25

"Ispod crte", Srđan V. Tešin

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Elektronsko izdanje knjige "Ispod crte" Srđana V. Tešina, koje objavljuje Književna radionica Rašić

Citation preview

Page 1: "Ispod crte", Srđan V. Tešin
Page 2: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

Književna radionicaRašić

Page 3: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

© Srđan V. Tešin© Književna radionica Rašić

Urednik izdanjaIvan Radosavljević

Page 4: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

Srđan V. Tešin

Ispod crte

Beograd2015.

Page 5: "Ispod crte", Srđan V. Tešin
Page 6: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

5

Mojoj majci Milici

Page 7: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

Based on true stories and real people; names, locations and events

have been changed.

8

Page 8: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

TULUMBE I SMRT

– Zašto pa mi?– Šta smo skrivili?– Hvata me muka!– Od gurmanluka!

Marina Cvetajeva, Pacolovac

Sanjam kako neki brkati muškarac sličan Burdušu naskače na moju Milku kao vepar. Kako od njihovog dahtanja nisam mogao da zaspim, naposletku sam ustao iz kreveta i besno povukao jorgan otkrivajući Burdušova dlakava leđa. Ako si mi uzeo ženu, nema veze, ali jorgan ti ne dam!

Prebacio sam zavežljaj sa posteljinom preko leđa i bosonog se odgegao u kuhinju. Postavio sam dve stolice jednu uz drugu, raširio čaršav, rastresao jastuk i legao pokrivši se preko glave. Nije prošlo mnogo, kad u kuhinju uđe Milenko i, kao da me nema, poče bučno da vršlja po frižideru. Prepao se kad sam pod jorganom počeo da psujem. Zatvaraj, smrznuše mi se noge.

Skočio sam sa kreveta kad je Milenko iz mog sna tresnuo vratima. Još bunovan od naglog buđenja, rukom sam u polumraku opipavao

7

Page 9: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

Milkinu stranu kreveta. Tražio sam je ispod jorgan-planine koju sam napravio tokom košmara. Kao i svakog jutra, ustala je pre mene. Dok se ja još vučem po kući u pidžami češkajući stražnjicu, ona upravo sad sa redakcijskog sastanka, ispijajući na brzinu prvu kafu, kreće na novinarski zadatak na koji ju je poslao mrzovoljni urednik Buda. Iako se ranije nije dešavalo da se probudim umoran, prestrašen i bolno hladnih nogu, uveren sam u to da se ni ovaj dan neće razlikovati ni po čemu drugom od prethodnih. Milkinoj i mojoj uhodanoj svakodnevici čak ni brkati Burduš nije mogao ništa.

***

Milka se u nekoliko koraka našla na ulici. Kao da ju je neko jurio, strčala je niz stepenište zgrade u kojoj se nalazila redakcija Banatskog žurnala. Uradila je za danas sve što je Buda tražio od nje. Napisala je tekst o čoveku koji je golim rukama lovio pacove i od toga napravio unosan posao. Provela je celo prepodne u društvu pacolovca koji ju je ponosno vodao po podrumima, šupama i kokošinjcima demonstrirajući svoju neobičnu lovačku veštinu. Kao hipnotisani, pacovi bi izlazili iz skrovišta čim bi pacolovac pred njih

8

Page 10: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

bacio mamac pripremljen od kukuruznog brašna i aleve paprike. Za kratko vreme, u jutanom džaku našlo se desetak mrtvih glodara. Dok je pacolovac tamanio gamad, Milka je sve vreme obletala oko njega, fotografisala ga iz raznih uglova i snimala diktafonom. Kad je napravila dovoljno snimaka i saznala od lovca sve što ju je zanimalo, zahvalila mu je i otišla zadovoljna. Reportažu je veoma lako napisala, činilo joj se da je čak i urednik Buda bio njome oduševljen iako tako nešto ne bi priznao ni da mu od toga zavisi život.

– Ne bi ti bila ti kad ne bi udarala toliko zareza. Nosi to na lekturu. Slobodna si za danas.

Milka je odlučila da prvo svrati do „Vinskog podruma“, a potom i do poslastičarnice „Udarnik“ iako joj se nisu nalazili na putu do radničkog naselja Mars i stana u kojem je odskora živela sa Mikijem. Želela je da ga iznenadi. Bila je, bez ikak vog stvarnog razloga, previše ćudljiva u posled nje vreme. Kupila je dve buteljke crnog vina i produžila do poslastičarnice. Teškom mukom je otvo rila metalna vrata, udarivši u njih kesom sa flašama. Prišla je frižideru sa sladoledom i slegnula ramenima kada je videla da je prazan. Pomerila se ka vitrini sa kolačima iza koje je, okrenuta leđima, čučala prodavačica i brisala zidno ogledalo. Milka je prstenom pokucala u mermerni pult.

