ISLAMSKA ZAJEDNICA U BiH UNIVERZITET U SARAJEVU l'AKULTET ISLAMSKIH NAUKA DIPLOMA U ISLAMSKIM NAUKAMA 24. Januara - 13. Aprila 2006.

ISLAMSKA KIJLTURA U BiH

Materijali

Sarajevo, 2006

III

SLAVENSKO-MUSUMANSKE SKUPINE NA BALKANU

Mus/lmanska. naseljs Isto~nog aatkana nastalasu dljelom kolpnlzacljom Turaka j turkmenskJh plemena. a dlelomlcno prl-manlem lslama od etrane 'domaceg slevenskoq- (bugarskog. srp-skog. makedonskog)kao d albanskog stanovnlstva. Na zapad-nom dljelu Balkans. u Bosr:J1 I Hercegovlnl sa bhlslm Novopazar-sklmsandfakomkao i daljeu hrvatsklm I msdarsklm krajevlma. osvojenlm ugfavnom posllje bltke na Mohacu 1526. godlne. nije usHjedHa kofonlzaclja musllmanskog stanovnlstva turskog etnlc-kog potljekla. U Bosnl je domace stanovntstvo .prlmllolslam. BUo je 1 doseljavanja prlpednlkapojedlnlh Islamskih nsroda, all nlsl! blla masovna. U hrvatske krajeve: Dalmaclju, Llku, Slave-nllukao! dalje !J Podunavlje vrslla se. Isnna, kolonlzaclje, alt musHmana IzBosne. Na ta] nacln u zapadnom dtjelu Balkans musHmansko stanovnlstvo bllo le endogenog porljekla.N1je po-znato dase u Bosnl lhrvatsklm krajevima lkada u masl govorllo tursktm Jezikom. za razltku od ostalog Balkans, gdje je dvoje-zlfnost, naroettou carslJama. bila redovlta pojava.

Fenomen da Je masovno prlmanje islama u BOSflI blo glavnl faktor da nlje doslo do turske ko.onlzaclje,posebno Jeuo~io

poznatJ turstGI hlstortear ~mer Lutfl Barkan, autor vainlh stu-diJa 0 osmanakom ststernu kolonlzaclJe (tzv. surgun). Prof. Bar kan svo]e zakIjucke temetjt u prvom redu na vellkom brolu 105 neobjavljenih katastarskih deftera, I

perloda u period. S ovog aspekte Barkan je razmotrlo I stare turske kronlke. kao I druge izvore. Na osnovu obllne htstorljske grade ova] turskl nauc3enjak skreee peinJu ne valove Imlgracija. prvo u Anadollju. 8 onde ITa Balkan, gdJe je od naroctte vainostl bllo naseljavanje turkmansklh plemena. Barkan smatra da se hlstorlja konstltulranja Osmanskog Carstva dljelom sastojl u mlgraoljama ogromnih mass i njlhovoJ aktlvnosn da u novlm krajevlma zasnuju domove. Jedno su prl tome spontane mlgracl]e. uslljedile lnlcljativom samih migranata, a drugo su one koje Imaju izvor u intervenelji drtave koja [e po jednom odredenom slsternu, medu ostalim, vrsila prlsilnu deportaciju (surgun) u krajevlma u kojima je to smatrala za potrebno Iz politickih. vo]nlh odnosno ekonomslolh razloga. Jedna takva prlsl/na depor

.. .taclja sprovedena ,je na Cipru 1572. godine. uskoro poslt]e osvojenja toga otoka. S druge strane, vr~ena su I preseljavanja krscenskoc stanovnlstva, posebno raznlh zarobljenika u okollcu pojedlnih turskih gradova. gdJe je trebalo da razvljaju prlgradsku polJoprlvredu.

Re21lmlrajucl svoja Istrazlvanla u pogledu Balkana, prof: Barkan doslovce navodl:

Bez obzlra ne razloge i forme kako su tzvrsavane. ove rnlgraclje. hila da se radi a prisllnlm III dobrovoljnlrn. dogadale su se odmah iza osvalanla: sto]t to da su se velrke mase stanovntstva 'Iz turske Anadollje preselile u Rumeliju. Ovl su imigrantl clnlli znacajnu veclnu u vellkom ,dijelu gradova I sela smjestenih u Istocnom dljelu Balkana, pa su tako stvorlll od, Rumellje po vanjskom Izgledu I po nacinu ilvota jednu u Istlnu tursko-musl.imansku zemlju. Turelziranje i islamiziranje Rumelije pod osmanskom vlascu nije dakte bilo, kao !ito se mlsl. i cesta tvrdi, prlmjer prelaska ns islam balkansklh naroda I promjene njihova imena. Turclzlrani i islamiZlirani krajevi Balkana pod osmanskom vlascu su nastanjeni i kolonizirani jakim kontlngentom turskog stanovnistva, koje je doslo ~z AnadoliJe. To su bile kolonlzirane teritorije, zadoQlvene Izlozenim metodama. koje su zadrzale turski i muslimanski karakter sve do vremena odcjepIjenja tlh kraJeva od Osmanskog carstva. St~ se odrzala ovakva geografska raspodjela Turaka. usprkos tolikim metezima i politlcklm poremecaJima, koje je pokrenula hlstorija ovih evropskih krajeva u posljednja dva stoljeca do na5ih dana, to je %8 to sto je blla vrlo solldna demografska podloga. Balkansko pak stanovnlstvo, koje se je obratilo i turciziralo pod utjecajem viadajuce rellgije I jezika bilo je stanovnistvo nastanjeno u mje stima blize krajevlma. gdje je blo turskl i muslimansld eleme nat koncentrlsan i gdje je uhvatio korljen. tznimku cini Bosna, kola se nalazlla u speciflcnlm uvJetlma.. .

Barka~ova Ispitlvanja su pokazala da Bosanskl palialuk nlje blo obuhva6en maSQvntm naselJavanJlma Turaka. 805na Je oS'tala

po stranl u naselJavanjlma turkrnansklh plemena I drugih orljentalnlh etnH~klh skuptna, koja isu tollko: karakterlstlcna prvo28 Anedolllu, a onda za Istoenl Balkan.

Nile nam ctl] 'de u ovo] prlllcl govorimo 0 slren]u, brolnom stan]u I rasprostranJenostl Islama I mu~llmana na Balkanu i u lulnoslavens~m zemlJama u toku hlstorlle. Spornenucerno samo da le na osnovu Barkanovog proutavanja. kojl le I ovdje uzeo za lzvor turske katastarske deftere, od 1520. do 1530. godine, juino od Save I Ounava. ra6unajuC'i I egejske otoke, bilo 194.95!J muallrnensklh domacinstava. 823.707 krMansklh I 4.134 [evre]ska. !to ukupno Iznosl 1,031.799 dornaclnstave.

Brojc8nl odnos stanovnlstva na Balkanu nlje nlkada ravnomlerno tekao .

AlIspomenlmo da [e prilfkom prvog opceg popisa stanovnl!tvau Osmanskom Carstvu, obavljenog 1831. (Bosna tada nlje blla obuhv8cena) utvrdeno da je u elaletlrna Rumellje I SllIstre blla 751.339 nemusllmana, 491.263 muslimana, 28.464 C;gana, 10.133 Jevreja I 2.124 Armenca. odnosno ukupno 1,289.323 muAkog stanovnltva (upor. Fazila Akbal, Tarlhlnde osmanli lrnperatorlugunda Idarl takslmat ve nufus. Balleten XV. 1951, No 60, str. 617-628).

U bumoj proslostl Balkans, naroclto nakon obrazovanja naclonalnth drzava u XIX vlleku. pa kasnlle, deslie su se vrlo vellke promjene .u etnlckoJ i vjersko] strukturi. Zanimljivo le da se muslimansko stanovnltvo odr'Zalo r najvise u ktajevima gdJe je domacegporijekla. a to su albanski krajevf i Bosna i Hercegowna. .

Danas u Jugoslavlji vaze kao Islamske skupine musHmani slavenskog poriJekla u republlkama Makedoniji, Srbolji, Crnaj Gorl 1 Bosnl j Hercegovinl. dalje veclna prlpadnika albanske na rodnostl te svi pripsdnlcl turske narodnosti. Medu muslimane se ubraJa I najve61 dlo Horns (Cigana) u MakedonlJI, Crnoj Gori I Bosnl I Hercegovlnl. Muslimana Ima 1 u preostale dvije re publlke. u Hrvatskoj I Slovenlji. all su ta naselja novijeg postanka, pa je za njlh u novlje vrijeme uobicajen naz,iv .muslimanl u dlaspori..

S obzlrom da se u savremenom svljetu, pa I u Jugoslaviji, srecemo 5 pojavom masovnog atelzma. tesko je dati precizne podatke 0 broju pripadnika Islama (sllcno kao i 0 broju pripadnib druglh vjeroispovijesti). Krscanl vode matlce krstenlh. a u katollckoj crkvl razvljena je I tzv. pastoralna 50ciologlja. kola pratl relevantne obHke menifestovanja vjerske svijesti. pa to pomaze de se utvrdl broj krMansklh. odnosno katollekih pripadnlka. Kod musllmana ovakvi podacl ne postoje,

Za sada ledln! pouzdan pokazatelj 0 broj'u prlpadnika Islama jeste opca._drZ8vna statlstllka Iz 1953. godlne, alt odmah valja nap.omenutl, da se sttuacfja u meduvremenu izmijenlla. ocltona

31 30

stetu broja vjernika. Godlne 1953. fskazalo se 2.090.380 pripadnlka Islamske vjeroispovijes1li u Juqoslavtlt, a to Je ~lnl1o ,12,30 poste eje/okupnog stanovnlstva. Tada je mag/o bit! oko 3.15 posto atelsta medu bcsansklm Musllrnanlrna, Albanclma I Turclrna, no sada je tal postotak slgurno veci. . Polazect od toga da nema pouzdanih uporlsta 0 broju pr ipadnlka pojedlnlh vjerolspovljestl, moracerno operlsatl podaclma 0 ukupnom broju Turaka. bosanskih Musllmana itd. kOJi su po porljeklu musltmanl. bez obzlra na to da Ii su vjernlci ili atelstl.

Posljednja opca statlstlka stanovntstva od 31. marta 1971. utvrdlla je da je u Jugoslavlj.l bllo:

- Musllmana kojl su se Izjasnlll u nacionalnom smlslu kao J Musliman] 1.729.932, ill 8,4 poste od' ukupnog stanovnlstva:

- Albanaca1.309.523 ill 6,4 postood ukupnog stanovnlstva: odnos Izmeau broja musllmana I katollka Albanaca u 1953. godlnl lznoslo le 95.6: 4,4, pa bl 1971. godlne u Jugj)slavJJI moglo bltl oko 1.25~ .904 .musUmanskih Albanaca I oko :S7.~jjl- karollckth Albanaca:

---:kao Turcl lzjasnllo se, 1971. goolne 127.920.stanovnlka, sto cln] 0,6 posto od ukupne jugoslavenske populaelje.

Iz Izlozenog, prlllkom opceg popisa stanovnlstva na dan 31. marta 1971, u JugoslaVljl bllo je Muslimaoa unaclonalnom smislu, musllmanskth Albanaca-t Turaka, ukupno 3,109.756, a to clnl 15,15 posto cjelokupnog jugoslavenskog stancvntstva. '

Interesantno le da Musllmanl J Albancl trnaju najve61 prlrodni prlrastaj uJugoslaviji. Kod Albanaca prirodnl prlrastaj iznosio Ja (godlne 1970/71) 29.0 na 1.000 stanovnlka, a kod Mushmana 16,7 na 1.000 stanovnlka. Muslimanr srpskohrvatskog Jazika imaju uopce najmanjl mortalltet u JugoslaV/jl (godlne 19.70/71. na 1.00a stanovnlka 6,2 umrlih).

Albanel I Turci imaju u danasnjoj Ju~oslaviji status narod nosti (po ranljoJ terminologiji narodne manjlne). Uzlvajll ravnopravan poloiaj sa ostalim gradanlma Jugoslavije. all i pravo slobodnog 12raz8vanja svoje narodnosti J kulture, kao st~ je upo treba materlnskog jezika u javnom ilvotu i sluibama, odvojeno skolstvo i nacionalne instituclje i 51.

