INVENTARIZACIJA SAMONIKLE VASKULARNE FLORE U … · 2012-10-28 · Inventarizacija samonikle vaskularne flore u voćnjacima pokušališta ''Jazbina'' Diplomski rad 1. UVOD Na sastav

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU AGRONOMSKI FAKULTET

Studij:Bilinogojstvo

Usmjerenje: Zaštita bilja

Ivana Pajač

INVENTARIZACIJA SAMONIKLE VASKULARNE FLORE U VOĆNJACIMA POKUŠALIŠTA "JAZBINA"

Diplomski rad

Voditelj diplomskog rada: Doc. dr. sc. Mihaela Britvec

Zagreb, travanj 2007.

Ovaj diplomski rad ocijenjen je i obranjen dana ________________________

s ocjenom _________________ pred povjerenstvom u sastavu:

1. Voditelj rada: Doc. dr. sc. Mihaela Britvec ____________________

2. Član povjerenstva: Prof. dr. sc. Zvonimir Ostojić ___________________

3. Član povjerenstva: Ivica Ljubičić, dipl. ing. agr. ____________________

Inventarizacija samonikle vaskularne flore u voćnjacima pokušališta ''Jazbina'' Diplomski rad

SADRŽAJ

SAŽETAK

1. UVOD .................................................................................................................... 1

2. CILJ STRAŽIVANJA.......................................................................................... 2

3. POKUSNI NASAD I UVJETI ISTRAŽIVANJA.............................................. 3

3.1. Opis istraživanog područja .............................................................................. 3

3.2. Zemljopisni položaj ......................................................................................... 4

3.3. Geološki i pedološki sastav.............................................................................. 5

3.4. Hidrološke karakteristike................................................................................ 6

3.5. Karakteristike klime......................................................................................... 6

3.6. Agrotehnika u nasadu ...................................................................................... 7

3.7. Korovna flora i karakteristike korova............................................................ 11

3.8. Invazivne korovne vrste....................................................................... ……134

4. MATERIJAL I METODE RADA .................................................................... 15

4.1 Meteorološke prilike tijekom istraživanja ...................................................... 17

4.1.1. Temperatura zraka................................................................................... 18

4.1.2 Oborine..................................................................................................... 19

4.1.3 Relativna vlaga zraka ............................................................................... 20

5. REZULTATI....................................................................................................... 21

5.1. Popis samonikle flore na pokušalištu "Jazbina" ............................................ 21

5.2 Taksonomska analiza flore ............................................................................. 24

5. 3 Korovna flora................................................................................................. 27

5. 4 Invazivne korovne vrste................................................................................. 27

6. RASPRAVA ........................................................................................................ 28

7. ZAKLJUČAK ..................................................................................................... 30

8. LITERATURA ................................................................................................... 31

9. PRILOG...............................................................................................................33

Ivana Pajač Zaštita bilja 36

SAŽETAK

Inventarizacija samonikle vaskularne flore u voćnjacima pokušališta ''Jazbina''

U radu je istraživana samonikla vaskularna flora u voćnjacima pokušališta

''Jazbina'', znanstveno-nastavnog poligona Agronomskog fakulteta Sveučilišta u

Zagrebu.

Tijekom istraživanja 2005. godine u voćnjacima ''Jazbine'' ustanovljeno je 87

biljaka (86 vrsta i 1 podvrsta) iz 65 rodova i 24 porodice. Većina je biljaka

pripadala glavočikama-Asteraceae (15%), mahunarkama, leguminozama-Fabaceae

(15%) i travama-Poaceae (13%). Također ustanovljene su i dvije invazivne vrste:

Erigeron annuus i Solidago canadensis, koje bi mogle imati utjecaj na autohtonu

floru i vegetaciju.

Ključne riječi: vaskularna flora, voćnjak, pokušalište''Jazbina'', Hrvatska.

SUMMARY

Inventarisation of autochthonous vascular flora in the ''Jazbina'' orchard area

Autochthonous vascular flora was researched in the orchards of experiment station

''Jazbina'', which is research and educational station of the Faculty of Agriculture,

University of Zagreb.

During research in 2005. in the orchards of ''Jazbina'', a total of 87 plant taxa (86

species and 1 subspecies) from 65 genera and 24 families were found. The most

dominant families are: Asteraceae (15%), Fabaceae (15%) and Poaceae (13%).

Also two invasive plant species (Erigeron annuus i Solidago canadensis), which

might have the influence on autochthonous flora and vegetation were found.

Key words: vascular flora, orchard, experiment station ''Jazbina'', Croatia.


1. UVOD

Na sastav i građu korovne flore voćnjaka i vinograda snažan utjecaj imaju

agrotehničke i pomotehničke mjere. Na primjer, uzgojni oblik, vrijeme i način

rezidbe, gnojidba, obrada (širom ili samo u trake), zatravljivanje i košnja mnogo

jače utječu na građu i sastav agrofitocenoza voćnjaka i vinograda od npr. vrste voća

i sorte određene vrste. Upravo zbog toga korovna se flora višegodišnjih drvenastih

vrsta može svrstati u dvije skupine: na korovnu floru intenzivnih i ekstenzivnih

nasada. (OSTOJIĆ 1998).

Korovi poljoprivrednim kulturama nanose velike štete na način da im oduzimaju:

- vodu

- mineralna hranjiva

- prostor nad i pod površinom tla

- svjetlo

Osim direktnog utjecaja na prirod, korovi mogu :

- umanjiti vrijednost proizvodu na način što se povećavaju troškovi čišćenja

sjemena

- izazvati trovanja stoke ili stočnih proizvoda

- kod ljudi izazivati teške alergije, dermatitis i trovanja

- pojedine vrste korova (vilina kosica, vodnjača i sl.) mogu parazitirati na nekim

kulturnim biljkama

- nanositi štete na površinama koje nisu zasijane poljoprivrednim kulturama (

željezničke pruge, aerodromi, putovi, ceste, kanali i sl.)

- mirisom odbijati stoku te ih ona ispašom propušta

- mnogi korovi mogu biti domaćini ekonomski značajnim biljnim bolestima i

štetnicima (MACELJSKI i sur. 1997).



U novije vrijeme raste i interes za proučavanjem invazivnih biljaka i njihova

utjecaja na autohtonu floru i vegetaciju, pa će se u ovom istraživanju posebno

proučiti i te biljne vrste.

Invazivna vrsta je strana vrsta koja se udomaćuje u prirodnom ili poluprirodnom

ekosustavu ili staništu, uzročnik je promjena i prijetnja je nativnoj (prirodnoj)

biološkoj raznolikosti (OSTOJIĆ i sur. 2007).

U voćnjacima pokušališta "Jazbina", znanstveno-nastavnog poligona Agronomskog

fakulteta u Zagrebu, nisu provedena recentna istraživanja samonikle vaskularne

flore (flora papratnjača i sjemenjača) koja je potencijalna korovna flora. Stoga će

rezultati ovog diplomskog rada bit izvor brojnih informacija o korovnoj flori

višegodišnjih nasada.

Također će rezultati ovog rada dati i doprinos očuvanju biljne raznolikosti kako na

pokušalištu "Jazbina", tako i u Hrvatskoj.

