Ionesco, Ćelava pjevačica

PRVI PRIZOR

Igra u koju su uključene sluškinje (pjesma, svirka, poezija....) i publika; Smithovi i Martinovi su u gledalištu, sluškinje ih postupno dovode na pozornicu. SLUŠKINJE: Engleski građanski interijer s engleskim naslonjačima. G. Smith, Englez, u engleskom naslonjaču i engleskim papučama, puši englesku lulu, čita engleske novine kraj engleskog kamina. Ima engleske naočale i malo prosijedi engleski brk. SLUŠKINJE:  Kraj njega, u drugom engleskom naslonjaču, gospođa Smith, Engleskinja, krpa engleske čarape.  SLUŠKINJE: Velika engleska stanka. Engleski sat engleski otkucava sedamnaest puta.  GOSPOĐA SMITH: Gle, devet sati (broji na prste). Imali smo juhu, ribu, krumpir sa slaninom i englesku salatu. Djeca su pila englesku vodu (Koreografija s vodom: Živjela voda i sloboda). Dobro smo danas večerali. To je zato što stanujemo u okolici Londona (svatko govori po jednu riječ, ustaje i zauzima svoje mjesto u koreografiji) (Koreografija uz pjesmu:My   Bonnie   lies   over   the   ocean My   Bonnie   lies   over   the   sea My   Bonnie   lies   over   the   ocean Oh,   bring   back   my   Bonnie   to me...

Bring   back,   bring   back Bring   back   my   Bonnie   to me, to me Bring   back,   bring   back Bring   back   my   Bonnie   to me ) GOSPOĐA SMITH: I što se zovemo. GOSPODIN SMITH: Smith (sjedne). GOSPODIN SMITH: (čita novine) GOSPOĐA SMITH: Ulje za salatu nije bilo staro (ostali izlaze na pozornicu, trče u lijevi kut i koreografija: Ulje s Brača sve nas jača).  

GOSPODIN SMITH: (čita novine) GOSPOĐA SMITH: Mary je ovaj put dobro skuhala krumpire (sluškinje izviru iz ulica i predstavljaju se uz svaku repliku). Posljednji ih put nije bila dobro skuhala. Ja ih volim samo dobro kuhane. GOSPOĐA SMITH: Riba je bila svježa (Sluškinje govore: Riba ribi grize rep). Oblizivala sam se. GOSPODIN SMITH: (dalje čita) GOSPOĐA SMITH: Ali je u juhi možda bilo odviše soli. Svakako više nego tebi u glavi. SVI: Ha, ha, ha. (svi idu do Gospodin Smitha i jedni drugima sole glave) GOSPODIN SMITH: (dalje čita) GOSPOĐA SMITH: Naša curica pije samo mlijeko i jede kašicu. Ona se zove Peggy. Djeca moraju biti trezvena i umjerena u životu. (Sluškinje preuzimaju novine, Gospodin Smith šalje Peggy na drugu stranu pozornice.) SLUŠKINJA: Sat otkucava sedam puta (Koreografija s otkucavanjem sata 7 puta: BING, BANG, BONG). Sat više ne kuca. GOSPODIN SMITH: (čita) Gle, piše da je Boby Watson umro. (Sluškinje prije toga donose raširene novine na sredinu pozornice, Gospodin Smith probija stranicu prstom i proviruje glavom kroz novine; ide leći na stol, kroz novine proviruje Gospođa Smith i dolazi do stola.) GOSPOĐA SMITH: Zaboga. A kad je umro? GOSPODIN SMITH: Kao da ne znaš da je umro prije dvije godine.  GOSPOĐA SMITH: To je bio najljepši leš Velike Britanije. GOSPODIN SMITH: I kako je samo bio veseo. (Svi se smiju.) GOSPOĐA SMITH: Jadna Bobby. GOSPODIN SMITH: Hoćeš reći: jadni Bobby. 

GOSPOĐA SMITH: Ne, ja mislim na njegovu ženu. Ona se zvala Bobby. Kao i on, Bobby Watson. GOSPODIN SMITH: Ona je nastavnica pjevanja (svi pjevaju). SLUŠKINJA: Sat otkucava pet puta (Koreografija s otkucavanjem sata 5 puta: BING, BANG, BONG). Duga stanka. GOSPOĐA SMITH: Što bi bilo da im damo jedan od naših sedam srebrnih pladnjeva koje smo dobili za svoje vjenčanje (Gospođa i Gospodin Martin klimaju glavom, Gospođa Smith i Gospodin Smith se dodaju pladnjevima)? SLUŠKINJA: Kratka stanka. Sat zvoni dva puta (Koreografija s otkucavanjem sata 2 puta: BING, BANG, BONG). GOSPODIN SMITH: Ona bi se mogla lako preudati.  GOSPOĐA SMITH: Ali tko bi se brinuo za djecu? Kako se ono zovu?

