SVEUČILIŠTE U ZADRUODJEL ZA INFORMATOLOGIJU I KOMUNIKOLOGIJUODSJEK ZA KULTURU I TURIZAM

KOLEGIJ: MANAGEMENT

SEMINARSKI RAD:

INOVATIVNI MANAGEMENT

MENTOR: STUDENTICA: Vlasta Kučiš, prof. Tanja Bezek

Zadar, 2006./2007.SADRŽAJ:

1. DEFINIRANJE INOVATIVNOG MANAGEMENTA................................................3

1.1. INOVIRANJE I KREATIVNOST U MANAGEMENTU.....................................4

1.2. PODUZETNIČKO INOVATIVNI MANAGEMENT...........................................6

1.3. TIPOLOGIJA INOVATIVNOG MANAGEMENTA...........................................7

1.4. PODUZETNIČKI MANAGEMENT I TEHNOLOGIJSKE INOVACIJE............9

2. STRATEGIJA INOVATIVNO-PODUZETNIČKOG MANAGEMENTA................10

2.1. OSMIŠLJAVANJE STRATEGIJE I POSLOVNI RIZIK KAO DIO

STRATEGIJE.......................................................................................................10

2.2. UTJECAJI STRATEGIJE NA TEHNOLOGIJSKE INOVACIJE......................11

2.3. STRATEGIJSKI KORACI I STRATEGIJSKA INTERAKCIJA.......................12

2.4. STRATEGIJA SURADNJE – TIMSKO DJELOVANJE....................................12

3. KLJUČNE FUNKCIJE INOVATIVNOG MANAGEMENTA..................................13

3.1. DJELOKRUG RADA DIREKTORA..................................................................13

3.2. DIREKTOR..........................................................................................................14

3.3. CONTROLLING – PROCES KAO FUNKCIJA INOVATIVNOG

MANAGEMENTA...............................................................................................16

4. NOVA ULOGA DIREKTORA...................................................................................17

5. STILOVI USPJEHA INOVATIVNOG MANAGEMENTA......................................20

6. STRATEGIJA PROMOCIJE DIREKTORA...............................................................22

7. ULOGA DIREKTORA U SFERI FUNKCIONALNOG

MANAGEMENTA............23

ZAKLJUČAK....................................................................................................................24

LITERATURA..................................................................................................................25

2

1. DEFINIRANJE INOVATIVNOG

MANAGEMENTA

Razvojem tržišnog gospodarstva najznačajniju ulogu dobiva manager.

Pojam je izveden iz termina management – upravljanje, rukovođenje. Manager je

engleska riječ – izvedenica od talijanske riječi maneggiare, što znači rukovoditi.

Talijanska riječ potiče od latinske riječi manus – ruka. U našem kolokvijalnom

rječniku manager znači upravitelj, ravnatelj, poduzetnik, (ruko)voditelj uopće.

Dakle, u terminu management isprepliću se pojmovi upravljanje i rukovođenje.

Nerijetko su ti pojmovi u praksi i sinonimi, iako među njima postoji razlika.

Poslovni svijet uvodi novi termin u sustav rukovođenja, a to je leadership

– vođenje. Uspješno vođenje ponajprije ovisi o odgovarajućem formiranju tima,

kojega se članovi međusobno nadopunjuju karakteristikama vođe tima. Voditelji

se otkrivaju i kroz obrazovni program usavršavaju, a razlikuju se od ostalih

rukovoditelja individualnom snagom subordinacije, osobnim značajkama, po

snalaženju u težim situacijama, prirodi organiziranja djelatnosti potencijala i

karakternim obilježjima voditelja. Taj oblik rukovođenja znatno se razlikuje od

ostalih, jer se temelji na suradnji s timom, pa se često naziva etički management.

S aspekta znanosti i prakse management je krajnje složena disciplina i

umijeće procesa upravljanja i rukovođenja organizacijom poduzeća. Dio autora

management tretira kao suvremenu znanost dok drugi to niječu, pa kažu da je to

vještina – zbroj znanja, odnosno kreativna praksa temeljena na znanju i

odgovornosti.

Sastavne bitne dijelove znanstvenog managementa čine najmanje 23

znanstvene discipline.1 Služeći se tim znanstvenim disciplinama i znanostima ne

1 ekonomija, tehnologija, tehnika, pravo, kadrologija, psihologija, organizacija, informatika, komunikologija, etika, ergonomija, edukologija, andragogija, estetika, ekologija, sociologija, geografija, demografija, antropologija, medicina rada, matematika, logistika, strategija planiranja.

3

možemo pogriješiti ako kažemo da je management specifičan zbroj različitih

znanja, koja čine novu teoriju upravljanja.

