Europska komisija

Europska komisijaIspri�at �u vam tajnuo okolišu Luksemburg: Ured za službene publikacije Europskih zajednica 2003 — 20 str. — 16,2 x 22,9 cmISBN 92-894-3866-5

Objavljeno na svim službenim jezicima Europske unije:danski, engleski, finski, francuski, grčki, nizozemski, njemački, portugalski, španjolski i švedski, talijanski.

Europska komisijaOpća uprava za okolišOpća uprava za tisak i informiranje - PublikacijeB-1049 Brussel/Bruxelles

Tekst: Benoît CoppéeIlustracije: Nicolas Viot

Tekst je dovršen u kolovozu 2002. godine

Više informacija o politici zaštite okoliša možete pronaći na internetskoj stranici Opće uprave za okoliš na poslužitelju Europa: http://europa.eu/comm/environment

Luksemburg: Ured za službene publikacije Europskih zajednica, 2003.

© Europske zajednice, 2003.Umnožavanje je dopušteno ukoliko je naveden izvor.

Prijevod i tisak: Delegacija Europske komisije u Republici Hrvatskoj, 2006.

1

Lisica Lila odmarala se izvan svojega brloga na odlagali�tu sme�a Merlina grada. Bilo je rano jutro i sunce je sjalo.

Odjednom za�uje slab zvuk. Na�uli u�i. �to bi to moglo biti? Ptica? Ne. Zatim ponovo za�uje taj zvuk. �inilo se kao da dolazi iz ormara koji je netko bacio, prili�no blizu nje.

Na vr�cima prstiju Lila krene prema ormaru. Vrata ormara se lagano otvore i izi�e malo stopalo obu�eno u cipelu. Potom izi�e noga. "�to se doga�a?", zapita se Lila.

2

Zatim iz ormara izi�e dje�a�i�. Izgledao je izgubljeno i lisica se sa�ali nad njime. "Bok: ja sam Lila", re�e. "Tko si ti?"

"Ja… ja sam Tom," re�e dje�ak. "Ja… ja sam zaspao u ovom ormaru. A onda… Gdje sam to?"

"Nalazi� se na odlagali�tu sme�a u gradu Merlinu", re�e Lila.

"Odlagali�te sme�a?", re�e Tom za�u�eno, ogledavaju�i se oko sebe. "O, ne! Mora da je moja mama jako zabrinuta! Kako �u prona�i put ku�i?"

3

Lila mu se nasmije�i svojim velikim sme�im o�ima. "Ja �u ti pomo�i", re�e blago.

Tada pogleda ormar. "To je lijep ormar", re�e. "Za�to su ga tvoji roditelji bacili?"

"Moja mama je rekla da nije dovoljno moderan pa je tata kupio novi. A meni se svi�a stari. Od njega se mo�e napraviti ugodno skrovi�te i ja sam se �elio jo� jednom sklup�ati u njemu. Vjerojatno sam zaspao. A sada su i mene bacili!"

"Odrasli su malo �udni, zar ne?", re�e Lila. Podigne �apu i poka�e u smjeru grada Merlina. Zrakom iznad grada prostirao se sivi pokriva� od dima.

"Vidi� taj grozan dim? On dolazi iz tvornica gdje ljudi izra�uju stvari. Previ�e beskorisnih stvari koje se brzo bace. Za�to to rade? Htjela bih da prestanu."

Liline o�i bile su pune suza. Tom sjedne do nje i ona se privije uz njega. Osje�ao je kako joj srce kuca.

"Kako grad Merlin mo�e disati sa svom tom prljav�tinom u zraku?’’, upita Lila. "A pomiri�i tek vodu u ovome potoku. Fuj! Vonja kao stotine pljesnivih riba. �to se dogodilo s lijepim mirisom divljega cvije�a? Bojim se toga �to se doga�a, Tome."

Lisice su osjetljive �ivotinje. I jo� k tome, uvijek su u pravu.

Lila ustane. "Do�i, hajdemo prona�i tvoju mamu."

Oko odlagali�ta sme�a bila je visoka �i�ana ograda. Lila povede Toma do male rupe na ogradi. Ba� su se htjeli provu�i kroz nju kada lisica osjeti opasnost. "Pazi!", povika. No, bilo je prekasno. �ovjek koji se brinuo za otpad stajao je tamo. Lila potr�i kako bi se sklonila iza stare perilice rublja. Tom je poku�a pratiti, ali se spotakne.

Sna�an par ruku uhvatio ga je i podigao. "�to radi� ovdje? Ti malo smetalo!", vikne �ovjek. "Zar ne vidi� znak? On ka�e: NE PRILAZI: STROGO PRIVATNO". Njegovo lice bilo je crveno i izgledao je jako ljutito.

4

5

"Ja… mene su bacili zajedno sa sme�em", rekao je Tom. "Moram prona�i svoju mamu. Mora da brine za mene."

