Osvrti 165

INTERVJU SA PROF. DR. NJEGOSLAVOM VUKOTIĆEM

Za ime prof. dr. sc. Njegoslava Vukotića vežu se razni poslovi i zadaci iz oblasti geodezije ali jedno vrijeme i matematike, dvjema oblastima kojima se profesor bavio čitav život. Naredne stranice Geodetskog glasnika će pružiti čitaocima važne detalje iz života uvaženog profesora Vukotića GG: Profesore Vukotiću, rođeni ste u Bosni i Hercegovini. Možete li čitaocima Geodetskog glasnika pružiti mogućnost detaljnog upoznavanja sa datumom i mjestom Vašeg rođenja, kao i sa detaljnim opisom mjesta Vašeg djetinjstva?

Rođen sam u Bijeljini 18.02.1940. god. u kojoj sam živio dok nisam otišao na studije u Beograd 1968. god. Bijeljina je u to vrijeme bila malo izvan važnijih puteva pa nije bila

naročito razvijena, ali je imala mnogo toga dobrog, miran život, dobru hranu, srednje škole, muzičku školu, razne sportske klubove, bioskop, pozorište i dr. Živjeli smo u višenacionalnoj sredini i za nas koji smo u tom okruženju odrastali to je bilo prirodno tako da nikakvih nesporazume između raznih nacija nije bilo. GG: Već u srednjoj školi ste se opredijeliti za geodeziju. Da li je to bila Vaša odluka ili odluka roditelja? U srednjoj školi sam samo želio da budem fudbaler i da studiram tehniku. Za geodeziju sam se odlučio zato što sam čuo da je od svih tehničkih fakulteta najlakša pa ću moći da se posvetim fudbalu. U Bijeljini još ima ljudi koji kad čuju moje ime kažu: A, onaj fudbaler. GG: Kako su proticali đački dani? Da li ima nešto posebno interesantno što biste izdvojili za čitaoce GG-a? Bilo je lijepo. Ljeta duga i topla, puno lubenica, paradajza, kukuruza, lopte, igranki, bioskopa. Ja sam učestvovao u sportskom takmičenju za Dan mladosti i u petoboju osvojio prvo mjesto, naročito mi je draga bila pobjeda u trci na 800 m. Išli smo na ekskurzije a oni sretniji i na more. GG:Tokom srednje škole ste se bavili i fudbalom. Kako ste uspijevali uskladiti školske obaveze sa obavezama prema klubu „Radnik“? Nije bilo teško. U to vrijeme se treniralo dva puta nedjeljno, mada je bilo naporno igrati utakmice, naročito na strani kada bi se kasno doputovalo kući.

Slika 1. Prof. dr. Njegoslav Vukotić

1

Sl

SlstrNj

166

lika 2. Njegoslav V

lika 3. Njegoslav Vrane) (utakmica jejegoslava Vukotić

Vukotić kao đak uč

Vukotić, 1961. gode igrana protiv Fiorća dovesti u svoje r

čestvuje u trci na 8

dine na Omladinskrentine, kluba kojiredove)

800m 1956. god. (

kom turniru u Italiji je nastojao tada m

(osvajač prvog mje

iji (stoji sa golmanmladog i perspekti

Osvrti

esta)

nove desne ivnog igrača

O

G Onaugfu G PoBiprsir G Sjna G MTo

Sl

Osvrti

GG: Kako su rod

tac me je podraročito Stevan Sgovor i od toga zudbaler).

GG:Studij geode

o dolasku na stuijeljini i pozvao rva predavanja uromašni i nisu m

GG: Da li se pris

jećam se naravnajveći utisak na m

GG:Diplomirali

Mislio sam da se o se međutim nij

lika 4. Njegoslav V

ditelji, profesor

ržavao, profesorStokić koji me zaradio nešto i p

ezije ste upisali

udije u Beogradme. To mi je bi

učinila previše tmogli da me dugo

sjećate nekog od

no svih. Izdvojiomene.

ste 1963 godine

zaposlim u RGUje moglo spojiti.