Management je uvjetovan kulturom, tradicijom, vrijednostima i navikama

društva te se i definira različito. To je hijerarhijski vrh – grupa viših rukovoditelja

o kojima ovisi opstanak, razvoj i uspjeh poduzeća.

1.1. INOVIRANJE I KREATIVNOST U MANAGEMENTU

Nezaobilazne teme posljednjih desetljeća su inovativnost i kreativnost.

Inovacija se razumije kao sposobnost organizacijskog prilagođavanja

izmijenjenim zahtjevima, ciljevima i zadacima poslovanja, odnosno poslovnog

djelovanja. Inovacijski procesi često su praćeni konfliktima, otporima i

neslaganjima, jer se novo uglavnom dočekuje sa sumnjo, pa je stoga potrebno

donositi strategijske odluke o uvođenju inovacijskih procesa.

Inovacijski proces je specifično oruđe poduzetništva u povoljnim prilikama,

gdje su integrirane inovacijske strukture, ideje i ocjene globalnih mogućnosti. To

je zapravo transformacija ideje u novi, odnosno unaprijeđeni proizvod ili

tehnologijski proces. Inovacijski proces obuhvaća istraživačke, tehničke,

organizacijske, upravljačke, financijske i komercijalne faze, oplemenjene

kadrovskom domišljatošću u zaokružene tehnologijske cjeline.

Karakteristična su tri procesa inovacija:

a. Proces organiziran kao kružni tijek

b. Vrijednosno-upravljani proces

c. Proces s eksternom i internom orijentacijom

Svaka inovacija zahtijeva proces stupnjevitog donošenja odluka gdje je uz odluke

o inovaciji donose etapne odluke o ocjeni (evaluaciji) i primjeni (provođenju)

inovacije. Inovacijski proces ima dvostruku usmjerenost – na nove programe,

postupke, te na strukturu rada i sredstava iz okruženja i organizacije.

4

Tehnologijske i financijske inovacije najčešće se apliciraju u proizvodnji

odnosno u temeljnoj djelatnosti poduzeća. Jasna je njihova prisutnost u novoj

organizacijskoj strukturi (osamostaljenje ili smanjenje hijerarhije), načelu

delegiranja (ovlaštenja i poslova), mehanizaciji administrativnih poslova

(zamjena osoblja mehaniziranim strojevima, pisaćim i računalskim diktafonom,

aparatom za kopiranje) te uopće automatizacijom poslova – primjenom

informatičke tehnologije za (hardware i software), te korištenjem automatskih

sekretarica, telefaxa.

Slika 1. Inovacija kao kružni proces

Danas su inovacije najvažniji činitelj uspješnost gospodarenja, pa je nužno motivirati sve zaposlene za interne i eksterne inovacije. Neosporno je da u svijetu burnih promjena izgleda za prosperitet imaju samo oni što znaju stvoriti i uvesti nešto novo – inovaciju. Inovacijski management najčešće utemeljen na sustavima energo-kibernetičkog i bio-kibernetičkog načina rukovođenja.

Pristup inovacijama znači strategijsku orijentaciju na angažiranje stvaralačkih grupa i inventivno animiranje šireg kruga rukovoditelja i radnika da ponude najveću moguću korist poduzeću.

5

Kreativnost i inventivnost su nezaobilazne i preduvjet su inovacija i nužnih suvremenih promjena – u poduzećima i društvu.

Kreativnost je izbor novoga, originalnog načina rada, ponašanja i razmišljanja. Kreirati (stvarati) znači gledati dalje od uobičajenih vidika, dalje od stereotipa. Kreativnost potiču ''oluja mozga'', zapis ideja, morfologijska analiza, ''diskusijska metoda'' i normalno mišljenje, odbacivanje uhodanih i poznatih stavova i traženje argumenata. Operativna kreativnost je rezultanta sistematičnosti i racionalne organizacije što dovodi do inovacijskih procesa. Istraživanja pokazuju da prosječan čovjek raspolaže enormnim potencijalom operativne kreativnosti. Ekspertna kreativnost ima uporište u umjetničkom načinu javljanja idejnog rješenja. Ona se ne može naučiti li se može poticati vježbanjem i snagom volje.

Inovativni management pri uvođenju novosti u procesu poslovanja osim razgrađenog sustava motivacija, mora brzo reagirati na promjene, brzo se prilagođavati promjenama i bez oklijevanja raspoređivati točno određene profile djelatnika na ključna mjesta kako bi se inovacija realizirala.

