1školskenovine

TJEDNIK ZA ODGOJ, OBRAZOVANJE, ZNANOsT I KulTuRu IssN 0037 - 6531 • uDK 37 (05)’’530.1’’Cijena 12 kn

Broj 18-19 (3187-3188) • Godište lXXI. Zagreb, 19. svibnja 2020.

ISSN

003

7 - 6

531

školske

OŠ RUNOVIĆ

sRcE mJEsTA I sREDIšTE sVIh ZBIVANJA

Iz dnevnIka školskoga psIhologa

NE pOBJEđuJE KORONA,

NEGO – čOVJEK

kako popravItI prehranu našIh školaraca

ZA ZDRAVIJA JElA VAžNIJA VOlJA NEGO NOVAc

Povratak djece u škole doživio fijasko

u učionicama kluPe i dalje bez učenika

savjetI psIhIjatara

u sTREsNIm sTANJImA RAZGOVARAJTE O OsJEćAJImA

2 broj 18-19 • Zagreb 19. svibnja 2020.školskenovine

Krenula je treća faza po-puštanja mjera – otvo-reni su kafići i restorani,

reguliran javni prijevoz, veliki trgovački centri opet imaju svoje kupce, a u crkvama je sve više i više ljudi. Primjetno je da su lju-di opušteniji, eventualni početni strah nekako jenjava u skladu s distanciranjem, koje se sma-njuje iako to nigdje nije izričito propisano. Dva metra postaju „sve kraća” – kako dani prolaze mjerit će se razmak u centime-trima. Nadam se samo da nam se spomenute mjere i djelomični manjak odgovornosti ne će obiti o glavu – iz iskustva znamo da je od euforije do depresije u Hrvata tek malen korak.

Svoja vrata otvorile su i insti-tucije koje bi se trebale brinuti o sustavnom i organiziranom ostvarivanju ciljeva odgoja i obrazovanja. Iako, sudeći po svemu, daleko je to od sustav-nosti, organiziranosti i ostvari-vanju bilo kakvih ciljeva. Realna situacija na koju je baš struka već unaprijed upozoravala obistinila se – u neke škole nije došao niti jedan učenik, a negdje je došla tek nekolicina.

U neke školske prostore kročio je tek jedan jedini učenik...

Ukupan postotak djece koja su 11. svibnja došla na nastavu u školu mjeri se u ostvarenim izbor-nim postotcima nekih političkih stranaka koje žudno žele prijeći prag te stoga neki s pravom po-stavljaju pitanje – nisu li zapravo djeca svojevrsni taoci političkih razmirica i nije li nepotrebno „vrući krumpir” odgovornosti nehajno prebačen u roditeljske ruke?

Osnovna bi škola (uza sve obrazovne aspekte koje sadrži) trebala biti siguran prostor u kojem će svako dijete naći svoje

mjesto pod suncem, prostor druženja, smijeha i prvih ljubavi, mjesto u kojem neprestano odjekuje dječji žamor. Zasad nije tako, a hoće li biti nakon dva svibanjska tjedna (koja su ključ-na, baš kao i svakih prethodnih nekoliko tjedana!) tek ostaje za vidjeti…

U samom je početku bilo jasno da sve mjere koje bi trebale osigurati škole ne može ispuniti baš nitko u slučaju da na nasta-vu dođe veći broj djece. Shodno tome, nekako ispada da se već unaprijed računalo da će doći jako malen broj učenika i da će se barem dio iznimno rigoroznih mjera nekako „riješiti”. Štoviše, na samom su početku od nadležnih određene jasne preporuke da ostanu kod kuće svi učenici koji to mogu.

Kad se uistinu vidjelo koliko je zapravo malo djece prvoga dana, krenulo se s poznatim hrvatskim podbadanjima i prozivanjima zbog kojih se svi pomalo osjećaju loše:

– prozivaju se učitelji/ce koji su roditeljima sugerirali da je bolje da dijete ostane kod kuće

– prozivaju se ravnatelji koji su se usudili reći da su mjere u realnim uvjetima neprovedive

– prozivaju se osnivači koji navodno upućuju poruke koje nisu usklađene s poslanim pre-porukama ili odlukama Vlade

– prozivaju se i svi oni koji su se drznuli reći da se ovakav oblik nastave svodi na čuvanje djece

– prozivaju se roditelji koji su odlučili poslati svoju djecu u školu (iako se zna da neki nika-kvu alternativu nisu imali), kao i oni roditelji koji se nisu odlučili poslati svoju djecu u školu (neki su u posljednji trenutak ipak promijenili svoju odluku)

– prozivaju se sindikati koji ne pristaju biti solidarni s drugima i podnijeti dio tereta vezanoga za „kresanje” sredstava za djelatnike škola

– prozivaju se svi koje rade u školama jer su to „uhljebi čiji posao sad odrađuju drugi, a oni uskoro idu na dvomjesečni godiš-nji odmor”

– prozivaju se i oni koji nemaju baš mnogo dodirnih točaka sa školom jer im je već dosta svega pa se koriste neprimjerenim gla-golima kako bi opisali cjelokupnu situaciju...

Ne prozivaju se tek oni koji su svakodnevno naučili na proziva-nje – učenici u školama.

Jednostavno zato što ih tamo nema!

Sve je preseljeno na daljinu – u virtualne prostore…

Upravo zbog svega navedeno-ga volio bih da se svi, jednom kad sve ovo prođe, prisjetimo proljeća 2020. Stalno se bu-samo u prsa ističući kako je naša domovina zemlja znanja, tepamo lijepoj našoj školi za život, a kad dođe prava prilika da se to pokaže radi se upra-vo suprotno. A stvar je vrlo jednostavna – svaki od dionika koji je povezan s obrazova-njem može svojim primjerom ili rečenicama pokazati da su posebno važni istinski temelji u osnovnoj školi.

Jer – ako ćemo svima i u budućnosti poručivati da su škole tek prostori u koje mogu (ili moraju?) ići oni učenici čiji roditelji počinju raditi kako bi spasili naše gospodarstvo (i ne-maju gdje ostaviti svoje dijete), možda ćemo onu enciklope-dijsku definiciju škole trebati preoblikovati i postupno pribli-žiti ustanovama koje se brinu o predškolcima…

PRETVARAJU LI SE ŠKOLE U ČUVAONICE DJECE?

Nastava Na daljiNu

Kruži internetom već nekoliko dana vjerodostojna vijest, koju su zacijelo vidjele ili su za nju čule, mno-ge majke naših školaraca. Andrew Cuomo, guverner američke savezne države New York, izjavio je na konferenciji za medije kako je oko stotinu djece u New Yorku oboljelo od „rijetke” bolesti za koju se vjeruje da je povezana s novom vrstom koronaviru-sa. Taj „upalni sindrom” snažno pogađa organizam, a troje mališana dosad je umrlo.

Pisali smo već ovdje kako je naša kultura i više negoli zaštitnički nastrojena prema djeci, osobito u obitelji. U nas je normalno da roditelji i njihovi potomci cio život provedu u istom domaćinstvu. Štoviše, djeca ostaju djeca u glavama svojih roditelja i kad navrše tridesetu. Stoga je posve nezamislivo da bi naše majke (i očevi) poslali đake u školske klupe u trenutku kad stižu vijesti poput ove iz New Yorka. Stižu i s drugih strana svijeta stižu slične informaci-je: „upalni sindrom” u djece zaražene novim korona-virusom zabilježen je i u Italiji, Francuskoj.

Odluka ministrice Divjak da najmlađu djecu vrati u školske klupe stoga je bila smislena koliko bi bila i odluka da ih pošalje na regrutaciju. Ona se valjda ugledala na Dansku, gdje se i bebe u kolicima ostav-ljaju na minus deset ispred jaslica, da se čeliče.

Nadalje, u nas i dalje jest norma da se škola poha-đa u dvije smjene, jer eto školskih zgrada nemamo ni približno dovoljno, a razredi broje više od dva-desetero djece. Znači, premda se djece rađa svake godine sve manje, uvjeti koji ih dočekaju do školske dobi i dalje su uglavnom mizerni.

Osim što ih je previše u razredu, nemaju ni najo-snovnijih potrepština higijenskih: sapuna, tople vode, papirnatih ručnika. Uostalom, da ih i imaju, pa taman da svaki đak svaki dan dobije na ulazu u školsku zgradu deset maski i komplet sredstava za dezinfekci-ju, opet se u školi ne bi pojavili negoli oni mališani čiji roditelji eto upravo nemaju drugoga izbora.

Školska godina okončat će se u kaosu, nervozi, s tko zna kakvim rezultatima, a naša je ministrica uvrijeđena jer nismo – Danci.

Nastava na daljinu je pak i dalje niz improvizacija, koje iscrpljuju i nastavnike i đake. Nastavni proces ovisi zapravo o entuzijazmu. Pokazalo se, u mnogim slučajevima, kao u našoj slavnoj gimnaziji, u našem slavnom gradiću, da je jedini praktično izvediv na-čin komunikacije između nastavnika i đaka – elek-tronička pošta. Znači, mnogi su profesori osuđeni na to da dnevno otvore i više stotina e-mailova te na njih odgovore. Tako se raditi može neko vrijeme, ali zacijelo ne kvalitetno.

Đaci svoje zadaće pišu u programima poput Worda, ali ne sve i ne za svaki predmet. Za neke predmete i dalje šalju preslike stranica iz bilježnica, a za treće upotrebljavaju i tipkovnicu i eto rukom pisane pa fotografirane zadatke.

Sustav ocjenjivanja jest nejasan, profesori preop-terećeni, djeca sve više sklona „hvatanju krivina”, no u cjelini rade posao – gotovo herojski, s obzirom na uvjete i s obzirom na to da je sve iznad njih gola improvizacija.

dnevnik jednog tate

kaotičan kraj školske godine

napisao

tomislav čadež

Osim štO ih je previše u razredu, učenici nemaju ni najOsnOvnijih higijenskih pOtrepština. i da ih i imaju,

i da svaki đak svaki dan dObije deset maski i kOmplet

sredstava za dezinfekciju, Opet bi se u škOli pOjavili samO Oni mališani čiji rOditelji, etO,

nemaju drugOg izbOra

NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40, 10000 ZagrebDIREKTOR Ivan Vavra (ivan.vavra@skolskenovine.hr)GLAVNA UREDNICA Irena Kustura (irena.kustura@skolskenovine.hr)UREDNIŠTVO (redakcija@skolskenovine.hr), Marijan Šimeg (marijan.simeg@skolskenovine.hr), Ivan Rodić (ivan.rodic@skolskenovine.hr), Branko Nađ (branko.nadj@skolskenovine.hr), Ivica Buljan (ivica.buljan@skolskenovine.hr)

LEKTORICA Ivana ČavlovićGRAFIČKI UREDNIK Nenad PejuškovićTAjNIŠTVO (info@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712RAČUNovoDstvo, PREtPLAtA (pretplata@skolskenovine.hr) OGLAŠAVANjE (oglasi@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712

ŽIRo RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-1110168174 / Privredna banka

IBAN: HR6723600001101381687 / Zagrebačka banka HR2523400091110168174 / Privredna banka

DEvIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)tIsAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb

CIjENA Pojedinačni broj: 12 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 375 KN / Pojedinci - 195 KNCijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Mađarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €CIjENA OGLAŠAVANjA (bez PDV-a): 1/1 str. 7000 KN (zadnja i treća 8000 KN), 1/2 str. 4000 KN (zadnja i treća 4500 KN), 1/3 str. 3000 KN, 1/4 str. 2000 KN, 1/8 str. 1500 KN

Školske novine izlaze uz financijsku potporu Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

/Redakcija Školskih novina ne dijeli sva objavljena mišljenja svojih suradnika./

napisao

igor Matijašić, oš Milana langa, Bregana

Ukupan postotak djece koja su 11. svibnja došla na nastavu u školu mjeri se u ostvarenim izbornim postotcima nekih političkih stranaka koje žudno žele

prijeći prag te stoga neki s pravom postavljaju pitanje – nisu li zapravo djeca svojevrsni taoci političkih razmirica i nije li nepotrebno „vrući krumpir”

odgovornosti nehajno prebačen u roditeljske ruke

3školskenovine

napisali Branko Nađ i Marijan Šimeg

TEmA BROJA

starstva samo tjedan dana ranije poručivali kako je najbolje da što više djece ostane u svojim domovima budući da u učionica-ma ionako može biti tek najviše devetero učenika.

Zbunjenost i oprečne preporuke mini-starstva te rigorozne mjere za povratak u škole učinile su svoje te su roditelji odluči-li: djecu zaista ostavljamo doma. Stoga je jasno da je ovo bio još jedan eksperiment, unaprijed osuđen na propast.

Tako se u glavnome gradu, Zagrebu, u škole vratilo samo 4,3 posto djece, odnosno 1400 mališana, a u 18 škola, od ukupno 111, nije došlo niti jedno dijete. Ivica Lovrić, pro-čelnik zagrebačkog Ureda za obrazovanje, upozorava da je izvođenje nastave po tako-zvanom mješovitom modelu primjer kršenja prava djece na jednako obrazovanje:

– Ovo je lakrdija. Primjerice, u OŠ Gra-čani došao je samo jedan učenik, a sličnih primjera ima više. Zbog jednog učenika držati cijeli školski pogon u pripravnosti doista je smiješno i govoriti k tome da je to dovoljno i da je to izvođenje redovite nastave... Ne možemo dopustiti da nam 96 posto zagrebačke djece bude osuđeno na nastavu na HTV3. I zato smo preporučili učiteljima i ravnateljima da rade nastavu na daljinu kako bi svi učenici imali iste uvjete – objašnjava Lovrić.

Zagrebačka OŠ Miroslava Krleže jako je stradala u potresu pa su njezini učenici privremeni dom našli u OŠ Ksavera Šan-dora Gjalskog. Kako nam je rekla ravna-teljica Silvana Galinović, od 168 učenika u razrednoj nastavi, prema prvoj prijavi, 15 je učenika trebalo doći na nastavu, no u ponedjeljak je došlo njih samo osmero iz različitih razreda. Svjesni su svi da su izvanredni uvjeti rada, ali ovo nije normal-no, smatra Galinović:

– Bilo bi najlogičnije da je i tih osmero učenika ostalo kod kuće i da prate nastavu na daljinu. Jer škola nije nikakvo čuvanje djece od 8 do najranije 16 sati, kako su to mnogi najavljivali. Zahtjevan je to posao, a osim toga za tako malo učenika treba pokrenuti cijeli školski pogon, od domara, spremačica do kuharica koje će priprema-ti ručak za djecu. Konačno, mislim da je organiziranje ovakve nastave svojevrstan test kojim netko ispituje izdržljivost nas u školama, da vidi dokle možemo trpjeti i iz-vršavati ovakve nelogične zadatke i rješenja – rezignirana je ravnateljica Galinović.

Nikolina Matovina Hajduk, učiteljica razredne nastave u zagrebačkoj OŠ Pavleka Miškine, smatra da je neopravdano od-govornost prebačena najprije na roditelje

T

„Povratak” djece u škole doživio fijasko

eksPeriment

unaPrijed osuđen

na ProPast

Tek četiri tisuće učenika razredne nastave vratilo se u ponedjeljak 11. svibnja u svoje škole, sukladno tzv. trećoj fazi popuštanja epidemioloških mjera. Budući da u Hrvat-skoj ove godine imamo više od 156 tisuća učenika nižih razreda, jasno je da je ideja o povratku u škole bila još jedna nepromi-šljena odluka ministrice znanost i obrazo-vanja Blaženke Divjak.

Ni prvi ni zadnji ishitreni potez aktualne ministrice. Međutim, ovaj se izravno tiče zdravlja učenika i njihovih učitelja, koji nikako ne mogu shvatiti zašto se pri tom „povratku” inzistiralo na nižim razredima i dobi djece kojoj je vrlo teško objasniti da se u školi više ne smiju igrati zajedno niti zagrliti, da ih smije biti maksimalno devet u razredu, da ne smiju dijeliti grickalice niti pokazivati bilo kakve druge znakove prisnosti i prijateljstva. Mnogo bi logičnije, kažu učitelji, bilo da su se u škole vratili viši razredi ili barem osmaši. A ako se s „po-vratkom” krenulo da bi se zbrinula djeca čiji roditelji moraju raditi onda barem treba biti iskren i reći da je to – čuvanje djece, a nikako nastava. Jer se nastava u ovakvome obliku ne može izvoditi, složni su naši su-govornici iz hrvatskih škola. Nešto je bolja situacija u vrtićima, ali i ondje se vratilo vrlo malo djece, tek onih roditelja koji zaista nisu imali drugoga rješenja.

Gore od ovoGa – ne može Čudili su se u resornom ministarstvu tako slabom odazivu djece, a ministrica Divjak optužila je ravnatelje da su roditelje nagova-rali da djecu ne dovode u škole. Netko se tu pravi ludim, jer su upravo iz toga istog mini-

ovo je lakrdija. Primjerice, u oš Gračani došao je samo jedan učenik,

a sličnih Primjera ima više. zboG jednoG učenika

držati cijeli školski PoGon u PriPravnosti doista je smiješno i Govoriti k tome da je to dovoljno i da je to izvođenje redovite nastave

ivica lovrić, Pročelnik ureda za obrazovanje Grada zaGreba

4 broj 18-19 • Zagreb 19. svibnja 2020.školskenovine

najteže provoditi mjere zaštite koje su još uvijek potrebne.

– Čini mi se da je mjere propisivala osoba koja odavno nije bila u školi, ne zna kakvi su uvjeti u školama i da je nemoguće poštivati propisane mjere, a raditi poštu-jući plan i program. Nije mi jasno kako su mislili distancirati tako malu djecu koja imaju potrebu biti blizu drugim učenicima i učiteljima, igrati se i kretati?! Kako to da nema opasnosti za učenika 4. razreda, a njihovoj braći ili sestrama u 5. razredu nije preporučljivo biti u školi – pita se Radović.

Još mnoga druga pitanja, kaže, nisu dobila odgovor iako se danima postavljaju. Poput pitanja koje muči i nju i brojne druge kolege – znaju li odgovorni koliko vremena svatko od njih provodi na online nastavi.

– Većina nas više nema radno vrijeme, po čitav smo dan za ekranima. Sad se očekuje da smo u školi po tri, četiri sata, a onda da nastavimo online. Koliko bi sati trebao trajati naš dan?

Radović kaže da ne će niti komentirati uvredljive izjave po kojima su učitelji po-zvani u škole – ne kako bi radili svoj posao

pa onda i na učitelje, jer su i jedne i druge preplavili strahovi i dvojbe o tome poslati dijete u školu ili ne.

Tišina, Bez školskoG zvonaA onda je došao ponedjeljak, stiglo je nje-zino troje četvrtaša, prali su i dezinficirali ruke petnaest puta tijekom prijepodneva. Pa je ipak radni dan završila vrlo zadovolj-na. I sobom i svojim učenicima.

– Od sredine ožujka nisam pratila nasta-vu na HTV3 pa sam na svoju ruku odbila preporuku ministrice Divjak da s djecom prijeđem na televizijsku nastavu nego sam i sad izabrala vlastiti put. Pripremam materijale za svoje učenike, spojili smo se u razredu na internet i radila sam uživo s troje učenika u razredu i s preostalih 25 kod kuće, za što sam dobila suglasnost svih roditelja. Dva smo sata bili u kontaktu. Imali smo uživo i vježbu evakuacije, odra-dili nastavu. A rad u razredu, bez obzira na sve, bio mi je fenomenalan u odnosu na onu muku koju sam prolazila osam tjedana. Išla sam doma zadovoljna, jer sam konačno komunicirala i radila uživo sa svih 28 uče-nika pa poslijepodne mogu malo otpuhnu-ti, pripremiti na miru materijale za sljedeći dan, pregledati zadaće, sastavke. Učenici su mnogo odgovorniji kad smo na nastavi uživo. I bilo bi najbolje kad bismo se svi vratili u razred, no to je očito nemoguće – zaključuje Matovina Hajduk.

Sandra Vuk učiteljica je razredne nastave u OŠ Sveta Nedelja i od 22 njezina učenika trećeg razreda na nastavu ih je došlo samo dvoje. Priznaje nam kako je očekivala od vlasti da će selektivno vraćati djecu u školu i prebaciti odgovornost na roditelje. I zato je napravila zajedničke sadržaje koji su dostupni svim učenicima, kako ne bi radila dvostruki posao, posebno za to dvoje u razredu i ostatak za nastavu na daljinu. Na-ravno, veselila se susretu sa svojim učenici-ma uživo i opisala kako je izgledao taj prvi dan „povratka”:

– U školi tišina, nema zvona. Dvoje učenika u razredu, oboje pomalo prestra-šeni, ali radosni što su u školi. Jasna su im pravila ponašanja, pranje ruku, zadržavanje na udaljenosti. Prvih smo 20 minuta razgo-varali. Kažu da je škola na daljinu dobra, ali nemaju motiva, teško se koncentriraju, pišu zadaće satima. Danas mi njihov osmijeh sve govori. Žele taj red, ta pravila, da se zna kad se i što radi. Žele da ih se čuje.

Možda se najesen i to dogodi, da svi budu ponovo na okupu u svome razredu, među-tim zasad su prosvjetari složni da ovakav način „raspodjele” djece po školama nije pravedan ni ugodan. Tako se u podrav-skome Virju nije vratilo nijedno dijete, pa OŠ prof. Franje Viktora Šignjara nastavlja raditi samo online, izvijestila nas je ravnate-ljica Marica Cik Adaković. Tu su odluku za-jednički donijeli učitelji s roditeljima, koji su shvatili da nema previše smisla samo pojedinu djecu slati u školu.

loša ideja– A zbilja, nisu ni te naše učiteljice na gumb. Zar bi mogle ujutro juriti u školu, da bi radile s nekolicinom đaka, a onda juriti doma kako bi ostatak dana bili u virtualnoj učionici?! I sve to u jeku priče o smanjenju plaća i materijalnih prava koje su prosvje-tari izborili onim dugotrajnim štrajkom. Zato mi je drago da su roditelji pokazali razumijevanje i zapravo stali na stranu nas školnika.

Dugogodišnja učiteljica razredne nastave u statusu savjetnice Mira Radović iz OŠ Domovinske zahvalnosti u Kninu smatra da povratak učenika u škole nikako nije dobra ideja, iz više razloga. Povratak se ni-kako nije smio dogoditi na ovaj način, kaže, jer misli da je među najmlađim učenicima

Čim je odlučeno da u trećoj fazi popuštanja protuepi-demijskih mjera s radom počnu i vrtići, bilo je mnogo prigovora i dvojbi o tome je li to najsretnije rješenje.

Iz redova struke najviše se prigovaralo što bi inzistiranje na fizičkoj i socijalnoj udaljenosti moglo imati nepovoljan utjecaj na razvoj djece. Naime, fizička i socijalna blizina djece, djece međusobno, ali i s odgojiteljem, temelj je kvalitete odgojno-obrazovnog procesa. Također se prigovaralo da će teško biti osigurati dovoljne prostorne kapacitete za relativno male odgojne skupine.

Među najvećim je vrtićima u zemlji DV Dubrovnik, koji poha-đa 1794 mališana. Iako su trenutačno u postupku razdvajanja na veći DV Dubrovnik i manji DV Pčelica na području Mokošice, u njihove se objekte vratilo malo djece – tek oko 120 mališana vrtićke i jasličke dobi. Ravnateljica DV Dubrovnik Boja Milan Mustać govori nam da su u prvoj fazi anketiranja roditelja imali oko 250 zainteresiranih, no prvog dana „povratka” došlo ih je upola manje. Na golem broj djece koji inače pohađaju ovaj vrtić to je vrlo mali postotak, pa je pitamo je li uopće bilo smisla otvarati vrtiće i na neki način ugrožavati zdravlje djece i predškolskih djelatnika.

– Mislim da se trebamo početi otvarati, imati povjerenja u ljude koji su donijeli tu odluku i ovakvo polagano otvaranje bolje je nego da odjednom otvorimo vrtić. Ipak, treba mnogo pažnje i energije da bismo poštovali sve propisane mjere. Evo, jutros sam ušla u vrtić i vidim da jedna kolegica drži dijete u naručju, jer mu je bilo teško bez roditelja pa ga je zagrlila. Uvjerena sam da će odgojitelji naći balans kako bi mogli zadovoljiti dječje po-trebe za zagrljajem, sigurnošću, utjehom, a istodobno poštivati epidemiološke preporuke.

IGRE NA OTVORENOmPsihologinja Lea Burić dodaje da će djelatnici DV Dubrovnik, kao i dosad, osluškivati dječje potrebe i truditi se zadovoljiti ih na različite načine, koji ne moraju uključivati isključivo fizički kontakt. Uza sve stečene kompetencije i dosadašnje iskustvo, potrudit će se pronaći ravnotežu između potrebe za očuvanjem fizičkog zdravlja djece i potrebe za igrom, komunikacijom, učenjem i povezanošću.

Diana Brkić privremena je ravnateljica DV Pčelica i govori da se vratilo oko 35 djece, što im je omogućilo da formiraju skupi-ne sa zaista malo djece. Djelatnice vrtića su profesionalke koje

jasliCe i vrTići zBunjeni dvosmislenim smjerniCama

razdvajanje djece nije dobro, ni PedaGoški ni emotivno

U igri na otvorenome sigurno će biti padova i razbijenih koljena, djeci će trebati zagrljaj, a ja sam uvjerena da ga nijedan odgojitelj ne će uskratiti

djetetuDiana Brkić, DV Pčelica, Dubrovnik

Vrtić nije čuvalište i jako me ljuti što ga mnogi baš tako doživljavaju – kao mjesto na koje roditelji dovode svoje dijete da ne bi bila

sama i da ih netko pričuva. a toliko kompleksnog rada, toliko svega što se radi u predškolskom odgoju trebalo bi shvatiti kao nešto vrlo ozbiljno i važno. Najvažnije, što ako se vrati pandemija, tko je kriv?!

Zvjezdana Čagalj, DV Jelsa

5školskenovine

već zbog čuvanja djece. Djeca se trebaju vratiti u škole zbog nastavka odgojno-obra-zovnog rada, a ne zato što netko treba „tetu čuvalicu” za dijete.

U riječku OŠ „Srdoči” vratilo se samo dvoje djece, od 397 učenika koliko ih je u razrednoj nastavi. U početku su neki ro-ditelji ozbiljno razmišljali da djecu pošalju u školu, misleći da će to biti škola, barem slična onoj u koju su djeca išla do pande-mije koronavirusa. Međutim, kad su vidjeli uvjete i pročitali preporuke, odustali su, otkriva nam učiteljica Vedrana Stanić:

– Ovi naputci prema kojima učenici kod kuće samo gledaju Školu na Trećem nemaju smisla niti je to izvedivo. Naime, Škola na Trećem svaki dan ima neku drugu nastav-nu jedinicu, a mi ne možemo tako raditi s djecom. To zaista nema nikakve veze s na-šom strukom, jer ne možete skakati s teme na temu samo tako. Po mom je mišljenju taj naputak stvarno loš.

neprovedive mjereSmatra stoga da povratak u školu nije trebalo požurivati. Pojašnjava da su mogli eventualno nešto organizirati za djecu koju nema tko čuvati. Ali onda treba reći da je to čuvanje djece, a ne nastava:

– Uvjerena sam da se škola može zavr-šiti u ovome online sustavu kako radimo već tjednima. Doduše, osobno bih voljela da se u lipnju malo i vidimo, čisto da se raziđemo kao ljudi na kraju školske godine, ako to bude moguće. Ali mislim da je ovo skakanje s jednog oblika nastave na drugi za djecu nepotreban stres!

Ni u zagorsku OŠ Lijepa naša u Tuhlju nije se vratilo nijedno dijete. Ravnateljica

škole Snježana Romić priznaje da ju je zate-kla odluka o otvaranju škola, jer nije očeki-vala povratak u škole samo nekih učenika i kombinaciju, mješoviti oblik nastave.

– Postavila sam si pitanje kako osigurati povratak učenika uz osiguravanje epidemi-oloških, higijenskih i sigurnosnih standar-da u školi. Nemamo toplu vodu u učenič-kim WC-ima. Spremačice trebaju održavati čistoću da bi se postigao higijenski stan-dard, a već sada čiste kvadraturu veću nego što je predviđena pedagoškim standardom. U školi radi takoreći jedna i pol spremači-ca, jer nemamo dozvolu MZO-a za zapo-šljavanje još jedne spremačice koja je otišla u mirovnu – rekla nam je Romić.

Po njezinu mišljenju, epidemiološke mje-re propisane Uputama HZZJZ-a i Preporu-ke MZO-a vrlo su dvojbene, neke apsurdne i teško izvedive, a konačna odluka hoće li ili ne će dijete ići u školu prebačena je na roditelje. Raduje je stoga što su njezini roditelji promislili i odgovorno odlučili za sigurnost i dobrobit svoje djece da ostanu kod kuće. Nije im bilo lako. Zaštitili su svoju djecu, ali i djelatnike škole:

– Ako postoje javnozdravstveni uvjeti da učenici idu u školu, onda trebaju ići svi, ako ne postoje, svi ostanimo doma – jasna je Romić.

Za učiteljicu Anu Marošević iz OŠ kralja Tomislava u Našicama svaka medalja ima dvije strane. S jedne strane, mnogo je bolje i prikladnije učiti djecu u učionici nego online. Učenici se više socijaliziraju u svo-me stvarnom razredu, veselija su i sretnija i oni bi se jako veselili da mogu ponovo biti sa svojim prijateljima. S druge strane, kaže, neobično je da neki idu, a neki ne idu

su pristupile poslu s oprezom, ali i s veseljem radi toga što se napokon vraćaju u svakodnevicu:

– Opskrbljeni smo svim sredstvima za dezinfekciju i održavanje čistoće tako da možemo poštivati epidemiološke mjere. Svjesni smo da će u prvim danima djeca biti okrenuta svojim prijateljima i igri s njima, pa ćemo pristupiti radu sa svim svojim kreativnim potencijalom u igrama na otvoreno-me. U toj igri sigurno će biti i padova i razbijenih koljena, djeci će trebati zagrljaj, a ja sam uvjerena da ga nijedan odgojitelj ne će uskratiti djetetu. Kolegice nose maske u takvim bliskim susretima, a vodit će se računa o čestom pranju ruku i o dezinfekciji igračaka, to je jedini način – ističe Brkić.