Vukotić u ulozi op

i i treneri prihv

ri su bili nezainje odveo u OF

penzije (na mom

u Beogradu. Ka

d javio sam se Fo veliki san, kojteškim. Najvažno izdržavaju van

d Vaših tadašnj

o bih prof. Miloj

e. Kakvi su Vam

U čiji sam bio s.

peratora prilikom ta

vaćali vašu ljub

nteresovani a trFK Beograd gdjm prvom kartonu

ako su protekli

FK ''Partizan'' ki sam nažalost m

nije su mi bile n kuće.

ih fakultetskih

ja Mitića i prof.

m bili planovi po

tipendista i da ig

ahimetrijskog snim

av prema fudba

reneri su mi doje sam potpisaou u PIO Fondu p

vaši brucoški d

koji je nešto ranmorao da napustistudije jer su m

profesora?

Vlatka Brčića k

oslije završetak

gram fudbal za O

manja, 1967. godin

167

alu?

osta pomagali, o profesionalni piše: zanimanje

dani?

nije gostovao u im jer su mi se

mi roditelji bili

koji su ostavili

ka studija?

OFK Beograd.

ne

168 Osvrti

GG: Gdje je bilo Vaše prvo zaposlenje i da li se sjećate detalja u vezi tog zaposlenja? Prvo zaposlenje je bilo u Sekciji za fotogrametriju RGU-e gdje sam kao restitutor proveo tri godine. To je bilo vrijeme intenzivnog rada na državnom premjeru pa je fotogrametrija imala pune ruke posla. GG: Radni vijek ste nastavili u Srednjoj školi u Bijeljini. U kojoj školi, na kojim predmetima i zašto? U Bijeljinu sam se vratio zato što sam se oženio, dobio dijete, a nisam imao dovoljno sredstava za život. Radio sam kao profesor matematike i fizike u Poljoprivrednom školskom centru od kojega sam dobio stan. GG: Magistrirali ste matematiku u Zagrebu. Možete li čitaocima GG-a iznijeti nekoliko detalja o tom periodu života? Kao profesor matematike mislio sam da se više nikada neću baviti geodezijom pa je prirodno bilo da se prekvalifikujem. U Zagrebu su me primili na III stupanj Prirodoslovno-matematičkog fakulteta uz obavezu da polažem pet diferencijalnih ispita. To sam završio a da nisam slušao ni jedno predavanje, dogovorio bih se sa profesorom šta i odakle da učim, a ispit bih zakazao poštom. Zanimljivo je da sam dva ispita položio učeći iz ruskih knjiga iako ruski nikada nisam učio. GG: Nakon uspješno odbranjenog magistarskog rada iz matematike, radni angažman nastavljate u tadašnjoj RGU SR Srbije. Na kojim poslovima ste radili i šta su bila Vaša zaduženja? Dok sam bio u Bijeljini izašao je moj članak u Geodetskom listu u kojem se zalažem za primjenu fotogrametrije za planove krupne razmjere. To je, moguće, skrenulo pažnju na mene pa su me pozvali nazad. Radio sam kao inspektor za državni premjer a bavio sam se i drugim poslovima. Najznačajnije je završavanje kursa iz programskog jezika FORTRAN IV koji se održavao u SANU na osnovu čega sam sračunao mrežu od 750 veznih tačaka. To je bio pionirski posao o kojem sam napisao članak za jugoslovensko savjetovanje u Vrnjačkoj Banji. To je bio prvi članak te vrste. Učestvovao sam i na pisanju nekih pravilnika. GG: Jedan period života vezan Vam je za poslove inženjerske geodezije u Libiji. Bilo bi interesantno da čitaocima GG-a saopštite detalje u vezi tog angažmana? U Libiji sam proveo šest mjeseci. Profesionalno to nije bio težak posao, u građevinarstvu sve ide dosta sporo za nas. Ipak radio sam sa nivelirom i teodolitom, čak sam i projektovao trasu jednog puta sa dosta krivina dugog oko 800m.