1.2. PODUZETNIČKO INOVATIVNI MANAGEMENT

U suvremenoj tržišnoj ekonomiji poduzetnici su ljudi koji:a. Primjenjuju ideje i inovacije o poslovanju kako bi zadovoljili kupceb. Standardiziraju i inoviraju svoj proizvodc. Oblikuju procese i alate za promjened. Obrazuju radnike za inovacije e. Prilagođavaju djelatnost promjenama izazvanima konkurencijomf. Povećavaju kvalitetu i profitg. Istražuju i stvaraju nova tržištah. Osvajaju nove potrošače

Poduzetnici su direktori i inventivni ljudi koji pokreću i kreiraju inovacije. tržišnoj konkurentskoj utakmici poduzetnici osmišljavaju model, hvataju priliku, angažiraju kadrovske i financijske potencijale i preuzima rizik polazeći od zadovoljenja potreba tržišta (potražnja) i vlastitih interesa (profita).

6

1.3. TIPOLOGIJA INOVATIVNOG MANAGEMENTA

S obzirom na hijerarhiju rukovođenja znanost je brojnim istraživanjima utvrdila:

a. Optimalna hijerarhijska ljestvica rukovođenja poduzećem je maksimalno trodimenzionalna ljestvica. U praksi, međutim, susrećemo golemu šarolikost, pa čak do 7 stupnjeva na hijerarhijskoj ljestvici. Ovakvo rukovođenje je neefikasno, neodgovorno i skupo, pa su potrebni racionalni i inventivni zahvati.

b. Valjano rukovođenje ne trpi višu nadređenost većem broju rukovoditelja; optimalan broj je 7.

Strateško pozicioniranje tipova direktora ovisi o fazama životnog ciklusa poduzeća. Tradicija je zahtijevala od direktora strogu hijerarhiju, krutu kontrolu, rutinstvo i stabilnost pozicije.

Tipologija inoviranih stilova rukovođenja poduzećem u tržišnim uvjetima ima sljedeće odrednice:

a. Snažna i stabilna okrenutost ka ljudima i zadacimab. Veća usmjerenost na ljude, manja na zadatkec. Promjenjiva usmjerenost – i na zadatke i na ljuded. Velika angažiranost na timskome i grupnom radue. Visoki stupanj interesa za individualne zadatkef. Računanje s osjećajima drugih, uzimanje u obzir tih osjećajag. Spontano izražavanje vlastitih osjećajah. Komuniciranje na intelektualnoj razini

Idealan direktor je onaj koji ima sposobnost ispunjavanja uloga i ostvarivanje ciljeva, a mogao bi biti prepoznatljiv prema sljedećem:

a. Integrira kadrovske potencijalne i radne proceseb. Prihvaća se i neizvjesnih projekata ali polučuje uspjehc. Valjano gospodari i upravljad. Sistematični je pokretač i autor ideja, akcija i promjenae. Kreativni vizionar i planerf. Komunikativni koordinatorg. Konstruktivni tehnolog organizacije i inovacijah. Nenametljivi prenositelj poslova i dijela odgovornosti na drugei. Participativni animatorij. Sugovornik i prijatelj

7

Timsko rukovođenje ili vođenje poslovanja kroz timove povoljan je učinkovit stil rukovođenja, napose kad je riječ o važnim promjenama. Organizacija promjena i njen utjecaj na zaposlene ubraja se među najsloženije procese ljudskog kooperiranja i komuniciranja. Uz ostalo, potrebna je hrabrost za visoki stupanj rizika. Međutim, najbolji način rukovođenja je onaj koji omogućuje izbjegavanje nepoželjnih konflikata i konfliktnih situacija. Postoje momenti i izlazi dokazani u praksi profitabilnih poduzeća, a to su:

a. Kultura rukovođenjab. Traženje alternativnih idejac. Angažiranje odgovarajućih kadrova

Uspjeh poduzeća ovisi o selekcijom odabranim i strateški osposobljenom managerskom timu koji će funkcionalno djelovati prema načelima participativnog managementa.

Porast niveliranja prava i moći suradnika (prema shemi navedenih autora)

RUKOVOĐENJE SUODLUČIVANJE SURADNIKA

AUTOKRATSKO o donošenje odlukao plasiranje odluka

KONZULTATIVNOo procjenjivanje prigovorao moguće promjeneo prihvaćanje sugestija

KOOPERATIVNO – PARTICIPATIVNO o definiranje granica pri odlučivanju

grupeo unutar granice suradnici slobodno

odlučuju

o pravo na informacijeo pravo prigovora

o savjetodavno pravoo pravo iniciranjao pravo sudjelovanja

o pravo suprotstavljanjao pravo suodlučivanjao pravo odobravanja

8

1.4. PODUZETNIČKI MANAGEMENT I TEHNOLOGIJSKE INOVACIJE

Kumulativne promjene, što obilježavaju naše dob, otvorile su nove dimenzije pojmova: management, tehnologija, poduzetništvo, inovacije i strategija, te ukazale na njihovu povezanost i prožimanje.