9

Page 11: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

– Da l’ imate tulumbe? Devojka je, preko ramena, pogledala u nju

poluotvorenih usta, a onda lagano ustala, bacila krpu na pod i uplašeno se odmaknula u stranu.

– Gazda! Gazda! Istog momenta, iz vrata, sakrivenih zavesom

od šarenih plastičnih traka, istrčao je krupan muškarac, nauljene crne kose i doteran kao da se sprema za ženidbu.

– Šta je... Iznenadio se kad je ugledao Milku. – Pa ja sam samo htela tulumbe... Sva u čudu, krenula je ka izlazu iz poslasti­

čarnice. – Tulumbe? E pa više ih nema. Sve smo ih

prodali. A i da ih ima, za tebe ih ne bi bilo! Drž’ je, Danilka, sunce li joj žarko!

Iako se dvaput saplela, ipak je stigla do ulaznih vrata pre Milke. Smeškala se pakosno dok je okretala ključ u bravi.

– Čekajte... Šta hoćete od mene? Ne prilazi! Dohvatila je oborenu plastičnu stolicu i isturi­

la je ispred sebe poput cirkuske krotiteljke lavova. – Ne diraj mi inventar, udaviću te golim

rukama! Muškarac joj je energično prišao, uhvatio

stolicu za noge i počeo da je cima levo­desno. Mil­

10

Page 12: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

ka se, onako koščata i žilava, borila iz sve snage, sve dok joj prodavačica nije zašla iza leđa i obujmila je rukama oko grudi. Milka je pokušavala da je udari glavom, ali je devojka vešto izbegavala udarce. Naposletku su je savladali i odvukli u pomoćnu prostoriju. Poseli su je u stolicu, vezavši joj prethodno ruke i noge lepljivom trakom.

– Danilka, okreni tablu na „zatvoreno“. Milka nije bila kukavica, ali su krupne suze

počele da joj teku same od sebe. Mislila je na Mikija, na brata Milenka, na urednika Budu, čak i na pacolovca. Defilovali su pred njenim očima jedan za drugim. U magnovenju joj se učinilo da joj poručuju kako živa neće uteći ovim teroristima koji su se krili iza maski nevinih poslastičara. Stresla se od te pomisli. Zažmurila je, izbrojala do deset, podigla glavu i, pribravši se, iznenada pljunula u lice muškarca koji je čučao na metar od njenih nogu i preturao joj po tašni.

– Šta gledaš, daj salvet da se obrišem!Kao kakav islednik, muškarac je primakao

niski sto i dve stolice i seo naspram vezane Milke. – Sedi i ti, Danilka. Devojka ga je bespogovorno poslušala. – Evo, ovako stoje stvari. Ti misliš da ti se

ovo slučajno događa i da smo Danilka i ja nekak vi manijaci...

11

Page 13: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

Dok je govorio, muškarac je skidao sako, za­vrtao rukave na košulji i popuštao mašnu.

– Sve ću natenane da ti objasnim, pre nego što te propustim kroz šake...

Pitala se kako je moguće da prvi put vidi ove dve osobe. Nije, doduše, odavno svraćala u „Udar­nik“, ali je poznavala vlasnika Stoleta. Štaviše, njena prva pomisao na detinjstvo bila je škripa njegovog bicikla i zvuk zvonceta kojim je na-javljivao prolazak kroz ulicu. Iz metalnog kontejnera okačenog o guvernal Stole je kašikom vadio kugle sladoleda. Ponekad bi umesto novca uzimao i kokošija jaja. Jedno jaje za jednu kuglu sladoleda. Milka je i danas pamtila ukus sladoleda od vanile.

– Gde je Stole? Polomiće vam ruke i noge ako vas uhvati!