Musllmanl slavenskog porljekla uzlvaju u JugosJavljl ray nopravan tretman sa ostallm Iugosfavensklm narodfma: Srblma. Hrvatlma, SIovenelma, Makedoncima i Crnogorelma. Musliman; slavenskog porijekla. kojtlma okosnicu cine bosanski Muslimani. priznati su kao jedna od sest Jugoslavensxlh naelja. To je. histo rijski gledano, onaj dio Juinlh Slavena, kojl je prlmio ;slam. u otormio se u toku stoljeca u pasaluku (ejaletu HI beglerbeglukul Bosna. Pasaluk Hosna blo je znatno prostranljl od dananJe ter; torlje Boshe I Hercegovlne. Obuhvatao le I Novopa2arskl san diak (podrucJe Izmedu Srblje I erne Gore), a IzvJesno vriJeme

32

dopirao je cak do Skadarskog Jezera.pa le dakle tada uklju~lvao I musllmaoe u Cmdl GorJ. Ova terltorljalna ekspanz1ja '806ne, (Bosanskog paaluka) kao't emoclonalna pevezanoat, doprloljela le da se J musUmani C~n~ Gore, a, pogotovu muslimanl s IX' rucja Novopazarskog sand2aka kojl le sve do 1878. blo u sastavu Bosne. smatraju bosensklm Musllmanlma. pa su se prtltkom popisa stanovntstva 1971. deklarlsaH kao Musllmsnl u nl\elnnal. nom smlslu. '

Od slavensko-Islamsklh skuplna u juinoslavensklm zemlJama tzV. Pomacl I tzv. Torbe!1 sa Goranirna oduvijek su bill terl torljalno odvojenl od Bo~me. Medutlm popls stanovrilAtva .od 1971. pokasac je, po tome sto su se, tzv, Torbe!l dJeloml~no izlasnllt kao MusHmanf unactonalnom -smlalu de su emoclcnalno bliskf bosansklrn Musllmanlrna. [edno 2bog Iste Yjere, a i:1;bog

hHskn~tl ]ezlK8. Zanlml]lvo je da sutzv. lorbe!1 ukohabttectll. s mllslimsn:d!.sn dJhstnnlrna uvljekznal! o~uvatl svoju etnl~ku 00' .c:ebnost.. Nasucrct tome, nalazecl se U boeensko-mustlmanskot sreernr. doata su padlozhl' a'sIrnllacl] I s bosanSklm MIJsllmanlml'l

Dosl]edno pretnodnim Izlaganjlma kao slevenako-tslamske skuplne tiolaxe u obzlr:

a) tzv. Pomacl b) tzv. Torbes! I c) boaanskl Musllmanl (-Muslimania, -Muslimanl srpsko

.hrvatskog' [ezlkae] sa svojlrn ogranclma MusHmanl Novopazarskogs~ndzaJc8 I crnogorskl Musliman!.

a) Tzv. Pomaci

U Pomake se ubraJaju muslrmanl slavenskog porijekla, nastanjenl na podru~ju Bugarske, a djelomi~noJ Grl:ke. Govore ( bugarsld. Na. podrucju JugoslaVlje dosalllo se posllje1877/1878. neto Pomaka u okoflnu Kumanova. a endogenog porljekla Je manJa grupa Pomaka u predjelu PIJaneu. Glavnu oblast Pomaka

~Ine 'Aodopl. pa su Pomacl - za razHku od bosansklh Muslimana -gorstacko stanovnistvo.

Ovo slavensko-musllm~nsko stanovnlstvo nlJe se nlkada samo nezivalo Pomactma;u najranlrlrn tursklm poplslma izdva. jaju se u po-sebnu kategorllu pod nazlvom -aharjanl .

Nekada su blli znatno.brojnijl nego danas. Jlrecek le r~u

nao (1876. gOOloe) da le Pomaka tads bUo 500.000. Prema opcern poplsu stanovnltva od 1926.godlne u BugarskoJ' je blo

, 3 33

102.351 musltman' s bugarsklm materinsklm jezlkom (a ukupan bro] musllmana, u Bugarskoj lznosio je tada 789.296 III 14.41 posto od ukupnog stanovnlstva), . '

Prelaz ne 1$lam poma~kog stanovnlstva uslijedlo je - orema orljentatlstl Fehlmu Bajraktarev,~u - postepeno I u raznim krajevlma u razno doba. Prvl prelaz! su blli vec poslije bltke na Marlel (1371) 1 posflje pada Trnova (1393). Bajraktarevlc se pri tome pozlva na Jlreceka, koJI je smatrao do su tada bugarska vlastela: I bogumfIJ prlmJli Is/am. Jedna znacajnlja faza Islarnlzaelje blla je za 5ellma I (1512-1520). a onda sredlnorn XVII stoljeee. "

U bugarskom jezlku Pornaka dosta su prisutnl jezlcnl arhaizml, a I predlslamskl oblcajL

, Zanlmljlvo je da je bugarsko Ime u novijoj hlstoriji postalo poznato zahvaljujucl dobrtmdljetom upravo Pornaclrna. Donekle se neato sH~no desllo kao sa jugoslavenskom -Hasenaptnlccm-. koja je IzdanJem Fortlsa (1774)' I Goetheovlm prJjevodom na njemackl jezlk pronljeJa u Evropu slavu narodnorn stvaralastvu lugos/avenskJh naroda, U slucaju Pomaka rJjec je 0 zbircl -Veda Slavena- (I knJJga. Beograd 1874, l/ .knjiga S. Peterburg 1881). -Veda- je predstavllena kao da je toboze nastala u Pornaka sa Rodopa. Tu je sadriana mistiflkaclja. kako su preci Juinih Slavena bill. IIIrl, Traeanl 1 Makedoncl I kako su doseljenl IZ l~dlje.

Zblrka je Izazvala najve6i Interes znanstvenlh krugova. 00510, je do zucnfh nauenlh potemlka 0 autentl~nostl teksta u .Vedl-. Konaeno se utvrdllo da je nek! makedonskJ ueltelj Imenorn lvsn Gologanov falslflclrao te tekstove I tako Ih prezentlrao redaktoru Stjepanu Verkovlcu', kojl je IhaOe blo porljeklom bosanski franjevac. No bez obzlrs ns to st~ se radilo 0 mlstJfJ.kaciji, -Veda Slavena- I POlT)acl dall su povoda da se posllje vlsevje kovne zaboravl opet pro~uje za bugarskl narod (Sismanov).

b) Tzv., Torbesi

Torbesi - kojl se takoder saml nlkada ne nazJvaju tim ime nom - clne posebnu slavel')skomusl1mansku skupinu. a nasta njeni su oblcno uzalbanska naselJa. Govore dljelom srpskim a dljelom makedonsklm jezlkom, pa su po svoj prilicl srpskog i makedonskog porljekla. Nlje posve 'lsklJuceno da su i slavlzl rani Albancl (ImaJu I nosnJu kao 1 neke oblcaje slicne Albancima). Pojmu -torbe- nek! prldaju Isto znacenje kao j pojmu .I

hrvatskog [ezfka. Terltorijalnl supstrat u etnlckom oformljenju Muslimene srpskohrvatskog [aztke blo je Paseluk BOShe. odno-sno ranlJa srednJovJekovna bosanska driava. Jo, pocev1 od kralJa Tvrtka pa sve do 1878. sastavnl dlo Bosne bio je I teri-torlj tzv. Novopazarskog sandiaka. Zato nazlv bosansk/ Musli man III BonJak musliman oblljeiava Juznog Slavena lslarnske vjere kojl se etnlckl razvio na podrucju Bosne (-Kraljevstvo so-sna-. elalet, pasaluk, beglerbegluk 805na: dodatak . 1 Herceqo-vlna- u zvanlcnom nazlvu prlpada novljem vrernenu: povezuje se sa nepuna dva decenlja vladavlne Alt-pase A/zvanbegovlca Her-cegovinom kao posebnlm pasahrkom: naziv Bosna 1 Herceqovlna zvanleno je uveden austrougarskom okupacljorn 1878). Crnopor-ski Muslimanl juznoslavenskog per/jakta rrlsu bili trajnrJe u sa-stavu Bosanskog pasaluka, all suo po ku/turnlm odllkama, pori-jeklu I oslecanjtma najblJil bosansklm Musllmanlma. Svl se ovt mustlmani u naclona/nom pogledu /zjaSnjavaju kao Musllmani.

Prema Barkanu, u razdoblju od 1520. do 1530. Bosansk/ san-diak brojio je 16.935 rnuslimansklh dornaclnstava naprarna 19.619 krscanskth Ikatoltcklh I pravoslavnlh). Vremenom se u Bosnl muslimansko stanovnlstvo 10$ vlh povecalo. Prerna boo sanskom defteru skraja XVII stoljeca (kojl J09 nijelzdat) u boo sanskom sandiaku moglo je blti 3/4 muslimana.

Brojn/ ratovl, kao I posasn, posebno kuqe, vrlo su se nepo-voljne odrazavel/ na musl/mansku populac/ju. Stradalo je na]-vise upfavo musHmansko stanovnistvo. jer u principu krscanl u Bosnl nlsu bill obavezni da ratuju. a od posastl stradalo le opet nalv/se musHmansko stanovnlstvo. Jer je kao gradsko I sa zbi jenim tlpom naselja na sellma bllo najizloienije epldemijskim i pandemlJsklm haranjlma. Muslimansko stanovnlstvo u B05rrl na roclto je stradafo za velikog rata 1683-1699. godlne. /zgibanja I ratne posljedlce bile su tol/ko katastrofalne. da je usprkos ve-Ilklm doseljavenjlma U oVlm vremenlma zapravo doslo do na glog pade musllmanskog stanovnistva u Bosn;,

Na dalje naglo smanjenje utjeeala je narocito kuga od 1813. do 1817, a i ratovl u Srbljl ,tako da od dvadesetih god/na XIX vijeke muslimansko stanovnistvo u Bosn! nije v/~e predstav ljalo vec/nu. Iz zvanlcnog turskog popisa od 1850/51. moze se zaklju~ltl de je u Bosnl bllo 486.000 pravostavnlh. 424.000 musli-mana j 171.000 katollka.

Za Austro-Ugarske muslimansko stanovnistvo u Bosni ; Her-cegovlni relativno je brojcano nazadovalo usHjed sel/dbi u lur-sku. Racuna se da je u austro-ugarskom razdoblju iseljeno iz Bosne / Hercegov/ne oko 160.000 Muslimana.

Prvl 1 drugl svjetskt rat takoder se tesko odrazio na bro;-canl razvoj. all su u oba ova rata stradali sv! dljelovl stanov-nl!tva.

Populaclone prlllke bosansklh Muslimana stablllzirale su se tek nakondrugog svjetskog rata.

NaJnoviji opcl popis stanovnlstva. obavljen 31. marta 1971. iskazao je u Bosnl i Herbagovlnf 1,482.430 Musllmana. 1,393.143 Srbal 772.491 Hrvata. lzraieno u postoc/ma, Muslimanl su cl nlll 39.6 poste stanovn/it\la Bosne i Hercegovlne, Srbl 37.2 po-.sto I Hrvat/ 22.1 posto.

sto se tlce crnogorsklh musltmana, oblcno se tu podrazu-mlJevaJu musHman/ juznoslavensko9. albanskog I turskog por! jeklakojlSlJ nakon ratova 1877. I Berl1nskeg kongresa 1878. te balkanskih ratova1912. I 1913. prlsajedlnjenl knefevln! Orno] Gorl. U decembru 1877. Crnogorcl su zauzell Bar sa slavensko-.musllmansklm stanovnIAt\lom. God/ne 1878. Crnoj Gorl su prl-pojenl Ule/nj (sa albansklm stanovnlstvoml, Podgorlca (danasn]1 TltogradJ, Spuz. NlkSlc I Kolasln (sa muslimansldm stanovnl-itvom juznoslavenskog porljekla). P6sltje balkanskth raeova CrnojGorl su prlpali Plav, Guslnje. Berane, Robj, Bljelo Polje I PlevlJe (sa musllmanlma lu!noslavenskog' porljekla) te Pe6 I E>akoVlca (sa albansklrn stanovnlstvom).

Inace. u pravoj Crnoj Gorl musllmanl su do poeetka XVIII st. bll! brojnlje zastupljen/ u Cekli6lma, u Crmniel, CekHnu. ce-tinJskom plemenu I dr, Na samom Cet/njskompolJu postojale su trl d!amlje: u Bajlcama, na sred Polja f kraj vojne bolnlce. Racuna se da je na podrueju prave Crne Gore b110 oko sedam dzamHa. Blvse muallrnanske porodiee su Mustapicl. Muhldlno-vicl I 'Ramadanovlcl Iz Ceklica. Popovlci.JabucarJ. Martlnovl61. MHoievlcl. MustaJkadl~i sa Cetlnja. Sabani, Beckl. Kadl~l, Ka-somi i dr.

Stenje se lzm/jenJlo tzv. lstragom poturica I kasnlje. Potlcaj .zalstragu doao le zapravo Izvana: podstaknuta le proglasom Petra Veflkog na hrlicane Balkana. a sprovedena jeu okvlru ak-cijeruskoggenerala MiJoradovlca povodorn bltke na Prutu 1711. godlne.

36 37

Proces prihvatanja islama u Bosni 'i,

Prihvatanje islama od najveceg dijela bosanskog stanovnistva i asimiliranje lslamske civilizacije na tlu Bosne predstavlja najizrazitiju j najzna

.) cajniju pojavu i crtu njene moderne povijesti. Islam, skupa sa srednjovjekovnom bosanskom herezom, koja mu je prethodila, cini duhovnu vertikalu

I Bosne i Boinjaka i njihovu bitnu povijesnu odrednicu. Historijska naukaI , I

I nije ni do danas ovaj fenomen uspjela sustavno razjasniti. Njemu se pristupa, , ' slieno kao fenomenu Crkve bosanske i bosanskih krstjana, sa puno emocija

i strasti, aIi i sa brojnirn predrasudarna, sve do otvorenog krivotvorenja prirode i karaktera etnicke i vjerske strukture Bosne prije i u toku procesa sirenja ielama.

Vrlo je danaa rdireno popularno bo~njacko misljenje i uvjerenje da su bosanski muslimani "ogromnorn vecinorn potornci starih bogomila bosanskih, koji su sacinjavali vedinu ili masu naroda bosanskoga za doba narodne ddave". Po tom shvatanju, usljed stalnih napada katolicizma i pravoslavlja na pripadnike Crkve bosanske, prihvatise ovi islarn i tako se "ucvrstise eomocu ove uzvisene vjere sa tvrdim bedemima od navale obiju crk ava." Cin prihvatanja islall1a po tome se misljenju desio u jeclan mah i masovno, odmah po padu Jajea, II junu 1463, jos dok je sultan Fatih boravio u Bosni. Padom lajca, kao stolnog grada kraljevine, nastupio je navodno "cas islamizacije". Po tom predanju, 36.000 bogomilskih porodiea pohrJilo je pod Jajce da se pokloni suhanu Mehmedu U Fatihu.Oni su tu svi zajedno i odjednom prihvatili islam i tako postali muslimani. Tu se odmah trideset hiIjada za vojsku sposobnih Bosnjaka zaklelo sultanu "na njegovu zastavu kao janjicari".