Inovativna strategija tehnologijskih inovacija uključuje profesionalno odlučivanje o ciljevima i odgovornosti za rizik, koji se verificira na tržištu. Konkurencija na tržištu prisiljava rukovodstvo poduzeća da vuče prave poteze, da promptno reagira na sve promjene u traženju prostora na njihovim tržištima.

Proces tehnologijskih inovacija odvijao se uz pomoć poduzetničkih istraživačko-tehnologijskih projekata, te uvođenjem alternativnih tehnologija i modifikacijom postojećih.

Tehnologija je civilizacijska pojava, a svojim unutarnjim i vanjskim aspektima, što se neprekidno modificira. Razvojem tehnologije mjeri se stupanj civilizacije; taj se stupanj ocjenjuje po tome koliko se društvenih viškova rabi za inoviranje i proširivanje proizvodnje, umjetnosti i kulture, odnosno koliko se poboljšava kvaliteta života ljudi.

9

2. STRATEGIJA INOVATIVNO-

PODUZETNIČKOG MANAGEMENTA

2.1. OSMIŠLJAVANJE STRATEGIJE I POSLOVNI RIZIK KAO DIO

STRATEGIJE

Strategija upravljanja razvojem poduzeća pretpostavlja da se stvari pažljivo

postave na svoje mjesto i da se dobro osmisle. Opća strategija je skup načela i

smjernica, posebno važećih za svaku situaciju. Specifična strategija ima opća

načela ali i specifično osmišljene smjernice. Svako poduzeće koje želi opstati i

razvijati se mora inovirati, a to znači i riskirati, kao i naučiti strategiju inovativnog

managementa.

Tržišta, konkurencije i rizici kao pretpostave uspjeha traže i osmišljenu

strategiju. Pojam strategija znači i znanstvenu spoznaju i ekspertnu vještinu

vođenja procesa privređivanja. Strategija ne postoji sama za sebe, ona je važna

karika međusobno povezanog lanca u funkciji zamašnjaka dinamičnosti razvoja.

Strategija potiče na inicijativu, pokret i akciju što omogućuje viziju i rizične

odluke. Stilovi, osobine i stavovi u vođenju poslovanja su nezaobilazni ali

nedovoljni bez strategije. Strategija je opći nacrt a ne detaljan plan razvoja. Visoka

rizičnost, dakle, igranje na jednu strategijsku kartu znači da postoji mogućnost

većega profita ali i veći napor i strategijsko stvaralačko oponašanje prirodnih

procesa.

Rizik je sastavni dio svakog posla, strategijski je ukalkuliran. Tko nije

spreman na rizik male su šanse a će ostvariti neki zamjetni rezultat. Pritom treba

lučiti riskiranje od kockanja. Kockarski rizik ne počiva na razumu, ide se na sreću

10

bez pouzdanih pretpostavki. Tko u poslovanju ide potpuno na sigurno, taj

umanjuje motivaciju za veći rizik u ostvarivanju profita. Rizična hrabrost je

strategijska sposobnost suočavanja s velikim pothvatima (koji doduše nose

neizvjesnost ali i korist), ali i ekspertno osmišljena spremnost upuštanja u novo.

Poznata su načina minimiziranja rizika:

1. po procjeni situacije donosi se odluka za ili protiv rizika

2. uspoređuju se i uravnotežuju dva rizika

3. poduzimanje su koraci protiv rizične neizvjesnosti

4. prvobitna se odluka u hodu modificira ugradnjom novih

stabilizacijskih elemenata u realizaciji pothvata

2.2. UTJECAJI STRATEGIJE NA TEHNOLOGIJSKE INOVACIJE

Na razvoj tehnologijskih inovacija djeluje 6 vrsta poduzetničke strategije:

ofenzivna, defenzivna, imitatorska, tradicijska, oportuna i ovisna. Osim navedenih

aspekata inovacija tehnologijske inovacije ostvaruju se kroz: supstituciju

materijala i tehnologija, oplemenjivanje klasične tehnologije novim elementima, te

kroz ekonomiziranje sirovinama i energijom.

Uspješnost strategije inovativnog managementa ovisi o fazama realizacije

tehnologijskih inovacija. Taj fazni proces ima 7 karakterističnih zahtjeva:

1. upoznati bit rukovođenja prema ciljevima i usvojiti načela participacije

svih sudionika u ostvarenju strategije

2. shvatiti ciljeve, procese, motivaciju i akcije za realizaciju, inovacije.