Muškarac se nervozno počešao po čelu. – Stole je umro prošle nedelje.Počeo je da govori kao navijen. Objašnjavao

je Milki kako su njegov otac Gavra i njegov najbolji drug Stole odrastali zajedno u siromašnim godinama nakon Drugog svetskog rata. Tokom osmoljetke išli su u isti razred i čak sedeli u istoj klupi. Bili su jaki vrlodobraši, zapaženi sportisti i omladinci za primer. Isticali su se u Omladinskim radnim brigadama tokom gradnje autoputa

12

Page 14: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

„Bratstvo­jedinstvo“ i zasluženo dobili udarničke značke. U armiju su otišli nakon svršene gimnazije. Uzimali su vikende da bi se posećivali u Zidanom Mostu i Đevđeliji. Po povratku iz JNA, Stole je rešio da otvori gradsku poslastičarnicu. U Đevđeliji je od jednog starog poslastičara, koji je igrom slučaja radio kao civilno lice u kasarni, naučio da pravi sladoled, sutlijaš, tulumbe, baklave, šampite i krempite. Gavra je otišao na studije i nije se proslavio, brzo ga je napustila želja da se bavi pravom, a jedino dobro koje je doneo iz Beograda bio je njegov sin Cane. Kako to već biva, površna ljubavna veza u koju se upustio sa Olgom, koleginicom sa grupe, završila se neželjenom trudnoćom. Meseci provedeni u ilegali studentskog doma na Karaburmi za oboje su bili više nego mučni. Ubrzo nakon porođaja, Olga je, izgubivši se netragom bez oproštajne poruke i objašnjenja, napustila Caneta i Gavru, koji se vratio u rodni grad i našao zaposlenje kao matičar u opštini. Brigu o Canetu Gavra je podelio sa Stoletom. Od tog doba, svakog jutra bez izuzetka u „Udarniku“ bi, gotovo ritualno, ispijali prvu kafu. Milka je tako, uz mnoštvo kojekak vih živopisnih pojedinosti, saznala da se Stole nije ženio, ali da je ipak imao sina – Gavrinog.

– Mene su tulumbe othranile.

13

Page 15: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

Milki su porodični i prijateljski odnosi između Stoleta, Gavre i Caneta sada bili jasniji, ali se i dalje pitala kakve veze ima ona sa svima njima.

– I šta sad? Šta ja radim ovde? – Milka se prodrala iz sveg glasa.

– Kako šta radiš? Cane je lupio šakom o sto. – Da li si ti napisala priču „Tulumbe i smrt“

koja je izašla prošle nedelje u Banatskom žurnalu? Nego šta si! Da li ti u toj priči, koju si, odmah da ti kažem, ukrala Singeru... – Milka je na te Canetove reči prevrnula očima – ...kažeš kako je u nekom selu radio poslastičar kome su se svi podsmevali i kome su stalno pravili nekakve bolesne zvrčke? Kažeš. Je l’ kažeš i to da su se, nakon dosta godina, seljani ipak prizvali pameti pa su odlučili da se izvine poslastičaru koga su dotle svakodnevno mučili? Kažeš. A je l’ kažeš da je poslastičar, kad su mu se seljani javno izvinili, rekao: „E pa dobro, onda ni ja vama više neću da pišam u testo za tulumbe“. Kažeš.

Cane je raširio ruke kao da je otkrio nekak vu veliku misteriju.

– Je l’ ti sad jasno zašto si ovde? Ti tvrdiš da je Stole zapišavao tulumbe? Kao, slučajno je umro iste nedelje kad si objavila priču u kojoj su besni

14

Page 16: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

seljani ubili poslastičara? Kakvog čoveka si ti našla da ocrniš? Naučiću ja tebe pameti. Danilka, spremaj materijal.

Milka je počela histerično da se smeje. – Zbog priče sam ovde? Da l’ si ti normalan?

Pa sve je lažno i izmišljeno u njoj. Kakav crni Stole, šta ti fali?

Cane je odskočio sa stolice. Prišao joj je i gurnuo joj pesnicu pod nos.

– Nemoj da lažeš! Bolje ti je da ćutiš. Ni reč više ili ćeš dobiti po nosu.

Dok je Cane preturao po plakaru, tražeći radno odelo, Danilka je pred Milku donosila kese sa brašnom i šećerom, kutiju sa jajima, metalne i plastične posude različitih veličina, flaše, šerpe, varjače i druge poslastičarske rekvizite. Cane se presvlačio iza paravana, pedantno slažući odeću na ofinger. Obuo je bele drvene klompe, a svoje lakovane cipele složio je ispod hoklice. Za to vreme, Danilka je sa Milkinih ruku skidala lepljivu traku. Kad bi povukla malo jače, Milka bi jauknula i opsovala kroz zube. Danilka se nije obazirala na to već je, prethodno proverivši gde se nalazi Cane, u pola glasa počela sa pričom.