�ovjek spusti Toma. Potom sjedne na staru perilicu rublja i prijazno s tugom u o�ima pogleda dje�aka. "Nemoj mi re�i da su po�eli bacati i djecu!?", rekao je.

"Ne, to je bila nezgoda", odgovori Tom. "Zaspao sam u ormaru. Ozbiljno! Onda me prona�la moja prijateljica lisica."

Lila izi�e iz svojega brloga. "Bok", re�e. "Izgledate uznemireno. �to se dogodilo?"

�ovjek se na trenutak izgubi u mislima. Potom re�e:

"Slu�ajte, moram vam re�i ne�to vrlo va�no. Ne�to �to je va�no za cijeli svijet. To je VELIKA tajna, ali ba� zato �to je tako va�na �elim da je ka�ete svima. Svima! Obe�ajte!?"

"O, da! Da!", odgovore Lila i Tom. Sjednu gledaju�i u �ovjeka, pitaju�i se �to im to ima za re�i. �ovjek duboko udahne i po�ne…

6

7

"Ako ljudi ne budu pazili �to bacaju, voda, zrak i tlo postat �e tako one�i��eni da �e nam biti nemogu�e pre�ivjeti."

"To ne mo�e biti istina!", re�e Tom.

8

"Ali da, to je istina", re�e �ovjek. "Ljudi bacaju svakakve stvari. Strojeve, bo�ice lijekova, limenke boja, bilo �to. No sme�e u sebi ima puno otrovnih tvari. Vrlo opasnih tvari. I ti otrovi dospijevaju u tlo na kojemu raste na�a hrana, u zrak koji udi�emo, u vodu koju pijemo. Mi postupno…"

Zaustavi se, nesposoban da izgovori tu stra�nu rije�.

"Ho�e� re�i da postupno ubijamo sami sebe?", zapita Tom..

�ovjek kimne glavom. "Ako ne poduzmemo ne�to u vezi s time, upravo to bi nam se moglo dogoditi. SVI se moramo promijeniti, prije nego li postane prekasno."

9

Minutu ili dvije nitko nije progovorio. Lila je jedva vjerovala svojim u�ima. Tom je samo sjedio mr�te�i se. Tada �ovjek nastavi:

"Ako �elimo biti zdravi, moramo imati zdrav planet. Ako se Zemlja razboli, svi �emo se razboljeti!"

"Da, shva�am", re�e Tom. "Ali… o, kad bi barem moja mama to znala!"

�ovjek pogleda prema nebu. Njegove su se ruke tresle. "Ima jo� jedna tajna koju vam �elim kazati", re�e. "Vrlo va�na, skrivena tajna. Ne�to stra�no se doga�a na nebu visoko iznad nas. Ne mo�ete to vidjeti. Ne mo�ete to omirisati. Ne mo�ete to dodirnuti. Ali to se doga�a i vrlo je zabrinjavaju�e".

"�to je to?", zapitaju Tom i Lila.

"Gore na nebu, oko cijele Zemlje, postoji sloj plina. Taj plin se zove ozon. On je vrlo va�an za nas. Propu�ta dobre sun�eve zrake i dr�i podalje ve�inu lo�ih, �tetnih sun�evih zraka – zbog kojih bismo se mogli stra�no razboljeti. Ozonski omota� �titi nas od tih zraka. No, problem je u tome �to ga o�te�ujemo. Koristimo previ�e bo�ica za sprejeve s tvarima koje uni�tavaju ozon. Tako sada ozonski omota� ima u sebi rupu!"

10

"Rupu?", pitao je Tom zabrinuto.

"Da. Ako ne prestanemo koristiti bo�ice za sprej, rupa �e sve vi�e i vi�e rasti, a mi �emo primati puno �tetnih sun�evih zraka".

Lila se namr�ti. Tom je duboko razmi�ljao, zure�i u oblake. Odjednom re�e: "Dobro! Idem ku�i mami".

"�ekaj, re�e �ovjek: "Imam jo� jednu tajnu koju vam �elim re�i".

"Ne! Ne! Dosta mi je!", povika Lila. Va�e tajne nas nasmrt pla�e! elimo slu�ati o lijepim stvarima. O cvije�u… i takvim zgodnim stvarima."

11

12

�ovjek ustane. "�teta", re�e "Mislio sam da ste dovoljno odrasli da �ujete neke ozbiljne tajne. Bio sam u krivu. Oprostite. No dobro…"

Podigne kamen i baci ga u veliku mlaku vode. Voda zapljusne. Lila pogleda Toma i ka�e, gotovo �ap�u�i: "Mo�da je bolje da �ujemo posljednju tajnu?"

"Da, dobro!", ka�e Tom. "U redu, poslu�at �u tajnu. elim je �uti jer �elim znati sve! Ali molim vas, po�urite!"

13

�ovjek stavi ruku Tomu na rame i re�e: "Morat �ete biti hrabri da �ujete ovo".

"Ali ja jesam hrabar!", povi�e Tom.