(Započinje izmjena i svatko govori I'm   Bobby   Watson , mijenjajući karakter.) GOSPODIN SMITH: Bobby  i Bobby.  Ujak Bobbyja Watsona, stari Bobby Watson, bogat je i voli maloga. GOSPOĐA SMITH: A tetka Bobbyja Watsona, stara Bobby Watson, bi se mogla pobrinuti za odgoj male Bobby Watson. Tako bi se Bobby, mama male Bobby Watson, mogla preudati. Ima li koga u izgledu? GOSPODIN SMITH: Ima. Jednog bratića Bobbyja Watsona. GOSPOĐA SMITH: Bobbyja Watsona, sina staroga Bobbyja Watsona, ujaka pokojnog Bobbyja Watsona? GOSPODIN SMITH: Ne, to je Bobby Watson, sin stare Bobby Watson, tetke pokojnog Bobbyja Watsona. GOSPOĐA SMITH: Ti misliš na Bobbyja Watsona, trgovačkog putnika? GOSPODIN SMITH: Svaki je Bobby Watson trgovački putnik.

GOSPOĐA SMITH: Unosno zanimanje kad nema konkurencije. A kada nema konkurencije? 

GOSPODIN SMITH: Utorkom, četvrtkom i utorkom. GOSPOĐA SMITH: Tri dana u tjednu? A što radi Bobby Watson u to vrijeme? GOSPODIN SMITH: Odmara se. Spava. (Kruženje prestaje.) GOSPOĐA SMITH: Muškarci su svi jednaki. Cijeli božji dan žvačete cigaretu ili se pudrate pedeset puta na dan (ostali su zbijeni i pudraju jedni druge i govore: Pudranje   svaki dan, donosi miran san ). GOSPODIN SMITH: (ustane i pođe prema ženi; nježno) O, slatko moje pečeno pilence, zašto rigaš vatru? Pa znaš da se samo šalim (Zagrli je i poljubi.) Baš smo komični. Hajde, gasimo svjetla i idemo pajkiti. (Zajednička koreografija – mijenjanje plahta: Jastuk   sim, jastuk   tam, mijenjam   plahte svaki dan!) Svi sjede za stolom i redom počinje pjevanje pjesme Frère Jacques (prvo iz ormara); kad netko otpjeva kraj, spusti glavu na stol i zaspi:

Frère Jacques,Frère Jacques,Dormez vous?Dormez vous?Sonnez les matines,Sonnez les matines,Din, dan, don!Din, dan, don!

Are you sleeping,Are you sleeping?Brother John?Brother John?Morning bells are ringing,Morning bells are ringing,Ding ding dong,Ding ding dong.

 DRUGI PRIZOR

 MARY:  Ja sam sluškinja. Bila sam u kinu s jednim muškarcem, poslije smo pili rakiju i mlijeko, a zatim smo čitali novine. GOSPOĐA SMITH: Nadam se da ste pili rakiju i mlijeko. GOSPODIN SMITH: I poslije novine! MARY: Pred vratima su gospodin i gospođa Martin. Vi ste ih pozvali na večeru. GOSPOĐA SMITH: Čekali smo ih. I ogladnjeli smo. Zašto ste izišli? MARY: Vi ste me pustili. GOSPODIN SMITH: Ali nehotice! MARY: Kupila sam sebi kahlicu. GOSPOĐA SMITH: Mary, molim vas, uvedite gospodina i gospođu Martin. Mi ćemo se brzo presvući.  

TREĆI PRIZOR (Gospođa Martin i Gospodin Martin stoje na suprotnim stranama pozornice, okrenuti jedno drugom leđima.)

SLUŠKINJE: Zašto ste došli tako kasno? To nije pristojno – That is not nice!. (Gospođa Martin i Gospodin Martin na trenutak okrenu glavu prema publici) Možete ipak ući i lijepo čekajte. 

  ČETVRTI PRIZOR (Gospođa Martin i Gospodin Martin idu leđima okrenuti jedno prema drugomesve dok se ne sudare leđima). GOSPODIN MARTIN:  Oprostite, gospođo, ali čini mi se, ako se ne varam, da sam vas već negdje susreo. GOSPOĐA MARTIN:  I meni se čini, gospodine, da sam vas već negdje susrela.