– Dobar je on, veruj mi. Pogodila ga je Stoletova smrt. A i ti si baš morala da napišeš tu glupu priču. Još su ti i sliku objavili u novinama.

15

Page 17: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

Znaš li ti šta je Burduš... Cane, da kažem... danas planirao da uradi i zašto se tako doterao? Sa znao je gde živiš. Samo da si ga čula šta je smis lio. Sva se naježim kad pomislim na to. I kao nekim čudom – ti dođeš u poslastičarnicu, pravo njemu pred noge. Sad, biće šta će biti...

Cane je u belom mantilu stao ispred Milke. Danilka mu je prišla i poljubila ga u obraz.

– Gazda Cane, doktor za tulumbe. Milka se obema rukama uhvatila za glavu i

po čela da kuka. Cane je mangupski namignuo Da­nilki. Ona se kao po komandi okrenula, otišla do police, skinula rešo sa dve ringle, postavila ga ispred Milke, razvukla produžni kabl i uštekala ga u struju. Zadovoljno je trljao rukama gledajući u Milku.

– Zavrni rukave pa da počnemo. Sipaj u ovu manju šerpu pola litre vode i dodaj kilogram kris-tal šećera. Hajde, šta bleneš?

Milka je dohvatila flašu sa vodom, odlila pola litre u plavu olupanu kalajisanu šerpu sa belim tufnama i istresla u nju šećer. Cane je presekao limun i pružio joj jednu polovinu.

– Iscedi ga... Danilka, daj cediljku... i sok ubaci u šerpu. Uključi rešo. Imaš li sat? Koliko ima? Pazi da se krčka ciglo deset minuta.

Cane je podigao jednu dublju šerpu.

16

Page 18: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

– E, sad... ovde sipaj ostatak iz flaše, tako... Dodaj trideset grama maslaca i prstohvat soli. Prstohvat, a ne šaku, kažem! Stavi šerpu na ovu drugu ringlu i čekaj da provri.

Danilka ih je posmatrala napućenih usana i prekrštenih ruku.

– Gazda Cane, je l’ smem da zapalim cigaretu?

Ovaj ju je besno pogledao. – Svašta od tebe! Ne može, sto puta sam ti

rekao. Hoćeš li... Hajde, pokaži Milki šta ti je cigareta napravila od života, hajde, što se stidiš?

Danilka je nevoljno koraknula unazad i, okre nuvši im leđa, stala da skuplja crnu dugu kosu i vezuje je u rep. Otkopčala je kaiš, potom i šlic, a široke farmerke su joj skliznule sa mršavih no gu do kolena. Zabola je palčeve u gaćice i spustila ih. Cane je uperio prst ispod Danilkine nad guzne tribal tetovaže, tik iznad trtične kosti.

– Je l’ vidiš ove ružne pečate? To su ti ožiljci od žara cigarete. Jedan, dva, tri, četiri, pet. Dobro je, mala, navuci gaće.

Danilka kao da nije čula Caneta, još uvek je stajala natrćena i poluspuštenih gaćica. Tek kad ju je šljapnuo po guzici, ona se trgnula i upristojila.

– Ako je prošlo deset minuta – skidaj sirup sa ringle. Ne tu šerpu, onu plavu. Prespi u ovu duboku tacnu i ostavi je tu sa strane. Pazi da se ne ispečeš...

17

Page 19: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

Podrhtavale su joj ruke, nije bila vična kuva­nju, ali je učinila ono što je Cane zahtevao od nje.

Danilka je pomerila stolicu i sela pored Milke. Pridržavala joj je šerpu dok je ova nespretno sipala brašno i mešala drvenom varjačom.

– Ona nije odavde, je l’ znaš?Sve se u njihovim isprepletenim životima,

izgleda, odigralo baš tako samo zato što je Cane bio loš student književnosti pa je više vremena provodio po kafanama nego na predavanjima.

– Lepo sam govorio Gavri da hoću da budem poslastičar, da radim sa Stoletom, ali ne, on zapeo za studije... I eto mu sad...