Stariji historical; i dl'Ugi pisci drie da je ova tradicija vjerodostojna. Oni se pri tome pozivaju na tzv. Janjicarski kanun ili zakon, odnosno na jedan njegov prepis, koji je 1724. sacinio u Istanbulu neki Mustafa Celebi. Tu se na prvom mjestu istice da je Bosna izuzetak u odnosu na sve os tale pokrajine Carstva, kada je u pilanju kup1jenje djece za janjicarski odiak. Dok je U ostalim pokrajinama praksa i zakon uzimati samo kdcansku djecu u adbmi-oglane, dotle je u Bosni "zakonom odredeno da se samo uzimaju muslimanski sinovi i primaju odmah u carske saraje i basce". Bosnjaci su

138

stekli ovo povjerenje i povlasticu jos dok je sultan Fatih "osvajao Bosnu", tako st~ se "vecina naroda poklonila njegovoj sili i odmah presla na islarn". Kad jevidiodasvi "najedanput (bir ugurden) primise islarn", sultan im rece da oni nisu "hrdav narod". Na to im je jo dodao da mogu od njega tnditita iele. Bosnjaci mu na to odgovore da mole da se i njihova djeea uzimaju u adumi-oglane. Njihovoj je molbi udovoljeno i od tada je "zakonorn zajamceno" da se "musJimans~adj~ca i~ Bosne,.b~laobrezana ili neobrezana, bez joklame (pregleda) moraju prirnau u saraje .

U prilog Janjicarskom zakonu, odnosno tvrdnji da je islam u Bosni odmah i odjedanput prihvaeen od velikog dijela stanovnistva, u literaturi se cesto navode i drugi izvori koji govore kako je sultan Fatih iz Bosne odveo mnogo roblja. Tako turski ljetopisac i historicer Dursun-beg, koji je pratio Fatiha prilikom pohoda na Bosnu, pise da se domaci avijet u pojedinim nahijama sklonio po teze pristupacnirn mjestirna i prirodnim utvrdarna, odakle Osmanlije "toliko roblje povedose" da to ne bi "kadar bio pcpisati ni najvjeltiji pisar", Dursun-beg dalje pise da je nakon zauzeca Jajca "pobjedonosni sultan" naredio da se iz grada izvedu svi zarobljenici, "kojih je bilo bezbroj mnogo". Nekeod njih sultan je ispoklanjao svojim vojskovodama iapahijama, a drugima je dopustio da "ostanu u gradu", Slicno je 1601. pisao i Mauro Orbini u svom Kraljeustou Slaoena, tj. da je Mehmed II iz Bosne "gotovo vecinu plemstva odveo u Aziju u ropstvo". Ni Dursun-beg, kao neposredni svjedok i ucesnik dogadaja, niti Orbini ne znaju nisla 0 masovnom prihvatanju islama pod Jajcern 1463. godine.

Savremeni poljski hronicar Jan D1ugOS1: zabiljefio je da je sultan Fatih prilikom osvajanja Bosne "do 100.000 osoba oba pola odveo u ropstvo, od kojih je 30.000sl1aZnih mladicll uvrstio u janicare". Apostolski vizilator, Albanac Petar Masarechi pisno je 1624. 0 masovnom prihvatanju islum'1 od slralle sHorn pokatolicenih bosanskih krsljana. Masarechi vjel"Uje da jc do toga doslo zalo st~ su se mnogi "sjecali krivovjelja i usljed loga bili slahi u vjeri, pa su prilikom dolaska Turaka u Bosnu lahko prelazili 11\1 islam dasa~uv-aju svoju slobodu". . Teorija 0 Janjicarskom zakonu, odnosno 0 naglom i jednokratnom pri

hv.atanju islama od strane velikog broja Bosnjaka tesko da maze i7.dri.ati historijsku kritiku. To je mi~ljenje bez stvarnih dokaza, aosim toga i bez osjecanja i smisla za dinamiku historijskih zbi.anja. Prihvatanje islnma tI Bosni bilo je jedan proces cija se postepenost i dinamika mogu pratili prije svega na osnovu osmanskih deftera, cijem se proucaval1ju u Bosni pristupilo tek poslije 1945. godine.

Pored toga, mnostvo podataka 0 tom procesu pruzaju i i~vjestaji, u pravilu dobro obavijeiltenih, papskih vizitntora. Ovi primarni izvori pokazuju

139

da je proces prihvatanja islama u Bosni trajao 250 godina, U XV odnosno do poeetka XVI st. taj je proces tekaoprilicno sporo i ne bez oscilacija, zastoja i rerersija. Prihvatanje islama se intenzivira tokom XVI st., posebno nakon Mohaznaci 250 godina poslije dogadaja 0 kojima govori. Kroz tih 250 godina brojna predanja i rnitovi su se prepleli sa stvarnim dogadajima. Sam teksi Janjicarskog zakona svjedodi da je pisan iz odredenog historijskog iskustv-i perspektive, uzoslonac na usmenu tradiciju nastalu u meduvremenu. U posljednjim recenicama rukopisa Janjicarskog zakona se kaZe da su "musli-manska djeca iz Bosne", odgajana u carskom saraju,kao pametna i darovita "vecinom do~la do najvecih casti u driavi". Jasno je da se ovakva tvrdnja nije mogla izre6i 1463. kada je Janjicarski zakon navodno proglden, nego tek iz perspektive i iskustva od preko dva stoljeca, tokom kojih su mnogi Bosnjaci napravili vrlo uspjesnu karijeru u osmanskoj dliavnoj i vojnoj hijerarhiji.

Broj od preko 30.000, ili po nekim autorima preko 36.000 ljudi. oku-pljenih pod Jajcem pocetkom juna 1463, sasvim je nestvaran i nepojmljiv. Pitanje je kako bi se toliki broj Ijudi tu prehranio, kada se je, kako je naprijed vec navedeno, sam sultan Fatih povukao sa vojskom u unutrasnjost Carstva, odmah po zauzecu Jajca, upravo usljed nedostatka hrane za ljude i stoku, Isto je i sa brojem od navodno 30.000 dobrovoljno regrutiranih vojnika u samo jednom danu. Ako se taj broj uporedi sa cinjenicom da je cijeli janjicarski korpus u Fatihovo doba brojao oko 8.000 Ijudi, a u doba Sulejmana Velicanstvenog oko 12.000, onda se vidi da se tu, u najmanju ruku, radi 0 proizvoljnom pretjerivanju.

Brojnost pokupljenog i odvedenog roblja iz zemlje nije nikakav dokaz o ranom masovnom prihvatanju islama u Bosni. To je roblje sluZilo za demografsku obnovu Carigrada, a ne za islamiziranje osvojene zemlje. Cari-grad je vec u V st. imao oko milion stanovnika. Gradski atar koji su opasivale dvostruke visoke zidine, ukupne duzine oko 45 km, bio je cak veci nego

~to je tolikc stanovni~tvo zahtijevalo. Od ~atinskog osvajanja ~204. stanov-nistvo grada je stalno opadalo, tako da Je 1437. u gradu bilo svega oko 40.000 dub. Racuna se da je 1453. u Carigradu bilo svega oko 50.000 stanovnika, uklju~ujuci tu i izbjeglice iz okolnih bizantskih mjesta. Savre-menici su zabiljezili da je grad bio toliko opustio da su se unutar zidina, umjesto nekaddnjih stambenih zgrada i kuea, prostirali vocnjaci i veliki vinogradi, osobito uz manastire. Unu~r zi~ina n~kad .~eli~og i jedins~venog

. metropolis a, nalazio .se zapravo. veci ~roj. razm? zblJen.~ grado;va I sela, medusobno odijeljenlh prostranlm poljoprivrednim zemlJlitem. Sultan Me-hmed II u~ao je 29. V 1453. na celu svojih odreda u jedan prakticno pust grad. Medu malim brojem onih koji su u Carigradu ostali nakon njegovog pada, bili su Jevreji u ~etvrti Balat, na kraju zaljeva Zlatni rog, Ostali stanovnici kojisu prezivjeli osvajanje vedinorn su pobjegli iz grada, Da bi obnovio opustjeli grad sultan Fatih je odredio da se iz svakog vec~ osvajenog grada trecina stanovnitya odvede u Carigrad i tarno stalno nastani,

Zahvaljuju6i takvoj demografskoj politici i obnovi grada, u Carigradu je krajem vladavine sultana Mehmeda II Fatiha vec bilo 16.324 domaeinstva. Ako se uzme da se, po konzervativnom proradunu, jedno dcmacinstvo u prosjeku sutojalo od pet clanova, onda to znaci da je grad tada imao oko 100.000 stanovnika. Od toga su otprilike polovinu cinili muslimani, jednu cetvrtinu pravoslavni Grci, a ostalo etnicki razliciti Evropljani. zatim Jevreji. Enneni i Cigani. Sultan Mehmed II je na taj nacin u raznim dijelovima Carigrada izmedu 1459. i 1475. naselio stanovnike iz Amasre, Stare i Nove Fokeje. Trapezunta, Korinta i Argosa, Karamanije, Eubeje i Kafe. Prema rijecima jednog savremenika, J. M. Angiolelloa, za "kratko vrijeme novi stanovnici su sebi izgradili prekrasne domove i crkve".

Takva demografska politika se zadrzala izgleda i u doba Sulejmana I Veli~anstyenog. Sultan Sulejman je nakon zauzeca Beograda, tada najjuznije ugarske varo~i j tvrdave, 28/29. VIII 1521. jedan dio zarobljenika, uglavnom Srba, koji su uz Ugare cinili vecinu mjdovite k..s6anske posade gradat posleo u Carigrad. Oni su naseljeni u jednoj mahali u jugozapadnom dijelu Carigrada, u blizini Beogradske kapije (Belgralkapi). Ovi naseljenici iz Beogradapodigli Sll jednu ~umu 0 okolici grada koja se i danas zove Beogradska ~uma (Belgratorman). Doseljenici iz Beograda su 5e kao i ve6ina ostalih ratnih zarobljenika razliiSitog jezika i etniciteta koji su prije njih naseljeni u Carigrad vremenom asimilirali i iMezli meau etnickim Turcima, a vjerovatno dijelom i medu Grcima.

Popularno uvjerenje da su pripadniciCrkve bosanske listom pohrlili da prihvate islam ne odgovara dru~tvenoj zbilji Bosne u prvim decenijama osmanske vladavine. Prije osmanskog osvajanja na tlu Bosne su postojale

141 140

i borile se za opstanak i prevlast tri crkve. Sve do posljednje decenije postojanja bosanskog kraljevstva dravna politika nije ni jednu od njih posebno podravala, Tek 1450. kralj Stjepan Toma je stao na stranu katolike crkve i poeo odobravati i podriavati progon bosanskih krstjana i njihovo nasilno pokatoliavanje, Odatle se esto misli da su mnogi nasilno pokatolieni krstjani izdali zemlju 1463, bez otpora predali tvrde gradove Osmanlijama i otvoreno stali na njihovu stranu. Bilo je sluajeva predaje gradova i prelaska na stranu Osmanlija, ali je bijeg iz Bosne, ne samo katolika, nego i bosanskih krstjana, bio znatno ea pojava. Meu bjeguncimaje bilo najvie pripadnika sitne vlastele. Najee su bjeali u Dalmaciju i Italiju, gdje su se kao nekadanji heretici brzo stopili sa katolicima.i,II BJealo je dijelom i pravoslavno stanovnitvo iz Huma u susjedne zemlje. !II

Oni pripadnici Crkve bosanske koji su ostali u zemlji i ve 1463. prihvatili islam pokazali su neka kolebanja u pogledu svojih vjerskih uvjerenja. Tako se ve iste 1463. oko 400 jaih "domaih Turaka" odmah pridruilo ugarskom kralju Matiji Korvinu prilikom njegovog pohoda i osvajanja Jajca. O iznevjeravanju islama i izdaji dobrog dijela bonjake posade u Jajcu tom prilikom, svjedoi i Konstantin Janjiar, koji je kako je ve naprijed spomenuto, predao kralju Matiji tvravu Zveaj. On pie da su Bonjaci koji su se "predali Turcima" i RS Turcima bili u gradu i varoi" silom zauzeli jednu gradsku kulu na koju je bio podignut osmanski bajrak, koji su odmah bacili "i poeli tui Turke", Kad su to Ugari vidjeli "odmah su ivo doletjeli" i Riz te kule poeli prodirati u varo", sve dok je nisu potpuno osvojili. Mada zauzel ratom uMoreji, sultan Fatih je odmah pokuao povratiti Jajce, koje je sa 30.000 vojnika bezuspjeno opsjedao. Videi da grad ne moe brzo osvojiti, digao je opsadu. Prilikom opsade zarobljeno je 200 branitelja grada, uglavnom Bonjaka, koje je sultan poveo u Carigrad i ondje ih kao kaznu za izdajstvo pogubio.

Na to izvjesno vjersko kolebanje nekadanjih bosanskih krstjana ukazuje i jedan sidil iz 1465. godine. Tu se kae da je sultan Fatih u selima oko

i Jajca "podijelio i ostavio u vlasnitvo zemlje" onim "patarenima koji su preli na islam". Kako su "isti patareni iznevjerili islam i opet preli na kranstvo" kada je kralj Matija osvojio Jajce, to je sultan kada je ponovno doao u oblast oko Jajca "te nevjerne patarene" liio vlasnitva nad zemljom i protjerao ih u Anadoliju.