3. utvrditi jasne ciljeve, identificirati probleme, terminirati zadatke i

odrediti kriterije postizanja ciljeva

4. procijeniti vrijeme ostvarivanja s pomoću PERT mreže

5. odrediti prioritete i kodove odgovornosti za inovacije

6. predvidjeti i svladati pojavne probleme

11

7. izraditi priručnike u kojemu će s dati kratki pregled filozofije, uputstava,

planiranja te participacije i vještine komuniciranja radi ostvarivanja

inovativne strategije razvoja i uspješnog rukovođenja.

2.3. STRATEGIJSKI KORACI I STRATEGIJSKA INTERAKCIJA

Za uspješno praćenje ostvarivanja strategijskih planova inovacije potrebno je 7

strategijskih koraka:

1. identifikacija liste činitelja uspjeha

2. revizija strategijskog plana poduzeća

3. utvrđivanje kriterija uspjeha

4. motiviranje ključnih rukovoditelja

5. utvrđivanje temeljnih indikatora

6. razrada izlaznih programa

7. motiviranje i priprema za funkcioniranje.

2.4. STRATEGIJA SURADNJE – TIMSKO DJELOVANJE

Uspješne vođe sposobne su odabrati prave suradnike. Sastavljanje tima važna je

vještina direktora. Formiranje tima prethodi procesu brižljiva planiranja

figurativnog mozaika. Teškoće nastaju kada članovi tima nisu dobro raspoređeni

ili ako nisu postigli odgovarajući organizacijski sklad. Odnosi u timu također su

složeni. Direktor suradnike angažira i motivira, nastojeći na najbolji način

iskoristiti njihov talent i sposobnosti. No, sve to ovisi o sposobnosti vođe, te o

koncepciji inovativnog managementa. Vođa tima mora pokazati osjećaj

angažiranosti i vlastitim primjerom nadahnjivati suradnike, motivirati ih, vjerovati

im i ponositi se njihovim uspijehom.

12

3. KLJUČNE FUNKCIJE INOVATIVNOG

MANAGEMENTA

3.1. DJELOKRUG RADA DIREKTORA

Široki djelokrug djelovanja direktora poduzeća proizlazi iz složenih funkcija

tržišnog poslovanja. Navest ćemo njegove zadatke.

a. kreiranje strategije i filozofije razvoja i poslovanja poduzeća

b. planiranje programa razvoja, organizacije, tehnologije i proizvodnje

c. programiranje razvojnih, gospodarskih i uslužnih djelatnosti

d. organiziranje timova procesa i funkcija poduzeća

e. motiviranje djelatnika i stilova rukovođenja

f. usmjeravanje stručnjaka i prioriteta procesa

g. stimuliranje proizvodnosti i ekonomičnosti

h. obrazovanje suradnika i svih zaposlenika za vođenje i rad

i. koordiniranje djelatnika i procesa rada

j. odlučivanje o bitnim procesima u radu

k. reguliranje odnosa i suradnje

l. kontroliranje ostvarivanja ciljeva poslova i zadataka

m. inoviranje organizacije, odnosa i procesa

Upravljanje vremenom zahtijeva tehnologiju, ali i profil entuzijasta. Raspoloživo

vrijeme treba iskoristili na bolji mogući način. Tko vlada vremenom taj energiju

ne rasipa, nego je ulaže planski.

13

3.2. DIREKTOR

Razvoj poduzetništva uvelike utječe na promjene u managementu odnosno na stil

vođenja. Dosad poznajemo 4 karakteristična modela:

a. autoritativni

b. rukovođenje ciljevima

c. participativni

d. projektno-matrični

Jedna od najvažnijih funkcija inovativnog managementa je strategijsko

planiranje razvoja poduzeća. Strategija razvoja usko je povezana sa suštinom

poduzetništva, s tehnologijom rukovođenja i djelovanjem okružja.

Tehnika rješavanja problema je kombinacija kvantitativnih i kvalitativnih

analiza u traženju optimalnog rješenja. Ozbiljne prepreke u izvršavanju zadataka

strategijskog plana su odstupanja od parcijalnih ili globalnih ciljeva. Problemi se

ne smiju rješavati paušalno i nepromišljeno, već prema određenoj shemi.

1. utvrđivanje problema

2. uzrok problema

3. postavljanje ciljeva

4. procjena rješenja problema

5. plan akcija rješavanja problema

6. kontrola akcije i rezultata

7. zaključak

14

Pravila organiziranja kadrovskih potencijala i procesa rada jesu:

1. Temeljno je polazište da ljudi, a ne struktura čine organizaciju uspješnom

2. Rukovoditelji moraju imati suradnike koji su potencijalno bolji i

kvalificiraniji za posao od njih samih.

