1

Prof.dr.sc. TONĆI LAZIBAT Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Dr.sc. JASMINKA SAMARDŽIJA Zagreb INES SUTIĆ, mag.oec.univ.spec.oec. Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu tlazibat@efzg.hr jasminka.samardzija@zg.t-com.hr isutic@efzg.hr

ISO 26000 SR – DRUŠTVENA ODGOVORNOST

Pregledni rad / Review Sažetak Temeljena na načelima održivog razvoja, društvena odgovornost postaje prioritetna tema za raspravu unutar poduzeća i među svim dionicima poduzeća. Radi se o nastojanju da se doprinese, zajedno sa zaposlenicima, lokalnom i cjelokupnom društvenom zajednicom, održivom gospodarskom razvoju radi postizanja ciljanog poboljšanja kvalitete življenja. Slijedom navedenog, Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) razvila je smjernice ISO 26000 za društvenu odgovornost poduzeća. Rad daje prikaz temeljnih smjernica norme ISO 26000 uključujući i sedam principa društvene odgovornosti, a posebna pozornost je posvećena mogućnostima unaprjeđenja djelovanja malih i srednjih poduzetnika koje proizlaze iz njezinog usvajanja. U radu su precizirane i beneficije koje nastaju kao produkt usvajanja norme u okviru same organizacije i globalno, kao i komplementarnost s normom SA8000, ISO 14001:2004 i OHSAS 18001. Zadatak norme je da postane alat koji će organizacijama pomoći da prijeđu s dobrih namjera na dobre postupke, osiguravajući na taj način usklađene, globalno relevantne smjernice, bazirane na međunarodnom konsenzusu, a s ciljem poticanja primjene najbolje prakse socijalne odgovornosti u cijelom svijetu.

Ključne riječi: održivi razvoj, društvena odgovornost, mali i srednji poduzetnici (MSP), ISO 26000.

1. UVOD Današnje kompanije su pod znatnim utjecajem globalizacije koja pruža određene mogućnosti, ali prijetnje. Pri tome je bitno naglasiti da nema ekonomskog rasta i razvoja bez društvenih i moralnih posljedica i implikacija [1]. Pojam održivi ili ekološki prihvatljivi razvoj upotrebljava se od 1987. godine kada je Svjetska komisija za okoliš i razvoj usvojila koncept ekološki prihvatljivog gospodarskog razvoja kao odraz povećane brige za okoliš [2]. Pri tom su ekonomski ciljevi rast i uspjeh, dok se ekološka pitanja nastoje svesti na pitanja upravljanja resursima, a socijalna na pitanja nejednakosti i smanjenja siromaštva. Dakle, održivi razvoj je razvoj koji udovoljava potrebama sadašnjosti bez ugrožavanja budućih generacija u udovoljavanju njihovih potreba [3]. Nadalje možemo reći da je to sinonim načelu održivosti koje se koristi u teoriji CSR-a (Corporate Social Responsability – Društvena odgovornost kompanija) [4]. Komponente održivosti su: utjecaj na društvo, utjecaj na okoliš, organizacijska kultura [5], financije. Kako bi se primijenio koncept održivosti kompanije moraju u ostvarenje etičkog ponašanja uključiti stvaranje etičkog okruženja i uspostavljanje

2

etičkog primjera. Temelj za stvaranje etičkog okruženja je sveobuhvatna etička politika, dok je temelj uspostave etičkog primjera slijeđenje politike, uz nagrađivanje onih koji je slijede. Etično ponašanje i etično poslovanje ne utječe samo na dionike već i na cjelokupnu ekonomiju [6]. Ključni elementi CSR-a uključuju etičke aspekte slijedećih problema: ljudska prava, zdravlje i sigurnost, poslovna praksa, vođenje, upravljanje okolišem, odnosi s klijentima, tržišne aktivnosti, uključenost društvene zajednice i društveni razvoj [7]. CSR je teško definirati i u literaturi nema jedinstveno prihvaćene definicije. Europska komisija definira CSR kao koncept u okviru kojeg kompanije, na dobrovoljnoj bazi, integriraju brigu o okolišu i društvu u svoje poslovne aktivnosti, a sve u interakciji sa svojim dionicima [8]. CSR možemo definirati i kao razvojni proces i promjene unutar organizacije, te stavovi prema dionicima i idejama koje se odnose na društvenu odgovornost [9]. Prema tome, CSR predstavlja promjenu korporativne kulture i politika, kao i spajanje društvene odgovornosti i globalnog upravljanja, uključujući predanost kompanija da pridonose održivom razvoju i poštivanju ljudskih prava, a sve u dijalogu sa svojim dionicima [10]. Tri temeljna načela CSR-a su: održivost tj. upotreba obnovljivih resursa, odgovornost tj. briga o utjecaju kompanije na okoliš i transparentnost. CSR se danas smatra sastavnim dijelom strategije kompanije i ugrađuje se u procese strateškog planiranja [11]. Kako je svijest o društvenoj odgovornosti kompanija porasla, a zahtjevi za ostvarenje održivosti postaju sve stroži, Međunarodna organizacija za standardizaciju prepoznala je potrebu za izdavanjem norme kojom bi se dale smjernice za društvenu odgovornost organizacija.

