INTERKULTURALNO OBRAZOVANJE I OBRAZOVANJE … · 2016-04-05 · 8 INTERKULTURALNO OBRAZOVANJE I OBRAZOVANJE NACIONALNIH MANJINA PREPORUKE 1. Potrebno je sustavno osigurati vrijeme

INTERKULTURALNO OBRAZOVANJE

I OBRAZOVANJE NACIONALNIH

MANJINAAnaliza i preporuke

2 INTERKULTURALNO OBRAZOVANJE I OBRAZOVANJE NACIONALNIH MANJINA

Ova publikacija je izrađena u okviru projekta Nansen dijalog centra „Interkulturalno obrazovanje za inte-grirane zajednice” (lipanj 2013 - travanj 2015). Kao dio aktivnosti ovog projekta bila je organizacija i pro-vedba 7 okruglih stolova u Osijeku, Vukovaru, Čakovcu, Slavonskom Brodu, Pakracu, Puli i Kninu, s ciljem okupljanja dionika iz zajednice na otvorenu raspravu o aktualnim pitanjima interkulturalnog obrazovanja i obrazovanja manjina u Hrvatskoj. Sudionici su bili predstavnici obrazovnih institucija, civilnog društva, jedinica lo-kalne samouprave, institucija i manjinskih organizacija. Nakon uvoda o analizi i izazovima na lokalnoj i EU razini, su-dionici okruglih stolova iznijeli su svoja mišljenja i preporuke za interkulturalno obrazovanje i obrazovanje manjina. Okrugli stolovi organizirani su u suradnji s drugim civilnim organizacijama i inicijativama koje promiču i bave se inter-kulturalnim obrazovanjem i obrazovanjem manjina, a to su: GONG, Mreža mladih Hrvatske, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Inicijativa za građansko obrazovanje (GOOD), Inicijativa “Svi mi za Hrvatsku svih nas”, Europski dom Slavonski Brod, Srpski demokratski forum, Društveni centar Rojc u Puli.

3Analiza i preporuke


INTERKULTURNO OBRAZOVANJEŽivot u multikulturnom društvu u kojem na istom geografskom području žive ljudi različitih vjerskih, etničkih i nacio-nalnih pripadnosti koji njeguju različite kulturne običaje i prakse je neizbježna činjenica stoga je odgovornost države i društvene zajednice osigurati uvjete za dijalog i međusobno razumijevanje te osiguravanje trajnog i održivog mira. Zaštita i promicanje ljudskih prava, demokracije i vladavine prava glavni su elementi međukulturnog dijaloga. Kako bi ti elementi postali djelotvorniji, potrebno je uvoditi ih i u obrazovni sustav. Interkulturalno obrazovanje jedan je od načina stvaranja što većeg međukulturnog dijaloga, a bitno je da se počinje što ranije kako bi se razvile kompetencije za razumijevanje međukulturalnosti.

Međunarodni okvir

Vijeće Europe je kao važan dokument istaknulo Bijelu knjigu o međukulturnom dijalogu gdje se međukulturni dija-log definira kao „dostojanstvena i otvorena razmjena mišljenja pojedinaca, grupa različitog etničkog, kulturnog, vjerskog i lingvističkog podrijetla i naslijeđa uz zajedničko razumijevanje i uvažavanje“. U Bijeloj se knjizi navodi osnovno i srednje obrazovanje kao odgovorno za razumijevanje vrijednosti demokratskog života, poštivanje ljudskih prava kao osnova za upravljanje raznolikošću i otvorenosti prema drugim kulturama. Međukulturna dimenzija trebala bi prožimati sve dimen-zije, a najviše se pojavljuje u ovim predmetima: povijest, jezici i vjeronauk. Vijeće Europe, međutim, napominje da se tre-ba poboljšati razumijevanje kulturnih i/ili vjerskih zajednica putem školskog obrazovanja na temelju općih zajedničkih etičkih načela i demokratskog građanstva. U neformalnom obrazovnom kontekstu sportske organizacije, organizacije mladeži i vjerske zajednice navode se kao pravo mjesto promicanja međukulturnog dijaloga.