 GOSPODIN MARTIN:  Da se nismo slučajno vidjeli u Menchesteru (pogled prema publici), gospođo? GOSPOĐA MARTIN: Lako moguće. Ja sam se rodila u Manchesteru (pogled prema publici), ali ne sjećam se, gospodine.  GOSPODIN MARTIN: Da, to je čudno! Samo što sam ja, gospođo, napustio Manchester (pogled prema publici) otprilike prije pet (brojanje) tjedana. GOSPOĐA MARTIN: Kakav slučaj! I ja sam, gospodine, napustila Manchester (pogled prema publici) otprilike prije pet (brojanje) tjedana. GOSPODIN MARTIN: U Engleskoj nema drugog razreda, ali ja ipak putujem drugim (jedan, dva) razredom (Gospodin Martin pomaže gospođi Martin da sjedne, a zatim i on sjedne). GOSPOĐA MARTIN: Kako je to neobično!  I ja sam, gospodine, putovala drugim (jedan, dva) razredom (Gospođa Martin se pomiče prema natrag).   GOSPODIN MARTIN: Možda smo se onda sreli u drugom razredu, draga gospođo (Gospodin Martin se odmiče od gospođe Martin)? GOSPOĐA MARTIN: To je lako moguće. Ali ja se ne sjećam, dragi gospodine. (Pjevanje i ples: Tablete, tablete, tablete; tablete se svega sjete;   O no   no   no   no   no....)  

GOSPODIN MARTIN: Jedna me gospođa zamolila da podignem njezin kofer. Zatim mi je zahvalila i rekla da slobodno pušim. Niste li to bili vi, draga gospođo? (Usporena igra.)  GOSPOĐA MARTIN: Ja mislim da se ne sjećam. GOSPODIN MARTIN: Ni ja, gospođo (Gospodin Martin spušta ruku). PRIPOVJEDAČICA: (koreografija s otkucavanjem sata). Sat odbija dvaput, pa jednom. GOSPODIN MARTIN: Otkad sam u Londonu, ja stanujem u ulici Bromfield, draga gospođo (Gospođa Martin i Gospodin Martin ustaju; hodanje po ulici). 

GOSPOĐA MARTIN: Kako je to čudno! I ja, gospodine, stanujem u ulici Bromfield otkad sam u Londonu (svi pjevaju Strangers in the night i dalje pjevaju i šeću dok oni govore). GOSPODIN MARTIN: Ja stanujem na broju devetnaest, draga gospođo (Gospođa Martin i Gospodin Martin se drže ispod ruku i gledaju prema publici). GOSPOĐA MARTIN: Kako je to čudno. I ja stanujem na broju devetnaest, dragi gospodine. GOSPODIN MARTIN: Možda smo se vidjeli u toj kući, draga gospođo (Svi pjevaju: Moja je ženica ptičica selica, rado mijenja dom, sad ljubi jednoga pa onda drugoga, ljubi dušom svom.) GOSPOĐA MARTIN: Lako moguće, ali ja se ne sjećam, dragi gospodine (Svi pjevaju: ljudi mi šapuću   da trpim papuču   i na glavi rog....) . GOSPODIN MARTIN: Kako je to čudno, kako je to čudno, kako je to čudno! Vidite, ja imam krevet u svojoj spavaonici. (Gospođa Martin i Gospodin Martin su okomito u krevetu, naslonjeni na ormar, spuštaju se jastuci, podižu pokrivač.) Na mom krevetu je zeleni pokrivač. (U gaju tom, kukavica kuka, Bez dečka bit svakoj je curici muka....)! GOSPOĐA MARTIN: Kakav slučaj! I u mojoj je spavaonici krevet sa zelenim pokrivačem. (Kakav je takav je, ščepaj ga, ne daj ga.) GOSPODIN MARTIN: Kako je to nevjerojatno! Pa to znači da spavamo u istom krevetu; draga gospođo, pa mi smo se možda ondje sreli! (jer je   muškarac.)  GOSPOĐA MARTIN: Vrlo je moguće da smo se ondje sreli, i to možda čak i prošle noći, ali ja se ne sjećam, dragi gospodine (hrkanje iz ormara)! GOSPODIN MARTIN: (Kratko spavaju, onda se prenu.) Ja imam malu kćerku. Ona ima jedno bijelo oko, drugo crveno i vrlo je lijepa. Zove se Alice, draga gospođo (Gospođa Martin i Gospodin Martin slažu prekrivač)! GOSPOĐA MARTIN: I ja imam malu kćerku. I ona ima jedno crveno i jedno bijelo oko. Vrlo je lijepa i također se zove Alice, dragi gospodine! GOSPODIN MARTIN: Možda je to ista curica, draga gospođo! 

GOSPOĐA MARTIN: To je lako moguće, dragi gospodine (Gospođa Martin i Gospodin Martin sjedaju jedno nasuprot drugome)! SLUŠKINJE: Dosta duga šutnja. (koreografija sa satom) Sat odbija dvadeset i devet puta. GOSPODIN MARTIN: (teatralno) Draga gospođo, ja mislim da nema sumnje, mi smo se već vidjeli i vi ste moja zakonita žena... Elizabeth, našao sam te (Gospodin Martin raširi ruke kao da će zagrliti gospođu Martin)! SLUŠKINJE: Sat otkucava jedanput vrlo glasno (Gospođa Martin naglo sjeda gospodinu Martinu u krilo), toliko glasno da se gledatelji moraju stresti.