Muslimansko stanovnitvo u Bosni je po vlastitom zahtjevu bilo obuhvaeno obavezama davanja hiljadu djece za janjiarski podmladak, ali ne prije XVI stoljea. Prvi takav sluaj desio se tek 1515. godine. Tokom XVI st. to je ponovljeno vie puta. Muslimanska djeca iz Bosne uzimana su uglavnom u dvorsku, a rjee u vojnu elubu. Pored Bonjaka, povlasticu

142

d daju djecu u adlami-oglane imali su jo jedino albanski muslimani i ripadnici kavkaskog plemena Ahaza. Takva djeca i momci se u dokumen~ma esto spominju kao "sunetli oglan", Za bonjaku djecu se pored toga koristio termin "Potur oglan", Sigurno da su muslimani u Bosni i drugdje,

nastojei da se dcvinnom obuhvate i nji~ova djee.a, oekiv~li odre~ene

godnosti iptednosti, ne samo za te mladie nego I za sebe, mae njihov ~stupak ne bi imao smisla. U praksi su muslimanska djeca iz Bosne uzimana u adami-oglanesamo ako to njihovi roditelji i oni sami uistinu ele.

Osmanska drave nije vodila nikakvu slubenu politiku prevoenja

nemuslimana u islam. Prozelitizam i misionarstvo su strani islamu. U tom smislu u osmanskoj dravi nije voena nikakva organizirana vjerska propaganda u kojoj bi uestvovali pripadnici uleme. Kao ueni i vjerski obrazovani ljudi, oni su poinjali djelovati tek poto bi se stanovnitvo na odreenom

podruju priznalo muslimanima. Tek tada se javljala potreba da se ovi novi muslimani podue u vjeri, to je bio zadatak uleme.

Ko je htio dobrovoljno je primio islam, a nad onima koji su ostali u svojoj vjeri nije vreno nikakvo nasilje niti utjerivanje u novu vjeru. Naprotiv. njima je bila zajamena vjerska sloboda ukoliko plaaju dizju, odnosno

hara. Meu prvim aktima koje je sultan Fatih donio po osvajanju Carigrada bila je sveana povelja o postavljanju Genadija IT za patrijarha pravoslavne crkve. Pored toga, sultan je odmah imenovao i haham-bau (nadrabina), kao vjerskog poglavara cjelokupne jevrejske zajednice u Carstvu. Obojica su imali sjedite u Carigradu, kao prijestolnici Carstva. Nakon osvajanja Bosne sultan je, kako je ve istaknuto, posebnom poveljom (ahdnamom) zajamio franjevcima slobodu vjerskog rada, a time i slobodu vjeroispovijesti katolicima u Bosni. Ovaj akt sultana Fatiha ustvari je omoguio katolikoj

crkvi i njenim sljedbenicima da opstanu u Bosni. Franjevci su prije dolaska Osmanlija imali u Bosni, ukljuujui tu i

Hercegova zemlju, ukupno 39 samostana. Mnogi se od njih ne spominje j.1 ranim osmanskim defterima, jer su tokom estih ratovanja srueni i oteeni,

ili su ih njihovi redovnici jednostavno napustili. Neki od tih franjevakih

samostana, kao u Foi, Jajcu, Zvorniku, Srebrenici i Bihau pretvoreni su u damije. Jedan general franjevakog reda naao je u Bosni 1508. deset

franjevakih samostana. S droge strane, mada se Srpska patrijarija u Pei ugasila skoro isto

vremeno sa nestankom srpske drave na tom prostoru, nije nestalo srpske crkve, iji su episkopi doli pod jurisdikciju autokefalneOhridske arhiepiskopije, u kojoj je vodea mjesta uglavnom dralo grko sveenstvo. Ohridska arhiepiskopija je uglavnom potivala ono to je ostalo od srpskog crkvenog

143

naslijeda, kako bi tim ojaala svoje pozicije prema Carigradskoj patrijariji. Srpska crkva je nastavila djelovanje meu svojim pripadnicima, uz jednovremena nastojanja da se obnovi njena autokefalnost, odnosno nezavisnost prema Ohridskoj arhiepiskopiji.

Autokefalnost arpske pravoslavne crkve obnovljena je 1557. uspostavljanjem Pe6ke patrijariije. Toj odluci sultan Sulejmana I Velianstvenog

doprinijela je injenica da su Srbi, kao pripadnici pomonih vojnih redova, imali znaajnu ulogu prilikom osmanskih ratovanjai osvajanja u Podunavlju. Posebnu ulogu odigrali su Srbi prilikom osvajanja Banata 1551-52. Oni ne samo da su bili ukljueni u veliku vojsku Sulejmana Velianstvenog

nego su, kao lanevi gradskih posada u ugarskim tvravama po Banatu, svojom predajom ustvari omoguili Osmanlijama da brzo osvoje tu zemlju.

i I ~

Peka patrijaIiija je imala preko 40 mitropolita i episkopa. Ona je pod svojom crkvenom jurisdikcijom driala dio sjeverne Makedonije i istone

Bugarske, zatim Srbiju, Crnu Goru sa Zetskim primoljem, Srijem, Banat, Baku i Bosnu, te. naselja Srba u Hrvatskoj, Dalmaciji i Ugarskoj. Peka

patrijarija, odnosno Srpska crkva je imala feudalni status i organizaciju, sa brojnim feudalnim povlasticama. Bila je najve6i kri6anski i openito

jedan od najkrupnijih feudalnih zemljoposjednika u balkanskim pokrajinama Osmanskog carstva.

Jo prije obnove Peke patrijarije Srpska crkva je slobodno djelovala, a pojedinim manastirima dodjeljivani su zemljini posjedi kao timari. Na toj materijalnoj osnovi pojedine crkve i manastiri nabavljaju i tamparije radi irenja liturgijskih knjiga. Prva tamparija nabavljena je u Veneciji 1519. i prenijeta u Gorade, u crkvu. Sv. ora, koju je 1446. podigao herceg Stjepan Kosaa. tamparija je tu radila do 1523. godine. Kasnije su pri veem broju manastira radile manje tamparije, U Bosni je, uprkos zakonskih smetnji, podignuto vie srpsko-pravoslavnih manastira. posebno u Zvornikom sandaku. Tako se u jednom defteru iz 1548. pominje manastir

Papraa u nahiji Bira. Neto kasnije spominju se manastiri Tamna kod Teoaka, Ozren, Lomnica kod ekovia, Vozua i Gostovi na Krivaji i dr. Novi manastiri su esto podizani i na ruevinama nekadanjih franjevakih

samostana. Uz podizanje novih, obnovljeni su i ponovno oslikani freskama ,

! i stari. oteeni i padu skloni hramovi.

I Peka patrijarija je od seobe, zapravo od povlaenja oko 30.000 Srba II! 1690. sa austrijskom vojskom u zemlje preko Save i Dunava, pod vodstvom

patrijarha Arsenija III amojevia, sve vie zapadala u politike i finansijske tekoe. Uporedo s tim, rastao je pritisak Carigradske patrijarije na dravu da se patrijarijska stolica u Pei povjeri nekom od grkih crkvenih velikodostojnika. Peki patrijarsi su se sve ee nelojalno drali prema

144

osmanskim vlastima, posebno u ratu 1737-39, a 1765. se otkrilo da patri'mija duguje ogromnu sumu novca bogatom carigradskom Grku oru ~patarisu, koji je pod optubom za. izdaju osuen. ~ obj~n, a imo~na mu konfiscirana u korist ddave. Dug Je trebalo platiti dravi, a blagajna Patrijariije u Pei bila je prazna. Carigradski patrijarh Samuil Hanceris se ponudio. da izmiri te dugove, uz uslov da se Peka patrijariija stavi. pod njegovu jurisdikciju. Ferman.om sultan~. Mustafe III ll .IX 1766. ukmu:a . je Peka patrijarija, a sve njene eparhije dole su pod Izravnu vlast Cangradskog patrijarha.

O 5irini autonomnih prava i feudalnih povlastica koje je Peka patrijarija, Qdnosno Srpska crkva, uivala u Osmanskom carstvu najbolje svjedoi

sam Arsenije m, koji je u ratu izdao dravu i prikljuio se Austrijancima. Po dolasku u Srijem, na austrijsku teritoriju, on je odmah traio da se SIpskoj crkvi i tu da autonomija "kakva je postojala pod Turcima". Carskim privilegijem od 21. VIII 1690. on je postao poglavar Srpske crkve u Austriji. Autonomija utvrena ovim privilegijem teko se provodila u djelo, usljed velikog otpora katolike crkve i ugarskih feudalnih magnata.

Nemuslimanima su u Carstvu povjeravane i vrlo osjetljive slube. U poetku se meu nemuslimanima susreu spahije, nahijske vojvode, uvari

tvrava i ostali vojnici, pripadnici svih vojnikih redova, osim Janjiarskog.

Kasnije su nemuslimanima, posebno Grcima i pravoslavnim Albancima, esto povjeravane vrlo osjetljive diplomatske misije. Osmansko carstvo je upravo kao islamska drava bilo vjerski trpeljivo, daleko od duhovne skuenosti i iskljuivnosti Bizanta i Srbije, te zapadnog evropskog katolicizma i protestantizma. Nasuprot kozmopolitizmu Osmanskog carstva, kranski se svijet usko drao principa prisilne istovjetnosti drave i vjeroispovijesti, to je najjasnije formulirano odredbama augsburkog vjerskog mira 1555. godine: Cuiw regio, eius religio (ija je zemlja, njegova je i vjera).

Bez obzira na sve to, u odreenoj epskoj tradiciji i literaturi, posebno u srpskoj i hrvatskoj historiografiji, stalno se ponavlja i odrava teza da se proces prihva~anja islama "odigrao u znaku fizike i psiholoke prinude". Tu je tezu najdosljednije razvio i fonnu1isao Radovan Samardl 1991. u studiji Prodor islama U. jugoistonu Evropu. Na drugoj strani, tu staru tezu hrvatske historiografije saeo je jo ranije (1967) dr. O. Dominik Mandi

u knjizi Eenilka povijest Bosne i Hercegovine. Veliki izvorni materijal koji pisac tu donosi tako je protumaen da - osim katolika koji su, po njemu, jo od najranijeg srednjeg vijeka bili nacionalno osvijeeni Hrvati i njihovih navodnih progona - u cijeloj Bosni nikog drugog nije bilo i nita se drugo u njenoj historiji nije ni dogodilo.

145

Tvrdi se da je "svako primanje nove vere stvar prinude", ak i kada se "preobraeni k" u trenutku prihvatanja novih uvjerenja subjektivno tako ne osjea. Ljudi su, po tome, prihvatili islam u opoj duhovnoj depresiji. Osmanska osvajanja Balkana i Panonije su trajala skoro dva stoljea, tokom kojih su Osmanlije vie puta tako porazile i dotukle razne kriarske i

kranske vojske da je kroz nekoliko narataja dolo do demoralizacije j potpune duhovne dezorijentacije unutar razdrobijenog balkanskog i panonskog hrianskog i kranskog svijeta. Toj opoj demoralizaciji, usljed stalnih vojnih poraza. Osmanlije su doprinosile izazivanjem "neuhvatljivih smutnji" kojima su dalje razgraivane uredbe i tradicije zateenog kranskog stanovnitva, U tome su Osmanlijama ili na ruku "mnogi otpadnici od hrianlitva", posebno umiljeno premudri Grci, za koje se sa aljenjem konstatira

i I I da su "zlehudi pomonici Turcima" uglavnom "ostali u staroj veri".

U takvoj duhovnoj situaciji tvrdi se da su islam prihvatili uglavnom razni prikraeni i odbaeni elementi. te kojekakve druge levente (pers. !ill besposliar, gotovan) . Tako se navodi da su novu vjeru primali "robovi da

I bi im skinuli sindire", nasmrt osueni. prijestupnici koje je vlastita sredina odbacila, uhode, razni pustolovi i beskunici. Tu su i kmetovi koji su htjeli

I da se oslobode feudalne zavisnosti, ali i imuniji ljudi, kao sitna vlastela, seoski knezovi i gradsko stanovnitvo, radi ouvanja svog drutvenog statusa. Uz sve to, kao dokaz za navodno prisilno irenje islama, esto se tvrdi da su Osmanlije pokretale iz Anadolije i naseljavale na Balkan razliita muslimanska, uglavnom turska plemena i razne manje drutvene grupe.

Kao najizrazitiji primjer prisilnog -irenja islama srpska historiografija uzima "danak u krvi". U cijelom mnotvu onih koji su se razliitim putevima uspinjali do najviih poloaja u Carstvu, ropski sluei osmanskoj dravnoj ideji, izdvajali su se djeaci i mladii pokupljeni "dankom u krvi", a zatim

II' godinama odgajani za snane janjiare, carevu tjelesnu gardu i visoke asnike i dostojanstvenike. Uzeta kao cjelina, ta skupina ljudi je navodno bila glavni nosilac "potonje islamizacije". Po tome miljenju, oni koji su u mladosti silom regrutirani u janjiarski podmladak, a kasnije dospjeli do visokih zvanja i poloaje u Carstvu, uticali su da u njihovom zaviaju itava sela i manje oblasti napuste kranstvo. Kao tipian primjer za takvu tvrdnju uzima se rod Sokolovia, sa velikim vezirom Mehmed-paom na elu, koji je navodno "preobratio u muslimane mnoga sela i kasabe gornjeg Podrinja". Tvrdnje da je irenje islama podrazumijevalo in sile i prisile nemaju utemeljenja u izvorima. One vie govore o nacionalistikim i drugim opte

reenjima i predrasudama njihovih sastavljaa i zastupnika, nego lito doprinose objanjavanju i rasvjetljavanju jednog sloenog historijskog procesa, kao to je bilo irenje islama u Bosni i okolnim zemljama. Ve sama

146

injenica da je taj proces stoljeima trajao uvjerljivo pokazuje da islam nikome nije silom nametan.

Besmislene su tvnlnje da su islam prihvatili ljudi u ropstvu i razni odbalSeni elementi ili oni koji s.u ~eljeli doi do vi.eg drulltv~nog po.lo~ja.