Još jedna od organizacija koja promiče međukulturalno učenje je UNESCO. U svojem priručniku UNESCO „Guidelines on Intercultural Education“ međunarodna zajednica predlaže nekoliko principa koji bi se trebali primjenjivati u inter-kulturalnom obrazovanju:

• interkulturalno obrazovanje poštuje kulturni identitet učenika pružajući kulturno odgovarajuće i responzivno kvalitetno obrazovanje za sve

• interkulturalno obrazovanje omogućava svim učenicima/ama kulturalna znanja, vještine i stavove koji su im neophodni da budu aktivni i odgovorni građani društva

• interkulturalno obrazovanje pruža svim učenicima/ama kulturalna znanja, vještine i stavove koji ih osposoblja-vaju da doprinose poštovanju, razumijevanju i solidarnosti među pojedincima, etničkim, socijalnim i kulturnim grupama i nacijama

Nacionalni okvir

Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo kojeg je usvojila Vlada Republike Hrvatske1999. godine prvi je na nacionalnoj razini uredio područje odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo. Program se sastoji od sedam područja, a naziv jednog od tih područja je Identitetni i interkul-turalni odgoj i obrazovanje.

U okviru Kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja istaknuta je (inter)kulturalna sastavnica, a jedan od opisanih i provođenih modula je Modul razvoja identiteta i interkulturalnosti, nastavno na projekt Vijeća Europe (1997. godine) – Obrazovanje za demokratsko građanstvo. Sukladno konceptu Vijeća Europe građanski odgoj i obrazovanje obuhvaća četiri komponente:


• politički sastav i političko opismenjavanje• ljudska prava i zaštita ljudskih prava• odgoj za mir i nenasilje• učenje o demokratskom građanstvu (sa sadržajem interkulturalizma i osjetljivosti prema različitostima)

Sustavno uvođenje građanskog odgoja u obrazovni sustav Republike Hrvatske započelo je u 2012. godini kroz suradnju OCD-a i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta u dvogodišnjem eksperimentalnom programu. Jedna od strukturnih dimenzija građanskog odgoja i obrazovanja, interkulturalnost, navodi se i u priručniku „Znam, razmišljam, sudjelujem“ čija je ideja pomoći nastavnicima provođenje programa Građanskog odgoja i obrazovanja. Povezanost s kurikulumom GOO-a, a osim razvoja osobnih, zavičajnih i domovinskih identiteta proširuje se na europski i globalni identitet. „Pod utjecajem ideje kulturnog pluralizma i uvođenja multikulturalne perspektive, kulturna posebnost počinje se promatrati kao društvena stvarnost i zahtijeva punim ostvarivanje prava na jednakost u obrazovanju. Postupno se pojavljuje pojam multikulturalnog, a potom i interkulturalnog obrazovanja koji je namijenjen svim učenicima, a ne samo onima koji su kul-turno drukčiji. Sam pojam koristi se u tri značenja:

• nova filozofija obrazovanja• temeljno nastavno ili kroskurikularno načelo• obavezan ili izborni nastavni predmet ili sadržaj jednog ili više postojećih predmeta u osnovnoj i srednjoj školi,

te u obrazovanju učitelja (Spajić Vrkaš, 2004.)Ako se kod učenika/ica razvija interkulturalna komponenta, dolazi do prepoznavanja prednosti i kvalitete života u mul-tietničkoj zajednici, a to je bitno za razvoj moderne, participativne demokracije u svijetu, kao i društvene solidarnosti. Za razliku od kurikuluma GOO-a, nastavni planovi zemljopisa, politike i gospodarstva,likovne i glazbene umjetnosti te povijesti ne spominju sintagmu „interkulturalno učenje“ ili „interkulturalnost“, međutim u nastavnom planu povijesti spo-


minje se razumijevanje svijeta i globalno povezivanje: „... on će tako stečene vlastite spoznaje prenositi u svoju svakidaš-njicu, među bližnje, na sadašnjost i u budućnost, na svoje privatno i javno djelovanje, od društvenog i političkog nadalje. Tako će i povijest, odnosno predmet nastave povijesti, pridonositi izgradnji valjana građanina, najprije svoje domovine, a potom i cijelog svijeta. Upravo u tome i jest temeljni smisao i cilj nastave povijesti.“