Pokusni voćnjaci podizani su po znanstvenim metodama, a u njima su istraživani

sustavi uzgoja, pomotehnika, početak i trajanje pojedinih fenofaza, fiziologija rasta i

rodnosti, sustavi uzdržavanja plodnosti tla i gnojidba.

Na poligonu se provodi praktična nastava sa studentima radi upoznavanja

najvažnijih sorata, tehnike rada, te primjene agrotehničkih i pomotehničkih zahvata

(KOŠUTIĆ, ur. 2004).

2. CILJ STRAŽIVANJA

Cilj ovog rada je utvrditi sastav i analizirati samoniklu vaskularnu floru u

voćnjacima pokušališta "Jazbina".

Nadalje, očekuje se da će rezultati ovog rada dati doprinos ne samo unapređenju

voćarske proizvodnje, već i očuvanju raznolikosti flore i vegetacije travnjaka na

pokušalištu "Jazbina"



3. POKUSNI NASAD I UVJETI ISTRAŽIVANJA

3.1. Opis istraživanog područja

Pokušalište "Jazbina" je znanstveno-nastavni poligon Agronomskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu. Poligon se nalazi na obroncima Zagrebačke gore, područje

Maksimir. Smješten je na 45°51'27'' N, 16°00'16'' E.

Pokušalište je u sastavu Agronomskog fakulteta od 1939. godine i namijenjeno je

znanstveno-istraživačkom radu iz područja vinogradarstva i voćarstva.

Danas "Jazbina" obuhvaća ukupno 8 ha proizvodne površine. Vinogradarsko-

vinarsko dio pokušališta ima zasađenih 6,5 ha vinograda i 0,5 ha kolekcije

matičnjaka loznih podloga. U vinogradima zastupljeno je preko 40 kultivara vinove

loze značajnih za ovu klimatsku zonu. Na pokušalištu se nalazi i Nacionalna

kolekcija sorata vinove loze, koja sada broji više od 80 sorti a utemeljena je s ciljem

očuvanja velikog bogatstva sorti vinove loze u Hrvatskoj. Na objektu "Jazbina" se

između ostalog uvode i provjeravaju najsuvremenije tehničke i tehnološke mjere u

proizvodnji vina.

Voćarski dio pokušališta "Jazbina" obuhvaća 2,5 ha nasada voćaka od čega je oko

2,0 ha podignuto 2002. god. a planira se proširenje nasada na oko 5 ha. Voćarski

dio pokušališta "Jazbina" zasađen je gospodarski značajnim voćnim vrstama ovog

područja. Za potrebe nastave i istraživačkog rada na raspolaganju je kolekcijski

nasad sorata i klonova jabuke, nasad većeg broja sorata krušaka, šljiva i trešanja. U

nasadu šljiva i trešanja postavljeni su pokusi sa različitim podlogama.

Unutar zgrada i gospodarskih objekata smješteni su uredski i laboratorijski prostori,

eksperimentalni podrum, glavni podrum, prostor za primarnu preradu grožđa, prostor za

doradu i punjenje, skladišni prostor za butelje te knjižnica i predavaonica (KOŠUTIĆ, ur.

2004).



3.2. Zemljopisni položaj

Znanstveno-nastavni poligon ''Jazbina'' smješten je sjeverno od Maksimira na

obroncima Zagrebačke gore.

Pokušalište je locirano u području valovito-brežuljkastog reljefa na brijegu

Biškupov Čret, na padini koja se spušta u dolinu potoka Bliznec s njegove lijeve

strane.

Ekspozicija objekta je u cijelosti jugozapadna, nadmorske visine 202-288 m.

Prosječan pad terena je blag do umjeren i iznosi 16%, no ipak varira od

maksimalnih 30% do svega 6-7%.

Poligon je udaljen od Agronomskog fakulteta samo 3 km i zbog svoje blizine

idealan je nastavni objekt za obuku studenata (BREČAK 1997).

Slika 1. Pokušalište ''Jazbina'' Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu



3.3. Geološki i pedološki sastav

Cijelu površinu pokušališta ''Jazbina'' u geološkom pogledu, možemo svrstati u

diluvijalna područja valovitog reljefa, ponegdje izrazito strmih padina, a ponegdje

tipičnih zaravnjenih platoa.

Na ovom području se kao osnovni tipovi tla najčešće susreću antropogenizirana

podzolirana tla. Svi elementi procesa podzolacije odvijali su se na matičnom

supstratu silikatnih diluvijalnih naslaga, djelovanjem humidne klime, pod šumom

hrasta i graba. Ispiranje, zakiseljavanje i slični procesi uvjetovali su stvaranje

tipičnog A-B-C profila. Čovjek je svojim radom i djelovanjem potpuno izmijenio

prirodni položaj horizonta i podhorizonta do dubine rigolanja (50-80 cm).

Antropogenizacijom nastale su 4 vrste tla na cjelokupnom području znanstveno

nastavnog pokušališta: 1) antropogeni obrončani pseudoglej, 2) antropogeno

lesivirano tlo, 3) antropogeni pseudoglej na pliocenskim glinama i 4) antropogeno

distrično smeđe tlo s kamenjem i valuticama na površini tla (ŠKORIĆ 1990).

Po mehaničkom sastavu su to pretežno ilovasta do glinasto-ilovasta, rjeđe ilovasto-

glinasta tla. Struktura je mrvičasta do prizmatično mrvičasta. Tla na pokušalištu

"Jazbina" su vrlo slabo humozna sa sadržajem humusa od 0,5 do 2%. Opskrba

dušikom je neujednačena. Sadržaj fosfora i kalija kao glavnih hranjivih elemenata

nije zadovoljavajući. Tla na pokušalištu su uglavnom kisele do znatno kisele

reakcije, pH od 4,5 do 5,0 (nKCl).

Analize pedoloških prilika govore nam da se ovdje radi o teškim i prilično

siromašnim tlima koja zahtijevaju temeljito i kvalitetno uzdržavanje (ŠKORIĆ

1991).



3.4. Hidrološke karakteristike

Na temelju hidropedoloških osobina tla može se zaključiti da je veći dio

znanstveno-nastavnog objekta "Jazbina" pod negativnim utjecajem suvišnih voda.

To su oborinske vode, te slivne površinske i međuslojne vode. Njihova dinamika

mijenja se tijekom godine, a njihov utjecaj je periodičnog karaktera. Tijekom

godine u tlu se višekratno izmjenjuju nepovoljne faze vlažnosti što ima za

posljedicu nedovoljan razvoj korjenovog sustava. Na parcelama s nagibom većim

od 20% prisutna je vodna erozija tla (BREČAK 1997).

Većina tla ''Jazbine'' imaju osrednji kapacitet za vodu a kreće se od 35-45%

maksimalnog kapaciteta. To su tla bez skeletnih čestica a koliki će točno biti

kapacitet unutar ovih granica ovisit će o mehaničkom sastavu, strukturi, odnosu

nekapilarnih i kapilarnih pora, količini organske tvari itd.