GOSPOĐA MARTIN: Donalde, to si ti, darling (Gospođa Martin i Gospodin Martin se zagrle)! SLUŠKINJE: Zagrljeni sjednu u isti naslonjač i zaspe. Sat otkuca još nekoliko puta (otkucavanje sata). Mary tiho uđe na prstima, s prstom na ustima i obraća se publici, vama.   

PETI PRIZOR SLUŠKINJE: Otkrit ću vam tajnu. Elizabeth nije Elizabeth (Gospođa Martin spusti ruke s Gospodina Martina). Donald nije Donald. Donaldovo dijete ima lijevo oko bijelo i desno crveno (Gospodin Martin pokazuje lijevo oko), a Elizabethino dijete ima lijevo oko bijelo, a desno crveno (Gospođa Martin pokazuje desno oko). Ali tko je pravi Donald (Gospodin Martin je okrenut prema publici)? Tko je prava Elizabeth (Gospođa Martin okrenuta prema publici)? Kome je u interesu da ova zbrka potraje (Gospođa Martin i Gospodin Martin se nastoje rotirati)? Ne znam (Gospođa Martin i Gospodin Martin odlaze svatko na svoje mjesto na kraju pozornice). Ostavimo stvari kakve jesu. SLUŠKINJE: Ja se zapravo zovem Sherlock Holmes. 

ŠESTI PRIZOR SLUŠKINJE: Sat odbija koliko hoće. (Igra Smithovih i Martinovih s obje strane ormara.) 

  SEDMI PRIZOR

GOSPODIN SMITH: Dobra večer, dragi prijatelji, oprostite što ste nas morali tako dugo čekati. (Svi u krugu.)

GOSPOĐA SMITH: Čim smo saznali da nam tako ljubazno dolazite u posjet, a da se niste najavili, brzo smo se otišli svečano obući. GOSPODIN SMITH (Bijesno, zaustave se.): Cijeli dan nismo ništa jeli. Zašto dolazite tako kasno? SLUŠKINJE: Gospodin i gospoda Smith sjednu nasuprot gostima. Sat ističe replike jače ili slabije, prema potrebi. Martinovi, osobito ona, zbunjeni su i plašljivi. Riječi se teško nalaze, velika nelagodna stanka u početku. Zatim nove stanke, oklijevanje. GOSPODIN SMITH: Hm. (Stanka.) GOSPOĐA SMITH: Hm, hm. (Stanka.) GOSPODIN MARTIN: Hm, hm, hm, hm. (Stanka.) GOSPOĐA MARTIN: Ah, i vi. (Stanka.) GOSPODIN MARTIN: Svi smo prehlađeni. (Stanka.) GOSPODIN SMITH: Oh, ja, ja, ja.  (Stanka.) GOSPODIN MARTIN: Teško vam je? (Stanka.) GOSPOĐA SMITH: Ne. Pun mu je kufer. (Stanka.) GOSPODIN SMITH: Tako se kaže. (Stanka.) GOSPOĐA MARTIN: Kaže se i suprotno. (Stanka.) GOSPODIN SMITH: Istina je u sredini. (Stanka.) GOSPODIN MARTIN: Tako je. (Stanka.) GOSPOĐA MARTIN: Dakle, ja sam danas vidjela nešto neobično.. 

GOSPOĐA SMITH: Kamo sve to vodi? GOSPODIN SMITH: Ne smiješ prekidati, srce. Baš si gad. GOSPOĐA MARTIN: Opazila sam na ulici kraj kavane gospodina koji jekleknuo na jedno koljeno i.... nagnuo se. GOSPODIN MARTIN, GOSPODIN SMITH, GOSPOĐA SMITH: Oh!

GOSPOĐA MARTIN: Primakla sam se da vidim što radi … SVI: I? I? I? GOSPOĐA MARTIN: Vezao je žnirance na cipeli. TROJE OSTALIH: Nečuveno!  GOSPODIN SMITH: Gle, zvoni.

SVI: Zvoni! GOSPOĐA SMITH: Sigurno je netko pred vratima. Idem pogledati.(Odlazi, otvori vrata i vrati se.) Nema nikoga. (Sjedne.) GOSPODIN MARTIN: Dat ću vam još jedan primjer... GOSPODIN SMITH: Gle, zvoni.