Istine radi, Cane je uz Stoleta usavršio posla-stičarski zanat do te mere da je umeo da napravi sočnije tulumbe od majstorovih. Štaviše, uveo je i dva specijaliteta. Jedino si u „Udarniku“ mogao da popiješ sportsku limunadu i pojedeš sportski sutlijaš, tačnije, limunadu sa ubačenom kug lom sladoleda i sutlijaš sa tulumbom odozgo. Beogradski poslastičari su ga s nevericom gledali kada bi od njih tražio sportske poslastice. Bilo bi suviše prosto reći da se odao piću zbog toga što nije mogao da postane prva majstorska ruka „Udarnika“. Očeva se ne poriče.

Tako je jednom prilikom zanoćio u nekak voj periferijskoj kafani u Kotežu. Konobarica nije

18

Page 20: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

primetila da je pijan zaspao u klozetu. Probudila ga je strašna vriska, prosto je zamro od straha. Na jedvite jade se digao sa klozetske školjke. Ušao je u salu i za šankom ugledao trojicu mladića nagnutih nad konobaričinim poluobnaženim telom. Ona se, ležeći na stomaku, vrpoljila i vrištala, ali dvojica momaka su je čvrsto držali za ruke i noge, dok joj je treći gasio cigaretu na stražnjici. Cane se neprimetno vratio u klozet, dohva tio četku sa drvenim držaljem i istrčao pomahnitalo. Onog sa cigaretom je tako jako odalamio po glavi da se nosem zabio pravo u konobaričinu guzicu. Gledajući ga prestrašeno, druga dvojica su pustili devojku i potrčali prema vratima. Jednog od njih je tresnuo držaljem po leđima, drugog tek okrznuo po nozi, ali su ipak obojica uspela da nestanu u mrklom mraku. Vrativši se u kafanu imao je šta da vidi. Konobarica je sedela na leđima oborenog siledžije i besomučno ga udarala pivskom flašom po glavi. „Nemoj, bog te tvoj, ubićeš ga! Još ćemo da robijamo zbog budale!“ Jedva ju je skinuo sa mladića raskrvavljene lobanje. „Hajde, idemo...“ Ona mu se okačila oko vrata i jecajući spustila glavu na njegove široke grudi. Nije imao srca da je ostavi u tom brlogu od kafane. „Hoćeš li sa mnom? Hoćeš li da radiš u mojoj poslastičarnici?“ I evo ih danas

19

Page 21: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

ovde. Cane je nasledio Stoletovu radnju. Posla-stičar je, još dok je Cane bio golobradi dečkić, odlučio da mu je prepiše jer je, bolje od Gavre, predvideo kakva će sudbina čekati njegovog posinka.

– Da nisam napustio studije književnosti, sad moj Gavra ne bi imao gde da ispija kafu za kafom, prvu za sebe, drugu za Stoleta.

Zato se onomad i zapio u Kotežu, slavio je kraj jednog i početak drugog života.

– Da li se odvaja testo od posude? Milka je promešala varjačom po šerpi. – Skidaj onda šerpekanju sa ringle i čekaj da

se ohladi. Kapnuo je malo sirupa na nokat, provera­

vajući da li je dovoljno gust.– Tako... Prišao je Danilki i pogladio je po kosi. – Kakva bi to bila reportaža. Iako je to Milka promrmljala nekako više za

sebe, ipak je bilo dovoljno glasno da je novopečeni poslastičari čuju. Izlupala je potom, kako joj je Danilka rekla, tri kokošija jajeta u posudu sa testom i počela da meša.

– Šta? To o siledžijama? Pa o njima možeš da pišeš kad hoćeš. Eto, pre nego što će umreti od kapi, Stoleta je napala grupa ovdašnjih huligana.

20

Page 22: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

Predvodio ih je ludi Danijel, unuk onog Lacike slovoslagača... Ma znaš čoveka, sto posto...

Milka se zainteresovala za priču. – Odmah s vrata su počeli da se dernjaju.

Stole ih je u početku ignorisao, a onda im je, kad mu je dozlogrdilo, rukom pokazao vrata i rekao da se tornjaju iz njegove poslastičarnice. Taj Lacikin unuk mu se uneo u lice. Kaže: „Šta si ti, Stole? Makedonac? Ima sve vas koloniste i izbeg lice da proteramo iz grada.“ Pao je na kolena kad ga je Stole iznebuha klepio punom šakom. A moj Gavra skoči pred ostale bitange, zauzme gard i podvikne: „Tutanj, da vam ne bih rebra polomio!“ A ovi, usrani ko grlice, pobegoše kud koji. Stole ti je bio legenda.

Cane je zastao. Sa podigutim kažiprstom planirao je sledeći kulinarski potez.

