijediti zlo. Zato ne smijete odustati od onoga što želite postići jer ako ne zborite svoju riječ, bit će gore vama, a ne drugima. Vi želite pravdu i istinu, vi ju jedino možete donijeti na vidjelo. I nikad ne odu-stajte, ne prestajte slijediti svoje želje i cilj. Kad bolje pogledate, to je jedino što imate za sebe.“ Hana

Napisala i nacrtala: Mia Cvetinić


Hana i Samuel

Domček� 53


54 Domček


Domček� 55

Vrijeme je karnevala, vri-jeme plesa, mašte i osmijeha. Rano ujutro 7. 2. 2016. učenici našega doma Mateja Blašković, Lea Tot, Ivona Seđek, Lucija Šantić, Lucija Hrg, Ivana Jelak, Lucija Skrasigna, Anita Knežević, Tea Petrinović, Klaudija Pal,

Veljača,�2016.

Bili smo sudionici Riječkoga karnevala

Putovanje školskom godinom - II. polugodište

Mia Cvetinić, Paula Adžaga, Petar Benko, David Adžaga, Zdravko Miletić, Vinko Ovčar i ja u pratnji odgajatelja i ravnatelja krenuli smo na jedan od najljep-ših i najpoznatijih karnevala u Rijeku. Zajedno s učeničkim do-movima iz Rijeke, Splita, Zagreba i Maribora sudjelovali smo u me-đunarodnoj karnevalskoj povorci u sklopu tradicionalnog među-

narodnog Riječkog karnevala na koji se svake godine odazove sve veći broj ljudi iz Lijepe Naše i iz inozemstva.

Zašto volimo maskenbal? Dobro je bar jednom godišnje sa-kriti se iza maske i biti netko dru-gi. Tako smo i mi odjenuli svoje kostime i taj dan postali morske zvijezde. Kostime smo izradi-li sami uz pomoć odgajateljica

Maškarice Lucije, Marijana i Lea

To smo mi! Varaždinski maškarani

Prepoznajete li ih? Odgajateljica Metka i ravnatelj Dražen

56 Domček

Kako bismo saznali nešto novo o zdravlju, ovaj put oral-nom, naša medicinska sestra od-lučila je povodom Svjetskog dana zdravlja koji se obilježava 7. trav-nja pozvati dr. med. dent. Lanu Radović. Doktorica Lana odr-žala je predavanje pod nazivom Bijeli i zdravi zubi. Na predavanju smo naučili neke nove činjenice o oralnom zdravlju. Na primjer, koje se bolesti mogu razviti uko-liko ne vodimo oralnu higijenu i koju hranu treba jesti za što zdra-vije zube. Naučili smo i novu teh-niku pranja zubi te kako se koristi zubni konac. To su nam, uz dok-toricu Lanu, demonstrirale i naše učenice Lucija i Petra.

Što smo novo naučili i na što nas je doktorica podsjetila?

Treba li prati zube prije ili poslije doručka?

Zube treba prati prije doruč-ka, odnosno odmah nakon spava-nja kako bi se uklonile bakterije

koje su se nastanile u našim usti-ma tijekom spavanja.

Koliko dugo treba četkati zube?

Vjerovali ili ne, najmanje tri minute dva puta dnevno!

Koju hranu treba jesti za što zdravije zube?

Najbolje je jesti kariostatske namirnice. To su ribe, jaja, većina povrća, masti, mlijeko.

Znate li koja je najčešća bo-lest u Hrvatskoj?

Vjerojatno ste pomislili na moždani ili srčani udar, rak. Ali ne! Najčešća je bolest karijes!

Koliko često treba posjetiti zubara i zašto?

Zubara treba posjetiti barem dva puta godišnje radi čišćenja zubnoga kamenca.

Treba li koristiti čačkalice ili zubni konac?

Zubni konac, zato što su čač-kalice deblje i mogu napravit raz-mak među zubima.

Travanj,�2016.

Oralno zdravlje - Bijeli i zdravi zubi

Jelke, Gordane i Vesne te una-prijed uvježbali koreografiju za nastup s odgajateljicom Metkom.

Međunarodna karnevalska povorka smotra je tradicijskih i urbanih karnevalskih skupina. Svaka se skupina potrudila osmi-sliti što bolje kostime i koreogra-fije, ali i biti što veselijom, razi-granijom i maštovitijom.

Riječki karneval teško se može opisati riječima ili prikazati fotografijama, on se jednostavno mora doživjeti!

Marijana BaničekPlešemo kod glavne pozornice

Što se može dogoditi ukoli-ko ne liječimo blagu upalu desni (gingivitis)?

Ta upala može prerasti u veću upalu i može doći do ispadanja i zdravih zubi.