2. KRONOLOGIJA RAZVOJA NORME ISO 26000 Izraz društvena odgovornost prihvaćen je 1970-ih godina. U početku je fokus bio na poslovnim organizacijama i stoga se danas često koristi izraz CSR tj. društvena odgovornost kompanija. Međutim, pri izradi norme ISO 26000 koristi se izraz SR (Social Responsability – Društvena odgovornost) jer su smjernice ISO 26000 primjenjive u svim tipovima organizacija. Prvi puta je potreba za normom za SR utvrđena od strane ISO/CAPOLCO, Odbora za politiku prema potrošačima 2001. godine. Standardi i izvještavanje su važni jer omogućuju usporedbu i benchmarking, kao i praćenje promjena tijekom vremena [12], a poglavito u području SR-a. ISO-ov tehnički upravni odbor organizirao je ad hoc skupinu za društvenu odgovornost u kojoj je sudjelovao veliki broj interesnih skupina. Ova skupina pripremila je sveobuhvatan prikaz inicijativa i pitanja u vezi s društvenom odgovornošću. Nakon toga, 2004. godine, održana je međunarodna konferencija na kojoj se raspravljalo o potrebi za donošenjem norme za društvenu odgovornost. Na konferenciji je zaključeno da postoji potreba za izradom takve norme i osnovana je ISO-va radna skupina za društvenu odgovornost (WG SR – Working group on social responsibility). U radnoj skupini WG SR pod vodstvom ISO-vih članica iz Brazila (ABNT - Brazillian Technical Standard Association) i Švedske (SIS – Swedish Standards Institute) sudjelovale su 80 država i 39 organizacija sa statusom suradničkog članstva. Među interesnim skupinama koje su sudjelovale u izradi standarda nalaze se: industrija, vlada, zaposlenici, potrošači, nevladine organizacije, usluge, logistika, istraživanja i sl. Nacrt norme ISO 26000 stavljen je na izglasavanje u rujnu 2009., a postupak je trajao do veljače 2010. godine. Norma ISO 26000 će biti srž međunarodnoga stručnog znanja o društvenoj odgovornosti – što ona znači, kojim se pitanjima organizacije trebaju baviti kako bi poslovale na društveno odgovoran način i koja je najbolja praksa u uvođenju društvene odgovornosti. Norma će biti snažan alat koji će pomoći organizacijama da prijeđu sa dobrih namjera na dobre postupke [13]. Također, očekuje se da će standard ISO 26000 dovesti do globalnog pozitivnog pomaka, uz podršku velikog broja dionika, kao i

3

brojnih razvijenih zemalja i zemalja u razvoju i uz potporu Ujedinjenih Naroda i Međunarodne organizacije rada [14].

3. PREGLED SMJERNICA ISO 26000 ISO 26000 oznaka je buduće međunarodne norme koja daje upute o društvenoj odgovornosti. Njezina uporaba je predviđena u svim vrstama organizacija u javnom i u privatnome sektoru u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju. Njihova svrha je pomoći organizacijama u nastojanjima da posluju na društveno odgovoran način, što društvo u sve većoj mjeri zahtijeva. Norma ISO 26000 ne sadržava zahtjeve nego smjernice, pa se stoga neće primjenjivati kao norma za certifikaciju kao norme ISO 9001:2000 i ISO 14001:2004. Grafički prikaz 1. Shematski prikaz ISO 26000 [16]

Klauzula 4

Sedam principa društvene

odgovornosti

Odgovornost

Transparentnost

Etičko ponašanje

Poštovanje interesadionika

Poštivanje pravnedržave

Poštovanje međunarodnih norma

i ponašanja

Poštivanje ljudskihprava

Dvije temeljne prakse društvene odgovornosti Klauzula 5

Ključne Teme Društvene Organizacije

Integriranje Društvenih odgovornostiu cijelu organizaciju

Anex: primjeri dobrovoljnih inicijativa i alata za društvenu odgovornost

Prepoznavanje društvene odgovornosti Indetifikacija dionika i njihovo obvezivanje

Upravljanje organizacijom

Potrošačkapitanja

Fer operativna

praksaOkolinaRadna

praksaLjudska

prava

UključenostZajednice i

razvoj

Povezane akcije i očekivanja

Prakse za integriranje društveneodgovornosti u organizacijiDobrovoljne inicijative za

Društvene odgovornosti

Povezanost između organizacijskih karakteristika i

i društvene odgovornosti

Komunikacija na društvenoj odgovornosti

Razumijevanje društvene Odgovornosti organizacije

Unaprjeđenje kredibilitetadruštvene odgovornosti

Izvješćivanje i unaprjeđenje organizacijskih akcija i praksipovezanih sa društvenom

odgovornošću

ODRŽIVI

RAZVOJ

Shematski prikaz ISO 26000

Klauzula 6

Klauzula 7

Tablica 1. daje prikaz koncepta norme ISO 26000 čime je definiran njezin osnovni sadržaj. Koncept je sastavljen od sedam klauzula koje uključuju: opseg, nazive, definicije i skraćene nazive, razumijevanje društvene odgovornosti, načela društvene odgovornosti, prepoznavanje socijalne odgovornosti i privlačenje interesnih skupina, smjernice temeljnih predmeta društvene odgovornosti, smjernice za integriranje društvene odgovornosti u cijelu organizaciju, aneks vezan uz dobrovoljne inicijative i alate društvene odgovornosti kao i bibliografiju i indeks.