Isbunski propisipodstiau ~usbman.~ da os~obaaJu robove l ~a~blJe~lke.

S dru atraneprihvatanje Islama DIJe znailo da e neko sarmm tim inom

.b.ti g~boden'rajinskogstatusa,popraviti drutveni polohj ili postati imu1 06 l' ea d An d 1'" .an, II aisto islamskim dije ovima rstva, u prvom re u u a o lJl, raju .uinili iskljuivomua1imani. Sve do druge polovine xvm st. u Bosni je veinu seljaka inila muslimanska raja, od koje se, kako je ve naprijed navedeno, jedan broj nije oslobodio poloaja feudalne zavisnosti sve do kraja Prvog svjetskog rata.

S druge strane, Bosna je cijelo vrijeme osmanske uprave bila puna mualimanske sirotinje, dok je istovremeno u Carstvu, posebno u njegovim velikim gradovima, ivjelo i uspjeno poslovalo na hiljade manje ili vie

imunih trgovaca - Crka, Ermena, Srba, Vlaha, Cincara, Jevreja i drugih, kojinika:da nisu ostavili svoju kransku, uglavnom pravoslavnu,odnosno jevrejsku vjeru. Slino je bilo i sa bojarima u Vlakoj i Moldaviji, koji su .tWUvalisvoJe feudalne posjede i povlastice, ne rtvujui pri tome vjeru. UB08ni je od kraja XVIn i poetka XIX st. ekonomski veoma ojaao

pravoslavni srpski trgovaki sloj, koji se unutar sebe povezivao, kako poslovnim tako i rodbinskim vezama. Ve su tada srpski trgovci imali velikog udjela II bosanskoj spcljnoj, uglavnom izvoznoj trgovini. U isto vrijeme je slian sluaj bio u Beogradskom paaluku, gdje su, posebno nakon SviItovskog mira 1791, srpski trgovci, kao veliki izvoznici stoke u Austriju, privredno veoma ojaali. Ovaj vodei drutveni sloj, pored ekonomske moi,

steene upravo u osmanskom poretku i sistemu odnosa, sve otvorenije trai za sebe i politiku vlast, to je rezultiralo Prvim srpskim ustankom.

Tvrdnja o navodnom planskom naseljavanju razliitih muslimanskih plezpena i grupa iz Anadolije na Balkan, kao jednom od odluujuihinilade

u procesulirenja islama, ne moe se odrati kada joj se suprotstave stvarne Mnjenice.Prije svega, prostrana Anadolija je bila slabo naseljena, pa je i sama u prvim stoljeima Carstva bila zemlja imigracije. Izvjesne turske

et.nSke kolonizacije bilo je na podruju Trakije (Istranda-Istranca) I a sasvim neznatno u daljim evropskim pokrajinama Carstva. Etnikih Turaka u Bosni zapravo nije ni bilo. One Turke koji su poslom ili slubom dolazili u Bosnu, domaci muslimanski svijet je drao strancima, nazivajui ih Turkuama, Rijetko koji je ostajao stalno u Bosni. Ukoliko bi ostao, brzo bi se asimilirao i slavizirao, utapajui se u bosansko-muslimansku slavensku masu. U nauci je na osnovi valjanih antropolokih istraivanja utvrdeno da

147

su na cijelom ju!noslaven8kom prostoru upravo bosanski muslimani, odnosno Bonjaci, -naji~i Slaveni",

Da bi na svaki nain obezvrijedila islam, muslimane, Turke i Bonjake, srpska nacionalistika historiografija, bez ikakvih ograda, tvrdi da je prihvatanje islama bio.in "ljudske zbunjenosti i kolektivnog maloumlja". Takvo stanje je, po tome. vladalo tamo gdje su crkvene prilike bile nesreene, a vjerovanja pomna i proeta sinkretizmom i heretikim uenjima. Kaotipian

primjer takvog stanja i odnosa uzima se Bosna, koja je -apatom- pala Osmanlijama u ruke. Pored nejasnih i navodno zbunjenih vjerskih osjeanja,

kao uzrok navode se takoer razmirice. svae i otvoreni sukobi meu krupnim bosanskim velikaima, Nasuprot Bosni. u tom pogledu se istie navodni primjer Srbije, u kojoj je bilo "velikih duhovnih predvodnika", kakav je bio Sava Nemanji. Zahvaljujui tim duhovnim predvodnicima, narod je u Srbiji navodno postao "duhovno sreen" i "zblien u Hristu", te upuen na pravi smisao i sadraj svoje vjere.

U vezi sa navedenim tvrdnjama o dezintegraciji srednjovjekovne Bosanske drave usljed velikake samovolje, mora se primijetiti da ni u jednoj okolnoj balkanskoj i panonskoj zemlji stanje nije bilo bitno drukije, posebno ne u Srbiji i ugarsko-hrvatskoj dravi. Krupni zemaljski gospodari su nakon smrti cara Duana (1355), zapravo raskomadali srpsku feudalnu dravu na vie "udeinih kneevina" i oblasti. Srpska feudalna drava bila je zahvaena

:11 rasulom i velikakom neslogom i neredom jo u vrijeme kada je Bosna pod Tvrtkom I bila u punom usponu. Kako je ve istaknuto, osmanska osvajanja bosanskog kraljevstva trajala su 77 godina (1386-1463), skoro jednako kao i srpske feudalne drave (1371-1459), pa se za Bosnu ne moe rei

da je lahko i bez otpora pala. Ni tvrdnja o otpomoj duhovnoj snazi svetosavlje ne moe opstati kada se zna da je veliki dio stanovnitva na prostoru izmeu Jelea, odnosno Novog Pazara, Gornjeg Podrinja. Polirnlja, ukljuujui tu i istonu Hercegovinu, vrlo rano prihvatio islam. Tako se i u srpskoj historiografiji sa aljenjem esto konstatira da je do masovnog prihvatanja islama dolo u zemlji u kojoj je nekada nastalo Miroslavljevo evanelje i gdje su u manastiru Mileevi poivale moti Sv. Save. Stara Raka je tako bez ikakve prisile postala vremenom jedna preteno muslimanska zemlja, sa razvijenim gradovima bosansko-orijentalnog tipa, iz kojih se proces prihvatanja islama postepeno irio na seoska podruja. U tim nekad isto

pravoslavnim krajevima islam su prihvatala cijela sela, a itav proces je poinjao obino tako to bi islam prvo primio seoski knez i trgovci stokom koji su poslovali sa Dubrovnikom.

Poetkom XVI st. pravoslavno stanovnitvo u velikom broju i u drugim krajevima prihvata islam. Tako je monah Marko Trebinjac zabiljeio 1509.

148

kako .u mnogi bez prisile ostavili pravoslavlje i primili islam. Na isto vrijeme i pojavu uk8%uje i ~p Vuk koji j~ 1516. u ~arajevu zapisao da u te.dane u toj zemlji bijde v~~lko ~mnoenJ~ a~ar"ensklh eda, a pravoslavne vjere kristianske u toj zemlji veliko umanjeme.

. Plima prihvatanja islama od strane brojnih pojedinaca, ali i cijelih la nastavila se i nakon obnove Peke patrijarije i uvrenja njene

se , la' h" B' Sl " .. Dal'uriadikcije nad srpsko-pravo8 vnrm epar Ijama u osm, avornjr I

. ~aciji. Isto tako, ni sloboda vje~kog djelovanje i misio~ars~a f:an!evaca \I Bosni nije presjekla proces prihvatanja Islama. Podaci o irenju Islama medu katolicima redovno se nilu u izvjetajima papskih vizitatora iz Bosne. Kao to postojanje manastira Milceve, nekadanjeg "rasadnika srpskog svetosavija" nijedjelova1o na okolno stanovnitvo da ne prihvati islam, isto tako ni .star1 franjevaki samostani, Kraljeva Sutjeska, Kreevo i Fojnica, kao glavna uporilHa katolicizma, nisu uspjeli sprijeiti da katoliko stanovniltvo vremenom u znatnom broju prihvati islam, i to upravo na najuem podruju njihovog evangellstikog rada, na podruju izmeu Zenice, Kaknja, Visokog i Kiseljaka. Pored toga, franjevake starjeine u Bosni su, jednako kao pekipatrijarsi, u svakoj pogodnoj prilici istupali kao neprijatelji osmanske driave. Najpogodnija prilika za to bio je austro-turski rat (1683-1699), u kojr;msu se Srbi 1690. iselili, odnosno povukli zajedno sa austrijskom vojakom preko Save i Dunava. U kontekstu istog rata bosanski katolici su

takoer imali svoje seobe, kada su se povukli sa vojskom Eugena Savojskog, prilikom njegovog upada u Bosnu i spaljivanja Sarajeva 23/24. X 1697. godine. Sam E.ugen Savojski zapisao je tada u svoj ratni dnevnik da se nada da6e pokupiti sve krane u Bosni i odvesti ih -nazad preko rijeke Save", Prema franjevakim podacima u cijeloj Bosni, ukljuujui i Hercegovinu, ostalo je svega oko 25.000 katolika i 29 franjevakih redovnika. Svi ostali katolici, neto preko 70.000, otili su sa Eugenom Savojskim u Slavoniju ili sa uskokim serdarom Stojanom Jankoviem u mletaku Dalmaciju. Nakon toga, srpsko-pravoslavno stanovnitvo brojano je nadmaild katolike II Bosni. U samoj Bosni, neposredno pred i poslije osmanskog unitenja bosanskog kraljevstva. u sve tri vjerske organizacije. Crkvi bosanskoj, te katolikoj, ali i pravoslavnoj crkvi vladalo je rasulo. Osmanske vlasti su, polazei od islamskog uenja i svojih dravnih interesa, poduzele naprijed ve spomenute mjere da se stanje u katolikoj, ali i pravoslavnoj crkvi stabilizira. to se tie preostalih bosanskih krstjana, oni koji nisu odmah prihvatili islam mogli su se povui u sferu svoje duhovne privatnosti, slobodni odstrahovitog katolikog prozelitistikog pritiska i progona. Uprkos

~olTle, netana je teza, koja se rano pojavila u historijskoj literaturi, da su Islam prihvatili odmah i bez otpora skoro svi bogumili ili patareni. Ve je

14-9

.1: Franjo Raki pisao (1869-70) da su patarene u Bosni naslijedili "sadanjimi hosanskimi Mus]emani". Raki se pitao kako je u Bosni nestalo patarena, "doim se krian.ka vjera i u jednoj i u drugoj crkvi sauvala", Njegov odgovor je da su bosanski i humski velikai, ukoliko se nisu iselili iz "nesretne jim otabine", onda "iz koristi i u lasti" ili "na silu" prihvatili vjeru svojih gospodara". Kao primjere nasilnog prihvatanja islama Raki

navodi jednog sina Hercega Stjepana i djecu posljednjeg bosanskog kralja, Stjepana Tomaievia. Raki je ovdje ipak zapao u protivrjenost, jer nespojivo je tvrditi da su vjerske prilike i odnosi u Bosni ve pripremili prostor za islamiziranje bogumila ili patarena, a u isto vrijeme govoriti o nasilnom prihvatanju islama. ) U novijoj je literaturi Aleksandar Solovjev neposredno vezivao islamiziranje Bosne za "nestanak bogumilstva", Navodno su bogumili najednom

,. preli na islam, sa uvjerenjem da je Muhammed(a.s,) onaj Paraklet, "duh ,. , .. utjeitelj", koga je Isus najavio svojim uenicima na Tajnoj veeri,

, ..

I. U jednoj tradicionalnoj bonjakoj literaturi, uglavnom amaterskog ni,.,. , voa, esto se pekulira sa slinostima izmedu manihejskih uenja i islama, I te da odatle izviru neke navodne predisponiranosti bogumila da prihvate

islam. Takva teza je u nauci odavno oborena. Moe se rei da nisu vjerski nego politiki razlozi bosanske krstjane pribliili Turcima-Osmanlijama, kao nosiocima islama. Progon i nasilno pokatoliavanje pripadnika Crkve

ill bosanske od strane dvojice posljednjih bosanskih kraljeva dovelo je do njihovog skoro potpunog unitenja u "kraljevoj zemlji". Mnogi bosanski krstjani su bjeali u "hercegovu zemlju" pod zatitcm hercega Stjepana, a neki su, posebno starjeine Crkve bosanske, izbjegli u Bugarsku, gdje su

I nali utoite kod svojih vjerskih srodnika, bugarskih pavlikijana. Tako su I",

u Bosni nastale prilike u kojima se moralo birati izmedu grube katolike

prozelitistikekampanje posljednjih bosanskih kraljeva i Turaka-Osmanlija u njihovom pobjedonosnom nastupu. Mnogi izvori iz tog vremena svjedoe

, oproturakim raspoloenjima i osjeajima meu bosanskim krstjanima, ali i meu irokim slojevima seljatva, Otvorena proturska orijentacija ili prosto vjerska ravnodunost u uslovima rasula Crkve bosanske, logino su mnoge pojedince vodili prihvatanju islama.