U okviru neformalnog obrazovanja djeluje Nansen DialogueNetwork kao mreža organizacija koje pokušavaju iskori-jeniti etničke rascjepe. Jedan od izazova u djelovanju, pogotovo na razini osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazova-nja, jest razdvajanje djece u posebne razrede, pa čak i škole, pri čemu je interakcija među djecom različitih nacionalnih pripadnostismanjena ili je uopće nema. Mjesta gdje Nansen dijalog centar provodi svoje programe su npr. Vukovar, Jegunovce (Makedonija), Srebrenica, Bratunac, Stolac (BiH). Jedan od uspjeha Nansen dijalog centra iz Osijekajest izrada primjerenih kurikuluma i programa za poučavanje o kulturno-duhovnom naslijeđu zavičaja i regije kao alternativa učenju povijesti o samo jednom kulturnom utjecaju, kulturi kojoj pripadaju djeca određene etničke zajednice). Prema NDN-ovoj Strategiji 2011.-2015. (Promoting and Facilitating Dialogue in Support of Peace Building Processes since 1995) jedan od strategijskih ciljeva NDC-a, podrška uključivom i integriranom obrazovanju (formalnom i neformal-nom) u multietničkim i multikulturalnim zajednicama, sadrži pet važnih zadataka:

1. razvoj, implementacija i širenje kurikuluma za integrirane i interkulturalne obrazovne programe2. razvoj interkulturalnih kompetencija u upravljanju školama, između nastavnika, roditelja i učenika3. unaprijediti, raširiti i implementirati proces mirnog posredovanja kao alat za prevenciju konfliktnih situacija u

obrazovnom sustavu4. izgraditi čvrste suradnje s ključnim akterima u području obrazovanja5. omogućiti uspješan prijenos znanja, iskustva i dobre prakse u području integriranog i interkulturalnog obra-

zovanja


PREPORUKE

1. Potrebno je sustavno osigurati vrijeme tijekom nastave za interkulturalno učenje što je u skladu s potrebama i interesima djece i mladih, ali i s hrvatskim propisima i međunarodnim obvezama.

2. U školi je potrebno njegovati interkulturalnost što se osigurava učenjem o kulturnim različitostima različitih manjina: etničkih, vjerskih i kulturnih, koje žive u zajednici, te provoditi aktivnosti koje omogućuju međusob-no upoznavanje i zajednički rad i djelovanje npr. kroz obilježavanje događaja važnih manjinama, kroz način uređenja škole; postere, projekte, posjete predstavnicima manjina ili zajednicama i organizacijama različitih manjinskih grupa u zajednici.

3. Važno je u predmetne programe/kurikulume uključiti sadržaje o kulturama nacionalnih i drugih manjina s oso-bitim naglaskom na njihov doprinos zajedničkoj kulturi.

4. Ključno je da i djeca pripadnika većinske skupine uče o manjinskim kulturama kao dijelu zajedničke kulturne baštine.

5. Nužno je osigurati veću sustavnost i kvalitetu u edukaciji i podršci učiteljima i nastavnicima u provedbi interkul-turnog obrazovanja.

6. Graditi kvalitetno partnerstvo civilnog i javnog sektora za planiranje i provedbu edukativnih interkulturalnih programa u obrazovnim institucijama RH, u cilju jačanja interkulturnih kompetencija nastavnika, učenika, zapo-slenika škole i roditelja.


OBRAZOVANJE NACIONALNIH MANJINA

Međunarodni okvir

Na međunarodnoj razini zaštita ljudskih i manjinskih prava definirana je dokumentima međunarodnih tijela. Možemo izdvojiti Ujedinjene narode, Vijeće Europe, Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju i Visokog povjerenika za nacio-nalne manjine OESS-a te Srednjoeuropsku inicijativu.Ujedinjeni narodi, u “Općoj deklaraciji o ljudskim pravima” iz 1948. godine u članku 26. ističu kako “svatko ima pravo na odgoj i obrazovanje (…) Odgoj i obrazovanje mora biti usmjereno punom razvoju ljudske osobe i jačati poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda. “