4

Tablica 1. Koncept ISO 26000 [15] Naziv klauzule

Broj klauzule

Opis sadržaja klauzule

Opseg Klauzula 1 Definira se sadržaj i opseg ove međunarodne norme i identificiraju određena ograničenja i isključenja.

Nazivi, definicije i skraćeni nazivi

Klauzula 2 Identificira i daje definicija ključnih pojmova koji su od temeljne važnosti za razumijevanje društvene odgovornosti i za korištenje ove međunarodne norme.

Razumijevanje društvene odgovornosti

Klauzula 3 Opisuje važne čimbenike i uvjete koji su utjecali na razvoj društvene odgovornosti i koji i dalje utječe na njezinu prirodu i praksu. Također opisuje koncept same društvene odgovornosti – njegovo značenje i način apliciranja u samim organizacijama. Ova klauzula također obuhvaća i smjernice za korištenje međunarodne norme o društvenoj odgovornosti namijenjene malim i srednjim organizacijama.

Načela društvene odgovornosti

Klauzula 4 Uvodi i objašnjava temeljna načela društvene odgovornosti.

Prepoznavanje socijalne odgovornosti i privlačenje interesnih skupina

Klauzula 5 Usmjerena je na dvije prakse društvene odgovornosti: prepoznavanje organizacijske društvene odgovornosti i identifikaciju i privlačenje interesnih skupina, ona daje smjernice u odnosu između organizacije, dionika i društva, prepoznajući temeljne teme i pitanja društvene odgovornosti i organizacijske sfere utjecaja.

Smjernice temeljnih predmeta društvene odgovornosti

Klauzula 6 Objašnjava osnovne predmete i pitanja koja su povezana sa društvenom odgovornošću. Za svaki predmet, dane su informacije o njegovom dosegu, odnosu prema društvenoj odgovornosti, relevantnim načelima i odgovornosti kao i odgovarajućim akcijama i očekivanjima.

Smjernice za integriranje društvene odgovornosti u cijelu organizaciju

Klauzula 7 Daje smjernice o stavljanju društvene odgovornosti u praksu unutar organizacije. To uključuje i upute vezane za: razumijevanje društvene odgovornosti organizacije, integriranje društvene odgovornosti u cijelu organizaciju, komunikacije vezane uz društvenu odgovornost, poboljšanje kredibiliteta organizacije o društvenoj odgovornosti, pregledavanje napretka i poboljšanje performansi i vrednovanje dobrovoljne inicijative za društvenu odgovornost.

Aneks vezan uz dobrovoljne inicijative i alate društvene odgovornosti

Annex A Predstavlja neiscrpan popis dobrovoljnih inicijativa i alata vezanih uz društvenu odgovornost koji je namijenjen jednom ili većem broju ključnih tema ili integraciji društvene odgovornosti unutar organizacije.

Bibliografija Sadrži reference mjerodavnih međunarodnih instrumenata i ISO norme koje predstavljaju izvor ove norme.

Indeks Pruža smjer referenci na teme, koncepte i pojmove sadržane u ovom međunarodnom standardu.

5

4. SEDAM PRINCIPA DRUŠTVENE ODGOVORNOSTI

Percepcija i stvarnost organizacijske socijalne odgovornosti može, između ostalog, imati utjecaj na: Komparativnu prednost Reputaciju Mogućnost privlačenja i zadržavanja zaposlenika ili članova, kupaca, klijenata ili

korisnika gledajući s aspekta organizacije Zadržavanje morala zaposlenika, odanosti i produktivnosti Pogled investitora, donatora, sponzora i financijske zajednice na organizaciju Odnos organizacije sa kompanijama, vladom, medijima, dobavljačima, organizacijama

iz branše, kupcima i zajednicom u kojoj djeluje. Davanjem smjernica o temeljnim načelima društvene odgovornosti, ove se osnovne teme i pitanja koja se odnose na društvenu odgovornost integriraju u društveno odgovorno ponašanje, postojeće organizacijske strategije, sustave, prakse i postupke. ISO 26000 naglašava važnost rezultata i poboljšanja u društvenoj odgovornosti. Cilj organizacije koja prakticira društvenu odgovornost ili je tek na putu da joj se približi je povećanje osobnog doprinosa održivom razvoju. ISO 26000 SR u okviru svojih smjernica daje sveobuhvatan popis načela društvene odgovornosti, a ona se generalno mogu svesti na sedam načela društvene odgovornosti: [17]