U DV Varaždin, koji ima oko 740 upisanih mališana, od početka pandemije u stalnom su dežurstvu i prihvaćali su dnevno do petnaestak djece u jednom objektu. Prvog dana povratka, 11. svibnja stiglo im je 165 djece koje su podijelili u 38 odgojnih skupina u čak osam objekata.

– Moguće je držati distancu kad su starija djeca u pitanju, ali sva djeca uvijek traže fizički kontakt i s vršnjacima i s od-gojiteljicama i to je gotovo nemoguće ostvariti. Zaželjeli su se klinci jedni drugih, a nedostaju im i odgojiteljice. Zato ćemo što više sadržaja prenijeti na otvoreno jer imamo mnogo vanjskih prostora uz objekte na kojima djeca mogu boraviti – rekla nam je ravnateljica Jasenka Husnjak.

Izrazila je nadu da će se uskoro dodatno ublažiti mjere pa će im doći više djece koja će se moći družiti, igrati i odrađivati

planirane aktivnosti. Svjesna je i da su mališani dva mjeseca pod staklenim zvonom te su jedva dočekali da dođu u vrtić.

Zvjezdani Čagalj, ravnateljici DV Jelsa na Hvaru, pak smeta što se o povratku u vrtiće slušala samo medicinska struka, a ne i predškolski djelatnici. Nije se pitala struka niti dala mo-gućnost najpozvanijima u samom odgojnom i obrazovnom procesu da kažu svoje mišljenje, što je i dovelo do situacije u kojoj jesmo. Pitanje je i kako će dijete doživljavati vrtić dok odgojiteljice i ostalo osoblje nose maske, navodi Čagalj.

PoDILAŽENjE RoDItELjImANaglašava kako su upute i pravila koje vrtići dobivaju nejasne i dvosmislene te se mogu svakako tumačiti. Pa onda ima i roditelja koji su kod kuće, jedno ili čak oboje, sami si tumače kako nije važno tko od njih radi nego da bude devetoro djece u skupini i prijave svoje dijete za polazak u vrtić. Osnivač podilazi roditeljima, a ravnatelj je u pat odnosno mat poziciji:

– Što ću napraviti ako roditelj inzistira da mu vrtić primi dijete, a prema kriterijima na to nema pravo? Ako ga prihva-timo, napravili smo presedan i onda se i drugi roditelji koji se nisu prijavili poštujući pravila mogu javiti i tražiti isto za svoje dijete. Od oko 130 djece u vrtiću, prema provedenim anketama po skupinama, trebalo je u vrtić doći njih osmero, ali došlo ih je samo dvoje. Zato mislim da je trebalo pustiti svu djecu u vrtiće ili ih sve do daljnjega ostaviti kod kuće do trenutka kad bude potpuno sigurno. Jer, što ako se vrati pandemija? Tko je kriv?! Vrtić nije čuvalište i jako me ljuti što ga mnogi baš tako doživljavaju – kao mjesto na koje roditelji dovode svoje dijete da ne bi bila sama i da ih se pričuva. A toliko kompleksnog rada, toliko svega što se radi u predš-kolskom odgoju, trebalo bi shvatiti kao nešto vrlo ozbiljno i važno – rezignirana je ravnateljica Čagalj.

U zagrebačkom DV Zvončić očekivali su stotinjak djece, ali prvog dana došlo ih je 58 i podijelili su ih u 16 odgojnih skupina. Kako kaže ravnateljica vrtića Rosana Marcinjaš Lončar, njihova je prednost što imaju čak pet objekata pa mogu formirati male grupe. Ali i znaju da ne mogu potpuno spriječiti fizičke kontakte, igru, grupu i blizinu koja nije baš po propisima i preporukama. Uspjeli su, kaže, djeci osigurati njihove prostore koje su imali i prije pandemije, a najvažnije je da su s njima njihove odgojiteljice:

– To djeci mnogo znači, a i roditelji su zadovoljni. Grupe su doista male, u njima je po troje, četvero, petoro djece. A

koliko god smo bili skeptični zbog zdravstveno-higijenskih razloga, pokazalo se da su svi sretni i zadovoljni. Dječica su jedva dočekala da zagrle svoje odgojiteljice, unatoč svemu, svi su željni druženja i igre – zaključuje Marcinjaš Lončar.

UtjEhA UZ mAsKUU mnogim se vrtićima zapravo očekivao veći pritisak djece, a na kraju je ispalo da su se predviđanja barem prepolovila. I Kristinka Kunc, odgojiteljica u zagrebačkom DV Radost, krenula je sa samo pet svojih mališana iz mješovite, kako ona kaže, njemačke grupe. I sve su ostale odgojne skupine otprilike tolike, pa je u vrtiću pedesetak mališana.

– Susret je bio emotivan. Ne možete zaustaviti dijete koje se zatrči da vas zagrli nakon dva mjeseca razdvojenosti. I kakva bih osoba bila kad bih odbila zagrliti takoreći svoje dijete? Razgovarali smo o tome, ali njima treba bliskost. Nije bilo gužve s njih petoro, ali u vrtiću se jednostavno ne može inzistirati na fizičkoj distanci među djecom, osim ako želimo povrijediti dijete. Svaka grupa ima svoju sobu, nema među-sobnog miješanja. I zbog epidemije ne smijemo upotrebljava-ti prirodne materijale koje se ne može dezinficirati pa smo se vratili na plastiku, što odgojno nije dobro. Iako je grupa mala, cijeli dan imamo što raditi i dobro je što se svakom djetetu mogu maksimalno posvetiti – zaključuje Kristinka Kunc.

Ipak, većina predškolskih djelatnika slaže se s time da je situacija daleko od idealne, da će proći mnogo mjeseci prije negoli se u vrtićima počne disati „normalno”. Zato se odgo-jiteljica iz jednoga međimurskog vrtića pita zašto se ide na glavu u sve to. Nije joj također jasno kome je u interesu da se djeca, bez obzira na moguće posljedice, vraćaju u vrtiće i ško-le. Dijete se vrati u skupinu, pita se gdje su mu prijatelji, a ona kao odgojiteljica nema baš neke igre koje potiču razdvajanje djece, nego se većina toga radi zajedno, ciljano da se potakne njihovo druženje i interakcija, zajedništvo, suradnja. Zato je svima jasno da je povratak u vrtiće i predškolske ustanove više čuvanje djece nego odgojni rad s mališanima.

– Ništa se ne bi dogodilo da smo taj povratak odgodili za dva, tri tjedna. A ovako... Prve smo ih micali iz ustanova, prve ih vraćamo. Ja ne vidim smisao u tome. Ja sam se vratila na posao, ali svoje dijete nisam poslala u vrtić. Baš zato što ga ne šaljem u normalne uvjete. A ovo doista nisu normalni uvjeti – zaključuje naša sugovornica, koja je željela ostati anonimna.

jasliCe i vrTići zBunjeni dvosmislenim smjerniCama

razdvajanje djece nije dobro, ni PedaGoški ni emotivno

mislim da je orGaniziranje ovakve nastave svojevrstan test kojim netko

isPituje izdržljivost nas u školama, da vidi

dokle možemo trPjeti i izvršavati ovakve neloGične zadatke i rješenja

silvana Galinović, oš miroslava krleže, zaGreb

čini mi se da je mjere ProPisivala osoba koja odavno nije

bila u školi. nije mi jasno kako su mislili

distancirati tako malu djecu? kako to da nema oPasnosti za učenika 4. razreda, a njihovoj braći ili sestrama u 5. razredu nije PrePoručljivo biti u školi?

mira radović, oš domovinske zahvalnosti, knin

6 broj 18-19 • Zagreb 19. svibnja 2020.školskenovine

minisTarsTvo odluku i odGovornosT preBaCilo na rodiTelje, oni odGovaraju:

neka se u škole vrate svI IlI NItkO!Valentina Gjurinski Telebar, ZagrebRazveselila sam se kad su najavili da počinje škola, ali… Problem je u tome što sam ja to zamišljala kao pravu školu, a ne „zatvor” za ono malo učenika koje nema tko čuvati. Ako je škola obvezatna, a jest, onda MZO mora stajati iza svoje odluke. Znači, ako su odlučili da se 11. svibnja djeca vraćaju u školu, to bi trebalo vrijediti za svu djecu i pod normalnim uvjetima, a ne ovako. Mislim da je vrlo ne-odgovorno od ministarstva prebacivanje odgovornosti na roditelje. Pretpostavljam da su ovu odluku donijeli jer su ljudi počeli raditi i nema se tko brinuti za djecu… U redu, ali su mogli biti toliko pošteni i to otvoreno reći. Ne znam, možda previše očekujem od političara.

Ivanka Kosi, ČakovecMajka sam djeteta predškolske dobi koje predškolu pohađa u OŠ Orehovica. Nakon što su nam za-tvorili škole, jedno smo vrijeme primali zadatke za rad putem Viber grupe, međutim nedavno nas je odgojiteljica obavijestila da ne ćemo više primati zadatke nego ćemo predškolski program nastaviti kad se vratimo u škole. Jako sam razočarana ovim pravilima koja su sad donesena za škole i vrtiće. Naime, ja sam radila u predškoli kao asistent i izgubila sam posao kad su se škole zatvorile. Moje je dijete zbog toga sad izgubilo pravo pohađanja škole, što me iznimno ljuti i rastužuje. Zato smatram da su ova pravila potpuno nelogična i neizvediva. A i diskriminirajuća su, jer sad pravo na obrazova-nje imaju samo djeca zaposlenih roditelja.

Nikolina Bašković, RijekaNisam poslala djecu u školu. Cijela ta koncepcija prelaska na online nastavu, po mom mišljenju, fan-tastično funkcionira, sve uspijevamo odraditi, djeca svladavaju sve obveze i zaista ne vidim razlog da se vraćaju u školske klupe. Barem ne ovako, „na silu”, u tim rigoroznim uvjetima. Smiješno mi je da maksimalno devetero djece bude u razredu i ti će mališani koji će ipak ići u škole zapravo patiti, a ne uživati u svojim školskim danima. Kako ćete djeci objasniti da se ne smiju družiti ni igrati zajedno?! Potpuno je to neprirodno. A ako smo u školama organizirali samo čuvanje djece roditelja koji moraju raditi, onda hajdemo to tako i nazvati – čuvanjem, a ne nastavom.

Ivana Vrbanec, VaraždinMajka sam troje djece i mislim kako ova odluka nipošto nije dobra. Po mome mišljenju, trebalo je biti – svi ili nitko. Jer ova situacija meni više nalikuje na čuvanje djece nego na pravu školu. Baš sam raz-govarala s jednom mamom i šalile smo se da bi to funkcioniralo jedino da djetetu stavite pojas oko struka, privežete na to štapove od dva metra, pa bi možda i držalo razmak. Kako spriječiti djecu da se ne druže?! A i nema smisla da ih samo nekolicina dolazi u školu, a ostali budu kod kuće. Moj je suprug učitelj informatike u varaždinskoj IV. osnovnoj školi, gdje su upisana naša djeca, te i on razmišlja na isti način. Nije nam jasno zbog čega se forsira taj povratak u školi, jer smo uvjereni da se nastavna godina bez problema mogla završiti online.

Melita Ivančić, VirjeJedno mi je dijete prvašić, koje se dakle trebalo vratiti u škole, ali ga nisam poslala. Naša je situacija specifična, jer je on kronični bolesnik, astmatičar, pa nisam imala nikakvih dvojbi o tome. Ali s druge strane imam kćer koja je u šestom razredu i opet bih tako odlučila. Škole bi se radije trebale usredotočiti na jesen i pripremu nove školske godine jer će nas opet dočekati slične epidemiološke mjere. Neka odrade ovih nekoliko tjedana do kraja od kuće, pa da svi budemo pametniji i spremniji najesen. Budući da sam predsjednica Vijeća roditelja, znam da i drugi roditelj razmišljaju na takav način i zato se u našu školu nije vratilo nijedno dijete.

Marija Tkalec, TuheljIznenadila me je preporuka Stožera koji je odlučio da djeca razredne nastave budu ti koji će prvi krenuti u školu. Govorim kao roditelj dviju djevojčica, u prvom i četvrtom razredu. Naravno da ništa ne može zamije-niti rad u učionici i koliko god to katkad bude stresno i naporno za nas roditelje moja je odluka bila da ne šaljem svoju djecu u školu. Najvažnija je odgovor-nost. Ne želim dovesti svoje dijete ni svoje ukućane u opasnost, a opet s druge strane i sama mogu ugroziti nekoga drugog. Moje je razmišljanje vezano za povra-tak u škole također – svi ili nitko. Kako god bilo, djeca i škole ne smiju biti ti koji će rješavati pitanje državno-ga gospodarstva.

u školu. Ni održavanje razmaka kod male djece nije realno:

– Njima je dovoljno da vide na ulici kako se toga ni odrasli ne pridržavaju, a oni ih samo imitiraju. A kad bi i htjeli poslušati sve naredbe, nehotice ih zaboravljaju.

osTanimo zdravi!Malo je povoljnija situacija u brojnim hrvatskim područnim školama, gdje ionako ide manji broj djece. Učiteljica Mirela Mrzlečki radi u PŠ Babica Osnovne škole Velika Pisanica i u školicu joj se vratilo

troje djece. Smatra kako se u tako maloj sredini epidemiološke mjere mogu pošti-vati, djeca nose maskice, drže se propisane udaljenosti, ne dolaze u kontakt s ostalim osobljem škole.

– Nas je brojčano malo pa nam je lakše poštovati propisane mjere te je, vjerujem, i to jedan od razloga što su roditelji odlučili pustiti djecu u školu. Unatoč svemu, veseli me povratak na nastavu u školu, jer su mi nedostajali učenici. Mnogo je bolje, ljepše i humanije biti s učenicima u kontaktu oči u oči, nego putem medija i internetskih mreža. Nadam se da ćemo zdravo i uspješ-no završiti ovu nastavnu godinu.

Kako sada stvari stoje, mnogo će djece nastavnu godinu dovršiti od kuće i ne će se vidjeti sa svojim učiteljicama, osim putem ekrana. Tako ni u požešku OŠ Julija Kemfa nijedan roditelj nije poslao svoje dijete. Ivana Jukić Matijević, učite-ljica savjetnica, šali se kako se o tom danu „povratka” 11. svibnju pričalo s toliko mistike kao da je riječ o pojavi NLO-a iznad Hrvatske ili nekoga mitološkog bića iz bajke.

Zašto je tomu tako? Odgovor je vrlo jednostavan, kaže. Želeći stvoriti privid povratka u „normalan” život, odlučeno je da oni najmanji u školskom sustavu mogu ponovno oživjeti škole svojom grajom. No dogodio se vrlo maleni odaziv, u cijeloj zemlji.

– Čaša može biti napola puna i napola prazna. Izvucimo iz novonastale situacije najbolje što možemo. Informatički smo mnogo pismeniji nego što smo bili prije pojave korone i uistinu smatram da nije potrebno mijenjati nešto što trenutačno jako dobro funkcionira te izlagati učenike dodatnom stresu. Nastavna se godina može privesti kraju i uz online nastavu. Važno je samo da svi ostanemo zdravi – zaključuje ova požeška učiteljica.

Time samo potvrđuje razmišljanja broj-nih svojih kolega, da nikakvoga stručnog opravdanja za forsirani „povratak” u škole nije bilo.

nisu ni te naše učiteljice na Gumb. zar bi moGle ujutro juriti u školu, da

bi radile s nekolicinom đaka, a onda juriti

doma kako bi ostatak dana bile u virtualnoj učionici?! zato mi je draGo da su roditelji Pokazali razumijevanje i zaPravo stali na stranu nas školnika

marica cik adaković, oš Prof. franje viktora šiGnjara, virje

7školskenovine

Prema podatcima UNESCO-a, radi mjera sprječavanja širenja virusa Covid-19 širom svijeta škole su bile potpuno ili djelomično zatvorene

u čak 193 zemlje. Time je kod kuće moralo ostati gotovo 1,6 milijarda učenika odno-sno 91,3 posto od ukupne svjetske učeničke populacije. Ponovno otvaranje škola jedan je od najvećih simboličkih koraka prema popuštanju karantenske mreže, a mišljenja o tome koliko je to sigurno vrlo su podijeljena. Neke su škole već otvorile svoja vrata. Nove su sigurnosne mjere oštre, od mjerenja tjele-sne temperature pri ulasku u školu, držanja obvezatnoga razmaka, manjeg broja đaka u učionicama do čestog pranja ruku i dezin-fekcije prostora. Oni koji su te mjere mogli provesti odlučili su da je došlo vrijeme za povratak u škole.

danCi prvi u europi Prve su svoja vrata otvorile škole na istoku. Nakon saznanja o epidemiji koronavirusa, Tajvan je poduzeo brze mjere kako bi sprije-čio širenje bolesti. Ondje škole zapravo i nisu bile službeno zatvorene, ali su u veljači pro-duljeni zimski praznici za 10 dana kako bi se dezinficirale obrazovne ustanove, distribuirao medicinski materijal i provele nove mjere za škole s potvrđenim slučajevima koronavirusa. Sad se u Tajvanu učenicima pri ulasku u školu provjerava tjelesna temperatura, a u nekim su školama postavljene plastične pregrade na klupama kao dodatna sigurnosna mjera.

Kina je sredinom ožujka počela postupno ukidati ograničenja, pa su od početka travnja i škole u devet provincija ponovno otvorene za maturante, ali ih je većina u većim regija-ma i dalje zatvorena. Srednjoškolci u Pekingu, Šangaju i Guangzhouu tek su se 27. travnja vratili u školu kako bi se pripremili za prija-mne ispite za fakultet.

Danska je 15. travnja postala prva europska zemlja koja je ponovno otvorila svoje škole kao dio plana za postupno ponovno „otvara-nje” zemlje nakon pada stope novih zaraza. U zajednici je prvotno vladala anksioznost i nepovjerenje, kaže Dom Maher, voditelj međunarodnog odjela Škole sv. Josefa u Ro-skildeu, mnogo je roditelja bilo u nedoumici. No gotovo mjesec dana nakon ponovnog otvaranja smatra da to funkcionira bolje nego što se moglo očekivati. Djeci je laknulo, jedva su dočekali ponovno otvaranje škola, roditelji su postali sigurniji, a broj učenika koji se pri-ključuje nastavi u školama neprestano raste.

U Danskoj su se prvo u škole vratili učenici osnovnih škola, a uspostavljen je sustav za zadržavanje djece u malim skupinama i sa što manje kontakta s drugima. Ove mikro-skupine učenika dolaze u zasebno vrijeme, odvojeno ručaju, ostaju u vlastitim zonama na igralištu i poučava ih jedan učitelj. U tim je skupinama desetak učenika, a budući da je rad većine škola u Danskoj organiziran u jednoj smjeni imali su dovoljno učionica

za provođenje te mjere. Sustav izoliranja tih malih skupina djece praktičniji je od osla-njanja na držanje razmaka. Naime, djeca se zaigraju pa često zaborave pravila kojih se moraju pridržavati. Ali uz stalno pranje ruku i minimalni kontakt s bilo kojom drugom skupinom sustav ne gubi na učinkovitosti, a djeca su se vrlo brzo prilagodila.

nasTava na oTvorenomeNe postoje maske za lice – ni za učenike ni za učitelje. Dorte Lange, potpredsjednica Udru-ge učitelja, kaže da taj nedostatak osobne zaštite nije problem jer su medicinski savjeti usredotočeni na strategiju držanja učenika na određenoj udaljenosti i u izoliranim grupama uz snažan naglasak na higijeni. Učitelji koji pak imaju zdravstvenih problema ili imaju članove obitelji koji bi mogli biti u opasnosti nastavit će poučavati na daljinu, a isto vrijedi i za potencijalno ugrožene učenike, koji se mogu nastaviti školovati od kuće.

iskustva zemalja koje su poNovNo otvorile vrata svojih škola

Sustav izoliranja malih skupina djece praktičniji je od oslanjanja na držanje razmaka. Naime, djeca se zaigraju pa često zaborave pravila kojih se moraju pridržavati. ali uz stalno pranje ruku i minimalni kontakt s bilo kojom drugom skupinom sustav ne gubi na učinkovitosti, a djeca su se vrlo brzo prilagodila

Povratak uz velike mjere oPreza

– Drago nam je što možemo reći da je po-novno otvaranje škola dosad bilo prilično

uspješno. I stariji bi se učenici trebali vratiti u školu, jer mnogi od njih ne uspijevaju jednako kvalitetno nastavu pratiti od kuće. Također, potrebna im je socijalizacija. Bude li se povećala stopa zaraze, nužno bi bilo promijeniti

plan, ali ako vlasti kažu da je sigurno otvoriti škole i za stariju djecu, to ćemo

sigurno učiniti – rekla je Lange. Danski je primjer slijedila i Norveška, koja je vrtiće otvorila 20. travnja, a potom i

škole za učenike razredne nastave tjedan dana kasnije. Odgojne su skupine u Norveškoj prije pandemije imale po dvadesetoro djece, a sad je preporuka da ih bude između tri i šest, ovisno o dobi. Usto, zabranjeno je donošenje

igračaka od kuće, a one u vrtiću dezin-ficiraju se dvaput na dan te su trenutačno

iz uporabe izbačene one koje se ne mogu lako obrisati, poput plišanih igračaka ili lutki.

Razredni odjeli pak mogu imati najviše 15 učenika, sjede u klupama razmaknutima

oko dva metra, a nastava se, kad god je to moguće, održava na otvorenome. No školska su igrališta i mnoge knjiž-nice ipak zatvoreni, a i srednje škole i fakulteti svoja vrata ne će otvarati do

daljnjega.

njemačka kreće s maTuranTima U Njemačkoj su pak krenuli baš tim putom, prvo su u škole pustili učenike završnih razreda srednje škole koji se trebaju pripremiti za polaganje mature. De-talji planiranja sveli su se na pojedinačne planove sjedenja. Shaun Roberts, ravnatelj Međunarodne škole u Kölnu, kaže da za svakog učenika postoji određeno mjesto – tako da se, u slučaju bolesti, točno zna tko je sjedio najbliže zaraženom. U hodnicima je uveden jednosmjerni sustav kretanja radi minimiziranja kontakta, postoji strog režim čišćenja, a maske za lice nose se samo u zajedničkim prostorijama. Školski su dani kraći, a provode se u kombinaciji s online nastavom, jer u učionicama smije istodobno biti samo 10 učenika.

Nakon ovih zemalja, još se neke države spremaju na isti korak. Među prvima su Francuska i Nizozemska, i to pomiješanih mišljenja za i protiv što se povratka tiče, a planovi za škole u Ujedinjenoj Kraljevini postat će jasniji u sljedećih nekoliko dana.

Priredila Ivana Čavlović

danska

NIzOzeMSkI UčIteLjI Ne žeLe U ŠkOLe N izozemski učitelji nezadovoljni su odlukom njihove vlade da se ponov-

no otvore škole od 11. svibnja, ali produlji zabrana za sva organizirana događanja do početka rujna. Naime, iz nizozemskoga učiteljskoga sindikata LIA kažu da sigurnost nastavnog osoblja nije dovoljno zajamčena, posebno u sektoru u kojem su mnogi učitelji stariji od 50 godina. Sindikat želi da nastav-nici sami odluče žele li preuzeti taj rizik. Također, djeca bi u školu trebala ići naizmjenično, što znači da će nastavnici jedan dan poučavati u školi, a idući dan putem interneta od kuće. To će staviti još veći pritisak na učitelje, upozo-rili si iz Sindikata. Vijeće osnovnih škola priopćilo je pak da podržava odluku o otvaranju škola unatoč činjenici da učitelji mogu biti u opasnosti. „Tvrdim da je ovaj potez uz pomni nadzor vlade provediv. Školski će odbori i dalje biti od-govorni pa ih pozivamo da zdravim razumom odluče što je moguće provesti, a što nije”, rekla je predsjednica Vijeća Rinda den Besten. Istraživanje među 1325 osnovnoškolskih ravnatelja koje je provela organizacija školskih čelnika AVS pokazalo je da ih 80 posto podržava odluku o ponovnom otvaranju ško-la. Međutim, ostaju otvorena pitanja o prijevozu učenika u posebnim školama kao i o higijenskim propisima.

japan

kina

tajvan

8 broj 18-19 • Zagreb 19. svibnja 2020.školskenovine

situacijama emocionalne krize i stanjima povezanima sa stresom. Veliko iskustvo stekli su tijekom ratnih i poslijerat-nih godina. Jedini su krizni telefon s dostupnošću 24 sata svaki dan u tjednu koji se vodi iz kliničke zdrav-stvene ustanove. Posebno prate sva veća ili manje krizna razdoblja, pa

se tako susreću i s blagdanskim i sezonskim krizama, ekonomskim i obiteljskim.

naučiTi slušaTiStoga stručnjaci Zavoda s najvećom

pozornošću prate aktualnu situaciju, koja se može nazvati epidemiološkom krizom, po-vezana s pojavom koronavirusa, govori nam Špiro Janović. Naravno, broj poziva i inter-vencija povećava se u valovima bitno s po-četkom epidemioloških mjera protiv širenja koronavirusa u drugoj polovici ožujka 2020. godine, kad su građani postajali više svjesni zdravstvenih rizika povezanih s koronom, ali i zahtjeva za promjenom rutine u svakodnev-nom životu:

– Sve što je dosad bilo uobičajeno, čak prosječno u životom ritmu – promijenilo se. Dotad su se medijska izvješća o situaciji

u svijetu činila dovoljno daleko da smo se, kolektivno i individualno, mogli braniti negacijom i ignoriranjem.

Saznajemo kako u telefonskoj kriznoj intervenciji osoba donosi svoju priču, svoj stres i svoj osjećaj. Najvažnije je omogućiti osobi da ispriča svoju priču i nevolju, svoju stranu medalje ili viđenje situacije, objašnja-va nam naš sugovornik:

– Slušati osobu u stresnom stanju izni-mno je važno. To nosi poruku da je važno kako se osoba osjeća te da poštujemo tu emocionalnu reakciju, stručno reagiramo na nju i nastojimo pomoći. Pitamo i kako se osoba suočava sa situacijom, kojim se metodama koristi i koliko je u tome uspješ-na. Ako steknemo uvid o tome da se radi o dubljim psihičkim smetnjama, tada dogo-varamo traženje stručne pomoći, najčešće u ambulantnom psihijatrijskom programu, a povremeno savjetujemo i bolničko liječenje.

Djeca, možda i više od nas odraslih, osjećaju stresna stanja. Primjećuju i osjećaju okolinu i događaje, premda ih ne mora-ju znati verbalizirati, naročito u ranijoj razvojnoj dobi. Izložena su i sadržajima iz medija, koji im mogu biti nerazumljivi i pojačati osjećaj straha i tjeskobe. Nažalost, opisivanje i prepoznavanje osjećaja u nas je zanemareno, što je loša praksa i za djecu i za odrasle, upozorava Maja Bajs Janović. Do-daje da se kod nas tradicionalno ne podrža-va razgovor o osjećajima, a te tradicionalne uloge i dalje nalazimo u našim obiteljima. Zato poručuje:

– Stav roditelja gdje se osjećaji potiskuju ili prešutno ne priznaju može utjecati i na svijest roditelja o emocionalnom stanju djeteta. Pogrješno je misliti da je stanje stre-sa znak slabosti djeteta. Roditeljima može biti teško suočiti se s djetetovim strahom ili patnjom i tad se katkad povlače te nude djetetu odvlačenje pažnje u smislu nagrade, igre, zabave.

Niz stresnih događaja koji su zahvatili Hrvatsku, od izbija-nja pandemije koronavirusa i zatvaranja škola do zagrebačkog

potresa, ali i gašenja brojnih radnih mje-sta te ekonomske krize koja je neizbježna, rezultirao je povećanom dozom straha i depresivnih emocija. Međutim, da bismo se kao društvo jednoga (što skorijega) dana oporavili i ekonomski i socijalno, potrebno je, unatoč krizi, očuvati mentalno zdravlje nacije, počevši od najmlađih, djece, učenika, do njihovih roditelja, ali i učitelja koji se bri-nu da bi, barem virtualno, uspješno završili nastavnu godinu.

Stoga smo za savjete priupitali jedan brač-ni par, oboje su po struci psihijatri, s velikim iskustvom u psihotraumi i pružanju pomoći onima kojima je uslijed takvih traumatskih događaja pomoć najpotrebnija. Doc. dr. sc. Špiro Janović pročelnik je Zavoda za krizna stanja i psihotraumu na zagrebačkome Rebru, odnosno KBC-u Zagreb, a doc. dr. sc. Maja Bajs Janović voditeljica Odjela za afektivne i anksiozne poremećaje na Klinici za psihijatriju i psihološku medicinu iste bolnice.

Krizni telefon pri Zavodu za krizna stanja i psihotraumu na Rebru više od 30 godina pomaže građanima u cijeloj Hrvatskoj u

Špiro Janović i MaJa BaJs Janović, bračNi par psihijatara, savjetuje:

Vrijeme je da konačno

razgovaramo o osjećajima

napisao Branko Nađ

Mjere samozaštite zapravo su jednostavne – dovoljno sna, odgovarajuća prehrana, jednostavniji zadatci i ciljevi, relaksacija i barem lagano vježbanje, malo humora i borba

protiv dosade. U vremenima krize dobro je, privremeno, kontrolirati očekivanja i pričekati neka bolja vremena. Doći će, uvijek su došla,

povijest je jednostavno takvaDoc. dr. sc. Špiro janović

IzOLacIja pOjačaVa StReSPosebno je za ovu krizu, povezanu s koronavirusom i epidemiološkim

mjerama, svladavanje izolacije ili karantene, bilo da se radi o samo-izolaciji ili o izolaciji cijelih skupina, npr. obitelji. Psihološke su reakcije na izolaciju očekivane, naročito ako se radi o neočekivanoj i nagloj situaciji – katkad osoba ravno s posla ode u izolaciju i ne vraća se doma ili u normalni život dva tjedna, govori doc. dr. sc. Špiro Janović:

– Izolaciju prate intenzivni osjećaji iznenađenja, čak šoka, nevjerice, neiz-vjesnosti, tjeskobe, a kasnije čak dosade i praznine. Osobi u izolaciji teško je čekati da se pojave simptomi, a brinu se i za sigurnost i zdravlje obitelji. Nažalost, neke osobe, koje su u izolaciji, nailaze na neprimjerenu stigmatiza-ciju i osuđivanje okoline, što ih dodatno opterećuje, žalosti ili čak ljuti.