Dakle, jako je važno održava-ti oralnu higijenu i spriječiti veće zdravstvene probleme i bolesti.

Matea Galović

Stomatologinja Lana demonstrira pravilno pranje zuba


Domček� 57

Proljetni dio domskoga nogometnog prvenstva

Utakmicama play-offa završen je proljet-ni dio nogometnog prvenstva doma u kojem je na koncu zasluženo slavila momčad Zagoraca/Prigoraca koja je u finalu bila bolja od favorizi-rane Nafte 3:1.

Polufinalni play-off:NAFTA – KOSTOLOMCI 7:0 (3:0)

ZAGORCI/PRIGORCI – VEGANI 5:1 (2:0)Za 3. mjesto:

KOSTOLOMCI – VEGANI 1:3 (1:1)FINALE:

ZAGORCI/PRIGORCI – NAFTA 3:1 (1:1)0:1 Šostarić, 1:1 Vrbanić, 2:1 Kostanejvec,

3:1 Kostanejvec

Strijelci: 1. Ivan Deglin (Nafta) - 16 golova,

2. Silvio Kostanjevec (Zagorci/Prigorci) - 9 golova3. Dominik Vrtarić (Vegani) – 7 golova

Prvenstvo je bilo dobar uvod za pripreme za regionalnu Domijadu u Čakovcu.

Renato Lukavečki, prof.

1. mjesto: ZAGORCI/PRIGORCI

2. mjesto: NAFTA

4. mjesto: KOSTOLOMCI 3. mjesto: VEGANI


58 Domček

Bila je to lijepa, sunčana su-bota, dugo očekivani dan. Ajmo u Čakovec! Ovo je moje prvo isku-stvo na Domijadi i jednostavno vam moram reći da je to iskustvo bilo odlično i da ga nikad neću za-boraviti. Svemu su prethodili sati i sati napornog rada s odgajatelji-cama i drugim ljudima koji su mi pomogli.

Prvo bih željela spomenuti odgajateljicu Jelku Grđan s kojom sam provela najveći dio vremena i koja me mnogo naučila i pomo-gla mi. Radile smo tehnikom fu-zije stakla, a kao motiv odabrale smo ribe. Rad tom tehnikom do sada mi je bio potpuno nepoznat i jako mi se svidjelo sve što sam s odgajateljicom radila i izradila. Nekoliko sati dnevno sjedila sam s odgajateljicom i naporno radila. Morala sam kreirati svoje ribice, odabrati boje kojima ću prije pe-čenja obojati staklo, a nakon pe-čenja razmišljati i o izlaganju, ali mi nije bilo žao ni jednog potro-šenog trenutka jer me to zanima i privlači me. Napravile smo puno riba i na kraju željele da nam još nekoliko njih upotpuni kompo-ziciju, ali na žalost, peć za fuziju stakla pokvarila se pred samu Domijadu! Iako zbog toga nismo u potpunosti ostvarile svoje za-misli, nisam se dala obeshrabriti.

Kad smo stigli u Čakovec, odmah sam požurila izložiti rad i nisam htjela previše zamarati od-gajateljicu koja je imala puno po-sla s ostalim radovima. Potrudila sam se da sve izgleda odlično i želja mi je bila zadiviti ljude. Jako sam zadovoljna svojim radom, a kada sam saznala da sam osvojila treće mjesto, bila sam još sretnija!

No, uz Ribe bilo je još radova kojima sam se natjecala. Istom je tehnikom izrađen i nakit, točni-je šareni privjesci koje smo izlo-žile Petra i ja. Jako smo ponosne jer smo nakitom osvojile dru-go mjesto! Također, embossing tehnikom pomogla sam Petri i Zdravku ukrašavati predivne če-stitke za koje smo dobili prizna-nje o sudjelovanju. Na kraju ću spomenuti i sliku koja je izložena na Domijadi, a nastala je u radio-nici pod vodstvom odgajateljice Gordane Kovač. Tehnikom vode-ne boje na platnu naslikala sam lutku koju sam nazvala Marioneta

i tako sam predstavila još jedan svoj talent.

Željela bih reći da je ova Domijada bila jedan od ljepših tre-nutaka mojega života. Tek sam u prvom razredu, a stekla sam puno iskustva što se tiče likovne umjet-nosti, naučila mnogo i zabavila se. Želim zahvaliti svima koji su me podržavali. Domijada mi je omogu-ćila i da se družim s nekim prijate-ljima iz ostalih domova koje dugo nisam vidjela, a dosta mi znače.

Nadam se da ću i sljedeće go-dine sudjelovati na Domijadi i da će moji radovi biti još bolji.