Okvirna konvencija Vijeća Europe za zaštitu nacionalnih manjina u čl. 14. određuje da svaka osoba koja pripada nacionalnoj manjini imapravo učiti na svom manjinskom jeziku.Na područjima tradicionalno ili u znatnijembroju nas-tanjenom osobama koje pripadaju nacionalnim manjinama, ako zato postoji dostatno zanimanje, strankećeuznastojati osigurati, koliko je to moguće te u okvirima svojih obrazovnih sustava, da osobe koje pripadaju tim manjinama imaju odgovarajuće mogućnosti da učemanjinski jezik ili da ih se poučava na manjinskom jeziku.

Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima usvojena je 5. studenog 1992. godine na odboru ministara Vijeća Europe. Republika Hrvatska je postala stranka Konvencije 5. studenog 1997. godine, dok je konvencija na snagu stupila 1. ožujka 1998. godine. Članak 8.Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima navodi kako “u pogledu obrazovanja ugovorene stranke obavezuju se da će na području na kojem se ti jezici rabe, u skladu sa stanjem svakog od tih jezika i bez štete za nastavu službenih jezika: a) omogućiti predškolsko obrazovanje na odgovarajućem regionalnom


ili manjinskom jeziku, ili omogućiti da se značajniji dio predškolskog obrazovanja odvija na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku (...) b) učiniti dostupnim osnovno obrazovanje na relevantnim regionalnim ili manjinskim jezicima (...) c) učiniti dostupnim znatan dio dopunskog obrazovanja na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku. (...)”

Na zahtjev Visokog povjerenika za nacionalne manjine OESS-a, nevladina organizacija Zaklada za međuetničke odnose organizirala je seriju konzultacija s ekspertima iz različitih područja i dva sastanka u Haagu koji su rezultirali “Haškim pre-porukama o pravu nacionalnih manjina na obrazovanje”. Glavna svrha tih preporuka je jednostavnim jezikom pokušati objasniti što sadržavaju prava nacionalne manjine na obrazovanje. Kao prva preporuka navodi se kako se pravo pripad-nika nacionalnih manjina na očuvanje svog identiteta može u potpunosti ostvariti jedino ako kroz obrazovni proces ste-knu pravo znanje svog materinjeg jezika. Također, navedeno je kako su prve godine obrazovanja od najvećeg značaja za razvitak djeteta te kako istraživanja obrazovanja ukazuju na to da bi idealno sredstvo poučavanja na razini predškolskog odgoja morao biti materinji jezik te da bi se u osnovnim školama nastavni program idealno trebao poučavati na jeziku manjine, a jezik manjine trebao bi biti redovni predmet, a ne izborni. Jedna od preporuka je i da se kroz cijelo razdoblje obrazovanja postupno povećava broj predmeta koji se podučavaju na službenom jeziku države, jer istraživanja pokazu-ju da što je postupnije povećanje, to je bolje za dijete.

Pravo za odgoj i obrazovanje na svom jeziku i pismu pripadnici nacionalnih manjina ostvaruju u skladu s Ustavom Repu-blike Hrvatske, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina te Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Prema članku 11. Ustavnog zakona o pravima manjina pripadnici nacionalnih manjina imaju “mogućnost obrazovati se na materinjem jeziku na svim stupnjevima obrazovanja od predškolskog do visokoškolskog”.Pripadnici nacionalnih manjina svoje ustavno pravo na odgoj i obrazovanje ostvaruju trima osnovnim modelima i po-sebnim oblicima školovanja:


• MODEL A – nastava na jeziku i pismu nacionalnih manjina Ovaj se model nastave provodi u posebnoj ustanovi, ali ga je moguće provoditi u ustanovama s nastavom na hrvat-

skom jeziku u posebnim odjelima s nastavom na jeziku i pismu manjine. U osnovnim i srednjim školama se u školskoj godini 2013./2014. prema Modelu A održavala nastava s 284 učenika/ca načeškom, 222 učenika/ca na mađarskom, 2691 učenika/ca nasrpskom i 2108 učenika/ca na talijanskom jeziku. Ukupno je modelom A obuhvaćeno 5.296 učenika/ca u 47 škola s 437 razrednih odjela i 1052 učitelja.