SVI: Zvoni! GOSPOĐA SMITH: Sigurno je netko pred vratima. Idem pogledati.(Odlazi, otvori, vrati se.) Nema nikoga. (Opet sjedne na svoje mjesto.) GOSPOĐA MARTIN: Rekao si da ćeš nam navesti još jedan primjer. GOSPODIN SMITH: Gle, zvoni ...

SVI: Zvoni! GOSPOĐA SMITH: Idem pogledati. (Ide pogledati. Otvori vrata i zatvori ih.) Sad vidiš da nema nikoga. (Opet sjedne na svoje mjesto). Ah, ti muškarci.  GOSPODIN SMITH: Gle, zvoni.

SVI: Zvoni!

GOSPODIN SMITH: Sigurno je netko pred vratima.  GOSPOĐA SMITH: (Spopade je bijes): Iskustvo nas uči da kad zvono zvoni, nikad nema nikoga pred vratima. GOSPOĐA MARTIN: Nikada. GOSPODIN SMITH: Otvorit ću sam. (Gospođa Smith slegne ramenima, Gospodin Martin klima glavom. Gospodin Smith ide otvoriti vrata.) Ah, how do you do? Došao je vatrogasni kapetan! 

OSMI PRIZOR VATROGASAC: Dobar dan, gospođe i gospodo. (Nazočni su još malo začuđeni. Gospođa Smith je ljuta. Okrenula je glavu i ne odgovara mu na pozdrav). Vi kao da se ljutite. GOSPOĐA SMITH: Oh! VATROGASAC: Ispričajte mi što se dogodilo, gospođo Smith. GOSPOĐA SMITH: Svađali smo se i ja sam rekla da kad zvoni, nikoga nikad nema pred vratima. GOSPODIN SMITH: To je krivo, jer je vatrogasac ovdje. On je pozvonio. Ja sam otvorio. I on je bio pred vratima. GOSPOĐA SMITH: Kada? GOSPODIN MARTIN: Pa maloprije. Sjećate se? (Kretnje svih unatrag.) GOSPODIN SMITH: Gospodine kapetane, kad sam otvorio, jeste li to vi zvonili? VATROGASAC: Ne poričem. GOSPOĐA MARTIN: I kad je prvi put zvonilo, također ste to bili vi? VATROGASAC: Ne, nisam bio ja. 

GOSPOĐA MARTIN: Jeste li čuli kad je zvonilo drugi put? VATROGASAC: Jesam. Ni onda nije bilo nikoga. GOSPOĐA SMITH: Pobjeda!  GOSPODIN MARTIN (Vatrogascu): A treći put... ni onda niste vi zvonili? VATROGASAC: Jesam. Treći put sam ja zvonio. GOSPODIN SMITH: Ali kad smo otvorili, nismo vas vidjeli. VATROGASAC: Jer sam se sakrio ... iz vica. GOSPOĐA SMITH: Stvar je dosta žalosna. VATROGASAC: Stvari su zapravo tako jednostavne. (Supruzima Smith.) Poljubite se. GOSPOĐA SMITH: Već smo se maloprije poljubili. GOSPODIN MARTIN: Poljubit će se sutra.  GOSPOĐA SMITH: Gospodine kapetane, skinite kacigu i sjednite na trenutak. VATROGASAC: Rado ću skinuti kacigu, ali nemam vremena sjesti. (Sjedne ali kacigu nije skinuo.)  Ja sam tu službeno. Gori li kod vas? GOSPODIN SMITH (njuši): Čini mi se da ništa ne gori. VATROGASAC (očajno): Baš ništa nemate? Bar mali zametak vatre?  GOSPODIN MARTIN (vatrogascu): Ne. Danas poslovi idu prilično slabo. VATROGASAC: Vrlo slabo. Gotovo nikako.

GOSPOĐA SMITH: S požarom je najteže. Previsoka je carina. VATROGASAC: Ipak se nešto nađe. Ponekad se netko uguši plinom. Eto, prošloga se tjedna ugušila jedna mlada žena. GOSPOĐA SMITH: Zaboravila je zatvoriti plin? 

VATROGASAC: Ma kakvi! Mislila je da joj je to češalj. GOSPODIN SMITH: Pogledajte kod Duranda. VATROGASAC: Ni to ne smijem. On nije pravi Englez. Oni koji su dobili državljanstvo, smiju imati kuće, ali ih ne smiju dati gasiti ako se zapale. GOSPOĐA SMITH: A ipak su prošle godine ugasili požar kad je buknuo kod njega. VATROGASAC: Sam ga je ugasio. Potajno.  GOSPOĐA SMITH: Ostanite još malo, gospodine kapetane.  VATROGASAC: Hoćete li da vam pričam priče? GOSPOĐA SMITH: Oh, dajte, pričajte.  GOSPOĐA MARTIN: Tišina! Počinje! ((((VATROGASAC: Dakle, ovako. (Još se nekoliko puta nakašlje a zatim počne drhtavim glasom od uzbuđenja.) »Pas i vol«. Eksperimentalna basna. Jednom je neki drugi vol zapitao nekog drugog psa: zašto nisi progutao svoju surlu? Oprosti, odgovori pas, zato što sam mislio da sam slon. GOSPOĐA MARTIN: I kakva je pouka? VATROGASAC: Vaš je zadatak da je nađete. GOSPODIN SMITH: Pravo ima. GOSPOĐA SMITH (bijesno): Drugu basnu.))))) VATROGASAC: »Pijetao«. Jednom se jedan pijetao pravio da je pas, ali nije imao sreće, jer su ga odmah prepoznali. GOSPOĐA SMITH: A psa, koji se izdavao za pijetla, nisu nikad prepoznali.