Slino je bilo i u susjednoj' Slavoniji, koja je II srednjem vijeku bila usko vezana za vjerska i duhovna kretanja u Bosni. Kao to se svojevremeno po Slavoniji irilo iz Bosne patarensko uenje, tako je sa uspostavljanjem osmanske vlasti na ovom podruju dolo do pravog vala prihvatanja islama. Veliki broj slavonskih seljaka prihvatio je islam ve poslije prvog dodira sa Turcima-Osmanlijama. Zagrebaki biskup imun Erdody je pisao 24. Xl 1536. da ,"sigurno moe potvrditi da je poslije zauzea Broda, vie od

40.000 ljudi napustilo krian.stvo, pored onih koji .su uzeti kao, robo~i '.~.ve vile i vile ljudi to ini, u nad~ ~a ~e ostatak svog Jv~ta provesti u mlmlJ~ m

nima: To ukazuje na Injemeu da su Osmanlije, u odnosu na ra01JU vredm~. 'ekovnu bosansku ili hrvatsko-ugarsku vlast, donosile daleko vie sre njoVJ k .. b' k .. . k l' F d' dmira i sigumoati. Deaet d~a ~m.Je IS. up je pisao caru Ir~ JU er tn~n .u da "nala198t. ovi bijedni ljudI. p~hvataJ~ muh.amedansku Vjeru u oaJanJ~

odbacujui vjero Krista SpaSitelJa. T~ Je toliko masovno d~ su me m~~1

vlastiti vazali u podruju tvrave SOPJe (kod Podravske Slatine) napustili, pri~avajui vlast Turaka" .

Osmanlije, sudei po savremenim i kasnijim tursko-osmanskim hroniarima i dn1gim piscima, nisu razlikovale niti su se trudile da razlikuju bosanske k11ltjaneodkatolika i pravoslavnih. Rasprave o zamrenim vjerskim pitanjima,u kojima je srednjovjekovni kranski ovjek sa strau i krajnjom islUjuaivoiu uestvovao - esto i orujem, kad u aru verbalnog obrauna

ponestane drugih dokaza i argumenata - nisu bile primjerene islamu. To ne znai da je islam bio poteen unutranjih previranja, sinkretizma i rukola. Do raskola na sunije i iije dolo je ve u prvom stoljeu islama, odnosno poetkom druge polovine VII stoljea. Time su ustanovljena dva pravca u erijatakom pravu, odnosno openito u islamu.

'Pri.talice prvog, sunijskog pravca su smatrale da je jedino Muhammed a. 8. mogao vjerodostojno tumaiti Kur'an. On je to za ivota radio tako to jelzriito ili preutno odobrio ili zabranio neko injenje ili nei njenje. Nakon njegove smrti ni jedan pojedinac, pa ni halifa, nema pravo intervenirati u ierijatakom pravu. Nasuprot tome, iije su vjerovale da je Bofiji Poslanik za 8VOgprvOg nasljednika odredio Aliju te da hilafet dalje prelazi na Alijino, tj. Poslanikove muko potomstvo. Alija i njegovi izravni potomci su kao imami nepogreivi, tako da njihove izreke i tumaenja erijata imaju isti znaa&jkao i Muhammedovi hadisi.

elJa jednog broja muslimana da ustanova hilafeta ili irnarnata u islamu ostane unutar Poslanikove porodice i kue ostala je politiki neostvarena.e Kako je politiki Aiizam naiao na snaan otpor u islamskom svijetu, to se

~iijskaenergija usmjerila na vjersko polje djelovanja. U uskoj vezi sa iizmom su razni, esto mistini, derviki redovi, odnosno tarikati, Osnovno znaenje

rijelSi tarik ili tarika: jeste put, zapravo nain pouavanja i upuivanja II vjersku praksu. Odatle su i iizam i dervika bratstva ili redovi uvijek lJili i ostali priznati iorganizirani oblici vjerskog ivota u islamu.

Poluei od takvog vjerskog i politikog iskustva, Osmanlije se nisu mogle nitieljele zanimati za doktrinarne vjerske razlike i sukobe u Bosni.

~ skladu sa svojom dugoronom politikom, cilj osmanske drave u Bosni, Jednako kao i drugdje, sastojao se u to brem zavoenju njenog ll(lmini

150 ).')]

strativno-vojnog i agrarnog ureenja. To je ureenje bilo tako projektirano da dravi osigura dvije stvari. Prvo, ljude, odnosno vojnike koji e ratovati, i drugo, poreze, odnosno novac kojim e se to pokrivati. Da li e neko u svemu tome, prije ili kasnije, prihvatiti islam, dravu nije posebno zanimalo niti je novu vjero ikome nametala. U starijoj literaturi je bila prilino

rairena, ali zato nilta manje pogrena, teorija daje islam u Bosni prihvaen

tako to je po osvojenju Bosne cjelokupno domae kransko plemstvo prelo na vjeru osvajaa, kako bi zadralo svoje feudalne posjede. Ova teorija je nauno oborena ve tridesetih godina ovoga stoljea, ali kako se jo susreu njeni zagovornici, neophodno je u vezi s tim dati nekoliko napomena. ~ Uvjerenje da je sva stara bosanska vlastela prihvatila islam kako bi sauvala svoje posjede, predstavlja jednu od popularnih predrasuda koje su se javile u narodnoj epici i raznim predanjima. To rasprostranjeno i do kraja pojednostavljeno narodno shvatanje procesa prihvatanja islama saeto je izrazio P. P. Njego 1847. u Gorskom vijencu: "Postadoe lafi ratarima I

lsturi se plahi i lakomi." Samo nekoliko godina kasnije (1851) franjevac Ivan Franjo Juki, pod pseudonimom Slavoljub Bonjak, u svom glavnom djelu Zemljopis i pouiestnica Bome, kae za bosanske muslimane da su "postali od zloestijeh krstjanah, koji svoje gospodstvo ne znajui drukije

uzuvati, poturie se". Juki dalje pie da im je "novi zakon (tj. vjera, islam) osigurao imanja i bogatstva, oslobodio od haraa i svakog danka, doputao svako dielo grijeno, bez truda i rada mogli su gospodarstvo provoditi", U biti isto stanovite iznio je 1878. i Vjekoslav Klai. U djelu Basna. podatci o zemljopisu i poviesti, on pie da su bosanski begovi briiji vo uvali "svoje starinske povlastice i povelje od kranskih vladara, da ih iznesu na vidjelo, ako Bosnom zavlada koji kranski vladar", Na isti nain

je proces prihvatanja islama tumaio Jovan Cviji, poznati i priznati antropogeograf On je 1918. u studiji La peninsule Balkanique - Geographie humaine, ustvrdio da je, "kako se ini", bosanska vlastela "za vrijeme turske najezde" vrlo "lahko primila muhamedansku vjero da bi ouvala svoju nad

monost j da bi se mogla osvetili Ugarima koji suje po elji papinoj naroito

gonili". Kasnije je slino pisao Milan Prelog u dvotomnoj knjizi Povijest Basne u doba osmanske vladavine.

Takvih tradicionalnih shvatanja procesa prihvatanja islama drao se i Ivo Andri, koji je 1924. u svojoj disertaciji Razvoj duhovnog livom u Bosni pod uticajem turske vladavine ustvrdio da je "bosanski vlastelin", kako bi spasio "svoju zemlju i svoje tle", bez oklijevanja "prihvatio vjero osvajaa".

Poto je stara vjera "zatajila", bosanski vlastelin je odmah svoj zemljini , I posjed, prava i povlastice nastojao vrsto i trajno vezati "za propise i for-

I 152 I i

" e nove vjere". Ovo svoje navodno nauno uvjerenje, uz mnoge predmulac lj li' k . . kd prema islamu i mus mamma, na oje mu Je ao mentor u svom ~u etu skrenuo panju ve profesor dr. Heinrich F. Schmid, Andri e rel8ra. k . k " d' ladosljedno provlaitiki'oz s oro sva svoja nJI evna Je .

H'loriari koji su pokuavali naunom metodologijom utemeljiti tezu d . ~hvatanje islama II Bosni vezano u prvom redu za odranje zemljinog aje p . d' led d . k Bsjeda dokazivali su a Je u pag u agrarnog ure enja osmans a osna :OsulUni ostala ono ito je bila u doba Kotrornania, tj. jedna feudalna, veoma rasparana zemlja. Osim toga, u historiografiji se vjerovalo da je bosanska vlastela, koja je vjerski uglavnom pripadala "bogumilskoj sekti", prva prihvatila islam jer je ve iz iskustva borbe sa katolikom crkvom nauila da "trguje sa vjerskim uvjerenjem". injenica da je Bosna od droge polovine XVIII st. pa do pred kraj osmanske vladavine, sa svojim ajanima i kapetanima, prilino osarnostaljenim u odnosu na bosanskog vezira i centralnu vlast u Carigradu, veoma podsjeala na srednjovjekovnu Bosnu, sa njenom osilJenom krupnom vlastelom i slabom vlau vladara, navodila je mnoge na. zakljuak da su agrami odnosi u Bosni za "turske vlade" samo nastavak agrarnog stanja u kojem se zemlja nalazila prije dolaska Osmanlija.

Pored intelektualne inercije i nedostatka historijskih izvora, na dugo zadmv.a,nJe takvog miljenja imala je svog uticaja, kako je to primijetio Vasa ubrilovi, "i politika". U nacionalnom je interesu bilo za vrijeme tunke i austrijske vlade u Bosni i Hercegovini prikazivati muslimansko pl~tvo kao neposredne potomke srednjovjekovne bosanske vlastele. Smatralo Be da. se tako meu muslimanskim plemstvom pcdie narodna svijest i o~jeanie narodne solidarnosti u borbi za osloboenje i ujedinjenje. Istovremeno se time eljelo istai jugoslavensko, ustvari srpsko, navodno historijsko pravo na Bosnu.

S droge strane, "sami bosanski begovi" su irili takve prie kad god suto nalazili za shodno i korisno. U pravilu su to uvijek inili kada bi im zatrebao politiki oslonac u irokim slojevima bonjakog naroda proti" Carigrada i Bea ili kada im je bilo neophodno da se pozovu na svoj legitimitet radi ouvanja svojih zemljinih povlastica i pogodnosti u rjeavanju agrarnih pitanja. U to se mijeala, na jednoj strani, nacionalna romantika, a na drugoj, odredeni begovski, viteki ponos. to sve skupa nije imalo Vf8te veze sa stvarnim stanjem, odnosno sa naunom istinom. Sredinom tridesetih godina V. ubrilovi je u studiji Poreklo muslimanskog p~~T1I;S,va u Bosni i Hercegovini ustvrdio, to je potvreno kasnijim istraivaOJIma, da BU agrami odnosi u Bosni XIX st, rezultat unutranjeg razvoja, kako Osmanskog carstva openito tako i nje same, kao najisturenije granine

osmanske pokrajine.

153

l! '

I' I'

, ,

II I "

I' III

Uvjerenje da je bosanska vlastela prihvatila islam kako bi "bez truda i rada" mogla Ivaje gospodstvo provoditi, pokazuje svako odsustvo poznavanja karaktera i prirode osmanskog vojno-administrativnog i zemljiinog ureenja.

Svaki bosanski vlastelin koji se ukljuio u taj sistem, kao uivalac timara i spahija, provodio je najvei dio godine u aktivnoj vojnoj slubi kao rata nik-konjanik. Prema tome, prihodi koje je po zakonu ubirao sa svog posjeda nisu mu dolazili ni bez truda, ni bez rada, najee vrlo krvavog. tavie, vlastelinu koji se odluio da se ukljui u timarski sistem nije bilo uope

neophodno da postane musliman. Kao to je ve naprijed istaknuto. u prvim decenijama osmanske Bosne spahije kreani su bili sasvim uobiajena po-java. Neki stariji pisci, kao Vladislav Skari, tvrde da su se krani spahije

JU Bosni zadda1e sve do velikog austro-turskog rata (1683-1699). Od tada postepeno iezavaju, uglavnom zato to BU neki smatrani nedovoljno pouz-danim ili zato to su njihovi spahiluci ustupani muslimanskim spahijama koji su ostali bez posjeda nakon osmanskog povlaenja iz Ugarske, Slavonije, Like i Dalmacije.

ubrilovi je na osnovu starih srpskih zapisa i natpisa zakljuio da stara vlastela, posebno na podruju istone Bosne, istone Hercegovine, stare Rallke i Crne Gore, nije morala naputati staru vjeru i prihvatati islam da bi sauvala zemljine posjede. Mogla ih je sauvati ostajui u svojoj

hrianskoj ili kranskoj vjeri, uz uslov da se primi vojne ili neke druge, po dravu korisne slube. U prvim decenijama osmanske vladavine esto

se susreu krani na visokim poloajima u slubi bosanskog sandak-hega. Oni se koriste za razne diplomatske misije. slue kao pisari, tumai i ljekari. Tokom sedamdestih godina XV st. na dvoru bosanskog sandak-bega nalazio se kao dierahba!a (glavni ranar ili hirurg) neki Vlah Svinjarevi,

Pored toga, u historiji i evoluciji krupnog zemljoposjeda u Bosni za vrijeme osmanske vladavine bilo je bezbroj prekida. lomova i promjena, tako da se uope ne moe govoriti o nekom kontinuitetu izmeu oeva i sinova. Krupni muslimanski zemljoposjed u Bosni nastao je kao posljedica. njenog osobenog geopolitikog poloaja, drutveno-ekonomskog i politikog

razvoja, joli od kraja XVI stoljea. Veliki muslimanski zemljini posjed. koji su u XIX i poetkom XX st. vidjeli Juki, Klai. Andri, Prelog i drugi, u pravilu nije imao nikakve neposredne veze sa feudalnim ustrojstvom srednjovjekovne Bosne i njenim vlastelinskim rodovima.