3.5. Karakteristike klime

Vinogradarski položaj ''Jazbina'' je u sklopu Zagrebačkog vinogorja, vinogradarske

podregije Prigorje-Bilogora. Čitava podregija pripada području umjerene

kontinentalne klime koja se odlikuje blagim, tek ponekad hladnijim zimama i

ugodno toplim, ponekad vrućim ljetima semiaridnih područja.

Temperatura zraka jedan je od najvažnijih klimatskih elemenata koji utječe na

samoniklu floru. Temperatura je važna komponenta režima vode u tlu i o njoj ovise

procesi ishlapljivanja i transpiracije. Na toplinu utječe i geografska širina,

nadmorska visina, nagib terena, ekspozicija itd. (PENZAR & PENZAR 1985).

Oborine, uz temperaturu zraka, imaju najznačajniju ulogu u razvoju flore i

vegetacije. Njihov raspored na Zemlji je vrlo promjenljiv, a uzrok tome je

nepravilan raspored kopna i vodenih površina, te razlike u reljefu. Oborine dolaze u

obliku kiše, snijega, tuče, rose i sl. Na području na kojem je provedeno istraživanje



najučestalija je kiša. Što je intenzitet jači, manja je iskoristivost i veća opasnost od

erozije. Za vegetaciju su najpovoljnije tihe, tople kiše, umjerenog intenziteta. Snijeg

uglavnom povoljno utječe na vegetaciju jer povećava rezerve vlage u tlu.

3.6. Agrotehnika u nasadu

Istraživanje je provedeno u dva voćnjaka od kojih je jedan jugozapadne ekspozicije

i nalazi se na 279 m NV, a drugi je na ravnom terenu i nalazi se na 214 m NV.

U voćnjaku 2 za vrijeme istraživanja 2005. g. nisu bili provođeni nikakvi

agrotehnički zahvati.

U voćnjaku 1 od agrotehničkih zahvata provodile su se košnja zatečene samonikle

flore i gnojidba, s time da nije bilo korištenja herbicida i nije se provodila nikakva

obrada tla. Košnje su se obavljale četiri puta tijekom godine u vrijeme intenzivnog

porasta vegetacije tj. kada je vegetacija bila 15 cm visine.

Gnojilo se sa 60 kg N/ha, od toga se 30 kg N/ha davalo prije cvatnje, a ostatak

poslije cvatnje. Prihrana se obavljala sa 27%-tnim KAN-om.

U suvremenim voćnjacima i vinogradima tlo se može održavati na jedan od ovih

načina:

a) obradom tla oruđem ( jesenska obrada, podrivanje, zagrtanje, proljetna i ljetna

obrada),

b) zatravljivanjem i košnjom te ostavljanjem malča u nasadu,

c) primjenom herbicida.

U modernim se nasadima veoma često istodobno primjenjuju dva agrotehnička

zahvata ili više njih. Na primjer, međuredni se prostor zatravni, a korovi unutar reda

suzbijaju se jednokratnom ili višekratnom primjenom različitih herbicida.



a) Obrada tla

Tlo se obrađuje da bi se postigli povoljni uvjeti za rast i razvoj kulture. Obradom se

dobiva rahlo i prozračno tlo koje tijekom kišnog razdoblja može prihvatiti vlagu, a

tijekom sušnog zadržati je, te tako pridonjeti boljem razvoju kulture i većem urodu.

U tako prozračnom i vlažnom tlu povoljni su uvjeti za razvoj mikroorganizama tla,

koji direktno utječu na njegovu plodnost.

Obradom u optimalno vrijeme uništavaju se korovi koji su izravni konkurenti

kulturi u odnosu prema mineralima, hranjivima, vodi, svjetlu, te prostoru nad

zemljom i pod njom. Obradom se također mogu pravodobno u tlo unijeti organska i

mineralna gnojiva te tako pridonijeti pravodobnoj i racionalnoj hranidbi kulture.

Obrada, doduše, ima i negativne učinke. Vinogradi i voćnjaci često se sade na blago

ili jače nagnutim terenima. Obrađeno tlo ( osobito rotokopačicom ) podložnije je

eroziji. Pogotovo u humidnijim područjima. Već i blago nagnuti tereni ( > 6% )

podložni su eroziji, pogotovo ako se obrađuju u kišnim razdobljima. Uza sve

navedeno, održavanje tla isključivo obradom, bilo mehaničkim oruđem, bilo ručnim

okopavanjem, najskuplji je način održavanja tla u nasadima. Stoga se tada način

održavanja nasada najčešće kombinira s druga dva.

b) Zatravljivanje tla u nasadu

U rodnom voćnjaku i vinogradu tlo se može održavati zatravljivanjem površine i

višekratnom pravodobnom košnjom. Ta agrotehnička mjera održavanja tla

preporučuje se samo u humidnijim područjima s povoljnim rasporedom oborina.

Jednako tako ne preporučuje se zatravniti mladi nasad sve dok se korijen kulture ne

razvije. Naime, mladi nasad zbog nerazvijenog i plitko položenog korijena slabije se

razvija na zatravljenim površinama. Stoga se preporučuje zatravniti nasad tek nakon

treće ili još češće četvrte godine uzgoja. Do tog vremena, tlo se održava uglavnom



mehaničkom obradom, primjenom posebno dopuštenih herbicida, pokrivanjem

zaštitnog pojasa plastičnom folijom, slamom ili nekim drugim organskim otpacima

(kora drveta i sl.).

Zatravljivanjem međurednog prostora sprječava se pojava neželjenih korovnih

vrsta, smanjuje se erozija i poboljšava struktura tla, osigurava se optimalna vlažnost

u sušnom razdoblju a smanjuje negativan utjecaj vode u vlažnom razdoblju,

povećava se opskrbljenost tla hranjivima, stvaraju se pogodni uvjeti za razvoj

korisnih organizama.

Prije zatravljivanja potrebno je tlo dobro pripremiti te nakon toga posijati pomno

odabranu djetelinsko-travnu smjesu. Odabiru se vrste koje korijenom plitko prodiru

u tlo, koje dobro nabusavaju i brzo obnavljaju zelenu biljnu masu. Spontana

korovna flora koju često košnjom održavamo u nasadu voćnjaka i vinograda,

najčešće ne zadovoljava potrebnim zahvatima.

Zatravljene površine valja u optimalno vrijeme redovito kositi i ostavljati kao malč

u nasadu. Ovisno o klimatskim prilikama zatravljene se površine kose tijekom

vegetacijske sezone više puta. Većinom 4-6-8 puta tijekom jedne sezone.

U modernim se nasadima, gdje dopuštaju klimatske prilike, obično zatravni

međuredni prostor, a prostor unutar redova održava se selektivnim herbicidima.

Tada se gnoji po cijeloj površini ili se kombinira sa folijarnom prihranom.

Prednost zatravljivanja i košnje su višestruke. No, osim uz prednosti, takvo

održavanje tla u nasadu ima i određenih nedostataka. U zatravljenim se nasadima

jače razmnoži voluharica pa tog štetnika treba suzbijati s više pozornosti. Osim toga

s vremenom se na račun korisnih djetelinsko-travnih vrsta razmnože neželjene

višegodišnje korovne vrste s dubokim korijenom, što šteti kulturi. Stoga je nakon

određenog vremena potrebno obnoviti sjetvu korisnih vrsta.