GOSPODIN SMITH: Kao punjena teleća prsa. GOSPODIN MARTIN: Ili fileki.

GOSPODIN SMITH: Sad ću vam ja jednu ispričati. »Zmija i lisica«. Jednom se zmija približila lisici i rekla joj: »Čini mi se da vas poznajem«. Lisica joj odgovori.: »I meni«. Na to kaže zmija: »E pa, dajte mi novaca.« »Lisica nikad ne daje novac«, odgovori lukava životinja i, da bi umakla, skoči u duboku dolinu punu jagoda i kokošjeg meda. Ondje ju je već čekala zmija smijući se mefistofelskim smijehom. Lisica izvuče nož i zaurla: »Ja ću tebi pokazati!« Zatim okrene leđa i pobjegne, ali nije imala sreće. Zmija je bila brža. Spretnim udarcem šakom pogodi lisicu usred čela, koje se razbije u tisuću komada, i stade vikati: »Ne, ne i nikada ne! Ja nisam tvoja kći«. GOSPOĐA MARTIN: Interesantno. GOSPODIN MARTIN: (Stisne ruku gospodinu Smithu): Čestitam. VATROGASAC (ljubomorno): Ništa osobito.  GOSPOĐA SMITH (vatrogascu): Još jednu, kapetane.  GOSPOĐA SMITH (padne na koljena jecajući, ili ne padne na koljena i ne jeca): Zaklinjem vas. VATROGASAC: Onda dobro. GOSPOĐA SMITH: Pristao je. Još će nas daviti. GOSPOĐA MARTIN: K vragu. GOSPOĐA SMITH: Nema nam spasa.  VATROGASAC: »Hunjavica«. Moj šurjak imao je s očeve strane bratića kome je stric s majčine strane imao tasta, kome se djed s majčine strane po drugi put oženio mladom urođenicom, čiji je brat na jednom od svojih putovanja upoznao djevojku u koju se zaljubio i s kojom je imao sina, koji je uzeo za ženu poduzetnu ljekarnicu koja je ni više ni manje nego rođena kći jednog nepoznatog podoficira britanske mornarice, kome je poočim imao tetku što je perfektno govorila španjolski i koja je možda bila jedna od unuka nekog inženjera koji je mlad umro, a bio je sin vlasnika vinograda koji je davao vrlo slabo vino, ali koji je imao mlitavog bratića, ađutanta, kome se sin oženio lijepom mladom rastavljenom ženom, kojoj je prvi muž bio sin vatrenog rodoljuba kome je pošlo za rukom da jednu od svojih kćeri odgoji u želji da se obogati i koja se udala za lovca koji je poznavao Rotschilda, a kome se brat, pošto je bio promijenio nekoliko zanimanja, treći put oženio.... 

GOSPODIN MARTIN: Ako se ne varam, ja sam poznavao njegovu treću ženu. Ona je rado jela piletinu u osinjaku. VATROGASAC: To nije ista. GOSPOĐA SMITH: Pst. VATROGASAC: .... ali ona se preudala za jednog vrlo živahnog staklara koji je napravio dijete kćeri jednog tokara, koje se znalo dobro okrenuti u životu .…i koja je imala oca, koga je u Kanadi odgojila jedna starica, nećakinja nekog župnika, koja je imala baku što bi ponekad zimi, kao i svi živi ljudi, dobila hunjavicu. GOSPODIN MARTIN: Tko ima hunjavicu, neka stavi kabanicu. GOSPOĐA MARTIN: Oprostite, gospodine kapetane, ali ja nisam sasvim razumjela vašu pripovijest.  GOSPOĐA SMITH: Oh, dajte, kapetane, počnite iznova, svi to žele! VATROGASAC: Dobro (počinje ponovno....). Sve ovisi o tome koliko je sati. GOSPOĐA SMITH: U nas se nikad ne zna koliko je sati. VATROGASAC: A sat? GOSPODIN SMITH: Ne ide dobro. Voli proturječiti sam sebi. 