9školskenovine

Kao primjer navodi komunikacije nacio-nalnoga Kriznog stožera. Oni su stalno tu, od početka koronakrize, svaki dan, nude podatke, informacije, savjete i upute, odgovaraju na pitanja, ponovno se javljaju s novim odgovo-rima, čak i kad ih odmah ne znaju. Određuju granice, tumače ih, pružaju osjećaj kontinuite-ta i sigurnosti, čak i kad nemaju najpovoljnije vijesti, oni su tu i objašnjavaju situaciju.

– Kad je dijete u krizi, roditelji su krizni stožer. To nije lagan zadatak. Budite prisut-ni, emocionalno prisutni – zaključuje Bajs Janović.

Njezin suprug, psihijatar Špiro Janović dodatno objašnjava kako je reakcija na stre-snu situaciju individualnog intenziteta, pa je tako i put izlaska iz stresa individualan. Prvi je korak svakako samoprocjena – kako se osjećamo i kako reagiramo na krizu:

– Mjere samozaštite zapravo su jednostav-ne – dovoljno sna, odgovarajuća prehrana, jednostavniji zadatci i ciljevi, relaksacija i barem lagano vježbanje, malo humora i borba protiv dosade. U vremenima krize, dobro je, privremeno, kontrolirati očeki-vanja i pričekati neka bolja vremena. Doći će, uvijek su došla, povijest je jednostavno takva. Naravno, nastupit će promjene. Neke će biti privremene, a neke će ostati – intui-tivno, znamo da je to istina.

U stresnim situacijama, kaže, emocio-nalno reagiraju i odrasli i djeca. Roditelji, kao odrasle osobe, mogu prepoznati svoja stresna stanja i mobilizirati zrele meha-nizme obrane – racionalizaciju, strpljenje, sublimaciju, humor. Stoga se može očekivati da će roditelji primarno biti podržavajući i protektivni u pomaganju djeci. Djeca će se, prirodno, sukladno njihovoj razvojnoj dobi, koristiti nekim dječjim mehanizmima suo-čavanja sa stresnom situacijom. Djeca mogu reagirati na stresnu situaciju nekim oblikom ponašanja koje će roditelj prepoznati kao naglašeno.

ne BanaliziraTi dječje osjećajeUpravo je najvažnije prepoznati promjenu djetetova uobičajenog ponašanja ili svakod-nevne rutine ili ritma, savjetuje ova zagrebač-ka psihijatrica:

– U stresnom ili depresivnom stanju dijete će često od šutljivoga postati glasno, ali i obratno, brbljavac će postati tih i povučen. Promjena ponašanja najčešći je znak emoci-onalne promjene, čak i kada dijete ne priča o tome. Dijete može reagirati i regresivnim ponašanjem, što znači da se njegove spo-sobnosti odjednom vraćaju na nižu razinu zrelosti. Npr. dijete koje inače kontrolira sfinktere, više to ne uspijeva ili dijete koje već samo spava u sobi, odjednom se uvlači u krevet roditeljima.

Katkad će dijete u stresnom stanju tražiti stalnu prisutnost i dostupnost roditelja i za aktivnosti u kojima je već samostalno ili će odustati od svojih aktivnosti, da bi se „lijepilo” za roditelja. Znakovi mogu biti i tjelesni – napetost se često javlja kao bol, zatim promjena apetita i ritma spavanja, po-remećaji održavanja higijene i nestrukturira-nje dana. Jasna je i promjena psihomotorike, koja može biti u valovima od inhibiranosti i povučenosti do epizoda tantruma i hiperak-tivnosti. A važno je obratiti pažnju te shvatiti kako djeca osjećaje pokazuju neverbalno, izrazom lica i ponašanjem, koje se može uočiti – ako gledamo. Isto tako, dječji crteži ili tekstovi mogu sugerirati promjenu u kori-štenju bojama ili sadržajima koji upućuju na traumu, strah i tjeskobu:

– Reakcije starije djece i adolescenata mogu biti jednako naglašene, od naglašene potrebe za izolacijom od ukućana do nekri-tičnog izlaganja, izlaženja i nepridržavanja uputa kao oblik bunta. Znakovi emocional-ne reakcije mogu biti diskretni i prolazni. I u tome treba imati zrno umjerenosti u pro-cjeni i ne podlijegati nagloj frustraciji. Ako su intenzivni i svakodnevni, roditeljima se savjetuje da traže pomoć stručnjaka. Potreb-no je naglasiti da se osjećaji djeteta moraju uvažavati i ne smiju se banalizirati.

U suočavanju s krizom, naročito neo-čekivanom ili nepoznatom, osoba prolazi od stanja šoka i nevjerice, zatim promje-ne ponašanja i pokušaja prilagodbe, do depresivnih stanja, ističe dr. Špiro Janović. Tek razrješenje ovoga emocionalnog puta, kaže, koji je odgovor na kriznu situaciju, dovodi do prihvaćanja i prilagodbe na novu situaciju. Naravno, katkad se du-gotrajno zastane u točki ljutnje ili točki žalosti. Teške osjećaje, povezane s teškom situacijom, ne možemo izbjeći i oni su oče-kivani, kao prirodna reakcija na nevolju. Premda ne priželjkujemo loše stvari, uglav-nom znamo da nas povremeno očekuju, jasan je Janović.

nudiTi razGovor, BiTi primjer– Možemo se susresti s osjećajima tjeskobe, straha, čak i panike, jer se osobna sigurnost i sigurnost zajednice čini narušenom, a situ-acija bezizlaznom. Nagomilani ili dugotrajni stresni događaji dovode pak do osjećaja gubitka kontrole nad situacijom. Povremeno se mogu javiti hostilna i buntovnička pona-

šanja, s ljutnjom i odbijanjem, smanjenom tolerancijom, osjećajima razočaranosti i čak uskraćenosti ili nepravde.

Maja Bajs Janović savjetuje pak rodite-ljima, pa i učiteljima, da obrate pažnju na izostanak verbalne komunikacije, jer ona ne znači da dijete ne komunicira. Uvijek su prisutni komunikacijski signali, ali ih mi odrasli katkad ne prepoznajemo. Poticanje djeteta na komunikaciju o emocijama i ono-me što mu se događa kontinuirani je proces, svakodnevni roditeljski interes, koji počinje od najranije dobi djeteta i ne završava samo usvajanjem vještina govorenja. U takvom ozračju povjerenja i kontinuiranog zanima-nja za dijete djeca će i spontano postaviti nezgodna i teška pitanja.

– Za djecu do pete godine smrt je apstrak-tni pojam, vjeruju da će se princeza probu-diti, ali reagiraju na gubitak bliske osobe. Tek u adolescenciji počinje razumijevanje konačnosti smrti, a smatra se da je za to od-govoran razvoj kore velikog mozga koji pak omogućava razvoj viših kortikalnih funkcija, uključujući apstraktno mišljenje. Zemljotres je jasnija prijetnja jer dijete odmah prepo-znaje opasnost, a taj strah može trajati. Ko-ronavirus za malo je dijete nepoznato biće, ali će djeca reagirati na nedostatak kretanja, nemogućnost izlaska iz stana, što će rezul-tirati ljutnjom. Kod odraslije se djece može javiti i strah od bolesti.

Bajs Janović dodatno ponavlja da poziva-njem na razgovor i razgovor o osjećajima

učimo dijete kako se nositi s osjećajima. Djetetu treba pružiti osjećaj da se njegovi osjećaji poštuju, kaže. Roditelj se treba na-oružati strpljenjem, a nekad i treba prepo-znati dobar trenutak.

– Koliko god da je to težak zadatak, roditelji znaju da djeca uče iz njihova primjera, a to se naročito odnosi na pona-šanje u kriznim situacijama. Jedna je od najvažnijih lekcija da se možemo nositi s poteškoćama.

ODatI pRIzNaNje DjecI, UčIteLjIMa I RODIteLjIMaNastava na daljinu pokazala nam je upravo impresivne sposobnosti

djece i učenika za prilagodbu na tehnološki i komunikacijski za-htjevne obrazovne zadatke, smatra doc. dr. sc. Maja Bajs Janović. Osobno, kao psihijatrica i majka školarca, odaje priznanje učenicima, nastavnicima i roditeljima za uloženi golemi trud u nastavak školovanja, premda u tehnički i životno izrazito složenim okolnostima.

– Tako brza prilagodba školskog sustava je impresivna. Vidim to doma svaki dan s nastavom s obje strane, kao roditelj i kao nastavnik. Mi oboje radimo u fakultetskoj nastavi i učimo biti online nastavnici, a studenti nam u tome pomažu – upravo nas ta interaktivnost angažira, motivira i inspirira da svi budemo bolji. A s gledišta psihološkog učinka, nastavak školovanja omogućava osjećaj sigurnosti i kontrole, povjerenja da život i škola idu svo-jim tijekom i da možemo u nečemu napredovati, bez obzira na poteškoće ili čak uz frustracije, da možemo ići dalje.

Paradoksalno, zaključuje Bajs Janović, dok smo se ranije bunili na mobi-tele i društvene mreže, sad su to pomoćni načini za komuniciranje s prijate-ljima i treba ih podržati – ali u razumnim okvirima. Isto tako, treba podržati istinu o krizi – kriza je prolazna!

prepoznavanje osjećaja u nas je zanemareno, što je loša praksa i za djecu i za odrasle. tradicionalno

ne podržavamo razgovor o osjećajima i te tradicionalne uloge i dalje nalazimo u našim obiteljima. a pogrješno je misliti da je stanje stresa znak djetetove slabosti

Doc. dr. sc. Maja Bajs janović

10 broj 18-19 • Zagreb 19. svibnja 2020.školskenovine

globalni je problem kojem tre-ba pristupiti strateški. Prevenci-

ja je ključ, jednako kao i snažnija suradnja udruga, malih i srednjih

poduzetnika s javnim zdravstvom u snažnijoj primjeni globalnih i nacionalnih strategija u borbi protiv dječje pretilosti.

U Hrvatskoj se provode brojni preventiv-ni programi i upozorava se djecu na brojne načine kako treba zdravo živjeti, zdravo se hraniti, vrtićima i školama propisuju se zdravi jelovnici… No sve to, izgleda, ne daje rezultate, jer imamo sve više pretile djece. Što onda radimo pogrješno, pitamo Gluhak Spajić. Odgovara da se svaki put kad određe-na akcija ne daje rezultate moramo zapitati nekoliko pitanja. U ovom slučaju, prvo – obraćamo li se ciljanoj skupini? Odnosno, ako želimo educirati javnost o zdravom stilu života i prehrani, obraćamo li se pravoj skupini na pravi način? Skupine koje su ovdje od vitalne važnosti jesu roditelji i djeca, a fokus i način komunikacije je promjenjiv. U kombinaciji roditelja i djece vrtićke dobi, fokus su roditelji. Kod kombinacije tinejdžera i roditelja, fokus su tinejdžeri. Komunikacija tako poprima potpuno drukčiji oblik ovisno o skupinama kojima se obraćamo.

liječenje je uvijek skupljeKomuniciramo li uopće na odgovarajući način? Edukacija roditelja djece vrtićke dobi potpuno je drukčija nego edukacija tinejdžera. Problem je što uopće nemamo razrađenu strategiju edukacije niti komunika-cije po ciljanim skupinama te su većini djece poruke koje im šaljemo – nezanimljive.

– Također, često zaboravljamo da je pre-vencija edukacijom dug i složen proces te da se rezultati vide tek nakon dužeg razdoblja. U ovom slučaju, to može biti i nakon deset godina. To znači da proces treba biti strateš-ki posložen, da promjene trebaju biti brzo implementirane i da diseminacija prikuplje-nih rezultata treba biti pragmatična, s jasnim preporukama za nadolazeća razdoblja.

U konačnici, govori Gluhak Spajić, ono što educiramo treba biti primje-

njivo u vrtićima i osnovnim škola-ma, a nažalost u velikoj većini još uvijek imamo vrlo nizak standard prehrane, a kulinarski djelatnici nikad nisu posebno educirani.

Zato djecu, ali i njihove roditelje treba upozoriti na potrebu češćega kretanja, više fizičke aktivnosti, zdra-

vije prehrane. Međutim, na zanimljiv i interaktivan način. Trenutačni način

edukacije je zastario i trebamo se okre-nuti novim metodama učenja.

Ostaje pitanje što po tome pitanju mogu učiniti vrtići ili škole,

budući da djeca ondje provode veći dio dana. Za početak, mogu se promijeniti jelovnici u školama, s vrlo malo ili gotovo ništa do-datnog ulaganja, što treba istaknuti, jer svi odmah skaču na noge rečenicom: „Ali to je skupo.” Liječenje je još uvijek – skuplje. Da je to moguće nutricionistica Gluhak Spajić pokazuje svojim primjerom, a to je uvođe-nje Healthy Meal Standarda (HMS), sustava za upravljanje kategorijama prehrane, koji objedinjuje edukaciju djelatnika i primjenu prehrane za posebne potrebe. U ovom sluča-ju, prehrana za posebne potrebe jest prehrana za djecu vrtićke ili školske dobi, koja treba biti odgovarajuće posložena u lanac kvalitete, s poznatim dobavljačima, procesom i načinom pripreme, ali i prezentacije.

– Pokazalo se da HMS u škole i vrtiće uvodi kvalitetnije namirnice, uravnotežene norma-tive i jelovnike, kontroliran kompletan sustav kvalitete prehrane. Educiraju se djelatnici te u konačnici prate rezultati i poboljšavaju pre-hrambene navike djece iz godine u godinu. Sustav HMS-a živi u Sisku već treću godinu i imamo pozitivne rezultate – naglašava naša sugovornica te se ujedno pita koliko je skupo ili jeftino imati sve veći udio djece s preko-mjernom tjelesnom masom ili s pretilošću.

Ovdje novac ima novu dimenziju, ali promjena jelovnika iz postojećih u zdravije nije skupa. Snažniji je fokus na angažmanu djelatnika vrtića i škole, od ravnatelja, učitelja odnosno odgojitelja do kuhara.

prespore promjeneJedino se tako, cjelovitim pristupom mogu promijeniti prehrambene, zapravo životne navike djece, ali i odraslih. Važnije od svega, moramo promijeniti način na koji znanje, ali i ovakve važne poruke šaljemo generacijama koje nam dolaze u vrtiće i sjede u školskim klupama, da shvate kako im želimo dobro, a ne samo pametovati. Zato se Gluhak Spajić pita i upozorava:

– Hoćemo li konačno promijeniti način edukacije? Svijet ide naprijed i milenijalci koji su takoreći rođeni s mobitelom u ruci osvaja-ju svjetske nagrade u programiranju, robotici, primjeni umjetne inteligencije. Ako ih želimo zainteresirati, onda možemo zaboraviti na pristup koji je star već 50 i više godina, a i dalje ga aktivno primjenjujemo. U timovima zaslužnima za formiranje strategije edukacije u okviru javnog zdravstva trebaju biti mladi, inventivni i proaktivni ljudi koje će sustav slušati u primjeni nove tehnologije i načina komunikacije. Zato i kažem, prema trenu-tačnim podatcima, naivno je za očekivati da će se to promijeniti brzinom kojom treba da zaustavimo epidemiju pretilosti. Radije se pripremimo za posljedice!

Branko Nađ

Nedavna objava podataka Hrvat-skog zavoda za javno zdravstvo, prema kojima svaki treći hrvatski osmogodišnjak ima problem

s prekomjernim kilogramima, a naši su školarci na petome mjestu liste najdeblje djece u Europi, upalila je crveni alarm kod svih koji promišljaju o budućnosti i zdravlju. Poznato je, naime, da na pretilost i debljinu kod djece utječe sve izraženiji sjedilački način života, ali i sve nezdravija prehrana.

Još se u vrtićkoj dobi hrane koliko-toliko zdravo, međutim prelaskom u školski sustav, a naročito u višim razredima, u svoje mlade orga-nizme unose sve lošije namirnice te su skloniji preskakanju obroka odnosno brzoj hrani.

Nutricionistica Diana Gluhak Spajić godi-nama radi na usavršavanju sustava prehrane, pa je osmislila Healthy Meal Standard kojim je popravljena i unaprijeđena prehrana u školama, poglavito Sisačko-moslavačke i Zagrebačke županije. Svjesna je podataka koji govore o pretilosti hrvatske djece, a slične je podatke, kaže, objavila i Svjetska zdravstvena organizacija još 2014. godine. Danas pak znamo da u regiji Europske unije 50 posto populacije ima problem s viškom kilograma, a 20 posto je pretilo.

– To nam jasno govori da se problem viška kilograma translatira iz djetinjstva u tinej-džersku dob te u konačnici na odrasle osobe. Prekomjerna tjelesna masa, uz prehrambene navike i stil života, uzrok je mnogih kro-ničnih nezaraznih bolesti s kojima se danas susrećemo u velikoj mjeri. Najširi su primjer srčanožilna oboljenja i šećerna bolest. S obzi-rom na trenutačne napore javnih organizacija u provedbi edukacije i drugih alata u preven-ciji pretilosti, smatram da nismo dovoljno ozbiljno shvatili problem pred nama. Preti-lost se u svijetu gotovo utrostručila od 1975. godine – govori nam Gluhak Spajić.

sve više preTile djeCeU budućnosti se primjenom sadašnjeg ponašanja stoga može očekivati više pretilih osoba, a s time i broja osoba s kroničnim ne-zaraznim bolestima koje će dodatno optere-titi zdravstveni sustav. OECD je pak objavio da će nam za trideset godina, ako ne promi-jenimo prehrambene navike, i životni vijek biti kraći tri i pol godine. Zbog toga naša sugovornica ističe kako su nebrojeno puta analize pokazale da je prevencija jeftinija, samo je teško odlučiti se na taj korak. A boji se da smo vrlo tromi u donošenju takvih odluka i zato se moramo pripre-miti na posljedice:

– Ne možemo krivicu pripisati is-ključivo jednoj strani niti to možemo pripisati isključivo Hrvatskoj. Problem dječje prekomjerne tjelesne mase i pretilosti

kako popraviti prehraNu Naših školaraca

za zdravija jela važnija volja nego novac

nismo dovoljno ozbiljno shvatili

Problem Pred nama. nebrojeno su Puta analize

Pokazale da je Prevencija

jeftinija, samo je teško odlučiti se na taj korak.

a vrlo smo tromi u donošenju

takvih odluka i zato se moramo

PriPremiti na Posljedice

diana Gluhak sPajić, nutricionistica

preTilosT se u svijeTu GoTovo

uTrosTručila od 1975. Godine

11školskenovine

Državna matura provest će se u cijelosti odnosno maturanti će pisati ispite i iz obvezatnih i izbornih predmeta u razdoblju

od 8. lipnja do 3. srpnja. Tako je odlučeno 7. svibnja na sastanku u Banskim dvorima na kojemu su osim premijera Plenkovića i nje-govih suradnika bile ministrica obrazovanja Blaženka Divjak i Ivana Katavić, ravnateljica Nacionalnog centra za vanjsko vrednova-nje obrazovanja. Maturanti su konačno, u osmom tjednu nastave na daljinu, doznali su što ih čeka na kraju srednjoškolskog obrazo-vanja. Podsjetimo, u danima koji su pret-hodili donošenju ove odluke ministrica je javno govorila samo o obvezatnim predme-tima, a tek dan ranije, 6. svibnja, izjavila je kako se zbog epidemiološke situacije izborni predmeti ne će pisati.

apel šesT sveučilišTaIzazvalo je to revolt dijela maturanata, a reagiralo je i šest sveučilišta – iz Zagre-ba, Splita, Osijeka, Zadra, Dubrovnika i Sveučilište Sjever – zajedničkim priopće-njem šestero rektora koji su istaknuli kako o zahtjevu za polaganje izbornih predmeta odluku donosi svako visoko učilište te da nije dobro da Ministarstvo znanosti i obrazovanja svakodnevno zbunjuje učeni-ke, nastavnike, roditelje i najširu javnost najavama brisanja izbornih predmeta iz državne mature.

– Našim sveučilištima i fakultetima potrebni su izborni predmeti na državnoj maturi i o tome su rektori pisanim putem izvijestili ministricu Divjak prije više od deset dana, krajem travnja. S nama nije održan sastanak, razgovor ni dogovor o (iz)ostavljanju izbornih nastavnih predmeta iz ispita državne mature u ovoj školskoj godini. Zato pozivamo MZO da se drži potpisanih ugovora s Rektorskim zborom RH i svakim sveučilištem o provedbi državne mature, čime će se izbjeći dovođenje ovogodišnje generacije maturanata u neravnopravan položaj u odnosu na prethodne generacije – zaključili su rektori u priopćenju čiji potpi-snici nisu sveučilišta u Rijeci i Puli koja su se ranije izjasnila da njihovi fakulteti ne će tražiti ocjene iz izbornih predmeta.

ispiTi u dva BlokaU skladu s epidemiološkim smjernicama državna matura pisat će se u dva bloka. Prvi je blok obvezatnih predmeta od 8. do 24. lipnja. Razdvojit će se datumi pisanja A i B razine istoga predmeta, pa će se test i esej iz Hrvatskoga na obje razine pisati četiri dana, od 8. do 12. lipnja. U tjednu od 15. do 19. lipnja pisat će se ispiti iz stranih jezika, a 23. i 24. lipnja matematika na A i B razini. U drugom epidemiološkom bloku, od 25. lipnja do 3. srpnja, pisat će se svi izborni predmeti. U vremeniku je predviđeno da se pišu dva izborna predmeta u istome danu u razdvoje-nim terminima u 9 i 14 sati, a 2. srpnja pisat će se čak tri ispita – Politika i gospodarstvo, Etika i Vjeronauk.

U tjednu u kojem je donesena odluka o pisanju ispita iz izbornih predmeta Nacional-ni centar za vanjsko vrednovanje obrazova-nja, prema odluci ministrice Divjak da se na ispitima državne mature ne će provjeravati gradivo drugog polugodišta četvrtog razreda srednje škole, objavio je detaljne sadržaje

obvezatnih ispita koji se ove godine ne će ispitivati i vrjednovati.

Najopsežnije rezanje doživio je ispit iz hrvatskog jezika. „Povratak Filipa Latino-vicza” Miroslava Krleže, Camusov „Stranac” te pjesništvo Tina Ujevića uklonjeni su s popisa naslova za esej iz Hrvatskog jezika na A razini. Na osnovnoj, B razini eseja s popisa su uklonjeni „Gospoda Glembajevi”

pozNati detalji o završNom ispitu sredNjoškolskog obrazovaNja

U skladu s epidemiološkim smjernicama državna će se matura pisati u dva bloka. prvi je blok

obvezatnih predmeta i počinje 8. lipnja. test i esej iz Hrvatskoga na obje razine pisat će se

četiri dana, od 8. do 12. lipnja. U tjednu od 15. do 19. lipnja pisat će se ispiti iz stranih jezika, a 23. i 24. lipnja matematika na a i B razini. U drugom

epidemiološkom bloku, od 25. lipnja do 3. srpnja, na redu su svi izborni predmeti

na državnoj maturi i obvezatni i izborni Predmeti

Miroslava Krleže te pjesništvo Dobriše Cesarića.

Osim toga, maturanti na ispitu obiju razi-na Hrvatskog jezika ne će morati odgovarati na pitanja koja se tiču razumijevanja drugog razdoblja domaće i svjetske književnosti 20. stoljeća te suvremene književnosti, što obuhvaća i razdoblje druge moderne u Hr-vatskoj. Slijedom toga ne će se ispitivati svi pisci i sva djela koja pripadaju izostavljenim razdobljima. To uključuje sve što je navede-no nakon A. B. Šimića na objema razinama – stoji u izmjenama ispitnih kataloga.

redukCije u HrvaTskom i maTemaTiCiU jezičnom dijelu na obje razine izuzet je povijesni razvitak hrvatskog jezika u 20. sto-ljeću, a ne će se ispitivati ni frazemi, jezično posuđivanje, tvorbeni načini u hrvatskom jeziku (koji se inače ispituju samo na A razini) te struktura rječnika i leksikografske jedinice.

Veće promjene dogodit će se i na testu iz matematike A razine, iz kojega se ne će ispitivati zadatci vezani za izvođenje operacije s funkcijama (komponiranje), crtanje grafova racionalnih funkcija (polinomi najviše 2. stupnja u brojniku i nazivniku), deriviranje konstantne funkcije, funkcije potenciranja i trigonometrijskih funkcija, deriviranje zbroja, razlike, umnoška, kvocijenta i kompozici-je funkcija, određivanje tangente na graf funkcije u točki te upotrebljavanje derivacije funkcije pri ispitivanju tijeka funkcije. Ispitni sadržaj iz matematike osnovne, B razine osta-je nepromijenjen.

Promjena ne će biti ni na ispitima iz engle-skog jezika obiju razina, kao ni na A i B razini ostalih stranih jezika koje su maturanti učili kao prvi strani jezik (njemački, francuski, španjolski) te na talijanskom i latinskom B razine. Iz grčkog jezika, koji učenici klasičnih gimnazija mogu odabrati kao prvi strani je-zik, također je uklonjen dio sadržaja, kao i na višim razinama ispita iz latinskog te talijan-skog jezika. Ispitni je sadržaj reduciran i kod dijela ispita iz materinskih jezika nacionalnih manjina – mađarskog, srpskog te talijanskog jezika.

Marijan Šimeg

proBlemi na proBnom online pisanju eseja

kRIVa je teHNOLOgIja – ne maturantIO ko 1600 od ukupno 13 180 učenika završnih razreda gimnazija i

četverogodišnjih strukovnih škola nije se uspjelo prijaviti na platfor-mu Loomen na kojoj se prošloga utorka pisao probni esej iz Hrvatskoga jezika. Iako to iz Ministarstva obrazovanja objašnjavaju pogrješkom pri-stupnika koji nisu ispunili sve protokole pa im prijava u zadanom roku nije uspjela, problem je očito u digitalnoj tehnologiji, u serverima koji su zbog tako velikog broja istodobnih prijava korisnika jednostavno bili zagušeni. Sjetimo se da je isti problem bio u prvim danima provođenja nastave na daljinu. I neprimjereno je da iz Ministarstva obrazovanja krivnju prebacuju na maturante.

Probni esej bio je svojevrstan test za neku buduću državnu maturu koju bi pristupnici pisali online, ali to je očito samo neutemeljena tlapnja ministrice Divjak i njezinih suradnika. I mnogi se pitaju što bi doista bilo da se ispiti državne mature doista pišu online u ovakvom digitalnom okružju. S druge strane, probnim pisanjem eseja kao i povratnom informacijom i ocjenom koju bi maturanti trebali dobiti u zadnjem tjednu svibnja željelo se, tako kažu u MZO-u, pomoći učenicima da se što kvalitetnije pripreme za ispit državne mature iz Hrvatskoga jezika. Učenicima koji zbog problema s prijavom na Loomen nisu u zadanom vremenu uspjeli napisati esej omogućeno je da naknadno pošalju svoj esej na mrežnu stranicu NCVVO-a pa će i njihov rad biti ocijenjen.

12 broj 18-19 • Zagreb 19. svibnja 2020.školskenovine

prilagoditi i učiniti ih izvedivima u novim okolnostima.

veća fleksiBilnosT Prema saveznim propisima, škole imaju veću fleksibilnost u ispunjavanju ciljeva učenja za vrijeme pandemije. Kathryn Nieves Licwin-ko, učiteljica u obrazovanju učenika s teško-ćama u školi u New Jerseyju, kaže da bi i sami učitelji trebali biti fleksibilni kad je u pitanju njihovo radno vrijeme pa prilagoditi vrijeme i načine komunikacije svojim učenicima kako bi im olakšali trenutačnu situaciju:

– Roditelji mnogih učenika rade i nisu kod kuće s njima pa im je mnogo teže samima

obavljati zadatke. S nekoliko svojih učenika nisam mogla komunicirati punih tjedan dana, jer sami ne znaju pristupiti računalu, a nema roditelja da im pomognu.

Mijenjanje navika i rutina može biti po-sebno uznemirujuće za učenike s teškoćama pa bi učitelji i obitelj trebali zajedno raditi na stvaranju okružja sličnog školskome. Savjet stručnjaka glasi – naglasite važnost ustroja:

– Većina mojih učenika uspijeva odraditi sve aktivnosti zahvaljujući ustroju i rutini. Također, od velike im je pomoći to što su i učitelji uvijek na raspolaganju za stalnu poduku, pojašnjenje ili sa-vjet – rekao je Eric Fieldman, nastavnik učenika s teškoćama u srednjoj školi u Collingswoodu.

Diljem svijeta sve se obrazovne institucije pokušavaju prilagoditi naglim zatvaranjima svojih uči-onica zbog širenja koronavirusa.

No dok se mnogi učitelji bore s novim uvje-tima rada, nastavnici u obrazovanju učenika s teškoćama suočavaju se s neusporedivim izazovima koji nadilaze poučavanje na da-ljinu, jer ono mora prilagođeno potrebama svakoga pojedinog učenika.

– Kad kažemo obrazovanje za učenike s teškoćama, govorimo o širokom rasponu dobi, interesa, sposobnosti i razvojnih teš-koća, koji obuhvaćaju individualne potrebe koje je prepoznao njihov individualizirani obrazovni program – objašnjava Margaret Shafer, učiteljica trećeg razreda u Mortonu u američkoj državi Illinois.

Za razliku od izrade online nastavnoga plana za cijeli razred, nastavnici učenika s teškoćama sad moraju razviti jedinstvene planove za svakog učenika koji će se uskla-diti s njihovim individualnim potrebama. Velika je prepreka na tome putu, kažu učitelji, odrediti mogu li se tim učenicima osigurati sve vrste potpore i u kućnim uvje-tima, od motoričkih vježbi do bihevioralne terapije.

senzorne akTivnosTi I nastavnici i stručnjaci u općem obra-zovanju također ispituju koliko roditelji i njegovatelji mogu pomoći, s obzirom na to da se učenici s teškoćama često oslanjaju na specijalizirano osoblje koje im pomaže u praćenju nastave, poput raznih senzornih aktivnosti.