3. S godinama, prirodno, ljudi dosežu točku kada im odgovornosti postaju

veće od sposobnosti

4. Svaki rukovoditelj mora osigurati uvjete da svi pojedinci u organizaciji

znaju što s od njih očekuje

5. Posebnu pozornost treba obratiti ljudima neprilagođenima organizaciji

6. Rukovoditelji često pribjegavaju stvaranju tzv. Radnih grupa za rješavanje

pojedinih problema

Dinamična današnjica zahtijeva stalno nova znanja, koja mijenjaju pristup

poslu i zastarjele načine ponašanja, učvršćuju profil profesije Nastupilo je novo

doba – doba profesionalizma. U poduzetništvu je pak direktor oslobođen sitnih

organizacijskih poslova, a preuzima brojne nove, vrlo složene i visokostručne.

Jedno od najodgovornijih je otvaranje mogućnosti za obrazovanje suradnika.

Nijedna se organizacija, ma kako dobro bila ustrojena ne usklađuje sama od

sebe. Za to su potrebne djelotvorne metode koordinacije poslovnih funkcija i

pogona. Koordinatoru je, osim managerskih znanja, potrebno i poznavanje ljudi –

sposobnost uživljavanja u osebujnost svakog od suradnika. Potrebna je sposobnost

sugestivnosti da se vlastita volja prenesena na druge.

15

3.3. CONTROLLING – PROCES KAO FUNKCIJA

INOVATIVNOG MANAGEMENTA

Controlling je, slično marketingu, inovativni izraz za moderni način

rukovođenja i upravljanja u procesu privređivanja. Zapravo, to je djelotvoran

model rukovođenja, upravljanja i kontrole procesa s pomoću kojega se

maksimalno koriste potencijali poduzeća. Polazište controllinga je usmjeravanje

svih akcija i mjera managementa prema strategijskim ciljevima i planiranim

rezultatima.

Model controllinga omogućuje rukovodećem timu raspoznavanje trendova i

odstupanja u kretanju od razvojnih i operativnih ciljeva, nakon čega se mogu

poduzeti mjere za ispravke nepoželjnih kretanja.

Controlling-služba poduzeća bavi se sljedećim djelokrugom poslova:

a. prilagođavanjem svim razinama sustava planiranja, evidentiranja,

obračuna i izvještavanja

b. povezivanjem i koordiniranjem svih planskih aktivnosti

c. povezivanjem planiranoga s ostvarenim, te analizom odstupanja

d. vrednovanjem ostvarenih rezultata i prezentiranjem pojedinih

područja

e. razradom sheme i obrazaca za donošenje odluka, mjera i racionalno

korištenje potencijala

f. savjetovanjem sa strukturama rukovodstva glede reorganizacijskih i

organizacijskih promjena

g. faznim ukazivanjem na stvarna i moguća odstupanja od planiranog

razvoja

16

4. NOVA ULOGA DIREKTORA

Djelatna uloga čovjeka zahtijeva savjesno i stručno obavljanje poslova što

postaje zanimanjem, odnosno profesijom. Jedna od ključnih profesija u

društvenim, inovativnim procesima jest ona menagera (direktora). Ona je

presudna za brži strategijski razvoj poduzeća i cjelokupnog gospodarstva. Stoga

zahtijeva poseban profil i stil odnosno odabrana svojstava osoba koje se nje

prihvaćaju.

Profil direktora poduzeća sutrašnjice treba promatrati u dinamičnom razvoju

gospodarstva i društva. Vođenje i organizacije poslovanja poduzeća sutrašnjice

ostvaruju se na temelju koncepcija, strategijskih načela, poduzetničke filozofije,

suvremenih metoda i tehnika i informatičkog algoritma u procesima tehnologijskih

i društvenih inovativnih promjena.

Direktor sutrašnjice mora znati inovativno razmišljati, stvarati i implicirati

inovacije. Direktor sutrašnjice treba dobro ovladati znanjem vezanim uz

inovativno poslovanje te uz management. To znači da bi direktor sutrašnjice

trebao, uz diplomu odgovarajućeg fakulteta, polaziti i seminare za inoviranje

znanja i vještina te poslijediplomski studij iz managementa.

Od inovirane uloge glavnog direktora, top managera, očekuje se da će na

temelju rezultata istraživanja vezanih uz projekte u poduzeću, ali i uz one izvana,

velik dio vremena provesti u kreiranju strategije razvoja tehnologije, suradnika,

privređivanja, odnosno planiranja dugoročnog razvoja poduzeća.