1. Odgovornost 2. Transparentnost 3. Etičko ponašanje 4. Poštovanje interesa dionika 5. Poštivanje pravne države 6. Poštovanje međunarodnih normi ponašanja 7. Poštivanje ljudskih prava

4.1. Odgovornost

Princip je: organizacija treba biti odgovorna za svoj utjecaj na društvo i okoliš. Odgovornost nameće obvezu menadžmenta da odgovara za kontrolu interesa organizacije kao i obveze organizacije da bude odgovorna pravnim tijelima s obzirom na zakone i propise. Odgovornost također podrazumijeva da je organizacija odgovorna prema onima na koje utječu njezine odluke i aktivnosti, a jednako tako i za ukupni utjecaj koji imaju njihove odluke i aktivnosti na društvo u cjelini. Važno je da organizacije budu odgovorne za rezultate svojih odluka i aktivnosti, uključujući značajne posljedice i spriječe negativne utjecaje svojih odluka i aktivnosti na društvo i okoliš.

4.2. Transparentnost Princip je: organizacija bi trebala biti transparentna u svojim odlukama i aktivnostima koje utječu na društvo i okoliš.

6

Organizacija bi trebala na jasan, precizan i kompletan način otkrivati, do razumnog i dostatnog stupnja, politike, odluke i aktivnosti za koje je ona odgovorna, uključujući poznate i moguće utjecaje na društvo i okoliš. Cilj dostupnosti, jasnoće i pravovremenosti prezentacije informacija je omogućiti dionicima jasnu procjenu utjecaja koji imaju odluke i aktivnosti na njihove pojedinačne interese. Transparentnost pokriva područje; svrhe, prirode i lokacije djelatnosti organizacije; proces donošenja, provođenja, i razmatranja odluka uključujući i definiranje uloga, odgovornosti i ovlasti unutar različitih funkcija u organizaciji; izrade standarda i kriterija prema kojima organizacija procjenjuje svoju izvedbu koja se odnosi na društvene odgovornosti; performansi u izvođenju relevantnih i značajnih pitanja društvene odgovornosti; izvora svojih financijskih sredstava; poznatih i vjerojatnih utjecaja svojih odluka i aktivnosti na svoje dionike, društvo i okoliš; identiteta svojih dionika, kriterija i postupaka korištenih za identifikaciju, odabir i njihovo angažiranje [18].

4.3. Etičko ponašanje Princip je: organizacije se trebaju ponašati etično u svakom trenutku. Organizacijsko ponašanje bi trebalo biti temeljeno na etici poštenju, pravednosti i integritetu. To implicira brigu za ljude, životinje i okoliš i opredjeljenje za djelovanje u skladu s interesom dionika. Organizacija bi trebala aktivno promicati etičko ponašanje prema razvoju upravljačkih struktura koje pomažu u promicanju etičkog ponašanja u

organizaciji, a u interakciji je s drugima, usvajanju i primjeni standarda etičkog ponašanja u skladu sa svojim ciljem i

aktivnostima i u skladu s principima navedenim u ovom međunarodnom standardu, poticanju i promicanju poštivanja svojih standarda etičkog ponašanja, definiranju i komuniciranju standarda etičkog ponašanja koje se očekuje od

upravljačke strukture, osoba, dobavljača, izvođača i kada je primjereno, vlasnika, menadžera, a posebno od onih koji imaju priliku značajno utjecati na vrijednosti, kulturu, poštenje, strategiju i rad od strane ljudi i organizacije koje djeluju u njegovo ime uz očuvanje lokalnih kulturnih identiteta,

sprečavanju ili rješavanju sukoba interesa u cijeloj organizaciji koji bi inače mogli dovesti do neetičkog ponašanja; uspostavljanje mehanizama nadzora i kontrole za praćenje i provedbu etičkog ponašanja,

uspostavljanju mehanizama čija je svrha olakšano prijavljivanje neetičkog ponašanja, bez straha od odmazde; prepoznavanje i rješavanje situacije u kojima lokalni zakoni i propisi ili ne postoje ili su u sukobu s etičkim ponašanjem i poštivanjem dobrobiti životinja kao i onda kada utječu na njihove živote i postojanje, uključujući i jamstvo pristojnih uvjeta za držanje, uzgoj, uzgoj i korištenje životinja [19].

4.4. Poštovanje interesa dionika

Princip je: organizacija bi trebala poštovati, razmotriti i odgovoriti na interese svojih dionika. Iako ciljevi organizacije mogu biti ograničeni na interese vlasnika, članova, kupaca ili ostalih komponenti, i drugi pojedinci ili grupe mogu imati prava, potraživanja ili posebne interese koje bi trebalo uzeti u obzir. Zajedno, ti pojedinci ili grupe čine organizacijske dionike.