– Moji su učenici neverbalni i treba im izravna osobna uputa s nekoliko dodatnih uputa ili preusmjeravanja tijekom lekcije. Mnogi imaju ADHD i ne mogu samostalno obaviti većinu zadataka – objašnjava učite-ljica učenika s teškoćama Beth McGreevy Dworak.

No iako je ova situacija stigla nenadano i nitko se za nju nije stigao pripremiti, nastav-nici u obrazovanju za učenike s teškoćama već imaju neke ideje kako organizirati nasta-vu za svoje učenike u ovim uvjetima.

Iako je vrijeme iznimno važno, nastavnici učenika s teškoćama preporučuju uspo-stavljanje odgovarajućeg okružja i ciljeva za svoje učenike i njihove obitelji prije nego što uđu u detaljan popis zadataka i svakod-nevnih aktivnosti. Primjerice, rani kućni telefonski pozivi omogućuju učiteljima da doznaju s kakvom situacijom raspolažu određenoga dana. Mogu tako pitati učenike hoće li roditelji cijeli dan biti kod kuće, hoće li raditi dok su kod kuće, je li djeci dostupan internet, kojim se elektroničkim uređajima učenici mogu koristiti, postoji li prostor u domu za provedbu motoričkih ili senzornih aktivnosti... Tad nastavnici mogu pripre-miti individualizirane planove na temelju raspoloživih resursa. Nakon takve pripreme, učitelji bi trebali procijeniti koji su ciljevi poučavanja ostvarivi u novom okružju, a zatim surađivati s obiteljima te ciljeve učenja

Nove strategije u poučavaNju učeNika s teškoćama tijekom paNdemije koroNavirusa

pOtIcajNO OkRUžje za BOLje UčeNje

Učitelji učenika s obrazovnim i razvojnim teškoćama kažu da rutine, izrada rasporeda, senzorne potpore i suradnja s obiteljima mogu pomoći u nesmetanom prelasku s njihova dosadašnjeg školovanja na učenje na daljinu tijekom

pandemije koronavirusa

Uporaba različitih boja u izradi rasporeda pomaže autističnoj djeci

13školskenovine

odnosno mogu zaigrati razne društvene igre ako učenici trebaju predahnuti ili osloboditi višak energije.

Također, senzorna integracija obuhvaća uporabu posebne opreme, koju čine prsluci, deke, obruči, jastuci punjeni teretom odno-sno utezima različite težine ovisno o tjelesnoj težini učenika. To se u ovoj situaciji može zamijeniti rižom ili grahom kojima ćete ispuniti dječje džepove, a pisanje i crtanje po kremi za brijanje može smanjiti napetost uz jačanje jezičnog razvoja. A pomoći mogu čak i zagrljaji, duboko disanje odnosno omoguća-vanje djetetu da trči na otvorenom.

– Vjerujem da ovo vrijeme za učenike s teškoćama može donijeti mnogo zabave, ali i kvalitetnog učenja. Međutim, ovakva vrsta obrazovanja složen je splet strategija i aktiv-nosti prilagođenih individualnim potrebama učenika, a kod kuće učenici vjerojatno ne će dobiti akademsko učenje poput onoga u učionici. Ipak, trenutačno nemamo drugog izbora, stoga izvucimo najbolje iz ove situaci-je – zaključila je Margaret Shafer.

Prema Edutopia Priredila Ivana Čavlović

Fieldman i ostali učitelji stoga prepo-ručuju izradu dnevnog popisa aktivnosti – podijeljenih u kraće epizode s redovitim stankama – kako bi, ako je moguće, slije-dili sličan raspored kao u školi. Budući da mnogi učenici s teškoćama dobro reagiraju na vizualne znakove, korisna će biti ploča s rasporedom (taktilna ili digitalna) i slikama aktivnosti koje podsjećaju učenike na to što i kad trebaju raditi. Fieldman također prepo-ručuje uporabu sata sličnog budilici, koji će zvoniti u pravilnim razmacima, simulirajući školsko zvono. To će djeci im uvelike olakšati postupak učenja. Dan Vollrath, srednjoškol-ski nastavnik u Flemingtonu, dodaje kako bi roditelji čak mogli pokušati organizirati nastavne aktivnosti u različitim prostorija-

ma u kući, jer su učenici naviknuti mijenjati učionice tijekom školskoga dana.

Iako će nastavnici vjerojatno izraditi po-učne videozapise ili pisane upute za učenike, stručnjaci preporučuju da to učine i za nji-hove roditelje, kako bi im pomogli da podrže svoju djecu u različitim aktivnostima.

riža i krema za Brijanje Učitelji također naglašavaju da će učenicima s teškoćama trebati dodatne individualizirane senzorne izmjene i potpora. Roditelji se tako mogu poslužiti jednostavnim predmetima poput obojenoga tijesta umjesto plastelina ili gline, folijom s mjehurićima za smirivanje

savjetI rodIteljIma djece s pOReMeĆajeM aUtIStIčNOg

spektraNeke od strategija mogu biti korisne i neurotipičnoj djeci, jer se temelje na načelima jasne komunikacije i omogućuju osjećaj sigurnosti

U vrijeme pandemije mnoga djeca mogu osjećati nesigurnost, gubitak kontrole ili anksio-znost, odnosno osjećaje s kojima se mnogo djece s poremećajima autističnog spektra

svakodnevno nosi.Debra Costley, profesorica na Sveučilištu u Nottinghamu u Ujedinjenom Kraljevstvu, bavi se

istraživanjem obrazovnih strategija za djecu s poremećajima autističnog spektra. Tijekom rada analizirala je način na koji se nastava održava u većini škola, tražeći odgovarajuću metodologiju za djecu s ovim poremećajima kako bi im se pružila što veća podrška i što je moguće više po-boljšao uspjeh u učenju. Ona smatra da danas neke od ovih strategija mogu biti korisne i drugim obiteljima, jer se temelje na načelima jasne komunikacije i djeci omogućuju osjećaj sigurnosti. Preporučuje da se roditelji usredotoče na tri oblika pomoći djeci, bilo da se radi o autističnim ili neurotipičnim osobama.

KomunikacijaSvakodnevica djece drukčija je ovih dana kad nema nastave u školama te se od roditelja oče-

kuje da preuzmu ulogu nastavnika. Kad su u pitanju djeca s poremećajima autističnog spektra, komunikacija mora biti jasna i ići u smjeru smanjivanja anksioznosti. Jedan je od primjera objaš-njavanja događaja djeci stranica Social Stories (Priče o društvu), na kojoj autorica Carol Gray predstavlja priče sa slikama i ilustracijama koje djeci s autizmom mogu pomoći u razumijevanju onoga što se događa. Bitan je segment ovih priča objašnjenje situacije, onoga što će se dogoditi u bližoj budućnosti i onoga što se očekuje od djece. Autorica ovog članka roditeljima predlaže da osmisle vlastitu verziju priča ili pronađu koristan materijal na internetu, prilagođen djeci. Prednost je ovakvih materijala što će ih djeca moći čitati kad požele pronaći sigurnost, odnosno saznati na koji način i sama mogu pomoći.

Plan i struktura Djeca s poteškoćama u učenju često imaju problema s egzekutivnim funkcijama, kao što su

planiranje, samoregulacija, fleksibilnost u razmišljanju i radna memorija. To znači da im je teže koncentrirati se, slijediti upute i kontrolirati vlastite impulse ili ponašanje. Ako im pomognemo tako što strukturiramo njihove zadatke, moći će se uhvatiti se ukoštac s njima. S druge strane, djeca trebaju znati što se od njih očekuje, koliko im vremena treba za svaki zadatak i što će se dogoditi kad ga završe. Planiranje i pridržavanje rasporeda pomaže im da razumiju kad trebaju učiti, a kad se mogu baviti drugim aktivnostima, kao što je, recimo, igra ili kuhanje s obitelji. Autorica članka poziva se na istraživanje u kojem je sudjelovala (Utilisation of an Intervention to Support Students on the Autism Spectrum) o primjeni intervencije radi podrške djeci s poreme-ćajem autističnog spektra i u kojem se pokazuje koliko je raspored važan za djecu, bilo da su autistična ili ne. Stoga roditeljima preporučuje da naprave neku vrstu vizualnog pomagala s dnevnim rasporedom. Za mlađu djecu, potrebno je uključiti crteže ili slike koje označavaju odre-đene aktivnosti – učenje, pauze i pranje ruku. Za stariju je moguće koristiti se različitim bojama koje će označavati predmete. Pritom treba imati na umu i da je jako korisno osmisliti sustav na osnovi kojeg će djeca obavljati aktivnosti vezane za učenje: u ladicu ili fascikl stavite zadaću koju trebaju napraviti taj dan i neka to bude s njihove lijeve strane. Bitno je i da prekriže zadatke koje su obaviti te da ih stave u ladicu odnosno fascikl sa svoje desne strane. Na taj će način njihov rad imati smjer i osjećat će zadovoljstvo kad na desnoj strani bude više zadataka nego na lijevoj. Ako je zadaća koju rade u elektroničkom obliku – treba im pomoći da vode evidenciju u obliku popisa ili samoljepljivih papirića.

Ne zaboraviti hobije i interese Mnoga djeca s autističnim poremećajima imaju posebne interese o kojima su sposobna nau-

čiti mnogo toga. Isto se događa i s neurotipičnom djecom. Bilo da se radi o svemiru, životinjama, glazbi, filmu ili dinosaurima, sad je pravi trenutak da primijene ovo znanje i prodube ga tako da provedu svoj mali projekt. On može biti i vrsta nagrade za obavljanu zadaću.

Prema The Conversation

vizualna pomagala podsjećaju djecu na obavljanje dnevnih aktivnosti

14 broj 18-19 • Zagreb 19. svibnja 2020.školskenovine

Sredinom ožujka u školi je sazvan skup radnika radi utvrđivanja prijedloga imenovanja povjerljive osobe prema Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti koji nije mogao biti održan zbog proglašene epide-mije koronavirusa. Ravnateljica je krajem ožujka sa-mostalno imenovala povjerljivu osobu, a na prijed-log povjerljive osobe imenovan je njezin zamjenik, budući da je rok imenovanja bio 1. travnja 2020. godine. Je li to u redu?

Obveze poslodavca glede unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti propisane su člankom 17. stavcima od 1. do 7. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti („Na-rodne novine” broj 17/19) prema kojemu je poslodavac dužan: 1. osigurati mogućnost unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti; 2. imenovati povjerljivu osobu za unu-tarnje prijavljivanje nepravilnosti na prijedlog najmanje 20 posto radnika zaposlenih kod poslodavca; 3. zaštititi prijavitelja nepravilnosti od štetne radnje i poduzeti

nužne mjere radi zaustavljanja štetnih radnji i otklanja-nja njihovih posljedica; 4. čuvati podatke zaprimljene u prijavi od neovlaštenog otkrivanja, osim ako to nije suprotno zakonu; 5. poduzeti mjere radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti (st. 1.). Poslodavac će ime-novati povjerljivu osobu i kada 20 posto radnika nije donijelo odluku o prijedlogu povjerljive osobe (st. 2.).

Kad je povjerljiva osoba imenovana na način iz stavka 1. točke 2. ovoga članka, imenovana povjerljiva osoba može se opozvati odlukom 20 posto radnika (st. 3.). Poslodavac će na prijedlog povjerljive osobe imenovati zamjenika povjerljive osobe (st. 4.). Po-vjerljivu osobu i zamjenika povjerljive osobe imenuje poslodavac uz njihov prethodni pristanak (st. 5.). Odluka iz stavka 3. ovoga članka obvezuje poslodavca da razriješi imenovanu povjerljivu osobu i imenuje novu u roku od mjesec dana od donošenja odluke o opozivu. Do donošenja odluke o imenovanju nove povjerljive osobe poslove povjerljive osobe obavlja njezin zamjenik, osim ako okolnosti upućuju na to da je potrebno privremeno imenovati treću osobu za povjerljivu osobu (st. 6.). Povjerljiva osoba i zamjenik povjerljive osobe koji obavlja poslove povjerljive osobe imaju pravo na zaštitu iz članka 9. stavka 1. točaka 1. do 3. ovoga Zakona (st. 7.).

U skladu s navedenim zakonskim odredbama (kao i odredbama općeg akta poslodavca prema članku 3. točki 4. i članku 18. stavcima 1. do 5. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti) poslodavac će imenovati po-vjerljivu osobu za unutarnje prijavljivanje nepravilno-sti na prijedlog najmanje 20 posto radnika zaposlenih kod poslodavca, a poslodavac će imenovati povjerljivu osobu i kada 20 posto radnika nije donijelo odluku o prijedlogu povjerljive osobe. Stoga je ravnateljica kao odgovorna osoba školske ustanove kao poslodavca mogla (trebala/morala) imenovati povjerljivu osobu bez prijedloga najmanje 20 posto radnika budući da taj prijedlog zbog objektivnih okolnosti nije mogao biti iznesen. U odluci se u ovom slučaju treba pozvati na članak 17. stavak 2. Zakona o zaštiti prijavitelja ne-pravilnosti, a ne članak 17. stavak 1. točku 2. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti i odgovarajući članak općeg akta školske ustanove o postupku unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti.

/ pravo /

napisala Olivera Marinković, dipl. jur.

humor štItI od stresa

Pandemija koronavirusa uzdrmala je cijeli svijet, zbog čega je razina anksioznosti i stresa među građanima ovih dana prilično visoka. Naš uobičajen način života zaustavio se preko noći. Različiti ljudi na različit način podnose izolaciju. Svakodnevno dobivamo ozbiljne informacije o pandemiji, ali istodobno razmjenjujemo viceve, dosjetke, humor. I bez obzira na krizu, gotovo smo stalno u dodiru s humorom koji je važan dio našeg života, on je odraz duha. Konačno, lakše nam je sve nevolje izdržati ako se tome možemo iskreno nasmijati.

Humor može imati koristan učinak u različi-tim područjima ljudskog djelovanja, primjerice pokazalo se da je njegova uporaba pozitivno povezana s radnom atmosferom i kreativnosti na poslu (Lang i Lee, 2010.). Upotreba humora u obrazovanju počela se intenzivnije istraživati u drugoj polovici 20. stoljeća. Pokazalo se da humor u učionici pomaže u smanjenju napetosti, stresa, tjeskobe i dosade, da unaprjeđuje odnos između učitelja i učenika (Hebert, 1991.), čini učenje zanimljivim, pojačava interes za gradivo, a smisao za humor ocjenjuje se kao jedna od najvažnijih karakteristika učinkovitog učitelja (Wagner i Urios-Aparisi, 2011.). Psiholozi tvrde da upotreba humora u poučavanju poboljšava upamćenost gradiva, a pokazalo se i da poboljšava učinak u rješavanju zadataka (Ford, Ford, Boxer i Arm-strong, 2012.) te kreativnost i divergentno mišlje-nje (Berk i Nanda, 1998.).

Osim opuštajuće uloge, humor ima i adaptivnu funkciju: pozitivne emocije šire nam vidike, potiču samospoznaju dopuštajući da naše razmišljanje bude kreativnije. Jednom riječju, jačaju fizičke i intelektual-ne snage i olakšavaju pozitivne prilagodbe. Također, pozitivne emocije poticajne su za bilo koju vrstu međuljudskih odnosa. Smisao za humor također pokazuje jeste li kreativni, a znanstvenici su otkrili da su oni koji se više šale kreativniji od drugih. Kreativ-nost, smisao za humor i inteligencija međusobno su povezani. Situacija im nije oduzela smisao za humor, pogledajte kako se ljudi šale na račun pandemije. Na televiziji su snimke žene koja spušta svog psića s balkona i ponovo podigne nakon šetnje, glumaca koji na svojoj terasi na zidu ograde crta ili svećenika koji na krovu slavi liturgiju. Nismo očekivali da će ljudi pjevati na balkonima i prozorima, niti da ćemo mi pljeskati s prozora požrtvovnim zdravstvenim djelat-nicima. A takvim činom iskazujemo solidarnost koja je sad ključna i koja nam je jako potrebna.

Svaka osoba može doživjeti traumu, no ne rea-giraju sve osobe jednako na traumatsko iskustvo. Trauma može prouzročiti stres, no pitanje je koliko je osoba sposobna nositi se s problemima. Traumat-sko iskustvo može ostaviti fizičke i psihičke poslje-dice na osobu. Humor to može ublažiti. Da ljudi i u pandemiji koronavirusa imaju smisao za humor, svakako su to pokazali ovih dana. U teškim krizama solidarnost, ali kreativnost i humor svakodnevno dopiru do svih nas. I zato se smijte što više.

Velik broj ljudi svake godine umire od srčanog infarkta i moždanog udara, a poboljšano dijagnosti-ciranje i liječenje povišenoga krvnog tlaka odigrat će važnu ulogu u smanjenju smrtnosti upravo od tih dviju bolesti. Međutim, brojne su pogrješne predodžbe i zablude o povišenom krvnom tlaku i njegovoj vezi sa srčanim oboljenjima. Spomenut ćemo neke zablude kojih se treba čuvati.

Liječenje visokoga krvnog tlaka često je gore nego sama bolest. Uzrok hipertenzije u većini slučajeva ne znamo, ali je možemo liječiti bez neke posebne neugode. Da-našnji visokodjelotvorni lijekovi mogu gotovo uvijek kontrolirati krvni tlak uz minimalne nuspojave.

„Blago” povišen krvni tlak ne treba liječiti. Svaku hipertenziju, bez obzira na to koliko blaga bila, treba liječiti. Netko će trebati samo smršaviti i povećati tjelesnu aktivnost, a netko će morati uzimati lijekove.

Samo napeti i uznemireni ljudi obole od hipertenzije. Mnogi ljudi mirne naravi imaju povišen krvni tlak, a mnogi „nervčiki” normalan. Međutim, napetost ili uzne-mirenost može izazvati privremeni porast krvnog tlaka.

Stariji ljudi trebaju viši krvni tlak kako bi osigu-rali dovoljno krvi mozgu i drugim vitalnim organi-ma. Brojna su ispitivanja utvrdila da stariji ljudi s normalnim krvnim tlakom žive dulje i doživljavaju manje moždanih i srčanih udara, nego oni čiji je tlak čak i samo malo povišen. Nema dokaza da povišen krvni tlak poboljšava moždanu funkciju u starijih.

Visoki krvni tlak češći je u starijih ljudi. Ispitivanja pokazuju da se razvija u dobi od 35 do 45 godina.

Prehrana koja se preporučuje oboljelima od hiper-tenzije odviše je stroga. Nema potrebe da bolesnik bude na ekstremno restriktivnoj prehrani. Preporuč-ljivo je smanjiti sol i masnoće u hrani i uključivati redovitu, ispravno doziranu tjelesnu aktivnost, jesti više voća, povrća i drugu niskokaloričnu hranu.

Srčane se udare može spriječiti te povećati očeki-van životni vijek samo intenzivnom tjelovježbom. Redovita tjelovježba pomaže srcu da bude djelotvor-nije. Idealno je od 20 do 30 minuta žustrog, brzog hodanja barem tri puta tjedno.

U dugogodišnjih pušača nastala su nepopravljiva oštećenja srca, tako da prestanak pušenja može učiniti malo toga dobroga. Osim drugih oštećenja koja čini srčanožilnom sustavu, intenzivno pušenje uzrokuje stalni porast krvnog tlaka. Međutim, čak ako ste intenzivno pušili tijekom 20 i više godina, možete smanjiti rizik od srčanog infarkta unutar jedne ili dvije godine nakon prestanka pušenja.

Meditacija i druge metode za relaksaciju djelo-tvorne su i mnogo sigurnije nego lijekovi. Nekoliko minuta meditacije ili relaksacije može poboljšati sposobnost osobe da se koncentrira, da se nosi sa stresnim situacijama ili da se suoči sa zadatkom obnavljajući mentalnu energiju. Međutim, za većinu hipertenzivnih bolesnika, takve relaksirajuće tehnike snižavaju krvni tlak samo privremeno pa ih osobe s hipertenzijom ili oštećenjima organa koje su u vezi s hipertenzijom ne smiju prihvatiti kao alternativu medicinski propisanoj terapiji lijekovima.

/ psIhologIja ////////////////////////////////////////////////////////////

svakOdnevnO dObivamO infOrmacije O pandemiji, ali istOdObnO razmje-

njujemO viceve, dOsjetke. lakše nam je sve nevOlje izdržati akO

se tOme mOžemO iskrenO nasmijati

/ zDRaV žIVOt /////////////////////////////////////////////////////////////

brOjne su pOgrješne predOdžbe i zablude O pOvišenOm krvnOm

tlaku i njegOvOj vezi sa srčanim ObOljenjima. u OvOm prilOgu dOnOsimO samO neke Od njih

napisala Sanja Režek, profesor psiholog

napisao dr. Ivo Belan

ravnateljica kaO OdgOvOrna OsOba mOgla je imenOvati

pOvjerljivu OsObu bez prijedlOga najmanje 20 pOstO radnika budući da taj prijedlOg zbOg Objektivnih OkOlnOsti nije mOgaO biti iznesen

snIzIte povIšen krvnI tlak

Imenovanje povjerljIve

OSOBe

15školskenovine

srce mjesta i središte svih zbivanja

Dvanaestak kilometra jugoistočno od Imotskoga smjestila se nekada velika OŠ Runović u istoimenom mjestu. Mjesto, s nekad izrazito

poljoprivrednim stanovništvom, zadnjih tridesetak godina poprima sve više obilježja male urbane sredine. Središte mjesta čine škola, sportska dvorana, crkva Gospe od Karmela, dječji vrtić, Dom kulture, općinsko središte, Dom umirovljenika. Tu su i za djecu vrlo važni sportski sadržaji, od igrališta za nogomet i košarku do dječjeg igrališta.

Srce mjesta, i zapravo središte svih zbi-vanja, čini upravo Osnovna škola Runović, kao i u mnogim drugim malim ruralnim sredinama. Učenici škole članovi su mjesnih udruga i klubova, pa ih se nakon školskih obveza vrlo često može vidjeti na sportskim terenima ili na treningu kajak kanu kluba na obližnjoj rijeci Vrljici, opisuje nam ravnatelji-ca škole Marija Biočić.

Ističe kako se podjednako vesele školskim uspjesima djece, kao i njihovim sportskim rezultatima u spomenutim klubovima. Posebno valja naglasiti uspjehe Kajak kanu kluba Mračaj koji je prepoznat kao jedan od najboljih u Hrvatskoj, a može se pohvaliti i međunarodnim uspjesima. Matea Ljubičić i Frane Buljan, runovićki osnovci, bili su donedavno članovi hrvatske reprezentacije, a stasali su upravo u ovom klubu.

– Iako smo mala škola sa svega 148 učeni-ka, možemo se pohvaliti brojnim i raznovr-snim aktivnostima među kojima svi učenici

mogu pronaći ono što ih zanima. Često je škola inicijator i nositelj brojnih kulturnih događanja u mjestu i školi. Jer osim nastave koju učitelji nastoje učiniti što zanimljivijom, učenicima nudimo brojne izvannastavne aktivnosti – navodi Biočić.

sjećanja srednjoškolaCaGotovo da nema djeteta koje nije aktivno u nekoj od sekcija. Bilo da se radi o dram-skoj ili literarnoj skupini, ekološkoj grupi, mladim tehničarima i biolozima, čak i malim prevoditeljima. Tu su i brojni projekti kojima djelatnici škole obogaćuju školski život, djeci čine školu zanimljivijom i privlačnijom. Po-tiču kreativnost, poduzetnost, samostalnost. Od izbornih predmeta imaju vjeronauk, informatiku koju pohađaju svi učenici viših razreda te njemački jezik.

– Možemo se pohvaliti brojnim uspje-sima naših učenika, od nastanka škole do danas. Naime, škola je otvorena relativno kasno, 1937. godine, ali je otad iznjedrila mnogo visokoobrazovanih i uspješnih ljudi u svim područjima. Od dr. sc. Mate Babića, ekonomista i prvog podpredsjednik Vlade samostalne Republike Hrvatske do u novije vrijeme mladog izumitelja električnog automobila Marija Ljubičića. Ilustracije radi, sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća Runović je glasilo kao selo s najviše visokoškolovanih ljudi u zemlji, više od njih 600. Trenutačno pak imamo desetak dokto-ra znanosti koji su prvo obrazovanje stekli

napisao Branko Nađ

sve nastojimo PrilaGoditi interesima

učenika kako bi u školi bili što sretniji i zadovoljniji. zato se

često doGodi da nakon nastave ne žele ići kući,

neGo bi još radili na

različitim Projektima.

a učitelji, mahom

mladi ljudi, unose duh vedrine u

školu ravnateljica marija biočić

osnovna škola

runović

16 broj 18-19 • Zagreb 19. svibnja 2020.školskenovine

na cjelokupno ozračje u školi – saznajemo od ravnateljice Runović.

Nažalost, baš kao i u drugim malim sre-dinama, stručna služba škole nije dostatna. Imaju zaposlenu samo psihologinju i knjiž-ničarku, ali tek na pola radnog vremena. A pedagoginju imaju samo na stažiranju. Ipak, iako malobrojna, stručna služba različitim radionicama i individualnim radom pomaže učenicima u svladavanju nastavnih sadrža-ja. Tako je, primjerice, školska psihologinja Manda Jakić oformila grupu za poticanje čitanja za učenike nižih razreda i vršnjačku pomoć za učenike viših razreda, što jako dobro funkcionira.

Psihologinja nam govori kako se s učenici-ma tijekom svih osam godina boravka u školi sustavno radi na jačanju samopoštovanja i razvoju emocionalnih i socijalnih vještina po-trebnih za suočavanje sa životnim izazovima i teškoćama:

– Nastojimo svaki tjedan raditi na tim vještinama. U školskom projektu Vršnjač-ka pomoć u učenju potičemo suradnju i pomaganje u učenju, razvijanje povjerenja, suradnje i empatije među učenicima, a uče-nici izvještavaju o boljim vještinama učenja i uspješnijoj organizaciji učenja. Vršnjačka po-moć u učenju organizira se jednom tjedno u trajanju od jednoga školskog sata za učenike od petog do osmog razreda. Vršnjaci poma-

upravo u našoj školi – s ponosom u glasu govori ravnateljica.

Osnovna škola Runović do današnjih je dana ostala prepoznatljiva po uspjesima djece zapravo u svim područjima. Unatoč malom broju đaka, redovito sudjeluju na više župa-nijskih natjecanja, iz matematike, geografije, informatike, povijesti, engleskog i hrvatskog jezika, smotre Lidrano, tehničke kulture. Ima-li su državne prvakinje u košarci te već neko-liko godina zaredom na državnom natjecanju u krosu osvajaju od 4. do 6. mjesta.

Učenici svojim radovima sudjeluju na ra-zličitim natječajima gdje su često nagrađivani za originalnost i kreativnost, kao što su Poj riči materinske Primošten, Tina i ja Vrgorac, Kulturna baština Donji Muć.

Učitelji se pak posebno ponose uspjesima svojih učenika u nastavku školovanja u sred-njoj školi gdje postižu odlične rezultate. Pa su i po njima prepoznati kao škola koja daje do-bre osnove za nastavak školovanja, kao škola koja ima realne i dobre kriterije ocjenjivanja. Zbog toga im često srednjoškolci znaju pri-stupiti na ulici i s radošću se prisjetiti osnov-noškolskih zgoda te im zahvaliti za sve što

su stekli i naučili u osnovnoj školi. U svemu su tome, jasno, najvaž-niji učitelji kao kreatori školskog života, inicijatori mnogih lijepih događanja u školi.

prilaGodBa učeniCimaU školstvu je Marija Biočić duge 32 godine, od čega je 17 godina radila kao pedagoginja, a zadnjih 15 kao ravnateljica. Svjesna je da su se međuljudski odnosi u školi od početka njezina radnog vijeka promijenili, međutim i dalje je u fokusu svih djelatni-ka škole ponajprije učenik, sa svim svojim potrebama. U tom se razdoblju i kolektiv škole potpuno promijenio, ali su vrijednosti koje njeguje OŠ Runović ostale iste.

– Izvannastavne aktivnosti, projekte, izbor-nu nastavu, sve nastojimo prilagoditi intere-sima učenika kako bi u školi bili što sretniji i zadovoljniji. Zato se često dogodi da nakon nastave ne žele ići kući, nego bi još radili na različitim projektima. A učitelji, mahom mladi ljudi, unose duh vedrine u školu gdje vladaju odlični međuljudski odnosi puni su-radnje i uvažavanja. Sve se pozitivno odražava

Broj učenika: 148Broj zaposlenih: 28najstarija djelatnica: Marija Stojić, hrvatski jezik najmlađa djelatnica: Ivana Vučić, knjižničarkapoznate osobe bivši učenici škole: dr. sc. Mate Babić (prvi potpredsjednik vlade Republike Hrvatske), Danijel Alerić (jeziko-

slovac), dr. sc. Gojko Bežovan (profesor na pravnom fakultetu), dr. sc. Vlade Puljiz (profesor emeritus na pravnom fakultetu), Ivan Jukić (redatelj), Mario Ljubičić (izumitelj električnog automobila) ima li škola sportsku dvoranu: daBroj smjena: jednaŠkolska kuhinja: ne

osobna karta škole

Uređenje okoliša

prije pedeseTak

Godina runović je Bilo selo s najviše visokoškolovaniH

ljudi u zemlji

Zračna fotografija povodom dana kravate

pedaGoGinja kaTarina jukić

BRIga I OSjeĆaj za drugeMala smo škola, što ima mnogo prednosti, a jed-

na je od njih kvalitetna komunikacija i suradnja svih djelatnika škole. U suradnji s učiteljicama, nastavnicima

i stručnom službom dogovaram i planiram postupke radi zadovoljavanja individualnih odgojno-obrazovnih potreba učenika. U suradnji s psihologi-njom provodim predavanja i radionice ovisno o specifičnim problemima ili potrebama razreda.