Uspješan direktor mora poznavati:

a. područje rada

b. specijalističke elemente poslovanja

c. sredinu u kojoj se poduzeća nalazi

17

Mora moći kreirati strategiju, definirati i rješavati probleme, voditi timove,

komunicirati i ophoditi se s ljudima, odlučivati, uvjeravati, dokazivati i

pregovarati, delegirati, kontrolirati u poslu riskirati i preuzimati odgovornost.

Uloga direktora budućnosti bitno će se mijenjati i usmjeravati na traženje

snage i sposobnosti drugih ljudi temeljeći vlastitu snagu i na zajedničkoj.

U obnašanju svojih dužnosti direktor djeluje intenzivno u brojnim

odnosima prema samome sebi kao glavnom rukovoditelju, prema svojim bližim i

daljim suradnicima, prema svim ostalim radnicima u procesu rada, prema

poslovnim partnerima te prema cjelokupnom okruženju koje predstavlja poduzeće.

Karijera je uspješno uzdizanje, napredovanje i promocija ljudi u nihovoj

profesiji. Profesijski razvoj nerijetko je vezan uz poduzeće ili organizaciju. Oblik

karijere direktora određuju vrlo različiti činitelji:

a. profesijska mobilnost

b. horizontalni oblik profesijskog kretanja

c. vertikalna profesijska mobilnost

d. dijagonalna profesijska mobilnost

profesionalna karijera rukovoditelja razvija se u 5 faza:

a. pripremna faza

b. početna faza

c. pokusna faza

d. stabilna faza

e. mirovinska faza

Ponašanje ljudi je rezultat nasljeđa, navika i djelovanja okoline, pa znamo da

su razlike u ponašanju među ljudima velike i da su, među ostalim uvjetovane

složenošću različitih vrsta podražaja i motivacija. Razlike među ljudima najbolje

se uočavaju na poslu prema motiviranosti za rad. Dok je jednima glavna svrha

novac, drugima je bitno priznanje, trećima napredovanje; četvrti rade zbog

osjećaja pripadnosti i dužnosti, a ostali radi stjecanja znanja, sigurnosti i uspjeha.

18

Sposobnost, povjerenje, energičnost, iskrenost, odgovornost i hrabrost – to su

kvalitete koje managera čine vođom i redovno potiču pozitivne emocije ljudi u

kritičnim situacijama, stvaraju atmosferu iskrenosti, motiviraju zajedničke ciljeve i

interese. Prilikom samoprocjene vlastite uspješnosti nije zgorega da manager

obrati pažnju na sljedeće:

a. organizacijsku aktivnost

b. umnu energiju

c. tjelesnu kondiciju

d. uporabu mašte

e. načinu mišljenja

f. nervnu napetost.

19

5. STILOVI USPJEHA INOVATIVNOG

MANAGEMENTA

Stil je način odabiranja ponašanja s obzirom na posao koji se obavlja. Svatko

pokušava izabrati stil koji će mu omogućiti da uspije u onome što radi. Kad je riječ

o inovativnom managementu, uspjeh leži u načinu kako se donose odluke te u

načinu reagiranja na odluke drugih.

Prema načinu ''povlačenja poteza'' razlikujemo stil:

a. Znanstvenika – čiji su potezi osmišljeni strategijom

b. Vojnog stratega – koji povlači poteze s obzirom na poteze protivnika

c. Umjetnika – kojeg karakteriziraju ekscentrični potezi

d. Političara – kome su impulsi pobornika i protivnika poticaj za odlučivanje.

Stilovi managementa razvrstavaju se prema različitim oznakama i relativnim

značajkama vođenja. 4 su aspekta orijentacija što vode uspjehu:

a. Poduzetnički stil što tendira uspjehu preko poslovnih pothvata

b. Inovativni stil kojemu je cilj stvaralaštvo u izmijenjenim uvjetima

c. Informacijski stil koji utječe na razvoj informatike

d. Koordinativni stil koji je usmjeren na komuniciranje i vođenje suradnika

Stimulansi uspjeha su moć i novac. Za neke su novac i moć cilj, dok su za duge

samo sredstvo za ostvarivanje vlastite zamisli o životu kakav treba živjeti.

Uspjeh treba zahvaliti i temeljitosti akcija, silu, financijskoj solidnosti i

poduzetničkom uhu. No, o postizanju uspjeha se može i učiti.