Velika je prednost zatravljivanja međurednog prostora i to što u nasadu omogućava

pravodobnu zaštitu. Naime, zeleni sag omogućava uporabu strojeva i uređaja za

zaštitu od bolesti i štetnika i u kišnom razdoblju, što inače u obrađenom

nezatravljenom tlu nije moguće.



c) Primjena herbicida

S obzirom na sezonsku dinamiku razvoja korovne flore jednokratnom primjenom

bilo kojeg od postojećih herbicida ne postiže se dugotrajno uspješno suzbijanje

korova. Stoga je za uspjeh vrlo važno dobro poznavati korovnu floru vinograda ili

voćnjaka, kao i spektar i način djelovanja nekog herbicida. Ovisno o vremenu

primjene, herbicidi se mogu podijeliti na dvije skupine:

- herbicidi koje primjenjujemo prije nicanja korova

- herbicidi koje primjenjujemo nakon nicanja korova.

Herbicide koje primjenjujemo prije nicanja korovna biljka apsorbira korijenom iz

topive faze tla. Rezidualnog su (perzistentnog) učinka, odnosno duže vrijeme

sprječavaju nicanje korova iz tla. Uglavnom djeluju na jednogodišnje korove koji se

razvijaju iz sjemena.

Herbicide koje primjenjujemo nakon nicanja korovna biljka apsorbira preko lista i

asimilatima ih raznosi u sve dijelove, one iznad tla i one ispod površine tla. Te

herbicide nazivamo još i sistemičnim herbicidima. Upravo zbog rečenoga,

djelotvorni su na višegodišnje korove, jer asimilatima dospijevaju i u podzemne

organe u tlu. Nedostatak im je što ne iskazuju rezidualno djelovanje, pa se ubrzo

nakon primjene na račun suzbijenih višegodišnjih korova iz golemog potencijala

sjemenki u tlu razviju druge korovne vrste.

Međutim, ima i herbicida koje biljka nije sposobna sistemično raznositi u druge

dijelove i druge organe. Nakon što ih primijenimo, sprže (spale) zelene dijelove

prije nego što ih sokovima prenesu u podzemne organe. Te herbicide nazivamo

dodirnim (kontaktnim) herbicidima. Upravo zbog rečenoga djelotvorni su samo za

jednogodišnje korove (OSTOJIĆ 1998).



3.7. Korovna flora i karakteristike korova

Glede vremena kretanja, korove intenzivna višegodišnjeg nasada možemo razvrstati

u tri skupine:

1. zimsko-proljetne korove

2. ljetne korove

3. kasno ljetne, odnosno jesenske korove

Skupini zimsko-proljetnih ili ozimih korova pripadaju dvogodišnje vrste koje

"krenu" u jesen ili pred zimu (najčešće iz sjemena). Prezime u mlađem razvojnom

stadiju (rozeta) i u proljeće se jače razvijaju i plodonose. To su:

- crvena mrtva kopriva- Lamium purpureum

- pastirska torbica- Capsella bursa-pastoris

- perzijska čestoslavica-Veronica persica

- bršljenolisna čestoslavica-Veronica hederifolia

- gorčica-Sinapis arvensis

- običan grbak-Rorippa sylvestris

- jednogodišnja vlasnjača-Poa annua

- ljulj-Lolium temulentum

Navedene korovne vrste nije uputno suzbijati ni kemijskim ni mehaničkim putem

pred zimu. Naime, kao što je već rečeno, tijekom zime slabo se razvijaju, često

prekriju cijelu površinu tla, tvoreći sag koji sprječava eroziju. Kako su i voćnjak i

vinograd u to vrijeme u zimskom mirovanju, korovi im, ako ih s proljeća na vrijeme

bilo kemijskim ili mehaničkim putem suzbijemo, neće štetiti.

Skupini ljetnih korova pripadaju ekonomski značajne jednogodišnje i višegodišnje

korovne vrste iz skupina jednosupnica i dvosupnica. To su:

- obična loboda-Chenopodium album

- obični štir-Amaranthus retroflexus



- visoka hudoljetnica-Erigeron canadensis

- konica-Galinsoga parviflora

- ptičji dvornik-Polygonum aviculare

- uzlati dvornik-Polygonum lapatifolium

- žljezdasti dvornik-Polygonum persicaria

- obična pomoćnica-Solanum nigrum

- kostrva-Echinochloa cruss-galli

- sivi muhar-Setaria glauca

- zeleni muhar-Setaria viridis

- obična svračica-Digitaria sanquinalis

- osjak-Cirsium arvense

- slak-Convolvulus arvensis

- obični maslačak-Taraxacum officinale

- pirika-Agropyron repens

- troskot-Cynodon dactylon

- divlji sirak-Sorghum halepense

Uz navedene ljetne korove često se pojavljuju mišjakinja, gorčica, kostriš i još neki

već spomenuti korovi. Većina ljetnih korova značajni su kompetitori pa ih treba

pravodobno suzbijati. Osobito velike štete nanose višegodišnje korovne vrste poput

slaka, osjaka, troskota, pirike i divljeg sirka. Kako se, osim sjemenom,

razmnožavaju i vegetativnim organima (vriježe, gomolji, rizomi, stoloni, podanci),

to je protiv njih potrebno primijeniti sistemični herbicid koji će ih u korijenu suzbiti.

Koncem ljeta pa do jeseni često se ponovno pojave, u drugom poniku ljetne trave,

npr. koštan, muhar te širokolisne vrste štir, loboda, dvornici, hudoljetnica i drugi.

Uz jednogodišnje vrste u isto vrijeme prisutan je i slak, osjak, maslačak, troskot i

pirika. Suzbijanje ovog korovnog aspekta ovisit će o vremenu berbe i o

agrotehničkim zahvatima koji se u nasadu provode (OSTOJIĆ 1998).



Karakteristike korova

Budući da pripadaju malom broju različitih porodica, za pretpostaviti je da su i

osnovne značajke korova slične.

Većinu korovnih vrsta karakterizira sljedeće :

- sposobne su nicati u različitim pedo-klimatskim uvjetima

- faze rasta i razvoja od nicanja do plodonošenja prolaze brzo

- sjeme im je sposobno odrediti i kontrolirati period mirovanja (dormantnosti)

- klijavost im je dugotrajna.

- mnoge jednogodišnje vrste proizvode sjeme neprestano i u velikim količinama

- imaju izraženu sposobnost samoodržavanja, odnosno sposobne su prilagoditi se

različitim pedo-klimatskim i agrotehničkim promjenama

- rasprostranjene su širom svijeta (ubikvisti), što je u direktnoj svezi sa sposobnošću

prilagođavanja različitim proizvodnim prilikama

- neki korovi proizvode sjeme jednake veličine i mase kao i kultivirane vrste koje

zakorovljuju

- mnoge se osim sjemenom mogu razmnažati i različitim vegetativnim organima

(vriježe, rizomi, lukovice, i dr.)