Ono što bih izdvojila kao posebno u našoj školi jest smišljeno, planirano i kreativno obilježavanje važnih međunarodnih dana i događaja. Početkom školske godine prema kalendaru odredimo dane koje ćemo obilježavati u tekućoj školskoj godini, a potom se svaki nastavnik i stručni suradnik javi kao voditelj barem jedne aktivnosti. Svrha je obilježavanja važnih dana poticanje znanja, kompetencija i vještina, poticanje samopouzdanja i sa-mopoštovanja, razvoj brige za druge, poticanje suradnje i sustava podrške unutar škole i šire zajednice. Pljesak te reakcije djece i roditelja nakon provedenih aktivnosti posebna su nagrada nama školskim djelatnicima, a i pokazatelj da se trud i vrijeme provedeno u planiranje i pripremanje uvijek isplate.

Dani kao što su Dan tolerancije, Dan ružičastih majica i Mjesec psiho-logije posebno educiraju učenike o neprihvatljivim ponašanjima prema drugima i potiču na uvažavanje i poštivanje različitosti.

Brigu i osjećaj za druge učenici posebno razvijaju u humanitarnim akcijama kao što su Međunarodni dan bijelog štapa, Caritasova akcija „Za 1000 radosti”, Caritasova akcija „I ti si dio mene”, humanitarno obilježa-vanje Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje prikupljanjem hrane i higijenskih potrepština za potrebite.

17školskenovine

navirusa u kojoj su se moje kolegice i kolege iznimno dobro snašli. Pokazali su zavidnu snalažljivost i kreativnost, pa stoga vjerujem da će naša škola i dalje biti prepoznatljiva kao mala škola s velikim uspjesima – zaključuje ravnateljica Marija Biočić.

gači uče s djecom kojoj je potrebna pomoć u svladavanju gradiva iz nekog predmeta. Učenike pomagače najviše veseli kad njihovi prijatelji isprave ocjenu iz nekog predmeta, a kad vidimo tu vršnjačku podršku, navija-nje i motiviranje samih učenika i nama je odraslima velik poticaj za daljnji rad i razvoj – navodi Jakić.

živi orGanizamZgrada škole izvana jest lijepa i djeluje pro-strana. Međutim, riječ je o montažnom objek-tu koji ne zadovoljava prostorne zahtjeve. Nedostaje prostora za sve školske aktivnosti. Nema dovoljno kvadrata za zadrugu, pre-mala je knjižnica, zbornica, nemaju školsku kuhinju niti specijaliziranih učionica osim informatičke. Nedostaju im, na kraju, dvije kompletne učionice. Ipak, i u tim uvjetima rade u jednoj smjeni, uz vrlo vješto napravljen raspored sati i učionica.

Opremljenost škole relativno je dobra, kaže ravnateljica, iako je svjesna stalne potrebe za po-boljšanjem, zamjenom dotrajale opreme. A iako ih je trenutačna situacija s pandemijom korona-virusa donekle omela, ipak smatra da učitelji i osim potpuno nove organizacije nastave rade po načelima školovanja za stvaran život.

Posebno su djelatnici škole zadovoljni dugogodišnjom dobrom suradnjom s lokal-nom zajednicom koja podupire školu, a često i financijski pomaže različite školske aktivnosti. Uvelike i roditeljima olakšava opremanje učeni-ka, nabavom radnih bilježnica, likovnih mapa i drugoga neobvezatnog materijala za školu.

– Škola je živi organizam koji se stalno mijenja, dolaze nove generacije učenika, novi izazovi. Zbog toga i mi stalno osmišljavamo načine i postupke kako biti što bolji, kako odgovoriti na nove izazove, da i dalje budemo uspješni, da neprestance rastemo. Jedan je od tih izazova i ova situacija s pandemijom koro-

UčIMO OD SVOjIH UčeNIkaPaulina Mišević, engleski jezik

Ocjena je učenicima jedan od glavnih motivatora u radu, što u brojnim slučajevima dovodi samo do površnog usvajanja znanja i samim time nekakvoga začaranoga kruga u kojem im učenje pada teže nego što je uistinu teško. S učenicima zato volim graditi

odnos povjerenja i prava na izražavanje vlastitih stavova, s naglaskom na poštovanju drugih učenika

i autoriteta učitelja. Tijekom godina rada s učenicima, a većini im engleski jezik predajem od prvog do osmog razreda, mogu slobodno reći kako ih iznimno dobro upoznam i u mojem slučaju sve ih pamtim na poseban način.

Snježana Bubalo, vjeroučiteljicaGodinama učenike pripremam za natjecanje iz Vjeronauka – Vjeronaučnu olimpijadu. U međuškolskom natjecanju postižemo dobre rezultate i uvijek se nadamo da ćemo otići i na županijsko, što nam se i ostvarilo prije neko-liko godina. Budući da u našoj školi zaista obilježavamo mnogo toga čak nam i nije teško motivirati učenike za te popratne aktivnosti, jer putem tih aktivnosti stječu dodatna znanja. U školi imamo mnogo učenika nadarenih za likovni izraz i za glumu te i one koji se vole natjecati u različitim aktivno-stima. Svaki je učenik vrijedan na svoj način. Uvijek se neki učenici uvuku pod kožu i ostanu u sjećanju zbog svog rada ili ponašanja. Mišljenja sam da svaki učenik može dati nešto od sebe u svom radu, ali nažalost mnogi zanemare svoje sposobnosti i ostanu neprepoznati.

Senka Cvitanušić, razredna nastavaNaša dramsko-recitatorska skupina okuplja učenike koji vole glumiti i žele naučiti lijepo izražajno govoriti. Okupljali smo se jedan sat tjedno i prema potrebi povodom obilježavanja svečanosti u školi i izvan nje. Tekstove igro-kaza interpretiramo, izražajno čitamo, a zatim dramatiziramo, gdje se pritom i zabavljamo. Atmosfera je uvijek opuštajuća i prijateljska pa to motivira učenike da se učlane u skupinu. Rad i trud biva nagrađen sudjelovanjem na školskim priredbama, obilježavanju vjerskih blagdana te smotri LiDraNo. Naša škola već niz godina postiže zapažene rezultate, gdje bivamo pozvani na Županijsku smotru, a više smo puta bili i na Državnoj smotri LiDraNo. Sve nas to motivira da nastavimo i dalje raditi, družiti se i sudjelovati.

Marina Jović, hrvatski jezikGotovo 14 godina radim u našoj školi. Budući da sam počela jako mlada, ova je škola i mene odgojila, i kao čovjeka i kao učitelja. Neizmjerno sam zahvalna svim svojim kolegama od kojih sam uvijek imala potporu i primila nebrojeno mnogo dobrih savjeta. Rekla bih da

je među dobrim ljudima lako raditi. Kako od kolega, tako često učim i od svojih učenika. Pomažu mi stvoriti

dobru radnu atmosferu, uzajamno poštovanje, pozitivan stav. Mislim da je dobar učitelj onaj koji razumije probleme svojih učenika, ali i prepoznaje njihove dobre strane i na temelju toga oblikuje svoj stil poučavanja. Nakon svih ovih godina mogu se pohvaliti uspješnim radom u razredu i izvan njega. Osim dobrih rezultata na različitim natjecanjima, organizacije školskih priredbi ili različitih projekata, jedna je od aktivnosti koja je naše učenike posljednjih godina možda najviše zainteresirala osnu-tak Učeničke zadruge.

Marija Stojić, hrvatski jezikU školi Runović radim od 2004. godine. Kod djece vidim

potencijale u različitim područjima te ih pokušavam motivirati i pridobiti za suradnju. Posebno me raduje kad iz zatvorenog djeteta, iz djeteta od kojeg nitko previše ne očekuje, uspijem izvući bljesak u obliku stiha, proze ili vrhunskog krasnoslova. Teško je

izdvajati pojedince iz niza, ali svakako moram spome-nuti našu bivšu učenicu Sanju Tucak, čije sam radove

upoznala prije nego samu Sanju. Njezin mi je rad, dok je išla u niže razrede osnovne škole, pokazala njezina učiteljica Neda Ljubičić, koja ju je vodila od prvog do četvrtog razreda. Kao iznimno osjećajnog i vrsnog recitatora imala sam, sada već pokojnog, Antu Katića, dijete koje sam učila u sedmom i u osmom razredu. Posebno ga se dojmila Pupačićava pjesma „Tri moja brata”. Radim u školi više od četrdeset godina, vodim učenike na smotre godinama, slušala sam profesionalce i kolege na stručnim usavr-šavanjima, ali nikad ni od koga pa ni od profesionalaca nisam čula takav doista krasnoslov jedne pjesme.

Matea Jović, geografija Poneki nastavnici ističu kako je ocjena jedina motiva-cija kod djece, s čime se ne bih u potpunosti složila. Smatram da se učenici mogu motivirati na različite načine. Ono što pridonosi njihovoj angažiranosti i radu je zapravo gledanje vlastitoga rada. Ako uvažite

njihovu ideju, pohvalite njihov rad, izložite ga da bude vidljiv onda oni i bez ocjena rade. Naravno da bi

im odlične ocjene još više podignule motivaciju, ali nisu jedini način. Simbolične nagrade čine neku aktivnost pamtljivom, a znanje dugoročnijim. U novoj se kurikularnoj reformi nastojim snalaziti koliko mi to tehnički uvjeti dopuštaju. Nadam se kako će s vremenom doći do većih promjena za boljitak učenika i nastavnika, ali da se pri izradi plana u obzir uzimaju ideje i iskustva nastavnika u svim razinama obrazovanja.

Učenici čiji su radovi nagrađeni povodom svjetskog dana voda

akO NIje DOSaDNa, MateMatIka nIje teškaUčenici ove škole vole matematiku. Sudjeluju na međunarodnom natjecanju „Klokan bez

granica”, a bili su dobri i kao ekipa na „Festivalu matematike” u Splitu. Pet je učenika dosad polazilo županijski Centar izvrsnosti, a trenutačno Centar pohađa dvoje šestaša.

Učiteljica matematike Tea Bašković otkriva tajnu svog uspjeha – matematika ne smije biti dosadna. Kaže kako je i sama osoba kojoj rutina brzo dosadi:

– Trudim se u nastavu uvesti što više kreativnosti, koliko gradivo dopušta. Katkad se igramo, izrađujemo plakate, natječemo se. Od ove se godine koristim i platformom s matema-tičkim igricama Matific prilagođenima dobi i gradivu. A uz pomoć kolega organiziram dva veća događaja godišnje: Večer matematike i Dan broja pi. Tako smo imali natjecanje u pamćenju decimala na kojem je pobjednica, tad učenica petašica Lucija Jukić, upamtila čak 100 decima-la broja pi – govori nam Bašković.

Iako se trudi da nastava izgleda što opuštenije moguće, kaže kako granice uvijek moraju postojati, u učenju i u ponašanju. Stoga se šali pa kaže kako zna biti vrlo zabavna, ali kada treba zna biti i prava „babaroga”.

Od kurikularne reforme nije očekivala ništa spektakularno, s obzirom na to da se oduvijek trudi raditi onako kako smatra da je ispravno i kako najbolje zna u određenom trenutku, neop-terećena najnovijim dosjetkama ovih ili onih na vlasti:

– Smatram da bi učenike već od petog razreda trebalo usmjeravati predmetima koji im tako-reći leže i u kojima bi najbolje mogli razvijati svoje sposobnosti, a ne od svih učenika očekivati isti angažman i sposobnosti iz svih predmeta. Matematičko bi gradivo za osnovnu školu tre-balo maksimalno rasteretiti i inzistirati na praktičnoj primjeni za veliku većinu učenika. Trebalo bi i ukinuti ocjenjivanje učitelja te uvesti standardizirane testove na razini države – zaključuje učiteljica Bašković.

18 broj 18-19 • Zagreb 19. svibnja 2020.školskenovine

napisala Marija Drobnjak posavec

Još se ne nazire kraj brigama naših maturana-ta o tome kako će i kada

završiti maturu, a sve njih i njihove roditelje još od početka školske godi-ne zabrinjava kamo će se i kako moći upisati na fakultet ili neku visoku ili višu školu. Tu presudnu odluku nikad nije bilo lako donijeti, a sad, u ovim okolnostima, zaista treba mnogo snage i volje da se usklade velike želje roditelja i njihove mogućnosti da omoguće svojoj djeci sve što je potrebno i nužno da dobiju kruh u ruke, da stanu na svoje noge i da onda mogu pristojno živjeti svim tragičnim zbivanjima unatoč.

Ponuda ima mnogo, počevši od onih najprivlačnijih, poznatih i prestižnih fakulteta za kojima je oduvijek velika jagma kao što su medicina, elektrotehnika, strojarstvo, in-formatika, pa do onih manje atraktivnih koji se ne stavljaju na prva mjesta, nego su rezerva. Mora se priznati da se nudi zaista velik broj i privatnih visokih učilišta koja naoko obećavaju uspjeh i dobre mogućnosti u obrazovanju pa onda i u životu i radu kako kod nas, tako i u svijetu. Svoje potrebe i želje za dobrim studentima već su na razne nači-ne reklamirali i prizivali poznati europski sveučilišni centri iz čitavog svijeta. Nažalost, malo je onih koji su po cijeni pri-stupačni našim brucošima, osobito sad kad smo se našli u ovome oskudnom vremenu. A trebat će nam mnogo dobrih liječnika, znanstvenika, informatičara, biologa, kemičara, inženjera svih struka, medicinskih sestara i još mnogo vrlih i savjesnih stručnjaka svake vrste jer je čitava Zemlja jako bolesna i mora se liječiti po svaku cijenu.

Osim što im nudimo znanje i priliku da steknu vještine, naše mlade ljude morali bismo i odgajati da budu malo više pripravni gledati svijet oko sebe koji vapi za nešto drukčijim pristupom nego što je bilo dosad. Postaje očito da ne može više opstati čovjek u svijetu koji je opasno zagađen, nažalost ne samo fizičkim otrovima, nego možda još više svima oni-ma drugima koje je, možda nesvjesno, proizvelo ljudsko zlo, kao što su mržnja, netrpeljivost, pohlepa, nasilje, lakomost, zloba, sebičnost i bezbroj ljudskih poroka koji su se u ljud-skom rodu namnožili opasno, a za njih nije lako pronaći ni lijekove, ni vakcine. I nije samo pitanje mogu li se naći takvi lijekovi, nego i to želimo li ih upotrijebiti.

No nije nikako lako ni osmašima i njihovim roditeljima, treba naći svakoj glavi pravo mjesto pod suncem. I bez svih ovih teških problema koji iskrsavaju jedan za drugim uvijek je za djecu bilo stresno to kad moraju kretati u novo razdoblje svojeg obrazovanja. Već sama činjenica da se nađu najčešće u novoj sredini, s novim nastavnicima, u no-vim školskim prostorima, još k tome često neodgovarajuće opremljenima, stvara kod učenika nesigurnost, tjeskobu, manjak motivacije i čitav niz emocionalnih i mentalnih po-remećaja. Pa kad se na to nadoveže još i činjenica da nisu dobili ono što su željeli i nadali se, onda je jasno da treba mnogo snage i volje da se to sve prebrodi i dođe na svoje.

Veliko je pitanje i kako tu djecu usmjeriti u one škole koje bi obrazovale i osposobile one kadrove koji nam danas nužno trebaju. No za njih nema nikakve želje ni kod djece, a ni kod njihovih roditelja. Uostalom, nemamo ni škola, a ni stručnih kadrova za takve škole u kojima bi se školovali vješti čuvari stada ovaca i koza, pa one koji bi te koze i ovce šišali. Koja bi mama dragovoljno pristala na to da svoju kćer šalje u školu u kojoj bi učila spremati kre-vete i čistiti podove po hotelskim sobama i druge poslove koji nisu na cijeni? Djevojčicama je privlačno oblačiti se i živjeti kao Lady Gaga i putovati po svijetu, nego spremati apartmane. Nije nimalo lako uskladiti umjetne nokte i zelenu kosu, a guliti krumpir u kuhinji ili timariti pajceke, makar su oni autohtoni i šareni.

Jasno je da se ne možemo vraćati u prošlost i živjeti kao sabirači plodova i hvatati ribe kojih ionako više nema dovolj-no, nego se moramo prilagoditi vremenu koje dolazi i traži više sposobnosti i sklada, odgovornosti i suživota, čovjeka s čovjekom i s prirodom. To se ne može lako, ne bez truda i napora. Svi smo dužni toj djeci pomoći i prilagoditi im zvanje i zanimanje u skladu s vremenom i njihovim sposobnostima.

Naša svakidašNjica

zvanje I zanImanje

Veliko je pitanje kako djecu usmjeriti u one škole koje bi obrazovale i osposobile

kadrove koji nam danas nužno trebaju. No za njih nema nikakve želje ni kod

djece, a ni kod njihovih roditelja

Mediji svojim postojanjem i porukama nerijetko negativno djeluju na obiteljsko ozračje. Rodite-lji su presudni čimbenik koji omogućuje djeci

i mladima razlikovati pozitivne od negativnih sadržaja. Primjer negativnog utjecaja medija jest medijsko nasilje koje podrazumijeva indoktrinaciju, laž, diskriminaciju, uvrede, ucjene i rasnu segregaciju djece i mladih. Međutim, potrebno je iznova naglašavati i pozitivne utjecaje koje pronalazimo u medijima, kao što su želja za informiranjem i spoznavanjem svijeta koji nas okružuje.

Obitelj je odgojna zajednica u kojoj dijete stječe svoja prva životna iskustva, znanja i vještine. Ono u njoj stvara i razvija vlastiti identitet. Djeca interakcijom s roditeljima stječu osjećaj sigurnosti ili nesigurnosti, iskrenosti, povjerenja i razumijevanja, razvijaju osjećaj pripadnosti ili nerazumijevanja i izoliranosti od dru-gih članova obitelji. Kod članova suvremene obitelji može se javiti osjećaj usamljenosti, otuđenosti i slabe

emocionalne povezanosti zbog svakodnevnih pritisaka i problema.

U obiteljima današnjice prisutne su sve vrste medija, a to su TV, radio, mobiteli, novine, računala i internet. Roditelji imaju nezaobilaznu ulogu interveniranja kad im se djeca upoznaju s medijskom ponudom. Kad roditelji preuzmu ak-tivnu ulogu posrednika između djece i medija, na način da redovito razgovaraju s djecom o ponuđenim sadržajima, zauzimaju kritičan i realan stav prema njima te procjenjuju sadržaje, tome uče i djecu. U tom je slučaju vjerojatnost lošeg utjecaja medija na dijete manja.

Istraživanja o temi medijskog nasilja provedena u RH pokazala su da djeca roditelja koji s njima razgovaraju o neprimjernim nasilnim televizijskim sadržajima i koji djeci ograničavaju pristup takvim sadržajima pokazuju manje agresivnih tendencija nego djeca koja imaju roditelje s kojima ne razgovaraju i koji im ne ograničavaju izloženost i pristup takvim sadržajima.

Zadatak je stručnjaka pomoći roditeljima i educirati ih na način da individualno i skupno savjetuju i upute roditelje na edukativne i poučne internetske stranice, članke, brošure i slično, gdje će naići na korisne savjete. Potrebno ih je osposobiti za razgovor sa svojom djecom, kako bi im pomogli razlikovati fikciju od stvarnosti te kako bi ih naučili odabirati primjerene sadržaje. Roditelji trebaju s djecom razgovarati i o posljedicama medijskog nasilja. Djeci treba pomoći potražiti načine za rješavanje konflikata u mediji-ma i o tome s njima raspravljati, potražiti koji su stereotipi vezani za nasilje u medijima (tko su počinitelji, a tko žrtve – muškarci, žene, stariji ljudi, djeca, bijelci, manjine itd.). Bitno je naglasiti da je važna uloga roditelja u poticanju aktivnoga dijaloškog odnosa prilikom korištenja medijima, pri odlučivanju o vremenskom prostoru za medije, ulasku u svijet svoje djece i poznavanje njihovih interesa, učenju kritičkog odnošenja spram medijskog sadržaja i predlaga-nju alternativa. Također, važna je uloga roditelja u osvješta-vanju djece da je najvrjedniji medij upravo njihova obitelj.

Bitno je istaknuti kako su istraživanja o utjecaju medija na obitelj pokazala da se kod mladih koji su izloženi agresiji i nasilju u medijima javljaju različite psihičke posljedice. Vrlo je važno ojačati svijest o medijskom djelovanju na mlade, jer je tada manja mogućnost njegova negativnog djelovanja. Najvažniju ulogu u tome ima obitelj. Zadatak je stručnjaka pomoći roditeljima te ih educirati kako bi što bolje i odgovor-nije obavljali svoju roditeljsku ulogu i pomogli svojoj djeci ra-zumjeti poruke koje dolaze iz svih medija (Petani, Tolić, 2008).

Martina Cindrić

velika GoriCa • dječji vrTić žirek

uloGa obitelji Prikorištenju medijima

potrebno je s djecom razgovarati o svemu što su vidjeli i čuli, s namjerom da im se pomogne vrjednovati značenje te da shvate

moralnu pouku i prirodu sadržaja koji im se nudi

Nastava na daljinu nije omela četvrtaše u obradi lektire na drukčiji način. Na red je došao

svima dobro poznat roman Mate Lo-vraka „Družba Pere Kvržice”. Učenici su čitali lektirno djelo i čekali upute za rad. Učiteljica Jagoda posala je neobič-nu poruku svojim đacima: Napravite pizza-lektiru. Što je to? Pizza-lektira je aktivnost kojom učenici na vrlo zabavan način prikazuju djelo koje su čitali. Izre-žu veliki krug, podijele ga na nekoliko dijelova (kriški pizze) i na svaki dio napišu jedan od zadataka: tema, likovi, poruka, fabula, najdraži lik itd. Naravno, svoj rad i ukrase tako da zaista podsje-ća na pizzu.

Vrlo je brzo učiteljica počela primati fotografije ukusnih i oku primamlji-vih pizza-lektira. Sve ih je pojela, ups, pročitala i pregledala. Koliko su četvrtaši bili vješti u izradi svojih pizza-lektira pogledajte na fotografijama. Veselimo se novoj knjizi i novoj aktivnosti! 

Andreja Satmari

Budinščina • oš vladimir nazor

Pizza-lektiraUčenici su izrezali veliki krug, podijelili ga na nekoliko dijelova (kriški pizze) i na

svaki dio napisali jedan od zadataka: tema, likovi, poruka, fabula, najdraži lik

19školskenovine

Radi dodjele „Nagrade Ivan Filipović” (u daljnjem tekstu: Nagrada) za značajna ostvarenja u odgojno-obrazovnoj djelatnosti za 2019. godinu, Odbor za dodjelu Nagrade poziva dječje vrtiće, osnovne i srednje škole, fakultete, sveučilišta, strukovna društva i udruženja te pojedince i ustanove koji su svojom djelatnošću povezani s odgojem i obrazovanjem da predlože kandidate/kandidatkinje:

• za nagradu za životno djelo• za godišnju nagradu.

Predloženi kandidati/kandidatkinje za Nagradu moraju se posebno isticati među prosvjetnim djelatnicima po zapaženim rezultatima u teorijskom ili praktičnom radu u odgoju i obrazovanju te u svojoj sredini uživati ugled uzornoga prosvjetnog djelatnika/djelatnice i stručnjaka/stručnjakinje, čestitoga i vrijednoga čovjeka i građanina.

Godišnja nagrada dodjeljuje se za najznačajnija ostvarenja tijekom proteklih godina, osobito posljednje, istaknutim prosvjetnim djelatnicima, znanstvenicima i stručnjacima te grupi znanstvenika i stručnjaka ili prosvjetnih djelatnika ako je ostvarenje rezultat njihova zajedničkoga rada. Nagrada za životno djelo dodjeljuje se istaknutim prosvjetnim djelatnicima, znanstvenicima i stručnjacima čiji je pedagoški ili znanstveni i stručni rad trajan doprinos odgojno-obrazovnoj djelatnosti u Republici Hrvatskoj.

Za Nagradu se predlažu: istaknuti pojedinci u odgojno-obrazovnome sustavu (praktičari), pedagoški pisci (pisci udžbenika, metodičkih priručnika, članaka, prikaza, recenzija), autorski timovi odnosno skupine pojedinaca za inovacijske ili druge značajne pedagoške projekte te znanstvenici čije je područje znanstvenoga rada i interesa usko povezano s teorijom i praksom u odgoju i obrazovanju.

Nagrada se dodjeljuje za doprinos razvoju i unapređenju odgojno-obrazovnoga sustava u njegovim pojavnim oblicima na lokalnoj i državnoj razini.

Nagradom se nagrađuje: pojedinačna stvaralačka odgojno-obrazovna praksa u nastavi, izvannastavnim oblicima odgojno-obrazovne djelatnosti te izvanškolskim oblicima, timski projekti za unapređivanje odgojno-obrazovne djelatnosti u različitim pojavnim oblicima, autorski doprinosi unapređivanju i praćenju odgojno-obrazovne djelatnosti u sredstvima javnog priopćavanja i stručnim glasilima, autorski doprinosi za promicanje inovacija u odgojno-obrazovnoj djelatnosti, autorski doprinosi za inovativne školske i zavičajne kurikulume, pojedinačni znanstveni prinosi u objavljenim znanstvenim radovima koji su usko povezani s teorijom i praksom u odgoju i obrazovanju.

Nagrade iz točke 1. i 2. dodjeljuju se za sljedeća područja odgojno-obrazovnoga sustava: predškolski odgoj, osnovno školstvo, srednje školstvo, visoko školstvo te znanstveni i stručni rad.

Prijedlog za dodjelu Nagrade mora sadržavati: životopis kandidata/kandidatkinje, tijek njegova/njezina rada, temeljito obrazloženje uz posebnu napomenu ako se kandidat/kandidatkinja predlaže za Nagradu za životno djelo.

Prijedlog se podnosi na obrascu - Prijedlog za dodjelu „Nagrade Ivan Filipović” za značajna ostvarenja u odgojno-obrazovnoj djelatnosti za 2019. godinu

Obrasci se mogu preuzeti s mrežnih stranica Ministarstva znanosti i obrazovanja.

REPUBLIKA HRVATSKAMINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA

Na temelju Zakona o „Nagradi Ivan Filipović” (Narodne novine, broj 61/91. i 149/09.) i članka 3. Pravilnika o radu Odbora za dodjelu „Nagrade Ivan Filipović” (Narodne novine, broj 15/92.),

Odbor za dodjelu „Nagrade Ivan Filipović” raspisuje natječaj za podnošenje prijedloga za dodjelu „Nagrade Ivan Filipović” za 2019. godinu

NATJEČAJza podnošenje prijedloga

za dodjelu „Nagrade Ivan Filipović” za 2019. godinu

ogla

s

Popunjeni i obrazloženi obrasci s potrebnom dokumentacijom dostavljaju se u zatvorenoj omotnici na adresu:

Ministarstvo znanosti i obrazovanja Odbor za dodjelu „Nagrade Ivan Filipović”

Donje Svetice 3810 000 Zagreb

s naznakom: Prijedlozi za dodjelu „Nagrade Ivan Filipović” uz obveznu naznaku područja odgojno-obrazovnoga sustava na koje se prijedlog odnosi i naznaku: NE OTVARAJ.

Rok za podnošenje prijedloga je 29. lipnja 2020. godine.Ako je prijedlog upućen preporučenom poštom, dan predaje na pošti smatra se danom predaje Odboru.

Nepotpuni i nepravodobni prijedlozi neće se razmatrati.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja,Odbor za dodjelu „Nagrade Ivan Filipović”

Zagreb, 12. svibnja 2020.

20 broj 18-19 • Zagreb 19. svibnja 2020.školskenovine

Za učenike 3. a i 3. d razreda OŠ prof. Filipa Lukasa iz Kaštel Starog svakodnevno pripremamo mate-rijale s uputama i različitim zadatcima koje učenici rješavaju nakon TV nastave. Vrijedno obavljaju svoje zadatke i na taj način uče, ne samo na klasičan način nego i rješavajući digitalne zadatke. Djeca,

naravno, najviše vole nastavu tjelesnog i zadatke iz likovnog. Trebalo je vremena učenicima i roditeljima da se priviknu, jer je glavni problem bila njihova neozbiljnost i skeptičnost prema ovakvom načinu rada. Ali nakon što smo im objasnile važnost ovog učenja na daljinu, počeli su biti ozbiljniji i odgovorniji, tako da sada sva djeca na vrijeme izvršavaju svoje obveze pa smo svi zadovoljni sadašnjim napretkom. Katkad TV nastava ne prati naš plan i program pa pojedine predmete obrađujemo svojim tempom, ali i te poteškoće uspješno svladavamo. A sad, pogledajte fotografije na kojima ćete vidjeti kako rade učenici 3. a i 3. d razreda!

Ljubica Klanac, Esma Sarajčev

nove tehnologIje u kaštel staromKUTA

K ZA

VAŠ TRENUTAK

danijel krivićBruno elkaz

Filip Bućan

ivan Matas karla Čurepić

Budući da smo se svi našli u novoj i nepoznatoj situaciji, namjera mi je bila osvijestiti učenike 3. razreda svoje Osnovne škole Klana o ovoj

važnoj temi, a isto tako da prenesu poruku i široj javnosti. Proslijedila sam im dodatne materijale i upute za rad (slikovnicu Korona virus u PDF for-matu, snimku na Youtubeu o bakterijama – važnost pranja ruku). Zadatak je glasio – zamisli da si od predsjednika države dobio/dobila jako važan zadatak. Moraš napraviti poučan i jasan plakat i videosnimku o koronavirusu i predstaviti ga svim građanima RH. Osvijesti ih zašto je važno prati ruke i ostati doma. Svi su radovi stigli i prije dogovorenog roka. Učenici su bili jako kreativni i maštoviti te su me ugodno iznena-dili svojim porukama. Ponosna sam na svoje trećaše!