Mia Cvetinić

Domijada�–�doživljaj�jedne�od�sudionica

Dugo očekivani dan

Mia i Barbara prezentiraju proizvode Učeničke zadruge

Putovanje školskom godinom - II. polugodište / Uspjesi

Domček� 59


U subotu 23. 4. održana je 41. regionalna Domi-jada u organizaciji Učeničkog doma Srednje škole Čakovec. Sudjelovalo je petstotinjak učenika iz deset domova regije Sjever među kojima smo bili i mi. Bio je to poticaj da pokažemo ovogodišnja postignuća naših vrijednih i talentiranih učenika u sportu i kul-turnom stvaralaštvu, a bila je to i prigoda za nova dru-ženja i stjecanje prijateljstava. I ove smo godine bili uspješni. Osvojili smo dvije zlatne i dvije brončane medalje u sportu, a u kulturnom stvaralaštvu pobije-dili smo u dvjema kategorijama te osvojili tri druga i dva treća mjesta.

Tridesetak učenika s odgajateljima, zahvaljujući pobjedi na regionalnoj Domijadi, odlazi braniti boje našeg doma na državnu Domijadu koja će se za dva tjedna održati u Rovinju. Želimo im puno uspjeha i sreće! Sve rezultate Učeničkog doma Varaždin na 41. regionalnoj Domijadi pogledajte u priloženoj tablici.

Mia Cvetinić

Prelazeći Dravu, zaslužili more

Petar, Valentino i voditeljica Jelka s instalacijom

1.mjestoFOLKLORvoditeljica:

Metka Janjušević

Po sajmu…, pjesme i plesovi

gradišćanskih HrvataMateja Blašković,

Lea Tot, Ivona Seđek, Lucija Šantić, Lucija Hrg, Anita Knežević,

Klaudija Pal, Ivana Jelak, Tea Petrinović, Ivan

Sambolec, David Adžaga i Zdravko Miletić

1. mjestoRECITACIJA

voditeljica: Nevenka Dobrijević

Pet minuta,autorski rad

Rajne Hraščanec

1. mjestoMALI NOGOMET

voditelj: Renato Lukavečki

Karlo Sokač, Antonio Sirovec, Dominik Vrtarić,

Patrik Smaić, Ivan Deglin, Renato Vrbanić, Matija Andrašec, Bruno

Radić i Luka Vukek

1. mjestoŠAH (M), voditelj:

Domagoj Anđel

Bruno Kolmanić, Dino Šokec, Vinko Ovčar i

David Adžaga

2. mjesto GLAZBENI IZRAZ

voditeljica: Metka Janjušević

Hallelujah, Leonard Cohen

Rajna Hraščanec i Samuel Ivan Horvatek

2. mjestoSCENSKA IGRANormalan je onaj

koji se ne razlikuje od ostalih u svojoj

sredini, voditeljica: Nevenka Dobrijević

Valentino Vučko, Lucija Skrasigna, Monika

Kuzmić, Mateja Blašković, Antonio Borac, Dino Šokec,

David Adžaga i Antonio Rukavina

2. mjesto RUKOTVORINE

voditeljica: Jelka Grđan

Nakit, fuzija stakla, Petra Blažeković, Mia

Cvetinić i Lorena Horvat

3.mjestoFILMSKO

STVARALAŠTVOvoditeljica:

Emilija Košćak

Preobrazba, igrani film Mateja Križić, Tin Vukšan,

Barbara Beli i Romano Cardinale

41.�regionalna�Domijada

60 Domček

Nikola s crtežom

Čestitke

Barbara sa slikom

Leine fotografije

Mia sa slikom

3.mjestoSKULPTURA


Ribe, fuzija staklaMia Cvetinić

3.mjestoŠAH (Ž)voditelj:

Domagoj Anđel

Petra Stazić i Melani Milinković

3.mjestoSTOLNI

TENIS(M)voditeljica:

Vesna Devčić

Ilija Lovrić iRadovan Baketarić

Priznanje RUKOTVO-

RINE

Čestitke, EmbossingZdravko Miletić i Petra Blažeković

Priznanje INSTALACIJA


Bitno je očima nevidljivo,kombinirana tehnika David Adžaga, Petar

Benko i Valentino VučkoPriznanje

SLIKAvoditeljica:

Gordana Kovač

Marioneta, akvarel iS one strane, ulje na platnu Mia Cvetinić i Barbara Beli

Priznanje CRTEŽ

voditeljica: Gordana Kovač

Sova, olovka u boji Nikola Kos

Priznanje FOTOGRAFIJA

voditelj: Renato Lukavečki

Slobodna duša,digitalna fotografija

Lea Tot

Priznanje ODBOJKAvoditeljica:

Martina Cikač

Mihaela Jelić, Tea Petrinović, Josipa Ranteš, Anita

Knežević, Nikolina Kos, Doris Kudumija, Nikolina Vujnović

i Marinela Nađ

Odbojkašice s voditeljicom


Domček� 61


Cijelu školsku godinu u svim svojim izbornim aktivnostima marljivo se pripremamo i radimo na svojim malim projektima, a kruna našega truda prezentaci-ja je pripremljenog na Domijadi. I iako na Domijadu odlazimo s uvjerenjem da je bitno sudjelova-ti, u svima nama taj dan probudi se trema i naravno da se potajno nadamo da smo najbolji.