• MODEL B – dvojezična nastava Nastava se provodi u ustanovi s nastavom na hrvatskom jeziku, ali u posebnim odjelimatako da se prirodna grupa

predmeta uči na hrvatskom jeziku, a društvena grupa predmeta na jeziku nacionalne manjine. Modelom B je u 2013./14. obuhvaćeno 88 učenika/ca u četiri osnovne škole i jednoj srednjoj školi, s ukupno 11 razrednih odjela i 12 učitelja. U osnovnoj školi se po ovom modelu mogu školovati Česi, Mađari i Srbi, a u srednjoj samo Česi.

• MODEL C – njegovanje jezika i kulture Nastava se izvodi na hrvatskom jeziku uz dodatnih dva do pet školskih sati namijenjenih učenju jezika i kulture na-

cionalne manjine. Dodatna satnica u trajanju od pet školskih sati tjedno obuhvaća učenje jezika i književnosti naci-onalne manjine, geografije, povijesti, glazbene i likovne umjetnosti. Model C je najzastupljeniji model. Provodi se u 130 škola (uključujući područne je i više lokacija). Njime jeobuhvaćeno ukupno 3.351 učenika/ca. Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina po C modelu osigurano je Česima, Slovencima, Slovacima, Rusima, Srbima i Talijanima, a samo osnovnoškolsko Albancima, Mađarima, Makedoncima, Nijemcima, Austrijancima, Poljacima, Rusinima, Ukrajincima, Židovima.


Osim ta tri modela postoji oblik nastave u kojem se jezik nacionalne manjine uči kao jezik sredine, zatim posebni oblici nastave (ljetna škola, zimska škola, dopisno-konzultativna nastava) te posebni programi za uključivanje učenika rom-ske populacije u odgojno-obrazovni sustav. Zakonski, pripadnici nacionalne manjine sami mogu predlagati i odabrati model i program u skladu s postojećim propisima i mogućnostima za realizaciju programa, ali u provedbi postoji više izazova.

Republika Hrvatska je sklopila brojne bilateralne ugovore namijenjene zaštiti nacionalnih manjina kojima se u nekoj mjeri jamči pravo nacionalnih manjina na obrazovanje na vlastitom jeziku i pismu, između ostalog i sa Češkom Republi-kom, Srbijom, Crnom Gorom, Makedonijom, Mađarskom i Italijom.

Sporazum o pristupanju Republike Hrvatske EU u dodatku VII navodi posebne obaveze koje je RH preuzela u preo-govorima o pristupanju, među kojima je i nastavak jačanja prava nacionalnih manjina uključujući i djelotvornu provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

Analiza Srpskog demokratskog foruma o manjinskom obrazovanju u RH u pogledu srpske nacionalne manjine iz rujna 2014. ukazala je na ključne probleme manjinskog obrazovanja: nedostatak institucionalne potpore i to najviše u pogledu pravne nesigurnosti i nejasnoće propisa koji se tiču manjinskog obrazovanja kao i nepostojanje penalizacije za neprovođenje (uz ukidanje Uprave za manjinsko obrazovanje u sklopu MZOS) kao i probleme u pogledu donošenja kurikuluma i odobravanja udžbenika i popratnih materijala za nastavu, te probleme na lokalnom nivou koji se tiču otpo-ra lokalnih zajednica u stvaranju poticajnog okruženja za razvoj manjinskog obrazovanja. Posebni problemi u pogledu srpske manjine jesu još uvijek izražena stigmatizacija srpske nacionalne manjine koja uzrokuje velike poteškoće u mo-tiviranju djece i roditelja srpske nacionalnosti za uzimanje učešća u nastavi na srpskom jeziku i pismu. Također sustav obrazovanja srpske nacionalne manjine kojim u velikom djelu administrira Srpsko kulturno društvo „Prosvjeta“ pokazao