Tea Jotić

lIkovnost u klanI

gita i sofia Rogulj

ivona Miljakklara vrtlar lucija Škarica

lana grbeša

Marta Mateta

tina vukorepa

Benjamin

stipe gadžo

vinko Markovina

Mihael nedić

karmen Hajdersara Radman livaja

lori

nika B.

lena

vita

tamaranika R.lucija

ira

Učiteljica tea

21školskenovine

Nov način komunikacije i rada za sve nas u OŠ Mahično jest izazov. Moji su se trećaši u novim okolnostima većinom zapravo brzo snašli. Budući da već dulje volontiram i odražavam sat pou-čavanja rada na računalu, ovo im je bio još jedan novi izazov – učenje na daljinu. Komunikacija

između nas odvija se svakodnevno, slanjem zadataka, priloga, povratnih informacija o radu, upitima u slučaju da nešto nije jasno te suradnjom putem digitalnih alata. Kombinacija rada u digitalnom okruž-ju, rada s tiskanim udžbenicima, televizijskim programom te ponekim radom rukama pokazala se kao dobar smjer u nastavi na daljinu, pri čemu opet pazim da učenici imaju i dovoljno slobodnih trenutaka. Izazov nastave od kuće, mogu zaključiti, dobro su prihvatili i roditelji i učenici, jer samo odličnom komu-nikacijom i suradnjom s roditeljima ovaj rad ima uspjeha.

Jasmina Štefan

Izazov za sve

petra vladić

eva Radović

Borna Mauzerivan Žgela

dino penić

lorenzo ivka

gabrijel vrbančić

jakov david vuković

karla Zdelarluka lovasić

Matej laić

niko plajsa

jakov Mihalić

Maxim Bosiljevac

Mihael Mrzljak

Mia Šimunić

Evo kako učenice Učeničkog doma Marije Jambrišak iz Zagreba provode nastavu na daljinu. Nije im lako s obzirom na to da su maturantice i da im je sudbina neizvjesna. Ali su prionule i

svim raspoloživim sredstvima nastoje prikupiti što više znanja kako bi uspješno završile srednjoškolsko obrazovanje i krenule u nove obrazov-ne avanture. No i dalje su nasmijane, raspoložene i ne odustaju!

Sabina Naranđa

jaMBRIŠakIce Na DaLjINU

lara dragić

nawell ouahchia

antonela svetec

laura Šamija

leona součeksara MusijaŽeljka obadema smiljanić

odgajateljica sabina

naranđa

vid pešut

Regina sušilović

22 broj 18-19 • Zagreb 19. svibnja 2020.školskenovine

Glavno je pitanje kako pristupiti obnovi središta grada, u kojemu su brojna kulturna dobra, koje je prepoznato i zaštićeno kao kultur-

no-povijesna i ambijentalna cjelina. Povijesnu jezgru grada potrebno je obnoviti tako da zadrži obilježja zagrebačke urbanokulturne prepoznatljivosti srednjoeuropskoga grada, ističu u svojoj izjavi Obnova Donjega grada – idealnoga grada 19. stoljeća iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti .

Predsjednik HAZU-a Velimir Neidhardt osvrnuo se i na razorni potres koji je 22. ožujka pogodio Zagreb i njegovu okolicu. Na dodjeli Akademijinih nagrada podsjetio je da samo u Zagrebu HAZU ima 14 objekata s po-vršinom od ukupno više od 31 tisuće četvor-nih metara, na kojima je potres izazvao velika oštećenja i gotovo trenutačno paralizirao zagrebačke znanstvene i umjetničke jedinice, već zaustavljene pandemijom koronavirusa.

suvremeno i TradiCionalno – Hrvatska je akademija pod teškim bre-menom sanacije, troškova obnavljanja i održavanja te svega onoga što povijesna baština iziskuje kako bi mogla biti primjereno predana budućim generacijama – istaknuo je akademik Neidhardt.

– Obnova od posljedica potresa mora afirmirati povijesni urbani karakter bez obezvrjeđivanja prepoznatih i prihvaćenih vrijednosti središta grada, koristeći se suvre-menim zahvatima i tradicionalnim znanjima. Valja prizvati u svijest činjenicu da je Donji grad jedan od europskih modela idealnoga grada – uzimajući u obzir raspored i omjer njegovih javnih i privatnih površina, kako u makrokompoziciji „perivojne potkove”, tako i u proporcioniranju odnosa javnog i privatnog u strukturi blokova. Te su vrijednosti ideal-noga grada u međuvremenu teško narušene i ova nesreća pruža mogućnost da se reha-bilitiraju – navodi se među ostalim u Izjavi HAZU-a i nastavlja:

– Zagreb ima priliku obnoviti i osnažiti zapušteno povijesno tkivo grada, afirmirati njegova identitetska obilježja te ga učiniti sigurnijim i otpornijim nego što je bio dosad. Prilika je pokazati da je moguć takav model urbane obnove koji uvažava graditeljsko i kulturno-povijesno naslijeđe koje su naraštaji Zagrepčana gradili i stvarali te istodobno model koji osuvremenjuje grad u skladu s tehnološkim dostignućima i suvremenim potrebama njegovih stanovnika… Osim graditeljskoj, kulturno-povijesnoj i komu-nalno-tehničkoj obnovi, posebnu pozornost potrebno je posvetiti ljudima, kojima treba osigurati odgovarajući smještaj tijekom ob-nove. Obnova grada ne podrazumijeva samo fizičku obnovu zgrada i gradskoga tkiva već i tradicijsku obnovu života, što nije moguće bez stanovnika koji su u nekoliko naraštaja živjeli i radili u povijesnim dijelovima grada.

Akademici u svojoj izjavi dodaju kako je jedna od najvažnijih vrijednosti života u gra-du zaštita javnog interesa građana i zajednice,

što u obnovi grada znači očuvati opće javno dobro kao najvišu vrijednost zajedništva u urbanom životu građana.

Očekivanu sustavnu višegodišnju obnovu i revitalizaciju Gornjega grada, Kaptola i Donjega grada, kao i drugih dijelova Zagreba stradalih u potresu, nije moguće zadovoljava-juće provesti bez vrsnih stručnjaka i odgova-rajuće stručne institucije – Zavoda za obnovu grada kao središnjega i koordinacijskoga mjesta gdje se usklađuju svi interesi i iskazane potrebe, gdje se brine o programima, projek-tima, građenju i nadzoru, ne zaboravljajući krajnji cilj – suvremenu obnovu grada uz afir-maciju naslijeđenih vrijednosti i prepoznatlji-vost slojeva tisućljetne prošlosti. Slični zavodi za obnovu povijesnih dijelova grada poznati su širom Europe, posebice u gradovima pod zaštitom UNESCO-a koji rade na sustavnom unaprjeđenju, obnovi i održavanju.

vrijeme za nove vizije Osim otklanjanja šteta od potresa i povratka stanovnika u njihove domove, Zagreb treba rješavati glavne infrastrukturne izazove – kako one u povijesnom gradu, tako i one u drugim dijelovima grada o kojima se rasprav-

lja cijelo stoljeće kao što su gradska željeznica, prometno rasterećenje

tranzitnih zelenih valova obilaznicom oko širega

gradskog središta, sjeverna prometna tangenta, Sava, zagrebačka urbanistička os kao nastavak Zrinjevca do i preko obilaznice, kao i druge teme. Sad je trenutak za nove

urbanističke vizije, bez odgađanja. Cijelo se stoljeće o

njima raspravlja, sad valja donijeti odluke koje treba ugraditi u novi GUP,

ali ne u izmjene i dopune postojećega. Novi Generalni urbanistički plan Zagreba treba afirmirati urbanistička razmišljanja otprije pola stoljeća kad se još promišljao urbanizam s vizijom – gradotvorni urbanizam koji je promišljao grad u cjelini i koji se nije pr-vovažno bavio samo izgrađivanjem zgrada i popunjavanjem parcela. Iz urbanističkih promišljanja s vizijom, koja trebaju uključiti i ranije spomenute izazove, potrebno je do-nijeti stručne i političke odluke dugoročnog trajanja za kontinuiranu provedbu, neovisno o promjenama političkog vođenja grada. Ne učini li se to, ne će se preskočiti novi prag razvitka Zagreba i ne će se ostvariti treća urbana modernizacija. Ostat ćemo na stanju prije potresa 22. ožujka 2020., a to nije željeni cilj kojim bismo bili zadovoljni.

– Znali smo tijekom prošlosti urbanističko promišljanje temeljiti na logičnom razmišlja-nju i pristojnom ponašanju u prostoru te uz mudro i razborito političko vođenje postići vrijedna i prepoznatljiva ostvarenja, što dokazuje brojno hrvatsko urbano kulturno naslijeđe prepoznato na svjetskoj razini. Uči-nimo sve da i ovaj put u zajedništvu i stručno kompetentno pokažemo da smo u stanju osnažiti Zagreb kao kulturni, suvremen, sigu-ran i sretan grad 21. stoljeća, koji zna čuvati i afirmirati naslijeđene vrijednosti, ali i uljudno graditi i usmjeravati grad na suvremen način – zaključak je HAZU-a.

Ivica Buljan

oBnova ZaGrEBa

HazU: afirmirati povijesni urbani karakter

NagRaDe HazU-aH rvatska akademija znanosti i umjetnosti objavila je imena dobitnika

nagrada HAZU-a za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Hr-vatskoj u 2019. te istodobno pozvala hrvatsku i europsku javnost da pomogne obnoviti Zagreb u funkciji njegova iskoraka i novoga procvata. Predsjednik HAZU-a Velikim Neidhardt pozvao je da i u ovim otežanim okolnostima treba poticati i vrjednovati izvrsnost kako to pokazuje Akademija i ovom svečano-šću jer je to, smatra, jedino stabilno jamstvo održive budućnosti.

Za područje društvenih znanosti nagrađeni su prof. dr. sc. Stjepan Matko-vić i prof. dr. sc. Marko Trogrlić za priređivanje knjige „Političke bilješke Ante Trumbića 1930. – 1938.” (Hrvatski institut za povijest – Odsjek za povijest Fi-lozofskoga fakulteta, Zagreb – Split 2019., sv. 1. I sv. 2). Prof. dr. sc. Vernesa Smolčić laureatkinja je za područje matematičkih, fizičkih i kemijskih znanosti za skup od šest znanstvenih radova koje je objavila u 2017. u posebnom izdanju časopisa Astronomy and Astrophysics, a temelji se na pregledu neba u radio području usmjerenom prema COSMOS polju, pomoću radio teleskopa Karl G. Jansky VLA u Novom Meksiku u SAD-u.

Za područje medicinskih znanosti Nagradu HAZU-a dobio je dr. sc. Felix Wensveen za znanstvene radove u otkriću mehanizama interakcije između imunološkog i endokrinog sustava u debljini i infekciji koji dovode do progresi-je razvoja šećerne bolesti tipa 2. Za područje filoloških znanosti laureat je izv. prof. dr. sc. Ivan Andrijanić za knjigu „Gramatika sanskrta” (Zagreb, Školska knjiga, 2019.), a za područje književnosti izv. prof. dr. sc. Dolores Grmača za knjigu „Nevolje s tijelom. Alegorija putovanja od Bunića do Barakovića” (Zagreb, Matica Hrvatska 2015.).

Laureat za područje likovnih umjetnosti jest arhitekt prof. mr. sc. Mario Beusan za ciklus arhitektonskih muzejskih izložbenih postava od 2015. do 2019., za područje glazbene umjetnosti i muzikologije izv. prof. mr. art. Ante Knešaurek za djelo „Koncert za klavir i orkestar”, nastalo po narudžbi 40. Osorskih glazbenih večeri, a praizvedeno na koncertu otvorenja festivala 19. srpnja 2015. u interpretaciji pijanista Filipa Faka i Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem maestra Aleksandra Markovića. Za područje tehničkih znanosti Nagradu HAZU-a dobio je prof. dr. sc. Igor Kuzle za znanstvene radove u primjeni različitih koncepata upravljanja naprednim elektroenerget-skim mrežama u svrhu povećanja fleksibilnosti elektroenergetskog sustava te omogućavanja masovne integracije obnovljivih izvora energije.

zagreb ima priliku obnoviti i osnažiti zapušteno povijesno tkivo grada, afirmirati njegova identitetska obilježja te ga učiniti sigurnijim i

otpornijim nego što je bio dosad

23školskenovine

deklaracija za oporavak kulturNog i kreativNog sektora

Podrška kulturi u doba krize

stiPendije za mlade znanstvenice

Nacionalni program stipendiranja „Za žene u znanosti” u organiza-ciji L’Oréala Adria i Hrvatskog povjerenstva za UNESCO pri Mini-

starstvu kulture već četrnaestu godinu zaredom potiče izvrsnost mladih hrvatskih znanstvenica u razvoju znanosti.

Ove je godine Izborno povjerenstvo sastavljeno od uglednih hrvat-skih znanstvenika odabralo četiri talentirane znanstvenice iz područja prirodnih znanosti: Lidiju Kanižaj (Institut Ruđer Bošković u Zagrebu), Antoniju Ressler (Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučili-šta u Zagrebu), Anamariju Šestak (Medicinski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku) te Natašu Vučemilović-Alagić (Institut Ruđer Bošković u Zagrebu).

S obzirom na trenutačnu situaciju s pandemijom koronavirusa u svijetu, do izražaja je još jednom došla važnost neprestanog ulaganja u znanost i izvrsnost. Svijet više nego ikad treba inovativnost i znanstvena rješenja, a jedan od programa koji ih podupire jest i Nacionalni programa stipendiranja „Za žene u znanosti”.

Ovogodišnje stipendistice nagrađene su za svoj doprinos u stvaranju društva znanja jednokratnom pojedinačnom stipendijom od 5000 eura u kunskoj protuvrijednosti. Mlade nade hrvatske znanosti odabralo je Iz-borno povjerenstvo programa na čelu s akademikom Zvonkom Kusićem te uglednim članovima hrvatske akademske zajednice, akademkinjom Vidom Demarin, akademikom Krešimirom Nemecom, akademikom Vladimirom Paarom, prof. dr. sc. Helenom Jasnom Mencer, prof. dr. sc. Đurđicom Ugarković, prof. dr. sc. Ivanom Vickovićem i dr. sc. Katicom Biljaković.

Predsjednik Izbornog povjerenstva „Za žene u znanosti” akademik Zvonko Kusić istaknuo je kako je izbor ovogodišnjih stipendistica bio težak i zahtjevan jer je zaprimljen velik broj izvrsnih i kvalitetnih prijava.

– Ovogodišnje stipendistice istaknule su se svojim dosadašnjim znanstvenim radom, ali i velikim potencijalom za razvoj uspješne karijere u znanosti. Time će sigurno uvelike pridonijeti i cjelokupnom razvoju hrvatskog društva, jer su upravo znanost, znanje i istraživanja presudni za razvitak svake države – naglasio je akademik Zvonko Kusić. (ib)

U sklopu predsjedanja Republike Hrvatske Vijećem Europske unije, Deklaracija ministara kulture i medija Austrije, Belgije, Bugarske,

Hrvatske, Cipra, Češke, Danske, Estonije, Finske, Francuske, Njemačke, Grčke, Irske, Italije, Latvije, Litve, Luksemburga, Malte, Nizozemske, Poljske, Portugala, Rumunjske, Slovačke, Slovenije, Španjolske i Švedske o kulturi u doba krize radi Covida-19 usvojena je slijedom ad hoc neformalne videokonferen-cije koja je održana u Zagrebu 8. travnja 2020. godine.

Hrvatsko predsjedništvo Vijećem Europske unije organiziralo je neformalnu videokonfe-renciju ministara kulture država članica EU-a radi rasprave o posljedicama krize uzrovane bolešću Covid-19 na kulturni i kreativni sektor te o mogućim učinkovitim mjerama za smanjenje negativnih utjecaja krize. Pred-stavnici Europske komisije i država članica raspravljali su o utjecaju pandemije korona-virusa na područje kulturnog i kreativnog sektora. Razmijenjena su iskustva o mjerama koje su vlade država članica poduzele radi sprječavanja njegova širenja, kao i o prijed-lozima mjera koje bi se trebale poduzeti na europskoj razini.

Deklaracija koja je usvojena rezultat je razmjene europskih iskustava i promišljanja o mjerama poduzetima za opstojnost kulture tijekom restriktivnih mjera koje su radikal-no uskratile, a ponegdje i potpuno dokinule kulturnu produkciju.

Među predloženim su mjerama redovita i potkrijepljena procjena situacije radi pravo-dobno reakcije, zatim predlaganje rješenja prema kojima bi napori na razini Europske unije danas, ali i u višegodišnjoj perspektivi dopunili nacionalne mjere, s posebnom pa-žnjom usmjerenom na fleksibilnost i digital-ne inicijative u sklopu programa Kreativna Europa, osiguranje da će pomoć iz fondova i programa EU-a doprijeti do kulturnog i kreativnog sektora i pridonijeti njegovu oporavku. Ministri su se složili da je u ovim izvanrednim okolnostima potreban žuran, ambiciozan i održiv politički odgovor te su se zajednički obvezali na brzo i fleksibilno djelovanje u skladu s razvojem događaja i usuglasili se da će odlučno nastaviti s do-nošenjem političkih odluka kako bi u doba krize i dugoročno pružili potporu kulturnom i kreativnom sektoru.

Ovom Deklaracijom potpisnici su potvrdili da sve izvanredne mjere koje se poduzimaju trebaju biti u skladu s temeljnim vrijednosti-ma Unije. Ministri će nastaviti raspravu na VTC Vijeću ministara kulture najavljenom za 19. svibnja. (ib)

Deklaracija koja je usvojena rezultat je razmjene europskih iskustava i promišljanja o mjerama poduzetima za opstojnost

kulture tijekom restriktivnih mjera koje su radikalno uskratile, a ponegdje i potpuno dokinule kulturnu produkciju

hvarsko kazalIšte I aRSeNaL – DOBItNIcI nagrade europske

BaŠtINe

Povodom Dana Europe Europska komisija i Europa Nostra proglasile su ovogodiš-nje pobjednike prestižne Nagrade eu-

ropske baštine / Nagrade Europa Nostra, a među dobitnicima su u području kon-zervacije obnovljeno Hvarsko kazalište i Arsenal. Europa Nostra proglasila je ukupno 21 dobitnika iz 15 zemalja koji su prepoznati temeljem svojih postignuća u područjima konzervacije, istraživanja, pre-danog rada i edukacije, usavršavanja i podiza-nja svijesti. Nezavisni žiri sastavljen od stručnjaka za baštinu iz cijele Europe pregledao je i ocijenio kandidature koje su podnijele organizacije i pojedinci iz 30 europskih zemalja.

Hvarsko kazalište prvo je komunalno i treće renesansno kazalište u Europi koje je sagrađeno na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće na glavnom gradskom trgu nasuprot lože, a iznad Arsenala. Bilo je obnavljano tijekom mnogih razdoblja, a najveće je povijesne promjene donijela obnova s prijelaza 19. u 20. stoljeće, kad je dobilo današnji izgled. Od 1990. godine Ministarstvo kulture uz Grad Hvar sustavno ulaže i financira zahtjevan projekt obnove Arsenala s povijesnim kazalištem, a od 2012. godine, kad je kazalište slavilo veliku 400. obljetnicu, pri-stupilo se i cjelovitoj obnovi unutrašnjosti.

Obnovom je u razdoblju od tri desetljeća upravljao Konzervator-ski odjel u Splitu, a u tom su dugom razdoblju projekt vodili brojni znanstvenici i stručnjaci te su radove izvodile hrvatske restauratorske tvrtke u Hrvatski restauratorski zavod.

Obnovljeno Hvarsko kazalište otvoreno je 2. svibnja 2019. godine glazbeno-scenskim programom „Ova lipost uzorita grihota bi da se stara”, čime je ponovno postalo središte kulturnog i društvenog su-sreta. Hvarsko kazalište svjedoči o tradiciji i kontinuitetu kao temelju kulturne baštine jednog naroda. U povodu završetka obnove priređen je tekst o povijesti kazališta i njegovoj obnovi.

Godišnja nagrada Ministarstva kulture Vicko Andrić za 2018. godinu dodijeljena je kao skupna nagrada suradnicima za dovršetak obnove Arsenala i kazališta u Hvaru.

Europske baštinske nagrade se dodjeljuju kako bi se prepoznale i promicale najbolje prakse u zaštiti materijalne i nematerijalne kultur-ne baštine, poticala prekogranična razmjena znanja i iskustava diljem Europe, podizala svijest javnosti o europskom kulturnom naslijeđu te primjerima poticale daljnje pozitivne inicijative. (ib)

prIstup InformacIjama I mjerama

Europska komisija najavila je pokretanje na-mjenske platforme Creatives Unite kako bi

se umjetnicima, izvođačima i drugim dionicima u kulturnom i kreativnom sektoru omogućio pristup informacijama i potencijalnim mjerama tijekom trenutačne krize uzrokovane pandemi-jom koronavirusa.

Creative FLIP jest pilot-projekt Europskog parlamenta koji provodi Europska komisija, a koji vodi Goethe Institut u suradnji s Europ-skom mrežom kreativnih hubova i drugim par-tnerima, koji će pomoći u pokretanju i održava-nju platforme Creatives Unite. Platforma nudi zajednički prostor za sve koji traže informacije o inicijativama u kulturnom i kreativnom sekto-ru koje reagiraju na krizu. Omogućuje pristup u jedinstvenom prostoru mnoštvu postojećih resursa i brojnim relevantnim mrežama i orga-nizacijama. Također nudi prostor za zajedničko stvaranje i razmjenu, za davanje doprinosa zajedničkom pronalaženju rješenja.

Povjerenica Europske komisije za inovaci-je, istraživanja, kulturu, obrazovanje i mlade Mariya Gabriel ovim je povodom istaknula: „Covid-19 ima razoran ekonomski utjecaj na kulturni i kreativni sektor. Ova internetska plat-forma pružit će podlogu kulturnim i kreativnim sektorima za razmjenu ideja i inicijativa te za stvaranje kreativnih rješenja zahvaljujući njiho-voj kreativnosti u odgovoru na krizu.”

24 broj 18-19 • Zagreb 19. svibnja 2020.školskenovine

Današnji digitalni svijet nudi nevjerojatne mogućnosti za rad i igru. No po kojoj cijeni, pitaju se

mnogi. Vodeća neuroznanstvenica Susan Greenfield istražuje utjecaj kibernetičke tehnologije na ljudski mozak. Ona ističe da su društvene mreže poput restorana brze hrane – zabavne i površne i ne će nam naštetiti ako smo zdravi i inače se normalno hranimo, ali su potencijalno vrlo opasne ako ih stalno rabimo i shvaća-mo preozbiljno.

Tvrdi da ulazimo u novo razdoblje promjena uma u kojemu se naš mozak prilagođuje novim okolnostima. Stoga je izazov zajamčiti budućnost u kojoj digitalne tehnologije ne će naštetiti mozgu, nego će potaknuti razvoj njegova potencijala.

– Glavni je cilj Promjena uma istražiti različite načine na koje digitalne tehnolo-gije mogu utjecati ne samo na način razmišljanja i druge kognitivne vještine već i na način ži-vota, kulturu i osobne težnje. Stoga, osim pregleda stručno recenzirane znanstvene literature, u knjizi ćete pronaći i razmi-

šljanja o različitim proi-zvodima i uslugama koji bi nam mogli otkriti nasta-

janje nove vrste mentalnog sklopa, kao i komentare i

izvješća iz medija koji su zrcalo društva u kojemu živimo. Knjiga

Promjene uma nosi taj naziv upravo zato što smatram da postoje sličnosti s klimat-skim promjenama premda s vremenskim

odmakom od nekoliko desetljeća: obje su pojave globalne, kontroverzne, bez prese-dana i višestrane. Dok izazovi klimatskih promjena zahtijevaju napore na ograni-čavanju štete, promjene uma mogle bi otvoriti vrlo uzbudljive mogućnosti da 21. stoljeće ostvari puni potencijal svakoga ljudskog uma kao nikada dosad, samo kad bismo uspjeli raspraviti i osmisliti u kakvom svijetu želimo živjeti ili, još konkretnije, kakvi ljudi zapravo želimo biti – navodi među ostalim u predgovoru knjige autorica.

Kako se navodi u recenziji objavljenoj u Observeru, autorica se služi vlastitim mozgom, a želi da se i mi koristimo svo-jim. Glavni su ciljevi autorice knjige bili istražiti i opisati kako digitalne tehnologi-je utječu ne samo na kognitivne i emoci-onalne sposobnosti nego i na sveukupan način razmišljanja te ponašanje ljudi koji se njima koriste.

Jedan od vjerojatno najvažnijih razloga zašto su Facebook i Twitter uspješni jest činjenica da je u današnje doba veći-na ljudi osamljena i otuđena. Naime, istraživanja su pokazala da osamljene osobe u prosjeku imaju više prijatelja na Facebooku, a objašnjenje za to relativno je jednostavno: tako kompenziraju nedo-statak prijatelja u stvarnom svijetu. Ipak, bijeg od problema u online svijet takvu vrstu problema najčešće ne rješava, već ih zapravo samo pogoršava.

Vidljivo je da se osobe koje mnogo vremena provode na društvenim mre-žama i daju im veliku važnost sve slabije nose s izazovima u stvarnom životu te im sposobnosti za uvid u osjećaje drugih ljudi koje posreduje sustav tzv. zrcalnih neurona sve više slabe.

Jedna je od najnegativnijih obilježja i tamna strana društvenih mreža vršnjačko nasilje, s obzirom na to da zlostavljanje može odvesti u depresiju i potaknuti suicidalno ponašanje.

I. Buljan

susan Greenfield: promjene uma – kako diGiTalne TeHnoloGije uTječu na naš mozak

NajVažNIje je SLUžItI Se vlastItIm mozgom

nove knjiGe

glavni su ciljevi autorice knjige bili istražiti i opisati kako digitalne tehnologije utječu ne samo na kognitivne i emocionalne sposobnosti nego i na sveukupan način razmišljanja te ponašanje

ljudi koji se njima koriste

u knjižarama

saraH Cleave i sopHie HuGHes: žene o BudućnosTi europe

ženski PoGled na euroPu

Biće iz druge vre-menske dimenzije i s drugog planeta dolazi na Zemlju i na godinu dana postaje čovjekom, Europljaninom...

Otac nasilnik mladoj kćeri dogovara brak s moćnim udvara-čem, ali u spas joj dolazi mitski bik iz njezinih snova...

Na Trgu slobode u Tallinnu grupa studenata zamišlja kamo bi uspon desničarskog fašizma mogao dovesti Europu do 2050. godine...

Zbog nacionalizma i izolacionizma, koji se posljednjih godina poput požara šire Europom, stječe se dojam da Euro-pa treba promjene ili, u najmanju ruku, temeljito preslaganje – tako što će se napokon početi baviti problemima onih koji se osjećaju zapostavljenima, raditi na jačanju veza unutar društva ili pak tako da nastavi postojati kao demo-kratski transnacionalni entitet.

Dvadeset osam renomiranih spi-sateljica, umjetnica, znanstvenica, ak-tivistica i poduzetnica iz cijele Europe okupljenih u ovoj dojmljivoj i prije svega aktualnoj antologiji donosi vlastiti pogled na Europu, nudi nadu i predlaže rješenja koja nam mogu pomoći da je počnemo graditi iznova.

Hrvatskim izdanjem ove zbirke Frak-tura sudjeluje u projektu Europa 28, što ga je pokrenula jedna od najvažni-jih svjetskih književnih manifestacija, Hay Festival. Zajedno, domaćoj publi-ci donosimo raznovrsne i inspirativne, hrabre i provokativne tekstove, koji se budućnošću kontinenta na kojemu živimo bave jednako koliko i kušnjama njegove sadašnjosti. (ib)

marko GreGur: vošiCki

tajna Povijest Grada

Opsežna, a opet sažeta, jer u njoj ima doživljaja za mnoge živote, romansirana biografija Vošicki prati život toga češkog doseljeni-ka od dolaska u Koprivnicu 1909. pa sve do 1957. i smrti u klijeti bez struje i vode. Sukobljavali su se u Vošickom

izdavač entuzijast, idealist i vjernik knjige s nužno komercijalnim tiska-rom. Zapamćen je po objavljivanju djela Karla Maya, Augusta Cesarca i Miroslava Krleže, neposredno nakon Obznane, kad se to nitko drugi nije usudio. Sve to mu nikako nije pomo-glo u doba NDH-a, začudo ni u doba Jugoslavije.Nakon velikog uspjeha romana Mogla bi se zvati Leda, novi roman Marka Gregura, osim što prikazuje život Vin-ka Vošickog, povremeno je i literarizi-rana monografija Koprivnice, leksikon imena i galerija karaktera, dramatizi-rana fiktivnim likovima poput obitelji Ružić i Rosenberg. Velika je ovo priča o pravom čovjeku u krivim vremenima, o dvama svjetskim ratovima i nebroje-nim političkim prevratima, usred kojih je Vošicki pozdravljao s „Got do kristi Kunst” (Bog uskrisi umjetnost). E, pa ovaj roman čini baš to i vraća dio duga gospodinu Vošickom. (ib)

Izdavač: FrakturaUvez: meki Broj stranica: 256

Izdavač: HENA COMUvez: tvrdi s ovitkomBroj stranica: 424

Ovogodišnji su dobitnici Nagrade Grigor Vitez za dječju književnost i

ilustraciju – Zoran Ferić, Roman Simić, Nada Mihaljević, Manuel Šumberac, Vendi Vernić, Morea Banićević, Nikolina Manojlović Vraćar i Jelena Brezovec.

Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek uputila je čestitku dobitnicima Nagrade Grigor Vitez izdavačima koji su prijavili čak 122 knjige i slikovnice.

– Budući da ove godine nismo u mogućnosti podijeliti radost književnog stvaralaštva za djecu i mlade na svečanosti dodjele Nagrade Grigor Vitez, ovim putem upućujem iskrenu čestitku književ-nicima i ilustratorima koji su prošle godine osmislili, napisali i ilustrirali najbolje knjige i slikovnice za naše najvažnije čitatelje – za čitatelje čiji ukus oblikujemo i usmjeravamo

odabirom najboljih priča i ilustracija, kako bismo u budućnosti imali broj-nu, ali i istančanu čitateljsku publiku – kazala je ministrica i dodala kako ohrabruje objavljivanje kvalitetne knjige za djecu i mlade vrhunskih domaćih autora i ilustratora koji s pravom potvrđuju visoki ugled hrvatskoga stvaralaštva na među-narodnoj književnoj i ilustratorskoj sceni.