7

Organizacija bi trebala: identificirati svoje dionike; biti svjesna i poštovati interese svojih dionika i odgovoriti na njihovu izraženu zabrinutost; prepoznati interese i prava partnera; prepoznati kako neke zainteresirane strane mogu značajno utjecati na aktivnosti organizacije; procijeniti i uzeti u obzir relativnu sposobnost dionika da surađuju, uključe se i utječu na organizaciju; uzeti u obzir odnos između interesa dionika, sve do širih očekivanja društva i do održivog razvoja, jednako kao i prirode odnosa dionika s organizacijom; razmotriti poglede interesnih skupina na koje može utjecati odluka akonjihova uloga u upravljanju organizacijom nije formalna ili ukoliko organizacije nisu svjesne svog interesa u odlučivanju i aktivnostima organizacije [20].

4.5. Poštivanje pravne države

Princip je: organizacija bi trebala prihvatiti da je poštivanje vladavine prava obavezno. Vladavina zakona odnosi se na prevlasti zakona i, posebno, na ideju da nijedan pojedinac ili organizacija ne stoji iznad zakona i da država također podliježe zakonu. Vladavine zakona u suprotnosti su s proizvoljnom primjenom sile. To je općenito implicitno u vladavini zakona i propisa koji je potrebno nepristrano provoditi u skladu s utvrđenim postupcima. U kontekstu društvene odgovornosti, poštivanje vladavine prava znači da organizacija posluje u skladu sa svim primjenjivim zakonima i propisima. Organizacija bi trebala: zahtijevati pravne propise u svim jurisdikcijama u kojima organizacija djeluje; osigurati da njezin odnos i aktivnosti spadaju u za to namijenjene i relevantne zakonske okvire; ostati informirana o svim zakonskim obvezama [21].

4.6. Poštovanje međunarodnih normi ponašanja

Princip je: organizacija bi trebala poštivati međunarodne norme ponašanja istovremeno se držeći načela poštivanja vladavine prava. U zemljama u kojima zakon ili njegove primjene ne predviđaju minimalnu zaštitu okoliša i socijalne zaštite, organizacija treba nastojati poštivati međunarodne norme ponašanja, a tamo gdje je zakon ili njegova implementacija u značajnom sukobu s međunarodnim normama ponašanja, organizacija treba nastojati poštivati takve norme u najvećoj mogućoj mjeri. U situacijama u kojima je zakon ili njegova implementacija u suprotnosti s međunarodnim normama ponašanja, a u kojima bi nepoštivanje tih normi imalo značajne posljedice, organizacija bi trebala, kao što je ostvarivo i primjereno, pregledati prirodu svojih odnosa i aktivnosti unutar te nadležnosti. Organizacija treba uzeti u obzir legitimne mogućnosti i kanale kako bi pokušala utjecati na relevantne organizacije i tijela za otklanjanje bilo kakvog sukoba, a jednako tako bi organizacija trebala izbjeći biti suučesnik u drugoj organizaciji i u aktivnostima koje nisu u skladu s međunarodnom normom ponašanja [22].

4.7. Poštivanje ljudskih prava

Princip je: organizacija bi trebala poštivati ljudska prava i prepoznati kako njihov značaj tako i univerzalnost.

8

Organizacija treba poštovati i promicati prava iz međunarodne Povelje o ljudskim pravima, prihvatiti njenu univerzalnost i nedjeljivu primjenjivost u svim zemljama, kulturama i situacijama.

5. ISO 26000 i MALI I SREDNJI PODUZETNICI Kriteriji koji određuju male i srednje velike organizacije variraju ovisno o broju zaposlenih, veličini ili financijskim aktivnostima. Međunarodna norma ISO 26000 uključuje i one vrlo male organizacije koje se spominju kao "mikro" organizacije. Integriranje društvene odgovornosti u male i velike poduzetnike može se provoditi kroz praktične, jednostavne, ekonomične i efikasne akcije koje ne trebaju biti složene ili skupe. Mali poduzetnici imaju pliću organizacijsku strukturu i stoga veći potencijal za fleksibilnost i inovativnost, a to predstavlja posebno dobru priliku za društvenu odgovornost. Fleksibilna organizacijska struktura i bliski kontakt s lokalnim zajednicama kao i izniman utjecaj top menadžmenta na aktivnosti organizacije predstavlja plodno tlo za društvenu odgovornost. Organizacija treba riješiti i pratiti utjecaje svojih odluka i aktivnosti na društvo i okoliš na način da uzima u obzir i veličinu organizacije i snagu njenih utjecaja. Smjernice ISO 26000 predstavljaju veliku pomoć u donošenju odluka i aktivnosti kao i u stvaranju prioriteta. Mali i srednji poduzetnici bi trebali: uzeti u obzir da uz adekvatan nivo transparentnosti, interne procedure isključivo ovise

o upravljanju. Izvješćivanje interesnih skupina o svim relevantnim procesima može biti fleksibilno i neformalno dok je to prilično nemoguće za velike gospodarske subjekte,

biti svjesni da pri razmatranju svih sedam ključnih tema i identificiranju relevantnih pitanja treba uzeti u obzir osobni kontekst organizacije priznajući da su sve ključne teme, ali ne i sva pitanja relevantna za svaku organizaciju,

na samom početku biti fokusirani na pitanja i utjecaje koji su od najveće važnosti za održivi razvoj,

zatražiti pomoć od relevantnih državnih institucija, kolektivne organizacije i programe prilagoditi specifičnoj naravi i potrebama malih i srednjih poduzetnika i njihovih interesnih skupina,

kada je to moguće važno je da organizacije djeluju kolektivno zajedno sa sektorskim organizacijama jer za organizacije koje djeluju u istom kontekstu i sektoru ponekad može biti učinkovitije ako se radi kolektivno [23].