je velike probleme u samom sustavu gdje ne postoji adekvatna unutarnja komunikacija i organizacija kao ni komunika-cija sa državnim institucijama, što dovodi do toga da je obrazovanje za srpsku nac. manjinu strukturirano i adekvatno ustrojeno samo na području Istočne Hrvatske dok u drugim djelovima zemlje (Zap. Slavonija, Banija Kordun) i dalje postoje velike prepreke u osnivanju manjinskih razreda a u zajednicama u kojima je omogućena manjinska nastava, ne postoji dovoljan broj udžbenika, niti adekvatne kontrola poštivanja propisa a posebni oblici nastave poput dopisne nastave nisu zaživjeli i nisu adekvatni za kvalitetno obrazovanje. Također u pogledu visokog obrazovanja, pripadnici srp-ske manjine nemaju adekvatan prostor za daljnje učenje srpskog jezika i pisma (za razliku od npr, talijanske ili mađarske manjine) a posebno je zabrinjavajuća činjenica da na Učiteljskim fakultetima nema smjerova koji bi se ticali obrazovanja nastavnog kadra u pogledu manjinskog obrazovanja.

Istraživanje “Živjeti zajedno, učiti zajedno”koje je proveo Forum za slobodu odgoja u partnerstvu s Vukovarsko-srijem-skom županijom i Network of Education Policy Centers pokazalo je neke izazove vezane uz postojeće modele obrazova-nja kojima je potrebno posvetiti pažnju. Naime, pronađeno je da između škola na većinskom jeziku i na srpskom jeziku u Vukovarsko-srijemskoj županiji postoje razlike koje dovode do paradoksa odvojenog obrazovanja. Naime, učenici u hrvatskom jezičnom programu u Vukovarsko-srijemskoj županiji naročito su skeptični prema potrebi za manjinskim školama, dok je u isto vrijeme njihova spremnost da pohađaju razred s učenicima iz srpskog jezičnog programa niža nego što je spremnost učenika na isto u hrvatskim školama u Zagrebu što ukazuje na sve veću socijalnu distancu među učenicima s obzirom na etničku pripadnost.


PREPORUKE

1. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, jedinice lokalne samouprave i manjinske organizacije zajedničkim naporima trebaju osiguravati uvjete za manjinsko obrazovanje

2. Potaknuti škole da za učenike pripadnike nacionalnih manjina organiziraju nastavu po jednom od postojećih, zakonom propisanih modela

3. Potrebno je informirati roditelje o mogućnostima uključivanja učenika u manjinsko obrazovanje 4. Učenicima treba osigurati nestigmatizirajuće okruženje te poticaj na uključivanje u programe obrazovanja ma-

njina.5. Omogućiti dodatno motiviranje bodovanjem za buduće obrazovanje učenicima koji se uključuju u programe

manjinskog obrazovanja, kao i u učenje o drugim jezicima i kulturama.6. Treba izraditi i objaviti nastavne planove i programe za obrazovanje nacionalnih manjina, te odobriti izdavanje

novih udžbenika i nastavnih materijala7. Više naglašavati značenje doprinosa manjinske kulture lokalnim i regionalnim identitetima8. Depolitizirati i stručno ekipirati manjinske kulturne i obrazovne institucije9. U nastavnom planu i programu/ kurikulumu treba poticati učenje o kulturi manjina, otvorenost prema kulturnim

različitostima i multiperspektivnost.


Za sadržaj publikacije odgovorni su isključivo Nansen dijalog centar i Korak po korak, i on se ni na koji način ne može smatrati službenim stajalištem Europske unije, niti nužno odražava stajališta Ureda za udruge Vlade Republike Hrvat-ske, Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, kao ni Mreže fondacija Otvoreno društvo.


Projekt provodi: Nansen dijalog centar

Cvjetkova 32, 31000 OsijekT: +385 31 494 258F: +385 31 494 201

[email protected]

Projektni partner: Korak po korakIlica 73, 10000 ZagrebT: +385 1 4854 935, 4854 936F: +385 1 4854 022www.korakpokorak.hr

Documents

INTERKULTURALNO OBRAZOVANJE I OBRAZOVANJE … · 2016-04-05 · 8 INTERKULTURALNO OBRAZOVANJE I OBRAZOVANJE NACIONALNIH MANJINA PREPORUKE 1. Potrebno je sustavno osigurati vrijeme