- vegetativni organi su im lomljivi te ih čupanjem ili motikom nije lako iskorijeniti

- podzemni vegetativni organi korova bogati su rezervom hranjiva te lakše odole

bilo kojem stresu

- mnogi korovi imaju specijalni način širenja na druge prostore

- korijen i vegetativni organi korova prodiru duboko u tlo

- korovi su sposobni razviti rezistentnost na herbicide i tako otrpjeti njihov fitocidni

učinak (MACELJSKI i sur. 1997).



3.8. Invazivne korovne vrste

Posljednja dva desetljeća poljoprivrednici, šumari, ekolozi ili biolozi općenito,

uočili su da ne-nativne, iz drugih područja unijete biljne vrste, mogu znatno utjecati

na postojeću (nativnu) floru i faunu.

Te agresivne pridošlice brzo se šire, multipliciraju i integriraju u novoj sredini gdje

direktno utječu na prirodni ekosustav tako da izazivaju značajne ireverzibilne

ekološke, genetske, zdravstvene, socio-ekonomske i druge poremećaje. Strane

invazivne biljne vrste ustvari su svjesno (namjerno) ili nesvjesno (nenamjerno) iz

drugih područja unijete biljne vrste. Stoga ih još nazivamo i stranim, novim,

egzotičnim, nenativnim ili nedomaćim biljnim vrstama. Raširene su širom svijeta.

Općenito gledano stranim invazivnim biljnim vrstama u europskim zemljama pa

tako i u Republici Hrvatskoj u prošlosti nije pridavan veliki značaj. Posljednjih

godina inicijativom EPPO-a (Europska organizacija za zaštitu biljaka), a na

prijedlog pojedinih zemalja članica objavljena je EPPO Lista invazivnih stranih

biljnih vrsta. Mađarska, Velika Britanija, Švicarska i Belgija također su objavile

listu invazivnih biljnih vrsta.

UTJECAJ INVAZIVNIH VRSTA NA PRIRODNU (NATIVNU) FLORU I

FAUNU

1. DIREKTNI UTJECAJ 2. INDIREKTNI UTJECAJ

1.1. Kompeticijski 2.1. Izmjena režima tlo - voda

1.2. Prostor 2.2. Utjecaj na stanovnike staništa

1.3. Voda 2.3. Križanje sa srodnim nativnim vrstama

1.4. Svjetlo 2.4. Prevlast invazivnih vrsta mijenja floru

i faunu (ptice, insekte)

• UVIJEK NADVLADA INVAZIVNA VRSTA



U Republici Hrvatskoj za sada još uvijek ne postoji nacionalna lista invazivnih

vrsta. Trebalo bi predložiti mjere borbe protiv postojećih kao i sustav motrenja

potencijalno štetnih invazivnih vrsta ( OSTOJIĆ i sur. 2007).

4. MATERIJAL I METODE RADA

Samonikla vaskularna flora voćnjaka (flora papratnjača i sjemenjača) istraživana je

tijekom vegetacijske sezone 2005. godine na pokušalištu "Jazbina" Agronomskog

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pokušalište "Jazbina" nalazi se na obroncima

Zagrebačke gore, područje Maksimir. Smješteno je na 45°51'27'' N, 16°00'16'' E.

Pokušalište "Jazbina" ukupno obuhvaća 25 ha ograđenog prostora, a površina

voćnjaka na kojoj su provedena floristička istraživanja je 2,5 ha, odnosno 0,025

km2.

Istraživanje je provedeno u dva voćnjaka.

Voćnjak 1, koji je karakteriziran po tome što su se u njemu za vrijeme

istraživanja provodili agrotehnički zahvati (košnja samonikle flore i

gnojidba), nalazi se na 214 m NV na ravnom je terenu i smješten je na N

45°51'18'', E 16°0'12 '' (slika 2).

Slika 2. Pokušalište "Jazbina", voćnjak 1



Voćnjak 2, koji je karakteriziran po tome što se u njemu za vrijeme

istraživanja nisu provodili agrotehnički zahvati, nalazi se na 279 m NV,

jugozapadne je ekspozicije i smješten je na N 45°51' 30 '', E 16°0'18 '' (slika

3).

Slika 3. Pokušalište "Jazbina", voćnjak 2

Floristička istraživanja obuhvaćala su jednogodišnji rad na terenu, kao i analizu

herbarskog materijala u laboratoriju pomoću binokularne lupe i mikroskopa.

Terenska istraživanja obavljana su svakih 15 dana u periodu od travnja do listopada

2005. godine. Rad na terenu obuhvaćao je sakupljanje i determinaciju biljaka koje

su pronađene u istraživanim voćnjacima. Po potrebi prikupljeni biljni materijal se

zatim herbarizirao.

Biljke su obrađene i determinirane pomoću standardne florističke literature

(DOMAC 1994, TUTIN i sur. 2002). Nomenklatura biljnih svojti većinom je

usklađena prema djelu Flora Europaea (TUTIN i sur. 2002) te prema Flora Croatica,

Indeks Florae Croaticae (NIKOLIĆ, ur. 1994, 1997, 2000).

U popisu flore porodice, rodovi, vrste i podvrste navedeni su abecednim redom u

okviru viših taksonomskih kategorija.



Kako bi se izradio popis biljaka, prvo je napravljena baza podataka u programu MS

Excel. U istom programu analizirana flora je grafički prikazana.

4.1 Meteorološke prilike tijekom istraživanja

Klimatske su karakteristike (temperatura zraka, oborine i sl.) vrlo važan čimbenik

rasta i razvoja flore i vegetacije.

Kako bi dobili što bolji uvid u meteorološke prilike na istraživanom području

korišteni su podaci Državnog hidrometeorološkog zavoda Republike Hrvatske za

2005. godinu. Podaci se odnose na meteorološku postaju Zagreb-Maksimir,

udaljenu oko 5 km od područja istraživanja. Obradili smo podatke koji se odnose na

temperaturu i relativnu vlagu zraka, te oborine.

Poznato je da biljke koje rastu i razvijaju se u istim ekološkim uvjetima različito

reagiraju na uvjete okoline, što ovisi i o razvojnom stadiju biljaka. Budući da ova

istraživanja nisu obuhvatila fenološka istraživanja, to se utjecaj navedenih

meteoroloških pokazatelja može samo općenito komentirati uspoređujući ih s

uvjetima za rast i razvoj biljaka u području umjerene kontinentalne klime.



4.1.1. Temperatura zraka

Srednje mjesečne temperature zraka za 2005. godinu, u kojoj su obavljena

istraživanja, prikazane su u tablici 1 i na slici 4.

Tablica 1. Srednje mjesečne temperature zraka (°C) Zagreb-Maksimir za 2005. g.

2005. I

0,1

II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

-1 7, 5,0 11,8 16,5 19,9 21,5 18,9 16,9 12,3 5,2 1,5 10,7

Srednja god. temp.

Srednjamjese na temp.

č ( C)°

Vrijednost srednje godišnje temperature zraka u 2005. god bila je 10,7 °C. Najniža

srednja mjesečna temperatura bila je u veljači i iznosila je -1,7 °C. Srednja

mjesečna temperatura najtoplijeg mjeseca – srpnja bila je 21,5 °C.

-5

0

5

10

15

20

25

°C

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

Temperatura zraka 2005.g.

Slika 4. Mjesečne vrijednosti temperature zraka, Zagreb-Maksimir, 2005. god.