– Sipaj ulje u ovu... ne, bolje u ovu šerpu i stavi je na ringlu.

Uzeo je turski špric, podesio zvezdasti kalup i dodao ga Milki. Objašnjavao joj je gestikulirajući šta treba da radi. Milka je sipala testo u špric i, istiskujući ga, pravila male komade sirovih tulumbi koje je odvajala vlažnom rukom.

– Pazi samo da ulje ne bude prejako zagrejano.

21

Page 23: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

Milka je spuštala komad po komad u šerpu i okretala ih rupičastom kašikom.

– Prave tulumbe moraju da imaju oštre rubove.

Vadila bi ih kad bi poprimile zlatnu boju i ređala na kuhinjske ubruse koje je pripremila Danilka.

– Tako, da upiju suvišnu masnoću. Cane je, poput profesora, nadgledao ceo

proces. – Sad ih sa ubrusa prebaci u onu duboku

tacnu i okreni ih koji put da upiju sirup sa svih strana. To je to – gotovo.

Danilka je pospremila sto i odnela tulumbe do otvorenog labrnjeg prozora da se ohlade, a zatim oprala posuđe i kuhinjski pribor. Cane je seo pored Milke. Potapšao ju je po ramenu. Ona se nasmešila.

– Je l’ smem? Rukom je pokazala na kesu sa vinom. Cane je

slegnuo ramenima. – Oho, Stokholmski sindrom je proradio...

Danilka, donesi tri čaše.U tišini su pili vino. Već je počelo da se

smrkava kad su popili i poslednju kap iz druge

22

Page 24: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

flaše. Postepeno, mrak je u potpunosti zavladao prostorijom. Danilka je donela svećnjak, kresnula ši bicu i upalila ukrasne sveće.

– Neće nikome da naškodi malo romantike.Tanki plameni jezičci osvetljavali su im lica.

Milka se zagledala u otmičareve čekinjaste obrve i ispupčene jagodične kosti.

– Zašto ga zoveš Burduš kad nimalo ne liče? Cane je Danilku streljao pijanim pogledom. – Je l’ sam ja tebi rekao da me više ne nazivaš

tim imenom? Ona ga je gledala umiljato. – Ali Cane, ti imaš dobru dušu, baš kao

Burduš. Na te reči Milka je počela grohotom da se

smeje i udara rukom o sto. – Joj, upiškiću se! Cane je počeo da histeriše. – A tebi je to smešno? Ti misliš da si dobro

prošla? Čekaj, još nije gotovo. Prvu lekciju si savla dala, sad ide druga. Danilka, donesi tulumbe. Kako stoji u tvojoj priči... Seljani su mrzeli poslastičara, ali su voleli njegove tulumbe...

Danilka je ispred Milke stavila oval sa tulumbama, potom je iz fioke izvadila desertnu ka­šičicu i gurnula joj je u ruku.

– Jedi!

23

Page 25: "Ispod crte", Srđan V. Tešin

Milka je, misleći da je šala u pitanju, stala da se krevelji i imitira Caneta. Počela je da jede tek kad joj je ovaj pripretio stisnutom pesnicom.

– Ukusne su, nema šta. Milka je pojela jednu tulumbu i odložila

kašičicu. – Jedi! Cane se ponovo prodrao, dohvatio je za kosu

i nabio joj glavu u tulumbe. Dok su joj se suze i šećerni sirup slivali niz lice, Milka je prosto gutala tulumbu za tulumbom. Potrajalo je dok nije pojela i poslednju. Naposletku je ubacila kašičicu u prazan oval. Šakom je čvrsto pritis kala usta.

– Odveži je. Nemoj ovde da mi povrati.Odmahivao je rukom.– Sledeći put kad budeš sela da pišeš priču

obrati pažnju na glavnog junaka. Zar si mislila, gusko, da će tvoje opanjkavanje poštenog čoveka proći nekažnjeno? Sva sreća pa nam niko nije razbio izlog ciglom zbog tebe. Sad kad si se uverila u to da mi ne pišamo u testo za tulumbe, marš iz moje poslastičarnice!

Cane je teatralno ustao od stola, otišao do paravana i počeo da se presvlači. Danilka je skinula lepljivu traku sa Milkinih nogu. Pomogla joj je da se uspravi, dodala joj torbu, otpratila do ulaznih vrata poslastičarnice, otključala bravu i izgurala je na ulicu.

24