"I ja isto!", usklikne Lila.

"U redu", re�e �ovjek: "Evo tre�e tajne. Izgaranjem ulja, goriva i plina �aljemo previ�e ne�isto�e u zrak i ona je okru�ila cijelu zemlju. To je kao staklenik: ona spre�ava toplinu da ode sa zemlje u svemir pa se na�a planeta tako postupno zagrijava."

"Onda nam zimi ne�e biti tako hladno!", re�e Lila, izgledaju�i zadovoljno.

14

"Mo�da ne", ka�e �ovjek: "Ali to �e tako�er uzrokovati stra�ne oluje. I zamislite velike koli�ine leda i snijega na Sjevernome i Ju�nom polu. Ako se on rastopi i ode u more, more �e narasti i cijele dr�ave mogle bi se potopiti. To je vrlo ozbiljno."

"Onda moramo otvoriti staklenik i pustiti toplinu van!", re�e Tom. "Moramo prekinuti sagorijevanje svog tog ulja, plina i goriva!"

"U pravu si", re�e �ovjek.

15

"Ali to je nemogu�e!", usklikne Lila. "Ne mo�ete zatra�iti od ljudi da prestanu voziti automobile! A njima trebaju sve te tvornice! O…"

"Ne!", odgovori Tom. "Ja se ne�u za to zauzeti! Mora postojati neki na�in! Moramo izmisliti nove na�ine upravljanja tvornicama! Kad odrastem, izumit �u te nove stvari. Izumit �u motor za automobil koji ne treba gorivo. I grijanje za ku�e kojemu ne treba plin ili ulje. Sutra �u i�i u �kolu biciklom! Ja �u…"

VRUUM!!! Tomov glas odjednom se ugu�i u buci automobila koji je najve�om brzinom ulijetao na odlagali�te sme�a zaustavljaju�i se u oblaku pra�ine.

16

Dvoje ljudi izleti van i dva para uspani�enih o�iju proviri kroz oblak pra�ine. "Tome? Tome! Gdje si? To je mama, zlato. TOME!?"

"Tome? To smo mi! To je tata!"

"O, TATA! MAMA! OVDJE SAM!"

Tom po�uri u zagrljaj svoje mame. Njegov tata jedva je mogao govoriti od radosti.

"Mama, tata, �elim da upoznate moje prijatelje."

"Prijatelje?"

17

"Da, Lilu i �ovjeka. Oni su se brinuli za mene. Eno ih, tamo su."

Tom se okrene, no Lile i �ovjeka nije bilo nigdje.

"Ali bili su tu", re�e Tom. "Lila i ja, mi…"

"Lila?"

"Da, lisica Lila. I �ovjek koji se brine za odlagali�te sme�a. Gdje su oti�li!?

"Ovdje nema nikoga," ka�e Tomov tata. "Opet tvoja ma�ta!"

"Ali…"

"Idemo ku�i", re�e njegova mama.

18

19

Tom stavi ruke tati oko vrata i ne�to mu �apne na uho. Njegov tata se nasmije�i. "U redu", re�e.

Nekoliko minuta kasnije vozili su se cestom prema gradu Merlinu, a na krovu automobila bio je – omiljeni Tomov ormar!

Na vrhu odlagali�ta sme�a stajala je Lila i tu�no ih gledala kako odlaze. Osje�ala se kao da je upravo izgubila prijatelja.

"Razvedri se, Lila", re�e �ovjek. "Tom nas je morao napustiti. On sada ima va�an zadatak."

20

"Da, vrlo va�an zadatak", slo�ila se Lila.

Kako je odlagali�te sme�a nestajalo s vidokruga, Tom je gledao kroz prozor automobila i zurio gore prema nebu.

"Tata, mama… elite li znati tri tajne?", upita.

"Tri tajne? Hajde, Tome. Slu�amo!"

OSTALE INFORMACIJE O EUROPSKOJ UNIJI

Informacije na svim službenim jezicima Europske unije dostupne su na Internetu. Može im se pristupiti putem poslužitelja Europa (http://europa.eu).

EUROPE DIRECT je služba koji odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Službu možete kontaktirati putem bes-platnog telefona 00 800 6 7 8 9 10 11, preko telefona koji se naplaćuje ako zovete izvan EU-a (32-2)29-99696 ili elektroničkom poštom preko ec.europa.eu/europedirect.

Informacije i publikacije o Europskoj uniji na hrvatskom jeziku mogu se dobiti na sljedećoj adresi:

Delegacija europske komisije u Republici Hrvatskoj Informacijski centar Europske unije

Trg žrtava fašizma 610 000 Zagreb

Tel. 00 385 1 4896 500Fax. 00 385 1 4896 555

Internet: www.delhrv.ec.europa.euE-mail: delegation-croatia@ec.europa.eu

iv

URED ZA SLUŽBENE PUBLIKACIJE

EUROPSKIH ZAJEDNICA

L-2985 Luxembourg