Iz tablice 1 i slike 4 vidljivo je kako su temperature zraka bile relativno povoljne za

rast i razvoj samonikle vegetacijske flore.



4.1. Oborine

Srednje mjesečne oborine za 2005. godinu prikazane su u tablici 2 i na slici 5.

Tablica 2. Srednje mjesečne oborine (mm), Zagreb-Maksimir, 2005. god.

2005.

906,0 Srednj

mjese n ee

oborine (mm)č

I

15,7


61,8 29,7

Suma

64,9 66,3 68,6 137 1, 175,3 67,8 26,7 78,7 113,4

U 2005. god. zabilježena je srednja godišnja količina oborina od 906,0 mm. Srednja

najniža količina oborina zabilježena je u siječnju i iznosila je 15,7 mm, a najveća

količina oborina zabilježena je kolovozu i iznosila je 175,3 mm.

Oborine 2005.g.

020406080

100120140160180200


mm

Slika 5. Mjesečne vrijednosti oborina, Zagreb-Maksimir za 2005. god.

Iz tablice 2 i slike 5 vidljivo je da je količina i raspored oborina pogodovala razvoju

samoniklih biljaka. Posebno vlažno bilo je ljeto (najveća količina oborina

zabilježena je u kolovozu) što je dodatno pogodovalo razvoju vegetacije.



4.1.3 Relativna vlaga zraka

Relativna vlaga zraka je vrlo važan bioklimatski čimbenik budući da zajedno sa

temperaturom zraka i vjetrom izaziva različite fiziološke reakcije.

Srednje mjesečne vrijednosti relativne vlage zraka za 2005. godinu, u kojoj su

izvršena istraživanja, prikazane su u tablici 3 i na slici 6.

Tablica 3. Srednja mjesečna relativna vlaga zraka (%), Zagreb-Maksimir, 2005. g.

2005. I

78


79 70 61 67 64 72 78 80 80 87 84 75

Srednja god. rel.

vlaga zraka

Srednjarelativan vlaga

zraka (%)

Srednja godišnja vrijednost relativne vlage zraka iznosila je 75%. Srednja najniža

relativna vlaga zraka bila je u travnju i iznosila je 61%, dok je srednja najviša

relativna vlaga zraka bila u studenom i iznosila je 87%.

Relativna vlaga 2005. g.

0102030405060708090

100


%

Slika 6. Mjesečne vrijednosti relativne vlage zraka, Zagreb-Maksimir, 2005. god.



5. REZULTATI

5.1. Popis samonikle flore na pokušalištu "Jazbina"

Tijekom istraživanja flore u vegetacijskoj sezoni 2005. godine u voćnjacima

pokušališta ''Jazbina'' ustanovljeno je 87 biljaka ( 86 vrsta i 1 podvrsta ) iz 65

rodova i 24 porodice (tablica 4). U voćnjaku 1 ustanovljena je 41 biljka (40 vrsta i 1

podvrsta) a u voćnjaku 2 ustanovljeno je 29 biljaka. U oba voćnjaka ustanovljeno je

17 zajedničkih biljnih vrsta.

Tablica 4. Popis samonikle flore u voćnjacima na pokušalištu "Jazbina"

LOKACIJE VOĆNJAKA

MAGNOLIOPHYTA (ANGIOSPERMAE) DICOTYLEDONES AMARANTHACEAE Amaranthus retroflexus L. 2 APIACEAE Daucus carota L. 1 Heracleum sphondylium L. 1 ASTERACEAE Achillea millefolium L. 1,2 Centaurea jacea L. 2 Cichorium intybus L. 2 Cirsium arvense ( L. ) Scop. 1 Crepis biennis L. 1 Erigeron annuus ( L. ) Pers. 1,2 Hieratium pilosella L. 2 Leucanthemum triviale ( Gaud. ) Horvatić 2 Matricaria chamomilla L. 2 Matricaria perforata 2 Solidago canadensis L. 1 Tanacetum macrophyllum ( W. et K. ) Schultz-Bip. 1,2 Taraxacum officinale Weber 1 BORAGINACEAE Symphytum officinale L. 1 BRASSICACEAE Capsella bursa-pastoris ( L. ) Medicus 1 Raphanus raphanistrum L. 1 Rorippa sylvestris ( L. ) Besser 1



Thlaspi arvense L. 1 CARYOPHYLLACEAE Dianthus armeria L. 2 Melandrium album ( Mill.) Garcke 1,2 Silene vulgaris ( Moench ) Garcke 2 Stellaria media ( L. ) Vill. 1 Stellaria nemorum L. 1 CHENOPODIACEAE Chenopodium album L. 2 CONVOLVULACEAE Convolvulus arvensis L. 1,2 EUPHORBIACEAE Euphorbia helioscopia L. 1 FABACEAE Lathyrus aphaca L. 2 Lathyrus latifolius L. 2 Lathyrus pratensis L. 1 Lotus corniculatus L. 1 Medicago lupulina L. 1 Trifolium arvense L. 2 Trifolium campestre Schreber 1,2 Trifolium pratense L. 1,2 Trifolium repens L. 1,2 Vicia cracca L. 1,2 Vicia grandiflora Scop. 2 Vicia hirsuta (L.) Gray. 1 Vicia sativa L. 2 HYPERICACEAE Hypericum perforatum L. 1,2 LAMIACEAE Glechoma hederacea L. 1 Lamium purpureum L. 1,2 Mentha arvensis L. 2 Mentha longifolia ( L. ) Hudson 2 Prunella vulgaris L. 1,2 LYTHRACEAE Lythrum punctata L. 2 OXALIDACEAE Oxalis stricta L. 1 PLANTAGINACEAE Plantago lanceolata L. 1,2 Plantago media L. 1,2 POLYGONACEAE Polygonum aviculare L. 2 Polygonum persicaria L. 1 Rumex acetosa L. 1 Rumex acetosella L. 2



Rumex crispus L. 1 PRIMULACEAE Anagallis arvensis L. 1 Lysimachia nummularia L. 1 RANUNCULACEAE Ranunculus acris L. 1 Ranunculus arvensis L. 2 Ranunculus sardous Cr. 1 ROSACEAE Agrimonia eupatoria L. 1 Fragaria vesca L. 1 Potentilla erecta ( L. ) Rauschel 2 Potentilla reptans L. 1 Rosa canina L. 2 RUBIACEAE Galium aparine L. 1,2 SCROPHULARIACEAE Linaria vulgaris Miller 1,2 Veronica chamaedrys L. 2 Veronica persica Poir 1 Veronica spicata L. subsp. barrelieri ( Schott ex Roemer & Schultes ) 1 URTICACEAE Urtica dioica L. 1 Urtica urens L. 1 MONOCOTYLEDONES LILIACEAE Allium vineale L. 2 Asphodelus albus Miller 2 POACEAE Agropyron repens (L.) P.B. 2 Arrhenatherum elatius ( L. ) Beauv ex J. & C. Presl 1,2 Avena fatua L. 2 Bromus erectus Hudson 1 Dactylis glomerata L. 1 Holcus lanatus L. 1 Hordeum murinum L. 2 Lolium perenne L. 1 Poa annua L. 1 Poa pratensis L. 1 Setaria viridis (L.) Beauv. 1



5.2 Taksonomska analiza flore

Na istraživanom području pronađeno je 87 biljaka iz pododjeljka Magnoliophytina

(kritosjemenjače), a koji pripada odjeljku Spermatophyta (sjemenjače).