DEVETI PRIZOR  SLUŠKINJE: Gospođo… Gospodine … GOSPOĐA SMITH: Što hoćete? VATROGASAC: Oh! Ona je ugasila moju prvu vatru. SLUŠKINJE: Ja sam njegov mlazić. GOSPODIN SMITH: Ona nije propisno odgojena. GOSPODIN MARTIN: Postoji ipak britanska stidljivost.

 SLUŠKINJE: Ja sam vam htjela ispričati… GOSPOĐA SMITH: Idite lijepo u kuhinju i tamo čitajte svoje pjesme pred zrcalom. SLUŠKINJE: Deklamirat ću vam pjesmu »Vatra«, u čast kapetanu. VATRA U braku šume sjaje smuževiJedan kamen planuPlanu dvoracPlanu šumaPlanuše muškiPlanuše ženePlanuše pticePlanuše ribePlanu vodaPlanu neboPlanu pepeoPlanu dimPlanu plamenSve to planuPlanu, planu… Ona recitira dok je Smithovi i Martinovi guraju iz sobe. 

DESETI PRIZOR VATROGASAC: Meni je to bilo divno. Usto me podsjeća da moram otići.

GOSPODIN SMITH: Zbilja nam je žao što idete. VATROGASAC (pođe prema vratima, pa stane.): Usput rečeno, što je s ćelavom pjevačicom? Svi zašute u neprilici. GOSPOĐA SMITH: Još se uvijek češlja na isti način. VATROGASAC: E pa onda, doviđenja, gospođe i gospodo.

 GOSPODIN MARTIN: Sretan put i dobra vatra! VATROGASAC: Nadajmo se. Vatrogasac izlazi. Svi ga isprate do vrata i vrate se na svoja mjesta. 

JEDANAESTI PRIZOR (Svi se priključuju igri govoreći određene replike; ubrzavanje prema kraju; eventualno se još može skratiti.)

GOSPOĐA MARTIN: Ja mogu kupiti džepni nož za svoga brata, ali vi ne možete kupiti Irsku za svoga djeda. GOSPODIN SMITH: Čovjek hoda nogama, ali se grije na struju ili ugljenom. GOSPODIN MARTIN: Tko danas proda kravu, sutra će imati travu. GOSPOĐA SMITH: U životu treba gledati kroz prozor. GOSPOĐA MARTIN: Mi možemo sjesti na stolac, a stolac ne može. GOSPODIN SMITH: Uvijek treba na sve misliti. GOSPODIN MARTIN: Strop je gore, pod je dolje. GOSPOĐA SMITH: Kad kažem »da«, to je samo da se nešto kaže. GOSPOĐA MARTIN: Uzmite krug, pogladite ga i on će postati začarani krug. GOSPOĐA SMITH: Učitelj uči djecu, ali mačka doji svoje mlade dok su mladi. GOSPOĐA MARTIN: Krava nam daje rep. GOSPODIN SMITH: Kad sam na selu, volim mir i samoću. GOSPODIN MARTIN: Vi još za to niste dosta stari. GOSPOĐA SMITH: Benjamin Franklin imao je pravo: vi niste tako mirni kao on.

GOSPOĐA MARTIN: Koji su dani u tjednu? GOSPODIN SMITH: Monday, Tuesday, Wednesday, Thursday, Friday, Saturday, Sunday. GOSPODIN MARTIN: Edward is a clerk; his sister Nancy is a typist and his brother William a shop-assistant. GOSPOĐA SMITH: Krasna obitelj. GOSPOĐA MARTIN: Volim više pticu u polju nego točke u tačkama. GOSPODIN SMITH: Bolje konac u lonac nego škvorac u dvorac. GOSPODIN MARTIN: Englezu je kuća njegov pravi dvorac. GOSPOĐA SMITH: Ne znam dovoljno španjolski da bi me ljudi razumjeli. GOSPOĐA MARTIN: Dat ću ti papuče svoje svekrve, ako mi dadeš lijes svoga muža. GOSPODIN SMITH: Tražim svećenika monofizita da ga oženim našom sluškinjom. GOSPODIN MARTIN: Kruh je stablo, premda je i kruh stablo, a iz hrasta raste hrast, svako jutro u zoru. GOSPOĐA SMITH: Moj ujak živi na selu, ali to se ne tiče primalje. GOSPODIN MARTIN: Papir je za pisanje, mačak je za štakora. Sir je za struganje. GOSPOĐA SMITH: Automobil ide vrlo brzo, ali kuharica bolje sprema jelo. GOSPODIN SMITH: Ne budite pure, zagrlite radije urotnika. GOSPODIN MARTIN: Charity begins at home. GOSPOĐA SMITH: Čekam da me vodovod posjeti u mom mlinu. GOSPODIN MARTIN: Može se dokazati da je društveni napredak bolji sa šećerom. 