Osvrti 169

GG: Nešto ste i zaradili? Zato sam i išao u Libiju. GG: Drugi dio Vašeg boravaka van granica tadašnje zajedničke države, bio je vezan za naučna istraživanja. U kojoj državi ste boravili i kojim istraživanjima ste se bavili? Radio sam u Njemačkoj u Njemačkom geodetskom istraživačkom institutu koji se nalazio u Minhenu u Bavarskoj akademiji nauka. U to vrijeme se radilo na izravnanju Evropske trigonometrijske mreže i glavni naučni problem bilo je testiranje ulaznih podataka. To se zvalo OUTLIER TEST. Ja sam već bio završio matematiku u Zagrebu, poznavao sam linearno programiranje, kao i FORTRAN IV i napravio sam program koji je uspješno našao greške u ulaznim podacima koje do tada nisu bile otkrivene. Zato je moj rad štampan u posebnoj svesci serije A: Teoretska geodezija. GG: Nakon Vašeg boravka u inostranstvu, uspješno ste odbranili doktorsku disertaciju na Građevinskom fakultetu u Sarajevu? Možete li iznijeti nekoliko detalja o tom periodu vašeg života? Moja disertacija je rad koji sam imao u Minhenu. Mentor mi je bio prof. Smail Pašalić kome sam veoma zahvalan na razumijevanju teme i problema koji se rješavaju. GG: Nakon uspješno odbranjene disertacije, život Vas je doveo u Sarajevo u tadašnju RGU SR Bosne i Hercegovine. Na kojim poslovima ste radili? U Sarajevu sam živio deset godina. U RGU BiH radio sam kao inspektor za državni premjer GG: Nekadašnji JP Geodetski zavod Sarajevo je ustanova na čijem ste čelu bili. Možete li detaljno objasniti prilike koje su Vas dovele na to radno mjesto i okolnosti u kojima ste vodili Zavod? U Geodetskom zavodu sam bio tehnički direktor. Izabrali su me na konkursu, ali je prije toga tadašnji direktor Zavoda Ferid Omerbašić razgovarao sa mnom i predložio me. To je period koji mi je oduzimao svu snagu. Imao sam ponudu da na Prirodno-matematičkom fakultetu predajem linearno programiranje, ali nisam mogao ni pomisliti na to. Saradnja sa Feridom je bila timska, tačno smo znali šta je čija nadležnost i nismo se miješali u rad jedan drugome. To je bilo vrijeme kada su rađeni rutinski poslovi, ali i sasvim novi koji su tražili tehnička rješenja jer, nažalost, tada, kao ni sada ne postoji institut kome bi se povjeravale teme prije primjene u praksi.

170 Osvrti

GG: Koliko ste imali zaposlenih? U Zavodu sam bio tri godine. U početku je bilo oko 240 zaposlenih, a kada sam odlazio bilo je preko 400. Zavod je bio dobro opremljen, imao je dosta kvalitetnih instrumenata za sve radove, računski centar, vozni park i naravno veoma dobar radni prostor. GG: Koje je poslove Zavod radio u tom periodu? To je bilo vrijeme intenzivnih radova iz svih oblasti geodezije. Radilo se klasično i fotogrametrijsko snimanje detalja, postavljanje i rješavanje veznih tačaka, klasiranje, obrada planova, računanje površina, postavljanje i obrada gradskih mreža, izlaganje, inžinjerska geodezija itd. Imali smo i radionicu za popravku geodetskih instrumenata pa smo pružali usluge od Feronikla u Makedoniji do Maribora. Da nešto ne preskočim radilo se sve. Radili su vrijedno, na normu, stručnjaci među kojima je bilo izuzetnih kojima je Zavod mogao da se ponosi U to vrijeme Zavod je prikupio sredstva i sazidao novu zgradu. Treba da se zna da su je sagradili radnici Zavoda i da ona pripada samo njima. Ne znam šta će biti sa njom, ali bi bila šteta da je geodezija ispusti. Stoga ću ovdje iznijeti prijedlog da se zgrada u cjelini podjeli između geodetskih firmi. Tu može da stane ono što je ostalo od Zavoda, može i RGU, može i Geodetski odsjek Građevinskog fakulteta. A radnici Zavoda svoje dionice mogu prodati, uložiti u Zavod, a mogu i pokloniti. GG:Od 1986. godine ste bili zaposlenik Građevinskog fakulteta u Sarajevu. Na kojim predmetima ste bili angažovani? Radio sam na četiri predmeta: Viša geodezija I, Viša geodezija II, Geodetska gravimetrija i Komasacije. GG: Poslove nastavnika na Građevinskom fakultetu zamjenjujete poslovima rukovodioca u preduzeću „Geopremjer“. Kako su proticali dani na tom radnom mjestu? U Beogradu su me pamtili kao programera pa su me i zaposlili u Računskom centru. To je bio standardan proizvodni proces. GG: Radni vijek nastavljate u nastavi na Višoj geodetskoj odnosno Višoj građevinsko-geodetskoj školi u Beogradu. Mislim da bi čitaocima GG-a bilo zanimljivo da čuju i o ovom periodu vašeg života. Ta se škola sada zove Visoka građevinsko-geodetska škola. Predavao sam predmete: Obrada podataka, Geodetska računanja, Državni premer i Katastar nepokretnosti.