Tablica 5. Analiza brojnosti svojti unutar pododjeljka Magnoliophytina

(kritosjemenjače) u voćnjacima na pokušalištu "Jazbina"

Razred Dicotyledones Monocotyledones

Porodica (familia) 22 2

Rod (genus) 53 12

Vrsta (sp.) 73 13

Podvrsta (subsp.) 1 0

ukupno 74 13

Razred Dicotyledones (dvosupnice) obuhvaća 74 vrste i podvrste što čini 85%, a

razred Monocotyledones (jednosupnice) obuhvaća 13 vrsta (15%) (tablica 5 i slika

7). Razred Dicotyledones obuhvaća 73 vrste i 1 podvrstu iz 53 roda i 22 porodice.

Razred Monocotyledones obuhvaća 13 vrsta iz 12 rodova i 2 porodice (tablica 5).

Na istraživanom području ''Jazbina'' dvosupnice su zastupljene pet puta više nego

jednosupnice (slika 7).



85%

15%

DICOTYLEDONES

MONOCOTYLEDONES

Slika 7. Zastupljenost jednosupnica i dvosupnica u voćnjacima na pokušalištu

''Jazbina''

Od ukupnog broja biljaka, najviše ih pripada porodicama: Asteraceae (glavočike) -

15%, Fabaceae (mahunarke, leguminoze) - 15% i Poaceae (trave) - 13% (slika 8).

Te tri porodice čine 43% zastupljenosti ukupno pronađenih biljnih vrsta.

15%

15%

13%57%

ASTERACEAEFABACEAEPOACEAEOSTALE

Slika 8. Prikaz najzastupljenijih porodica u voćnjacima na pokušalištu ''Jazbina''



U tablici 6 prikazana je zastupljenost rodova, odnosno vrsta i podvrsta unutar

pripadajućih porodica.

Prema broju rodova najzastupljenije su porodice Asteraceae (12 rodova) i Poaceae

(10 rodova).

Prema broju vrsta i podvrsta najzastupljenije su: Asteraceae (13 vrsta), Fabaceae

(13 vrsta) i Poaceae (11 vrsta).

Tablica 6. Zastupljenost vrsta i podvrsta porodica u voćnjacima na pokušalištu

''Jazbina''

Porodica Broj rodova Broj vrsta i podvrsta

Asteraceae 12 13 Poaceae 10 11 Fabaceae 5 13 Caryophyllaceae 4 5 Lamiaceae 4 5 Rosaceae 4 5 Brassicaceae 4 4 Polygonaceae 2 5 Scrophulariaceae 2 4 Primulaceae 2 2 Apiaceae 2 2 Liliaceae 2 2 Ranunculaceae 1 3 Plantaginaceae 1 2 Urticaceae 1 2 Rubiaceae 1 1 Convolvulaceae 1 1 Boraginaceae 1 1 Chenopodiaceae 1 1 Euphorbiaceae 1 1 Hypericaceae 1 1 Lythraceae 1 1 Oxalidaceae 1 1 Amaranthaceae 1 1



5. 3 Korovna flora

U istraživanim voćnjacima na pokušalištu ''Jazbina'' od zimsko-proljetnih ili ozimih

korova pronađene su sljedeće vrste:

- mišjakinja (črevec)- Stellaria media

- crvena mrtva kopriva- Lamium purpureum

- pastirska torbica- Capsella bursa-pastoris

- perzijska čestoslavica-Veronica persica

- običan grbak-Rorippa sylvestris

- jednogodišnja vlasnjača-Poa annua

Od ljetnih korova u istraživanim voćnjacima na pokušalištu ''Jazbina'' pronađene su

sljedeće vrste:

- obična loboda-Chenopodium album

- obični štir-Amaranthus retroflexus

- ptičji dvornik-Polygonum aviculare

- žljezdasti dvornik-Polygonum persicaria

- zeleni muhar-Setaria viridis

- osjak-Cirsium arvense

- slak-Convolvulus arvensis

- obični maslačak-Taraxacum officinale

- pirika-Agropyron repens

5. 4 Invazivne korovne vrste

U istraživanim voćnjacima na pokušalištu ''Jazbina'' od invazivnih vrsta pronađene

su: Erigeron annuus i Solidago canadensis. Obje vrste pripadaju porodici

Asteraceae (glavočike). Unesene su iz sjeverne Amerike kao ukrasne biljke i često



su bile uzgajane u botaničkim vrtovima zbog jednostavnog uzgoja i brzog rasta.

Karakterizirane su time što produciraju sitno sjeme u jako velikom broju, koje se

širi vjetrom. Pojavljuju se na tlima različite plodnosti i teksture, a u nedostatku

prirodnih neprijatelja brzo se šire i osvajaju nova područja.

6. RASPRAVA

Samonikla vaskularna flora po prvi je puta istraživana u voćnjacima "Jazbine",

poligona Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom vegetacijske

sezone 2005. godine inventarizirano je 87 vrsta i podvrsta biljaka.

Rezultati ovog rada ukazuju na bogatstvo i raznolikost biljnog pokrova istraživanih

površina.

Istraživanje je provedeno u 2 voćnjaka. Voćnjaci se međusobno razlikuju po tome

što se voćnjak 1 nalazi na 214 m NV i na ravnom je terenu, a voćnjak 2 nalazi se na

279 m NV i jugozapadne je ekspozicije. Osim toga u voćnjaku 1 za vrijeme

istraživanja 2005. god. od agrotehničkih zahvata provodile su se košnja samonikle

flore i gnojidba dok se u voćnjaku 2 nisu provodili nikakvi agrotehnički zahvati.

Razlike u primjenjivanim agrotehničkim zahvatima zasigurno su se odrazile i na

razlike u brojnosti biljnih vrsta te je u voćnjaku 1 ustanovljena 41 biljka (40 vrsta i

1 podvrsta) a u voćnjaku 2 ustanovljeno je 29 biljnih vrsta. Iako je u voćnjaku 2

ustanovljen manji broj biljnih vrsta veća je pokrovnost pojedinih vrsta (Trifolium

campestre, Trifolium pratense, Trifolium repens, Vicia cracca, Erigeron annus,

Convolvulus arvensis, Plantago lanceolata, Plantago media, Achillea millefolium,

Tanacetum macrophyllum). Osim toga primijećena je i razlika u zastupljenosti vrsta

iz porodice trava (Poaceae). U voćnjaku 1 pronađeno je 7 vrsta trava, dok su u

voćnjaku 2 pronađene samo 3 vrste trava. Uzrok tome mogle bi biti češće košnje u

voćnjaku 1 koje su na taj način dovele do boljeg održavanja i razvoja biljaka iz

porodica trava. Unatoč tome što se voćnjaku 2 nije poklanjala potrebna pažnja u

smislu gospodarenja (košnja, gnojidba i dr.) još uvijek nije prošlo dovoljno vremena

da bi nastupila sukcesija kakva se može očekivati u zapuštenim voćnjacima.