Stari hrvatski historiar i politiar Tadija Smiiklas tvrdi da se u Sla-voniji. nakon to su Austrijanci u Bekom ratu iz nje potisli Osmanlije, ni jedan kmet me nije sjeao ni imenom niti po predanju svog predosmanskog zemaljskog gospodara. Bonjake su spahije drale posjede u Slavoniji i

154

Ugarskoj m do o8m&n8kogporaza. u velikom Bekom ratu, kada su se vukle na pnJStore julno od Save I Dunava.

po Padom Bosne pod osmansku vlast (1~3) istovre~~no je nes~al~ njenog krupnog plemstva. Sultan M~hmed II Fatl~. u Boso! Je ?OstUPIO J~~nak~

ka drugimzemljama koje Je maem OSVOJIO. Svuda gdje su mu iVI pah o :e vladari i velikui pokorenih zemalja, sultan ih je dao pogubiti. Tako ~ru 8tupio i prilikom osvajanja Carigrada, Trapezunta i Moreje. Kada jeJe~. Bcnu, .ultan Fatih je naredio da se pogube pripadnici krupnog

OlVOJ10 ... kral' S . T _x ''

. lm.tva. Kov.weviiSi iPavloVll, zatim sam J tJepan omasevr I sva p e la J d d' l l" . .ea njim urobijena vlast~ " ,e an .10 ~ sste e, .p~Je s~e~a Bitne, ostao Je uzcmlji, nastojei se uklJUIti u novi vojno-cadministrativni poredak, Nave-deni postupakpremabosans~~m kralju i njegovoj ~pnoj vl~stel! bio j.~

u. skladu aa OlIm&nskom politikom da se u svakoj novcosvojenoj sernlj l uniiti ltaroplemstvo. Na tu injenicu ukazali su jo u XVI i XVII st. dvojica tada najboljih evropskih poznavalaca Osmanskog carstva. Antonio Meravino Gcnovese i Englez Paul Rycaut.

Fizika likvidacija vladara, krupne vlastele i velikodostojnika, kao nain

razrauna sa nosiocima vlasti u osvojenim zemljama, nije bio osmanski izum. Takva praksa je na Istoku postojala i odravala se joli od vremena starih Asiraca i Babilonaca. Ideja je bila da se u narodu pokorene zemlje u korijenu saaijeeiluzija da jo postoji stara drava. U tom smislu i Hasan KalijaPrURak\l svom djelu Nizam-uL-alem. savjetuje vladara da pobijeenom

neprijatelju "ne OlItavljaprvake, jer mrnja ne izlazi iz njihovih srca, nego o$taje i prelazi na potomke". Tako je u praksi starih bliskoistonih dra va, u osvojenoj ~ji.glavama bivih nosilaca vlasti postavljana jasna i odluna

granica izmedu starog i novog reima. Snma i na svoje prerogative veoma osjetljiva centralna osmanska vlast

uprlncipu nije u svojoj blizini podnosila nikakvu nasljednu arietokrati]u, Sultaa j:e bio nosilac cjelokupne vlasti i pred njim su svi podanici bili jochulki.On je svojom voljom mogao svakog sposobnog roba podii na polNj'aandlak.bega, beglerbega i velikog vezira. ali je istovremeno svakogK OCI njib mogao uvijek degradirati na status obinog roba. Tako zasnovana upraVili driavanije mogla ni pomiljati da u ratom osvojenoj Bosni ostavi domau vlastelu. bez obzira na okolnost to bi prihvatila islam, makar i sa sjenkom feudalnih povlastica i politike moi kojima je raspolagala u svom kraljevstvu.

. Jedinu sponu aa starim bosanskim feudalnim poretkom i novim osman-s~~ ureenjem predstavljaH su sinovi pogubljene krupne i srednje vlastele, ~OJI su zarobljeni i odvedeni u Carigrad i druge velike gradove u unutranjosti arstva. Oni primaju islam. koluju se, ratuju i prave karijeru u osmanskoj

155

\ dravnoj hijerarhiji. Tom su krugu pripadali Sinan-pala Borovini, Musta-fa-beg Jurii, Mustaj-beg Milivojevi, Mehemed-beg Obrenovi, Hasan-beg

Mihailovi, Skender-beg Vranjeevi, Mustafa-beg Bogojevi (Dautpai),

Ali-beg Vlahovi i dr. Najpoznatiji meu njima bio je sin hercega Stjepana, Ahmed Hercegovi, koji je u tri maha obnaao pcloaje velikog vezira: 1500, 1502. i 1511. godine. Veina njih je, idui za slubom i karijerom, dobijala posjede u raznim pokrajinama daleko od Bosne. Jedan manji broj je dolazio u Bosnu, ali ve u zreloj dobi i sa iskustvom u upravno-vojnoj ili sudskoj slubi, sa zadatkom da kao visoki carski inovnici upravljaju zemljom svojih predaka. Po islamsko-osmanskoj tradiciji oni su, kao uprav-nici sandaka i drugi visoko inovnici, svojom graditeljskom djelatnou i s\rojim vakufima dali znaajan doprinos urbanom razvitku bosanskih gradova i unapreenju kulturno-prosvjetnog ivota bosanskomuslimanske sredine. Jednom rijeju, bili su u veini dobro etablirani u novom osmanskom poli-

tikom i drutveno-ekcnomskom poretku. to se tie kasnijeg bosanskomuslimanskog plemstva, ono je bilo razli-itog porijekla. Veliku veinu su inili potomci obinih bosanskih ljudi. kako muslimana tako i krana, koji su svojom sposobnou i vojnim za-slugama dospjeli do visokih poloaja, zvanja i posjeda. Jedan, skoro neznatan broj, predstavljaju potomci visokih osmanskih inovnika neslavenskog pori-jekla (Turci i Perzijanci), iji su oevi sluili u Bosni, tu dobili timare ili zijamete i tu konano ostali. Takvi su bili engii, Miralemi, Atlagii,

Ulamapaii, Skenderpaii i vjerovatno Lakiii i Malkoi-Dugalii. Napo-kon, treu, takoer malobrojnu grupu, ine potomci nekadanje bosanske vlastele. To je svega nekoliko porodica: Kovaevii, Sijerii, Todorovii,

Ljubovii, Brankovii i Staniii, a moda se jo u najvie dva-tri sluaja

moe pretpostaviti predosmansko bosansko vlastelinsko porijeklo. Za etiri-pet begovskih porodica moe se osnovano pretpostaviti da su bile ne-bosanskog, robovskog porijekla. To su vjerovatno Isabegovii, Pijalepaii

i Vlahovii. Neke od nekad monih i poznatih obitelji iz prvog stoljea

osmanske vladavine vremenom sa potpuno iezle. To je bio sluaj sa Minetoviima, potomcima Mehmed-bega Minetoglua, prvog bosanskog san-dak-bega. Potpuno su takoer iezli Tardii, Borovii, Katuii i neki drugi. Na drugoj strani, neke porodice gube zemljoposjede i ostaju samo nasljedne mutevelije (upravnici) svojih vakufa (Jahjapeii i Boljanii).

Bosna je Osmanskom carstvu dala devetericu velikih vezira. Svi su se oni na tom poloaju nalazili u razmaku od svega 67 godina, od prvog, Rustem-pae Opukovia (1544) do posljednjeg, Kujundi Murat-pae (1607-1611), Dvojica najznamenitijih meu njima bili su Opukovi i Me-hmed-paa Sokolovi. Opukovi, a dijelom i Sokolovi, slubovali su za

vrijeme Sulejmana Velianstvenog,kada je Osmansko carstvo bilo na vrhun-cu svoje moi.

Kukuljevi-Sakcinski tvrdi da je Rustem-paa bio sin nekog Radoja Opukovia iz Mostara, to je kasnije nastojao potkrijepiti i Hamdija Kre-evljakovi pozivajui se na stare turske pisce. Na drugoj strani, S. Baagi

je ustvrdio da je Rustem-paa bio rodom iz Skradina u Dalmaciji. Tu ga je, navodno skupa sa starijim bratom, buduim Sinan-paom, zarobio 1521. neki Bekta, vojvoda hercegovakog sandaka Mehmed-bega. Vjerovatno da je najblii istini Hustem-pain savremenik i dobar poznavalac tadanjih prilika u Osmanskom carstvu, Mleanin F. Navagero, koji kae daje Rustem--paa bio rodom -iz jednog sela pokraj Sarajeva-o O vremenu njegovog dovoenja u Istanbul i kolovanja nema pouzdanih podataka. Zna se da je kao sposoban ovjek brzo napredovao u slubi. Sultan Sulejman ga je drao "razboritim, punim vrlina i veselog duha". Nakon sluhe na dvoru, bio je beglerbeg u Anado1iji i Dijarbekiru. U Istanbul se vratio kao etvrti vezir Porte. Istovremeno se oenio omiljenom sultanovom kerkom Mihrimah (Sunani mjesec), "poznatoj po svojoj ljepoti i bogatstvu", Sultanija Mihrimah je bila kerka glasovite Hurem-sultanije, na Zapadu poznatije pod imenom Roksalena. Kao najdraa sultan Sulejmanova ena, kojoj je bio odan, "i vie nego to prilii sarnodrcu", Roksalena je bila izuzetno uticajna linost,

neobino vjeta u svim haremskim i dvorskim politikim spletkama. Rustem--paa je, kao njen zet i tienik, ve u proljee 1541. postavljen za drugog vezira u Carskom divanu. U tom svojstvu Rustem-pab je uestvovao u devetom velikom Sulejmanovom ratnom pohodu, iji je cilj bio Budim. Prema narodnoj pjesmi Car Sulejman uzimlje Budim, koju je Kosta Hrmann

zabiljeio u Sarajevu, zauzee Budima bila je Sulejmanova zavjetna obaveza. koju mu je na samrti ostavio otac, sultan Selim l. U pohod na Budim Sulejman je krenuo na solsticij, 22/23. VI 1541. godine. Glavna bitka za Budim vodila se 21. VIII 1541, pod Gerhardovim brdom u blizini grada, u kojoj su Bonjaci, predvoeni tadanjim bosanskim sandakom Ulama-begom, porazili i rastjerali ete Ferdinanda Habsburkog, koje su opsjedale Budim, gdje se nalazila kraljica Izabela, udovica kralja Ivana Zapolje, inae

sultanovog tienika, sa jednogodinjim Zapoljinim sinom. Nakon to su bosanske spahije razbile opsadu Budima, janjiari su se u grad, kako kae Hammer, "neopazice i miroljubivo uuljali" i odmah putem telala objavili iteljima sigurnost ivota i imovine, ako dobrovoljno predaju oruje i mirno prime janjiare. Tako je Budim, glavni grad Ugarske, 29. VIII 1541, tano

na petnaestogodinjicu bitke na Mohau, doao pod osmansku vlast. Sam sultan uao je u Budim 2. IX 1541. gdje je u crkvi "Nae drage Gospe-, koju je namijenio da postane prva damija Budima, obavio namaz. U svim

156 157

dogaajima oko Budima Rustem-pee je igrao ~naajanu ~ogu,ali ne kao ratnik, nego kao diplomata I pregovara oko mirne predaje grada.

Na polo!aj velikog vezira Rustem-pah je dcao marta 1544. To je bilo due mirno razdoblje, poto je sultan Sulejman, svojim ratnim uspjesima i svojom moi nametnuo istonom Mediteranu, Balkanu i velikom dijelu srednje i istone Evrope "osmanski mir" (pax Ottomanica). U tim uslovima Rustem-pua je kao veliki vezir mogao iskazati svo svoje diplomatsko umi-jee. Meu ostalim, Dubrovani su mu se esto obraali kao "svom zatitniku i srodniku i kao onome koji je njihova jezika". Nakon to je okrivljen za smrt aultan-eade (princa) Mustafe, Rustem-paa je pao u sultanovu nemilost, pa mu je oduzet dravni peat. Vjeta i moona Roksalena uspjela je 1555. .natiti svog zeta na poloaj velikog vezira, na kojem se odrao sve do smrti 1561. godine.

Rustem-pab je za ivota stekao ogroman imetak koji je kao vakif troio za podizanje brojnih zadubina. Samo u Istanbulu izgradio je damiju, medresu, karavan-saraj, hamam i kutubhanu (biblioteku). Gradio je i po drugim gradovima i krajevima Carstva, posebno u Bosni. Tako je u Sarajevu podigao uveni Brosa-bezistan, han i most preko eljeznice na Ilidi i druge objekte. Veinu njegovih graevina projektirao je sam Mimar Sinan,

najvei osmanski arhitekt. Najstariji Rustem-pain brat, Sinan-paa, bio je hercegovaki sandak-

-beg, a potom kepudan-pae, odnosno admiral cijele osmanske flote, Mlai

brat Mehmed-beg, zvani Karaoz-beg, ostao je zapamen kao graditelj vie zadubina u Mostaru, meu kojima je najpoznatija Karaozbegova damija. Zna se da je Rustem-paa imao dva sina i jednu kerku, koja je bila udata za velikog vezira Ahmed-pau. Stariji' sin sultan-sade Mustafa-pae bio je 1592. kliki sandak-beg, a poginuo je skupa sa Hasan-paom Predojeviem

pod Siskom 1593. godine. Neophodno je dati jo nekoliko napomena o devirmi, kao o navodnom

najizrazitijem vidu "nasilne islamizacije". Na prvom mjestu, nema osnove da se odluno zakljui da su oni pojedinci koji su putem adami-oglana doli do visokih poloaja u Carstvu, kao takvi prevodili u islam na svom rodnom kraju itava sela i kasabe, kako se tvrdi za Mehmed-pau Sokolovia da je uinio u gornjem Podrinju. Prije svega, taj je kraj bio zahvaen procesom prihvatanja islama dobrih 120 godina prije pojave Mehmed-pae, kao visokog carskog dostojanstvenika. Preko gornjeg Podrinja vodio je glavni put koji je povezivao Skopsko krajite sa Vrhbosnom, odnosno kasnije Rumeliju sa Bosnom. Skoro pola s tolje8 prije pada Bosne na tom se prostoru javljaju prvi muslimani meu Bonjacima, pa se tu za njihove potrebe grade damije, od kojih se najstarijom smatra ona u Ustikolini, kako je ve pome-

nuto, podignuta tridesetih godina XV stoljea. Osim toga, kao urbano naselje kasaba se uspostavlja upravo podizanjem damije. U kasabi skoro u pravilu iskljuivo live muslimani, pa tu Mehmed-paa nije imao potrebe bilo koga "prevoditi na islam". Mehmed-paa je ivio i djelovao cijelo jedno stolje6e kasnije. U vrijeme sultana Sulejmana I Velianstvenog mladi je Sokolovi,

kao kolovan i okretan dvorjanin koji se ve istakao u ratu sa Ugarskom i Austrijom (1526-1533), obavljao razne dunosti u carskom saraju. Ve

1543. bio je zapovjednik dvorske strae (kapidibaa). Tri godine kasnije, poslije smrti velikog admirala Hajrudina Barbarose, postavljen jena njegovo mjesto kao kapudan-pua. za dalje ratne zasluge, posebno na Istoku u perzijskoj vojni, Mehmed-pua je 1555. dobio poloaj treeg vezira. Tokom tog rata Osmanlije su prvi put uspostavile vezu i saradnju ss svojim etnikim

ijezikim srodnicima s one strane rijeke Amu Da.rje (antiki Dxus], odnosno sa uzbekim hanom, gospodarom Samarkanda i Buhare. Osnova te saradnje bila je borba protiv perzijskog aha kao zajednikog protivnika.