Beneficije društvene odgovornosti za male i srednje poduzetnike su neosporne, a bilo bi dobro da druge organizacije s većim kapacitetom i iskustvom u društvenoj odgovornosti mogu razmotriti pružanje podrške malim i srednjim poduzetnicima uključujući i pomaganja u podizanju svijesti o pitanjima društvene odgovornosti i dobre prakse. Prema studiji koju je proveo IISD [24] utvrđuje se da ISO 26000 i društvena odgovornost ima potencijal da bude sveobuhvatan vodič za uvođenje programa za mala i srednja poduzeća. S druge strane rezultati pokazuju kako se samo određeni profil malog i srednjeg poduzetništva može potencijalno pridruži inicijativi - to su oni koji su izvozno orijentirani, umreženi u međunarodne lance opskrbe, proizvodnju proizvoda ili nuđenje usluge koje su povezane s okolišem i društvenom cjelovitošću, kao i oni koji su financirani kroz društveno odgovorne i

9

etičke investitore, a neosporan je i utjecaj vođa pojedinaca koji su svjesni hitnosti i značaja pitanja društvene odgovornosti i održivog razvoja. Provedena studija također pokazuje da praksu društvene odgovornosti treba premjestiti iz kruga oponašanja i približiti je nekoj komponenti koja je temeljena na poslovnoj pronicljivosti. Premještanjem težišta društvene odgovornosti, koje počiva na temeljima velikih poduzetnika, stvoriti će se alternativni alati i modeli i tako pružiti pomoć malim i srednjim poduzećima kako bi se razvile adekvatne strategije koje odgovaraju njihovim tvrtkama. Kreatori politike jednako tako trebaju dizajnirati tržišne instrumente koji će nagrađivati odgovorna poduzeća. Globalan i općenit sadržaj norme daje veću sliku onoga što bi moglo dovesti do društvene odgovornosti za sve organizacije, uključujući mala i srednja poduzeća. Evidentno je da prijedlog standarda nadilazi zahtjeve drugih standarda društvene odgovornosti, a konačna reakcija će biti uočljiva kada norma bude stavljena u funkciju. Prema istom istraživanju provedenom na MSP 89% posto ispitanika ne vidi ISO 26000 kao alat za upravljanje manjim organizacijama. Glavni je razlog za ovu perspektivu što ispitanici smatraju kako ISO 26000 sagledava široki spektar, a tek implicitno služi kao resurs u operativnim izazovima. Odabrani profil malih i srednjih poduzeća potencijalnih korisnika standarda su: oni koji izvoze u Europu i Sjevernu Ameriku, oni koji djeluju u okviru međunarodnog dobavnog lanca, oni poduzetnici čiji proizvodi/usluge imaju ekološki i socijalni integritet, oni koji su financirani od strane društveno odgovornog i etičkog investitora kao i oni poduzetnici čiji čelni ljudi cijene okoliš i društvo prilika i rizika gledajući s makroekonomse razine [25]. Kao što je objašnjeno ranije, mala i srednja poduzeća na svojim operativnim strukturama ne zahtijevaju službeno izvješće o odgovornosti i upravo u tome leži generalno relativno slab interes MSP za cjelokupnu tematiku.