Zoran Ferić nagrađen je za najbo-lji tekst za djecu u ilustriranoj knjizi „San ljetne noći”, Roman Simić za najbolji tekst za djecu u slikovnici „Jura i gospođica Zavissst”, a Nada

Mihaljević za knjigu „Putovanje u mjestu”. Ilustrator Manuel Šumbe-rac nagradu je osvojio za najbolje ilustracije za djecu mlađe dobi u au-torskoj slikovnici „Potraga”, a Vendi Vernić za najbolje ilustracije za djecu starije dobi u ilustriranoj knjizi „Sedam mačaka”. Dobitnici nagrade „Ptičica” dječjeg žirija Nagrade Grigor Vitez jesu književnica Morea Baničević u kategoriji za najbolji roman, za „Dvojnike u tami”, te knji-ževnica Nikolina Manojlović Vračar i ilustratorica Jelena Brezovec u kategoriji za najbolju slikovnicu, za „Oblak u žutom kaputu”. (ib)

naGrada GriGor viTez

vrhunskI autorI za odgoj NOVIH čItateLja

SVeStRaNa BaRUNIcaBarunica Susan Greenfield viša je istraživačka suradnica na

Lincoln Collegeu Sveučilišta u Oxfordu. Kao znanstvenica, publicistica, komentatorica i nestranačka članica Doma lordova, posvetila se primjeni neuroznanosti na temeljna pitanja kao što su utjecaj tehnologija 21. stoljeća na um, način na koji mozak generira svijest te razvoj inovativnih pristupa neurodegenerativnim bolesti-ma kao što su Alzheimerova i Parkinsonova bolest.

Nositeljica je 31 počasne titule s britanskih i inozemnih sveu-čilišta, brojnih odličja, među kojima su i Commander of the Most Excellent Order of the British Empire u Ujedinjenoj Kraljevini i Chevalier de la Légion d’honneur francuske vlade, počasna je čla-nica Kraljevske liječničke komore, a 2006. godine izabrana je i za počasnu Australku godine. Često gostuje na radiju i televiziji te drži govore na skupovima u organizaciji javnog i privatnog sektora.

Izdavač: Školska knjigaUvez: mekiBroj stranica: 384

osamljene osoBe na

drušTvenim mrežama kompen-ziraju nedosTaTak

prijaTelja u sTvarnom

svijeTu

25školskenovine

izložBa

istraživač u stalnoj Potrazi za insPiracijom Muzej Mimara prilagodio se situaciji i u nemogućnosti orga-niziranja redovite izložbe zbog posljedica nedavnog potresa i pandemije organizirana je izložba slikara i arhitekta Mile Saka-ča, koji je svoje radove predstavio u virtualnoj galeriji na izložbi „Oluja uma”. Sakač ove godine obilježava 31 godinu od svoje prve samostalne izložbe.

Prema riječima Magdalene Getaldić, autorice predgovora izložbe, u nekoliko različitih ciklusa i koncepata vidi se umjet-nikova preokupacija apstraktnim izričajem, no iako djela gradi na različitim osnovama i pristupima ona u cjelini odaju stilsku koherentnost.

– Njegovo ovladavanje apstrakcijom razvijalo se postepeno, ali u brojnosti radova i ciklusa vidi se intenzivan rad, disciplina i entuzijazam, gdje Sakač svojim uvijek svježim pristupom mijenja izričaj, istražuje i iznova traži nove inspiracije – ocijenila je Getaldić.

Sakač je svojim djelovanjem vezan za Beč gdje je prije nekoliko godina otvorio slikarski atelje. Članstvo u udruženjima poput Q202 Leopoldstadt Wien i Produzentgalerie te svjetskoj organizaciji mađarskih umjetnika MKVE (Hungarian visual artist worldwide) svjedoči o ugledu u europskim umjetničkim krugovi-ma. Plan za predstavljanje zagrebačkoj publici bilo je izlaganje pedesetak radova u tehnici akril nastalih tijekom posljednjih pet godina intenzivnog stvaralaštva, koje, naravno, u manjem opsegu posjetitelji i ljubitelji umjetnosti mogu pogledati online na pripremljenoj poveznici virtualne izložbe „Oluja uma”. Zagreb je jedna od stanica turneje Lovac misli / Mind Hunter, dok je za Beč bila predviđena izložba Morska prašina / Sea Dust. Nakon Budimpešte i Ljubljane, Milo Sakač lovi, eto, pozornost sofisti-cirane zagrebačke publike u Mimari, nakon čega slijedi Rijeka, grad kulture 2020. (ib)

Velikom retrospektivnom izložbom Vatrosla-va Kuliša s radovima nastalima od 1974. do danas, zagrebačka Moderna galerija otvorila

je svoja vrata nakon stanke zbog pandemije i potresa u kojemu je oštećena.

– Posljednjih smo mjeseci bili suočeni s ograniče-njima koje su nam nametnuli pandemija Covida-19 i snažan potres koji je 22. ožujka pogodio Zagreb. Poput mnogih zgrada u središtu grada, u potresu je oštećena i Vranyczanyjeva palača, sjedište nacional-nog muzeja moderne umjetnosti – navode iz Moder-ne galerije.

Milan Bešlić, autor koncepcije, izložbu je posta-vio u dvanaest dvorana gdje se predstavlja više od stotinu Kuliševih slika velikog i malog formata i objekata.

– U razdoblju duljem od četiri desetljeća umjetnik je gradio vlastiti likovni jezik čije smo mijene čitali u brojnim ciklusima, lucidnim preobrazbama geste, širokim i kružnim zamasima, vrtložnim, spiralnim krivuljama i vitičastim crtama; u prskavim kapljica-ma, točkastim mrljama, okomitim cijeđenjem boje i njezinim prolijevanjem i prelijevanjem preko ruba slike u beskraj prostora, odnosno u prostore tako-zvanog intimnog i ljudskog u njegovu biću i njegovu slikarstvu. Brojnost znakova i široki raspon inovacija u jeziku govori o dinamici njegovih mijena, o konti-

nuiranom istraživanju njegove likovne izražajnosti i smionom napinjanju samoga slikarskog postupka te, nadasve, o čvrsto građenoj likovnoj strukturi u kojoj je precizno usustavljen Kulišev jezik bojom i vjetrom geste – piše Milan Bešlić u predgovoru kataloga izložbe.

Sam Kuliš kazao je kako mu je prostor Moderne ga-lerije motivno najslojevitiji, a u njemu je prvi put bio s početkom pohađanja Škole primijenjene umjetnosti:

– U to doba doživljavao sam Modernu galeriju kao hram slikarstva, kao sveti prostor. S kakvim sam samo udivljenjem i pobožnošću gledao Račića, Kraljevića, Motiku, Dulčića. Sanjao sam o tome da jednog dana izlažem u tom prostoru kao vrhunski domet mlade-načke zanesenosti.

U katalogu izložbe piše i Branko Franceschi, rav-natelj Moderne galerije: „Pod kustoskim ravnanjem Milana Bešlića, izložba crpeći iz fundusa domaćih institucija, privatnih i korporativnih zbirki, umjetni-kova arhiva i atelijera, uz slike iz svih umjetnikovih ključnih ciklusa, predstavlja i njegove publici manje poznate otklone prema mediju umjetničke instalacije i asamblaža ili eksperimente koji su njegovu uvijek prepoznatljivu likovnu formulu varirali kroz netipične postupke i materijale. Naposljetku i budući umjetnik nikad nije otok, već je njegova pozicija uvijek sjeci-šte, kroz afirmaciju ili kroz otklon, pregled Kuliševa

stvaralaštva podsjeća nas na sve fenomene vizualne umjetnosti koji su obilježili našu epohu. Nostalgija nikad nije imala intenzivnije boje.”

Moderna galerija otvorena je za posjetitelje od utor-ka do petka od 11 do 19 sati, a subotom i nedjeljom od 11 do 14 sati. Katalog izložbe bit će predstavljen javnosti čim to dopuste epidemiološke mjere.

I. Buljan

kULIŠeV jezIk BOjOM

Agilno vodstvo Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu svojim sugrađani-ma tijekom svibnja daruje male operne

spektakle na otvorenome u izvedbi solista Opere. Od ponedjeljka 4. svibnja, HNK u Zagrebu obilazi zagrebačke kvartove i omogućava građanima da sa svojih prozora, terasa i balkona slušaju neke od najatraktivnijih opernih arija.

– Zahvala je to zagrebačkim sugrađanima koji su u ovim nesvakidašnjim kriznim vremenima pokazali društvenu odgovornost i ostali u svojim domovima. No zahvala je to i svim onim vjernim i novim gledateljima koji su, otkad je zagrebački HNK pokrenuo prikazivanje svojih hit-predsta-va na digitalnim platformama, pogledali njihove

izvedbe nevjerojatnih pola milijuna puta – navode iz HNK-a.

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, do ponovnog otvaranja vrata svoje kuće, ovim putem želi održati dosadašnju iznimno uspješnu komu-nikaciju s gledateljima koji će gledajući soliste i slušajući operne arije u svojem kvartu, sa svojih balkona, terasa i prozora, osjetiti dah atmosfe-re svojstvene kazališnoj dvorani zagrebačkoga HNK-a.

Prvi koncert na otvorenome održan je u glazbe-nome paviljonu na Zrinjevcu. Građani su sa svojih balkona, prozora i terasa mogli uživati u arijama iz poznatih opera kao što su Don Giovanni, Seviljski brijač ili Trubadur u izvedbi operne solistice Lane Kos i opernog prvaka Ljubomira Puškarića. Nakon toga održan je i koncert na platou kod KUC-a Travno, a u izvođenju atraktivnih opernih arija pijanistici Nini Cossetto pridružili su se sopranisti-ca Ivana Lazar i bas bariton Ozren Bilušić. Koncert je održan i u Martićevoj ulici kod Bookse, a uz klavirsku pratnju Helene Borović operne arije izvo-dili su prvakinja Opere Valentina Fijačko Kobić i nacionalna prvakinja Opere Dubravka Šeparović Mušović.

Projekt HNK u vašem kvartu realiziran je u suradnji s Turističkom zajednicom grada Zagreba koja će programe popratiti i na svojim internet-skim stranicama www.infozagreb.hr te na društve-nim mrežama. (ib)

kazališTe

HNk U VaŠeM kVaRtU – pROjekt kojI dovodI kulturu pod

prozore

paLača VRaNyczaNy SVjeDOk StOLjeĆa hrvatske umjetnostI Moderna galerija srećom nije, kao brojne druge

institucije, stradala u nedavnom potresu, pa se vrlo brzo i među prvima mogla vratiti svojim redovitim aktivnostima. U modernoj se galeriji predstavlja hrvatsku likovnu umjetnost 19., 20. i 21. stoljeća. Smještena je u središtu Zagreba, u historicističkoj palači Vranyczany izgrađenoj 80-ih godina 19. stoljeća prema projektu bečkog arhitekta Otta Hofera, koji je odolio i ovom jakom potresu. U stalnom postavu predstavlja više od 750 vrhunskih modernih, modernijih i najmodernijih djela slikara, kipara, medaljara i umjetnika novih medija koja svjedoče o vrhuncima hrvatske likovne umjetnosti od 19. stoljeća do danas.

izložBe

U razdoblju duljem od četiri desetljeća umjetnik je gradio vlastiti likovni jezik čije smo mijene čitali u brojnim ciklusima, lucidnim preobrazbama geste, širokim i kružnim zamasima, vrtložnim, spiralnim krivuljama i vitičastim crtama; u prskavim kapljicama, točkastim mrljama, okomitim cijeđenjem boje i njezinim prolijevanjem i prelijevanjem preko ruba slike u beskraj prostora, odnosno u prostore takozvanog intimnog i ljudskog u njegovu biću i njegovu slikarstvu – Milan Bešlić

26 broj 18-19 • Zagreb 19. svibnja 2020.školskenovine

imaju svoju vrijednost, ne samo kao likovni izraz. Djeca projiciraju svoje zadovoljstvo što Škola uopće postoji, što unosi rutinu u njihov život, što je interaktivna i poticajna, a nije previše zahtjevna. I još ima učiteljicu i/ili učitelja. Istina, virtualni su, ali su tu.

Možda se u nekom crtežu krije i nešto du-blje, ali to nije za ovu priču. Važno je znati da svaki dječji crtež, napose ako je tema slobod-na, krije nešto djetetu važno, njegovu tajnu, u koje može zaviriti samo dobro educirani i iskusni stručnjak, uz dobro poznavanje djeteta, njegovu suradnju i suradnju obitelji. Nasluti li da je o takvom crtežu riječ, učitelj se obraća stručnom suradniku psihologu. Opa-sno je da laik psihologizira. Tako bude više štete nego koristi. S crtežima koje odaberu i projiciraju dragi učitelji iz Škole na Trećem postupaju odlično. Izlože, pročitaju dječji komentar i zahvale. Tako treba.

za nešTo se TreBa i rodiTi!Zapravo sam počela pisati s namjerom da uputim sve pohvale Školskoj knjizi i njezi-nim djelatnicima, urednicima te vanjskim suradnicima koji su pripremali materijale, koji su osmislili i realizirali Školu na Trećem, za razrednu nastavu i SPTV Škola za život, za predmetnu nastavu, u sklopu projekta Podrš-ka provedbi cjelovite kurikularne reforme.

Povremeno sam gledala i SPT Školu za ži-vot. Tu sam, ja bivša štreberica (!), preskakala matematiku i još ponešto, ali sam zato uživala na nekim satovima zemljopisa. Pogled za ekran prikovala mi je i jedna vjeroučiteljica. Najprije me očarao glas, pa tempo njezina go-vora, natruha veselosti i dobrog raspoloženja u tom glasu, modulacije primjerene trenutku i sadržaju, a uz to je mlada i lijepa. Baš kako djeca vole... A kad sam već kod sadržaja, e oni su kratko i jasno, ali znalački, na više različi-

tih načina i vrlo zanimljivo bili predstavljeni. Baš na način kako to treba današnjoj djeci. Ma, za neke se stvari treba i roditi!

Naravno, zanimalo me i koliko učenici gle-daju TV školu. Ne, nisam ja provela istraživa-nje, to će učiniti moje mlađe kolegice i kolege, kad se pandemija, izazvana koronavirusom, stavi pod nadzor i djeca se vrate u školske klupe. Meni su u stvaranje orijentacijske sličice pomogli Vito, Mark, Daniel, Nina, Darko i Gea, dva drugaša, dvoje četvrtaša te jedan pe-taš i jedna šestašica. Troje iz ove skupine gleda redovito, jedan povremeno, a dvoje nikako.

Redovito gledaju znatiželjni i odgovorni, koji ništa ne propuštaju, ali i oni koji ne bi gledali, ali mama provjerava i ne dopušta preskakanje. Povremeno gleda dječak čiji roditelji misle da je previše i Škola na Trećem i nastava na daljinu, koju priprema i realizira učiteljica iz škole. On pogleda ono što ga zanima. Ne gleda bilingvalni dječak, kojem su tri škole na daljinu previše. Ne gleda ni šestašica, jer tamo

napisala Milijana kovačević, prof. školska psihologinja, savjetnica

split

Danima me već budi tišina. Neko vrijeme ležim budna, a tišina mi zuji u ušima. Svejedno se nadam da ću uskoro čuti kako brunda i

stenje osamnaestica, penjući se uzbrdicom nedaleko od moje kuće. Ništa. Osluškujem dalje. Sad će se oglasiti mladi sportaši što vježbaju na spravama, u parku, pod mojim balkonom. Ne, ne! Ma, bar ću čuti kako košarkaškom loptom o beton tuku nado-budni mladići, što zarana počnu trenirati na nedalekom košarkaškom terenu. Ništa. Dobro, mogu se zadovoljiti i manjim – želim čuti samo ptičicu. Niti da se oglasi.

Podilazi me jeza. Ogrćem se, izlazim na balkon i gledam. Jeza se pojačava. Sve je sablasno prazno. Dokle oko dopire.

„Korona!” – prišapnem sebi. – „Probudi se!”I budim se. Na vrijeme. Sunce još nije

pobijedilo neboder koji mi kvari vidik. Jezu pogledom bacam u more, što proviruje izme-đu dviju zgrada u daljini.

priča o dječjim CrTežimaNišta mi ne će ovaj dan pokvariti! Stavljam kavu i palim TV. Pijem kavu i gledam ranoju-tarnju seriju koju volim. Lijepo mi je. Poslije će Škola na Trećem, radujem se. Prvih mi je dana bilo zanimljivo pratiti učiteljice i njihove pomagače. Posebno učiteljice. Svaka se trudi-la. Neke su vješto glumile da se obraćaju živoj djeci, dok su druge, postavljajući pitanja ka-meri (kao da su djeca) imale zaleđen osmijeh na usnama. Bilo im je teško. Suosjećala sam i pitala se kako bih ja da sam na njihovu mje-stu? Zaledila bih se prvih nekoliko minuta, a onda bih si stvorila sličice djece i raspojasala se. Kao učiteljica Sanj(ušk)a kad je, drugaši-ma, pričala, tj. glumila, tj. zorno prikazivala što se, čime i kako radi s proljeća u vrtu. Bilo je zabavno i poučno.

A ono s crtežima!? Dođe na tisuće crteža, a oni pokažu šest. To mi je uvijek, pri manipu-laciji dječjim crtežima, bolno bilo. Čini mi se da mnogi odrasli, i među učiteljima, još nisu prihvatili činjenicu da je dječji crtež nešto odveć veliko, dragocjeno i važno te da se s njime treba oprezno i s poštovanjem odnositi. I umalo da postanem odveć kritična, a ne volim sebe takvu, kad objaviše da čuvaju sve pristigle crteže i da ih, otvore li pravu adresu, djeca mogu vidjeti. Time su spasili situaciju. Oni s TV-a. Ili iz Školske knjige? Odlično su se dosjetili, tkogod da je.

Podsjećam: dječji crtež, do dvanaeste godine, ima mentalno-higijensko značenje za dječji razvoj i zato treba djecu poticati na crtanje, a crteže ne komentirati proizvoljno i laički. Ako dijete samo želi ispričati što je nacrtalo valja ga saslušati, bez intervenci-je. Da im crtež mnogo znači pokazuje i to koliko djeca zdušno šalju svoje crteže Školi na Trećem. Istina, najčešće su tematski, ali i oni

iZ dnEvnika ŠkolskoGa psiholoGa škola u doba koroNe

Sablasna tišina nadvila se nad gradom. zamro je život, nema gradskoga prometa, nema mladih sportaša što vježbaju na spravama, u parku, pod mojim balkonom, ni malih košarkaša na nedalekom košarkaškom terenu... Ništa.

želim čuti barem ptičicu, ali niti da se oglasi... preostaje mi Škola na trećem i mala anketa koju sam telefonom provela među mojim malim suradnicima – o školi, nastavi na daljinu, informacijskoj tehnologiji u školi, slobodnom vremenu...

evo što sam saznala

Ne pOBjeđUje kORONa, NegO – čOVjek

HoćE LI oDRASLI PREPoZNATI PRAVU PoRUKU/PoUKU PANDEMIJE!?! SVAKoDNEVNo SMo SVJEDocI KAKo SE RADIo PRITISAK NA NAcIoNALNI KRIZNI STožER DA SE UBLAžE MJERE IZoLAcIJE. ZAŠTo? PA, NEDoSTAJU IM fRIZERI, ZLATARI, URARI, KAfIćI, RESToRANI, TRGoVAčKI cENTRI... IZA SVEGA JE ToGA KoMoDITET, UGoDA, KoNZUMERIZAM, ZARADA I RASIPANJE

najljepše je kad ih je puna škola!

i moj limun je u izolaciji. nije u vrtu, nego na balkonu. to mu ne smeta da ovako bogato i

lijepo procvate. tako me potiče i snaži

27školskenovine

iZ dnEvnika ŠkolskoGa psiholoGa škola u doba koroNe

Ne pOBjeđUje kORONa, NegO – čOVjekčovjeku, a malenima i mladima još i više, treba izravan kontakt, komunikacija uživo, odnos. A toga nema bez žive učiteljice i druge djece u razredu i svih ostalih koji su u školi. Digitalizacija je zapravo nužno zlo, koje je, na sreću, u slučaju ove pandemije i paralizacije redovitoga života i rada dobro došlo. Ali za masovnu uporabu po školama – NE. Dapače, opasno je i čak prijeti razvoju ljudske vrste. Iza takvih tvrdnji stoje brojna znanstvena istraživanja. Ako ne vjerujete, još jednom preporučujem sjajnu knjigu Digitalna demen-cija – Kako mi i naša djeca silazimo s uma Manfreda Spitzera.

Treće, izolacijom isforsirani obiteljski odnosi, bez vremenskoga odmaka članova obitelji, od nekoliko sati dnevno, zasitili su i umorili i djecu i roditelje. I jednima i dru-gima taj odmak nedostaje. Jedan od mojih malih suradnika, obrazlažući zašto bi što prije u školu, uz ostale argumente reče ovo: „Imam sestru. Ona provocira mene, ja provociram nju... Ne mogu više.”

Vjerojatno su ovi posebni uvjeti utjecali i na odnose s roditeljima. Napetost je nemi-novna, ako ne i više od toga. Ali, u priču o roditeljima ovdje nisam htjela ulaziti.

Na kraju sam djecu pitala imaju li primjed-be ili prijedlog, vezano za nastavu na daljinu. Jedino se Darko odvažio:

„Ja bih predložio da se učitelji, služeći se raznim digitalnim alatima, pokažu krea-tivnijima, daju nam više kvizova, upitnika, anketa, pitanja na koja ćemo mi davati odgovore... Nije dovoljno samo predavanje i plan ploče.”

(Ovdje mi pada na pamet još jedno pitanje, a tiče se budućega odnosa djece odnosno učenika prema digitalnim uređajima, igračka-ma i igrama koje su prije korone prekomjerno konzumirali i većinu nas zabrinuli zbog toga. Hoće li ovo, prisilno digitalno školovanje, u doba korone, dovesti do zasićenja, odbojnosti, hlađenja i slabljenja te opsesije ili će se sve nastaviti po starom? Sklona sam pretpostavci da se u početku može i dogoditi pad preferen-cije, ali da se na dulji rok ništa ne će znatno promijeniti. Kamo sreće da se prevarim!)

poTreBa za pripadanjemPrivodeći kraju priču, moram reći – znam da su, bar jednim malim dijelom, djeca frizi-rala odgovore, ali bitne izjave su točne. To potvrđuje interpersonalna suglasnost. I, ne pobjeđuje korona, nego psihosocijalno biće u čovjeku. Ponajprije u djeci. Ona, i ne znajući to, zbog svoje nevinosti, iskreno progovara-ju. Mnogi izvještavaju da im u ovoj situaciji najviše nedostaju prijatelji, učiteljica, razred. Mišlju i riječju djeca izriču poruku koju nam šalje pandemija – gori nezadovoljena potreba za pripadanjem. Ako ne pripadate odgovara-jućoj socijalnoj skupini (obitelj nije dovoljna, a danas ni dovoljno funkcionalna), ne možete se ni razviti kako treba. Posebno kao psihoso-cijalno biće. Bez zrcaljenja socijalnih skupina, počevši od obitelji, preko vršnjačkih do ra-znih bitnih socijalnih skupina odraslih, nema potpunoga, zreloga, zdravoga i učinkovitoga psihosocijalnoga razvoja.

Hoće li odrasli, kao djeca, prepoznati pravu poruku/pouku pandemije!?! Svakodnevno gledam, slušam na TV-u i pratim na društve-nim mrežama, kako se radi pritisak na Nacio-nalni krizni stožer da se ublaže mjere izolaci-je, kojom se usporilo širenje zaraze, a možda se i kraju privede smrtonosni pohod korone. Zašto? Pa, nedostaju im frizeri, zlatari, urari, kafići, restorani, trgovački centri... Iza svega je toga komoditet, ugoda, konzumerizam, zarada i rasipanje.

Rijetki odrasli kažu da im nedostaju prijate-lji, rodbina, poslovne kolege, šetnje, druže-nja. Pa, tko je bolje shvatio korona-lekciju? Odrasli ili djeca?

gdje živi nema uvjete za to. Zanimljivo. Uz reprezentativni uzorak, moglo bi se napraviti sjajno istraživanje koje bi, vjerujem, iznjedrilo vrijedne rezultate o mnogo čemu.

Moje male suradnike pitala sam što misle o Školi na Trećem i SPTV Školi. Uglavnom im se sviđa, ali im smeta što su nastavni sadržaji koji se obrađuju već njima poznati. To su gradivo, kako mi rekoše, već odradili u redovitoj školi.

– Učitelji su nam rekli da ne moramo to gledati, ali ja gledam. Želim ponoviti gradivo – cvrkuće petaš Darko.

sloBodno vrijeme Na to što su doma, kažu, naviknuli su se. Imaju vremena za rad, ali i za igru. Svi su oni osmislili načine na koje provode slobodno vrijeme: razne društvene igre (često i s rodi-teljima), role ili bicikl na terasi ili u dvorištu, crtaju, oblikuju razne materijale, sviraju kla-vir, preskaču vijaču, igraju se loptom, čitaju, zabavljaju se sa sestrom ili bratom, virtualno se druže s prijateljima iz škole... Neki samo leže nakon ručka. No i to je dobro. Možda meditiraju ili se malo dosađuju. To opušta i radi mjesto novim idejama za osmišljavanje i zanimljivo provođenje slobodnog vremena.

Iako nijedno dijete nije reklo da mu je dosadno i da mu smeta ova izolacija, svi su, na moje pitanje nedostaje li im škola, žurno ispalili: Da!!! Evo zašto:

„Prava škola je bolja. Mogu biti s prijate-ljima i lakše je kad nam učiteljica objašnjava uživo. A ne možeš se ni igrati s prijateljima, ne možeš radit u grupama i pomagat učiteljici raditi pano... Kraće traje škola i manje je za učit.” (Nina)

„Jako mi fali škola, prijatelji, normalna na-stava. Sviđa mi se i ovako, ali bih se ipak htio što prije vratiti u školu.” (Darko)

„Volio bih da odem u školu. Fale mi prija-telji. Bilo bi lijepo opet se naći s prijateljima i poslije škole voziti bicikl.” (Vito)

„Da, nedostaje mi škola... Rado bih vidio učiteljicu i neke prijatelje.” (Daniel)

„Bolje se uči u normalnoj školi, s učitelji-com.” (Mark)

„U školi znaju i popustiti, nagraditi te, podizanjem ocjene ako si aktivan. A nedo-

staju mi i neki učitelji i prijatelji. Ma, i škola na daljinu ima prednosti. Ovako mi je lakše, imam više vremena, ali mi je ipak u školi draže, jer učitelji u pravoj školi bolje objašnja-vaju.” (Gea)

Hura! – za učiTeljiCeVećina ih, kažu, nastavu prate sami i sami rade zadaće, a roditelji ili starija sestra, katkad i brat, po potrebi, pomognu. Točno se zna tko pomaže u kojem predmetu.

Oni iz razredne nastave rekoše mi da su im učiteljice u početku davale mnogo gradiva i zadataka, ali da su s vremenom smanjile. Sad su svime, što se škole na daljinu tiče, zadovoljni. Drago im je i što tijekom vikenda nemaju puno za raditi, što mogu virtualno kontaktirati s učiteljicom i s drugim učeni-cima. Moji ispitanici imaju sreće. Njihove su učiteljice prihvatile izazov digitalizacije, educirale se, ulažu silan trud, vrijeme i nepre-stano uče da bi im sve to mogle omogućiti. Hura!, za učiteljice.

Moji mladi suradnici iz predmetne nastave zadovoljni su školom na daljinu. Učitelji daju i traže primjereno, ne opterećuju vikend i materijale nude učenicima uvijek u isto vrije-me, po rasporedu, kako bi se stvorila rutina, koja olakšava suočavanje s ovom, ipak jako stresnom situacijom te očuvanje i njegovanje radnih navika. Usto, onima koji ne prate TV školu i nemaju još koju školu na daljinu, osim osnovne, ostavlja dovoljno slobodnog vreme-na za bavljenje aktivnostima koje vole.

Djecu sam kontaktirala telefonom. Rado su prihvatili suradnju. Ima tu različitih odgo-vora, ali ih većina potvrđuje onu staru – ne znaš što imaš dok to ne izgubiš. Da sam ovu djecu prije korone pitala vole li školu, mislim da bi samo jedan dječak potvrdno odgovorio. Drugi bi odgovorili niječno, a neki bi pritom i vrlo kategorično tvrdili ne samo da ne vole nego i da mrze školu. Poznajem ih.

diGiTalizaCija nasTave – da ili neDrugo, u onome što djeca govore krije se i odgovor na pitanje dokle treba ići s digitaliza-cijom u školi. Po meni – minimalno. Djeca su mali ljudi, a ljudi su socijalna bića. Odraslom

dječji crtež, do dvanaeste

Godine, ima mentalno-hiGijensko

značenje za dječji razvoj i zato treba

djecu Poticati na crtanje, a crteže ne komentirati Proizvoljno i laički. da im crtež mnoGo

znači Pokazuje i to koliko

djeca zdušno šalju svoje

crteže školi na trećem

svako dijete koje sam pitala nedostaje li mu škola, odgovorilo je potvrdno. svi bi se odmah vratili u školu, iako je tamo bilo izgriženih olovaka

Učenici mlađe školske dobi, kad su u nevolji, rado si pomažu crtajući

tjelesni odgoj u Školi na trećem djeca rado gledaju

28 broj 18-19 • Zagreb 19. svibnja 2020.školskenovine

napisala dr. sc. gordana Lešin ravnateljica DV Milana Sachsa, zagreb

Svjesni važnosti kontinuiranoga odgoja i obrazovanja za djecu od najranije dobi, novonastalu situaciju (pojava COVID-a 19) doživjeli smo kao

izazov i priliku za drukčiji način rada kako s djecom tako i s roditeljima. Nakon počet-ne prilagodbe na situaciju, organizirali smo život i rad u novim uvjetima. Većina roditelja uspjela se organizirati u sklopu svojih obitelji, a za sve ostale omogućili smo prihvat djece u vrtiću. Rad se odvijao na uobičajeni način, a odgojno-obrazovni program prilagodili smo znatno manjem broju djece koja su ga pohađala, u skladu s njihovom dobi i inte-resima. Primarno smo organizirali prihvat djece za one roditelje koji su imali potrebu za smještajem djece u vrtić te se za tu djecu odgojno-obrazovni program nastavio plani-rati i odvijati na klasičan način. Mogućnost boravka u vrtiću iskoristilo je nekoliko djece, što znači da se većina roditelja uspjela organi-zirati u okviru svojih obitelji.

nove meTode radaPonukani uvođenjem nastave na daljinu u školama, a u zajedničkom razgovoru s odgo-jiteljima, stručnim suradnicima i roditeljima, odlučili smo organizirati rad na daljinu za polaznike našeg vrtića Vrtić kod kuće. Putem naše službene mrežne stranice predlagali smo roditeljima sadržaje odgojno-obrazovnih aktivnosti koje s djecom mogu raditi od kuće. Tako smo vrtićke aktivnosti, razigranost i kre-ativnost, nastojali preseliti u kućno okružje.