Uspoređujući rezultate dobivene tijekom ovog istraživanja sa rezultatima

istraživanja korovne flore višegodišnjih nasada (OSTOJIĆ 1998) ustanovljeno je da

su od zimsko-proljetnih ili ozimih korova pronađene sljedeće korovne vrste: crvena

mrtva kopriva (Lamium purpureum), pastirska torbica (Capsella bursa-pastoris),

perzijska čestoslavica (Veronica persica), običan grbak (Rorippa sylvestris) i

jednogodišnja vlasnjača (Poa annua). No, međutim nisu pronađene sljedeće vrste:

bršljenolisna čestoslavica (Veronica hederifolia), gorčica (Sinapis arvensis) i ljulj

(Lolium temulentum).

Također, uspoređujući pronađene ljetne korovne vrste sa rezultatima istraživanja

(OSTOJIĆ 1998) pronađene su : obična loboda (Chenopodium album), obični štir

(Amaranthus retroflexus), ptičji dvornik (Polygonum aviculare), žljezdasti dvornik

(Polygonum persicaria), zeleni muhar (Setaria viridis), osjak (Cirsium arvense),

slak (Convolvulus arvensis), obični maslačak (Taraxacum officinale) i pirika

(Agropyron repens). No, međutim nisu pronađene sljedeće vrste: visoka

hudoljetnica (Erigeron canadensis), konica (Galinsoga parviflora), uzlati dvornik

(Polygonum lapatifolium), obična pomoćnica (Solanum nigrum), kostrva

(Echinochloa cruss-galli), sivi muhar (Setaria glauca), obična svračica (Digitaria

sanquinalis), troskot (Cynodon dactylon), divlji sirak (Sorghum halepense).

Treba naglasiti da su tijekom istraživanja u voćnjacima na pokušalištu "Jazbina"

utvrđene i dvije invazivne korovne vrste (Solidago canadensis i Erigeron annuus).

Solidago canadensis nalazi se na EPPO Listi (EUROPSKA ORGANIZACIJA ZA

ZAŠTITU BILJAKA) kopnenih invazivnih biljnih vrsta, dok se Erigeron annuus

nalazi na Mađarskoj Listi invazivnih biljnih vrsta.

Zajedničko svojstvo invazivnih korovnih vrsta je da su veoma agresivne, da

direktno utječu na biološku raznolikost, da mijenjaju okoliš, štete poljoprivrednim

kulturama, šumskim biljnim zajednicama, utječu na biljni i životinjski svijet

podmorja i vodotoka, direktno utječu na životinjski svijet i ljudsko zdravlje

(OSTOJIĆ i sur. 2007).



7. ZAKLJUČAK

Proučavanjem samonikle vaskularne flore tijekom istraživanja 2005. god. u

voćnjacima pokušališta "Jazbina", znanstveno-nastavnog poligona Agronomskog

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ustanovljeni su sljedeći rezultati:

Determinirano je 87 biljaka ( 86 vrsta i 1 podvrsta ) iz 65 rodova i 24

porodice.

U voćnjaku 1, koji je karakteriziran po tome što su se u njemu za vrijeme

istraživanja provodili agrotehnički zahvati (košnja samonikle flore i

gnojidba), ustanovljena je 41 biljka (40 vrsta i 1 podvrsta) a u voćnjaku 2,

koji je karakteriziran po tome što se u njemu za vrijeme istraživanja nisu

provodili agrotehnički zahvati, ustanovljeno je 29 vrsta biljaka. U oba

voćnjaka ustanovljeno je 17 zajedničkih biljnih vrsta.

Većina je biljaka pripadala glavočikama (Asteraceae) - 15%, mahunarkama,

leguminozama (Fabaceae) - 15% i travama (Poaceae) - 13%.

Od invazivnih vrsta u istraživanim voćnjacima na pokušalištu ''Jazbina''

pronađene su : Erigeron annuus i Solidago canadensis .



8. LITERATURA

BREČAK, D., 1997: Priprema terena za podizanje vinograda na objektu ''Jazbina'',

Zagreb.

DOMAC, R., 1994: Flora Hrvatske: priručnik za određivanje bilja. Školska knjiga,

Zagreb.

HULINA, N., 1998: Korovi, Školska knjiga, Zagreb.

KOŠUTIĆ, S., ur., 2004: Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1994.-2004.:

Spomenica. Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

MACELJSKI, M., CVJETKOVIĆ, B., IGRC-BARČIĆ, J., OSTOJIĆ, Z., 1997:

Priručnik iz zaštite bilja (za zaposlenike u poljoprivrednim ljekarnama),

Zavod za zaštitu bilja u RH, Zagreb.

NIKOLIĆ, T, ur., 1994: Flora Croatica, Indeks Florae Croaticae, Pars 1. Nat. Croat.

3, 2: 1-116.


6, 1: 1-232.


9, 1: 1-324.

NIKOLIĆ, T., TOPIĆ, J., ur., 2005: Crvena knjiga vaskularne flore Republike

Hrvatske. 1. Kategorije EX, RE, CR, EN i VU. Ministarstvo zaštite okoliša i

prostornog uređenja, Zagreb.

OSTOJIĆ, Z., 1998: Mogućnosti suzbijanja korova u voćnjacima i vinogradima. U:

Integrirana zaštita voćnjaka i vinograda (Ciglar I.), Zrinski, Čakovec, 267-

273

OSTOJIĆ, Z., GALZINA, N., GORŠIĆ, M., ŠĆEPANOVIĆ M., 2007: Invazivne

korovne vrste u Republici Hrvatskoj i svijetu. U: Glasilo biljne zaštite 1-

dodatak 2007.

PENZAR, I., PENZAR, B., 1985: Agroklimatologija, Školska knjiga, Zagreb.

ŠKORIĆ, A., 1990: Postanak, razvoj i sistematika tla, Zagreb.

ŠKORIĆ, A., 1991: Sastav i svojstva tla, Zagreb.



TUTIN, T. G., BURGES, N. A., CHATER, A. O., EDMONDSON, J. R.,

HEYWOOD, V. H., MOORE, D. M., VALENTINE, D. H., WALTERS, S.

M., WEBB, D. A., ur., 1993: Flora Europaea 1-5. 2nd edn., reprint 2002,

University Press, Cambridge.



9. PRILOG FOTOGRAFIJE POKUŠALIŠTA "JAZBINA" I SAMONIKLE FLORE

(foto: Ivana Pajač, 2005. i 2006.)

Stare gospodarske zgrade i bunar Zgrade s uredskim i laboratorijskim prostorima

Voćnjak - početak vegetacije



VOĆNJAK 1

Crvena djetelina (Trifolium pratense) Ptičja grahorica (Vicia cracca)



VOĆNJAK 2

Maslačak (Taraxacum officinale) Čestoslavica (Veronica sp.)


Documents

INVENTARIZACIJA SAMONIKLE VASKULARNE FLORE U … · 2012-10-28 · Inventarizacija samonikle vaskularne flore u voćnjacima pokušališta ''Jazbina'' Diplomski rad 1. UVOD Na sastav