6. KOMPLEMENTARNOST NORME ISO 26000 SA NORMAMA SA 8000, ISO 14001 I OHSAS 18001

Pri izdavanju novih normi Međunarodna organizacija za standardizaciju vodi računa o njihovoj komplementarnosti i mogućnostima izgradnje integriranog sustava upravljanja. Stoga se nova izdanja normi ISO 14001 i OHSAS 18001 podudaraju u velikom broju zahtjeva, a norma ISO 26000 lakše se primjenjuje u organizacijama koje su već implementirale prethodna dva standarda. Nadalje, norma SA 8000 se u velikom broju zahtjeva podudara sa normom ISO 26000, razlika je u tome što SA 8000 ne daje jasne upute o zaštiti okoliša, angažmanu organizacije u zajednici i njenom utjecaju na razvoj, te o pitanjima vezanim uz klijente tj. kupce organizacije. Norma ISO 26000 razlikuje se od ostalih normi iz tablice 1 jer ona nije certifikacijska norma, već samo daje smjernice za izgradnju društvene odgovornosti. Usporedbom sa normom ISO 14001 vidimo da postoji podudaranje u dijelu upravljanja organizacijom, utjecaja organizacije na okoliš, uputama za komunikaciju, nadzor, mjerenje i poboljšanje. Norma ISO 14001 samo se djelomično podudara sa smjernicama ISO 26000 za identifikaciju dionika i njihovu uključenost. Naime, u normi se traži da se prepoznaju svi aspekti utjecaja na okoliš, te da se u politiku upravljanja okolišem uključe potrebe i zahtjevi zainteresiranih strana, dok se u smjernicama ISO 26000 traži uključenost dionika i uspostava dijaloga. Norma OHSAS 18001 podudara se sa smjernicama za SR u području upravljanja organizacijom, radne prakse, komunikacije, nadzora, mjerenja i poboljšanja. Djelomično podudaranje OHSAS 18001 i ISO 26000 postoji u poglavljima; ljudska prava, poštena poslovna praksa, angažman u zajednici i razvoj, te identifikacija dionika i njihova uključenost. U svim ovim dijelovima smjernice norme za SR su zahtjevnije. Uvažavajući prethodno navedeno, možemo zaključiti da norma

10

ISO 26000 daje šire smjernice od normi SA 8000, ISO 14001 i OHSAS 18001, ali su svi standardi komplementarni i moguća je njihova integracija. Tablica 2: Usporedba elemenata norme ISO 26000 [26] sa normama SA 8000 [27], ISO 14001 [28] i OHSAS 18001[29] ISO 26000

SA 8000

ISO 14001

OHSAS 18001

Ključne teme/pitanja 6.2 Upravljanje organizacijom X X X 6.3 Ljudska prava X Djelomično 6.4 Radna praksa X X 6.5 Okoliš X 6.6 Poštena poslovna praksa X Djelomično 6.7 Klijenti/ Kupci 6.8. Angažman u zajednici i razvoj Djelomično Upute za uvođenje društvene odgovornosti 5.2 Prepoznavanje društvene odgovornosti X 5.3 Identifikacija dionika i njihova uključenost

X Djelomično Djelomično

7.2 Odnos organizacijskih karakteristika i društvene odgovornosti

7.3 Razumijevanje uloge i značenja društvene odgovornosti organizacije

X

7.4 Integriranje društvene odgovornosti u organizaciju

X

7.5 Komunikacija X X X 7.6 Poboljšanje ugleda zbog društvene odgovornosti

X

7.7 Nadzor, mjerenje i poboljšanje X X X

7. ZAKLJUČAK Održivo poslovanje iziskuje poslovanje na društveno odgovoran način bez ugrožavanja okoline jer isporuka proizvoda i usluga koji zadovoljavaju kupce više nije dovoljna. Zahtjevi za takvim poslovanjem dolaze od stane kupaca, potrošača, vlasti, udruga i široke javnosti. Ideja norme je objedinjavanje svih postojećih pojedinačnih programa i inicijativa o društvenoj odgovornosti. ISO ima stručno znanje u razvoju usklađenih međunarodnih sporazuma na temelju konsenzusa na dvjema razinama: među glavnim kategorijama dionika te među državama, stoga je osnovni zadatak norme mijenjanje globalnog shvaćanja o tome što je društvena odgovornost i što organizacije trebaju činiti da bi poslovale na društveno odgovoran način. Upute u normi ISO 26000 nadovezivat će se na najbolju praksu razvijenu postojećim inicijativama javnog i privatnog sektora u svezi s društvenom odgovornošću, s druge strane biti će nadopunjavane u skladu s odgovarajućim deklaracijama i konvencijama Organizacije ujedinjenih naroda i organizacija u njezinu sastavu, u prvome redu Međunarodne organizacije rada (ILO-International Labour Organisation), s kojom je ISO potpisao memorandum o razumijevanju kako bi se osigurala sukladnost s normama ILO-a u vezi s radom. Vrijednost