Od samog početka osjetila se velika mo-tivacija i entuzijazam kod odgojitelja koji su i dalje željeli biti dio djetetova odrasta-nja i pripreme za školu kao i cjeloživotnog učenja. Javljale su se nove ideje i prijedlozi rada odgojitelja i stručnih suradnika koji su se manifestirali kao profesionalni poticaj za istraživanjem i primjenom novih načina i metoda rada. Svakim su danom izvirale nove ideje na našim online konferencijama, rađao se pregršt kreativnih prijedloga naših vrijednih odgojiteljica, koje su smišljale načine za različite razvojno-poticajne igre koje roditelji mogu provoditi kod kuće. Članice stručno-razvojne službe pritom su se uključivale se svojim stručnim savjetima kanalizirajući i upotpunjavajući odgojitelj-ske ideje što i inače karakterizira timski rad našeg vrtića i zajedničko planiranje odgojno-obrazovnoga procesa. Stručni suradnici također su davali prijedloge kako što bezbolnije i jednostavnije prebroditi ovo zahtjevno vrijeme.

Svrha nam je bila nastaviti kontinuitet rada putem plana i programa rada naše ustanove kako bi djeca i dalje imala rutinu, osjećaj pripadnosti našoj zajednici, svojim prijateljima i vrtiću u cjelini. U novom na-činu provođenja odgojno-obrazovnoga pro-grama nismo zaboravili ni djecu s posebnim potrebama kojima smo prilagodili sadržaje,

prema razvojnim potrebama te djece, a sve sa svrhom nastavka njihova optimalnoga ra-zvoja. Velikom podrškom pokazalo nam se partnerstvo s roditeljima koji su se uključili u rad s djecom putem mrežne stranice našeg vrtića vrtic-milanasachsa.zagreb.hr. Suradnja s roditeljima ostvarivana je putem obavijesti i kutića za roditelje, ravnatelja, pedagoga, psihologa, zdravstvenoga voditelja, tjednih planova i videozapisa aktivnosti odgojitelja. Predložene aktivnosti (priče, igrokazi, pita-lice, kvizovi, glazbene aktivnost, digitalno pričanje priča, prikazi tjelovježbi…) bile su samo izvor ideja za zabavno i korisno vri-

jeme provedeno kod kuće te su osmišljene radi poticanja razvoja djece u svim razvoj-nim područjima.

suradnja s rodiTeljimaTakođer, putem mrežne stranice ponudili smo i prijedloge pružanja podrške i savje-tovanja te pomoć u kreiranju poticajnog okružja i optimalnih razvojnih zadataka za djecu u obiteljskim uvjetima. U ovoj novoj pedagoškoj praksi od iznimne važnosti bila su naša dugogodišnja iskustva i usmjerenost na poticanje i razvijanje kompetencija za cjeloživotno učenje djece i odraslih.

Vrlo su važna bila iskustva odgojitelja iz umjetničkoga kurikuluma, u kojima književ-nost za djecu, likovnost, glazba, pokret, novi mediji čine cjelinu i postaju ujedinjeni u dram-skim predstavama, za što je naš vrtić stručno-razvojni centar. Ove nove okolnosti dovele su do potrebe uvođenja metoda rada s kakvima se do sada nismo susretali. Na radost svih nas, djeca su se prilagodila novim uvjetima rada i novim uvjetima života. Zajedničkim smo snagama pronašli načine ostvarivanja radnoga procesa, o čemu svjedoče i javljanja naših rodi-telja koji s nama dijele fotografije, videosnimke provedenih aktivnosti, likovne radove djece te njihove komentare i izjave.

Ipak, strpljivo čekamo i veselimo se da tre-nutačna situacija prođe te da se što prije čuje smijeh, pjesma i žamor djece u našem vrtiću.

Do tada – družimo se, igramo i učimo online!

raNi i predškolski odgoj i obrazovaNje u doba koroNe

VRtIĆ kOD kUĆeNakon početne prilagodbe na novonastalu situaciju, organizirali smo život i rad u novim uvjetima. Većina roditelja uspjela se organizirati u sklopu svojih obitelji, a za sve ostale omogućili smo prihvat djece u vrtiću. Rad se odvijao

na uobičajeni način, a odgojno-obrazovni program prilagodili smo znatno manjem broju djece koja su ga pohađala. zajedničkim snagama s roditeljima uspjeli smo odgovoriti izazovima

Montessori jaslice – aktivnost modeliranja (pripremila odgojiiteljica ana kerep)

vježbajmo zajedno – tjelesne aktivnosti za djecu (pripremile odgojiteljice Mihaela Ž. Muženjak, diana vlaić i ivana Halapir)

„slušala sam muziku i tako mi je kist napisao sliku”, Mirna (4,2 g.)

oVE NoVE oKoLNoSTI DoVELE SU Do PoTREBE UVođENJA METoDA RADA S KAKVIMA SE Do SADA NISMo SUSRETALI. NA RADoST SVIH NAS, DJEcA SU SE PRILAGoDILA NoVIM UVJETIMA RADA I NoVIM UVJETIMA žIVoTA

29školskenovine

napisala kristinka kunc odgojiteljica savjetnica

DV Radost, zagreb

Krajem mjeseca ožujka, u danu kad je sve stalo, stalo je i u našoj skupini: naše svakodnevne rutine, naša dru-ženja, raznovrsne aktivnosti, igre,

pjesme, sviranje, ples, ukratko naše zajedničko življenje. Nakon prvotnih osjećaja nelagode i straha, usmjerila sam se na istraživanje načina kako se povezati s djecom i roditeljima, radi održavanja bliskosti i zajedništva. Suradnja se ostvarivala na nekoliko poznatih razina: dijete – dijete, dijete – odgojitelj, roditelj – odgojitelj, a dobili smo i novu razinu, roditelj – prijatelj djeteta, u kojoj su roditelji bolje upoznavali prijatelje svog djeteta.

djeCa o poTresu i koroniPutem telefonske aplikacije uspostavili smo vezu ubrzo nakon prvog potresa. Uputili smo roditeljima riječi podrške i usmjerili ih na važnost razgovora o osjećajima te o zbivanji-ma u tlu tijekom potresa ovisno o djetetovoj kronološkoj i razvojnoj dobi, jer znanje donosi osjećaj vladanja situacijom, osjećaj kontrole.

Šestogodišnja Iva opisuje: „Bilo me je jako strah kad je bio potres. Poslije mi je tata objasnio što se to događa u zemlji. Postoje pločice koje se nekad malo pomaknu i onda se sve iznad njih miče i trese. Kad se pločice opet dobro poslože, sve iznad njih se smiri. Vidjela sam u enciklopediji. Sad se više tako ne bojim!”

I sedmogodišnja Tena čula je priču o ploča-ma: „Kad se dvije ploče sudare ili odu jedna preko druge, tada se zemlja i sve na njoj zatre-se: kuće, zgrade, škole, vrtići, igrališta… Ja se jako bojim i kad zatrese trčim pod čvrsti stol.”

Adrian, petogodišnjak: „Potres je ono kad se mrda! Osjećam se tužno, zato što su neke kuće slomljene, a neke su i ostale. Tužan sam i zato što su neki ljudi otišli… na nebo.”

Koronavirus ne zabrinjava djecu toliko ko-liko potres. Dobro su upućeni i tvrde samou-vjereno da je najvažnija higijena. Osjećaju da je mogu kontrolirati ako se drže uputa.

Adrian je i na ovom području kompetentan: „Znaš, trebaš samo često prati ruke i nikako se ne dirati po licu… i treba nositi masku. Koro-navirusa se uopće ne bojim!”

Greta (6 godina) zna još mnogo toga: „To je bolest… uđe u tijelo i onda počinješ kašljati i dobiješ temperaturu. Opasan je naročito za bake i djedove! Ne smijemo grliti druge, npr. prijatelje susjede i ne smijemo nikome dati ruku. Nitko ne smije k nama u kuću, niti mi ne smijemo k njima. Dobro je često prati ruke, obavezno kad dođemo izvana, kašljati i kihati u lakat. Sve mi je sada drukčije. Prije mi je bilo bolje, jer sam se mogla igrati s prijateljicama i svi su mogli doći u moje dvorište.”

o jednoj fiTi, ježu, lepTiru i...Prekinuta svakodnevica nastavila se u virtu-alnom obliku. Krenuli smo u osmišljavanje aktivnosti koje bi usmjerile dječju pažnju na pozitivna zbivanja u njihovu okružju i okre-nula ih vrtićkim radostima koje su trenutač-no zapostavljene.

Prije krize uživali smo u bezbrižnim čavrlja-njima u vrtiću. Voljeli smo slušati o zgodama

i nezgodama onih drugih i rado smo prepri-čavali vlastite dogodovštine. Nestašluci Fite, moga psa, djecu su razveseljavale i zato sam odlučila snimiti video s Fitom na njemačkom jeziku, jer i njemački jezik je bio dio naše svakodnevice. Josip je odmah prihvatio izazov i svog je psa, Giuli, pokušavao naučiti isto go-voreći mu na njemačkom jeziku. Istina, Giuli nije bila baš oduševljena, iako je Josip bio vrlo, vrlo domišljat i uporan.

U drugom je videouratku Fita, sada kao već prava glumica, pokazala omiljenu igračku. Razgaljuje djecu i potiče ih na akciju i to na stranom jeziku! Slijedilo je javljanje djece i po-kazivanje omiljene igračke, ali i prostora svojih dječjih soba. Samo pravi prijatelji znaju gdje živimo. A mi jesmo pravi prijatelji!

Pomno sam odabrala priču Der rote Ball (Crvena lopta), koja nam poručuje da se svaka teškoća pozitivnim pristupom može pretvo-riti u nešto lijepo. Prepričavala sam priču uz ilustracije koristeći se otprije poznatim i nekim novim pojmovima, a u priču su se bili uključili i roditelji.

Priča Ein Igel ist hungrig (Gladan jež) osmi-šljen je kao kazališna predstava s lutkama na štapu. Trebalo je pronaći crnu podlogu (poslu-žila je crna košulja), bijeli papir, crni flomaster i drveni štapići… tako je nastala mala kazališ-na predstava. Svima je poznata priča Jako glad-

raNi i predškolski odgoj i obrazovaNje u doba koroNe

Mješovita skupina, pod zajedničkim imenom entchen, na zanimljiv i razigran način uči njemački jezik u Dječjem vrtiću Radost u zagrebu. Uza sve dobrobiti što ih nosi rano učenje stranoga jezika, odgojitelje posebno oduševljava nesputanost i

samopouzdanje djece dok izgovaraju poznate pojmove, spajaju ih u rečenice kojima se koriste u raznim životnim situacijama

kako smo Pokrenuli vrijeme

na gusjenica (Die kleine Raupe Nimmersatt) Erica Carlea. Osim slikovnice postoji predivno osmišljen, s umjetnički likovnim rješenjem i glazbom, animirani film. Vodimo se stavom da se djeci nude samo najkvalitetniji sadržaji i zato ih pažljivo biramo.

Bila je tu još i priča o narančasto-crnom lep-tiru koji je doletio u moj vrt s malo oštećenim krilom. Snimljen je novi video u kojem je kroz obraćanje leptiru vidljiv pozitivan stav prema prirodi. Djeci je predložena novu aktivnost – trebali su potražiti u prirodi, na livadi, u svom vrtu raznovrsne životinjske vrste i snimiti ili fotografirati ono što im je zanimljivo!

dosTa mi je ove korone!Svakodnevno su djeca slala poruke da im nedostaje vrtić, prijatelji, odgojitelji. Maša se pri dolasku u vrtić obično malo nećkala i teže odva-jala od mame, poslala je glasovnu poruku: „Jako mi nedostaju moji Entcheni!” Jedna je poruka glasila ovako: „Volim plesati Popo Tango, ali nije zabavno kao u vrtiću s prijateljima i tetama.” Patrick ne želi više biti u Slavoniji: „Dosta mi je ove korone, želim ići prijateljima i tetama!”

Tako se druže, hrabre, igraju, uče i djeluju djeca iz skupine Entchen u doba korone…

Kao i likovi u priči Der rotte Ball uzimamo najbolje iz trenutačne situacije brinući se ne samo o socioemocionalnom (i djece i rodite-lja) nego i o cjelokupnom razvoju djece. Osje-ćaj bliskosti, zajedništva, pripadnosti skupini ostat će u trajnom sjećanju (i dokumentiran videozapisima) na ove neobične dane.

SVAKoDNEVNo SU DJEcA SLALA PoRUKE DA IM NEDoSTAJE VRTIć, PRIJATELJI, oDGoJITELJI. oSJEćAJ BLISKoSTI, ZAJEDNIŠTVA, PRIPADNoSTI SKUPINI oSTAT ćE U TRAJNoM SJEćANJU (I DoKUMENTIRAN VIDEoZAPISI-MA) NA oVE NEoBIčNE DANE

priča na daljinu o jednom psu

... o jednome leptiru

... o jednome ježu

... i mnogočemu još

30 broj 18-19 • Zagreb 19. svibnja 2020.školskenovine

Od udžbenika, bilježnica, školskih ploča i kreda, preko grafoskopa i projektora do e-dnevnika... i dalje... Sad smo upravo još

dalje... Postali smo učitelji na daljinu... Nakon trideset i dvije godine provedene u učionici Hrvatskoga jezika s prekrasnim pogledom na Bakarski zaljev i grad ponad kojeg se smjestila OŠ Bakar (zgrada bakar-ske osnovne škole impozantna je secesijska građevina iz 1909. godine, a samo školstvo utemeljeno je u Bakru darovnicom carice Marije Terezije 1779. godine), moje je radno mjesto postao moj dom s jednako tako pre-krasnim pogledom na Riječki zaljev. Dakle, moja je svakodnevna putovanja autobusom i nastavu u učionici zamijenio rad od kuće, nastava na daljinu.

u virTualnoj zBorniCiNaviru sjećanja na učiteljske početke, na starije kolegice, na prve „prave” školske pripreme, na prve održane satove. Neke slike blijede, ali su sjećanja na svu brigu, volju i strast, utkana u satove Hrvatskoga jezika, vrlo živa. Voljela sam i volim svojim učenicima prenositi ljubav prema hrvatskome jeziku, knjizi, lijepoj riječi, ali i otvarati putove prema istinskim životnim vrijednostima. Činim to i sad – na daljinu!

Preda mnom je mnogo papira (kako sam oduvijek voljela), jedna bilježnica s tvrdim koricama sa svim učenicima u razrednim odjelima (kako sam se u djetinjstvu igrala da

sam učiteljica). Dakle, olovka i papir temelj su mojega rada (i života). Ali sad je tu i neza-obilazni računalni zaslon, pa još i pametni telefon... Čuju se zvukovi pristiglih poruka, upita, odgovora... Jesam li zaista postala učite-ljica na daljinu? Jesu li to postali moji kolege i kolegice?

Dnevno provodim mnogo sati uz računalni zaslon. Tako sad poučavam svoje učenike, ali i sama učim, tako surađujem s njima i kolegama. On mi nudi uvid u brojne sadr-žaje i aktivnosti kojima se služe učitelji kako bi učenicima prenijeli znanje na daljinu. U virtualnoj zbornici, osim službenih obavijesti, čitam što se događa u virtualnim učionicama

moje škole. Bez obzira na daljinu djeluju vrlo stvarno. Učiteljice razredne nastave s učenici-ma izrađuju videouratke na satovima Prirode i društva, gledaju lutkarske predstave, čitaju i pišu priče, ilustriraju, održavaju konferencij-ske roditeljske sastanke...

Učiteljica Likovne kulture priređuje virtualnu izložbu likovnih radova. Učite-ljica Tehničke kulture pohvalila je učenike i njihove uratke izložila virtualno. Naša knjižničarka radi u virtualnoj knjižnici, prosljeđuje poveznice za učenje, čitanje, igru i zabavu u slobodno vrijeme, s učeni-cima obilježava Noć knjige... Svakodnevna lijepa misao podrške kolegice iz područne škole postala je jutarnji ritual. Jedna od njih bila je: „Sreća je poput kolača, ukusnija je kad je s nekim podijeliš.” Valjda je tako, na neki način, i s nesrećom: lakša je kad je s nekim podijeliš. U tom smo smislu nasta-vili, već prije započetu, suradnju s našom učiteljicom u Italiji, pokrajina Molise, pod motom „Moj prijatelj iz Italije” i slali jedni drugima poruke podrške u ovim nelijepim vremenima nastojeći iz njih izvući najbolje i najljepše.

Katkad mi se čini da smo bliži nego u stvar-nom životu.

neka nova sTvarnosT Online nastava, posts, files, chat – postali su naša nova stvarnost. (U onoj prijašnjoj bila bih ljuta na sve te anglizme! Sad nisam.) Naša pedagoginja lajka naše aktivnosti, mi joj se javljamo u chatu. Ravnateljeve riječi podrške i pohvale dobrodošle su i virtualno. Nastava na daljinu zbližila nas je i povezala na nov način. Službeno održavamo nasta-vu na daljinu, ali u suštini nismo postali učitelji na daljinu, niti su naši učenici postali učenici na daljinu. Naime, nismo se udaljili jedni od drugih. Ostali smo blizu. Učiteljeva podrška i na daljinu je važna. Pohvala za učinjeno, poticaj (Ti to možeš! Budi uporan! Stvarno si se potrudio! Izvrsno!) učeniku uvijek najviše znače. A učenikovo javljanje na chatu da je odradio zadatak ili ispravio pogrješku tako obraduju učitelja. To je znak da je i nastava na daljinu ostvarila istinski odnos učenik – učitelj. Pa zato, sve pohvale našim učenicima, ali i njihovim roditeljima čija je podrška neprocjenjiva. Pohvale svima nama!

No ipak, kao što je na virtualnoj sjednici rekla kolegica iz biologije i kemije: „Jedva čekam da se vratim u učionicu i da im sve dobro objasnim!” Zapravo, učiteljsku riječ – poučavanje, pohvalu i poticaj uživo ništa ne može zamijeniti.

Škola na dalJinu učioNica u dNevNom boravku

Učenik i učitelj nikad nisu na daljinu

Što se događa i kako to izgleda kad učitelj i učenik svoju učionicu zamijene radnom sobom ili dnevnim boravkom u vlastitom domu? Nastava na daljinu zbližila nas je i povezala na nov način. Službeno održavamo nastavu na daljinu, ali zapravo niti nismo postali učitelji na daljinu niti su naši učenici postali učenici na daljinu. Naime, nismo se udaljili jedni od drugih. Ostali smo blizu jer je učiteljeva podrška i na daljinu važna

napisala Valentina janeš, prof., učiteljica hrvatskoga jezika, OŠ Bakar, BakarFotogRaFije os-bakar.skole.hr

PoHVALA ZA UčINJENo UčENIKU UVIJEK NAJVIŠE ZNAčI. A UčENIKoVo JAVLJANJE NA cHATU DA JE oDRADIo ZADATAK ILI ISPRAVIo PoGRJEŠKU TAKo oBRADUJU UčITELJA. To JE ZNAK DA JE I NASTAVA NA DALJINU oSTVARILA ISTINSKI oDNoS UčENIK – UčITELJ

spontano u svijetu knjiga! Raul kružić, 1. raz. pŠ krasica

Rad dominika Hesa (6. r.) na virtualnoj izložbi uz noć knjige

31školskenovine

Carlos Polanco student je koji je do prije nekoliko tje-dana živio u studentskom domu, išao na predavanja i brinuo se o tome kako dobiti dobre ocjene te kako će

mu život izgledati nakon stjecanja diplome. Danas je u svo-me rodnome gradu, živi s obitelji, školuje svoju 12-godišnju sestru, obavlja kućanske poslove i brine se kako će njihovi rođaci u Dominikanskoj Republici preživjeti pandemiju:

– Bilo bi odlično kad bih se mogao usredotočiti na fakultet, ali previše ljudi u ovom trenutku ovisi o meni.

Carlos je jedan od studenata koji pokušavaju raditi pritisak na fakultete da tijekom pandemije ukinu ocjene. Smatra da je online nastava neodgovarajuća zamjena za predavanja i da će posljedice pandemije najjače utjecati na studente s najmanje resursa. U proteklih se nekoliko dana moglo vidjeti kako mnoga američka sveučilišta, kao što su Ohio State, Columbia ili Carnegie Mellon, usvajaju sustav bez ocjena, što se nije dogodilo još od prekida nastave zbog prosvjeda povodom rata u Vijetnamu krajem šezdesetih godina prošloga stoljeća. Neka sveučilišta još uvijek nude opciju ocjenjivanja za stu-dente koji to žele, dok su je drugi potpuno ukinuli. Međutim, mnogi studenti traže opciju općenitog prolaza, odnosno uki-danja mogućnosti da dobiju ocjenu nedovoljan bez obzira na njihove rezultate ili mogućnost slušanja predavanja putem interneta.

– Činjenica je da će biti osoba koje ne će položiti ispite, koje ne će završiti semestar ni diplomirati na vrijeme. Ali, isto tako znamo da će najranjivija skupina među studentima najteže osjetiti posljedice nemogućnosti da diplomira ili položi ispite – dodaje Carlos Polanco.

S druge strane ima fakulteta i studenata koji smatraju da nije pravedno svima dati iste ocjene te da bi zbog toga neki predmeti izgubili na važnosti. Moguće je nastaviti s napor-nim radom čak i kad vam se svijet okrene naopačke, kažu oni.

Na Sveučilištu Kalifornija u Los Angelesu, nakon sedmo-satne online sjednice, odlučeno je da se usvoji sustav dovo-ljan/bez podataka, uz mogućnost otkrivanja ocjene za one studente koji to žele. Slična je situacija i na Sveučilištu Berke-ley, gdje je osnovni sustav ocjena zasad dovoljan/nedovoljan. Sveučilište u Michiganu objavilo je kako će za dodiplomske studije postojati dvije ocjene: dovoljan ili bez rezultata – Co-vid, s mogućnošću otkrivanja pojedinačnih ocjena na upit.

Na privatnom Sveučilištu Dartmouth, koji pohađa Carlos Polanco, ne slažu se s idejom da svi studenti trebaju položiti ovaj semestar. Odbijen je i prijedlog da se svim osobama koje polože ispite daju desetke ili devetke kako bi im pomogli da dobiju stipendije ili poprave prosjek ako im dobivanje diplome ovisi o ocjeni.

Istina je i da ne postoje naznake da će fakulteti na postdi-plomskim studijima imati strože kriterije za one koji budu imali ocjene u obliku vrijednosti dovoljan/nedovoljan niti će se istraživati je li u pitanju želja studenata ili naredba fakulteta.

Sustav ocjenjivanja na Sveučilištu MIT jest dovoljan/bez podataka, što znači da se podatci brišu za one studente koji ne polože ispite.

– Rezultati dobiveni u ovom semestru ne će biti tek slika znanja studenata nego i razlika među njima – razlika na osnovi njihova zdravstvenog stanja, ali i razlika u dostupno-sti tehnologije ili obiteljske situacije. Smatramo kako nije pravedno da nastavimo s istim kriterijima u vrijeme globalne krize – kazao je Rick Danheiser sa Sveučilišta MIT. (ič)

Prema The New York Times

studenti traže ukidanje završnih

ocjena tijekom Pandemije

Sveučilište u Bostonu otka-zalo je sve ljetne aktivnosti, a plan oporavka nakon

pandemije, prema protokolima ovog sveučilišta, uključuje i mogućnost odgađanja redovitih predavanja sve dok odgovorni ne budu smatrali da povratak studenata na nastavu ne naru-šava njihovu sigurnost. U tom bi slučaju novi semestar počeo samo putem online nastave.

Ovo će sveučilište ljetne aktiv-nosti organizirati putem tečajeva na daljinu. Ne planira se prekid minimalnih usluga stanovanja i obroka za studente koji će nasta-viti živjeti u njegovim student-skim domovima. Jean Morrison,

rektorica Sveučilišta, kazala je da iako postoji mogućnost da se nastava otkaže, Sveučilište zasad radi s namjerom da nastava počne u rujnu.

Lawrence Bacow, predsjednik Sveučilišta Harvard, također je izjavio da se razmatra nekoliko mogućih scenarija. Sveučilište Oregon State ljetnu nastavu također je preselilo na internet, a njegov glasnogovornik Steve Clark kazao je da se možemo nadati povratku na nastavu ujesen, ali da nada nije isto što i strategija te da će se Sveuči-lište pripremiti za sve moguće slučajeve. Čelnici Sveučilišta u Arizoni kažu da su još uvijek

optimistični kad je u pitanju po-vratak na nastavu najesen, ali da će prioritet biti i ostati zdravlje i dobrobit svih osoba.

Eric Feigl-Ding, epidemiolog koji trenutačno radi na Sveučili-štu Harvard, kazao je da sveuči-lišta trebaju biti spremna uhvatiti se ukoštac s neočekivanim:

– Mislim da moraju biti spre-mni odgoditi nastavu, odno-sno organizirati naizmjenično otvaranje i zatvaranje kampusa, jer nam najnoviji epidemiološki podatci pokazuju da ćemo naj-vjerojatnije u valovima otvarati i zatvarati kampuse sve do 2022. godine. (ič)

Prema CNN

Nastavnici u engleskim školama dobit će zadatak da učenicima

srednjih škola daju ocjene na osnovu vlastitih predviđanja o rezultatima koje su mogli postići da ispiti nisu otkazani. Oformit će se odbori, koji će nakon toga odlučiti koliko će se ta predvi-đanja uzeti u obzir pri konačnoj odluci o ocjenama učenika. Na odluku će utjecati i njihovo zna-

nje iz ostalih predmeta. Radi se o srednjoškolskim ispitima GCSE i A-levels, a rezultati ocjenjivanja bit će objavljeni u isto vrijeme kao i svake godine.

– Želimo biti fer prema učenicima i olakšati im posao ovog ljeta – kazala je Sally Colier, voditeljica Ureda za kvalifikacije i regulaciju ispita.

Nastavnici će u obzir uzeti dokumentaciju koja im je dostu-

pna: dosadašnje rezultate ispita, zadaća i podatke o sveobuhvat-nom napretku tijekom školske godine. Od njih će se tražiti da procijene koje bi ocjene sva-ki od učenika najvjerojatnije imao, ali i da naprave popise s poretkom očekivanih rezultata svakog pojedinca unutar jedne vrijednosti. Namjera je ujedna-čiti ocjene svih učenika širom Engleske. To u praksi znači da će ovi odbori moći mijenjati ocjene kad smatraju da su one prestroge ili previše velikodušne, odnosno ako nema utemeljenih dokaza da je učenik postigao rezultate koje je nastavnik predvidio. Škole ne će objaviti predložene rezultate niti rangiranje učenika unutar jedne vrijednosti. Ako učenici ne budu zadovoljni ocjenama, razmatra se mogućnost organizi-ranja testiranja najesen. Još nije jasno koliko će ova odluka ošte-titi buduće studente i studentice na fakultetima. (ič)

Prema BBC News

neka sveučilišta Povratak studenata na nastavu Planiraju

tek 2021. Godine

nastavnici će ocjene za otkazane isPite temeljiti na Predviđanjima

32 broj 18-19 • Zagreb 19. svibnja 2020.školskenovine

Ispunjeni listić pošaljite na adresu: Školske novine d.o.o., Hebrangova 40, 10000 Zagreb, na faks 01/4855-712 ili na pretplata@skolskenovine.hr

NARUDŽBENICA br. _____ /_______

......................................................................................................... kom ...............

......................................................................................................... kom ...............

......................................................................................................... kom ...............

.........................................................................................................................................

.........................................................................................................................................

.............................................. .......................................... (mjesto i datum) M. P. (potpis)

(ime i prezime / naziv ustanove, MB i OIB)

(adresa)

120 kn

69 kn80 kn

120 kn

39 kn

100 kn

120 kn

85 kn

117 kn

300 kn

priru

čnici

&

mono

grafije

140 kn

99 kn200 kn

95 kn

300 kn

VAŽNO20 posto popusta

za pretplatnikeŠkolskih novina

MOLIMO PRETPLATNIKE DA POŠALJU NARUDŽBENICE ZA PRETPLATU NA ŠKOLSKE NOVINE

NARUDŽBENICA br. ____ /____Školske novine 1. 1. – 30. 6. 2020.

Broj primjeraka: ______________________

........................................................................

........................................................................

........................................................................

........................................................................

.......................... ............................ M. P. (potpis)

(ime i prezime / naziv ustanove)

(MB i OIB)

(pošt. broj, grad)

(ulica, broj)

(datum)

✁

Poštovani odgajatelji, učitelji, profesori, stručni suradnici, studenti, umirovljenici...

Školske novine jedini su hrvatski tjednik za odgoj, obrazovanje, znanost i kulturu a donose aktualne informacije o odgoju i obrazovanju, podupiru stručno usavršavanje prosvjetnih djelatnika i afirmiraju dobru odgojno--obrazovnu praksu; uvijek na strani struke i svojih čitatelja.

Imajte i Vi svoj primjerak!

Za ustanove i druge pravne osobe

Pretplata na više primjeraka: veći popust,niža cijena

Školske novine dostupne su i u knjižarama

Školske knjige

✁

120 kn

110 kn