GOSPODIN SMITH: Dolje laštilo za cipele! Kad gospodin Smith izrekne ovu repliku, svi čas preneraženo zašute. Osjeća se da su prilično nervozni. I sat kuca nervoznije. Daljnje replike treba govoriti ledenim, neprijateljskim tonom. Neprijateljstvo i nervoza sve će više rasti, a pri kraju ovog prizora stajat će ove četiri osobe jedna do druge vičući, prijeteći jedna drugoj stisnutim pesnicama). GOSPODIN MARTIN: Ne treba usjajiti naočale crnim laštilom. GOSPOĐA SMITH: Da, ali za novac čovjek može kupiti sve što hoće. GOSPODIN MARTIN: Bolje je zeca ubiti nego u vrtu trubiti. GOSPODIN SMITH: Kakadu, kakadu, kakadu, kakadu, kakadu, kakadu. Kakaju, kakaju, kakaju, kakaju, kakaju, kakaju kako kada, kako kada kakaju, kako kakaju kada, kako kada kakaju, kako kada kakaju. GOSPODIN SMITH: Psi su puni buha, psi su puni buha. GOSPOĐA MARTIN: Odorans, ordonans, ordenonosac, prosac, prasac! GOSPOĐA SMITH: Marineru, ti nas mariniraš. GOSPODIN MARTIN: Bolje je jaje snijeti nego s volom zanijeti. GOSPOĐA MARTIN (široko otvara usta): Ah! Oh! Ah! Oh! Pustite me da škripim zubima. GOSPODIN SMITH: Aligator! GOSPODIN MARTIN: Ćušnimo Odiseja! GOSPODIN SMITH: Idem ja u kavanicu među svoje kakaovce. GOSPOĐA MARTIN: Kakaovci kakaovaca ne rode kikirikijem nego kakaom! Kakaovci kakaovaca ne rode kikirikijem nego kakaom! GOSPOĐA SMITH: Buha ima uši, ali uši nemaju buha. GOSPOĐA MARTIN: Ne puši mi u uši! GOSPODIN MARTIN: Ne buši mi puhalo!

GOSPODIN SMITH: Ušij uho, ne buši buhu. GOSPOĐA MARTIN: Buha ušiva. GOSPOĐA SMITH: Uživaj buhu. GOSPODIN MARTIN: Puši u buhač, puši u buhač. GOSPODIN SMITH: Napuhani je buhač skoro muž. GOSPOĐA MARTIN: Scaramouche! GOSPOĐA SMITH: Pred svjetinom — kuš! GOSPODIN MARTIN: Ne spere te ni tuš! GOSPODIN SMITH: Ti me ne buš! GOSPOĐA MARTIN: Kuš, svetinja u meni tinja. GOSPOĐA SMITH: Baza joj od inja, pukla ko vaza. GOSPOĐA MARTIN: Vražji brbljavci, vražje brbljavice. GOSPOĐA SMITH: Krišnamurti, Krišnamurti, Krišnamurti! GOSPODIN SMITH: Papa ne papa. Papa nema pape. Papa ima papu. GOSPOĐA SMITH: Bazar, Balzak, Bazain! GOSPODIN MARTIN: Bizarno, božansko, blesavo. GOSPODIN SMITH: a, e, i, o, u, a, e, i, o, u, a, e, i, o, u, i! GOSPOĐA MARTIN: B, c, a, f, g, h, i, k, e, m, n, p, r, s, š, t, u, v, z, ž! Razlučimo luk i razvodnimo vodu! GOSPODIN SMITH (oponaša vlak): Tuf, tuf, tuf, tuf, tuf, tuf, tuf, tuf, tuf, tuf, tuf. Bolje. GOSPOĐA MARTIN: Tamo. GOSPODIN MARTIN: Nego.

GOSPOĐA SMITH: Tu. GOSPODIN SMITH: Bolje. GOSPOĐA MARTIN: Tamo. GOSPODIN MARTIN: Nego. GOSPOĐA SMITH: Tu. Svi izvan sebe od bijesa u jedan glas urlaju jedni drugima u uho. Svjetlo se ugasilo. U mraku se čuje u sve bržem ritmu: SVI: Bolje tamo nego tu, bolje tamo nego tu, bolje tamo nego tu, bolje tamo nego tu, bolje tamo nego tu, bolje tamo nego tu. Najednom ušute. Pali se svjetlo. Gospodin i Gospođa Martin sjede kao Smithovi na početku.

GOSPOĐA MARTIN: Dobro smo danas večerali. To je zato što stanujemo u okolici Londona (svatko govori po jednu riječ, ustaje/dolazi i zauzima svoje mjesto u završnoj koreografiji).

pljesak