11

međunarodnog branda ISO će igrati važnu ulogu u programu rada unapređivanja društvene odgovornosti. Obzirom na konzultacije koje su obavljene uključujući i one koje se obavljaju s nacionalnim komorama, sve ukazuju na to da će ISO 26000 dodati legitimitet društvenoj odgovornosti kao i dati doprinos njezinom priznanju u kontekstu trgovačkog i strateškog razvoja globalnog značaja. ISO 26000 s oplemenjenom prezentacijom ima veliki potencijal i može poslužiti kao sveobuhvatni uvod u koncept društvene odgovornosti. Jednostavan i razumljiv jezik prijedloga norme će poslužiti kao koristan alat za stvaranje ili jačanje društvene odgovornosti. Norme su važan alat u definiranju i izravnavanju uvjeta za pravedniju trgovinu i razvoj. No, baš kao što pružaju poticaje za odgovorno poduzeće, one također mogu predstavljati prepreku trgovini, posebno gledajući s aspekta malih i srednjih poduzetnika u industrijaliziranim zemljama kojima može manjkati sredstava za njihovo pridržavanje. Dobavljači, koji nisu u stanju pridržavati se ekoloških i socijalnih specifikacija kao niti prilagoditi se just-in-time rasporedu i smanjenju troškova proizvodnje ostaju pasivni tržišni akteri. Standardi, a posebno ISO 26000, također trebaju biti prilagodljivi u pogledu njihove primjene na socijalnu i ekološku stvarnost industrijaliziranih zemalja. Pitanja društvene odgovornosti ne možemo univerzalno tumačiti, no koliko god radimo na očuvanju i poboljšanju radnih standarda, moramo to učiniti na način koji promovira fleksibilnu i dinamičnu radnu snagu i iznaći nove načine usvajanja novih vještina i unaprjeđenja postojećih. LITERATURA [1] Crowther, D., Aras, G.: Corporate Social Responsability, Ventus Publishing, 2008 (dostupno na: http://bookboon.com/uk/student/organization/defining-corporate-social-responsability), p. 83 [2] Lazibat, T.: Upravljanje kvalitetom, Znanstvena knjiga, Zagreb, 2009, p. 383 [3] Crowther, D., Aras, G.: op.cit., p. 41 [4] Crowther, D., Aras, G.: op.cit., p. 43 [5] Prema Crowther & Aras (2008) organizacijska kultura predstavlja odnos između organizacije i njenih internih dionika, poglavito zaposlenika, kao i sve aspekte tog odnosa. [6] Crowther, D., Aras, G.: op.cit., p. 62 [7] Goetsch, D.L., Stanley, B.D.: Quality management for Organizational Excellence, Introduction to Total Quality, 6th ed., Pearson, New Jersey, 2010, p. 91 [8] Crowther, D., Aras, G.: op.cit., p. 11 [9] Aras, G., Crowther, D.: Global Perspectives on Corporate Governance and CSR, Gower Publishing Ltd, Farnham, 2009, p. 25 [10] Albareda, L.: Corporate Responsability: from self-regulation to co-regulation, Corporate Governance, Vol.8, No. 4 (2008), p. 430-439 [11] Crowther, D., Aras, G.: op.cit., p. 114 [12] Aras, G., Crowther, D.: The Durable Corporation: Strategies for Sustainable Development, Grower Publishing Ltd., Farnham, 2009, p.171 [13] Prema: www.iso.com/sr (pristup: 11.03.2010) [14] Castha, P., Balzarova, M.A.: ISO 26000 and supply Safety chains – On the diffusion oft he social responsability standard, International Journal of Production Economics, 111 (2008), p. 274-286 [15] DRAFT INTERNATIONAL STANDARD ISO/DIS 26000, ISO/TMB/WG SR N 172, International Organization for Standardization, 2009, str. Vii [16] ISO/DIS 26000 op.cit. p. ix [17] ISO/DIS 26000 op.cit. p.10-14 [18] ISO/DIS 26000 op.cit. p. 11 [19] ISO/DIS 26000 op.cit. p. 11-12 [20] ISO/DIS 26000 op.cit. p. 12 [21] ISO/DIS 26000 op.cit. p. 13 [22] ISO/DIS 26000 op.cit. p. 13 [23] ISO/DIS 26000 op.cit. p. 8 - 9

12

[24] Oshani Perera: How Material is ISO 26000 Social Responsibility to Small and Medium-sized Enterprises (SMEs), September 2008, International Institute for Sustainable Development (IISD), dostupno na http://www.iisd.org/pdf/2008/how_material_iso_26000.pdf [25] Oshani Perera: op.cit. p.16 [26] ISO/DIS 26000 Guidance on social responsability, International Organization for Standardization, 2009 [27] SA 8000:2008 Social Accountability, Social Accountability International, 2008 [28] ISO 14001:2004 Environmental Management Systems, International Organization for Standardization, 2004 [29] OHSAS 18001:2007 Occupational Health and Management System, British Standard Institution, 2008

ISO 26000 SR – SOCIAL RESPONSIBILITY

Summary Based on the principles of sustainable development, social responsibility is becoming a priority issue for discussion within the company and among its stakeholders. It is an effort to contribute, together with employees and the local and global communities, to sustainable economic development in order to achieve the target of improving the quality of life. Therefore, the International Organization for Standardization (ISO) has developed the ISO 26000, guidelines for social responsibility. This paper gives an overview of the basic guidelines of ISO 26000, including the seven principles of social responsibility, and special attention is given to opportunities for improving the operation of small and medium enterprises arising from the implementation of the guidelines. The paper details the benefits that arise from the implementation of the standard both within the organization and globally, and how it complements the SA8000, ISO 14001:2004 and OHSAS 18001 standards. The task of this standard is to become a tool that will help organizations to proceed from good intentions to good practice, thus ensuring coordinated, globally-relevant guidelines, based on international consensus, so as to encourage the application of best practice of social responsibility worldwide.

Keywords: sustainable development, social responsibility, small and medium entrepreneurs (SMEs), ISO 26000.