20

KLJUČNI ČINITELJI USPJEHA:

a. prilagodljivost ljudima i situaciji

b. taktička kombinacija osobina i prilika

c. sposobnost kreiranja i implementacije strategije

d. poduzetničke vještine, duh i atmosfera

e. nadarenost za aktivnost i rizik

f. nepokolebljivost u stvaranju mogućnosti

OČEKIVANJE USPJEHA NA RAZNIM OSNOVAMA:

a. osmišljavanjem strategijskih činitelja

a. ambicijom

b. stručnošću, stvaralačkim radom

c. kulturom ponašanja

d. idejom, inovacijom

e. bitnim načelima poduzetništva

KOPIRANJE I UČENJE USPJEHA OD USPJEŠNIH:

a. imitirati stil uspješnog

b. prati ulogu zanesenjaka idejom

c. kopiranje stila uzora

d. učenje i vježbanje stila na uspješnim primjerima

shematski prikaz povezanost potreba, aktivnosti i reakcija

21

Motivi potrebe

Reakcije

Aktivnosti Stimulansi

Ponašanje Zadovoljstvo

Proizvodnost

6. STRATEGIJA PROMOCIJE DIREKTORA

Promocija i napredovanje mogu biti sinonimi, ali i ne moraju. Napredovanje je

kontinuirani uzlazni proces razvoja karijere vodećih djelatnika. Pod promocijom

se primarno razumije završna faza napredovanja kadrova prema nekom planu ili

programu. promocija ima više značenja:

a. dodjeljivanje akademske titule

b. unapređenje kadrova u struci, hijerarhijskom statusu i materijalnom

položaju

c. načelo napredovanja određene ugledne osobe koja nije ispunila očekivanja

na položaju, da bi se oslobodilo mjesto sposobnijoj.

d. Raspored kadrova na odgovarajuću poziciju bez obzira na hijerarhijski

status

U tehnološkoj razradi sustava ocjenjivanja za promociju kadrova razradili smo

i prezentirali ove osobine:

a. Vrste sposobnosti (primarne mentalne sposobnosti, organizacijske

sposobnosti)

b. Karakterne crte ( primarne osobine temperamenta, primarne crte

ličnosti)

c. Etičke vrline ( etička načela i moralne navike ponašanja u

međuljudskim odnosima)

d. Dometi uspješnosti ( planiranje, odlučivanje i kontrola, organiziranje i

koordiniranje, efikasnost rada, interakcijski odnosi, smousavršavanje)

22

7. ULOGA DIREKTORA U SFERI

FUNKCIONALNOG MANAGEMENTA

Ukupno vođenje i rukovođenje navedenim poslovima nazivamo funkcionalnim

managementom, koji ujedinjuje:

- istraživačko-razvojni management

- marketing management

- kadrovski management

- juridički management

- informacijski management

- projektni management

- financijski management

Znanost je pokretačka snaga društva, pri čemu su znanstvenici i istraživači i

aplikatori nezamjenjivi. Stoga inovacije, racionalizacije i izume treba posebno

stimulirati s obzirom na to da povećavaju ekonomičnost, proizvodnost, kvalitetu i

rentabilnost. Suvremena društva koja u se razvijala u skladu sa znanstveno-

tehnologijskim postavkama ulaze u humanizaciju rada i svih odnosa.

Kvaliteta rukovođenja je danas bitno određena kvalitetom i korištenjem

raspoloživih informacija. Stoga treba sagledati stanje u pogledu korištenja

informacija u odlučivanju i u svjetlu kretanja u svjetskom managementu

Jedno od najvećih zala današnjice jest otuđenje radnika od rada. To e

filozofsko i strateško pitanje. Novi se horizonti stimuliranja proizvodnosti

otvaraju tek prihvaćanjem koncepcije human relations. Povećanje zadovoljstva

čovjeka u radu i povećanje radnog učinka postiže se motivacijom radnika i

njihovim obrazovanjem za poslove koje obavljaju.

23

ZaključakNa pragu 21. stoljeća važna obilježja proizvodnje su razvoj elektronike, čipova

i informatičke tehnologije. Paralelno se razvijaju banke podataka, informatizacija

službi, a sve više i pogona. Razvija se i tehnika informiranja i razina

informiranosti, te tehnika upravljanja, regulacijska tehnika, medicinska

elektronika, informatička tehnologija u obrazovanju, koje zahtijevaju i

odgovarajući profil stručnjaka. Traži se veće i potpunije znanje iz područja visoke

tehnologije. Megabajti čvršće povezuju svijet nego drugi aspekti razvoja. Tajna

razvoja leži u poduzetničkom riziku kao bitnom obilježju inovativnih promjena.

Vrh kvalifikacijske piramide doživljava nagle promjene i postaje

''zaobljenijim''. Povećava se razina obrazovanja i znanja, kao i stručnog iskustva

većeg broja zaposlenih. Uvodi se obrazovanje uz rad i to kontinuirano za sve

zaposlene – sve je više, specijalizanta, magistara i doktora znanosti. Stoga su i

direktoru potrebna inovirana znanja.

24

LITERATURA:

Brekić J. INOVATIVNI MANAGEMENT, Alinea, Zagreb, 1994.

25