Teško je opisati osjećaje koji se javljaju prije i za vrijeme na-stupa, za vrijeme bodrenja naših prijatelja, a pogotovo za vrijeme proglašenja najboljih. Divno je biti dio takvih druženja s kojih od-lazimo bogatiji za nova iskustva, s osmjesima novih prijatelja, a mož-da ponekad i s novim ljubavima…

I kad su se dojmovi malo sredili, organizirali smo VEČER DOMIJADE U SVOJEM DOMU da svim zainteresiranima za naše uspjehe prezentiramo svoj rad.

Na tu večer pozvali smo svoje razrednike i profesore, pridružili su nam se svi zaposlenici naše-ga doma i svi naši prijatelji, a mi smo opušteni i sretni izveli pri-redbu na koju smo ponosni.

Nisu nam promakli osmjesi i zadovoljstvo na licima prisut-nih, pljesak je nerijetko prekidao naše izvedbe, a zaslužili smo i ono BRAVO!!!

Večer je završila zajedničkom večerom svih prisutnih u ugod-nom druženju i razgovoru.

I čini mi se da su samo matu-ranti koji su bili dio svega ovoga imali onaj sjetni pogled ove veče-ri. Istina da odlaze, ali s divnim uspomenama na vrijeme prove-deno u domu.

Nevenka Dobrijević, prof.

Svibanj,�2016.

Večer Domijade

Lucijina razrednica, profesorica Ivana Kuča, sa svojim učenicima u Domu

Profesor Ante Karača sa učenicama Ivanom i Anitom

62 Domček


6. i 7. svibnja održana je 41. državna Domijada u Rovinju. Boje našega doma branili su po-bjednici 41. regionalne Domijade iz Čakovca – šahisti, folkloraši, nogometaši i Rajna Hraščanec koja je nastupila u konkurenciji recitatora. Svi naši predstavnici na najljepši su način predstavili naš dom i uspješno se predstavi-li. Osvojili su jedno zlatno i jedno brončano odličje.

Zlato je ovaj put trostrukoga sjaja! Šahisti su već treću godi-nu za redom donijeli zlato u naš dom! Vrijedno je spomenuti da je šahist Vinko Ovčar sudjelovao u šahovskom nadmetanju triput, a

Dino Šokec i David Adžaga dva-put su sudjelovali u osvajanju zla-ta. Treće mjesto stručnog povje-renstva i prvo mjesto Učeničkoga žirija osvojila je Rajna Hraščanec recitacijom, autorskim radom Pet minuta. Nastupili su i folkloraši i malonogometna ekipa.

Ovi naši uspjesi rezultat su cjelogodišnjeg rada učenika i vo-ditelja. Nadamo se da ste uživali čitajući o njima i hvala Vam što ste za nas odvojili svojih pet minuta.

Čestitke svima, želimo svima puno uspjeha u daljnjem radu i još puno Domijada!

Marijana Baniček

Pet minutaProždire me sat koji kuca, I ovaj vjetar što me dira. Zadržat’ ću dah, možda za-stane mi vrijeme.

Kuda toliko žuriš?Zar pobjegla ti je nošnja?Stvarno stalno jurišPa zar ti nije već dosta!?

Polomiti ću zidove naše.I tvoju, a i moju stranu.Trese se i lomi mir u kojem pokušavam odmoriti.

Želim otići u šetnju,a ti, koji na ruci mojoj ležiš,ni za to vremena mi ne daš.

Prokleta bila kazaljka tvoja.Prosta je i bahata.Sebična i zla.

Tika-tak, lupaš mi po glavi.A sve te je manje. A i mene je sve manje...Oh, kada te bar ne bi bilo, kako bi to bilo?Bi li bilo mene?

Ma hajde… dopusti mi da odspavam… Pet minuta.

Rajna Hraščanec

Šahisti – treći put za redom državni prvaci!

Naši šahisti na državnoj Domijadi

41.�državna�Domijada

Documents

Impressum - Dobrodošli na stranice Učeničkog doma u ... · ni program djelujemo od 2002. godine kada je izašao 1. broj ... vježbanje u teretani i opuštanje uz jogu. ... Aranžerska