Svi ovi vojni i diplomatski uspjesi otvorili su put Mehmed-pai ka poloaju prvog inovnika Carstva. Taj je poloaj Mehmed-paa dobio imeno-vanjem za velikog vezira 28. VI 1565. godine. U toku svog posljednjeg velikog pohoda protiv habsburke Ugarske, umro je pod opsjednutim Sigetom 6. IX 1566, sultan Sulejman Velianstveni. Dva dana kasnije, 8. septembra, janjiari su na juri zauzeli Siget. Tom prilikom je poginulo svih est stotina posljednjih branilaca grada, koje je osobno predvodio hrvatski ban Nikola Zrinski. sam Zrinski, "ugarski Leonida", iv je zarobljen i odmah pogubljen. Njegovu odrubljenu glavu Mehmed-paa je poslao svom neaku, Gulabi-agi, budimskom namjesniku, sa zadatkom da je proslijedi do Bea na ugarski carski dvor. U meuvremenu, Mehmed-paa je uz pomo carskog titonoe Daf!!r-bega i tajnog pisara Feriduna, pod tekim okolnostima, uspio pune tri sedmice sakriti od vojske i ostalih carskih dostojanstvenika sultanovu smrt. Takva mjera, s ciljem da se izbjegnu neredi i osigura bezbolan prenos vlasti na novog sultana, primijenjena je ve prilikom smrti Mehmeda I i( Mehmeda II Fatiha te Selima I, ali ne tako dugo i ne pod tako izuzetnim okolnostima. Mehmed-paa je smjesta, po posebnom auu, poslao pismo prestolonasljedniku, svom puncu Selimu, koji se tada nalazio u Kutahiji, s nalogom da smjesta preko Carigrada krene za Beograd, gdje se uputio i veliki vezir sa glavninom vojske. Novi sultan Selim stigao je iz Carigrada u Beograd za svega 15 dana. Tek tada je Mehmed-pab objavio vojsci da je sultan Sulejman Velianstveni umro i da je Selim II novi sultan.

Time se Mehmed-paa Sokolovi konano uvrstio na poloaju velikog vezira. Njegova mo i uticaj dostigli su do tada neviene razmjere za jednog velikog vezira. Odatle je austrijski diplomata, historiar i zaetnik modeme

158 159

:vropske osrnanistike,Josepb von Hammer,jol i83(),.primijetiodajeumj.est~

za vladavine Selima l!", bolje kazati za vladavine velikog vezira SokoloVl6~ Tu ~injenieu su zapazili ve Sokolovievi .-vremeoici, bo m1eta~ki baJl~

(ambasador) u Carigradu, Mario Cavalli, koji Je ve61561. pi$8o svojoj vladi da je Mehmed-paia "prvi vezir", onajkoji caruje ~ Turskot Caval1i je

zakljuio da je Mehmed-paAa "svojom pameu i razboritou potpuno za: sluio toliku vlast. Takav avoj poloaj Mehmed-pda je nastojao zadrati'! po stupanju na prijestolje Selimovog nasljednika, Murata ill (1574-1595), ali se naglo poveao broj njegovih neprijatelja. kako medu dvorjanirna tako i medu carigradskom ulemom. Na dvoru je opoziciju Mehmed-pui predvodio defterdar Kara Uvejs-paia, a medu ulemom se po neprijateljstvu prema vfllikom veziru najvi'e isticao carigradski muftija omsudinAhmed-ef: (efen-dija) Kadizade. Sokolovi je pao. vjerovatno kao !rtva zavjere, tako ito ga je ll. X 1579. u njegovom saraju ubio neki derviJ, porijeklom iz. Bosne, koji je navodno dolao da od vezira neto moli ida trdi milostinju. Ubica je po nekim piscima bio pristalica ilipripadnikbamzevijekog reda, Oeniva~

ovogsinkretilSkog islamsko-bogumilskogreda i njegovog u5enja bio je Hamza Bali Bonjak iz Gornje Tuzle. On je odveden u Carigrad i nakon ispitivanja, kao heretik osuen na smrt i pogubljen 6.. VI 1573. godine. Ubistvo Mehmed--pae moglo bi, prema tome, biti i in osvete. .

Mehmed-paAa Sokolovi je u ime Sulejmana Veli~anstvenQg, joi pod osvojenim Sigetom, skupio i drao vojnu snagu Cantva u s:vojojvrstoj ruci, ne samo za tri. sedmice poslije sultanovo smrti nego i tokom narednih 13 godina, koliko je bio na poloaju velikog vezira. za to vrijeme, dr!ei se sultan Sulejmanovih naela, Mehmed-paia je oddavao Cars.tvo na vrhuncu

vojno-politike moi i kulturne>-prosVjetnog i graditeljllkogp.rocvata, na koje ga je uzdigao najvei osmanski vladar.

Veliki vezir Mehmed-pua nije bio prvi visoki osmanski dostojanstvenik porijeklom iz roda Sokolovia iJi su razliiti ograncilivjeH na prostoru od Glasinca do Drine i Lima. Prvi koji je iz. roda Sokolovia putem ade-mi-oglana napravio karijeru u Carstvu .krajem XV i. u prvoJ polovini XVI st. bio je Deli Husrev-paa. On je jo 1516. imenovan zanarnjesnika u Konji, a zatim je redom bio beglerbeg Dijarbekira, ama (Damask), Ha1epa i Rumelije. Ve 153~6. susree se na polokju egipatskog valije, kada je imenovan za lana vezirskog vijea. Deli Husrev-paila imao je dva sina: Kurd-bega, koji.je umro 1572. napolob.ju sandak-bega, u Nigdu, jugoistono od Ankare i Mustafa-agu, koji je izgleda ivio na svom zijametu II Bosni, poto je ukopan u Ctiima kod Rogatice, gdje mu se mesar i danas nalazi. Drugi Sokolovi6 koji je napravio visoku karijeru u Carstvu bio je Mustafa-paa Lala, koji je doliao u carski saraj ~ pom06 Deli Husrev-pde, svog starijeg

brata. Mustafa-paa Lala bio je stalno protivnik svog rodaka Mehmed-pae Sokolovia.

Poznato je da je Mehmed-paAa dovodio svoje najblie roake u Carigrad i da su mu sestra i otac primili islam. Sestra emsa se udala za Sinan-bega Boljania, hercegovakogsandaka. Otac Dimitrije je dobio ime Demaludin Sinan-beg. za njega se zna da je bio mutevelija jednog Mehmed-pdinog vakufa, utemeljenog u Bosni. Kasnije, kako su skoro svi njegovi najblii

roaci postigli uspjenu vojno-upravnu karijeru, veliki vezir Mehmed-paa nije se zanimao za dovoenje novih ljudi iz svog kraja u Carigrad, nego se, pored dravnikih poslova, posvetio podizanju svojih brojnih zadubina ivakufa irom Carstva. Tako je u svom rodnom selu Sokoloviima kod Rudog izgradio damiju, mekteb, musafirhanu i vodovod. Mehmed-paine zadubine razasute su po Carigradu, Edimama, Halepu, Medini, Bekereku

u Banatu, Beogradu te po Bosni, gdje je ostao zapamen najvie po gradnji mostova. Smatra se da je Sokolovi podigao tri do pet mostova izuzetnog privrednog znaaja i velike graditeljske ljepote. To su uprija na Drini u Viegradu, Arslanagi6a most u Trebinja, Vezirov most u Podgorici, most na uu epe u Drinu i vjerovatno Kozju upriju u Sarajevu. Ovi i drugi mostovi u Bosni grade se u sklopu velikog obnavljanja putne mree i trgo-

vakih prometnica, koje se vri u Carstvu tokom XVI st., u doha Sulejmana Velianstvenog i njegovog nasljednika Selima II. Taj zamani poduhvat provode u djelo uglavnom dvojica velikih vezira Bonjaka, Rustem-paa

Opukovi i Mehmed-paa Sokolovi.

Nema podataka da je Mehmed-paa Sokolovi gradio kranske vjerske objekte po Bosni, kao to su to inili neki drugi visoki carski dostojanstvenici porijeklom Bonjaci. Tako je, primjera radi, Osman-pua Bonjak u svom rodnom selu Kazanci, na hercegoveko-cmogorskoj granici, sagradio da-miju sa medresom i crkvicu. Damiju, ije su se ruevine raspoznavale do poslije Drugog svjetskog rata, unitio je jo ezdesetih godina XVII st. Bajo Pivljanin (Nikoli), poznati hajduki etobaa u mletakoj slubi. ..

Ako Mehmed-paa Sokolovi nije sam podizao pravoslavne crkvene objekte, sigurno je kao visoki carski dostojanstvenik znatno uticao na odluku osmanske drave da 1557. obnovi Peku patrijariju. Za prvog patrijarha postavljen je Makarije Sokolovi, po predanju iguman ili arhimandrit sve-togorskog manastira Hilandar. Openito se pogreno smatra da je Makarije bio Mehmed-pain brat. To se tvrdi na osnovi posrednih izvora. Tako je njemaki putopisac Stephan Gerlach pisao 1575. da je obnovitelj Patrijarije bio brat velikog vezira. Mnogo kasnije, u XIX stoljeu, zapisao je hroniar

manastira Tronoe kod Loznice da je patrijarh Makarije bio brat tadanjeg velikog vezira i da je od njega dobio hatierif da obnovi "sve manastire j

16] 160

crkve". Oba ova kasnija zapisa previaju injenicu da u vrijeme obnove patrijariije Mehmed-pda nije jo~ bio veliki vezir, nego po rangu trei vezir. Velikim vezirom postat e tek esem godina kasnije. Neposredni svjedok, spomenuti mletaki bajlo M. Cavalll, pie u jednom svomizvje'taju iz augusta 1558. da mu je jedan sveenik, Dubrovanin, vikar bo$8l1skog nadbiskupa, rekao kako je nedavno postavljeni "srpski patrijarh grkog

obreda" doao na taj poloaj zahvaljujui podrci "svog strica, koji je pda". Patrijarh je dobio od sultana berat da mu "svi krani, i latinskog i grkog

obreda, plaaju jednake namete". Turski hrcniari, koji 8U bili veoma obavijeteni o uoj porodici velikog

vezira, znaju da je imao dva brata i njihov ivotni put prate sve do sultanova saraja. Odatle se moe zakljuiti da Makarijenije mogao nikako biti Mehmed--paineinovac. Nije mu to mogao hiti ak ni u prvoj pobOOnoj liniji, jer je poznato da je Mehmed-pdin roeni stric rano primio islam, pa mu sene zna ak ni za roeno ime. U ,izvorimase spominje kao Rustem-beg Sokolovi,

satri sina: Dervi-paom, Ali-begom i Ferhad-pdom. Prema tome, pravi Mehmed-pa_in sinovac bio je Ferhad-pala, kUAkii bosanskisand!ak-beg i prvi beglerbeg Bosanskog ejaleta. to setie Makarlja,on je mogao biti samo neki dalji Mehmed..:paJin roak, s obzirom na injenicu da je rod

Sokolovia bio veoma razgranat. Nacional-romantiarskaje zabluda da je Mehmed-pdaradiona obnav-

ljanju Peke patrijariije zato to se sje6ao svog porijekla i bio mu privren. Mehmed-pala, kao lan vezirskog vijea, sigurno nijebio bez uticaja prilikom. donoenja odluke da se obnovi Srpska patrijadija,a1i to ne treba vezivati niza kakva osjeanja niti sentimentalna lijetanja, nego isklju~ivoza procjenu osmanskih dravnih interesa. Mehmed-pala Sokolovi je kroz svoj odgoj u Edirnama,gdje je stekao prvo islamsko obrazovanje, te kasnije kroz vojevanje po Ugarskoj, uestvovanje u pohodima na Bagdad i Perziju. te slu!bovanje na dvoru postao, kakopravovjemi musliman tako i pravi Osmanlija. On je od poetka do kraja bio i ostao iskrenoprivriensvom novom .sakonu, koji je poeo uiti kada mu je bilo ve 16-18 .godina. Mehmed,pda je bio temeljito islamski obrazovan i kao musliman moralno veoma postojan i smiren u svojoj vjeri. Njegovo cjelokupno drianje i djelovanje pokazuje da on u tom pogledu nije imao nikakvih sumnji-Za nj~ga 'su krianstvoi jevrejstvo bile religije Bojeg otkrovenja koje prethode islamu. U skladu sa islamskim uenjem, on je prema jevrejstvui krianstvU, ukljulSujui tu i pravoslavlje, imao jasan stav trpeljivosti i prulanja dr!avnihgarancija njihovim sljedbenicima kao zimijama, odnosno pripadniciJrta zdti&'nih m