Osvrti 171

GG: Autor ste nekoliko knjiga? Prva knjiga koju sam napisao bila je Fotogrametrija za potrebe beogradskog SUP-a u kojem sam zajedno sa predstavnicima firme Wild učestvovao na postavljanju i prezentaciji opreme za stereofotogrametrijsko snimanje. Ostala je u internoj upotrebi. Napisao sam zatim za potrebe nastave u Sarajevu: Geodetski instrumenti, Komasacija zemljišta, Geodetska gravimetrija i Sfera, a za Višu geodetsku: Numerička matematika, QBASIC za geodete, Katastar vodova i Deoba parcela i tabli u katastru i komasaciji. GG: Od 31.12.2007. godine ste u penziji. Gdje sada živite i kako provodite penzionerske dane? Živim sam u selu Omoljica kod Pančeva gdje imam kuću i dvorište poput onoga u Bijeljini gdje sam živio kao dijete. Imam dva sina i tri unučeta sa kojima se viđam.

Slika 5. Ispraćaj u zasluženu penziju 2008. godine

GG: Šta biste poručili mlađim generacijama geodeta, kako onima koji se školuju tako i onima koji planiraju sjesti u geodetske školske klupe? Nekadašnji geometri su mnogo učili, imali su obimnu nastavu i imali čvrstu disciplinu. Bili su dobri stručnjaci, učinili su mnogo za geodeziju i vjerovali da je geodezija jedina struka u kojoj inžinjeri nisu potrebni. Danas je premjer završen. Novi premjer bi morao da se nosi sa vlasništvom upisanim u katastar, ne može se više kao nekad reći: Ovi novi podaci su rezultat tačnije metode. To se danas bez pravnika ne radi. Nove generacije danas vrlo malo provode na terenu.To nije dobro, treba najprije da savladaju instrumente i snimanje detalja i da poznaju propise.

172 Osvrti

Poznavanje propisa je bolna tema za geodeziju. Mnogo je inžinjera koji smatraju da to ponižava njihovu kvalifikaciju. To uopšte nije tako. Propisi u jednoj državi obezbjeđuju jednak kvalitet radova na cijeloj njenoj teritoriji čime se postiže poštovanje ljudskih prava svakog građanina. Osim toga, ako se poštuju propisi onda će se poslovi u svim katastrima raditi na jedinstven način. Nije rijetka situacija da naš inžinjer dođe na posao i mora da uči od zaposlenih kako se šta radi jer su oni u svojoj sredini razvili svoj način rada pa još kažu kako inženjeri ne znaju posao. Tu je velika odgovornost RGU koja te poslove ne kontroliše kako treba. Nadalje treba reći da nije sporno da neka pravilnička odredba nije dobra, ali to se rješava dopisom RGU-i ili člankom u Geodetskom glasniku. Državni ispit prema tome nije provjera diplome već težnja države da se njeni propisi poznaju i poštuju. Godinama sam bio ispitivač na državnom ispitu. Kad sam vidio koliko je nepoznavanje propisa znao sam da ih poredam ispred sebe, postavim pitanje i tražim samo da mi se pokaze propis u kojem će tražiti odgovor koji ne mora da se zna. Rezultati su bili poražavajući. A svima onima koji žele da se upišu u geodete mogu samo ga kažem: DOBRO DOŠLI!

Razgovor sa prof. Vukotićem vodila: Medžida Mulić